početna stranica    
 
VIJESTI

Sjednice Komisije

Posjete Komisije općinama

Saopćenja

Saradnja

Kampanja za zaštitu ugroženog naslijeđa

Projekti i konferencije

Priznanja i nagrade


Regionalni program kulturnog i prirodnog naslijeđa za Jugoistočnu Evropu


IZVJEŠTAJ O RADU KOMISIJE ZA OČUVANJE NACIONALNIH SPOMENIKA U 2014. GODINI

Konferencija za štampu, 36. sjednica

 

Od 29. januara do 4. februara 2008. godine održavala se 36. sjednica Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Konferencija za štampu održana je 04. februara 2008. godine u 11.30 sati u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Amra Hadžimuhamedović, predsjedavajuća Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, informirala je novinare o zaključcima Komisije.

Komisija je u toku sjednice od 23 razmatrana elaborata o kulturno-historijskom naslijeđu, za koje je izvršena njihova identifikacija, analiza njihovog stanja i svih podataka o njima, zaključila da za 11 prezentiranih kulturno-historijskih dobara može biti donesena odluka o njihovom proglašenju nacionalnim spomenicima Bosne i Hercegovine. To su sljedeća dobra:

  1. Povijesno područje – Nekropola sa stećcima i nišanima (Stari harem) na Gorici, općina Stolac, FBiH;
  2. Povijesno područje – Nekropola sa stećcima Mramorje u Grborezima, općina Livno, FBiH;
  3. Graditeljska cjelina – Hotel Stari Grad (nekadašnji han Gazi Husrev-begovog vakufa, Hotel Gazi) i stambeni objekat Kadić, djela arhitekte Josipa Vancaša, u Sarajevu, općina Stari Grad, FBiH;
  4. Historijska građevina – Palata Musafija u Sarajevu, općina Centar, FBiH;
  5. Graditeljska cjelina – Stambeni kompleks na Džidžikovcu u Sarajevu, općina Centar, FBiH;
  6. Historijska građevina – Salomova palata u Sarajevu, općina Centar, FBiH;
  7. Historijska građevina poznata kao Zildžića kuća u Sarajevu, općina Ilidža, FBiH;
  8. Historijska građevina – zgrada nekadašnjeg Samostana i škole časnih sestara Milosrdnica u Travniku, općina Travnik, FBiH;
  9. Historijsko područje – Crkva sv. Ilije sa prahistorijskom grobnom gomilom (tumulusom) i nekropolom sa stećcima u Mesarima, Trebinje, RS;
  10. Historijsko područje – Pravoslavna crkva Vračevica (Crkva sv. Vrača) sa prahistorijskom gomilom (tumulusom) u Gomiljanima, Trebinje, RS;
  11. Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Srednje, općina Ilijaš, FBiH;

Komisija je takođe donijela dvije odluke kojima se zaključuje da 2 dobra: Mala Čaršija u Kozarskoj Dubici i kuća Salomona Levija Poljokana u Banjoj Luci, ne ispunjavaju uvjete da budu proglašeni nacionalnim spomenicima Bosne i Hercegovine, sugerirajući u dispozitivu svoje odluke da ovi objekti budu zaštićeni na lokalnoj razini. Posebno je preciziran taj dio u odluci koja se odnosi na kuću Salomona Levija Poljokana u kojoj je navedeno da će ta kuća u Srpskoj ulici br. 71 biti zaštićena u skladu sa valorizacijom koju je napravio Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske i integriran kao zaštićeni prostor u Regulacioni plan koji donosi Skupština Grada Banja Luke.

U toku sjednice, Komisija je odlučila da tri objekta dodatno stavi na Listu ugroženih dobara. Radi se o historijskoj građevini – Zgrada nekadašnjeg Samostana i škole časnih sestara milosrdnica u Travniku - objekat je u vrlo lošem stanju, koristi se kao stambeni objekat i radi se zapravo o građevini koja može u potpunosti nestati usljed ugroženosti; istorijskoj građevini – Zgrada Turskog konzulata («Dvorana» zadužbina Krsmanović) u Brčkom - sagrađena je kao dvorana bivšeg hotela „Bosna“, a ima dodatnu historijsku vrijednost jer je od 1878. do 1918. godine služila kao zgrada turskog konzulata; i historijskom području – Nekropola sa stećcima Srednje, općina Ilijaš.

U toku sjednice Komisija je prisustvovala konferenciji o primjeni Haške konvencije. To je konvencija o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanih sukoba, koja je donesena 1954. godine i predstavlja jedini pravni, međunarodni instrument za zaštitu kulturnog naslijeđa u slučaju oružanih sukoba. Naglašeno je da je Drugi protokol za konvenciju napravljen na osnovi iskustva o razaranju kulturnog naslijeđa, prije svega, u Bosni i Hercegovini, u toku rata koji je započeo 1992. godine. U toku konferencije raspravljalo se o razlozima zašto konvencija skoro nigdje u svijetu nije pokazala efikasnost, odnosno nije na efikasan način primjenjena. Zaključak Komisije je da, konvencija tretira rat kao uređeni sistem, a da se, zapravo,  u savremenim ratovima radi o potpunom kaosu, da se vrlo rijetko dešava da zemlja koja izvrši invaziju, okupaciju druge zemlje ili agresiju na drugu zemlju, prizna pravno da predstavlja okupacijske snage, tako da se nijedan od instrumenata međunarodnog prava, u ovom slučaju, Haške konvencije ne primjenjuje. Tako je zapravo u Bosni i Hercegovini, pred licem svjetske javnosti, bez obzira na uspostavljenu Hašku konvenciju, došlo do sistematskog uništavanja kulturne baštine. Konferencija je trajala dva dana u Jajcu i okupila je predstavnike UNESCO-a, Međunarodnog komiteta Crvenog križa i sve predstavnike nadležnih ministarstava i institucija u Bosni i Hercegovini (Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika; Ministarstvo civilnih poslova; Ministarstvo obrane Bosne i Hercegovine; entitetska ministarstva kulture i i prostornog uređenja i stručnjake za pravna pitanja). Istaknuta je i važnost prisustva međunarodnih snaga u Bosni i Hercegovini.

Komisija je na sjednici razmatrala izvještaj o radu i poslovanju Komisije u 2007. godini i on će, nakon što bude usvojen u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, biti postavljen na web stranicu Komisije.

Pored toga, u 2007. godini, Komisija je pripremala godišnje izvještaje o provedbi konvencije o svjetskoj baštini. Imala je obavezu pripremiti dva izvještaja: jedan za Stari most sa Starim gradom u Mostaru i drugi za Višegradsku ćupriju, koji su proslijeđeni Centru za svjetsku baštinu.

Izvještaj koji se odnosi na Višegradsku ćupriju daje dokaze o otpočinjanju poduzimanja svih mjera iz zaključaka Komiteta za svjetsku baštinu (započela je sanacija stupova mosta; Vlada Republike Turske, uz punu suradnju sa lokalnim vlastima i Komisijom, osigurala je sredstva za restauraciju mosta). Nažalost, najmanje je urađeno na provođenju mjera na koje se obavezala Vlada Srbije, odnosno umanjivanje negativnog utjecaja hidroelektrane „Bajina Bašta“ na most Mehmed-paše Sokolovića. Komisija očekuje da će u 2008. godini, možda i prije same sjednice Komiteta za svjetsku baštinu koja je planirana u julu, biti poduzeti ti koraci.

Izvještaj koji se odnosi na Mostar sadrži nekoliko dijelova. Vrijeme je da se javnost informira da su se na Starom mostu u Mostaru pojavile pukotine. Komisija nije izvještavala o ovim pukotinama, niti se uključivala u spekulacije o razlozima pojave pukotina, sve dok nije dobila izvještaj ekspertne skupine, koju sačinjavaju tri najpoznatija stručnjaka za zidane konstrukcije i mostove iz XVI stoljeća. Ta ekspertna skupina, čiji je rad finansirala Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, dala je mišljenje da se pukotine na mostu pojavljuju u određenim zonama, na osnovi određene zakonitosti. Razloge za pojavu pukotina, nažalost, nije moguće u ovom času precizno identificirati s obzirom da je monitoring, koji je bio obavezan na Starom mostu, obustavljen 2004. godine. O činjenici da se monitoring na Starom mostu ne provodi od 2004. godine, Komisija je obavijestila lokalne vlasti (Agenciju „Stari grad“ i Grad Mostar) koje su bile dužne provoditi monitoring i o njegovoj obustavi obavijestiti državne vlasti, i zatražila da se monitoring hitno uspostavi. Monitoring je sada uspostavljen s tim da će se morati dodati još neki parametri praćenja stanja mosta i moraće se monitoring intenzivirati. Osim toga, zaključak je da je neophodno formirati centralnu bazu podataka na državnoj razini za sva dobra koja se nalaze na Listi svjetske baštine, dakle sva dokumentacija koja se sad fragmentarno nalazi na različitim mjestima i u različitim institucijama (Svjetska banka; UNESCO; Agencija „Stari grad“; Federalno ministarstvo prostornog uređenja) mora biti objedinjena i čuvana u središnjoj državnoj instituciji. Slično je sa dokumentacijom za most Mehmed-paše Sokolovića. Drugi dio izvještaja odnosi se na funkcioniranje Agencije „Stari grad“ kao institucije za upravljanje Starim mostom i starom jezgrom Mostara, svim poduzetim aktivnostima na njenom snaženju i neophodnim mjerama za uspostavljanje boljih mehanizama upravljanja svjetskim naslijeđem, uključujući Stari most. Treći dio odnosi se na poduzimanje mjera na smanjivanje negativnog utjecaja hotela „Ruža“ na historijsku jezgru Mostara. Na osnovi zaključaka Komiteta za svjetsku baštinu investitor hotela „Ruža“, koji se gradi u zaštitnoj zoni svjetskog spomenika, je, u suradnji sa lokalnim i entitetskim vlastima, poduzeo korake za traženje alternativnih rješenja za projekat. Ti koraci, po procjeni Komisije, predstavljaju značajan napredak. Projekat koji je dostavljen Komisiji pokazuje značajno smanjenje negativnog utjecaja hotela „Ruža“ na univerzalne, jedinstvene vrijednosti Mostara. U vezi s tim, Komisija je od strane Predsjedništa Bosne i Hercegovine, zajedno sa svim ostalim institucijama, ovlaštena da proslijedi zaključak UNESCO-u da su obaveze Bosne i Hercegovine za 2007. godinu ispunjene, da u 2008. godini Komisija očekuje dalji nastavak podrške UNESCO-a i Centra za svjetsku baštinu kako bi arhitektura hotela „Ruža“ u potpunosti bila urađena u skladu sa Bečkim memorandumom.

Amra Hadžimuhamedović je novinarima odgovorila na pitanja vezana za zaštitu Tašlihana. Slučaj Tašlihan jasno ukazuje na nedostatak sredstava za zaštitu kulturnog naslijeđa u Bosni i Hercegovini, pri tome se ne misli na financijska sredstva. Nedvojbeno je utvrđeno da nova gradnja ugrožava jedan od najstarijih hanova i najstarijih objekata u Gazi Husrev-begovoj zadužbini u Sarajevu, jedan od temelja urbane strukture Sarajeva. Izmještanje Tašlihana uopće, pogotovo izmještanje u vrijeme kad su temperature bile duboko ispod nule, je zapravo besprimjerno ugrožavanje i uništavanje spomenika najviše vrijednosti u Bosni i Hercegovini. Bez obzira na činjenicu da je Komisija od Federalnog ministarstva kulture i sporta dobila obavijest da su pregledali projekat i da su saglasni sa dijelom projekta; bez obzira na činjenicu da je Komisija na upućeni zahtjev Federalnom ministarstvu prostornog uređenja da Rješenje bude proglašeno ništavnim dobila odgovor da Rješenje neće biti poništeno jer oni smatraju da je urađeno u skladu sa Zakonom, Komisija je na svojoj 36. sjednici ponovo razmotrila sve činjenice i utvrdila da je ovdje formalno pravni okvir korišten kako bi bilo opravdano uništenje spomenika. Onaj koji je izmjestio Tašlihan i ko planira da ga stavi u sendvič između garaža i novog hotela je uništio spomenik najviše vrijednosti i ugrozio Bezistan i takve radnje su apsolutno neprimjerene i usmjerene protiv naslijeđa Bosne i Hercegovine. Komisija je odlučila i dalje provoditi aktivnosti na zaštiti Tašlihana.

U zgradi Predsjedništva Bosne i Hercegovine obilježen je završetak aktivnosti na određenim fazama projekata koji se odnose na restauraciju ili zaštitu od daljeg propadanja vjerskih objekata oštećenih u razdoblju od 1992. do 1996. godine. Jedan od tih objekata, crkva u Vozućoj iz XVI stoljeća,  čiji se dio svoda bio urušio usljed neodržavanja i nebrige, je u cjelosti završen, u smislu da je objekat doveden u stanje upotrebljivosti. Uređenje enterijera objekta, ikonostasa, nije završeno, međutim nikakva opasnost integralnosti objekta dalje ne prijeti. On je u tom smislu drugačiji od ostala 4 projekta: crkva sv. Nikole u Trijebnju, takođe iz XVI stoljeća; džamija Mehmed-paše Kukavice u Foči; Aladža džamija u Foči; i Ferhadija džamija u Banjoj Luci. Na projektima džamije Mehmed-paše Kukavice i crkve sv. Nikole u Trijebnju stručnjaci Komisije su radili na zaštiti preostalih zidova i ulomaka, može se reći da je sva supstanca objekta u ruševnom stanju snimljena i zaštićena od daljeg propadanja (ulomci su stavljeni pod nadstrešnice, sklonjeni, na određen način klasificirani, zidovi su utegnuti privremenom zaštitom da ne dođe do njihovog urušavanja). Za ta dva objekta Komisija očekuje od entitetskih vlada da osiguraju sredstva za izradu projektne dokumentacije i za završetak radova na potpunoj restauraciji i rekonstrukciji spomenika. Svaki od ulomaka treba biti ugrađen na svoje mjesto, svi izvorni zidovi trebaju biti sačuvani. U slučaju Aladža džamije i Ferhadija džamije, Vladi Republike Srpske predstoji ogromna obaveza za osiguranje finansijskih, tehničkih, administrativnih, stručnih, naučnih i drugih mjera za vraćanje tih objekata u stanje u kome su bili prije razaranja. To su vrlo složeni objekti. Na Ferhadija džamiji, Komisija je snimila 2270 ulomaka, od toga je 70 % ugradivo u rekonstruirani objekat. Komisija od Islamske zajednice i od nositelja projekta očekuje da tu detaljnu dokumentaciju, koja je urađena za svaki ulomak kao za mali objekat, iskoristi kako bi ti ulomci bili pravilno konzervirani i ugrađeni u novi objekat, a onih 30 % koji nisu ugradivi trebali bi biti konzervirani i prezentirani na prostorima Ferhadije i Aladža džamije. Za Aladža džamiju je bilo moguće snimiti 200 ulomaka jer nije bilo izvršeno njihovo iskopavanje iz rijeke i jedne masovne grobnice. Dakle, sve što je urađeno treba biti konzervirano i primjenjeno u toku cjelovitog projekta rekonstrukcije, sredstvima koja izdvajaju entitetske vlade za spomenike kulture. Vlada FBiH sredstva izdvaja sustavno, već duži niz godina. Počela je sa 300.000 KM, a poslije par godina su sredstva za implementaciju Aneksa 8 dostigla iznose od 3.000.000 do 5.000.000 KM. Sva se ta sredstva implementiraju preko nadležnih institucija za zaštitu naslijeđa, preko Agencije koja je formirana za vođenje projekata. U 2008. godini postoji najava da će sredstva u Federaciji iznositi 123.000.000 KM što predstavlja značajnu cifru, ali još uvijek nedovoljnu za razmjere razaranja s kojima je suočena Bosna i Hercegovina. U Republici Srpsko izdvajanje sredstava je počelo prije dvije godine, što je bio značajan korak, i sredstva za zaštitu naslijeđa iznose 500.000 KM. Značajno je istaći da se sredstva ne implementiraju putem nadležnih institucija za zaštitu naslijeđa, nego se ona daju neposredno vjerskim zajednicama kao pomoć za njihovo funkcioniranje, što je potpuno odvojena nadležnost od nadležnosti Vlade Republike Srpske koja se odnosi na implementaciju Aneksa 8 i zaštitu kulturnog naslijeđa. Može se vrlo jasno reći da Vlada RS institucionalno, zvanično, nije ništa učinila na implementaciji Aneksa 8, u skladu sa svojim obavezama. Neka sredstva su implementirana putem Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa i ona su se uglavnom odnosila na zaštitu pravoslavnih objekata, starih gradova, arheološka iskopavanja, nikada za zaštitu onoga što možemo smatrati naslijeđem Bosne i Hercegovine, konkretno katoličkih građevina i muslimanskih sakralnih građevina.

Trideset šesta sjednica Komisije završena je 4. februara 2008. godine u 12:00 sati.



ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: