Ćejvan - ćehajin hamama u Mostaru

SAOPĆENJE ZA JAVNOST

U sklopu provođenja principa javnosti svog rada, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je, obavještavajući javnost o svojim aktivnostima, odlukama i zaključcima saopćila i zaključke koji se odnose na neodgovarajući pristup adaptaciji Ćejvan ćehajinog hamama u Mostaru. U skladu sa zaključcima donesenim na osnovi detaljnog uvida u sve činjenice o Ćejvan-ćehajinom spomeniku Komisija je, kao u svim drugim slučajevima, postupila u skladu sa svojim zakonskim ovlastima i obavezama. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je u toku jednogodišnje pripreme odluke o proglašenju historijske jezgre Mostara nacionalnim spomenikom sabrala dokumentaciju o cjelini i svim pojedinačnim dijelovima te cjeline, kontinuirano pratila stanje i način izvođenja radova u gradskoj jezgri. .Nažalost, neadekvatan pristup adaptaciji hamama kulturnom centru Republike Francuske nije jedini slučaj koji dovodi u pitanje proglašenje jezgre Mostara nacionalnim spomenikom. Komisija će učiniti sve što je moguće u okviru svojih ovlasti i znanja da, u skladu sa zakonom i stručnim i znanstvenim standardima, budu prevaziđeni nedostaci na polju zaštite naslijeđa u Mostaru, posebno s obzirom na činjenicu da Bosna i Hercegovina očekuje da historijska jezgra Mostara bude proglašena svjetskom baštinom. U svakom slučaju ćemo, kao i do sada, kada mislimo da postoji bilo kakva nejasnoća vezana za zaštitu naslijeđa otvarati raspravu, a u slučajevima kada je jasno da postoje nepravilnosti poduzimat ćemo zakonom propisane mjere. Još jednom naglašavamo da je obaveza bavljenja Komisije naslijeđe, i da nikada ni jedan slučaj nije razmatran ni predstavljan izvan tog okvira – ličnosti i institucije nisu predmet našeg bavljenja. Naravno, poduzimanje mjera kako bi bile spriječene nepravilnosti podrazumijeva odgovornost pojedinaca i institucija. S obzirom na to u listu «Dnevni avaz» od 15. i 20. svibnja i u sedmičnom listu «Ljiljan», broj 592 od 22. svibnja, neki od sudionika u projektu, koji su ustrajno odbijali da učestvuju u utvrđivanju načina najlakšeg rješavanja pitanja ispravki nepravilnosti u projektu i pri izvođenju, osjećajući se odgovornim, nastoje relativizirati zaključke Komisije i njenu ulogu. Radi se o vrlo poznatom modelu vršenja pritiska na javne djelatnike – diskreditiranje, neistine i pripisivanje ličnih interesa svaki put kada se profesionalno i odgovorno donesenom odlukom ti djelatnici zamjeraju onima kojima odgovara da nema zakona, da nema stručne rasprave o poslu koji obavljaju, da nema kontrole.

Komisija neće ni u jednom slučaju prihvatiti prebacivanje rasprave o naslijeđu na plan ličnih optuživanja i omalovažavanja. Međutim, s obzirom da je Komisija državna institucija, kako neistine iznesene u navedenim tekstovima ne bi proizvele konfuziju u javnosti, smatramo svojom obavezom istaći sljedeće,:

a)       Komisija nije privremena i nije politička instititucija. To je jedina stručna institucija države Bosne i Hercegovine koja je odgovorna za zaštitu naslijeđa; njeni članovi i njen stručni tim birani su na osnovi zvanja koja su stekli tokom akademskog obrazovanja i na osnovi broja i kvaliteta projekata na kojima su radili. (U Komisiji, od ukupno sedamnaest angažiranih, uključujući i tehničko osoblje, rade tri doktora nauka, dva kandidata za doktora nauka, jedan magistar, jedan kandidat za magistra, tri studenta postdipolomskog studija u oblasti zaštite naslijeđa). Visoke ocjene o radu Komisije sadržane su u izvještajima eksperata Vijeća Evrope, zaključcima Predsjedništva BiH, istupima visokih zvaničnika uposlenih u OHR-u, itd.

b)       Članovi Komisije mogu, izvan radnog vremena u Komisiji, raditi na projektima zaštite naslijeđa, ukoliko to nije u suprotnosti sa odredbama člana 20. Kodeksa ponašanja za članove i službenike Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika (neki od članova Komisije su, npr., stalno zaposleni u zavodu za zaštitu spomenika.);

c)       Službenici organa uprave i institucija entiteta, distrikta, kantona, grada i općina dužni su sarađivati sa Komisijom, a odluke Komisije su konačne i obavezujuće za sve. Ne postoji sukob između bilo kojeg zavoda i Komisije s obzirom da su zavodi dužni provoditi odluke Komisije, a neprovođenje odluka treba biti riješeno u okviru zakona;

d)       Zakon o naslijeđu Bosne i Hercegovine, jednako kao i rješenja koja će njime biti normirana, na kome Komisija i radna grupa sastavljena od stručnjaka iz Sarajeva, Brčkog i Banja Luke rade uz pomoć Odbora za pravnu podršku Vijeća Evrope, nije odraz «ambicija pojedinaca Komisije», niti «izlazak iz mandata Komisije», nego sustavan prilaz uređivanju problematike zaštite naslijeđa na naučno i stručno utemeljen način, a na osnovi zahtjeva Vijeća Evrope da takav zakon na državnoj razini bude donesen;

e)       Prof. dr. Zeynep Ahunbay nije radila projekat Ćejvan ćehajinog hamama u Mostaru ni «u privatnoj režiji» ni na drugi način, nego je kao mentor pri izradi magistarsrkog rada, čija je tema bila Ćejvan-ćehajin hamam, bila u prilici znati dovoljno pojedinosti o hamamu na osnovi kojih je moguće elaborirati tvrdnju da projekat po kojem se radovi izvode nije urađen pravilno;

f)         Kula Mahmutćehajića u Stocu nije još proglašena nacionalnim spomenikom, ali se nalazi u zaštitnoj zoni nacionalnog spomenika - graditeljske cjeline  Uzinovićke džamije;

g)       Graditeljska cjelina Begovina nalazi se na Privremenoj listi nacionalnih spomenika, kao i veliki broj cjelina istog značaja;

h)       Komisija radi prema kriterijima koji su uspostavljeni na osnovi međunarodnih standarda i specifičnosti naslijeđa u Bosni i Hercegovini, koji su prema ocjeni Vijeća Evrope vrlo dobri, i u tim kriterijima, koji su dostupni na web stranici Komisije nema: «urgentnih urbanih centara», «bisera bošnjačke stambene kuće», «trećerazrednih stambenih kompleksa»;

i)         Najveći broj odluka Komisije odnosi se na na historijska područja i graditeljske cjeline (ne na pojedinačne objekte), kako je to vidljivo iz dokumentacije dostupne svima na web stranici Komisije;

j)         Komisija je pokrenula veći broj krivičnih prijava u slučajevima ugrožavanja naslijeđa na području cijele Bosne i Hercegovine i o tome svaki put obavještavala javnost.

k)       Svaki javno iznesen stav o pitanjima kojima se Komisija bavi, koji obično biva prezentiran javnosti putem predsjedavajućeg Komisije (Amra Hadžimuhamedović, Ljiljana Ševo i Dubravko Lovrenović naizmjenično obavljaju posao predsjedavanja Komisijom) uvijek je u potpunosti usaglašen među članovima Komisije.

Svaka javna rasprava o radu Komisije, uključujući svaku vrste kritike, bez neistina i pritisaka na članove Komisije, dobro je došla i na nju ćemo odgovoriti ili ćemo je prihvatiti s punim poštovanjem. U skladu sa Annexom 8, svako može podnijeti peticiju Komisiji i time otvoriti uvjete za proglašenje nacionalnim spomenikom onoga što smatra značajnim i prioritetnim. Komisija je dužna donijeti odluku u roku od godinu dana nakon podnošenja peticije. Ali, zašto sad Komisiji biva postavljeno pitanje o donošenju odluka za historijsku jezgru Mostara i Jajca kada svi oni koji prate stanje u oblasti zaštite naslijeđa i koje zanima rad Komisije znaju, iz saopćenja za javnost u proteklih 12 mjeseci rada Komisije da su to odluke na kojima radi tim od 6-7 ljudi već punu godinu dana i da je njihovo donošenje planirano za XV sjednicu Komisije? Ne tražimo odgovor na to pitanje, postavljamo ga retorički, a onima kojima odgovor nije kristalno jasan možemo ga i ponuditi.