U okviru svoje 7. sjednice održane 04-08.marta 2003. godine, članovi Komisije su posjetili Zavod za zaštitu kulturno historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Posjeta Zavodu obavljena je 06.03.2003. godine u 14:00.

Ispred Zavoda sastanku su prisustvovali Velida Čelić Čemerlić, direktorica Zavoda, Nedžad Kurto, predsjednik Upravnog odbora Zavoda; Munib Buljina, izvršni direktor; Jasmina Eminagić, pravnik; Zaila Uzunović, stručnjak za graditeljstvo. Sastanku je prisustvovao i Vadim Kuznetsov, zamjenik Visokog predstavnika u BiH i Viši savjetnik.

Kantonalni zavod je održao prezentaciju kojom su prisutni upoznati sa osnivanjem i radom ove institucije, strukturom zaposlenih, djelatnostima kojima se bave, projektima u kojima učestvuju i slično. U Zavodu se koriste najnovija dostignuća u metodologiji zaštite spomenika, dokumentaciji, metodama izvedbe i to je kontinuiran proces, međutim potrebna im je veća podrška medija njihovom radu, naročito u pronalaženju boljih prostorija i obezbjeđenju kvalitetnijih uslova za rad. Članovi Komisije su izrazili zadovoljstvo što su prisustvovali tako kvalitetnoj i detaljnoj prezentaciji i naglasili da je kvalitetna saradnja sa Kantonalnim zavodom jako važna u procesu donošenja odluka o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima. Istaknuto je da je Kantonalni zavod bio uključen u rad Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika u prethodnom sazivu i da je imao veliki doprinos u procesu prikupljanja dokumentacije.

Direktorica Zavoda, Velida Čelić Čemerlić, je postavila pitanje o dostavi dokumentacije za dobra za koja su podnešene peticije Komisiji, a odnose se na objekte izgrađene u posljednjih nekoliko godina, najčešće spomen obilježja, za koja Zavod ne posjeduje podatke u svom registru. Zavod očekuje okvirne upute od Komisije o načinu tretiranja ovih dobara, i obimu dokumentacije potrebnom Komisiji za proglašenje ovih dobara nacionalnim spomenikom. Amra Hadžimuhamedović je istakla da je Komisija, na svojoj 4. sjednici, održanoj od 04. do 09. septembra 2002. godine, usvojila Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima, gdje je kao jedan od kriterija naveden i vremenski okvir, a to je kraj XX vijeka. Svi objekti sagrađeni poslije 2000. godine nisu predmet razmatranja Komisije. Za donošenje odluke o proglašenju potrebna je kompletna postojeća dokumentacija, koju prikuplja Sekretarijat Komisije, i tu je potrebna pomoć Zavoda, bilo da Komisiji dostavi dokumentaciju ili da se daju podaci o tome gdje bi se dokumentacija mogla prikupiti.

S obzirom da je znatan broj dobara sa područja Kantona Sarajevo na Privremenoj listi, Zavod je zainteresiran u kom vremenskom roku Komisija može donijeti odluke o proglašenju ovih dobara nacionalnim spomenicima i kako se spomenici mogu održavati do donošenja konačne odluke Komisije. Takođe je postavljeno pitanje regulisanja zaštite prirodnog naslijeđa. Amra Hadžimuhamedović je dala objašnjenje da se sjednice Komisije održavaju svaka dva mjeseca, te da se na jednoj sjednici može donijeti maksimalno 25 odluka o proglašenju dobara nacionalnoim spomenicima. Objekti koji su na Privremenoj listi se smatraju nacionalnim spomenicima i na njih se primjenuju odredbe zakona o implementaciji odluka Komisije. Dokumentacija koja se prilaže uz zahtjev za rehabilitaciju najprije treba biti pregledana u Zavodu, a odobrenje izdaje Federalno ministarstvo prostornog uređenja i okoliša. Komisija nije nadležna za zaštitu prirode, ali kriterijima Komisije obuhvaćena je kategorija kulturnih krajolika i dijelova cjelina.

Prisutni su se složili o značaju saradnje i stalne komunikacije Zavoda i Komisije, te da se na taj način mogu otkloniti sve nejasnoće. Kantonalni zavod je upoznao članove Komisije da je 1999. godine dostavio UNESCO-u listu objekata s područja Kantona Sarajevo za koje je smatrao da treba da uđu na listu nacionalnih spomenika BiH, i tada je osigurana i osnovna dokumentacija za ove spomenike. Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika nalazi se i gradsko jezgro Sarajeva, kao ambijentalna cjelina, odnosno prostor obuhvaćenim regulacionim planom Baščaršije. Zavod je zatražio da Komisija pregleda zahtjeve predate UNESCO-u 1999. godine, te da se prebace u formu peticije za proglašenje tih dobara nacionalnim spomenicima.