početna stranica    
 
VIJESTI

Sjednice Komisije

Posjete Komisije općinama

Saopćenja

Saradnja

Kampanja za zaštitu ugroženog naslijeđa

Projekti i konferencije

Priznanja i nagrade


Regionalni program kulturnog i prirodnog naslijeđa za Jugoistočnu Evropu


IZVJEŠTAJ O RADU KOMISIJE ZA OČUVANJE NACIONALNIH SPOMENIKA U 2014. GODINI

AT03 132 rev.                                                                                      Sarajevo, mart 2010.

 

Regionalni program

kulturnog i prirodnog naslijeđa

za Jugoistočnu Evropu

 

Plan projekta integrisane rehabilitacije / Procjena arhitektonskog

i arheološkog naslijeđa (IRPP/SAAH)

 

Izvještaj o stanju

ARHITEKTONSKOG I ARHEOLOŠKOG NASLIJEĐA

Radni dokument

 

 

PREDGOVOR

Ovaj dokument Plana projekta integrisane rehabilitacije/Procjene arhitektonskog i arheološkog naslijeđa (IRPP/SAAH), kojeg zajednički provode Evropska komisija i Vijeće Evrope u okviru Programa, upućen je prije svih IRPP/SAAH Projekt koordinatorima postavljenim u zemljama koje učestvuju u Regionalnom programu kulturnog i prirodnog naslijeđa za Jugoistočnu Evropu.

U predloženom upitniku date su upute, ali ne i iscrpne smjernice kad je u pitanju određivanje izvora informacija i partnera, te prikupljanje početnog materijala koji će se koristiti u izradi nacionalnih izvještaja o procjeni trenutnog stanja arhitektonskog i arheološkog naslijeđa.   

U nacionalnim izvještajima o procjeni stanja bit će sintetično predstavljeni pravni i institucionalni okvir koji se odnosi na zaštitu i unapređenje naslijeđa, postojeći mehanizmi i instrumenti upravljanja, raspoloživi resursi – kako na profesionalnom (uključujući budžetska pitanja) tako i na dokumentarnom nivou. U njima će se također razmotriti političke smjernice i uloga koja se pripisuje naslijeđu u društvu. Upravo će na osnovu ovog izvještaja u drugoj fazi IRPP/SAAH biti izrađena “Lista prioritetnih intervencija”.

U publikaciji Vijeća Evrope Upute vezane za inventar i dokumentaciju kulturnog naslijeđa, Projekt koordinatori mogu pronaći druge korisne informacije za uspostavu potrebne dokumentacije za budući nacionalni izvještaj o procjeni stanja u njihovim zemljama.

Upitnik je pripremio dr. John Bold (Ujedinjeno Kraljevstvo), a revidirali su ga gospodin Daniel Drocourt (Francuska) i profesor Georges Lavas (Grčka), koje su Evropska komisija i VIjeće Evrope postavili kao voditelje projekta IRPP/SAAH.

Projekt koordinator je izvršio reviziju Izvještaja o stanju naslijeđa iz 2004. godine i preliminarni izvještaj je dostavljen ministarstvima zaduženim za prostorno uređenje i kulturu u entitetima i Brčko Distriktu, institucijama nadležnim za zaštitu naslijeđa i inspekcijama, u cilju dopune i upoređivanja podataka.

 

Mirela Mulalić Handan, Projekt koordinator

 

Radni tekst izvještaja

 

Prevod sa engleskog jezika:

Ženja Kasumović

 

Prevod na engleski jezik:

Saba Risalludin

 

UVOD

Naziv Bosna i Hercegovina je relativno novijeg datuma, ušavši u službenu upotrebu nakon što je na Berlinskom kongresu 1878. godine dodijeljen mandat Austrougarskoj da zauzme nekadašnju pokrajinu Osmanskog carstva.

Bosna i Hercegovina ima bogato arhitektonsko i arheološko naslijeđe, koje je naslijedila u brojnim osvajanjima od paleolitskog doba. U njoj su zastupljena sva predhistorijska razdoblja: paleolitsko i mezolitsko, neolitsko i enolitsko – bakreno doba, željezno doba i bronzano doba.

U drugoj polovini 5. stoljeća nove ere ovom regijom su 40 godina vladali Ostrogoti, koji su iza sebe ostavili osebujne tragove svoje kulture, prepoznatljive u arheološkim nalazima. Uslijedio je period doseljavanja slavenskih naroda i njihovog stalnog nastanjivanja ove regije u drugoj polovini 6. i u 7. stoljeću. Najmanje jedno stoljeće prije prvog pominjanja slavnog bosanskog Bana Borića (1154. – 1163.), Bosna je postala zasebna ranofeudalna država, koja se prostirala između izvora rijeke Bosne i vrandučkog klanca prema sjeveru, te gornjeg toka rijeke Drine i Borove glave jugoistočno. U to vrijeme, Bosna i Hum (kasnije Hercegovina) su se svako u svom pravcu politički razvijali, ali su do prvih desetljeća 14. stoljeća postali dio jedinstvenog državnog poretka. Srednjovjekovna Bosna dosegla je vrhunac svog političkog razvoja 1377. godine, kada je Tvrtko I. Kotromanić proglašen kraljem. Kao samostalni politički subjekt, održavajući kontakte s mnogim tadašnjim evropskim državama, te s vlastitom raskolničkom Crkvom bosanskom, čija je jurisdikcija bila odvojena i od katoličke i od pravoslavne crkve, Bosansko kraljevstvo trajalo je do 1463. godine, kada je najveći dio zemlje pao pod Osmansko carstvo. Najizraženije ekonomsko i kulturno obilježje ovog perioda bila je pojava manjih i većih gradova i veze među njima. Skoro svaki manji i veći grad u Bosni i Hercegovini datira iz tog perioda, iznikao iz sela, raskrsnice ili nastao na potpuno novom mjestu. Došlo je do velike urbanizacije zahvaljujući uspostavi institucija vakufa ili trajne zadužbine, kojima se određivalo kako će se gradovi razvijati, te se finansirao njihov razvoj. Osnovni plan odgovarao je planu orijentalnog grada, podijeljenog na poslovnu četvrt poznatu kao čaršija i stambene četvrti znane kao mahale, no uvijek u skladu sa nekadašnjom bosanskom baštinom. Izgrađena su brojna vjerska i javna zdanja, kao i stambeni objekti.

Osmanska vladavina zamijenjena je austrougarskom upravom 1878. godine, koja je trajala do 1918. godine, kada je Bosna i Hercegovina postala dio Države Srba, Hrvata i Slovenaca (koja će kasnije postati Kraljevina Jugoslavija). 1945. godine, Bosna i Hercegovina postala je jedna od republika novoformirane socijalističke Jugoslavije, a 1992. godine stekla je međunarodno priznanje.

Od predhistorijskih vremena do današnjeg dana, Bosna i Hercegovina obiluje kulturnim bogatstvima, o čemu svjedoči 8800 nepokretnih dobara evidentiranih Prostornim planom Bosne i Hercegovine do 2002. godine.

Arhitektonsko naslijeđe Bosne i Hercegovine sistematski je razarano za vrijeme rata 1992. – 96. godine. Aneks 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini označava novo razdoblje u kontinuitetu pravne zaštite naslijeđa zemlje.

 

NASLIJEĐE

Stanje arhitektonskog naslijeđa neposredno prije rata 1992. – 1995. u Bosni i Hercegovini može se analizirati kroz pokazatelje iz Popisa graditeljskog naslijeđa kojeg je izradio Republički zavod za statistiku Bosne i Hercegovine 31. decembra 1986. Popisom iz 1986. obuhvaćeno je 727 evidentiranih dobara, od kojih su 507 pojedinačni spomenici, a 220 su kompleksi ili cjeline (ukupnog područja od 272 hektara). Od 727 evidentiranih spomenika, 46 su dio evidentiranih cjelina. Na osnovu popisnih podataka, područje pod zaštitom obuhvatalo je 272 hektara ili 0.31% od ukupnog naseljenog područja Bosne i Hercegovine. Popisom su obuhvaćena 162 vjerska objekta, 52 stambene zgrade i cjeline, te 36 komercijalnih i građevinskih objekata, među kojima većinu čine vojni objekti i cjeline.

Prostornim planom Bosne i Hercegovine do 2002. obuhvaćen je popis dobara od najvećeg značaja i predložene su četiri kategorije prema kojima se ta dobra mogu klasificirati.  Prostornim planom ustanovljno je 8800 nepokretnih kulturnih dobara, od kojih su 2267 popisana dobra.

Klasificirano prema hronološkim i stilskim karakteristikama, graditeljsko naslijeđe sastoji se od dobara iz:

-       Paleolitskog i mezolitskog perioda (30)

-       Neolitskog perioda (13)

-       Perioda enolita i kalkolita (16)

-       Metalnog doba – bronzanog i željeznog doba (161 visinske utvrde)

-       Rimskog perioda, 284-480 n.e. (18 područja)

-       Ranog srednjovjekovnog perioda – period ostrogotske države, 490-535 n.e. (23 bazilike i 5 nekropola)

-       Ranoslavenskog perioda, 7 – 9 stoljeća (10 područja)

-       Srednjovjekovnog perioda, 13 – 15 stoljeća (172 utvrde, 95 nekropola sa 58547 stećaka)

-       Osmanskog perioda, 1463 – 1878 (60 urbanih - ruralnih cjelina, 58 džamija i tekija, 40 crkava i manastira, 2 sinagoge, 44 nekropole i turbeta [mauzoleji], 14 javnih objekata, 24 obrazovne ustanove, 3 kule, 11 sahat-kula, 20 mostova, 19 stambenih objekata, 4 javna zdanja u eklektičkom stilu)

-       Austrougarskog perioda (27 urbanih cjelina naslijeđa, 47 pojedinačnih spomenika)

-       Historijske ruralne cjeline (814).(1)

 

Graditeljsko naslijeđe Bosne i Hercegovine sistematski je razarano za vrijeme ratnog perioda 1992 – 95. Prema podacima koje je prikupio Zavod za zaštitu kulturnog, historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine iz novembra 1995. godine, 2771 dobro graditeljskog naslijeđa djelimično je oštećeno ili uništeno, 713 dobara je potpuno uništeno, a 554 je zapaljeno i neupotrebljivo. Ovaj podatak dijelom se zasniva na pregledima na licu mjesta, a dijelom na izvještajima pojedinačnih organizacija, vjerskih zajednica, itd. Brojke u izvještajima, iako nisu potpune, ukazuju na znatan stepen devastiranosti naslijeđa Bosne i Hercegovine. Spomenici iz perioda od 15. do 19. stoljeća, zajedno sa spomenicima iz austrougarskog perioda, pretrpjeli su najteža razaranja.

„Devastirani su urbani nukleusi Sarajeva, Mostara i Jajca, zajedno s velikim brojem pojedinačnih objekata koji su u Prostornom planu Bosne i Hercegovine ocijenjeni kao naslijeđe od međunarodnog značaja. Uništeni su i urbani centri Stoca(2), Banjaluke(3) i Foče(4). Teška oštećenja pretrpjeli gradski centri Trebinja, Tešnja, Maglaja, Bihaća, Travnika, Dervente i Livna(5). Tako je, od ukupno 60 vrijednih urbanih nukleusa, 49 uništeno ili teško oštećeno. Svih devet vrijednih urbanih-ruralnih cjelina ozbiljno su oštećene, pri čemu su Počitelj, Blagaj, Prusac, Jeleč, Jezero i Kraljeva Sutjeska pretrpjeli najteža oštećenja.

            Od 58 najvrednijih džamija i tekija, 22 su potpuno razrušene, uključujući 13 objekata iz prve kategorije. Sve druge tekije i džamije su oštećene. Od 40 najvrednijih crkava i pravoslavnih i katoličkih manastira koji datiraju iz perioda od 15. do 19. stoljeća, pet je uništeno, a 4 su oštećena (uništeni: Pravoslavni manastir Žitomislići, Crkva Rođenja presvete Bogorodice u mostarskom naselju Bjelušine, Pravoslavna crkva Preobraženja Hristovog u selu Klepci pokraj Čapljine, Pravoslavna crkva svetog Nikole u selu Trijebanj i Katolički samostan na Plehanu u blizini Dervente). Potpuno je uništena i Katolička crkva svetog Ive u Podmilačju, važno mjesto hodočašća iz 15. stoljeća sa glavnom crkvenom zgradom iz 1910. godine. Dvije sinagoge u Sarajevu koje potiču iz osmanskog perioda (Stara sefardska sinagoga i Nova aškenaška sinagoga) su djelimično oštećene.

Veliku štetu pretrpjela su i mnoga groblja i pogrebni spomenici, a neka od njih iz prve kategorije su porušena, kao što je harem Sinan-begove džamije u Čajniču, Sinan-begovo turbe (mauzolej) u Čajniču, turbe članova Sinan-begove porodice u Čajniču, turbe Ibrahima u Foči, turbe Hasana šejha Kaimi-babe u Zvorniku, tri turbeta pored Ferhad-pašine džamije u Banjaluci, turbe Halil-paše u Banjaluci. Sefardsko groblje u Sarajevu, Staro pravoslavno groblje u Bjelušinama (Mostar) i kapela Pravoslavnog groblja na Koševu u Sarajevu su oštećene.

Srušen je Stari most u Mostaru, spomenik međunarodnog značaja; Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu je ugrožen jer nisu poduzeti koraci kojim bi se zaštitili njegovi stupovi nakon izgradnje hidrocentrale i brane na rijeci Drini uzvodno od Mosta.

Oštećeno je šesnaest objekata iz prve kategorije koji potiču iz austrougarskog perioda, a četiri su uništena (Vijećnica, u kojoj su smještene Nacionalna i univerzitetska biblioteka, zgrada Pošte u Sarajevu, te Banja i Hotel Neretva u Mostaru)“(6).

Navedeni podaci nisu potpuni, ali ilustriraju veliki stepen razaranja kulturnog naslijeđa. Informativne izvještaje o ratnim razaranjima kulturnog naslijeđa u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini objavilo je Vijeće Evrope, na početku rata, 1993. godine.

U poslijeratnom periodu, nije proveden sistematski popis oštećenog i srušenog kulturnog naslijeđa sa procjenom stepena razorenosti prema jedinstvenoj metodologiji za utvrđivanje ratnih šteta na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine(7). Vijeće Evrope je tokom 1997. i 1998. godine provelo aktivnosti u cilju utvrđivanja stanja naslijeđa na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovini. Međutim, pojedina područja nisu obrađena jer su ostala nedostupna zbog sigurnosnih razloga. Prema konačnom izvještaju Posebnog akcionog plana za Bosnu i Hercegovinu iz marta 1999. godine potpuno je uništeno 3 svjetovna objekta, 48 džamija, 3 katoličke i 1 pravoslavna crkva; djelimično je uništeno 9 svjetovnih objekata, 13 džamija, 4 katoličke i 2 pravoslavne crkve; teško je oštećeno 14 svjetovnih objekata, 13 džamija, 1 katolička i 9 pravoslavnih crkava. Istraživanjem je obuhvaćeno ukupno  315 vjerskih i 211 svjetovnih spomenika.

Veliki stepen ratnog razaranja pokazuju i odluke o proglašenju kulturnih dobara nacionalnim spomenicima, koje je donijela Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika u periodu od 2002. godine do kraja 2009. godine. Nacionalnim spomenicima je proglašeno 57 mjesta i ostataka građevina ili graditeljskih cjelina potpuno srušenih u ratu, 47 su sakralni objekti. Komisija je donijela odluke o proglašenju mjesta i ostataka nacionalnim spomenicima rukovodeći se kriterijima da se radi o dobrima izuzetnih kulturnih, historijskih, estetskih vrijednosti, da posjeduju veliku simboličku vrijednost za određenu skupinu ljudi, da imaju značaj u urbanoj slici mjesta, da postoji dokumentacija po kojoj je moguće izvršiti rehabilitaciju dobra (vraćanje u stanje prije rušenja), da postoje fragmenti srušenih objekata na lokaciji dobra ili deponiji gdje su odveženi nakon rušenja, što otvara mogućnost njihove ponovne ugradnje anastilozom.  Donošenje odluka o proglašenjima mjesta i ostataka nacionalnim spomenicima ima za cilj očuvanje kulturnog pamćenja naroda i kulturnog identiteta mjesta.

Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini obilježeno je novo razdoblje u kontinuitetu pravne zaštite i osigurani uslovi za održavanje mira i poslijeratne obnove zemlje.

U skladu sa ovlastima koje su joj dodijeljene Aneksom 8, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljem tekstu: Komisija) je proglasila ukupno 569 dobara nacionalnim spomenicima Bosne i Hercegovine do kraja decembra 2009. godine.

Postupak za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom pokreće se peticijom ili prijedlogom za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom. Peticije za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom dostavljaju se Komisiji prema članu V. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.  Komisija je izradila standardni obrazac peticije za svaku vrstu dobra.  Peticiju može podnijeti svaka pravna organizacija ili lice u Bosni i Hercegovini.

U periodu između marta 2002. godine i kraja decembra 2009. godine Komisija je primila 1400 peticija. Do kraja 2009. godine Komisija je proglasila ukupno 268 dobara za koje su dostavljene peticije nacionalnim spomenicima Bosne i Hercegovine (od kojih su 73 već bila na Privremenoj listi nacionalnih spomenika).

Bez posebnog zahtjeva, Komisija donosi odluke kojima se dobra na Privremenoj listi nacionalnih spomenika proglašavaju nacionalnim spomenicima Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH, broj 33/02). Na Privremenoj listi upisano je 777 spomenika. Privremena lista sastavljena je u periodu 1996 – 2001. Do kraja 2009. Komisija je proglasila ukupno 301 dobro sa Privremene liste nacionalnim spomenicima.  

Kriteriji koje Komisija koristi pri proglašenju dobara nacionalnim spomenicima razlikuju se prema dobru o kojem je riječ. Dobra od kulturnog interesa obuhvataju pokretna kulturna dobra (kao što su pojedinačni predmeti ili zbirke) i nepokretna kulturna dobra: historijski objekti, arhitektonske cjeline i područja. Nepokretna dobra mogu biti stambena (urbana, ruralna, dvorci/palače, itd.), vjerska (crkve, džamije, manastiri, itd.), obrazovna (medrese, mektebi, škole, itd), administrativna, javna (hosteli i karavan-saraji, bolnice, hamami [javna kupatila], itd.), komercijalna, infrastrukturna (vodoopskrba, mostovi, itd.), vojna (utvrde, kule, itd.), grobljanska (nekropole), poljoprivredna, industrijska, itd. Područja mogu biti urbana, ruralna, arheološka, historijska, industrijska, kulturni krajolici i područja prirode povezana sa određenim obredima ili tradicijama, kao i područja prirode od naučnog interesa i mješovita područja.

 

Sika 1. Grafički prikaz proglašenih nacionalnih spomenika

 

 

 

 

Prioriteti za intervencije

Komisija prati i ocjenjuje situaciju i aktivnosti u vezi sa nacionalnim spomenicima koji su ugroženi nezakonitom gradnjom, nestručnom obnovom, nedostatkom održavanja i ostalim opasnostima. 

Komisija je sačinila Listu ugroženih spomenika na kojima je potrebno izvršiti hitne mjere zaštite da bi se spriječilo njihovo potpuno uništenje, u cilju skretanja pažnje svih nadležnih vlasti na entitetskom i državnom nivou, kao i potencijalnih donatora i investitora, na nacionalne spomenike kojima prijeti opasnost da nestanu zauvijek, ukoliko se odmah ne poduzmu koraci u pravcu njihovog spašavanja.

Do kraja 2009. godine, 65 najugroženijih spomenika upisano je na Listu otkako je prvi put uspostavljena. Od tada je deset spomenika uklonjeno sa liste, budući da su se okolnosti koje su dovele do njihovog stanja ugroženosti promijenile ili su osigurana sredstva za izvršenje radova na spomenicima. 

 

Slika 2. Grafički prikaz ugroženih spomenika u odnosu na proglašene spomenike

 

Tokom istraživanja koje provodi prije proglašenja dobara nacionalnim spomenicima, Komisija je ustanovila da je cjelokupno naslijeđe Bosne i Hercegovine ugroženo, velikim dijelom kao rezultat oštećenja i razaranja nastalih u periodu rata 1992 – 95 u Bosni i Hercegovini i nepostojanja uslova neophodnih za zaštitu naslijeđa i restauraciju ili obnovu u ratu uništenih i oštećenih dobara. Najviše je ugroženo naslijeđe koje je ili oštećeno ili uništeno za vrijeme rata i prijete mu dodatna oštećenja zbog neodržavanja i nesposobnosti da se provedu radovi popravke i obnove.

Odgovornost za implementaciju odluka Komisije imaju vlade entiteta i Brčko Distrikta.  Vlade svake godine usvajaju programe finansiranja obnove kulturnog i graditeljskog naslijeđa koji uključuju finansiranje sprovođenja zaštite nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine za spomenike koji se nalaze unutar entiteta i Distrikta, posebno kad je u pitanju provođenje propisanih mjera zaštite ugroženih nacionalnih spomenika. 

 

ZAKONI KOJIMA SE REGULIŠE ZAŠTITA NASLIJEĐA U BiH

Međunarodne konvencije koje je potvrdila Bosna i Hercegovina:

-       Evropska kulturna konvencija (Vijeće Evrope, Pariz, 1954.),

-       Evropska konvencija o zaštiti arheološkog naslijeđa (Vijeće Evrope, London, 1969.),

-       Konvencija o zaštiti arhitektonskog naslijeđa Evrope (Vijeće Evrope, Granada, 1985.),

-       Konvencija o zaštiti svjetskog kulturnog i prirodnog naslijeđa (UNESCO, Pariz, 1972.),

-       Konvencija o mjerama zabrane i sprečavanja nedozvoljenog uvoza, izvoza i prenosa vlasništva kulturnih dobara (UNESCO, Pariz, 1970.),

-       Konvencija o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba (UNESCO, Den Hag, 1954.),

-       Konvencija o očuvanju nematerijalnog kulturnog naslijeđa (UNESCO, Pariz, 2003.) – Odluka o ratifikaciji koju je usvojilo Predsjedništvo, Ministarstvo vanjskih poslova BiH.

 

Konvencije ratificirane u 2008-2009 godini, predlagač Ministarstvo civilnih poslova na inicijativu Komisije:

-       Konvencija o zaštiti podvodnog kulturnog naslijeđa (UNESCO, Pariz, 2001.),

-       Konvencija o zaštiti i unapređenju raznolikosti kulturnih izraza (UNESCO, Pariz, 2005.),

-       Konvencija o očuvanju nematerijalnog kulturnog naslijeđa (UNESCO, Pariz, 2003.),

-       Evropska konvencija o zaštiti arheološkog naslijeđa, revidirana (Vijeće Evrope, Valletta, 1992.),

-       Okvirna konvencija o vrijednosti kulturnog naslijeđa za društvo (Vijeće Evrope, Faro, 2005.).

 

Osnovni referentni zakoni i akti kojima se reguliše zaštita naslijeđa:

-       Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini (Dejtonski mirovni sporazum), Aneks 8. – Sporazum o Komisiji za očuvanje nacionalnih sporazuma; 1995,

-       Odluka Predsjedništva Bosne i Hercegovine o Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika, 2001. (Službeni list Bosne i Hercegovine, br. 1/02 i 10/02),

-       Pravilnik o aktivnostima Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika u pogledu međunarodne saradnje, 2002. (Službeni list Bosne i Hercegovine, broj 29/02),

-       Kriteriji za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima, 2002/2003. (Službeni list Bosne i Hercegovine, br. 33/02 i 15/03; Službene novine Fedeacije Bosne i Hercegovine [FBiH], broj 59/02; Službeni glasnik Republike Srpske [RS], broj 79/02),

-       Zakon o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Dejtonskog sporazuma, 2002, kojeg je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 2/02 i 27/02, 6/04, 51/07),

-       Zakon o sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Dejtonskog sporazuma 2002, kojeg je usvojio Parlament Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske broj 9/02, 70/06 i 64/08),

-       Zakon o implementaciji odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Dejtonskog sporazuma, 2002, kojeg je usvojila Skupština Brčko Distrikta (Službeni glasnik Distrikta Brčko, broj 2/02 i 19/07),

-       Zakon o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine, (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 2/05 i 72/07),

-       Zakon o uređenju prostora – Prečišćeni tekst  (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 84/02, 55/02, 14/03, 112/06, 53/07,

-       Zakon o prostornom uređenju (Službeni glasnik Distrikta Brčko br. 9/03. 23/03, 15/04),

-       Krivični zakon Republike Srpske, čl. 253. i 254. (Službeni glasnik Republike Srpske broj 49/03),

-       Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine, čl. 321. i 322. (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 36/03, 37/03, 21/04, 18/05),

-       Krivični zakon Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Distrikta Brčko, br. 10/03 i 45/04),

-       Zakon o zaštiti prirode (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine broj 33/03),

-       Zakon o zaštiti prirode (Službeni glasnik Republike Srpske broj 50/02),

-       Zakon o zaštiti prirode (Službeni glasnik Brčko distrikta broj 24/04),

-       Zakon o zaštiti okoliša (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine broj 33/03).

-       Zakon o zaštiti okoline (Službeni glasnik Republike Srpske broj 53/02),

-       Zakon o zaštiti životnog okoliša (Službeni glasnik Brčko Distrikta broj 24/04).

-       Zakon o inspekciji u Federaciji Bosne i Hercegovine (Službene novine FBIH br:69/05).

 

Od 2007. godine Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je usvojila niz uredbi kojima se regulišu pitanja od značaja za zaštitu kulturnog naslijeđa na teritoriji FBIH, kao što su:

-       Uredba o vrsti, sadržaju, označavanju i čuvanju, kontroli i nostrifikaciji investiciono tehničke dokumentacije (Službene novine Federacije BiH”, broj 88/07, 51/08),

-       Uredba o obavljanju prethodnih radova istražnog karaktera na nacionalnim spomenicima (Službene novine Federacije BiH”, broj  36/08),

-       Uredba o uređenju gradilišta, obaveznoj dokumentaciji na gradilištu i sudionicima u građenju (Službene novine Federacije BiH”, br.  48/09 i 75/09).

 

Ostali zakoni na snazi:

-       U Republici Srpskoj: Zakon o kulturnim dobrima, 1995. (Službeni glasnik Republike Srpske br. 11/95) i Zakon o izmjenama i dopunama zakona o kulturnim dobrima (Službeni glasnik Republike Srpske br.103/08);

-       U Federaciji Bosne i Hercegovine: Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnog, historijskog i prirodnog naslijeđa iz 1985., dopunjen 1987, 1993. i 1994, primjenjuje se i provodi  u kantonima koji nemaju svoje zakone:  Posavski kanton, Tuzlanski kanton, Bosansko-podrinjski kanton,  Srednjobosanski kanton i Livanjski kanton.

-       Kantoni koji su usvojili su zakone o naslijeđu: Kanton Sarajevo: Zakon o zaštiti kulturne baštine (Službene novine KS, broj 2/00); Zapadnohercegovački kanton: Zakon o zaštiti i korištenju kulturno-povijesne i prirodne baštine («Narodne novine ŽZH», 6/99); Zeničko-dobojski kanton: Zakon o zaštiti kulturne baštine (Službene novine ZDK, br 2/00); Hercegovačko-neretvanski kanton: Zakon o zaštiti kulturno-historijskog naslijeđa u HNK („Službene novine HNK“, broj 2/06) i Zakon o odobravanju građenja van granica nacionalnih spomenika odnosno van privremenih granica i provođenju mjera zaštite  (Službene novine HNK, br. 5/08). Unsko-sanski kanton: Zakon o zaštiti kulturnog naslijeđa («Službeni glasnik USK», broj 3/04).

 

Bosna i Hercegovina nema zakon o zaštiti i očuvanju kulturnog i historijskog naslijeđa na državnom nivou. Donošenjem Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnog i historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine treba osigurati da pravni okvir bude u skladu sa međunarodnim standardima, propisima Vijeća Evrope i Evropske unije i sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i ojačati institucionalni okvir zaštite.

Od 2004. godine vode se aktivnosti na izradi prijedloga zakona i uz pravnu i političku pomoć Vijeća Evrope. U 2004. godini Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je koordinirala izradu prijedloga Zakona o kulturnim dobrima BiH sa radnom grupom koju su pored predstavnika Komisije činili predstavnici: Ministarstva civilnih poslova BiH, Federalnog ministarstva za kulturu i sport, Federalnog ministarstva za prostorno uređenje, Ministarstva prosvjete i kulture RS, Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, odjeljenja nadležnih za prostorno planiranje i za kulturu Brčko Distrikta i nevladinih udruga, uz stručnu pomoć eksperata Vijeća Evrope. Prijedlog zakona je predat Ministarstvu civilnih poslova ali nije proslijeđen u parlamentarnu proceduru usvajanja. 

U 2008. godini, kao zvanični predlagač zakona, Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine u saradnji sa Federalnim ministarstvom za kulturu i sport i Zavodom za zaštitu spomenika pri ovom ministarstvu, te sa Ministarstvom prosvjete i kulture RS i Republičkim zavodom za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa RS sačinili su Nacrt zakona o kulturnim dobrima Bosne i Hercegovine(8). Prijedlog Zakona nije nikada ušao u parlamentarnu proceduru usvajanja.  Preporuke date Ministarstvu civilnih poslova su da treba osigurati temeljitu reviziju postojećeg Nacrta zakona o kulturnim dobrima BiH u skladu sa međunarodnim standardima, te ojačati okvir zaštite, pri čemu će se upravljanje i dalje provoditi preko Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, zajedno sa tri regionalne vlade – Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko distrikta(9).

U 2008. godini u Republici Srpskoj donesena su dva akta kojima se ne podržava donošenje Zakona o kulturnim dobrima BiH (Mišljenje na nacrt zakona o kulturnim dobrima i Zaključak Vlade RS)(10).

Ne postoji sveobuhvatna strategija za buduće upravljanje spomenicima na državnom nivou. Na prijedlog Ministarstva civilnih poslova, Vijeće ministara BiH usvojilo je u septembru 2008. godine dokument „Strategija kulturne politike u BiH“, koji je objavljen u «Službenom glasniku BiH», broj 93/08. Strategijom se definiše sadašnje stanje kulturnog naslijeđa u BiH, te predlažu mjere za unapređenje oblasti, prije svega kroz usvajanje zakona na nivou države BiH.

Evidentno je da u oblasti zakonodavnog sistema postoji veliki broj zakona kojima se reguliše  zaštita naslijeđa na različitim nivoima: kantonalnim, entitetskim i državnom. Zakoni nisu međusobno usklađeni, niti su usklađeni sa preporukama međunarodnih konvencija.

Opći okvirni sporazum za mir u BiH prepoznao je značaj koji naslijeđe ima u poslijeratnoj obnovi i procesu povratka i pomirenja i posebnim aneksom, Aneks 8. – Sporazum o Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika, regulisao je zaštitu nacionalnih spomenika i nadležnosti u provedbi zaštite.

 

U sljedećim zakonskim propisima date su pojedine definicije jednog broja aspekata zaštite:

U članu 6. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini data je definicija onoga što može biti proglašeno nacionalnim spomenikom: pokretna i nepokretna imovina od velikog značenja za neku grupu ljudi sa zajedničkim kulturnim, historijskim, vjerskim ili etničkim naslijeđem, kao što su arhitektonski spomenici, umjetnička djela ili historijski spomenici; arheološka nalazišta; skupine zgrada, kao i groblja.

Aneks 8. uvodi u pravni sistem i definiciju termina „rehabilitacija“ – vraćanje u stanje prije rušenja dobra koje je oštećeno ili uništeno  u ratu od 1992. do 1995. godine.

Setom harmoniziranih zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika (2002), koji se provode u Federaciji BiH, RS i Brčko distriktu, definiraju se spomenici i rehabilitacija spomenika i reguliraju obaveze i odnosi između institucija i tijela zaduženih za zaštitu naslijeđa. Nacionalni spomenik se definira kao javno dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, i dobro uvršteno na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Nacionalni spomenici uživaju najviši stepen pravne zaštite. Prema ovim zakonima, entitetske vlade i ministarstva odgovorna za prostorno uređenje zadužena su za provođenje odluka Komisije.

U svakom pojedinačnom slučaju proglašenog nacionalnog spomenika odluke Komisije imaju snagu zakona. Odlukama o proglašenju nacionalnih spomenika utvrđuju se nadležnosti u provođenju zaštite nacionalnih spomenika, definiraju se granice zaštićenog prostora nacionalnog spomenika, zone zaštite i zaštitni pojasevi, definiraju se mjere zaštite koje su primjenjene u utvrđivanju prioriteta i budućih intervencija na spomenicima i zaštićenom prostoru. Odluke sadrže podatke o vlasniku i korisniku dobra, obrazloženje sa podacima o dosadašnjoj pravnoj zaštiti, lokaciji, prostorno-planskim i drugim aktima koji se primjenjuju na dobro, historijske podatke i opis dobra, sadašnje stanje, specifične rizike kojima je dobro izloženo, hronologiju konzervatorsko-restauratorskih radova, popis historijske građe i dokumentacije i bibliografiju. Svi provedbeni i prostorno-planski akti koji nisu u skladu sa odredbama ovih odluka, moraju se staviti van snage. Vlasti zadužene za prostorno planiranje i katastarske poslove obavještavaju se o odlukama da bi mogli poduzeti korake definirane u tim odlukama, a obavještava se i nadležni općinski sud zbog upisa u zemljišne knjige. Entitetske službe nadležne za zaštitu naslijeđa, odgovorne su za stručni nadzor nad poslovima restauracije nacionalnih spomenika i provode projekte restauracije koji se finansiraju iz entitetskih budžeta.

Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnog, historijskog i prirodnog naslijeđa iz 1985., dopunjen 1987., 1993. i 1994., primjenjuje se u Federaciji Bosne i Hercegovine i provodi u kantonima koji nemaju svoje zakone. Zakon je donesen 1985. godine, predstavljao je kontinuitet u pravnoj zaštiti naslijeđa od 1945. godine(11) i provodio se do početka rata 1992. godine na nivou Bosne i Hercegovine. Zakon se odnosi na kulturno i prirodno naslijeđe, zahtjeva utvrđivanje granica zaštićenog dobra, utvrđivanje granica okruženja dobra u kojima se provode posebni urbanističko-tehnički uslovi u cilju zaštite dobra. Naslijeđe je utvrđeno kao javno dobro i bez obzira na vlasništvo (javno ili privatno) zakon je zahtjevao javna ulaganja u zaštitu i radove restauracije. Savezni zakon o zaštiti spomenika kulture iz 1945. godine bio je osnova za uspostavljanje institucionalnog okvira zaštite naslijeđa, sa Zemaljskim zavodom za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, osnovan 1946. godine. Kasnije su osnovani i regionalni i gradski zavodi u Sarajevu, Mostaru, Tuzli i Banja Luci(12). Zemaljski zavod je kasnije postao Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa i djelovao kao centralna institucija SR Bosne i Hercegovine sve do 1992. godine.

Zakon o kulturnim dobrima RS iz 1995. godine i Zakon o izmjenama i dopunama zakona o kulturnim dobrima, 2008. godina, reguliše sistem zaštite, režim vlasništva, korištenje kulturnih dobara i utvrđuje uslove za rad službi zaštite u RS. Zakon o kulturnim dobrima uvodi tri kategorije za kulturna dobra (od izuzetnog, velikog i posebnog značaja). 

Zakonima o prostornom planiranju Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine regulira se planska upotreba zemljišta na entitetskom nivou kroz izradu, usvajanje i provođenje planskih dokumenata, vrste i sadržaja planskih dokumenata, upotrebu zemljišta na entitetskom nivou, praćenje provedbe planskih dokumenata koji su od važnosti za entitet, praćenje provedbe zakona, te kazne za pravna i fizička lica. U smislu ovih zakona, pod planiranjem se smatra plansko upravljanje, korištenje zemljišta i zaštita prostora entiteta kao posebno vrijednog i ograničenog dobra.

U krivičnim zakonima Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine navode se kazne za uništavanje kulturnih spomenika ili zaštićenih prirodnih područja i dobara, kao i kazne za nezakonite intervencije na kulturnim spomenicima i prirodnim područjima i dobrima bez odobrenja odgovarajućih vlasti.

U zakonima o zaštiti prirode u Republici Srpskoj i Federaciji Bosne i Hercegovine navode se uvjeti i način obnove, zaštite, očuvanja i održivog razvoja krajolika, prirodnih područja, biljaka, životinja i njihovih staništa, minerala i fosila i ostalih komponenti prirode, te u području entiteta, ovlasti tijela koja se bave zaštitom prirode, planiranjem zaštite prirode, opće i posebne mjere za zaštitu prirode, informacijski sistem, praćenje, finansiranje zaštite prirode, te kazne za prekršaje koje naprave pravna i fizička lica.

Zakoni o zaštiti okoliša u Republici Srpskoj i Federaciji Bosne i Hercegovine odnose se na zaštićena područja i regulišu: očuvanje, zaštitu, obnovu i poboljšanje ekološkog kvaliteta i kapaciteta okoliša, kao i unapređenje kvaliteta života; mjere i uvjete upravljanja, očuvanja i racionalnog korištenja prirodnih resursa.

Ovi zakoni objavljuju se u službenim novinama na lokalnim jezicima (bosanski, srpski, hrvatski). Odluke o proglašenju nacionalnim spomenicima objavljuju se na Internet stranici Komisije i u Službenom glasniku BiH. Na internet stranici Komisije može se naći i pravni okvir sa propisima. 

 

UPRAVLJANJE NASLIJEĐEM

Posebnim aneksima Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Dejtonski mirovni sporazum) definirane su obaveze na raznim administrativnim nivoima (državni nivo: Republika Bosna i Hercegovina; entitetski nivoi: Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska i Brčko Distrikt). Aneks 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini odnosi se na naslijeđe i na važnost koju obnova naslijeđa ima u provedbi stabilnog mira.

Na državnom nivou:

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljem tekstu: Komisija) je institucija Bosne i Hercegovine uspostavljena na osnovu Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i Odluke o Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika(13) koju je donijelo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine na 119. sjednici, održanoj 21. 12. 2001. godine, a kojom su, u skladu sa odredbama Aneksa 8, utvrđeni osnovni principi i ciljevi djelovanja Komisije, te njeni primarni zadaci i ovlaštenja kao institucije Bosne i Hercegovine.

Na osnovu ovlaštenja iz Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH Komisija donosi odluke o proglašenju pokretnih i nepokretnih dobara nacionalnim spomenikom, primjenjujući Kriterije o proglašenju dobara nacionalnim spomenikom(14). Komisija je profesionalna institucija na nivou države Bosne i Hercegovine nadležna za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa, uključujući i poslove međunarodne saradnje u ovoj oblasti.

Komisija je također ovlaštena za međunarodne aktivnosti u pitanju zaštite historijskog i kulturnog naslijeđa. U skladu sa Pravilnikom o aktivnostima Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika vezanim za međunarodnu saradnju(15) koje je donijelo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, Komisija inicira postupke za zaključivanje međunarodnih ugovora, priprema prijedloge ugovora, učestvuje u prethodnim pregovorima radi zaključivanja međunarodnih ugovora na ekspertnom nivou, izvršava međunarodne ugovore, te obavlja druge poslove međunarodne saradnje u oblasti zaštite nacionalnih spomenika koji se odnose naročito na: zastupanje interesa Bosne i Hercegovine u vezi sa potpisivanjem i provođenjem međunarodnih konvencija; rješavanje spornih pitanja od zajedničkog interesa za Bosnu i Hercegovinu i druge države, odnosno međunarodne organizacije; odlučivanje o kandidaturi nacionalnih spomenika za upis na Listu svjetske baštine (UNESCO) i Listu 100 najugroženijih spomenika (WMW) i sl.; saradnju sa INTERPOL-om, drugim međunarodnim organizacijama i državama u slučajevima  nestanka pokretnih nacionalnih spomenika; pitanja procedure za izvoz pokretnih nacionalnih spomenika i davanja garancija za njihovu zaštitu u slučaju privremenog izvoza; davanje koncesija stranim državljanima za istraživanja koja se odnose na nacionalne spomenike; osiguranje sredstava iz donacija za finansiranje rada Komisije i zaštitu nacionalnih spomenika; angažman stranih eksperata za potrebe Komisije.

Na osnovu člana II stav 4. Aneksa 8. i člana 5. Odluke o Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine na 119. sjednici, održanoj 21. decembra 2001. godine, i 126. sjednici, održanoj 21. februara 2002. godine, donijelo je Odluku o imenovanju članova Komisije. Predsjedništvo BiH donijelo je i odluke o produženju mandata za narednih pet godina: članovima Komisije iz Bosne i Hercegovine: Ljiljana Ševo, Amra Hadžimuhamedović i Dubravko Lovrenović (27. marta 2007. godine) i Zeynep Ahunbay(16), međunarodnom članu Komisije (5. decembra 2007. godine), kao i Odluku o imenovanju Martina Cherryja(17) za drugog međunarodnog člana Komisije (26. juna 2008. godine)(18).

Stručne i administrativne poslove iz djelokruga rada Komisije obavlja Sekretarijat, koji sačinjava stručno osoblje, i to za: arheološko naslijeđe, graditeljsko naslijeđe, cjeline graditeljskog naslijeđa i kulturne krajolike, pokretno naslijeđe, pravne poslove, međunarodnu saradnju, finansijske poslove i tehničku koordinaciju. Izvršni funkcioner organizuje i rukovodi rad Sekretarijata. Sva radna mjesta popunjena su na osnovu javnog konkursa.  U skladu sa Zakonom o državnoj službi, stručno osoblje zaposleno u Sekretarijatu ima status državnih službenika.

Odluke Komisije su konačne i provedive u skladu sa Zakonom o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8.(19), kojim se nacionalnim spomenicima pruža najveći stepen zaštite.

Komisija je izradila standardne obrasce za podnošenje peticije prema vrsti dobra, koje može podnijeti svako pravno ili fizičko lice. Komisija treba donijeti odluku o dobru u roku od godinu dana od podnošenja peticije. S obzirom na izuzetno veliki broj peticija, Komisija je produžila režim zaštite dobara za koje su peticije podnesene do momenta usvajanja konačne odluke. U nedostatku posebnog zahtjeva, Komisija također donosi odluke o proglašenju nacionalnih spomenika za svako pojedinačno dobro sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine(20).

Komisija prati i razmatra trenutnu situaciju i aktivnosti u vezi s nacionalnim spomenicima koji su ugroženi nezakonitom gradnjom, nestručnom obnovom, neodržavanjem ili drugim vidovima uništavanja. U određenim slučajevima ona obavještava nadležne entitetske ili druge vlasti da je spomenik ugrožen i predlaže mjere za njegovu zaštitu u skladu sa zakonom, uključujući pokretanje kaznene prijave kod nadležnih vlasti prema odredbama Zakona o krivičnom postupku. Komisija određuje listu ugroženih spomenika, i preporučuje prioritete za zaštitu nadležnima vladama.

Ministarstvo civilnih poslova je, na osnovu Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave BiH(21), nadležno  za obavljanje poslova i izvršavanje zadataka koji su u nadležnosti Bosne i Hercegovine i koji se odnose na utvrđivanje osnovnih principa koordiniranja aktivnosti, usklađivanja planova entitetskih tijela vlasti i definiranje strategije na međunarodnom planu u područjima: zdravstva i socijalne zaštite; penzija; nauke i obrazovanja; rada i zapošljavanja; kulture i sporta; geodetskih, geoloških i meteoroloških poslova. 

Državna komisija za saradnju sa UNESCO-m, ustanovljena je kao savjetodavno tijelo Vijeća ministara za poslove i zadatke koji se odnose na saradnju sa UNESCO-om, prema Odluci o osnivanju Državne komisije koju je donijelo Vijeće ministara BiH u avgustu 2009. godine (Komisija je osnovana 2002. godine, ali joj se sastav i nadležnost više puta mijenjala).

Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine zaduženo je za koordinaciju svih aktivnosti i usklađivanje planova između entitetskih vlasti i međunarodnih institucija u oblasti prirodnih resursa, zaštite okoline, poljoprivrede i energije. Vodoprivreda je u nadležnosti entitetskih ministarstava zaduženih za poljoprivredu, vodoprivredu I šumarstvo.

Na entitetskim nivoima:

Odgovornost za provođenje odluka Komisije leži na entitetskim/regionalnim vladama i ministarstvima nadležnim za prostorno uređenje i kulturu. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, Vlada Republike Srpske i Vlada Brčko Distrikta dužne su osigurati finansijske, administrativne, tehničke, naučne i pravne uvjete neophodne za zaštitu, očuvanje, prezentaciju i restauraciju nacionalnog spomenika. Vlade moraju osigurati resurse za izradu neophodne tehničke dokumentacije za restauraciju nacionalnog spomenika, te za provedbu njenih odredaba.

Institucije nadležne za zaštitu naslijeđa na entitetskom nivou finansiraju se iz entitetskih budžeta preko entitetskih ministarstava nadležnih za kulturu. Kao odgovor na odluke Komisije o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima, nadležna ministarstva Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta trebaju odvojiti sredstva za rad na spomenicima, uključujući ugrožene nacionalne spomenike, kako privatne tako i one u vlasništvu države. Institucije zadužene za zaštitu naslijeđa pružaju stručno znanje o projektima restauracije i stručni nadzor nad poslovima restauracije. Entiteske institucije zadužene za zaštitu naslijeđa također su odgovorne za provedbu projekata ili njihovih dijelova koje finansiraju entitetske vlade i vode poslove zaštite dobara koje nije proglašeno nacionalnim spomenicima.

U Federaciji Bosne i Hercegovine, Zavod za zaštitu spomenika pri Federalnom ministarstvu kulture i sporta(22) je nadležan za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa. Zavod je odgovoran za stručni nadzor nad radovima konzervacije, restauracije i rehabilitacije nacionalnih spomenika i provodi projekte zaštite koji se finansiraju iz budžeta Vlade FBIH. „Zavod za zaštitu spomenika obavlja stručne i druge poslove koji pretežno zahtijevaju primjenu stručnih i naučnih metoda rada i s njima povezanih upravnih poslova u oblasti zaštite kulturno-historijskog naslijeđa: istražuje, proučava, obrađuje prikupljene podatke, valorizira i štiti objekte kulturno-historijskog naslijeđa, izrađuje projekte zaštite, arhivira i čuva dokumentaciju o objektima kulturno-historijskog naslijeđa, obavlja stručne i upravne poslove u vezi sa zaštitom kulturno-historijskog naslijeđa, utvrđuje uvjete za namjenu, korištenje i upravljanje objektima kulturno-historijskog naslijeđa, priprema programe i projekte sanacije, konzervacije, restauracije, rekonstrukcije i rehabilitacije objekata kulturno-historijskog naslijeđa, vrši nadzor nad realizacijom programa zaštite objekata kulturno-historijskog naslijeđa, daje mišljenja na programe i projekte zaštite objekata kulturno-historijskog naslijeđa izrađene od strane drugih fizičkih i pravnih lica, učestvuje u izradi zakona i drugih propisa u vezi sa zaštitom kulturno-historijskog naslijeđa, sarađuje s Komisijom za očuvanje nacionalnih spomenika BiH i Zavodom za zaštitu spomenika Republike Srpske, obavlja i druge poslove iz oblasti zaštite kulturno-historijskog naslijeđa“(23). Federalno ministarstvo kulture i sporta utvrđuje kriterije temeljem kojih Vlada Federacije Bosne i Hercegovine donosi odluke o finansiranju projekata koje je Zavod za zaštitu spomenika pri ovom ministarstvu odredio prioritetnima(24) (uključujući Listu prioritetnih intervencija). Prema dosadašnjim odlukama o finansiranju, uspostavljena je ravnoteža u zaštiti različite vrste naslijeđa: arheološkog, graditeljskog i pokretnog; kao i religijskih objekata koji pripadaju svim konfesijama.

U Republici Srpskoj, pri Ministarstvu prosvjete i kulture RS djeluje Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa osnovan na temelju Zakona o republičkoj upravi Republike Srpske(25) sa sljedećim nadležnostima: „obavlja upravne i druge stručne poslove koji se odnose na: određivanje, evidenciju, istraživanje i vrednovanje nekretnina, pokretnih stvari i dijelova prirode koji uživaju prethodnu zaštitu, utvrđivanje svojstva kulturno-istorijskog ili prirodnog nasljeđa, proglašavanje dobra zaštićenim, vođenje centralnog registra zaštićenih dobara, izradu projekata za restauraciju, rekonstrukciju i konzervaciju kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa, davanje saglasnosti na stručne elaborate za rekonstrukciju i restauratorske radove na zaštićenim dobrima i njihovu adaptaciju i revitalizaciju, izradu stručnih elaborata o zaštiti i korištenju dobara u postupku izrade prostornih i urbanističkih planova, izdavanje odobrenja za privremeno iznošenje zaštićenih dobara u inostranstvo, izdavanje odobrenja za arheološka i druga istraživanja, uslove za korišćenje zaštićenih dobara, stručni nadzor nad radom organizacija za zaštitu, izdavačku djelatnost, objavljivanje stručnih radova i publikacija, kordinaciju i sprovođenje projekata, stručno usavršavanje, saradnju sa organima i organizacijama iz oblasti zaštite i sa korisnicima ili vlasnicima kulturno-istorijskih i prirodnih dobara radi njihove zaštite i druge poslove u skladu sa zaštitom“. Republički zavod je jedinstvena upravna organizacija sa sjedištem u Banja Luci(26) i detaširanom kancelarijom u Trebinju. Zavod ima 25 zaposlenih(27).

U Brčko Distriktu odgovornost za provedbu odluka Komisije i zaštitu naslijeđa leži na Komisiji za očuvanje naslijeđa Odjela za obrazovanje i Odjela za prostorno planiranje i imovinsko- pravne poslove. Kada stranka podnese zahtjev Odjeljenju za prostorno planiranje i imovinsko pravne poslove za izdavanje lokacijskih uslova koji se odnose na objekat valorizovan kao objekat od vrijednosti u važećoj planskoj dokumentaciji (Urbanistički plan, Regulacioni plan i Urbanistički projekat), primjenom zakona propisanih u dokumentaciji, izdaje se Rješenje o lokacijskim uslovima koje mora biti upotpunjeno Idejnim projektom planiranih, te dozvoljenih intervencija. Ukoliko Idejni projekat ne odgovara propisanim uslovima vraća se na korekciju do momenta usaglašavanja sa urbanističko tehničkim uslovima. Takođe se vodi i evidencija o nasljeđu na području Distrikta, održava se saradnja sa Komisijom za očuvanje nacionalnih spomenika kada se zahtjev odnosi na objekte koji se nalaze na Privremenoj listi nacionalnih spomenika, ukoliko je podnesena peticija za proglašenje nacionalnim spomenikom ili je proglašen nacionalni spomenik(28).

Značajna je uloga muzeja i arhiva na zaštiti, očuvanju i dokumentiranju naslijeđa. Muzeji su nadležni, u većini slučajeva, da provode i arheološka istraživanja. U toku rata 1992.-1995. godine ove institucije su oslabljene odlivom stručnog kadra, uništavanjem dokumentacije i predmeta iz svojih kolekcija, oštećenjem objekata i dr. U poslijeratnom periodu, pravni status nije riješen onim institucijama čiji je osnivač bila država. Većina institucija suočena je sa nedostatkom finansijskih sredstava, kvalifikovanog kadra i savremene opeme i organizacijskom zastarjelosti. Na teritoriji Bosne i Hercegovine djeluje oko 25 muzeja i 11 arhiva.

Muzeji sa najdužom tradicijom su:

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine je najstarija institucija zaštite naslijeđa u Bosni i Hercegovini osnovan 1888. godine. Muzej je organizovan sa: odjeljenjem za arheologiju, odjeljenjem za etnologiju i odjeljenjem za prirodne nauke. Djelatnosti muzeja su: muzeološka djelatnost, Naučno-istraživačka djelatnost, Vaspitno-obrazovna djelatnost i izdavačka.

Muzej Republike Srpske je ustanova u resoru Ministarstva prosvjete i kulture RS, osnovan 1930. godine pod nazivom Muzej Vrbaske banovine. U muzeju djeluju Centar za materijalnu kulturu i umjetnost, odsjek za arheologiju, dokumentacioni centar, centar za konzervaciju i restauraciju i centar za obrazovno-pedagoški rad.

Na nivou kantona:

U Federaciji Bosne i Hercegovine od 11 kantona, ustanovljeni su kantonalni zavodi u Sarajevu, Tuzli, Bihaću, Bugojnu i Mostaru.

Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo preuzima u nadležnost kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe na prostoru Kantona Sarajevo, Odlukom Skupštine Kantona Sarajevo 1997.godine. Kantonalni zavod je pravni sljedbenik Gradskog zavoda za zaštitu i uređenje spomenika kulture, osnovanog 1965. godine Odlukom Gradskog vijeća grada Sarajeva. Formiranje službe zaštite kulturne baštine na prostoru Sarajeva započinje 1963.godine osnivanjem Fonda za uređenje Baščaršije, a ukinutog ustanovljenjem Gradskog zavoda. Zavod je specijalizovana ustanovu koja bilježi značajne rezultate na zaštiti i obnovi spomeničkog fonda. Osnovni cilj: očuvanje sarajevske baštine, Zavod ostvaruje putem: zaštite i čuvanja spomenika, evidentiranja pokretnog i nepokretnog naslijeđa; prikupljanja dokumentacije o spomenicima; valorizacije baštine; izrade separata zaštite naslijeđa u oblasti prostornog planiranja; izrade projekata, elaborata i studija; radova na spomenicima; popularizacije kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa. Danas Kantonalni zavod broji 22 zaposlena. Stručnjaci iz najrazličitijih oblasti, od arhitekata, istoričara umjetnosti, biologa, orijentalista, pravnika, do informatičara i bibliotekara(29).

Kantonalni zavod za urbanizam prostorno planiranje i zaštitu kulturno – istorijskog/povjesnog naslijeđa Srednje-bosanskog kantona, sa sjedištem u Bugojnu, obavlja upravne, stručne i druge poslove koji se odnose na: planiranje, programiranje, projektiranje korištenje, valorizaciju i zaštitu prostora te mjere za njihovo ostvarivanje; Izradu prostorno planske i urbanističko tehničke dokumentacije, osim poslova koji su zakonom stavljeni u nadležnosti Federacije i općina; Izrada prostornog plana kantona, poslove zaštite kulturno – historijskog naslijeđa, obavljenje i drugih poslova iz ove oblasti, u skladu sa zakonom.(30)

Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona je ustanova kulture koja je osnovana u 1984. godini  i djelovao je kao regionalni Zavod za sjevero-istočniu Bosnu. Od 2002. godine djeluje kao Javna ustanova Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona.

Primarna registrirana djelatnost Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa su svi administrativni, tehnički, medijski, propagandni, projektni, istraživački, kao i sve druge radnje i aktivnosti koje se odnose na bilo koju vrstu tretmana kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa i njihovih lokaliteta. Kadrovski je nedovoljno osposobljen, uposlana su tri stručna radnika.

Javna ustanova „Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa“, sa sjedištem u Bihaću(31), obavlja djelatnost zaštite kulturnog naslijeđa na području Unsko-sanskog kantona. Prema ovlaštenjima iz člana 7. Zakona o zaštiti kulturnog naslijeđa za Unsko-sanski kanton(32), Zavod obavlja poslove: evidentiranje i valorizacija lokaliteta, nekretnina i pokretnih stvari; vođenje registra spomenika; stručna i naučna proučavanja i istraživanja; održavanje i revalorizacija; preduzimanje mjera administrativne i finansijske prirode potrebne za: pronalaženje, zaštitu, održavanje, popularizaciju i obnavljanje (odnosi se na kulturno naslijeđa od značaja za Kanton). Zavod ima trenutno 6 zaposlenih(33).

Zavod za zaštitu kultruno-povijesne baštine Hercegovačko-neretvanskog županije, sa sjedištem u Mostaru, je institucija koja svoj rad obavlja na temelju Zakonu o zaštiti kulturno-povijesne baštine Hercegovačko-neretvanske županije(34), odredbama Zakona o županijskim ministarstvima i drugim tijelima županijske uprave HNŽ(35), kao i Odluke o početku rada Zavoda za zaštitu kulturno-povijesne baštine HNŽ(36) iz 2004. godine. Zavod obavlja poslove zaštite kulturnog naslijeđa, kao što su neki: razmatranje, proučavanje, istraživanje i znanstvenu obradu pojedinih pitanja zaštite; vođenje centralne i zbirne evidencije podataka o stanju spomenika kulture, te predlaganje prioriteta u provedbi mjera zaštite u Županiji(37), i drugo.

Za zaštitu svjetskog naslijeđa u Bosni i Hercegovini ustanovljene su agencije za historijske gradove u Mostaru i Jajcu i Komisija za Most u Višegradu.

Agencija “Stari grad”(38) u Mostaru, osnovana 2005. godine, obavlja stručne i druge poslove u oblasti prostornog uređenja, a posebno: zaštitu kulturno-povijesnog i prirodnog naslijeđa Mostara; provodi očuvanje i zaštitu imovine u "zoni Starog mosta u starom gradu u Mostaru", kao Svjetske baštine; provodi Plan upravljanja i druge stručne zadatke utvrđene u Konvenciji o svjetskoj baštini; surađuje u procesu strategijskog planiranja i planiranja "zone Starog mosta u starom gradu u Mostaru"; koordinira aktivnosti sa gradskim organima iz oblasti prostornog uređenja i održavanja "zone Starog mosta"; radi na prijedlozima, razvojnim programima i politikama, kao i ekonomskim, kulturnim, obrazovnim i drugim aktivnostma u svrhu oživljavanja "zone Starog mosta I njegove promocije; radi na uspostavljanju i održavanju elektronske prostorne baze podataka i njezino uključivanje u jedinstveni gradski prostorni informacijski sustav(39). Agencija ima 12 zaposlenih. „Zona Starog mosta u starom gradu u Mostaru” upisana je na Listu svjetskog naslijeđa u 2005. godini.

Javna ustanova Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca, osnovana je Odlukom Općinskog vijeća Jajce 12.03.2007. godine, radi obavljanja stručnih poslova koji se odnose na zaštitu, obnovu, rekonstrukciju i prezentaciju kulturno-povijesne i prirodne baštine i razvoj turističkih potencijala Jajca. Agencija je osnovana u skladu sa preporukom iz Plana upravljanja za prirodno-graditeljsku cjelinu Jajca, za kandidaturu za upis na Listu svjetske baštine, i zadužena je za nadzor nad provođenjem Plana upravljanja(40). Agencija broji 3 uposlenika. Historijsko područje Jajca nalazi se na Tentativnoj listi svjetskog naslijeđa.

Komisija za Most Mehmed paše Sokolovića, sa sjedištem u Višegradu, osnovana je Odlukom Opštinskog vijeća Višegrada 2007. godine, a na osnovu preporuka Plana upravljanja za Most kao Svjetskim naslijeđem. U sastav Komisije ulaze predstavnci državnih, entiteta RS i općinskih vlasti. Komisija koordinira aktivnosti institucija nadležnih za zaštitu i upravljanje naslijeđem i Centra za svjetsku baštinu. Odgovorna je za implementaciju Plana upravljanja i Konvencije za zaštitu svjetskog naslijeđa, a vezanih za Most. Most Mehmed paše Sokolovića u Višegradu upisan je na Listu svjetskog naslijeđa 2007. godine.

Zakonom o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika predviđene su odgovornosti i odnos između tijela i institucija zaduženih za upravljanje naslijeđem:

„Svako, a posebno nadležni organi entiteta, Brčko Distrikta, kantona i gradske i općinske vlasti suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu ugroziti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju“.

Entitetska ministarstva nadležna za prostorno uređenje izdaju dozvole za zaštitu, istraživačke radove, konzervaciju, restauraciju, rehabilitaciju nacionalnih spomenika, te dozvole za gradnju u zaštićenom području nacionalnog spomenika, na osnovu planske i tehničke dokumentacije koju odobri ovlaštena stručna ustanova. Tehnička dokumentacija mora biti usaglašena sa mjerama zaštite iz odluka za proglašenje nacionalnim spomenicima. U Federaciji Bosne i Hercegovine, nadležno je Federalno ministarstvo prostornog uređenja; u Republici Srpskoj Ministarstvo prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije; U Brčko distriktu, Odjela za prostorno planiranje i imovinsko-pravne poslove. Osim navedenog, osnovna djelatnost entitetskih ministarstava i odjeljenja Brčko distrikta nadlažnih za prostorno uređenje je planiranje prostora i izrada planske dokumente te njihova provedba kroz vid korištenja zemljišta.

Entitetske inspekcije vrše poslove inspekcije i nadzora zaštićenih područja na kojima se dobra nalaze i ovlaštene su da poduzmu zakonske mjere zaštite, uključujući odluke kojima se obustavljaju svi zahvati koji nisu u skladu sa zakonom i odnosna dobra dovode u stanje u kojima su bila prije nezakonitih ili nestručnih zahvata. 

U Republici Srpskoj, Republička uprava za inspekcijske poslove RS – urbanističko-građevinska inspekcija u skladu sa Zakonom o uređenju prostora (Sl. glasnik RS, br. 84/02) i na osnovu ovlašćenja iz odredbi člana 14. Zakona o sprovođenju odluka Komisije (Sl. glasnik RS, br. 70/06) vrši “kontrolu rekonstrukcije i revitalizacije nepokretnih kulturno-istorijskih dobara od velikog i izuzetnog značaja, građenje i rekonstrukciju objekata u njihovoj okolini i objekata u zoni I i II stepena zaštite prirodnog dobra.“ (41)   

U Federaciji Bosne i Hercegovine, Federalna uprava za inspekcijske poslove  - urbanističko-građevinska inspekcija obavlja inspekcijske poslove iz nadležnosti federalnih inspekcija koje su organizirane u njezinom sastavu, donosi provedbene propise, opće i pojedinačne akte iz svoje nadležnosti, poduzima upravne i druge mjere u vršenju inspekcijskog nadzora, rješava o žalbama na prvostepena rješenja kantonalnih inspektora donesenih na osnovu federalnih propisa, koordinira rad federalnih i kantonalnih inspekcija, prati rad i vrši stručni nadzor i kontrolu rada kantonalnih inspektora i uprava za inspekcijske poslove iz nadležnosti datih federalnim propisima, te pruža stručnu pomoć kantonalnim upravama(42).

Entitetske vlade, ministarstva prostornog uređenja, zavodi za zaštitu naslijeđa i općinske vlasti zadužene za urbanističko planiranje i zemljišno-knjižne poslove obavještavaju se o odlukama Komisije da bi proveli zakonom propisane mjere, a nadležni općinski sud se obavještava zbog upisa u zemljišne knjige.

Općine, preko svojih odgovarajućih odjela, i entitetske inspekcije zadužene su za praćenje i kontrolu aktivnosti na terenu. Potrebno je da općine sve svoje planove i dokumente u vezi sa zaštićenim područjem spomenika pridruže odlukama Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika. Potrebno je da općine ograniče sve aktivnosti kojima se ugrožava spomenik, te da sarađuju sa Komisijom za očuvanje nacionalnih spomenika i entitetskim institucijama u procesu provedbe odluka Komisije i zaštite spomenika.

Odgovornost za upravljanje vjerskim naslijeđem leži na vlasnicima toga naslijeđa (islamska, katolička, pravoslavna, jevrejska zajednica), Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika, vladama Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta i njihovim ministarstvima prostornog uređenja, ministarstvima kulture, te ustanovama za zaštitu naslijeđa koje čine sastavni dio entitetskih ministarstava kulture.

Iz budžeta Republike Srpske, Federacije Bosne i Hercegovine i Brčko Distrikta finansiraju se obaveza koje proizilaze iz Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir, te se u skladu s tim planiraju sredstva za zaštitu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine koji se nalaze unutar entiteta i Distrikta, a pogotovo za provođenje propisanih mjera za zaštitu ugroženih nacionalnih spomenika. 

Komisija redovno i pravovremeno obavještava javnost o svom djelovanju, te o odlukama, zaključcima i stajalištima koje je usvojila. Javnost rada Komisije osigurava se redovnim konferencijama za novinare, objavljivanjem odluka Komisije u službenim novinama BiH i entiteta u kojem se nalazi nacionalni spomenik, te postavljanjem službenih akata i informacija na Internet stranici Komisije (www.aneks8komisija.com.ba).

Savjetodavno tijelo trebalo bi biti nova komponenta sistema upravljanja projektom IRPPSAAH. Jedan od zaključaka Vijeća ministara(43) bio je da treba uspostaviti Savjetodavno tijelo koje se sastoji od predstavnika Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Ministarstva civilnih poslova, Ministarstva finansija i trezora Bosne i Hercegovine, Direkcije za evropske integracije i entitetskih ministarstava nadležnih za kulturu. Pored savjetodavne uloge, ovo tijelo trebalo bi osigurati lakšu provedbu preporuka i rezultata IRPPSAAH projekta u zemlji.

 

SLABOSTI U UPRAVLJANJU NASLIJEĐEM

Nepostojanje odgovarajuće dokumentacije, koja je dobrim dijelom uništena tokom rata otežava stručnu restauraciju i rehabilitaciju dobara u izvornom obliku. Pored toga, stanje naslijeđa se promijenilo za vrijeme rata 1992 – 95. i potrebno je provoditi stalnu identifikaciju i dokumentiranje naslijeđa. Nepostojanje jedinstvenog sistema dokumentiranja, digitalizacije i arhiviranja dokumentacije otežava razmjenu između institucija i pristup informacijama o naslijeđu šire javnosti. Nepostojanje potrebnih dokumenata prostornog uređenja otežava zaštitu naslijeđa.

Nepostojanje zakona o zaštiti naslijeđa na državnom nivou je jedan od razloga neusklađenog procesa zaštite. Nepostojanje političke volje za usaglašavanjem stavova o sistemu zaštite naslijeđa sprečava donošenje takvog zakona. Evidentno je postojanje velikog broja zakona koji regulišu zaštitu naslijeđa na državnom, entitetskim i kantonalnim nivoima, ali ti zakoni nisu međusobno usklađeni niti su usklađeni sa preporukama međunarodnih konvencija i povelja. Također, nepostojanje drugih zakonskih rješenja koja regulišu pitanja koncesija, restitucije imovine, vlasničkih odnosa, fiskalnih odnosa i dr., direktno ili indirektno utiču na sistem zaštite naslijeđa. U nedostatku političke volje za zakonskim regulisanjem sistema zaštite, moguće je donijeti strateške dokumente koji bi u odsustvu zakonskih rješenja osigurali efikasniju zaštitu i upravljanje naslijeđem, uključujući i provedbu odluka Komisije o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima. Evidentne su i slabosti zakona kad je u pitanju sprečavanje nezakonite gradnje, nestručne obnove i neodržavanja ili ostalih oblika oštećenja. Potrebno je osigurati sredstva u budžetima administrativnih vlasti na svim nivoima (lokalni, entitetski, državni) za uklanjanje nezakonito izgrađenih objekata koji ugrožavaju kulturnu baštinu. U okviru ovog prioriteta neophodno je uvrstiti određene propise o kulturnoj baštini u zakone koji se tiču određenih oblasti (stambena, urbanističko planiranje, saobraćaj, obrazovanje, itd.).

Nedovoljni mehanizmi koordinacije između institucija nadležnih za zaštitu naslijeđa utiču na slabosti u upravljanju naslijeđem.

Disparitet između velikog broja ugroženih dobara i raspoloživih sredstava za zaštitu i restauraciju kulturnog naslijeđa.

Slabosti su nezakonita gradnja, nestručna obnova, neodržavanje ili ostali oblici destrukcije.

Vjerske zajednice kao vlasnici dobara često nisu sklone sarađivati sa institucijama koje se bave naslijeđem i ne postupaju prema stručnim savjetima koje im one daju.

Pojedine institucije zadužene za zaštitu kulturnog naslijeđa suočene su sa problemom nedovoljnog broja kvalificiranog kadra, organizacijske zastarjelosti, loše opreme, pomanjkanja finansijskih sredstava, itd.

Potrebno je razviti program obrazovanja i usavršavanja u polju zaštite i upravljanja naslijeđem u saradnji sa svim institucijama nadležnim za zaštitu naslijeđa, ministarstvima nadležnim za prostorno planiranje, zainteresiranim općinama i nevladinim organizacijama. Program stručnog obrazovanja zaposlenih u institucijama BiH treba da donese Vijeće ministara BiH, na prijedlog resornih ministarstava, a shodno Odluci o načinu i postupku ostvarivanja prava na naknadu za obrazovanje i stručno usavršavanje u institucijama BiH, koju je usvojilo Vijeće ministara BiH u («Službeni glasnik BiH», broj 77/09). Odlukom je propisano šta se podrazumijeva pod pojmom „stručno obrazovanje“, a šta je „ stručno usavršavanje“, te na koji se način ostvaruje pravo na naknadu za te aktivnosti.

 

PARTNERSTVA

Komisija ima redovnu saradnju o pitanjima naslijeđa sa institucijama Bosne i Hercegovine, entitetima, Brčko Distriktom, manjim i većim gradovima, kantonima i općinama, institucijama za zaštitu naslijeđa, muzejima, univerzitetima, arhivima, bibliotekama, vjerskim zajednicama i nevladinim organizacijama.

 

Saradnja sa regionalnim, lokalnim i vjerskim zajednicama

U izvršavanju svojih ovlasti, Komisija je uspostavila saradnju sa nadležnim institucijama i tijelima Bosne i Hercegovine, entiteta, Brčko Distrikta, gradova, kantona i općina o pitanjima od značaja za rad Komisije, te u skladu sa Zakonom o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kojim se od vlasti i institucija na svim nivoima vlasti traži da sarađuju sa Komisijom.

Uz obavezu da sarađuje sa entitetskim tijelima i institucijama zaduženim za provedbu odluka Komisije i za upravljanje naslijeđem, Komisija ostvaruje dobru saradnju sa kantonalnim i gradskim zavodima za zaštitu spomenika, kao i sa mostarskom agencijom Stari Grad i Komisijom za Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, uspostavljenim u cilju zaštite spomenika upisanih na Listu svjetskog naslijeđa UNESCO-a i provedbe planova upravljanja. Komisija, takođe, ostvaruje dobru saradnju sa općinama, arhivima, muzejima, galerijama, bibliotekama, geodetskim zavodima, sudovima i ostalim institucijama.

Saradnja sa institucijama Bosne i Hercegovine na svim nivoima ostvaruje se razmjenom stučnog znanja i iskustva, profesionalnih iskustava, upotrebom dokumentacije za izradu odluka o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima i pripremu izložbi, radom na provedbi međunarodnih projekata, organizovanjem radionica o očuvanju kulturnog naslijeđa, itd.

Komisija je uspostavila saradnju sa vjerskim zajednicama. Vjerske zajednice u svom vlasništvu imaju izuzetno veliki broj nacionalnih spomenika. Komisija je uspostavila dobru saradnju sa vjerskim zajednicama, posebno kad su u pitanju projekti restauracije iz međunarodnih izvora finansiranja.

 

Saradnja sa školama i univerzitetima

Značajan dio u radu Komisije čine aktivnosti na podizanju svijesti široke javnosti, a posebno mladih ljudi, o važnosti kulturnog naslijeđa u Bosni i Hercegovini. Projekt je nazvan “Moja Bosna i Hercegovina – moje naslijeđe”. Ciljna grupa projekta su učenici osnovnih škola.  Pod okriljem projekta, Komisija sarađuje sa entitetskim ministarstvima obrazovanja i kulture, lokalnim vlastima, direktorima osnovnih škola, nastavnicima i učenicima. Projekt “Moja Bosna i Hercegovina – moje naslijeđe” uključuje aktivnosti: predavanja o naslijeđu u osnovnim školama, organizovanje posjeta spomenicima, organiziranje konkursa za dječije likovne, modelarske i literarne radove, izložbi i prezentacija dječijih radova, organiziranjem kulturnih manifestacija i dječijih okupljanja.

Saradnja sa univerzitetima odvija se tako što Komisija angažira studente završne godine arhitekture da rade na pripremi izložbi i katalogiziranju dobara. Studenti tako stiču stručno znanje o zaštiti i rehabilitaciji spomenika i ostvaruju pristup cjelokupnoj dokumentaciji koja se nalazi u posjedu Komisije.

Na lokalnom nivou, npr. Agencija Jajce provodi aktivnosti na podizanju svijesti o značaju naslijeđa kroz saradnju sa srednjim i osnovnim školama u Jajcu.

 

Međunarodna saradnja

Prema odredbama Poslovnika o aktivnostima Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika vezanih za međunarodnu saradnju, koji je usvojen odlukom Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Komisija je ovlaštena davati inicijativu za pokretanje postupka za zaključivanje međunarodnih ugovora, stupati u pregovore, izvršavati međunarodne sporazume, te učestvovati u drugim vidovima međunarodne saradnje u domenu očuvanja nacionalnih spomenika. Obavezna je zastupati interese Bosne i Hercegovine kod potpisivanja i provođenja međunarodnih konvencija, rješavanja spornih pitanja od zajedničkog interesa za Bosnu i Hercegovinu i druge države, odnosno međunarodne organizacije, odlučivanja o upisivanju nacionalnih spomenika na Listu svjetskog naslijeđa (UNESCO) i Listu 100 najugroženijih spomenika (WMW), kao i u saradnji sa Interpolom i drugim međunarodnim organizacijma i zemljama u slučaju nestanka pokretnih nacionalnih spomenika, u proceduralnim pitanjima koja se tiču izvoza pokretnih nacionalnih spomenika i pitanjima oko davanja garancija da će ona biti zaštićena u slučaju privremenog izvoza, u procesu prikupljanja sredstava kroz donacije za rad Komisije i za očuvanje nacionalnih spomenika, te u angažiranju stranih eksperata za potrebe Komisije.

U kontekstu ovog strateškog zadatka, Komisija stavlja naglasak i na uspostavljanje partnerskih odnosa sa predstavnicima međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Tome prethodi saradnja sa Vijećem Evrope na Regionalnom programu kulturnog i prirodnog naslijeđa u Jugoistočnoj Evropi. U tom smislu, Komisija je stupila u partnerske odnose sa brojnim predstavnicima međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini.

Međunarodna tijela koja su osigurala sredstva za radove na spomenicima sa Liste prioritetnih intervencija (PIL) IRPP/SAAH su: Fond Ambasadora Sjedinjenih Država za očuvanje kulturnog naslijeđa, vlade Njemačke, Španije i Turske, Britansko vijeće i Evropska komisija. Projekte je implementirala Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika.

Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu upisan je na Listu 100 najugroženijih spomenika (MWL) 2006. godine, a uslijedio je i upis zgrade Vijećnice u Sarajevu 2008. godine. Oba ova spomenika su na Listi prioritetnih intervencija (PIL).

Most Mehmed-paše Sokolovića upisan je na Listu svjetskog naslijeđa (UNESCO) 2007. godine.

Tentativna lista svjetskog naslijeđa UNESCO-a uključuje i druga dobra sa Liste prioritetnih intervencija (PIL): historijsko urbano područje Blagaja, te pojedinačna dobra, tvrđava u Jajcu i tvrđava u Stocu, koja se nalaze unutar istoimenih historijskih područja upisanih na Tentativnu listu svjetskog naslijeđa.

U skladu sa svojim ovlastima, Komisija je zastupala interese Bosne i Hercegovine u međunarodnim tijelima i učestvovala na konferencijama i drugim međunarodnim skupovima o zaštiti naslijeđa.

Predstavnici Komisije učestvovali su u radu Upravnog odbora za kulturno naslijeđe Vijeća Evrope (CDPAT) do 2008. godine, Regionalnog programa kulturnog i prirodnog naslijeđa za Jugoistočnu Evropu, kojeg je izradilo Vijeće Evrope u saradnji sa Evropskom komisijom, Skupštine država članica Konvencije o mjerama zabrane i sprečavanja nedozvoljenog uvoza, izvoza i prenosa vlasništva kulturnih dobara, ICCROM (Međunarodni centar za izučavanje očuvanja i restauracije kulturnih dobara) i Skupštine država članica Konvencije o zaštiti svjetskog kulturnog i prirodnog naslijeđa, te ostvaruju saradnju sa Centrom za svjetsko naslijeđe i drugima.

Ministarstvo civilnih poslova učestvuje u radu ministarskih konferencija koje se odnose na oblast kulturnog naslijeđa, npr. Konferencije pod pokroviteljstvom UNESCO-a pod nazivom „Kulturno naslijeđe-most ka zajedničkoj budućnosti“. Ministarstvo putem svojih predstavnika učestvuje i u radu drugih međunarodnih tijela iz ove oblasti. Značajna je suradnja sa UNESCO-om kroz trogodišnji program UN-a „Poboljšanje kulturnog razumjevanja“ koji se implementira u BiH od 2009. godine u okviru ostvarivanja Milenijumskih razvojnih ciljeva, a u okviru koga jedna od komponenti odnosi se i na kulturno naslijeđe i obnovu „najznačajnijih spomenika interkulturalizma“ u BiH. Ministarstvo civilnih poslova u okviru programiranja projekata koji se finansiraju iz pretpristupnih fondova EU IPA, na prijedlog entitetskih ministarstava kulture, kanidovalo je za finansiranje projekte obnove Vijećnice (Nacionalne i univerzitetske biblioteke) u Sarajevu i Vijećnice u Novom gradu/Bosanski Novi, a koje se nalaze na Prioritetnoj listi intervencija. Prijedlog je da Ministarstvo civilnih poslova također kandiduje i „konsolidirane projekte“ sa Prioritetne liste intervencija stavljene u fokus za rehabilitaciju za finansiranje iz pretpristupnih fondova EU IPA. Od 2008. godine predstavnik Ministarstva civilnih poslova učestvuje u radu Upravnog odbora za kulturno naslijeđe Vijeća Evrope (CDPAT).

U Tabeli 1 izvještaja IRPP/SAAH dat je osvrt na sve koji su dali doprinos zaštiti spomenika.

 

DOKUMENTACIJA

Institucije uključene u zaštitu kulturnih i historijskih spomenika imaju vlastite arhive, ali oni u većini slučajeva nisu u elektronskoj formi, i u nekim slučajevima imaju otežan pristup bez određenih referenci. U nekim područjima zemlje, karte nisu ažurirane i nije moguće povezati zemljišno-knjižni podatak sa podatkom o vlasnicima. Osim toga, u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine evidencija o vlasništvu uništena je za vrijeme Drugog svjetskog rata i rata iz perioda 1992 – 95.

Postoji državni popis objekata i područja. Republički zavod za statistiku Bosne i Hercegovine izradio je popis nepokretnog naslijeđa 1986. godine. Nekadašnji Zavod za zaštitu kulturnog, historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine (od 2003. godine Zavod za zaštitu spomenika pri Federalnom ministarstvu kulture i sporta) izvršio je popis, koji je tokom rata dijelom uništen. Prostorni plan Bosne i Hercegovine izrađen je u periodu 1987 - 2000. Svrha ovog popisa je da osigura zaštitu i upis nacionalnog spomenika. On se ne podudara sa Standardom za osnovne podatke Vijeća Evrope (Core Data Standard). Obuhvata i obične objekte i glavne spomenike, te predstavlja aktivnost koja se stalno odvija.

U dokumentacijskom centru Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika prikupljaju se, razvrstavaju i pohranjuju dokumenti o dobrima proglašenim nacionalnim spomenicima ili onima koja posjeduju kulturnu i historijsku vrijednost. Dokumentacijski centar predstavlja pomoć u aktivnostima oko proglašenja dobara nacionalnim spomenicima, te u neprekidnoj zaštiti i upravljanju nacionalnim spomenicima.

U okviru procesa donošenja odluka o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima, Komisija je do sada objedinila postojeću arhivsku, historijsku, tehničku, arhitektonsku i ostalu dokumentaciju za 569 proglašenih nacionalnih spomenika i snimila postojeće stanje svakog spomenika. Na osnovu toga je nastalo 569 dosijea o spomenicima koji čine dokumentacijski centar Komisije, koji se stalno ažurira kako se usvajaju nove odluke kojim se proglašavaju nacionalni spomenici.  Dokumentacija koja je korištena u procesu  proglašenja dobra nacionalnim spomenikom je digitalizirana i dostupna uposlenima u Komisiji koji je koriste u svom svakodnevnom radu. Ovako pripremljena dokumentacija predstavlja osnov dokumentiranja naslijeđa u BiH jer objedinjava relevantne podatke o nacionalnim spomenicima. Spomenička dokumentacija se u Dokumentacionom centru Komisije čuva u hard i digitalnoj kopiji.

Prema usvojenim Pravilima korištenja dokumentacije Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, sva dokumentacija Komisije je dostupna širokoj javnosti. U periodu od marta 2006. do marta 2009. godine, dokumentaciju Komisije je koristilo preko 311 korisnika, uglavnom za naučni rad. 

Dokumentacijski centar Komisije predstavlja osnovu za uspostavu Registra nacionalnih spomenika (graditeljskog i arheološkog naslijeđa od značaja za Bosnu i Hercegovinu). U cilju izrade baza podataka u skladu sa evropskim standardima, Komisija je sastavila probnu bazu podataka prema standardima Vijeća Evrope  (Upute o popisu i dokumentaciji kulturnog naslijeđa, priredili John Bold, Monique Chatenet, Strasbourg: Vijeće Evrope, 2001). I hardver i softver na osnovu te probne baze podataka neophodni su za uspostavu elektronske baze podataka za Registar naslijeđa Bosne i Hercegovine.

S obzirom na veliki broj evidentiranih spomenika u Bosni i Hercegovini, nepostojanje dokumentacije, te stepen oštećenja i uništenja naslijeđa za vrijeme rata 1992 – 95, Komisija je izradila prijedlog projekta za uspostavu Registra graditeljskog i arheološkog naslijeđa Bosne i Hercegovine. Projekt se nalazi i na listi prioritetnih projekata institucija Bosne i Hercegovine u sklopu Programa javnih investicija u Bosni i Hercegovini, kojeg je izradilo Ministarstvo vanjske trgovine BiH.  

Komisija je pokrenula proces digitalizacije baze podataka nacionalnih spomenika i uspostavu GIS-a. Da bi se uspostavila adekvatna baza podataka i prezentacija spomenika, Komisija je instalirala MAP info-program, obučila osoblje i u 2009. godini radila na prezentaciji podataka o ugroženom naslijeđu. 

Institucije nadležne za zaštitu naslijeđa provode aktivnosti na digitalizaciji dokumentacije u svom posjedu.

Zavod za zaštitu spomenika pri Federalnom ministarstvu za kulturu i sport posjeduje vrijedan dokumentacioni centar, sa dokumentacijom o naslijeđu nastajalom od 1946. godine, od osnivanja zavoda, pa do danas. Većina dokumentacije je digitalizovana i koristi se u skladu sa internim pravilnikom. S obzirom na izuzetnu vrijednost dokumentacionog centra potrebno je napraviti plan zaštite od nezgoda i osigurati čuvanje dokumentacije na više mjesta. 

U Republičkom zavodu za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa RS nova dokumentacija je digitalizovana, a čine se i napori da se digitalizuju raniji projekti.(44)  

Poželjno je digitalizovati dokumentaciju koja se nalazi u svim institucijama nadležnim za zaštitu naslijeđa prema standardima Vijeća Evrope (Upute o popisu i dokumentaciji kulturnog naslijeđa, priredili John Bold, Monique Chatenet, Strasbourg: Vijeće Evrope, 2001), a kako bi se omogućila razmjena između institucija te dokumentacija učinila dostupnom javnosti, pod određenim uvjetima, a sve u cilju unapređenja sistema upravljanja naslijeđem.

 

OBUKA I PODIZANJE SVIJESTI O ZNAČAJU NASLIJEĐA

Obuka saradnika Komisije je jedan od primarnih zadataka ove institucije. Ulaganje u obuku kvalificiranog kadra doprinosi boljoj produktivnosti i profesionalizmu osoblja.

Ovu strategiju treba proširiti i na širu javnost, kako djecu, tako i odrasle, kako bi se povećala svijest o značaju zaštite naslijeđa i naglasila činjenica da ono ne pripada samo jednoj zajednici, nego svima, kao zajedničko naslijeđe svih.

Dodiplomski i diplomski studij arheologije provodi se prema Bolonjskom procesu na dva univerzitetska centra u našoj zemlji. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru u školskoj 2000/2001. godini pokrenut je studij arheologije. Nekoliko godina kasnije (2008/2009), na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu oformljen je Odsjek za arheologiju.

Namjenski postdiplomski studij iz oblasti konzervacije i restauracije pokretnih dobara (arheoloških nalaza, slika, drvenih ili metalnih rukotvorina, te starih knjiga i rukopisa) za sada ne postoji na univerzitetima u Bosni i Hercegovini. Međutim, kroz različite kolegije, seminare, radionice i konferencije, nastoje se obuhvatiti i ovi važni segmenti.

Prvi put u Bosni i Hercegovini, u  školskoj 2003/2004. godini na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu organiziran je Postdiplomski multidisciplinarni studij -  Restauracija i konzervacija kulturno-historijskih spomenika, graditeljskih cjelina i ansambala koji je pohađalo 60 postdiplomaca. Predavači su bili eminentni stručnjaci iz Bosne i Hercegovine, zemalja okruženja, a predavanja su bila vezana za suvremene principe zaštite naslijeđa. U 2009/2010. godini na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu organiziran je prvi doktorski studij iz  oblasti restauracija i konzervacija kulturno-historijskog naslijeđa. 

S obzirom na vrstu radova koji se obavljaju na dobrima kulturnog naslijeđa i pokretnim artefaktima i zbirkama, postoji i potreba na svim nivoima za specijalističkim kursevima za obrtnike i zanatlije raznih profila.

Od 2006. godine,  Komisija provodi kampanju podizanja svijesti o značaju naslijeđa među širokom javnošću, s posebnim naglaskom na mlade ljude. Cilj je da se mladi upoznaju s značajem i važnošću baštine, kao i sa odgovornošću koju ima svaki pojedinac u njezinoj zaštiti. Kampanja se sastoji od sljedećeg:

-       Poseban edukativni projekat ”Moja Bosna i Hercegovina – moje naslijeđe” kroz različite etape (predavanja, radionice, posjete muzejima, spomenicima, samostalni rad) implementira osnovni cilj projekta – podizanje svijesti mladih o značaju, stvaranju odgovornosti i zaštiti naslijeđa. Dodjelom sredstava iz specijalnog fonda Američke ambasade u Bosni i Hercegovini, u narednim će godinama ovaj projekat biti samostalan. Pored osnovnog cilja, kroz različite etape realizirat će se i posebni, opći, odgojni i edukativni ciljevi. Nakon održavanja predavanja/igrokaza u muzejima, učesnici projekta bit će pozvani da izrade logo projekta ”Moja Bosna i Hercegovina – moje naslijeđe”, a najuspješniji radovi bit će nagrađeni. Također, nastavit će se saradnja s institucijama koje se bave odgojem i obrazovanjem mladih (škole, entitetska i kantonalna ministarstva obrazovanja, kulture i sporta, pedagoški zavodi, muzeji, galerije);

-       Svake godine Komisija, zajedno sa Arhitektonskim fakultetom u Sarajevu, poziva studente završne godine da učestvuju u radu na projektima Komisije. To studentima daje priliku da prošire svoje znanje o naslijeđu Bosne i Hercegovine i o problemima koji prate naslijeđe, kao i da se budu uključeni u posebne aktivnosti na zaštiti naslijeđa. Studenti učestvuju u projektima u kojima se pregledava trenutno stanje dobara i provode hitne mjere zaštite.  Do sada je 20 studenata učestvovalo na ovaj način u projektima Komisije;

-       Od Komisije se traži da istakne informacionu tablu sa osnovnim historijskim i tehničkim detaljima za svaki proglašeni nacionalni spomenik. Na ovaj način se omogućava i javnosti Bosne i Hercegovine i posjetiteljima da steknu uvid u značaj i vrijednosti naslijeđa. Od svog formiranja do kraja 2009. godine, Komisija je osigurala sredstva za izradu i postavljanje oko 300 informacionih tabli širom Bosne i Hercegovine.

 

Komisija je kroz svoj rad u prethodnim godinama provodila aktivnosti od izuzetnog značaja koje imaju za cilj educiranje šire javnosti o bosanskohercegovačkom naslijeđu, njegovom značaju i potencijalu za održivi razvoj.

Kroz adekvatnu upotrebu naslijeđa, realizirane su sljedeće aktivnosti:

-       Izložba ”Kulturno pamćenje – blago koje nestaje” (formirana 2003. godine) predstavlja raznolikost i bogatstvo naslijeđa Bosne i Hercegovine, te prikazuje stepen ugroženosti vrijednih spomenika kulture. Do kraja 2009. godine izložba je bila postavljena u nekoliko gradova Bosne i Hercegovine, kao i svjetskim metropolama Barseloni, Beogradu, Istanbulu, Palermu, Rimu, Vašingtonu.

-       Izložba o sakralnom naslijeđu Bosne i Hercegovine predstavljena je u Rimu u aprilu 2009. godine.

-       Izrada planova upravljanja za dobra koja su upisana na Tentativnu listu UNESCO-a ima za cilj osigurati održivi razvoj arheoloških lokaliteta, historisjkih područja i graditeljskih cjelina. U procesu izrade planova Komisija angažira lokalne vlasti, domaće eksperte i nevladine organizacije.         

-       S ciljem upoznavanja šire javnosti o načinu rada i realiziranim aktivnostima, Komisija svaka dva mjeseca saziva konferenciju za novinare.

-       Redovno ažuriranje oficijelne web stranice Komisije ima za cilj pružiti sve neophodne informacije o radu Komisije, odlukama o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima, organiziranju izložbi, radionica i dr.

-       Organiziranje radionica o zaštiti naslijeđa ili učestvovanje u njima.

 

Komisija izdaje godišnju publikaciju, Baština, u kojoj se objavljuju naučni i stručni članci iz polja zaštite i upravljanja naslijeđem, konzervatorsko-restauratorskih radova, arheoloških istraživanja, historije umjetnosti i arhitekture, zatim stručne rasprave i prikazi. Baština se objavljuje u pisanom i elektronskom izdanju dvojezično: na bosanskom ili hrvatskom ili srpskom jeziku i na engleskom jeziku. Putem CEEOL-a dostupno je elektronsko izdanje Baštine.

           Zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa RS organizuje godišnje održavanje međunarodnog simpozija na temu integrirana zaštita naslijeđa koji okuplja eminentne stručnjake iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Slovenije i dr. 

Federalno ministarstvo za kulturu i sport organizuje od 2004. godine manifestaciju Dani evropskog naslijeđa u BiH. Manifestacije su održane u gradovima širom Federacije BiH u saradnji sa lokalnim zajednicama i kulturnim djelatnicima. 

U okviru projekta Tragovima bosanskog kraljevstva Agencija Jajce je implementirala aktivnosti usmjerene na podizanje svijesti o značaju naslijeđa kod školske djece i omladine. Agencija je organizovala seminare, predavanja za mlade i stanovnike grada kao i obuku turističkih vodiča.

 

UTJECAJ IRPP/SAAH

1. Politički

1.1 Projekat je podržan od strane ministarstava nadležnih za kulturu, a njegova važnost priznata je na regionalnim ministarskim sastancima. 

Godine 2009. Vijeće ministara(45) je usvojilo određene zaključke, kojima se podržava nastavak projekta i objedinjavanje njegovih rezultata u strateške dokumente, i traži sufinansiranje iz entitetskih budžeta. Jedan od zaključaka Vijeća ministara bio je da treba uspostaviti savjetodavno tijelo koje se sastoji od predstavnika entitetskih i državnih institucija odgovornih za kulturu i zaštitu naslijeđa, Ministarstva finansija i trezora Bosne i Hercegovine, i Direkcije za evropske integracije. To savjetodavno tijelo je nova komponenta sistema upravljanja ovog projekta. Na taj način je Vijeće ministara BiH potvrdilo već iskazanu spremnost da osigura političku i finansijsku podršku projektu. U 2004. godini Predsjedništvo Bosne i Hercegovine(46) i Vijeće ministara(47) razmatrali su na svojim sjednicama izvještaje o napretku ostvarenom unutar projekta i usvojili zaključke kojima podržavaju aktivnosti projekta i zahtjevaju od svih institucija i vlasti Bosne i Hercegovine da inkorporiraju rezultate projekta u vlastite razvojne strategije, također pozivaju entitetske i lokalne vlasti, te institucije da obezbijede finansijske i tehničke uslove  za implementaciju projekta.

 

1.2 Projekt je zasnovan na relevantnim Konvencijama Vijeća Evrope, a posebno ispunjava ciljeve Konvencije iz Fara potvrđujući individualnu i kolektivnu odgovornost za kulturno nasljeđe, konzervaciju i održivo korištenje, promoviranje kulturne raznolikosti, usvajanje najboljih praksi, poboljšanje kvalitete života, itd.

Na inicijativu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, a na prijedlog Ministarstva civilnih poslova, Bosna i Hercegovina je u periodu od 2008. godine ratificirala evropske konvencije: Evropska konvencija o zaštiti arheološkog naslijeđa, revidirana (Vijeće Evrope, Valletta, 1992.) i Okvirna konvencija o vrijednosti kulturnog naslijeđa za društvo (Vijeće Evrope, Faro, 2005.); kao i međunarodne konvencije: Konvencija o zaštiti podvodnog kulturnog naslijeđa (UNESCO, Pariz, 2001.), Konvencija o zaštiti i unapređenju raznolikosti kulturnih izraza (UNESCO, Pariz, 2005.), Konvencija o očuvanju nematerijalnog kulturnog naslijeđa (UNESCO, Pariz, 2003.).      

 

1.3 Pažnja koja se pridaje područjima na listi prioriteta za intervenciju (PIL) naglasila je, uz tek pokoji izuzetak, odgovornost vlasti za njihovu zaštitu i rehabilitaciju. Također je skrenuta pažnja na manjak financijske podrške i kapaciteta te potrebu za stručnim usavršavanjem.

Sa Prioritetne liste intervencija, Federalno ministarstvo kulture i sporta je iz budžeta Vlade FBIH kandidiralo i podržalo sve navedene spomenike na teritoriji Federacije BiH, a Zavod za zaštitu spomenika je uradio projektnu dokumentaciju za crkvu manastira Sv. Trojice u Vozući kod Zavidovića, Tvrđavu u Jajcu, Stare gradove u Bužimu, Pruscu, Blagaju, Soko džamiju u Gračanici, Staru džamiju u Špionici, Helenistički grad Daorson u Ošanićima.

Prema projektima i uz stručni nadzor Federalnog zavoda za zaštitu spomenika, do kraja 2009. godine završene su pojedine faze konzervacije na Starom jevrejskom groblju u Sarajevu i konzervacije i restauracije objekata u Historijskom gradskom području Kreševa, a u cjelosti završena restauracija Stare džamije u Špionici kod Srebrenika. U toku su i konzervatorsko-restauratorski radovi na Tvrđavi u Jajcu, objektima u Historijskom jezgru Blagaja kod Mostara, nekropoli sa stećcima Radimlja kod Stoca, Staroj Soko džamiji u Gračanici, starim gradovima Bužim, Ljubuški i Prusac kod Donjeg Vakufa. Uz stručni nadzor Zavoda završeno je i raščišćavanje ostataka Saborne crkve sv. Trojstva u Mostaru čime su osigurani uvjeti za početak radova rekonstrukcije crkve. Za Helenistički grad Daorson kod Stoca, završena su arheološka istraživanja, a u toku je snimanje stabilnosti bedema u implementaciji Zemaljskog muzeja, Građevinskog instituta iz Mostara i Federalnog zavoda za zaštitu spomenika(48).

Godine 2008. Ministarstvo prostornog uređenja Federacije Bosne i Hercegovine(49) osiguralo je dio sredstava za nekoliko spomenika sa Liste prioritetnih intervencija: tvrđave u Bužimu, Pruscu, Blagaju, Stocu, Ljubuškom i Jajcu, Soko džamiju u Gračanici, Stara džamiju u Špionici pored Srebrenika, Staro jevrejsko groblje u Sarajevu, arheološko područje Helenistički grad Daorson na Ošanićima kod Stoca, te Crkvu svetog Trojstva u Mostaru. Ministarstvo je također osiguralo sredstva neophodna za potpunu restauraciju Pravoslavne crkve sv. Nikole u Trijebnju pored Stoca.

Od 2005. godine Vlada entiteta Republike Srpske osigurala je finansijsku pomoć za pojedine etape radova na Aladža džamiji u Foči (sakupljanje i evidentiranje fragmenata), Mostu Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu i Gradskoj vijećnici u Bosanskom Novom /Novom Gradu(50).

Do 2009. godine Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa RS završio je projekat rekonstrukcije Saborne crkve sv. Trojstva u Mostaru, učestvovao u izradi projekta konstruktivne sanacije i restauracije Vijećnice u Novom Gradu / Bosanskom Novom, te uradio 3D laserski snimak mosta Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu u sklopu prethodnih radova za izradu projekta konstruktivne sanacije i restauracije mosta(51).

 

2. Institucionalni

2.1 Projekt je uspješno uveo nove instrumente u metodologiji i upravljanju – procjenu, PIL, PTA, FS, Poslovne planove itd. koji se institucionaliziraju u projektnim zemljama i u nekim slučajevima postaju novi dio utvrđene, standardizirane procedure dokumentiranja. U mnogim slučajevima se ovo poklapa sa inicijativama za donošenje novih ili izmjenu postojećih zakona i nove institucionalne organizacije i podjelu odgovornosti s tim u vezi.

Rezultati i metodologija IRPP/SAAH su uključeni u institucionalni program Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika. Ovaj projekt je pružio i dodatnu platformu za suradnju vlasti i institucija odgovornih za zaštitu i upravljanje nasljeđem (ministarstva nadležna za prostorno uređenje i ministarstva kulture na nivou entiteta, instituti nadležni za nasljeđe na entitetskim i kantonalnim nivoima i lokalni organi vlasti). 

Od 2004. godine vode se aktivnosti na izradi prijedloga zakona i uz pravnu i političku pomoć Vijeća Evrope. Prijedlog zakona nije nikada proslijeđen u parlamentarnu proceduru usvajanja (zbog nedostatka političke volje).

 

2.2 Istraživanje za potrebe projekta na pojedinačnim lokalitetima znatno je doprinijelo prikupljanju bitnih podataka o samim lokalitetima i o mogućim strategijama rehabilitacije. 

Tako je na osnovu istraživanja i podataka Komisija izradila strategiju rehabilitacije i obratila se međunarodnim subjektima, organima vlasti Bosne i Hercegovine na svim nivoima te poslovnim i privrednim subjektima u zemlji i inozemstvu za financijsku i druge vidove podrške. (vidi tačku 1.3 i 7.2).

 

2.3 Projekt je doprinio izradi procedura upravljanja projektom kroz uvođenje izvodivosti i održivosti projekta u proces procjene te omogućio određivanje prioriteta za intervencije na lokalitetu i slične aktivnosti.

Lista prioriteta za intervenciju uključuje spomenike sa Liste ugroženih nacionalnih spomenika koju je sastavila Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika kako bi se privukla pažnja svih odgovornih organa na nivou entiteta i države, kao i potencijalnih donatora i investitora na nacionalne spomenike kojima prijeti nestanak, ukoliko se odmah ne poduzmu neophodne mjere za njihovo spašavanje.

Lista prioriteta za intervenciju sadrži dvadeset najugroženijih spomenika. Kriteriji za odabir najugroženijih spomenika su: 

-       Da su proglašeni nacionalnim spomenicima;

-       Da su rijedak ili jedinstven primjer određene vrste ili stila;

-       Da su oštećeni/uništeni tokom rata u BiH od 1992. do 1995. godine, ili ih ugrožavaju poslijeratni uvjeti (nezakonita gradnja, nedostatak sredstava za restauraciju i održavanje, nestručna obnova itd.) te postoji opasnost njihovog daljnjeg propadanja;

-       Da će njihova obnova potaknuti povratak izbjeglih i raseljenih osoba u BiH;

-       Da će njihova restauracija stimulirati razvoj u regiji.

             Uspostavljeni su timovi za upravljanje projektom sastavljeni od zainteresiranih aktera za 3 konsolidirana projekta.

 

2.4 Aktivnosti u sklopu projekta doprinijele su izradi baza podataka o graditeljskom nasljeđu na osnovu standarda dokumentiranja Vijeća Evrope.

Projekt je doprinio prikupljanju podataka o lokalitetima PI1 koji su pohranjeni u dosjee spomenika u Dokumentacionom centru Komisije koji se kontinuirano ažurira. U skladu sa usvojenim Pravilnikom o korištenju dokumentacije Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, cjelokupna dokumentacija Komisije dostupna je i široj javnosti.

Dokumentacioni centar Komisije predstavlja osnovu za formiranje Registra graditeljskog i arheološkog nasljeđa Bosne i Hercegovine. Kako bi se uspostavila baza podataka kompatibilna evropskim standardima, Komisija je napravila probnu bazu podataka u skladu sa standardima Vijeća Evrope (Guidance on Inventory and Documentation of the Cultural Heritage, ed. John Bold, Monique Chatenet, Strasbourg: Council of Europe, 2001/Smjernice za popis i dokumentiranje kulturnog nasljeđa, John Bold, Monique Chatenet (ur.), Strasbourg, Vijeće Evrope, 2001./). 

 

3. Promocija lokaliteta

3.1 Projekt je privukao pažnju ne samo na pojedinačne lokalitete, već i potencijalnu društvenu i ekonomsku vrijednost graditeljskog nasljeđa. U mnogim zemljama to je omogućeno i podržano putem popularnih publikacija (brošura, pamfleta, razglednica, multi-medijalnih projekata) o cjelokupnom projektu i pojedinačnim lokalitetima, prezentacijama na sajmovima i kulturnim i privrednim izložbama, te pojavljivanjem u domaćim sredstvima informiranja. 

Promotivni materijal o projektu poslan je svim relevantnim organima u Bosni i Hercegovini na svim nivoima, međunarodnim organizacijama u Bosni i Hercegovini i inozemstvu, diplomatskom koru u Bosni i Hercegovini, vjerskim zajednicama, univerzitetima, nevladinim organizacijama i drugima. 

Projektni prioriteti uključeni su u multimedijalne prezentacije u okviru kampanje pod naslovom „Kulturno pamćenje – blago koje nestaje“. Izložba se sastoji od video prezentacije i izložbenih panoa koji prikazuju nacionalne spomenike i ugrožene spomenike sa fotografijama i tekstom koji pruža osnovne informacije o spomenicima. Do sada je ova izložba postavljena u sjedištu Svjetske banke u Washingtonu, Barceloni, Istanbulu, Beogradu te sljedećim gradovima u Bosni i Hercegovini: Banja Luka, Jajce, Mostar, Bužim, Brčko, Tuzla i Sarajevo (nekoliko izložbi).

Komisija je 2006. godine pokrenula novi motiv kampanje pod naslovom „Moja Bosna i Hercegovina – moje nasljeđe“, kao dio provedbe projekata. Sredstva za to osigurana su iz Fonda ambasadora Sjedinjenih Američkih Država za očuvanje kulturnog nasljeđa. Ugroženi spomenici sa liste prioriteta za intervenciju – Aladža džamija u Foči i crkva Sv. Nikole u Trijebnju su uključeni u fokus kampanje. Svrha te akcije bila je podizanje svijesti djece o važnosti nasljeđa zemlje u izgradnji evropskog i svjetskog identiteta uz poštivanje raznolikosti.

Projekt se promovira na internetskoj stranici Komisije, www.aneks8komisija.com.ba

Komisija je u suradnji s medijskim kućama JSBIH i FTV izradila dokumentarne filmove o mostu Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, historijskom gradu Jajcu i historijskim gradovima Blagaju i Stocu, s ciljem promocije lokaliteta za stavljanje na listu svjetskog nasljeđa i podizanja svijesti o njihovoj važnosti za socijalnu i ekonomsku obnovu. 

 

3.2 Promocija projekta i lokaliteta bila je i dio Dana evropskog nasljeđa u projektnim zemljama, a dodatno su promovirani kroz svečanosti dodjele plaketa. 

Razni rezultati i faze projekta su bile predstavljene na manifestaciji Evropski dani naslijeđa u organizaciji Federalnog ministarstva za kulturu i sport.

Prezentacija rezultata i metodologije IRPPSAAH projekta je održana u oktobru 2009. godine i Zgradi institucija BiH u Sarajevu, na kojoj je učestvovalo oko 70 predstavnika institucija, lokalnih vlasti i nevladinog sektora. Promotivni materijali, katalog Ljubljana proces i poslovni planovi za tri konsolidirana projekta (Aladža džamiju u Foči, Vijećnicu (nacionalnu i Univerzitetsku biblioteku) u Sarajevu i Helenistički grad Daorson u Ošanićima kod Stoca) su distribuirani prisutnima. Caroline Ravaud, Specijalna predstavnica Generalnog sekretara Vijeća Evrope je podijelila plakete (plaques).

           

4. Zajednica i podizanje svijesti

4.1 Upotreba lokaliteta kao ključnih tačaka za aktivnosti koje se tiču nasljeđa promovira podizanje svijesti unutar zajednica, a u nekim slučajevima i učešće omladine.

Bitan segment je podizanje svijesti u javnosti, naročito među omladinom, o važnosti kulturnog nasljeđa Bosne i Hercegovine. Projekt nosi naziv „Moja Bosna i Hercegovina-Moje nasljeđe. Ciljna grupa projekta su učenici osnovnih škola. Pod pokroviteljstvom projekta, Komisija surađuje sa entitetskim ministarstvima obrazovanja i kulture, lokalnim vlastima, direktorima osnovnih škola, nastavnicima i učenicima. Projekt „Moja Bosna i Hercegovina-Moje nasljeđe“ provode članovi Komisije održavanjem časova o nasljeđu u osnovnim školama, posjetama spomenicima, likovnim i literarnim takmičenjima u kojima učestvuju djeca, izložbama i prezentacijama dječijih radova, organizovanjem okupljanja za djecu.

Suradnja sa fakultetima se ostvaruje putem angažovanja studenata završne godine arhitekture od strane Komisije da rade na pripremi izložbi i kataloga eksponata. Studenti na taj način stiču znanja o zaštiti i rehabilitaciji spomenika i imaju pristup svim dokumentima koji se čuvaju u Komisiji. 

 

5. Kulturno nasljeđe i održivi razvoj 

5.1 Kroz aktivnosti na projektu dat je snažan poticaj međusobnoj povezanosti rehabilitacije nasljeđa i održivog razvoja koje se u mnogim slučajevima danas doživljavaju kao isprepletene a ne posebne aktivnosti sa korisnim ishodom za sve. Postoje jasni dokazi da koncept održivnog razvoja i pozitivan doprinos graditeljskog nasljeđa privredi počinje zaživljavati u oblasti konzervacije i planiranja na državnom i regionalnom nivou. 

U okviru Plana regionalnog razvoja EU (EU-RED), Evropska komisija je 2005. godine pružila podršku Projektu za kontinuiranu zaštitu, prezentaciju i integraciju kulturnog, historijskog i prirodnog nasljeđa u turistički sektor hercegovačke ekonomske regije.

Studija izvodljivosti naglasila je značaj koji integracija lokaliteta na listi prioriteta za intervenciju ima za razvoj, naročito turistički. Planovi upravljanja razvijeni za most u Višegradu, historijske jezgre Jajce i Blagaj, kao lokalitete koji se nalaze na listi prioriteta, identifikovali su i strategije za socijalni i privredni oporavak.

 

5.2 U nekim zemljama poduzete su konkretne mjere ka integraciji spomenika u razvojne programe. 

Izrađen je plan upravljanja za most u Višegradu, za historijske jezgre Jajce i Blagaj; Projekt kontinuirane zaštite, prezentacije i integracije kulturnog, historijskog i prirodnog nasljeđa u turistički sektor Hercegovačke regije dobio je finansijsku podršku Evropske komisije kao dio Plana razvoja regionalne ekonomije EU (EU RED) 2005. godine

 

6. Suradnja

6.1 Na raznim nivoima ostvarena je uspješna suradnja: između različitih ministarstava različitih zemalja; između domaćiih i lokalnih vlasti u zemlji (što uključuje i razmjenu stručnih znanja); između domaćih vlasti i potencijalnih agencija za finansiranje; sa NVO. 

Tokom provedbe Projekta, ministarstvima koja su odgovorna za regionalno planiranje i kulturu u entitetima i Brčko Distriktu i institucijama odgovornim za zaštitu nasljeđa dostavljene su preliminarne faze projekta u cilju nadopune i uspoređivanje podataka.

Stručnjaci iz Komisije u saradnji sa stručnjacima iz institucija odgovornih za zaštitu nasljeđa na nivou entiteta i kantona i stručnjaci koji se bave problemom zaštite nasljeđa učestvovali su u provedbi projekta i izradi preliminarnih tehničkih procjena i studija izvodljivosti. Na izradi poslovnih planova za tri spomenika stavljena u fokus rehabilitacije učestvovali su stručnjaci iz Komisije, u saradnji sa lokalnom zajednicom i angažovanjem ekonomskih stručnjaka.

Na osnovu preliminarne tehničke procjene za ugrožene spomenike sa liste prioriteta za integraciju, Komisija se obratila međunarodnim subjektima i vlastima BiH na svim nivoima, kao i poslovnim i privrednim subjektima u zemlji i inostranstvu za finansijsku i drugu podršku (vidjeti tabelu 1).

 

6.2 Uspješna suradnja također je ostvarena i kroz učešće projekta i koordinatora programa sa Vijećem Evrope i Evropskom komisijom; između zemalja na redovnim sastancima vezanim za projekt; te sve više kroz savjetodavne posjete nacionalih koordinatora na projektu drugim zemljama u okviru projekta.

 

7. Osiguranje sredstava

7.1 Skretanjem pažnje na lokalitete i davanjem konstruktivnih prijedloga za njihovu konzervaciju i ponovnu upotrebu, projekt je omogućio početak rehabilitacije velikog broja lokaliteta u cijelom regionu sa osiguranim sredstvima: od strane lokalnih i državnih vlasti (kroz kontinuirano finansiranje ili osiguranje novih izvora sredstava).

Tri regionalne vlade (Vlada Federacije BiH, Vlada Republike Srpske i Vlada Brčko Distrikta) odgovorne su za osiguranje finansijskih, administrativnih, tehničkih, naučnih i pravnih resursa koji su potrebni za zaštitu, očuvanje i restauraciju nacionalnih spomenika.

Pregled finansijske podrške - vidjeti tabelu 1.  

Na Listi prioritetnih intervencija, od njenog nastanka, nalazila su se dvadeset i četiti spomenika. Četiri su skinuta sa liste 2007. godine ili nakon što su sredstva za njihovu restauraciju osigurana (Eminagića konak u Tešnju, Gradska vijećnica u Brčkom i Manastirska crkva u Vozući pokraj Zavidovića) ili, u slučaju samostana u Plehanu pored Dervente, nakon što su započeli radovi na novoj crkvi, čime je onemogućena rehabilitacija zgrade koja je uništena za vrijeme rata.

Do kraja 2009. godine, četiri spomenika su potpuno rehabilitirana:

-       Historijska građevina Eminagića konak u Tešnju, za koju je Vlada Federacije osigurala sredstva, a Zavod za zaštitu spomenika Federalnog ministarstva kulture i sporta bio zadužen za restauraciju, koja je uspješno završena 2007. godine(52); 

-       Manastirska crkva u Vozući pored Zavidovića, čiju je restauraciju finansirala Vlada Federacije BiH i Vlada Republike Njemačke, a provodila ju je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika i Zavod za zaštitu spomenika Federalnog ministarstva kulture i sporta 2007. godine(53); 

-       Historijska građevina Vijećnica u Brčkom, za koju Vlada Brčko Distrikta osigurala stalna sredstva, a projekt restauracije odvija se od 2007. godine(54);

-       Stara džamija u Špionici, Srebrenik; Vlada FBIH putem Federalnog ministarstva kulture i sporta i Federalnog ministarstva prostornog uređenja osigurala je sredstva za izradu i provedbu projekta restauracije. Projekt su provodili Općina Srebrenik i Medžlis IZ uz stručnu pomoć Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva  kulture i sporta (2008/09) – prijedlog za brisanje Zavod za zaštitu spomenika FBIH i Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona

 

Sredstva su prikupljana za razne etape radova ustanovljene u preliminarnim tehničkim procjenama i studijama izvodljivosti za ostale spomenike sa Liste prioritetnih intervencija, ali još uvijek nije došlo do njihove potpune rehabilitacije.

Sa Prioritetne liste intervencija, Federalno ministarstvo kulture i sporta je iz budžeta Vlade FBIH kandidiralo i podržalo sve PIL spomenike na teritoriji Federacije BiH.

Godine 2008. Ministarstvo prostornog uređenja Federacije Bosne i Hercegovine(55) osiguralo je dio sredstava za nekoliko spomenika sa Liste prioritetnih intervencija: tvrđave u Bužimu, Pruscu, Blagaju, Stocu, Ljubuškom i Jajcu, Soko džamiju u Gračanici, Stara džamiju u Špionici pored Srebrenika, Staro jevrejsko groblje u Sarajevu, arheološko područje Helenistički grad Daorson na Ošanićima kod Stoca, te Crkvu svetog Trojstva u Mostaru. Ministarstvo je također osiguralo sredstva neophodna za potpunu restauraciju Pravoslavne crkve sv. Nikole u Trijebnju pored Stoca.

Od 2005. godine Vlada entiteta Republike Srpske osigurala je finansijsku pomoć za pojedine etape radova na Aladža džamiji u Foči (sakupljanje i evidentiranje fragmenata), Mostu Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu i Gradskoj vijećnici u Bosanskom Novom /Novom Gradu.

 

7.2 Sredstva su također osigurale i međunarodne fondacije, nevaladine organizacije, UNESCO, EU i međunarodne agencije. 

Vlada Republike Turske je osigurala sredstva za restauraciju Mosta Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, a projekt provodi TIKA (Turska međunarodna razvojna agencija). Ugovor o saradnji je sklopljen između TIKA-e, Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika i Općine Višegrad u 2008. godini. Nakon poduzetih istraživačkih radova (2006. godina), u 2009. godini je završen projekt restauracije (Direkcija ministarstva transporta i komunikacija –KGM).

Iz Fonda ambasadora Sjedinjenih Država za očuvanje kulturnog naslijeđa osigurana su sredstva za prioritetne spomenike za projekte koje provodi Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika: Aladža džamija u Foči (zaštita ostataka i temelja arhitektonske cjeline 2006. godine i početak radova rekonstrukcije 2009. godine); Crkva sv. Nikole u Trijebnju pored Stoca (zaštita fragmenata spomenika 2007. godine); Šeranića kuća u Banjaluci (hitne mjere zaštite 2007/08.); i Staro jevrejsko groblje u Sarajevu (sanacija nadgrobnih spomenika i hitne mjere na ulaznoj kapiji).(56)   

Španska agencija za međunarodnu saradnju Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Španije osigurala je sredstva za izradu plana upravljanja za historijsko područje Blagaja, projekt koji je vodila Komisija 2008. godine.(57)  

I spomenici sa Liste prioritetnih intervencija bili su uključeni u Program stalne zaštite, prezentacije i integracije kulturnog, historijskog i prirodnog naslijeđa u sektor turizma u hercegovačkoj regiji, kojeg je finansirala Evropska komisija u okviru EU Plana regionalnog ekonomskog razvoja (EU RED) i provodila Komisija 2005/2006.(58)  

Akcenat u procesu rehabilitacije u petoj fazi projekta bio je na tri konsolidirana projekta za Bosnu i Hercegovinu, potpomognuta kao dio Ljubljanskog procesa:

-       Vijećnica (Nacionalna i univerzitetska biblioteka) u Sarajevu;

-       Helenistički grad Daorson na Ošanićima pored Stoca, i

-       Aladža džamija u Foči.   

Ljubljanski proces već je dao rezultate za Vijećnicu (Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku) u Sarajevu, za čiju je obnovu dio sredstava osiguran iz pretpristupnih fondova Evropske unije.(59) Vijećnica je primjer uspješnog upravljanja projektom. Gradske vlasti Sarajeva vode projekt obnove i poslove koordinacijskog tijela od 2003. godine. Koordinacijsko tijelo sastoji se od predstavnika svih relevantnih institucija. Uspostavljeni su posebni tehnički timovi za razne faze projekta, kao što su postupak javne nabavke i odabir ponuda za izvođenje radova.

U slučaju helenističkog grada Daorsona na Ošanićima pored Stoca, Zemaljski muzej u Sarajevu provodi konzervaciju i arheološka istraživanja, kao jednu od etapa u radovima predloženim u poslovnom planu, uz finansijsku pomoć Vlade Federacije Bosne i Hercegovine.(60)  

Plan projekta obnove(61) za Aladža džamiju u Foči finansirao je Centar IRCICA(62), a sredstva(63) su dodijeljena Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika iz Fonda ambasadora Sjedinjenih Država za očuvanje kulturnog naslijeđa, čime je simbolično obilježen početak njene obnove, s namjerom da se privuku privatne i javne investicije i grantovi za nastavak radova do potpune rehabilitacije spomenika.

Iz EU Pretpristupnih fondova osigurana su sredstva i za rehabilitaciju Gradske vijećnice u Bosanskom Novom / Novom Gradu.

Dodatak: Tabela 1: Pregled aktivnosti na spomenicima sa Liste prioritetnih intervencija (Posljednji put ažuriran 31. decembra 2009.)

 

Izrada Izvještaja –revidiranog dokumenta:

Mirela Mulalić Handan, IRPPSAAH projekt koordinator za BiH

 

Revidirani Izvještaj je zasnovana na dokumentima:

-       European Commission – Council of Europe Joint Programme: Integrated Rehabilitation Project Plan / Survey of the Architectural and Archeological Heritage (IRPP/SAAH) – Bosnia and Herzegovina – March 2004 / Evropska komisija – Vijeće Evrope Zajednički program: Integrirana rehabilitacija naslijeđa / Pregled arhitektonskog i arheološkog naslijeđa (IRPP/SAAH) – Mart 2004.

-       Dokumentacija Vijeća Evrope

-       Dokumentacija Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika

-       Ministarstvo civilnih poslova, dopis broj: 10-35-2-286-BČ/10 od 12.02.2010.

-       Federalno ministarstvo kulture i sporta, Zavod za zaštitu spomenika, dopis broj: 07-40-4-3878-2/09 od 2.11.2009.

-       Federalno ministarstvo kulture i sporta,  dopis broj 03-40-4-285/10, od 25.2.2010.

-       Ministarstvo prosvjete i kulture RS, Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa. dopist br: 07/1.30/624-865-1/09 od 4.11.2009.

-       Ministarstvo prosvjete i kulture RS, dopis broj: 07.030 624-4/10 od 01.03.2010.

-       RS republička uprava za inspekcijske poslove, dopis broj 26.090/362-147-2/20 od 12.02.2010.

-       Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa, Bihać, e-mail od 28.02.2010.

-       JU Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca, Akt broj 01.1-40-13/10 od 12.2.2010.

-       Hercegovačko-neretvanska županija Zavod za zaštitu kulturno-povijesne baštine, Mostar, dopis od 15.03.2010.

-       Brčko distrikt Odjel za prostorno planiranje i imovinsko-pravne odnose, e-mail od 15.04.2010.

 

IZVORI

Vijeće Evrope

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika

Federalno ministarstvo prostornog uređenja

Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke

Federalno ministarstvo kulture i sporta

Ministarstvo prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije Republike Srpske

Ministarstvo obrazovanja i kulture Republike Srpske

Ministarstvo nauke i tehnologije Republike Srpske

Vlada Brčko Distrikta — Odjeljenje za urbanizam, imovinske odnose i privredni razvoj

Zavod za zaštitu spomenika unutar Federalnog ministarstva kulture i sporta, Sarajevo

Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske, Banja Luka

Kantonalni zavod za zaštitu kulturnog i historijskog naslijeđa, Sarajevo

Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona

Kantonalni zavod za urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu kulturno-historijskog/povjesnog naslijeđa Srednjobosanskog kantona

Kantonalni zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać

Zavod za zaštitu kultruno-povijesne baštine Hercegovačko-neretvanske županije

Agencija Stari grad, Mostar

Zavod za statistiku Bosne i Hercegovine

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo

Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo

Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo

Muzej Sarajeva, Sarajevo

Franjevački muzej Gorica, Livno

Muzej Hercegovine, Mostar

Muzej Grada Zenice, Zenica

Zavičajni muzej u Visokom, Visoko

Muzej Istočne Bosne, Tuzla

Bihaćki muzej

Historijski arhiv, Sarajevo

Arhiv Federacije, Sarajevo

Arhiv Hercegovine, Mostar

Historijski arhiv, Tuzla

Galerije

Biblioteke

Općine

Katastarski uredi

Geodetski zavodi

Vjerske zajednice

Arhitektonsko-urbanistički fakulteti

Razne organizacije koje se bave naslijeđem

 

BIBLIOGRAFIJA

Bold, John and Monique Chatenet, ed. Guidance on Inventory and Documentation of the Cultural Heritage. Strasbourg: Council of Europe, 2001.

 

Bold, John. Guidance on heritage assessment. “Our cultural diversity is what unites us.” Document prepared with the framework of the Technical Co-operation and Consultancy Programme. Edited by Gabriella Battaini-Dragoni. Strasbourg: Council of Europe, 2005.

 

Council of Europe, Programme for technical cooperation and advice in regard to the integrated preservation of the cultural heritage: action plan for Bosnia and Herzegovina, initial stage,  Cultural Heritage Committee, Strasbourg, 1999.

 

Commission to Preserve National Monuments. “Criteria for the designation of property as a national monument.” http://www.aneks8komisija.com.ba/main.php?id_struct=88&lang=4 (accessed February 15, 2010).

 

———. “Heritage at Risk”, catalogue. Sarajevo: Commission to Preserve National Monuments, 2003.

 

———. “Heritage at Risk.” http://www.aneks8komisija.com.ba/main.php?id_struct=161&lang=4 (accessed February 15, 2010).

 

“Decision adopting the programme for the allocation of funds – contribution by the Government of the Federation of BiH to co-financing cantonal and local community projects – protection of the cultural and built heritage, set out in the Budget of the Federation of Bosnia and Herzegovina for 2008.” Official Gazette of FBiH 17 (2008): 302.

 

European Commission – Council of Europe Joint Programme: Integrated Rehabilitation Project Plan / Survey of the Architectural and Archeological Heritage (IRPP/SAAH) – Bosnia and Herzegovina – March 2004

 

European Commission – Council of Europe Joint Programme: Integrated Rehabilitation Project Plan / Survey of the Architectural and Archeological Heritage (IRPP/SAAH) – Bosnia and Herzegovina – Revision, 2007

 

European Commission and Council of Europe Joint Programme. Integrated Rehabilitation Project Plan. State of the Architectural and Archaeological Heritage (IRPP/SAAH). “AT(2008)068 - Heritage Assessment missions, Mission Report Bosnia and Herzegovina.” February 19, 2008.    

 

———. “The heritage of Bosnia and Herzegovina priori to Annex 8 of the General Framework to Peace.” Commission to Preserve National Monuments May 2002- May 2003. Sarajevo, 2003.

 

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. “Ugroženi spomenici.” http://www.aneks8komisija.com.ba/main.php?id_struct=160&lang=1 (accessed February 15, 2010).

 

———. “Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima.” http://www.aneks8komisija.com.ba/main.php?id_struct=160&lang=1 (accessed February 15, 2010).

 

Mulalić Handan, Mirela. „Integrirana rehabilitacija naslijeđa. Pomoć u upravljanju naslijeđem u Bosni i Hercegovini“. Baština no. V (2009): 65-99

 

“Odluka o usvajanju programa raspodjele sredstava učešća Vlade FBiH u sufinansiranju projekata kantona i lokalnih zajednica - zaštita kulturnog i graditeljskog naslijeđa utvrđenih budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2008. godinu Federalnom ministarstvu prostornog uređenja.” Službene novine F BiH 17 (2008): 302.

 

Pickard, Robert. European Cultural Heritage (volume I). Strasbourg: Council of Europe Publishing, 2002.

 

Program tehničke saradnje i savjetovanja u vezi sa integrisanim očuvanjem kulturnog naslijeđa; Posebni akcijski plan za Bosnu i Hercegovinu, početna faza, Odbor za kulturno naslijeđe, Strazbur, 1999.

 

Regional plan Bosne i Hercegovine, Faza B — Valorizacija, Odsjek za arhitekturu i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta, Sarajevo, 1980.

 

Dokumentacija Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika:

Ministarstvo civilnih poslova, Akt broj: 10-35-2-286-BČ/10 od 12.02.2010.

Federalno ministarstvo kulture i sporta, Zavod za zaštitu spomenika, Akt broj: 07-40-4-3878-2/09 od 2.11.2009

Federalno ministarstvo kulture i sporta,  Akt broj 03-40-4-285/10, od 25.2.2010.

Ministarstvo prosvjete i kulture RS, Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa. Akt br: 07/1.30/624-865-1/09 od 4.11.2009

Ministarstvo prosvjete i kulture RS, Akt broj: 07.030 624-4/10 od 01.03.2010.

RS republička uprava za inspekcijske poslove, Akt broj 26.090/362-147-2/20 od 12.02.2010.

Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa, Bihać, e-mail od 28.02.2010.

JU Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca, Akt broj 01.1-40-13/10 od 12.2.2010.

Hercegovačko-neretvanska županija Zavod za zaštitu kulturno-povijesne baštine, Mostar, dopis od 15.03.2010.

Brčko Distrikt Odjel za prostorno planiranje i imovinsko-pravne odnose, e-mail od 15.04.2010.

 

Tabela 1.  Pregled aktivnosti na spomenicima sa Prioritetne liste intervencija (PIL)

 

(1) Klasifikacija prema Prostornom planu Bosne i Hercegovine za period do 2002. godine

(2) Pojašnjenje: U Stocu su do temelja razorene sve džamije, teško oštečeni objekti u Čaršiji, Pravoslavna crkva, zapaljen stambeni kompleks Begovine i privatne kuće sa obilježjima osmanskog graditeljstva.

(3) Pojašnjenje: U Banjoj Luci su srušene ili teško oštećene eksplozivnim sredstvima sve džamije, a u samom centru grada Ferhadija džamija i Sahat kula.

(4) Pojašnjenje: U Foči su srušene ili teško oštećene sve džamije i oštećeni objekti u Čaršiji.

(5) Pojašnjenje: Teška oštećenja su pretrpjeli objekti koji čine gradske centre.

(6) Evropska komisija-Vijeća Evrope zajednički program: projekat integrirane rehabilitacije naslijeđa / Pregled arhitektonske i arheološke baštine (IRPP/SAAH) – Bosna i Hercegovina – mart 2004. I „Implementacija Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini“. Baština br. III (2007).

(7) U cilju prikazivanja što preciznijih podataka o razaranju naslijeđa Ministarstvo civilnih poslova predlaže da se informacije dopune podacima iz Međureligijskog vijeća za BiH i vjerskih zajednica (dopis od 12.02.2010.). Niti takve informacije nisu rađene po jedinstvenoj metodologiji za cijeli prostor BiH.

(8) Nacrt zakona o kulturnim dobrima. Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine, 14. mart 2010. Preuzeto 14.04.2010.>http://www.mcp.gov.ba/ <

(9) Vijeće Evrope, Izvještaj Pravne grupe na Zakon o kulturnim dobrima za BiH, AT 2009 051 od 23.02.2009.

(10) Republički sekretarijat za zakonodavstvo RS, donio je Mišljenje na nacrt zakona o kulturnim dobrima BiH broj: 22/03-021-524/08 od 19.08.2008. „o nepostojanju ustavnog osnova za donošenje zakona iz oblasti kulture i zaštite kulturnih dobara, eventualna mogućnost donošenja okvirnog zakona kojim bi se načelno regulisala ova oblast“. Zaključak Vlade Republike Srpske br: 04/1-012-2132/08 od 04.09.2008. „kojim se ne podržava donošenje Zakona o kulturnim dobrima BIH, zbog nepostojanja ustavnog osnova“.izvor: Ministarstvo prosvjete i kulture RS, akt broj: 07.030 624-4/10 od 01.03.2010.

(11) Savezni zakon o zaštiti spomenika kulture iz jula 1945. godine, donesen na osnovu Odluke o zaštiti i čuvanju kulturnih spomenika i starina koju je usvojio Narodni komitet oslobođenja Jugoslavije u februaru 1945. Na osnovi ove odluke Bosni i Hercegovini je povjerena uprava nad spomenicima i starinama na njenom teritoriju.

(12) Serdarević, Mevlida. Pravna zaštita kulturno-istorijskog naslijeđa BiH. Sarajevo: Međunarodni centar za mir, 1997.

(13) «Službeni glasnik BiH» br. 1/02  i 10/02.

(14) «Službeni glasnik BiH» br. 33/02 i 15/03.

(15) «Službeni glasnik BiH», broj 29/02.

(16) Angažman prof. Ahunbay finansira Vlada Repubilke Turske.

(17) Angažman dr. Cherryia finansira Vijeće Evrope.

(18) Navedene odluke o imenovanju i reizboru članova Komisije objavljene su u „Službenom glasniku BiH“, br. 43/07, 98/07 i 64/08).

(19) Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 2/02 i 27/02, Službeni glasnik Republike Srpske, broj 9/02, i Službeni glasnik Brčko Distrikta, broj 2/02.

(20) Službeni list Bosne i Hercegovine, broj 33/02.

(21) Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH, broj: 5/03)

(22) Prije rata 1992. godine, Zavod je imao status centralne bosanskohercegovačke institucije zaštite naslijeđa sa nazivom Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa, kao pravni nasljednik Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture BiH osnovanog 1946. U ratu je zavod oslabljen, a nakon rata je ušao u sastav Federalnog ministarstva za kulturu i sport.

(23) Zavod za zaštitu spomenika. Federalno ministarstvo kulture i sporta. posjećeno 05.04.2010.

> http://www.fmksa.com/index.php?option=com_content&view=article&id=57&Itemid=79<

(24) Federalno ministarstvo kulture i sporta, Akt br: 03-40-4-285/10 od 25.2.2010.

(25) Zakon o republičkoj upravi RS (Službeni glasnik RS, br: 118/08)

(26) Prije rata 1992. godine Zavod je djelovao kao regionalni zavod Banja Luke, a kasnije je proširio svoje nadležnosti na cijelu RS.

(27) Ministarstvo prosvjete i kulture RS, dopis broj: 07.030 624-4/10 od 01.03.2010.

(28) Brčko distrikt - Odjela za prostorno planiranje i imovinsko pravne poslove, e-mail dopis od 15.04.2010.

(29) Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo. Posjećeno 05.04.2010. >http://www.spomenici-sa.ba/<

(30) http://urbo.com.ba/

(31) Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa, Bihać osnovan je odlukom koju je donijela Skupština Unsko-sanskog kantona 24.maja 2004. godine

(32) Zakon o zaštiti naslijeđa donijela je Skupština Unsko-sanskog kantona 24.maja 2004. godine, broj: 01-1-199/04.

(33) J.U. Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać. Posjećeno 15.04.2010.

 > http://www.bastinausk.ba/index.php?option=com_contact&view=contact&id=1&Itemid=58<

(34) Narodne novine HNŽ broj. 02/06.

(35) Član 21. Zakona Narodne novine HNŽ br. 4/98, 1/02, 4/07.

(36) Odluka br. 01-1-02-1403/04 od 30.07.2004.

(37) Član 21. Zakona Narodne novine HNŽ br. 4/98.

(38) Agencija Stari grad osnovana je odlukom Gradskog vijeće Grada Mostara, na 13. sjednici održanoj 23.11.2005. godine

(39) Grad Mostar Agencija stari grad. Posjećeno 14.04.2010.> http://www.asgmo.ba/<

(40) JU Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca, Akt br: 01.1-40-13/10 od 12.02.2010.

(41)RS republička uprava za inspekcijske poslove, Akt broj 26.090/362-147-2/20 od 12.02.2010.

(42) www.fbih.gov.ba, posjećeno 05.04.2010.

(43) Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, ”Zaključci broj: 05-07-2954-32/09”, 99. sjednica, 24. septembar 2009.

(44) Ministarstvo prosvjete i kulture RS, akt br: 07.030 624-4/10 od 01.03.2010.

(45) Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, ”Zaključci broj: 05-07-2954-32/09”, 99. sjednica, 24. septembar 2009.

(46) Zaključci broj: 01-011-1662-20/04, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, 58. sjednica, 13. oktobra 2004. godine.

(47) Zaključci broj:06-07-1570/43-04, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, 69. sjednica , 16. novembra 2004. godine.

(48) Federalno ministarstvo kulture i sporta, Zavod za zaštitu spomenika, Akt broj: 07-40-4-3878-2/09 od 2.11.2009.

(49)  Službene novine FBiH, br. 17/08. 

(50)  Službeni glasnik Republike Srpske.

(51) Ministarstvo prosvjete i kulture RS, Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa. Akt br: 07/1.30/624-865-1/09 od 4.11.2009.

(52) Službene novine FBiH, br. 17/08.

(53) Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, dokumentacija

(54) Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, dokumentacija

(55) Službene novine FBiH, br. 17/08. 

(56) Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, dokumentacija

(57) Ibid.

(58) Ibid.

(59) Direkcija za evropske integracije

(60) Bosna i Hercegovina – Ljubljanski proces – finansiranje projekata rehabilitacije naslijeđa u Jugoistočnoj Evropi, Vijeće Evrope i Evropska komisija, 2009.

(61)  Projekt obnove Aladža džamije u Foči, kojeg je izradio dr. Amir Pašić

(62) Istraživački centar za islamsku historiju, umjetnost i kulturu

(63) Sporazum o saradnji, Fond ambasadora Sjedinjenih Država u BiH i Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, 2009.  

 



ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: