Sarajevo, 11.06.2013. godine

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Povodom intervjua sa Salmirom Kaplanom, ministrom Federalnog ministarstva kulture i sporta, naslovljenog: „U želji da zadrži vlast, SDP se ponaša kao Komunistička partija“, objavljenim 03.06.2013. godine u Večernjem listu, u kojem, između ostalog, spori zakonitost rada Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljem tekstu: Komisija) i izražava svoje nezadovoljstvo radom iste, pri tome nazvavši je tvornicom nacionalnih spomenika i državom u državi, a u cilju istinitog informisanja javnosti, dajemo sljedeće saopštenje:

1. Shodno mišljenju nadležnog Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine broj 08-02-4-2401/12 od 15.03.2012. godine članovi Komisije u punom kapacitetu obavljaju svoje dužnosti do okončanja postupka razrješenja ili produženja mandata od strane Predsjedništva Bosne i Hercegovine prema članu 2. tački 2. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Dakle, insinuacije o navodnom nezakonitom radu Komisije su u potpunosti neosnovane.

2. U pogledu optužbi za proizvodnju nacionalnih spomenika, obavještavamo javnost da su navedene optužbe netačne i neosnovane. Rad Komisije regulisan je Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, Odlukom Predsjedništva BiH («Službeni glasnik BiH», br. 1/02 i 10/02) i Poslovnikom o radu («Službeni glasnik BiH», br. 4/03, 33/03, 31/06, 99/06 i 53/11), prema kojima svako zainteresirano lice ima zakonsko pravo da podnese peticiju za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom nakon čega Komisija ima zakonsku obavezu da provede istražni postupak do kraja u odnosu na nominirano dobro i donese odluku o tome da li predmetno dobro na zakonu utvrđenim kriterijima ispunjava jedan od utvrđenih kriterija (Kriteriji za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima – «Službeni glasnik BiH», br. 33/02 i 15/03). Navedeni mehanizam je ključan u ostvarivanju prava na jednakopravno priznavanje, poštivanje i zaštitu kulturnog naslijeđa svih građana Bosne i Hercegovine, koje proizilazi iz člana 15. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, sastavnim dijelom Ustava Bosne i Hercegovine.

3. Pored navedenog Komisiju čini pet eminentnih stručnjaka, tri domaća i dva strana, iz oblasti arhitekture, historije i historije umjetnosti, koji imaju zakonsku obavezu da primjene gore navedene kriterije donošenjem odluka o proglašenju. Odluke se donose ukoliko ih podržavaju najmanje četiri člana Komisije. Sve odluke su dostupne javnosti i sadrže detaljno obrazloženje o vrijednostima predmetnih dobara, kao i kriterije po kojima su ista proglašena nacionalnim spomenicima (www.kons.gov.ba).

4. Do sada, Komisija je razmatrala i do kraja provela istražni postupak u odnosu na 844 peticije od ukupno 1631 zaprimljene peticije. Od navedenog broja donesena je 131 negativna odluka i 713 odluka o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima. S obzirom da Komisija svakodnevno prima nove zahtjeve građana Bosne i Hercegovine za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima, kritika Salmira Kaplana odnosi se izravno na građane koji od državnih institucija traže da štite bosanskohercegovačko naslijeđe.

5. Dalje, komparativnom analizom broja kulturnih dobara, recimo u Švicarskoj, koja je po svojoj teritorijalnoj rasprostranjenosti, unutrašnjoj strukturi, raznolikosti i veličini populacije slična Bosni i Hercegovini, dolazimo do podatka da je u Švicarskoj registrirano 8300 spomenika kulture, što nikako nije kočnica, nego, zapravo, generator razvoja.

6. Kvalifikacija svega prethodno navedenog kao „proizvodnje nacionalnih spomenika“ je u potpunosti neutemeljena i paušalna. Komisija radi u skladu sa Ustavom, međunarodnim ugovorima, zakonom i propisanim kriterijima. Predmetna izjava ne samo da je netačna, već je nezakonita s obzirom da predstavlja pritisak na Komisiju da ne izvršava zakonom povjereni mandat.

7. Kritike na rad Komisije po osnovu stvaranja finansijskih obaveza, u konkretnom slučaju na FBiH, su neosonovane. Zakonom nije utvrđeno koliko se mora izdvojiti svake godine za zaštitu kulturnog naslijeđa u FBiH. Dosadašnja praksa je bila da se izdvaja onoliko koliko je to moguće. Prioritet za finansiranje vladama oba entiteta trebaju biti hitne mjere zaštite na spomenicima sa Liste ugroženih nacionalnih spomenika koju vodi Komisija i na kojoj se nalazi 69 spomenika u oba entiteta. Dalje, sprječavanje, odnosno uslovljavanje donošenja odluka o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima dostupnošću finansijskih sredstava, na način kako to argumentira Salmir Kaplan, predstavlja opasan presedan kojim se politici otvara mogućnost potpune kontrole nad djelatnošću valorizacije kulturnog naslijeđa. Na ovaj način se kulturno naslijeđe koje predstavlja manifestaciju kulture jednog naroda i njegovog identiteta stavlja pod politički jaram. Posljedice ovakvog pristupa su očigledne. Komisija je ostala jedina institucija odgovorna za ukupnost bosanskohercegovačkog naslijeđa koja još uvijek ima neovisnost u svom odlučivanju a finansira se iz budžeta institucija Bosne i Hercegovine, ali je ona nedovoljna da zamijeni ulogu svih onih institucija koje država mora imati a koje su, s obzirom na potčinjavanje onoj politici čije stavove iznosi Kaplan, ili uništene ili u stanju koje najbolje ilustrira zatvoreni Zemaljski muzej.

8. Konstatacija Salmira Kaplana „da spomenike treba jednom odrediti, povremeno vršiti reviziju, kao što to, primjerice, radi UNESCO...“ je netačna. Samo u 2012.godini UNESCO je upisao 56 „novih“ kulturnih dobara na UNESCO-ovu listu svjetskog kulturnog naslijeđa; a Lista će biti ponovno značajno uvećana koncem ovog mjeseca na sjednici Komiteta za svjetsku baštinu u Phnom Pennu u Kambodži. UNESCO upis novih dobara na Listu svjetske baštine čini svake godine. Djelatnost zaštite kulturnog naslijeđa je dinamičan i kontinuiran proces, a ne statičan i zatvoren kako to želi prikazati Salmir Kaplan. On ovdje demonstrira svoju apsolutnu neupućenost u rad UNESCO-a ali i osnove zaštite kulturnog naslijeđa.

9. Tvrdnja „To (Komisija) bi trebalo biti tijelo u kojem bi uz članove trebali raditi samo još tajnik povjerenstva i tehnički tajnik eventualno“ je proizvoljna i suprotna zakonu. U članu 3. tački 3. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini je eksplicitno precizirano da „Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika će imati odgovarajuća sredstva i stručno osoblje u kojem su zastupljeni narodi koji žive u Bosni i Hercegovini i koji će joj pomagati u izvršavanju njenih dužnosti. Osoblje predvodi izvršni funkcioner kojeg imenuje Komisija.“ Tvrdnje o navodnom izlaženju van okvira Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i pretvorbi Komisije u tijelo uprave s oko 30-40 zaposlenih su u potpunosti neosnovane.

10. Stav:„..a ja mislim da bi bilo najbolje da se nadležnost nad Komisijom povjeri Ministarstvu civilnih poslova, kako to tijelo više ne bi bilo „država u državi.“

Članom 1. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini utvrđena su pitanja koja se odnose na rad i poziciju Komisije. Tim dijelom dejtonskog sporazuma, koji je još uvijek na snazi, precizirano je da je Komisija neovisna. Stav Visokog predstavnika, tumača Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, u pismu od 23. jula 2008. godine, u ovom pogledu je da Komisija ne može biti u sastavu bilo kojeg ministarstva.

11. Poražavajuća je činjenica da ministar kulture, u primjeru Stoca, percipira kulturno naslijeđe kao prepreku razvoju, u vremenu kada svi u istom vide potencijal za održivi ekonomski razvoj. S tim u vezi podsjećamo javnost da su u predratnom periodu u Stocu bila registrirana 54 kulturna dobra, najveći broj je potpuno srušen u toku rata. Do sada je u Stocu proglašeno 30 nacionalnih spomenika, ali Komisija će i dalje rješavati na osnovi peticija fizičkih i pravnih lica.

12. U slučaju hotela Zagreb, Komisija je propisala mjere zaštite po kojima je moguće izvršiti restauraciju objekta, a unutrašnjost adaptirati novoj namjeni, umjesto rušenja postojeće strukture i gradnje nove, a sve sa ciljem sprječavanja brisanja kulturne memorije gradske urbane sredine Sarajeva. Restauracija hotela Zagreb je obaveza federalnih vlasti i upozoravanje javnosti o njegovom ruševnom stanju dolazi od ministra koji je najviše odgovoran da to stanje bude promijenjeno. Komisija smatra značajnom svaku inicijativu za rehabilitaciju nacionalnog spomenika, ali smatra svojom obavezom da u svom radu primjenjuje zakon i standarde zaštite kulturnog naslijeđa.

(k r a j)