Okrugli sto: «Kulturno pamćenje – blago koje nestaje»,

Dom policije, Sarajevo, 04.03.2004. godine

Okrugli sto «Kulturno pamćenje – blago koje nestaje»  je održan 04.03.2004. godine u 14:00 sati u holu Doma policije u Sarajevu, u prostoru gdje je postavljena izložba Komisije. Pored članova Komisije i Sekretarijata, na okruglom stolu su učestvovali: Safet Halilović, ministar civilnih poslova; Ibrahim Spahić, direktor internacionalnog festivala «Sarajevo – Sarajevska zima»; Koča Govedarica, savjetnik u odjeljenju za međunarodnu naučnu, tehničku, kulturnu, obrazovnu i sportsku saradnju Ministarstva vanjskih poslova; Jela Božić, dekan Arhitektonsko-građevinskog fakulteta u Banjoj Luci; Metka Kraigher-Hozo, dekan na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu; Senad Hodović, direktor Zavičajnog muzeja Visoko; Mevlida Serdarević, direktor Muzeja Sarajeva; Azra Hadžić, arhitekt-konzervator u Zavodu za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta; Pavle Mašić, arhitekt-konzervator u Kantonalnom zavodu za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo; i Živka Životić, istraživač i voditelj programa u Energoinvestu – centar za razvoj tehnologija.

Predsjedavajuća Komisije Ljiljana Ševo je istakla da Bosna i Hercegovina ima veoma bogato kulturno-historijsko naslijeđe i da ova izložba predstavlja onaj dio naslijeđa za koji je Komisija u prethodne dvije godine svoga rada donijela odluke o proglašenju nacionalnim spomenicima, čime je obuhvaćen samo jedan, i to znatno manji dio od ukupnih vrijednosti kojima raspolaže Bosna i Hercegovina kada je naslijeđe u pitanju. Pored toga, Komisija je sačinila listu ugroženih nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine gdje je na osnovu kriterija izdvojeno oko 30 najugroženijih spomeniika. To su objekti koji nisu uništeni i moguć je povratak njihove cjelovitosti. Osim toga posjeduju izuzetne istorijske, estetske, kulturološke vrijednosti i  vrlo su značajni za uspostavljanje građanskog povjerenja i implementaciju mira u Bosni i Hercegovini. Pored toga, za tri spomenika (most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, tvrđavu u Stocu i tvrđavu u Jajcu) Komisija je pokrenula međunarodnu kampanju za prikupljanje sredstava za zaštitu.

Pored postojeće zakonske regulative, u okviru jednog šireg regionalnog projekta postoji komponenta koja se odnosi na insitucionalno jačanje i u okviru nje je započeta izrada Zakona o zaštiti naslijeđa na nivou Bosne i Hercegovine i potrebno je kroz diskusiju doći do načina kako da se novim zakonom osigura neposrednija, i efikasnija komunikacija i efikasniju zaštitu naslijeđa.

Ibrahim Spahić je detaljnije informirao u učešću internacionalnog festivala «Sarajevo – Sarajevska zima» u projektu zaštite kulturno-historijskog naslijeđa. Naglasio je važnost današnjeg sastanka, da bi se do kraja godine, bez intervencije Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, na osnovu prijedloga eksperata i članova Komisije, utvrdio prijedlog Zakona o zaštiti naslijeđa na nivou BiH. Pri tome ja važno poštovati dva principa rada Komisije, odnosno da se politička orijentacija ne dovodi u vezu sa kulturnim naslijeđem i da se osigura ozbiljan tretman zaštite kulturne baštine od same države, bez ulaženja u imovinska prava. Predložio je da se ovaj zakon usvoji 19.12.2004. godine na zajedničkoj sjednici oba Parlamenta, Doma naroda i Predstavničkog doma Republike Srpske. Tom prilikom će se obilježiti 50 godina od usvajanja evropske konvencije o kulturi i Komisija može ponovo postaviti izložbu: «Kulturno pamćenje – blago koje nestaje». Odao je priznanje Komisiji za njen dvogodišnji rad jer je stvorila stabilni okvir i mrežu za zaštitu kulturne baštine od lokalnog do državnog nivoa. Smatra da je potrebno otvoriti pitanje strukturiranja na Univerzitetu u Sarajevu i ostalim univerzitetima u Bosni i Hercegovini i dati punu podršku odjelima za restauraciju jer se u izradu zakona uključiti najbolje kadrove iz svih oblasti. Potrebna je kompletna promjena politike u oblasti zaštite objekata, odnosno da Ministarstvo civilnih poslova, članovi Komisije, predstavnici univerziteta i Međunarodne zajednice izrade program za zaštitu kulturne baštine. Naglasio je ulogu Nevladinih organizacija za zaštitu naslijeđa na lokalnom nivou, jer su sposobne da najviše urade na identifikaciji lokaliteta, očuvanju i zaštiti, povezivanju sa turizmom i korištenje u kulturne potrebe. Jako je važna medijska kampanja i osiguranje specijalnih emisija, dokumentaraca ili serijala na elektronskim medijima, preko kojih bi se javnost informisala o odlukama Komisije o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima, i upoznala sa kulturnom baštinom Bosne i Hercegovine. Smatra da je jako važna edukacija i da treba preporučiti korištenje kataloga Komisije kao blaga za obnovu povjerenja u Bosni i Hercegovini. Naglasio je da Predsjedništvo Bosne i Hercegovine treba podržati zahtjeve Ministarstva civilnih poslova, Vijeća ministara i građana da bi Zakon za zaštitu naslijeđa na nivou Bosne i Hercegovine osigurao punu podršku ključnim državnim institucijama i uključenje eksperata u izradu prijedloga Zakona.

            Safet Halilović je izrazio zadovoljstvo što prisustvuje okruglom stolu i što tako može podržati i aktivnosti na zaštiti kulturnog naslijeđa u Bosni i Hercegovini. Smatra da je izložba Komisije veoma značajna, jer će osim u Sarajevu, biti postavljena u Banjoj Luci, Mostaru, Tuzli i Jajcu, te najznačajnijim evropskim političkim i kulturnoim centrima.

Istakao je da je kulturno - istorijsko naslijeđe izuzetno vrijedan segment u sveukupnosti života jedne ljudske zajednice. Ono svjedoči, ne samo o  kontinuitetu naseljenosti područja od praistorijske epohe do danas, već i o sukcesiji različitih kulturnih stratuma i stvaralačkoj posebnosti populacija koje su se ovdje smjenjivale.

Naslijeđe predstavlja važan faktor u identifikaciji stanovništva sa određenim prostorom. Stoga, zbog nemilih, pogubnih iskustava iz prošlosti, posebno u Bosni i Hercegovini, obnova kulturnog naslijeđa velikog simboličkog značaja čini jedan od ključnih koraka za povratak protjeranih ljudi, odnosno osiguranje temeljnih ljudskih prava.

Zaštita kulturnih dobara je integralni dio ustavne kategorije zaštite javnih dobara. Na prostoru današnje Bosne i Hercegovine zaštita kulturno-istorijskog naslijeđa ima dugu prošlost. Prvi akti kojima se reguliše odnos državnih službi prema kulturnom naslijeđu datuju još iz davne 1874. godine.

Danas, stotrideset godina kasnije, na nivou države Bosne i Hercegovine zaštita kulturno-istorijskog naslijeđa regulisana je odredbama Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Sprovođenje djelatnosti definisanih Aneksom 8 povjereno je Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika.

Osnovnu djelatnost - donošenje odluka o proglašenju određenih pokretnih i nepokretnih dobara nacionalnim spomenicima Komisija obavlja u okviru jedinstvenih, usaglašenih kriterijuma, intenzivnim tempom i naglašenom profesionalnošću.

Svijest o sistematskom uništavanju kulturno-istorijskog naslijeđa u proteklom ratu, kao i u ratovima koji su obilježili 20. vijek, naročito na ovim prostorima, zahtijeva energično djelovanje u oblasti zaštite, sa prvenstvenim ciljem da se posljedice razaranja u najvećoj mogućoj mjeri saniraju, te da se spomenici zaštite od dalje devastacije, bilo čime da je ona uzrokovana.

Rad Komisije predstavlja neposrednu implementaciju civilnog dijela mirovnog sporazuma, doprinosi očuvanju identiteta države Bosne i Hercegovine i procesu povratka raseljenih i izbjeglih lica i ključan je za rješavanje pitanja koja se mogu pretvoriti u prijetnje političkoj i sigurnosnoj stabilnosti u Bosni i Hercegovini. 

Donijevši 147 odluka o proglašenju pokretnih i nepokretnih dobara nacionalnim spomenicima, odluka koje su praćene studiozno izrađenom istorijskom, foto i tehničkom dokumentacijom i ekspertskom valorizacijom, odluka kojima su prethodila terenska istraživanja, prikupljanje nerijetko teško dostupnih podataka, Komisija je pokazala sa kolikom mjerom serioznosti, predanosti i objektivnosti je pristupila povjerenom joj zadatku.

U cilju postizanja što većeg stepena obaviještenosti javnosti, te u cilju edukacije koja je osnova za formiranje pravilnog odnosa prema naslijeđu, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika učinila je svoj rad potpuno transparentnim. Neposrednim kontaktima sa vlasnicima dobara koja uživaju status nacionalnih spomenika i njihovim korisnicima, sa predstavnicima svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini i predstavnicima međunarodne zajednice; putem konferencija za štampu i saradnje sa medijima;  prezentacijom na web-stranici Komisija nastoji da pitanje zaštite nacionalnih spomenika aktuelizuje, te da pokrene sve dostupne mehanizme koji u realizaciji ovog procesa mogu da doprinesu.

Ogroman dio kulturno-istorijske baštine u Bosni i Hercegovini je, na ovaj ili drugi način ugrožen. Komisija prati stanje u kojem se nacionalni spomenici nalaze i usaglašava listu onih kojima je pomoć hitno potrebna, neizostavna, urgentna. Tako je formirana Lista ugroženih nacionalnih spomenika, za koje Komisija pokreće kampanju za interventnu zaštitu.

Spašavanjem svjedoka našeg trajanja spašavamo svijest o sebi, ulažemo u budućnost. Organizovanje izložbe o naslijeđu koje nestaje jedan je od načina da se približimo ostvarenju tog krajnjeg cilja.

  Zeynep Ahunbay je istakla da je jedan od najvažnijih problema s kojima se susreće Komisija činjenica da je nekim spomenicima potrebna hitna pomoć a da Komisija može samo donijeti odluku o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom. Spomenici kojima je potrebna hitna zaštita su Ćejvan Ćehajin hamam u Mostaru, most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, džamija Mehmed-paše Kukavice u Srbinju (Foči), Šeranića kuća u Banjoj Luci, Gradska vijećnica u Novom Gradu (Bosanskom Novom), historijsko jezgro Blagaja i Eminagića konak u Tešnju. Potrebno je pronaći načina da se osiguraju finansijska sredstva za preduzimanje hitnih mjera zaštite ovih spomenika. Drugi problem su objekti za koje su međunarodne organizacije osigurala sredstva ali je restauracija obavljena nestručno. Veoma je važan proces obrazovanja da bi se u procese restauracije uključili eksperti iz pojedinih oblasti koji bi se pobrinuli da se intervencije obavljaju na propisan način. Odluke Komisije o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima propisuju mjere zaštite i to je takođe jedan od načina da se osiguraju kvalitetni radove na restauraciji.
              Mevlida Serdarević je istakla problem općina, koje po njenom mišljenju, ne raspolažu adekvatnim stručnjacima. Kompletan poreski i finansijski sistem nije napravljen tako da bi osigurao sredstva za zaštitu naslijeđa. Ne postopi povezanost kantona i entiteta na zaštiti. Navela je primjer Muzeja Sarajeva, koji 07.03.2004. godine ima izložbu u Trebinju pri čemu ne postoji nikakva obaveza saradnje na nivou vlasti, što onemogućuje saradnju službi zaštite. Izuzetno je važno otvoriti univerzitete za novu edukaciju, ne samo u smislu konzervacije, koja je primarna, već u smislu katedre za etnologiju. Ljiljana Ševo je istakla da, pri donošenju novog Zakona, Komisija očekuje pomoć Mevlide Serdarević oko poreske problematike. Naglasila je da je institucionalni sistem donekle narušen, ali saradnja između intitucionalnih službi i univerziteta postoji. Zavod za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta i Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog naslijeđa Republike Srpske, zajedno sa švedskom organizacijom Kulturno naslijeđe bez granica, ostvarili su jako dobru saradnju na projektu konstruktivnoj sanaciji manastira u Zavali, a postoji i intenzivna saradnja među univerzitetima.

              Metka Kraigher-Hozo je istakla da je ministar Halilović, u vrijeme dok je bio kantonalni ministar, podržao projekt kojim je krenula fakultativna nastava iz restauracije i konzervacije na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Nažalost, Sarajevski univerzitet nema ni materijalnih ni kadrovskih potencijala da bi uspostavio samostalni odsjek koji bi se bavio ovom problematikom. Jako je važno da je prije dvije godine zaživjela katedra za historiju umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Tim profesora i studenata konzervatora iz Avinjona posjetio je Zavalu i bio oduševljen rezultatima, načinom sanacije i rekonstrukcije objekta. Pored saradnje univerziteta u Avinjonu i Sarajevu, a u sklopu toga Akademija likovnih umjetnosti, uspostavljena je i saradnja sa Ljubljanskom akademijom, kao i sa Bremenom. Projekat Evropski most za Sarajevo bi trebao biti međunarodni i višegodišnji i očekuje se da poveže kompletnu regiju, doprinese razmjeni iskustava i pomogne očuvanje svjetske baštine.

              Jela Božić je istakla da u Bosni i Hercegovini postoje dva entiteta sa svojim zavodima koji ne raspolažu kvalitetnim kadrovima i da zbog toga postoji potreba angažovanja svih raspoloživih kadrova u institucionalnoj, dugoročnoj formi. U bivšoj Jugoslaviji je postojao Savezni institut za kulturno-istorijsko naslijeđe i zaštitu spomenika kulture i analogno tome, na nivou Bosne i Hercegovine bi se mogao uspostaviti institut koji bi okupio najobrazovanije kadrove koji bi djelovali u dva smjera: (1) urgentno, za potrebe izrade novog Zakona o zaštiti kulturnog naslijeđa na nivou Bosne i Hercegovine, za čiju izradu je potrebno aktivno, sadržajno i kvalitetno učešće stručnjaka koji se dugo godina bave zaštitom graditeljskog naslijeđa, koji poznaju istoriju zaštite i međunarodne relevantne dokumente koji su ušli u zakonodavstvo zemalja koje su ratifikovale te dokumente. U tom pogledu, bilo bi vrlo korisno da budu uključeni univerziteti, fakulteti i akademije gdje postoje katedre odnosno osobe koje se bave naučno-istraživačkim radom; (2) konkretniji doprinos instituta bi bio stalno praćenje stanja graditeljskog naslijeđa i osavremenjavanje metodologije. Komisija ima malo specifičan metodološki postupak, koji je posljedica svih okolnosti i najbolje rješenje u datim okolnostima, ali se dugoročno ne može održati. Ako se pogledaju Privremena lista i lista spomenika koji su proglašeni nacionalnim, može se uočiti značajna razlika u objektivnoj kategoriji istorijske valorizacije tih objekata, tako da je osnovno pitanje u stvari pitanje pravog metodološkog, savremenog, pristupa u valorizaciji objekata. Moralo bi se zajednički raditi na naučnim i stručnim osnovama na adekvatnoj valorizaciji graditeljskog naslijeđa i tu postoji mogućnost da se formira insitut, ili da postoji snažna strukovna sinteza ljudi koji se bave zaštitom graditeljskog naslijeđa, iz oba entiteta. Time bi se prevazišle situacije da se pri reviziji projekata obnove graditeljskog naslijeđa na Arhitektonsko-građevinskom fakultetu u Banjoj Luci, vrlo često dolazi u sukob sa osnovnim principima struke, odnosno rehabilitacija se vrši na nedovoljno egzaktnim principima, visok je stepen improvizacije, što znači da se tako obnovljeni objekti ne mogu zadržati na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Zbog svega toga, u zaštitu graditeljskog naslijeđa neophodno je angažovati sve misleće ljude i ljude iz kulture, posebno ljudi kojima je to najuža specijalnost.

              Senad Hodović smatra da je Komisiji potrebna podrška kroz institucije vlasti. Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine je velikim dijelom uništeno u ratu, a veliki dio se još uvijek uništava. Po ličnom ubjeđenju, najslabije karike u očuvanju kulturnog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine su Zavodi, a nakon njih općine koje usvajaju urbanističke planove bez prethodno izvršene valorizacije kulturno-historijskih objekata, pa dolazi  do izgradnje novih objekata u neposrednoj blizini lokaliteta starih 100 ili više godina, čime se oni direktno ugrožavaju. Ako se tako nastavi, vrijedni spomenici graditeljskog naslijeđa koji su dosada sačuvani, za 10-15 godina biće zatvoreni, izolovani i neće ih biti moguće spasiti. Smatra da Komisija može odrediti prioritete, kako u evidentiranju i proglašavanju pojedinačnih pokretnih i nepokretnih dobara nacionalnim spomenicima, tako i u konstantnom informisanju javnosti o stepenu ugroženosti. Komisija treba imati kontinuiran pristum medijima i na taj način stalno upozoravati javnost o ugroženosti naslijeđa u Bosni i Hercegovini.

  Pavle Mašić je naveo da se Zavodi nalaze u nezahvalnoj poziciji jer općine, kao prva instanca, ne rješavaju slučajeve nove gradnje mada postoji usvojeni regulacioni plan. Istakao je primjer postavljanja jumbo plakata kada je Zavod intervenisao i uputio dopis općini Stari grad koja je odgovorila da nije nadležna. Zavod nema nikakvog zakonskog osnova da obustavi radove i nema nikakvih ingerencija. Smatra da odgovornost prije svega leži na općinskim službama. Postoji i problem niskog tehničkog nivoa projektne dokumentacije, kao i izvođenja radova na objektima zbog nedovoljnog broja kvalitetnih zanatlija. U skladu sa zakonom potrebno je prikupiti tri ponude za izvođenje radova, što je jako otežano za pojedine radove, kao što su restauroatorski radovi na slikarskim dekoracijama.

Koča Govedarica je naveo da je odjeljenje za međunarodnu naučnu, tehničku, kulturnu, obrazovnu i sportsku saradnju Ministarstva vanjskih poslova nastalo od bivšeg Zavoda za međunarodnu naučno-tehničku i kulturno-prosvjetnu saradnju. Ovo odjeljenje se bavi poslovima kulture u domenu međunarodne saradnje, što se djelimično preklapa sa zaduženjima Ministarstva civilnih poslova. Smatra da je odjeljenje ostvarilo dobru saradnju sa Komisijom koja je doprinijela izradi međunarodnih programa i sporazuma. Ukazao je na mogućnost da se u izradi Zakona o zaštiti naslijeđa na nivou Bosne i Hercegovine konsultuju i međunarodne konvencije iz oblasti zaštite kulturne baštine i arhivske građe. Bosna i Hercegovina je pristupila sljedećim međunarodnim konvencijama o zaštiti kulturne baštine: Konvencija o zaštiti svjetske kulturne baštine; Konvencija o mjerama za zabranu i sprječavanje nedozvoljenog uvoza, izvoza i prenosa svojine kulturnih dobara; Evropska konvencija o zaštiti arheološke baštine; Konvencija o zaštiti arhitektonskog blaga; i Evropska konvencija o kulturi. Odjeljenje priprema međunarodne ugovore i sporazume iz oblasti kulture, koji na značajan način obuhvataju zaštitu kulturnog blaga i kulturne baštine i dosad je zaključeno oko 20 takvih sporazuma. U budućoj saradnji postoji mogućnost da se na osnovu ratifikovanih međunarodnih sporazuma donesu konkretni programi saradnje u oblasti kulture. Već postoje zaključeni programi sa Italijom, Iranom, Turskom u oblasti kulture koji su izvedbenog karaktera, dakle ne ratifikuje se ali su operativni. Programe treba osmisliti u saradnji sa Federalnim ministarstvom kulture i sporta i Ministarstvom prosvjete i kulture Republike Srpske, kao i ostalim institucijama iz oblasti kulture. Vrlo je bitno odrediti predstavnike Bosni i Hercegovine u segmentima kulture u Komisijama i Odborima u Vijeću Evrope. Utvrđeni su kriteriji i predloženi koordinatori i postupak je u toku.

Dubravko Lovrenović je izdvojio dva najvažnija problema i to: pitanje Zakona o zaštiti kulturnog naslijeđa na nivou Bosne i Hercegovine i njegovog sprovođenja i pitanje finansija. Novi Zakon treba utvrditi odnose između pet razina vlasti u Bosni i Hercegovini (općinski, kantonalni, Brčko distrikt, entiteti i država) i regulirati obavezna izdvajanja na nivou općina i ostalim nivoima vlasti kojima će se osigurati sredstva državi Bosni i Hercegovini za zaštitu kulturne baštine. Ključnu ulogu u usvajanju Zakona trebalo bi imati Ministarstvo civilnih poslova.

               Tina Wik je spomenula da je organizacija Kulturno naslijeđe bez granica, čiji rad finansira švedska organizacija SIDA, sve radove u Bosni i Hercegovini izvodila u saradnji sa lokalnim ekspertima, Gradskim zavodom za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa Mostar, Zavodom za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta i Republičkim zavodom za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske. Sve radove su uglavnom izvodile lokalne firme koje su bile jako zainteresirane za rehabilitaciju, tako da je saradnja sa vlasnicima i izvođačima bila veoma dobra. Arhitekti koji su sarađivali na projektima su takođe radili najbolje što su mogli i poteškoće su se javljale sa zavodima koji su imali finansijskih problema i problema u organizaciji, kao i sa arhivima, zbog nedostatka dokumentacije. Postojala je dobra saradnja sa Zavodom iz Banje Luke, mada je bio angažiran samo jedan arhitekt što je nedovoljno. Zavod iz Sarajeva je imao problema sa smjenom direktora, kao i unutrašnje konflikte što je dovelo do problema u radu. Postojale su poteškoće u osiguranju kvalitetne projektna dokumentacija. Problem Zavoda iz Mostara je takođe nedostatak arhitekata-restauratora, ali srećom imali su podršku Aga Khan Trust Fund na brojnim projektima restauracije. Naglasila je da je potrebno unaprijediti institucionalni okvir i nivo znanja arhitekata-restauratora. Takođe je potrebno razviti saradnju sa svim raspoloživim stručnjacima u mnogo boljem okruženju.

Metka Kraigher-Hozo je dodala da je bilo kakva edukacija, na Arhitektonskom ili Filozofskom fakultetu, u okviru historije umjetnosti ili kulturne baštine, ili na Akademiji likovnih umjetnosti, kada su u pitanju rekonstrukcija, restauracija, sanacija spomenika iz oblasti likovnih umjetnosti, nemoguća ako nije moguć pristup projektima i praksi u okviru realizacije određenih projekata. Potrebna je koordinacija, povezivanje, stalna saradnja, zajedničkih napora na osiguranju finansijskih sredstava, izboru i kandidovanju projekata, nemoguće je osposobiti nove kadrove jer bez konkretnog rada nemoguća je edukacija. Dobar primjer je uspješna rekonstrukcija, restauracija i sanacija spomenika «Lav» u Sarajevu, zahvaljujući međunarodnom timu stručnjaka i korištenju svjetskih iskustava pri izboru najkvalitetnijih materijala i tehnologija, kao i jako dobroj saradnji sa Kantonalnim zavodom za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo. Ovaj projekat je omogućio sticanje novih znanja studentima, kao i pripremu udžbenika o segmentu restauracije i konzervacije koji će biti od koristi za buduće projekte.

Ljiljana Ševo je zaključila da je potrebna sprega i jasna povezanost svih funkcija, od zakonske regulative, preko organa vlasti koji su nadležne za inspekciju i sprovođenje tih zakonskih odredbi, pa do rada na terenu, i da će tada i finansijski problemi biti manje izraženi. Zbog toga, Komisija očekuje podršku Ministarstva civilnih poslova, Ministarstva vanjskih poslova, i drugih nivoa vlasti.