Stanje naslijeđa u BiH – pravni i institucionalni okvir

Zašto je Bosna i Hercegovina poseban i drugačiji slučaj?

            U razdoblju od 1991.- 1996. godine graditeljsko naslijeđe u Bosni i Hercegovini  uništavano je sustavno, protivno odredbama međunarodnog prava i odredbama krivičnih zakona, koji su se primjenjivali na prostoru Bosne i Hercegovine i na prostorima zemalja koje su nastale nakon raspada Bosne i Hercegovine.(1)

            Osim naslijeđa razoren je i pravni i institucionalni sustav koji je više od jednog stoljeća uspostavljan i razvijan u Bosni i Hercegovini; nakon rata nastupio je u nekim dijelovima zemlje pravni vakuum u drugima pravni kaos. Institucije su izgubile pravni status, stručnjake, budžet, dokumentaciju i najvećim dijelom uvjete za obavljanje svoje misije.

Zašto je Bosna i Hercegovina važan primjer i reprezentativan slučaj?

            Kroz razaranje naslijeđa koje je vršeno uporedo sa protjerivanjem i ubijanjem ljudi pokazana je važnost naslijeđa kao kristala kulturnog pmaćenja i u procesu uništenja i u procesu održanja zajednice.

1. Vrjednovanje naslijeđa postalo je složeniji postupak, u kome nematerijalna – simbolička i ontološka vrijednost preovlađuje nad materijalnom. Definicija naslijeđa i njegovog značaja je izmijenjena – njegova funkcija u održanju društvenih obrazaca i prepoznatljivosti društva postaje važna koliko i njegova kulturna i ekonomska vrijednost.
2. Gdje god su u Bosni i Hercegovini izvršeni zločini protiv čovječnosti, tu je naslijeđe uništeno. Gdje god su prognanima bila otvorena vrata za povratak u zavičaj, prvi znak ponovne uspostave njihovih temeljnih ljudskih prava bila je mogućnost obnove objekata ili cjeline središnjeg i najsnažnijeg značenja u mjestu. Povezanost naslijeđa sa ljudskim pravima postaje činjenica koju nije moguće zanemariti na globalnoj razini.
3. Naslijeđe je korišteno i kao sredstvo uspostave trajnog mira i kao sredstvo produbljivanja sukoba. Kada je postojala težnja da bude priječeno pravo na povratak prognanih ljudi naslijeđu su učitavana slojevita historijska značenja koja su tumačena kao ilustracija suprotstavljenosti i nepomirljivosti. Suvremeni zakon mora razviti objektivne mehanizme kojima će biti onemogućena zloupotreba naslijeđa i zanemarivanje ili favoriziranje bilo kojeg njegovog sloja ili iskaza.
4. Kada je naslijeđe izloženo razaranju, svaki ulomak srušenog spomenika postaje spomenik – rekonstrukcija postaje legitimna i poželjna metoda jer ona osigurava očuvanje gradskih pejzaža, tvarnih dokumenata i društvenih obrazaca, ona osigurava očuvanje zavičaja za one koji se vraćaju iz izgnanstva. Pristupi zaštiti naslijeđa moraju bijti preispitani kako na razini znanstvenog, tako na razini zakonskog određenja.

Zakonski i institucionalni okvir  zaštite naslijeđa u Bosni i Hercegovini 'historijski pregled

            Historijskim početkom zvanične državne brige za baštinu u Bosni i Hercegovini smatra se pismo velikog vezira iz 1874. godine, kojim je državnim službenicima naloženo da ne dopuste uništavanje starih građevina. Prvi nacrt zakona o zaštiti naslijeđaizrađen je pred prvi svjetski rat, 1914. godine.

            Zakon koji je donesen 1985. godine i koji je na snazi bio do rata 1992. godine (a u jednom dijelu Bosne i hercegovine primjenjuje se i sada) predstavljao je kontinuitet u pristupu pravnoj zaštiti naslijeđa u Bosni i Hercegovina još od 1947.Pristup je bio zasnovan na načelu da je spomenik javno dobro, pa je, shodno tome, uređeno i ustrojstvo jedinstvenog sustava institucija zaštite, koje su imale stručne, upravne, i različite razine koordinirajućih nadležnosti. Bilo je jasno utvrđeno pitanje vlasništva nad dobrima (savezne i zemaljske vlasti, privatna i druga lica). Načini ostvarivanja prihoda i poslovanja zavoda nisu bili utvrđeni, a s obzirom na njihovu upravnu i nadzornu ulogu, oni nisu poslovali na osnovi ekonomskih odnosa nego su imali tretman državnih organa uprave. Zakon je utvrdio obavezu određivanja granice dobra, granice njegovog okruženja u sklopu kojeg se provode posebne mjere ograničenja vezane za zaštitu dobra, kao i obavezu financijske podrške vlasniku dobra. Zakon se odnosio na prirodno i kulturno naslijeđe, sa prihvatanjem pristupa utvrđenih u Granadskoj povelji i sa kriterijima za kategorizaciju naslijeđa u III skupine. 

            U ratu je Bosna i Hercegovina bila izložena nastojanju da na svim poljima bude postignuto rastrojstvo državnog sustava.. Trenutno je u Bosni i Hercegovini na snazi 12 propisa kojima se reguliraju pitanja vezana za naslijeđe. Samo se Annex 8 od tih dvanaest propisa odnosi na cijelu teritoriju Bosne i Hercegovine. Ni jedan od propisa ne odgovara izazovima promjena u Bosni i Hercegovini niti daje odgovore na brojna pitanja koja postaju ključna za zaštitu naslijeđa.

S obzirom na činjenicu da je razaranje naslijeđa bilo jedno od sredstava postizanja ciljeva rata, Annex 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini uspostavio je Komisiju za očuvanje nacionalnih spomenika –instituciju nadležnu za pravnu zaštitu naslijeđa sa najvišim ovlastima na državnoj razini.(2)

            Odluke Komsije u svakom pojedinačnom slučaju proglašenog nacionalnog spomenika imaju snagu zakona.

            Dosadašnjim radom Komisija je nastojala harmonizirati pravni kaos ili pravni vakuum. Međutim brojna nova pitanja koja otvara poslijeratno razdoblje obnove, razdoblje tranzicije i prihvatanja evropskih standarda, nametla su Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika kao priritetan zadatak u 2004. godini izradu zakonskog okvira kojim će biti na državnoj razini uređena pitanja upravljanja naslijeđem.

            U tom poslu suočeni smo sa brojnim prethodnim pitanjima koja nisu riješena (Zakon o koncesijama, zakon o restituciji imovine, zakon o vlasničkim odnosima itd.), opterećeni smo kako dosadšnjom praksom i snažnom inercijom da ona bude promijenjena, tako i brojnim novim izazovima na koje nije jednostavno odgovoriti.

(2) Pursuant to its authority as stipulated by Annex 8 of the General Framework Agreement for Peace in BiH, the Commission issues decisions designating movable and immovable property as National Monuments, applying the Criteria on the Designation of National Monuments (Official Gazette of BiH no. 33/02).

The procedure for designating a given property as a National Monument is initiated by a petition or motion to designate a property as a National Monument, which may be filed by any interested natural or juristic person.  The Commission has drawn up standard forms of petition by type of property and has lodged them with all the municipalities of BiH, the institutions dealing with the protection of the cultural and historical heritage, religious communities and other institutions. 

The Commission also issues decisions on designation as a National Monument in the absence of specific application for each of the individual properties on the Provisional List of National Monuments of Bosnia and Herzegovina (Official Gazette of BiH no. 33/02).

The Commission's decisions are final, and are enforced pursuant to the Law on the Enforcement of Decisions of the Commission to Preserve National Monuments (Official Gazette of FBiH nos. 2/02 and 27/02, and Official Gazette of RS no. 9/02), which accords to National Monuments the highest degree of protection. 

Responsibility for the enforcement of the Commission's decisions lies with the Entity governments and the ministries responsible for regional planning.  In addition to issuing decisions designating National Monuments, the Commission monitors and considers the state of affairs and activities relating to National Monuments endangered by illegal construction, inexpert reconstruction, and lack of maintenance or other forms of destruction.  In specific cases, the Commission notifies the relevant Entity or other authorities (governments, the appropriate ministries, institutes for the protection of monuments, municipal authorities etc.) that a monument is endangered, and proposes measures for its protection in accordance with the law, including filing criminal charges with the relevant authorities pursuant to the provisions of the Criminal Proceedings Law.

Pursuant to the Decision of the Presidency of Bosnia and Herzegovina, the Commission is also authorized to perform activities of international cooperation in the field of cultural-historical heritage protection.