Konferencija za štampu nakon završetka 18. sjednice           

            Konferencija za štampu je održana 31.01.2005. godine u Sarajevu. Amra Hadžimuhamedović, predsjedavajuća Komisije,  je informisala novinare o zaključcima Komisije.

            Komisija je donijela 15 odluka o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima i to:

-          Arheološko područje – ostaci rimskog naselja, kasnoantičke bazilike i grobnice na Crkvini u Varošluku, Turbe, opština Travnik, FBiH,

-          Arheološko područje – Batalova grobnica u Turbetu kod Travnika, opština Travnik, FBiH,

-          Arheološkog područja – At Mejdan u Sarajevu, opština Stari Grad-Sarajevo, FBiH,

-          Graditeljska cjelina – Stari grad u Travniku, FBiH,

-          Graditeljska cjelina – Stari grad Vranduk u Vranduku, opština Zenica, FBiH,

-          Graditeljska cjelina – Stari grad Bijela Stijena u Stijeni, opština Cazina, FBiH,

-          Graditeljska cjelina – Banje u mahali Ilidži u Gornjem Šeheru u Banja Luci, RS,

-          Mjesto i ostaci graditeljske cjeline – džamija u Podhumu (Derviš-paše Bajezidagića džamija) u Mostaru, FBiH,

-          Historijski spomenik – Šeher ćehajina ćuprija u Sarajevu, opština Stari Grad-Sarajevo, FBiH,

-          Graditeljska cjelina - Alipašina džamija sa haremom u Sarajevu, opština Centar-Sarajevo, FBiH,

-          Historijski spomenik – Sahat kula na Musali u Travniku, FBiH,

-          Graditeljska cjelina – Šarena (Sulejmanija) džamija u Travniku, FBiH,

-          Graditeljska cjelina – Turbeta pod lipom ili turbe Abdulah-paše, Dželal-paše i Perišan Mustafa-paše sa česmom u Travniku, FBiH,

-          Historijski spomenik – Most na rijeci Žepi, opština Rogatica, RS,

-          Historijska građevina – Katedrala (Katedrala crkva Srca Isusova) u Sarajevu, opština Stari Grad-Sarajevo, FBiH 

            Naglasila je da je Izvještaj o radu i poslovanju Komisije u 2004. godini, usvojen na 18. sjednici, obuhvatio sva polja rada iz nadležnosti Komisije, uključujući i materijalno-finansijsko poslovanje, i u toj formi će biti proslijeđen na usvajanje Predsjedništvu Bosne i Hercegovine i Vijeću ministara Bosne i Hercegovine. Nakon toga će biti postavljen na web stranicu Komisije čime će biti dostupan javnosti.

            Informisala je da je Komisija donijela odluku o uvrštenju historijske građevina – most na Žepi na Listu ugroženih spomenika Bosne i Hercegovine, tako da sada na ovoj Listi ima 37 graditeljskih cjelina i pojedinačnih dobara. Komisija očekuje da će na martovskoj sjednici objaviti da neka dobra s te Liste više nisu ugrožena, što će biti rezultat kampanje Kulturno pamćenje – blago koje nestaje.

            Prvi put otkako Komisija radi kao državna institucija Bosne i Hercegovine, 28 peticija koje su stigle od Centra za islamsku arhitekturu, za nove džamije sagrađene nakon vremenskog okvira utvrđenog kriterijima Komisije (1960. godina), Komisija je donijela 28 odluka kojim se utvrđuje da 28 novih džamija ne ispunjava kriterije za proglašenje nacionalnim spomenicima. Odluke su donesene na osnovi uvida u stanje objekata, na osnovi uvida u sve historijske podatke o objektima i na osnovi razgovora sa vlasnicima objekata i predstavnicima lokalnih vlasti.

            Komisija je u toku 18. sjednice razmotrila izvještaje o ispunjenju zadataka vezanih za međunarodnu saradnju. Najznačajniji su prosljeđivanje periodičnog izvještaja Komitetu za svjetsku baštinu pri UNESCO-u. Ministarstvo vanjskih poslova je imenovalo saradnike u Komisije odgovornim za izradu periodičnog izvještaja o provedbi konvencije o svjetskoj baštini. Ovaj izvještaj je urađen u rekordno kratkom vremenu i proslijeđen u Pariz i predstavlja preduvjet da Bosna i Hercegovina u narednih 8 godina može kandidirati svoje projekte i nominirati dobra za upis na Listu svjetske baštine, kao i učestvovati u provedbi projekata koji se tiču provedbe konvencije o svjetskoj baštini. U vezi s tim, Komisija je u toku svoje 18. sjednice, shodno ovlastima koje proističu iz Pravilnika o međunarodnoj saradnji koji je usvojilo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, donijela odluku o ponovnom nominiranju Historijske jezgre Mostara za upis na Listu svjetske baštine. Podsjetila je da je nominacija koja je 1998. godine proslijeđena u Komitet za svjetsku baštinu u aprilu 2003. godine odložena. Zemlja koja je članica UNESCO-a ukoliko želi da to dobro bude proglašeno nacionalnim spomenikom u slučaju kada je njegova nominacija odložena, dužna je proslijediti novu nominaciju. Gradska uprava Mostara je bila inicijator aktivnosti na pripremi dokumentacije za nominaciju Historijske jezgre Mostara pod nazivom Stari grad Mostar. Dokumentacija je pripremljena i Komisija je nakon konsultacija sa stručnim tijelima i nakon predstavljanja nominacije Predsjedništvu donijela odluku kojom se zvanično upućuje nominacija u Pariz.

            Komisija je u prethodnom razdoblju proslijedila nominaciju za upis mosta Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu za upis na Listu 100 najugroženijih dobara koju vodi Svjetski fond za naslijeđe iz New Yorka. Komisija je dobila čvrstu podršku toj nominaciji od strane Vijeća Evrope i nekoliko stranih organizacija koje se bave zaštitom naslijeđa, uključujući neke Nevladine američke organizacije. U razdoblju dok je ta nominacija u razmatranju u Fondu za svjetsko naslijeđe u New Yorku postoji veliko zanimanje svjetskih medija, tako da su BBC, CNN, Reuters, Observer i drugi strani mediji posvetili dosta pažnje mostu Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, stanju njegove ugroženosti i njegovoj snažnoj simboličkoj vrijednosti za Bosnu i Hercegovinu, za region i za svijet uopće.

            Dubravko Lovrenović je informisao o procesu izrade radnog teksta Zakona o kulturnom naslijeđu Bosne i Hercegovine. Napomenuo je da je Vijeće Evrope pokrenulo inicijativu za izradu radnog teksta Zakona i vršilo superviziju tog procesa. U oktobru 2004. godine je održan seminar u Sofiji, a u novembru je ekspert Vijeća Evrope, Robert Pickard, boravio u Sarajevu radi razmatranja radnog teksta Zakona. Komisija je 26.01.2005. godine, u toku 18. sjednice, održala stručnu raspravu o radnom tekstu Zakona, pri čemu je predstavnik Vijeća Evrope ponovio ocjenu da je radni tekst ovog Zakona najbolji od dosadašnjih zakona urađenih u regiji. To znači da se Komisija nalazi na pravom putu, uvažavajući konceptualno, metodološki, sadržajno i faktički većinu Evropskih standarda u izradi Zakona čija je potreba izvan svake diskusije. Stručna rasprava nije bila lišena negativnih tonova i ličnih stavova je pokazala da postoje tri koncepta oko prijedloga radnog teksta. Prvi je najradikalniji i on bi stvari vratio na početak. Drugi koncept se poziva na Zakon iz 1985. godine, mada je ton novog Zakona vrlo blizak Zakonu iz 1985. godine. Treći koncept je iskazao podršku predloženom tekstu. Naglasio je da Komisija ostaje otvorena za sva moguća poboljšanja, izmjene i dopune ovog Zakona, s tim da je stav Komisije da se cijela rasprava vodi oko redistribucije nadležnosti u procesu zaštite kulturnog naslijeđa. U tom segmentu Komisija je dobila najviše primjedbi u smislu da sebi prisvaja previše ingerencija, a utemeljene i argumentirane sugestije i primjedbe su od strane Komisije prihvaćene. U tom segmentu je pokazana i zavidna doza fleksibilnosti jer se u velikom broju slučajeva ostavlja alternativa da nadležnost u pojedinim segmentima zadržavaju entitetska ministarstva. Postavlja se pitanje koja bi državna institucija, osim Komisije, bila odgovorna za sprovođenje Zakona. Nažalost, u ovom trenutku u Bosni i Hercegovini ne postoji takva institucija, jer ne postoji državno Ministarstvo za kulturu. Ministarstvo civilnih poslova obavlja poslove iz nadležnosti koje se tiču i kulture ali to nije dovoljno i jedino bi uspostava Ministarstva kulture mogla tu prazninu popuniti na pravi način. Komisija odbacuje primjedbe koje su izrečene na stručnu dimenziju teksta jer smatra da su one neutemeljene i maliciozne, a prihvata neke primjedbe vezane za ingerencije Komisije, dok se o drugima može razgovarati, ali neprihvatljivo je da se proces vraća na početak jer je osnovna intencija i osnovna intonacija ovog radnog teksta u skladu sa evropskim standardima i u skladu sa onim obavezama koje Bosna i Hercegovina ima kao član Vijeća Evrope.

            Tina Wik je informisala o sadržaju i namjeni novog Zakona koji je u velikoj mjeri povezan sa evropskim zakonima. To je proces kroz koji je skoro svaka evropska zemlja prošla u prethodne tri godine i sadržaj Zakona implicira da mora postojati centralna državna insitucija nadležna za politička i pravna pitanja vezana za kulturno naslijeđe. Zavodi mogu neovisno vršiti nadzor, kontrolu i upravljanje kulturnim naslijeđem, ali u skladu sa politikom utvrđenom od državne institucije. Najveća promjena u Evropi je da zavodi više ne mogu vršiti izradu projektne dokumentacije, jer je time bio spriječen razvoja i uvođenje novih ideja i znanja na polju zaštite kulturnog naslijeđa. Evropska ideja je da se kroz nadmetanje i tendere spriječi monopolistička situacija koja onemogućava razvoj i uvođenje novih znanja na polju zaštite kulturnog naslijeđa. Ako se primjenjuje tenderski proces za projekte restauracije na objektima kulturnog naslijeđa onda su velike mogućnosti da se angažuju stručnjaci sa najviše znanja i iskustva u toj oblasti. Na taj način, svi stručnjaci se stimulišu da kontinuirano unapređuju svoja znanja. To je osnovna ideja novog Zakona, da stimulira znanje i da spriječi korupciju. Svaki novi sistem ima otpore koji su postojali i u evropskim zemljama u kojima su usvojeni novi zakoni, ali to je jedini način da Bosna i Hercegovina postane članica Vijeća Evrope i uključi se u stručne rasprave širom svijeta.

            Ljiljana Ševo je napomenula da se usvajanjem Zakona i njegovim stupanjem na snagu ne stavljaju automatski van snage postojeći zakoni na nižim nivoima (entitetskom, kantonalnom, općinskom). Oko toga je došlo do nerazumijevanja i razilaženja stručnjaka koji su učestvovali na raspravi i prijedloga Zakona. Još jedna tačka oko koje su bila izrazita neslaganja je pitanje kategorizacije jer su većina onih koji su institucionalno i profesionalno uključeni u zaštitu naslijeđa u Bosni i Hercegovini, bilo u zavodima, muzejima ili na fakultetima, još uvijek provode donekle staromodan pristup koji je prevaziđen u evropskim okvirima, jer se tamo o kategorizaciji više ne diskutuje. Budući da je ovaj nacrt Zakona raden na inicijativu i prema instrukcijama Vijeća Evrope, taj nesporazum je trebao biti prevaziđen na ovaj način.

            Informisala je o nastavku aktivnosti koje Komisija kontinuirano provodi, odnosno multimedijalna prezentacija ugroženog naslijeđa Bosne i Hercegovine u okviru kampanje koju Komisija provodi za zaštitu ugroženog naslijeđa. Multimedialna prezenntacija pod nazivom «Kulturno pamćenje – blago koje nestaje» predstavljena je u Brčkom, 06.11.2004. godine. Izložbu su otvorili supervizor Distrikta Brčko Susan Johnson i gradonačelnik, Branko Damjanac.          Nakon toga je izložba u sklopu proslave 50 godina Evropske konvencije o kulturi otvorena i u Tuzli, 19.11.2004. godine. Ova multimedijalna prezentacija će 16.02.2005. godine biti predstavljena i u Beogradu. U Etnografskom muzeju, na poziv Ministarstva kulture Srbije, Komisija će predstaviti ugroženo naslijeđe Bosne i Hercegovine u Beogradu. Važno je predstaviti naslijeđe u zemlji regiona koja se suočava sa veoma sličnim problemima i čije je naslijeđe istorijski i kulturološki veoma srodno naslijeđu Bosne i Hercegovine.

            Komisija je posjetila općine Travnik, Vitez, Zenicu i Kakanj. Nažalost, zbog loših vremenskih uslova nije se mogao izvršiti uvid u stanje najznačajnijih kulturnih dobara na području ovih općina. Istakla je da su predstavnici općine Travnik nagovijestili formiranje općinske Komisije za saradnju sa Komisijom za očuvanje nacionalnih spomenika. U Vitezu postoji Nevladina organizacija koja se bavi zaštitom naslijeđa. Prisustvo nevladinih organizacija je veoma važno i doprinosi zaštiti naslijeđa. Jedna od inicijativa je pokretanje arheološke kolonije, što je na području Viteza veoma važno s obzirom na prisustvo velikog broja poznatih, ali i potencijalnih arheoloških lokaliteta. Uz veliku pomoć Muzeja grada Zenice i vlasti na svim nivoima, općina Zenica je uložila značajna sredstva u obnovu tvrđave Vranduk koja je sada u daleko boljem stanju i posebno je važno uključenje ovog nacionalnog spomenika u razvojne tokove. U općini Kakanj, sa kojom Komisija od početka svog rada ima vrlo plodnu i uspješnu saradnju, Komisija je dobila informaciju da se 45.000 KM izdvaja neposredno za zaštitu naslijeđe, što je izuzetno dobar primjer koji trebaju slijediti i ostale općine.

            Amra Hadžimuhamedović je spomenula neke statističke podatke iz Izvještaja o radu i poslovanju Komisije u 2004. godini. Protekle godine Komisija je donijela 88 odluka. Primila je 139 peticija i još 2047 drugih dopisa, predstavki i zahtjeva. Izvršen je uvid u stanje naslijeđa u 52 općine u Bosni i Hercegovini. Održano je 6 sastanaka sa različitim vladinim i nevladinim organizacijama i institucijama koje su na određen način vezane za zaštitu naslijeđa, a održan je sastanak i sa predstavnicima vjerskih zajednica. Štampano je 2 kataloga, pripremljen za štampu prvi Godišnjak Komisije. Komisija je imala intenzivnu saradnju na međunarodnoj razini. Uspostavila je biblioteku sa 700 bibliotečkih jedinica i Komisija očekuje da će nakon donatorske podrške broj biti znatno povećan. Komisija je u toku prethodne godine imala izvršenje budžeta u iznosu od 841,535 KM, a za 2005. godinu Komisija je zahtjevala budžet u iznosu od 5.259.734 KM, koji se u svom najvećem dijelu odnosi na implementaciju odluka Komisije, dakle izravne aktivnosti na zaštiti naslijeđa.

            Predstavnici Komisije su novinarima odgovorili na pitanja o Zakonu (Amra Hadžimuhamedović je istakla da u Bosni i Hercegovini postoji inercija da se zadrži stanje kakvo jeste. S jedne strane postoji jasno iskazano nastojanje da bilo koja funkcija na državnoj razini bude što slabija, dakle svako nastojanje jačanja nadležnosti na državnoj razini je spriječeno opstrukcijama kako bi državna razina bila što više oslabljena. S druge strane, djelimično se primjenjuje Zakon iz 1985. godine, a zanemaruje se činjenica da tim zakonom zavodi nemaju nadležnosti da projektuju, ili da vrše kontrolu na polju zaštite naslijeđa. Zavodi su posljednjih godina razvili monopol na projekte i svaka vrsta kontrole kvalitete, utroška sredstava, insistiranja na javnosti, na raspravama  o projektima nailazi na njihove otpore. Zakon uspostavlja standarde kojima će se izbjeći mogućnost da jedna institucija kontroliše dokumentaciju, sredstva, daje saglasnost na projekte i da radi projekte. Vrlo često se spominje Zakon iz 1985. godine, ali je u ovih 20 i više godina izmjenjena percepcija naslijeđa, izmjenjena je percepcija kriterija kojima se štiti naslijeđe i izmjenjeno je samo naslijeđe u Bosni i Hercegovini. Ono što se moglo definirati naslijeđem u Bosni i Hercegovini 1985. godine se sada velikim dijelom nalazi na gomilama smetljištima. To podrazumijeva uvođenje novih kriterija i legitimiziranje novih metoda. Dekonstrukcija se nije smatrala legitimnom metodom u vrijeme donošenja Zakona iz 1985. godine. Insistiranje na održavanje stanja prije rata, odnosno stanja iz 1985. godine, je u stvari prikriveno nastojanje da se zadrži sadašnje stanje u kome nijedan Zakon nije stvarni okvir za zaštitu naslijeđa. O tome najjasnije svjedoči stanje naslijeđa i kvaliteta intervencija i projekata koji se primjenjuju. Osim navedenih pitanja Komisija je razmatrala izvještaj o implementaciji Aneksa 8. Vlade entiteta su nadležne da provode odluke Komisije. Komisija je proslijedila zahtjev entitetima i Distriktu Brčko za dostavu informacija o načinu na koji su osigurali tehničke, administrativne, pravne i finansijske mjere za provedbu Aneksa 8. Iz Ministarstva za prostorno uređenje i Ministarstva za kulturu Federacije Bosne i Hercegovine dostavljena je obavijest o provedenim mjerama. Ministarstvo za prostorno uređenje je izdalo veći broj akata i inspekcijskih rješenja, ali nijedno inspekcijsko rješenje nije provedeno u cjelosti, osim Fethija džamije u Bihaću. Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske je također proslijedilo svoje izvještaje o velikom broju inspekcijskih rješenja koja nisu provedena i o većem broju upravnih akata koji su izdati za odobrenje za rehabilitaciju, a među njima je veliki broj onih koji nisu izdati u zakonski propisanom roku od 30 dana. Federalno ministarstvo kulture i sporta je dostavilo detaljan izvještaj o implementaciji 3.000.000 KM. Komisija očekuje da dobije detaljan izvještaj o rezultatima koji su postignuti na svakom pojedinačnom dobru. Postoji dosta dobara koji su na tom spisku, a nisu vidljivi rezultati na određenim dobrima. Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske je odbio da dostavi bilo kakvu informaciju o implementaciji Aneksa 8 i u jednom od dopisa naveo da nema namjeru, interes ni kadrove da sarađuje sa Komisijom za očuvanje nacionalnih spomenika, što je pismeno potvrđena povreda obaveza utvrđenih Zakonom o provedbi odluka Komisije, koji je u Republici Srpskoj nametnut odlukom Visokog predstavnika 2001. godine. Distrikt Brčko je u prethodnoj godini u budžetu imao 2.000.000 KM za zaštitu naslijeđa. Nažalost ta sredstva nisu implementirana jer Distrikt Brčko nema kadar koji može efikasno odgovoriti na njihove mogućnosti. Raspisani su tenderi i u toku je izrada projektne dokumentacije za nekoliko spomenika, uključujući Vijećnicu i Azizija džamiju. Komisija očekuje da će jasna politička opredijeljenost Distrikta Brčko da implementira Aneks 8 i osigura sredstva u budžetu biti dopunjena i kvalitetnim institucionalnim rješenjem. S tim u vezi Komisija im se stavila u potpunosti na raspolaganje, kako bi na određen način bio premošten jaz nepostojanja stručnih kapaciteta u Brčko Distriktu. Dakle, Zakon je u svakom slučaju promjena, predstavlja rješenje kojim će biti ojačana zaštita naslijeđa na državnoj razini i njim je utvrđen insitucionalni okvir na državnoj razini, što podrazumijeva proširenje ovlasti Komisije kao jedine državne institucije koja je nadležna za zaštitu naslijeđa, uspostavu inspekcije unutar Ministarstva civilnih poslova i, što je posebno važno, definiranje institucija nadležnih za zaštitu pokretnog naslijeđa na državnoj razini, a to su Zemaljski muzej i ostalih 7 institucija čiji je status neriješen. Ovaj Zakon izravno daje institucionalni okvir za zaštitu naslijeđa. Predviđeno je da se za 7 navedenih institucija za zaštitu pokretnog naslijeđa donese posebni zakoni. Zakon za zaštitu kulturnog naslijeđa na državnoj razini dakle definira ovlasti Komisije i inspekcije i otvara mogućnost da institucionalni okvir zaštite naslijeđa na entitetskoj ili nižoj razini bude utvrđen entitetskim zakonima. Dakle, Zakon se ne bavi institucionalnim okvirom koji nije na državnoj razini. Zato se u tekstu Zakona ne pojavljuju zavodi i ostale institucie koje funkcioniraju na entitetskoj razini jer bi to trebalo biti riješeno entitetskim zakonima. Komisija će Zakon proslijediti Ministarstvu civilnih poslova koje će Zakon predstaviti pred Vijećem ministara i parlamentom. Stručna rasprava koju je Komisija organizirala vezano za radni tekst nije proceduralno obavezna. Komisija je željela da uključi stručnjake za koje je smatrala da mogu dati doprinos u izradi prednacrta Zakona. S obzirom na tok stručne rasprave i s obzirom na dimenzije koje su reakcije zavoda koji se opiru promjenama poprimile u javnosti Komisija će rezimirati raspravu, proslijediti tekst Zakona i rezultate rasprave Vijeću Evrope, Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, Ministarstvu civilnih poslova i ta nadležna tijela će odlučiti o daljoj sudbini Zakona. Ljiljana Ševo se osvrnula na Zakon iz 1985. godine. Pored svih pozitivnih i ocjena koje pokazuju koliko je taj Zakon u ovom trenutku zastario i koliko je neprimjenljiv, treba svakako imati u vidu da je to bio Zakon koji se odnosio na Socijalističku republiku Bosnu i Hercegovinu. Bosna i Hercegovina je danas zasnovana na Dejtonskom sporazumu i potpuno je drugačije politički koncipirana od SR BiH. Uz sve kvalitete tog Zakona, koji je u svoje vrijeme bio zaista primjenljiv, dobar i usklađen sa evropskim standardima, ta ogromna razlika u političkoj situaciji ne dozvolljava njegovu ponovnu primjenu pa čak ni neku značajniju razradu ili preradu. Prema sadašnjoj zakonskoj regulativi (Aneksu 8 i zakonima o provođenju Aneksa 8) Komisija i dalje ima jednu nadležnost, odnosno da donosi odluke o proglašenju. Implementacija tih odluka povjerena je ministarstvima za prostorno uređenje na entitetskim nivoima. Već se u startu vidjela teška provodivost, s obzirom na činjenicu da ta ministarstva nisu opremljena stručnim kadrom koji može da procjeni kvalitet određenog projekta i ta su ministarstva bila prinuđena da traže stručno mišljenje od institucija. Zbrka je nastala onog trenutka kada su ministarstva tražila stručno mišljenje od Zavoda koji je zapravo bio i autor projekta, tu je došlo do preklapanja. Novi Zakon je zapravo nastojao da tu tešku provodivost seta zakona iz 2002. godine na neki način poboljša i da doprinese efikasnosti. Izvještaji o implementaciji sredstava za zaštitu nacionalnih spomenika koji su proslijeđeni ili nisu proslijeđeni od entitetskih ministarstava za prostorno uređenje i za kulturu još uvijek su, dok ne stupi na snagu neki novi Zakon,  stvar dobre volje jer je u Zakonu navedeno da su entitetske institucije dužne da sarađuju s Komisijom, što je širok i nedefinisan pojam jer neki podrazumijevaju da su dužni da podnose izvještaje a drugi smatraju da su eventualno dužni da prosljeđuju informacije o spomenicima. Zapravo se Komisija suočava sa nedostatkom jasnog zakonskog okvira i ovaj Zakon, koji je sada ponuđen na stručnu raspravu, pokušao je da na bolji način riješi te velike probleme legalne prirode u oblasti zaštite spomenika. Amra Hadžimuhamedović je dodala da ljudi koji se sustavno i ozbiljno bave pitanjem zaštite naslijeđa znaju da je kategorizacija odavno napušteni instrument u zaštiti naslijeđa. U savremenim teorijama i savremenim pristupima zaštitu naslijeđa kategorizaciju smatra čak jednim od instrumenata koji su doprinijeli zanemarivanju određenih segmenata naslijeđa. U različitim razdobljima postoje različiti kriteriji i različite percepcije naslijeđa. Pitanje je da li je ostao isti kriterij po kojem je nešto bilo 1996. godine vrijedno za Republiku Srpsku ili Federaciju Bosne i Hercegovine, ili što je bilo 1950. godine vrijedno za SR BiH, Dakle, kategorizacija je od strane stručnjaka u savremenim pristupima potpuno napušten koncept. Napomenula je da je 1985. godine Zakon propisao donošenje Pravilnika o kategorizaciji, koji je donešen i definirao je kriterije za kategorizaciju naslijeđa u tri kategorije u Bosni i Hercegovini, ali nikad nije preveden. To koliko je kategorizacija instrument koji je moguće koristiti govori činjenica da nije bilo moguće prevesti kategorizaciju, ni onu koja je predviđena 1985. godine), provođenjem odluka Komisije vezano za uklanjanje križeva sa Starog grada Stolac (Komisija insistira na provedbi svojih odluka. Komisija sa odobravanjem prihavata sva saopćenja o pregovorima o provedbi Zakona i ima uvjeravanja Ureda visokog predstavnika, koji je izravno nadležan za implementaciju civilnog dijela mirovnog sporazuma, pa tako i Aneksa 8, koji smatra da odluke Komisije moraju biti provedene ali da Federalni inspektor nije odabrao najbolji datum za provedbu tih odluka. Komisija će insistirati na provedbi svojih odluka.