Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 19/08.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 11. do 17. septembra 2007. godine, donijela je

O D L U K U

I.

Graditeljska cjelina Konak u Sarajevu zajedno sa pokretnim naslijeđem proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čini: objekat rezidencije Konak zajedno sa pokretnim naslijeđem, pomoćni objekat i park. 

Pokretno naslijeđe iz prethodnog stava sačinjava 17 slika i zbirka namještaja.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvata dio k.č. broj 8 i k.č. broj 9, k.o. Sarajevo XI, posjedovni list broj 1450 (novi premjer) što odgovara dijelu  k.č. broj 8 i k.č. br. 6, 181, 182 i 183, Mahala CXVIII – Sarajevo, te dio k.č. broj 61 i k.č. br. 62, 169, 129 i 197, Mahala CXX – Sarajevo (stari premjer), Općina Stari Grad, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (»Službene novine Federacije BiH«, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

II.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da osigura pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na prostor definiran u tački I stav 4. ove odluke:

-     dopušteni su isključivo konzervatorsko-restauratorski radovi i sanacioni radovi na materijalima i konstrukcijama, kao i radovi tehničkog održavanja uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine;

-     konzervatorsko-restauratorski radovi bit će izvođeni na osnovu Projekta i odobrenja nadležnog ministarstva izdatog na osnovu Zakona o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. U prvoj fazi  izrade Projekta potrebno je izvršiti istraživačke radove koji će obuhvatiti: analizu stabilnosti objekta, odnosno stanja konstruktivnih elemenata objekta, istraživačke radove na fasadama objekta koji će obuhvatiti analizu građevinskih materijala, analizu i sastav veziva, analizu stanja podloge za malter, kvalitet slikanih slojeva, vrstu i ton boja na fasadama i stanje biljnih vrsta u parku;

-     s obzirom na pojavu horizontalnih pukotina u prizemnim prostorijama sjeverozapadnog dijela Konaka, kao i na prisutan problem diferencijalnog slijeganja, potrebno je izvršiti geomehanička istraživanja tla i ostala potrebna istraživanja, utvrditi razloge tonjenja i iznaći tehnički prihvatljivo rješenje za stabilizaciju tla, pa nakon toga izvršiti nužne sanacione radove na objektu Konaka, kojima se neće ugroziti nacionalni spomenik;

-     izvršiti restauraciju unutrašnjih prostora i modernizaciju tehničko-infrastrukturne opremljenosti objekata. Ove aktivnosti se mogu provesti uz prethodnu izradu odgovarajućeg Programa i Projekta za revitalizaciju tehničko-infrastrukturne opremljenosti objekata, prilikom konzervatorsko-restauratorskih radova na objektu obavezno sačuvati ili vratiti njegov izvorni izgled u pogledu obrade arhitektonskih detalja, boje zidova, uređenja parternih površina ispred pročelja objekta, tretmana otvora, tretmana fasada, konstrukcija i nagiba krova i vrste krovnog pokrivača;

-     prilikom konzervatorsko-restauratorskih radova i prilikom rekonstrukcije nedostajućih dijelova koristiti izvorne materijale, primjenjivati izvorne metode obrade materijala i vezne elemente, i njihove ugradnje, u što je moguće većoj mjeri;

-     izvršiti sanaciju nastalih oštećenja uz obavezno očuvanje autentičnog enterijera i enterijerske opreme, u što je moguće većoj mjeri;

-     prilikom konzervatorsko-restauratorskih radova i prilikom rekonstrukcije nedostajućih dijelova slikanih i vitraž dekoracija u enterijeru primjenjivati izvorne metode obrade materijala i vezne elemente. Nedostajuće dijelove rekonstruirati, ukoliko postoji odgovarajuća dokumentacija, ili uraditi nove sustavom analogije koristeći očuvane elemente koji se nalaze na objektu; s tim  da primijenjeni metodi i stupanj intervencije moraju biti čitljivi;

-     izvršiti restauraciju unutrašnjih prostora objekta na način koji neće ugroziti njegovu spomeničku vrijednost;

-     park rezidencije Konak je potrebno restaurirati na osnovu Projekta sanacije, tako da bude postignut najviši mogući stupanj njegovog autentičnog iskaza, na osnovu dokumentacije o izvornom stanju. Nisu dopuštene radnje kojima bi se ugrozio integritet parka i narušile njegove vrijednosti.

IV.

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su suprotni odredbama ove odluke.

V.

Svako a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili dovedu u pitanje njegovu zaštitu.

VI.

Iznošenje pokretnog naslijeđa iz tačke I stav 3. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

Izuzetno od odredbe stava 1. ove tačke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.

Odobrenje u smislu prethodnog stava daje Komisija, ukoliko bude nedvojbeno utvrđeno da to neće ni na koji način ugroziti nacionalni spomenik.

Komisija u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat dobra u zemlju, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija za osiguranje tih uvjeta, te o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

VII.

Ova odluka dostaviće se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, federalnom ministarstvu nadležnom za kulturu, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VIII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web-stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

IX.

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

X.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u »Službenom glasniku BiH«.

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 06.1-2-150/07-10

12. septembra 2007. godine

Sarajevo

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovu člana 2. stav 1. Zakona o provođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, »nacionalni spomenik« je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH«, broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku o stavljanju zgrade Konaka u Sarajevu na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, u sklopu „Gradske ambijentalne cjeline Sarajeva“, pod rednim brojem 546.

U skladu sa odredbama zakona, a na osnovu člana V stava 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U toku vođenja postupka izvršen je uvid u:

-     Podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama i radovima na dobru, itd.;

-     Sadašnje stanje objekta;

-     Dokumentaciju o lokaciji imovine i vlasničku dokumentaciju;

-     Historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Graditeljska cjelina Konaka u Sarajevu izgrađena je u kontaktnoj zoni sarajevske četvrti Bistrik sa rijekom Miljackom i trgovačkom jezgrom Baščaršije. Sa zapadne strane oivičena je zgradom Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, sa sjeverne strane kompleksom Careve džamije sa Isa-begovom banjom, sa istočne strane ulicom Konak, a sa južne strane Franjevačkom ulicom(1). 

Glavni ulaz nalazi se na istočnoj strani iz ulice Konak, pomoćni ulaz iz pravca Austrijskog trga je omogućen kroz pasaž i dvorište Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, odakle se kroz kapiju pristupa dvorištu Konaka, a ekonomski ulaz i pristup garažama je na južnoj strani kompleksa iz Franjevačke ulice. 

Graditeljska cjelina Konaka u Sarajevu je sagrađena na prostoru označenom kao dio k.č. broj 8 i 9, k.o. Sarajevo XI, posjedovni list 1450, br. plana 1 i 6 (po starom premjeru dio k.č. broj 8, 6, 181, 182 i 183, Mahala CXVIII – Sarajevo i dio k.č. broj 61, 62, 169, 129 i 197 Mahala CXX – Sarajevo ), Općina Stari Grad, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Historijski podaci

Sultanovi namjesnici u Bosni su svoja sjedišta imali u: Sаrајеvu (1463–1553), zatim u Banja Luci (1553–1638), onda opet u Sarajevu (1638–1703), u Travniku (1703–1850), pa, po treći put, u Sarajevu, nakon 1850. godine. Rezidencije bosanskih namjesnika za vrijeme turske uprave nazivali su  se saraji, begluk-saraji (bejluk-saraj), odnosno konaci. U Sarajevu, na mjestu kasarne na Bistriku, nalazio se stari begluk-saraj (rezidencija  bosanskih sandžakbegova i valija) sagrađen između 1453. i 1462. godine(2). 

Podatak da se naziv Saray-ovasi(3) javlja, prvi put, 1455. godine u Popisu Isa-bega Ishakovića, (4)  upućuje na zaključak da je dvor već tada bio podignut. 

Do saraja je bio izgrađen i vodovod, a voda je dovedena iz Pastrme sa vrha Bistrika(5).  Prema tom begluk-saraju, lokalitet ispod Širokače, gdje je izgrađena Čokadži Hadži-Sulejmanova džamija s turbetom »sedam braće« prozvao se Beglukom, odnosno Zabeglukom. Nema podataka o izgledu tog saraja(6).

O konacima u Sarajevu, u periodu nakon  ponovnog premještanja sjedišta namjesnika u Sarajevo (1638), ostalo je nekoliko svjedočenja poput zapisa izvjestitelja fra Pavla iz Rovinja(7)  ili putopisa Evlije Čelebije iz 1659–1660(8).

Prema podacima o sarajima iz 18. vijeka, jasno je da su navedeni saraji stradali u požaru prouzrokovanom pohodom Eugena Savojskog na Sarajevo, 1697. godine.

U sarajevskim sidžilima za 1770, 1797, 1800, 1810, 1813. i 1820. godinu spominju se podaci o popravcima saraja(9). 

Premda je begluk-saraj bio državna zgrada, za sastavljanje obračuna i zavođenje u sidžil рlаćаne su dosta visoke takse kao i kod popisa ostavine i drugih popisa privatnika(10).

„Godine 1813. izvršen je jedan veći popravak troškom od 10.000 groša. Kako se iz jedne bujrulije vidi, najveći dio ženskog dijela ovoga saraja bio je u ruševnom stanju, pa su popravljene, оdnosno iznova sagrađene 4 sobe i kuhinja. Isto tako opravljeno je nešto i u onom dijelu gdje је paša rezidirao. Osim toga popravljena je sjenica (samanluk) i ambar.“ (11)   

Posljednji vezir koji je stanovao u tim konacima je bio Abdurahim-paša (bosanski vezir u periodu 1826–1827). On je bio predložio da se u Sarajevu izgradi novi saraj, a sjedište vezira iz Travnika preseli u Sarajevo. Iako je izgradnja saraja bila odobrena carigradskim fermanom od 20. reb. I. 1243. (11. oktobra 1827), a iz Carigrada došao  „i mimarbaša, neki Mahmud, da odredi mjesto i napravi proračun“, nije se pristupilo izgradnji novog saraja, postojeće zgrade saraja su prepuštene zubu vremena i srušene 1853. godine, a na njihovom mjestu je bila podignuta velika kršla(12)  prozvana Medžidijom, prema tadašnjem sultanu Abdul-Medžidu(13).

Kara-Mahmud-paša je 4. juna 1832. Porti predložio prebacivanje sjedišta vezira iz Travnika u Sarajevo i izgradnju novog begluk-saraja, što je Porta odmah usvojila i već 14. jula 1832. započeto је s gradnjom novih dvora na Gorici u Sarajevu. Službeno se i ova nova zgrada zvaše begluk-saraj. Gradnja je trajala 115 dana, od 14. jula do 5. novembra 1832. (15. II do 11. VI 1248).

U svom radu, o tom saraju, Hamdija Kreševljaković piše: „Ti su se saraji sastojali od dviju velikih zgrada, od kojih je jedna namijenjena za ured, da u njoj sjede divanski ljudi, a druga kao stan i kabinet bosanskog vezira. Do tih saraja izgrađen je i vodovod. Voda je dovedena drvenim cijevima (tomrucima) s vrela Kokorovca blizu Nahoreva, udaljenog od Gorice kojih 6 km.

… U ove se saraje odmah uselio Kаrа Mahmud-paša i ostao u njima do odlaska iz Bosne u junu 1833. On je jedini vezir koji je u njima stanovao. Njegovi nasljednici, Davud-paša i Mehmed Salih-paša Vedžihija, stolovali su u Sarajevu i, kako se njima nisu sviđali dvori na Gorici zbog svoje udaljenosti od centra grada, sjedili su oni u kući Mustafa-age Zlatarevića, koja je stajala ondje gdje je danas zgrada Narodne banke u Titovoj ulici. Zbog jedne pobune i epidemije kolere morade Vedžihija ostaviti Sarajevo i preseli se u julu 1836. u Travnik. I njegovi nasljednici sjedili su u Travniku sve do 1850. godine.

Paša-saraji na Gorici opustili su odlaskom Kara Mahmud-paše. Sarajlije, bojeći se da im se ponovo ne povrati vezir, nagovore jednu suludu ženu, i ona ih zapali 29. marta 1841. godine. Stajali su skoro navrh Gorice. Njihove su se ruševine vidjele do 1853. Te godine роčеlа se graditi spomenuta Medžidija i svaka mahala morala je donijeti izvjestan broj kamena na Atmejdan. Stanovnici Gorice iskopaše kamen iz temelja ove zgrade i odnesoše ga na Atmejdan. Tako se zatra svaki trag tim sarajima.” (14) 

U konaku Fadil-paše Šerifije, koji se nalazio na mjestu današnjeg franjevačkog samostana Sv. Ante na Bistriku, boravio je Omer-paša Latas od 23. jula 1850. do 30. aprila 1852. godine, a o tom konaku je zabilježeno „...to je bila prostrana zgrada sa svim komforom onoga vremena.“ Nakon Latasa, u tom konaku je boravio bosanski vezir Velijudin-paša, koji je prethodno boravio u konaku Mustafa-paše Babića. Fadil-pašin konak je korišten kao rezidencija bosanskih vezira sve do novembra 1869. godine, kada je sagrađena zgrada današnjeg Konaka.  U periodu od od 1870. do 1878. godine u zgradi Fadil-pašinog konaka je bila Vilajetska, od 1878. do 1880. Zemaljska štamparija, a u decembru 1880. objekat je srušen, a  erarsko(15) zemljište je 1881. ustupljeno katoličkoj crkvi, koja je 17. augusta 1881. postavila i blagoslovila temelje buduće crkve Sv. Ante(16).

Bosanski vezir Topal Šerif Osman-paša(17) je 1867. godine započeo gradnju novog konaka, a radovi na objektu su bili okončani 6. novembra 1869. godine.

„Uz nju je sagrađena još jedna manja zgrada, spojena jednim prolazom ili kuburom s konakom. To je  tzv. harèmluk ili stan za valiju, danas dio zgrade Narodne skupštine BiH. U isto doba nastala je i ona zgrada do Bistrika, a u njoj je bila uprava sarajevskog sandžaka (okruga).

Sve su te zgrade, kao i još neke manje, sagrađene u bašči mešćème (suda). Posliie vojarne Medžidije, konak je druga zgrada sa tri sprata. Za onda je to bila prava monumentalna građevina. Gradio ju je vladin mjernik  Franjo Linardović, rođeni Splićanin, koji je ovdje proveo više godina, kao i njegov sumještanin istog zanimanja i imenjak Moise.

Konak i haremluk prikazuje nam priložena fotografija, a nastala је prije decembra 1880. godine, jer se na пјој vidi i star konak, odnosno Fadil-pašin konak, koji je, kako je već rečeno, porušen u decembru spomenute godine.“ (18)   

Konak je sve do 1878. bio sjedište vlade: u velikoj Sali na drugom spratu održavale su se audijencije kod vezira, te, jednom godišnje, održavala zasjedanja Zemaljske skupštine.

U Konaku i njegovoj okolini, u julu i augustu 1878., u vrijeme Narodne vlade, desili su se značajni događaji: Prvih dana jula 1878., nakon saznanja za odluku Berlinskog kongresa, kojom je Turska predala Bosnu i Hercegovinu na upravu Austro-Ugarskoj, u Sarajevu i u drugim krajevima Bosne su nastali nemiri. Na sastanku muslimanskih prvaka, održanom u Sarajevu 5. juna 1878. godine, donesena je odluka o osnivanju Narodnog odbora sastavljenog od predstavnika svih vjeroispovijesti, 8. juna 1878. formirana je Narodna skupština, a 27. jula 1878. i Narodna vlada, u kojoj su vojni poslovi povjereni Smail-begu Selmanoviću i Muhamedu Hadžikajmakoviću, policija Abid-agi Gačaninu i Ahmedu Naki, a uprava telegrafa Šerifu Zildžiću(19).

Od 19. augusta 1878. do 3. novembra 1918. u konaku su boravili poglavari zemlje, a svi članovi porodice Habsburg, za vrijeme njihovih posjeta Sarajevu, odsjedali u Konaku.

Nakon atentata izvršenog 28. juna 1914. godine na austrougarskog nadvojvodu, prestolonasljednika Nj. V. Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, vojvotkinju od Hoenberga, njihova tijela su dovezena u Konak, gdje je izvršena obdukcija(20), bio izložen njihov posmrtni odar. U periodu 1918–1941. u kompleksu Konaka su stanovali generali, veliki župani i banovi, dok je u periodu Kraljevine Jugoslavije, Konak korišten kao kraljeva rezidencija.

Rješenjem Pov. M. No. 229, od 17. jula 1922. godine, upućenim Pokrajinskoj Upravi za Bosnu i Hercegovinu, koje je potpisano po naredbi Predsjednika Ministarskog savjeta, Nikole P. Pašića, zgrada Pokrajinske uprave (Konak) je ustupljena Nj. V. kralju. Prije toga Nj. V. kralj je, za vrijeme svojih posjeta Sarajevu, odsjedao u jednom, za tu svrhu preuređenom hotelu na Ilidži.

Prvi medicinski fakultet u Bosni i Hercegovini otvoren je 22. 11. 1944. godine(21) u Sarajevu u Konaku i zgradama u neposrednom okruženju rezidencije „Konak”: zgradi bivšeg Vrhovnog suda i u zgradi Narodne uzdanice(22). U Konaku je bio smješten dekanatski ured, centralna medicinska biblioteka, svečana dvorana (aula), Zavod za povijest medicine i Zavod za socijalnu medicinu. U drugoj zgradi (bivši Vrhovni sud(23)) bio je smješten Zavod za anatomiju, Zavod za histologiju, Zavod za fiziku i Zavod za biologiju. U trećoj zgradi (Palača Narodne uzdanice), koja je također pripadala Fakultetu, bila je smještena vojska, a s njenim izlaskom bilo je planirano u ovu zgradu smjestiti Zavod za kemiju, Zavod za fiziologiju i Zavod za farmakologiju(24). 

U periodu poslije II svjetskog rata Konaku se vraća njegova rezidencijalna funkcija, a objekat koristi predsjednik SFRJ, Josip Broz Tito, za vrijeme njegovih posjeta i boravaka u Sarajevu.

Počev od 1992. godine Rezidencija „Konak“ je  reprezentativni objekat države Bosne i Hercegovine i služi za potrebe Predsjedništva Bosne i Hercegovine, organizaciju državnih prijema i  boravak visokih inozemnih delegacija, tokom njihovih posjeta Bosni i Hercegovini. U Konaku se organiziraju i različiti prijemi, izložbe, kulturne manifestacije, promocije i slični događaji uz odobrenje Službe Protokola Predsjedništva Bosne i Hercegovine(25).

2. Opis dobra

Prema prvobitnom konceptu iz sedamdesetih godina 19. vijeka, graditeljska cjelina se sastojala od zgrade Konaka, kao i manjeg objekta izgrađenog zapadno od Konaka u kojem je bio stan valije. Manji objekat je  bio „toplom vezom“ spojen sa zgradom Konaka(26).

Upoređujući dimenzije manjeg objekta ucrtanog na austrougarskom geodetskom snimku iz 1903. godine, sa dimenzijama sa crteža Sporedne zgrade u dvorištu kompleksa Konak u Sarajevu(27) (crteži datiraju iz septembra 1924. godine, kao i sa crtežima glavne zgrade Konaka iz augusta 1927. godine, uz analizu fotografije kompleksa Konaka snimljenu prije 1880. godine, na kojoj se vidi stan valije, pouzdano možemo zaključiti da je Sporedna zgrada u dvorištu kompleksa Konak u Sarajevu, predstavlja objekat u kojem je stanovao valija. Objekat je imao gabaritne mjere 20,60 x 10,15 m, te da je imao prizemlje i sprat. Prizemni zidovi objekta su imali debljine od 80, 100 i 120 cm. Prizemne prostorije su bile zasvedene poluobličastim svodovima. U istočnom dijelu prizemlja nalazila se prostorija dimenzija 8,15 x 10,80 m (u ovoj prostoriji, obodni zidovi su bili izvedeni sa pilastarskim ojačanjima), te jedna manja prostorija dimenzija 2,60 x 5,95 m, dok je u zapadnom dijelu objekta, u prostoru dimenzija 3,60 x 8,55 m, bilo smješteno dvokrako stepenište, kojim se uspinjalo na sprat. Upoređujući opet, crteže spratne etaže iz 1927. sa fotografijom (snimak prije 1880), nedvojbeno se može zaključiti, da je spratni dio objekta doživio određene adaptacije i transformacije organizacije unutrašnjeg prostora(28). Topla veza stana valije sa zgradom Konaka je bila izgrađena na nivou etaže sprata. Prema pomenutoj fotografiji, radilo se o običnoj pasareli izvedenoj od drvene konstrukcije. Na nacrtima zgrade Konaka iz 1927. evidentno je da je veza između stana valije i Konaka bila promijenjena u periodu između 1880–1927. izvedena je od čvrstog zidanog materijala. U dispoziciji se radi o interpolaciji u širini 1 ½ trakta: na sjevernoj strani je izveden hodnik svijetle širine 1,40 m, a u južnom traktu su izgrađeni sanitarni čvor, pomoćno dvokrako stepenište i pomoćne prostorije dubine 4,55 metra.     

Sjeverno od Konaka se nalazila uređena parkovska površina, a na udaljenosti od cca 45 m sjeverno od Konaka,  nalazio se pomoćni objekat, koji je bio sagrađen u periodu između 1895–1903.

I u osmanskom(29) i u austrougarskom(30) periodu  granica teritorijalnog posjeda Konaka na zapadnoj strani je bila definirana zidom koji je bio postavljen na udaljenosti od cca 7 m zapadno  od građevinske linije Konaka. U Situacionom nacrtu banskih dvorova(31) vidljivo je da je srušen navedeni zid, a parceli Konaka, pripojena parcela, koja je na austrougarskom geodetskom snimku iz 1903. godine označena pod brojem 7 (parcela na kojoj se danas nalazi Akademija nauka i umjetnosti BiH).

Iz prepiske vođene 1922, 1925, 1926, 1927. i 1929, između nadzornika Kraljevskog dvorca u Sarajevu, Dragutina Jileka i Građevinske direkcije za Bosnu i Hercegovinu, evidentno je da su parcela, označena pod brojem 7 na austrougarskom geodetskom snimku iz 1903. godine (u daljnjem tekstu pacela br. 7), zajedno sa njoj pripadajućim objektima, ušla u sastav Banskih dvorova, nakon 1922. godine, te da se radilo o objektu koji se nalazio u lošem stanju i koji je zahtijevao učestale popravke i adaptacije.

Upoređujući dimenzije objekta izgrađenog uz krajnju zapadnu granicu parcele br. 7, ucrtanog na austrougarskom geodetskom snimku iz 1903. godine, sa dimenzijama sa crteža Nacrt Sporedne zgrade sa ulice kompleksa Konaka u Sarajevu (crteži datiraju iz marta 1925. godine), te imajući u vidu prepisku iz 1922, 1925, 1926, 1927. i 1929. (česti popravci na tom objektu) možemo zaključiti da je objekat ostao u nepromijenjenim gabaritima. Radilo se o objektu spratnosti prizemlje+sprat gabaritnih mjera cca 33,80 x 6,90(32) metara. U prizemlju, na južnoj strani objekta, kroz pasaž širine cca 3,25 m se ulazilo u unutrašnje dvorište, a sam prilaz objektu je bio na istočnoj fasadi, dakle iz dvorišta kompleksa.

Na situacionom nacrtu Banskih dvorova uctan je objekat konjušnice, koji je najvjerovatnije bio podignut nakon 1927.(33) godine. Objekat je bio gabaritnih dimenzija 7,45 x 25,80 m. Središnji dio objekta je bio prizeman, pokriven dvovodnim krovom, širine 14 m i imao je 8 boksova za smještaj konja, a oba bočna dijela objekta, širine 5,90 m su bili spratnosti prizemlje+sprat i bili su pod četverovodnim krovovima. Konjušnica je bila priključena na vodovodnu i kanalizacionu mrežu.

U  periodu nakon II svjetskog rata, svi pomoćni objekti Kraljeve rezidencije Konaka, koji su bili izgrađeni na parceli br. 7, srušeni su radi izgradnje Zgrade Skupštine Bosne i Hercegovine i zgrade, u kojoj je danas Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine(34).

Zgrada „stražare Konaka“ sagrađena nakon 1927. godine(35), postoji i danas i služi kao pomoćni objekat. Situirana je na udaljenosti cca 50 m sjeverno od Konaka. Radi se o prizemnom objektu dimenzija 6,60 x 12,30 m, pokrivenom četverovodnim krovištem. Objekat ima jednostavnu dispoziciju: hodnik dimenzija 2 x 4,80 m, dvije manje prostorije dimenzija 3,40 x 6,10m i 5 x 5,70 m i klozet. Ulaz u objekat se nalazi na južnoj strani, portal je naglašen plitkim pilastrima kao i ugaoni završeci objekta. Na južnoj i istočnoj strani objekat ima dvije prozorske osovine. Dvokrilni prozori, zidarskih mjera 100 x 210 cm, izvedeni su sa nadsvjetlom. Fasada je naglašena horizontalnim trakama (širine cca 25 cm) jednostavne profilacije.

OPIS ZGRADE KONAKA

Palata je projektirana kao rezidencijalna zgrada izgrađena u duhu historicizma koji se ogleda u tlocrtnom rješenju objekta kao i u likovno-arhitektonskom rješenju fasada.

Zgrada Konaka ima prizemnu etažu i dva sprata. Glavne gabaritne mjere objekta su cca 26,70 x 24,52 m. (36)   

Kod rješavanja unutrašnje dispozicije svi prostori i saloni organizirani su oko  najreprezentativnijih prostora palate: holova i trokrakog stepeništa.

Lijevo i desno od ulaznog hola u prizemlju (dimenzije hola 10,97 x 15,52 m) nalaze se po dva apartmana namijenjena za prateće osoblje visokih zvaničnika, gostiju Konaka. Svaki od njih posjeduje degažman, kupaonicu i sobu. Sobe su prostrane i imaju različite površine: 27,8 m², 23,2 m², 27,4 m² i 32,7 m². Podovi su od hrastovog parketa a kupaonice obložene keramičkim pločicama. Međuspratna konstrukcija iznad prizemlja je oslonjena na dvije kolonade stupova: stupovi presjeka 70 x 70cm, su postavljeni, po pravcu sjever–jug, na međurazmacima od cca 341-348 cm. Stupovi su, po pravcu istok–zapad odmaknuti od perimetralnih, nosovih zidova hola po cca 214 cm, i  na međurazmacima od cca 5 m. Između kolonada stupova su postavljeni lukovi sa eliptičnim završecima (vrh elipse je cca 3,30 m odmaknut od poda prizemlja, a tzv. „strijela“ elipsastog luka iznosi cca 105 cm). Podna površina hola prizemlja je denivelirana: u pravcima kolonada, između stupova, postavljen je po jedan stepenik, tako da su bočni prolazi prema sobama odignuti u odnosu na centralni dio hola  za cca 15 cm.

U dnu desnog bočnog prolaza (onog na zapadnoj strani) su vrata koja povezuju hol sa dogradnjom napravljenoj na jugozapadnoj strani Konaka u kojoj je smješten ekonomski blok, a takva veza je uspostavljena na svim etažama Konaka. U ekonomskom dijelu Konaka se nalaze: pomoćno dvokrako stepenište, sanitarni čvor, prostorije za pomoćno osoblje Konaka (spremačice, kuhare, konobare, obezbjeđenje, i sl.), kuhinja, ostave, uredi i pomoćni prostori.

Iz hola se središnjim krakom (trokrakog stepeništa), 14 x 34/14 cm, penje na međupodest na koti +2,25 m(37), a sa dva bočna kraka, se pristupa holu na prvom spratu. Širina središnjeg stepenišnog  kraka je cca 220 cm, a bočnih krakova cca 200 cm. Između krakova je tzv. „zrcalni prostor“ širine cca 40 cm. Stepenišni krakovi su izvedeni sa ogradom koja ima balustradu. Ograda ima visinu od cca 110 cm, a širina kamenog rukohvata ograde je cca 15 cm. Stepenište je urađeno od poliranog mermera, a stepenišni prostor je obložen pločama od uglačanog kamena.

Hol prvog sprata ima dimenzije 10,97 x 8,64 m, popločan je pločama od poliranog mermera, a prostorije oko salona imaju podove od tvrdog drveta, sa rasterom kvadratičnih polja u kojima su intarzije od drveta različitih nijansi, posložene u formu osmougaonih zvijezda.

Dvjema dvokrilnim vratima (146 x 255 cm) postavljenim u istočnom perimetralnom zidu hola, pristupa se salonu (6,59 x 5,30 m), odnosno apartmanu. Apartman se sastoji od spavaće sobe (6,59 x 5,27 m) koja je degažmanom (2,97 x 3,33 m) povezana sa holom (vrata su postavljena u jugoistočnom uglu hola, odmah do stepenišnog kraka), odnosno sa kupaonicom (3,33 x 4,30 m). Spavaća soba je dvokrilnim vratima, na sjevernoj strani, povezana sa salonom.

Dvjema dvokrilnim vratima (146 x 255 cm) postavljenim u zapadnom perimetralnom zidu hola, pristupa se salonu-trpezariji (6,59 x 11,59 m), odnosno garderobi (2,36 x 4,01 m). Salon-trpezarija je dvokrilnim vratima, na južnoj strani povezan sa pomoćnom prostorijom, a preko nje, i sa prostorom ekonomskog bloka Konaka: pomoćnim stepeništem, hodnikom i kuhinjom Konaka.

Dvokrilnim vratima (146 x 255 cm) postavljenim u sjevernom perimetralnom zidu hola, pristupa se velikoj sali (10,97 x 8,34 m), koja je dvokrilnim vratima povezana sa trpezarijom-salonom u sjeverozapadnom uglu Konaka, odnosno sa kabinetom pozicioniranim u sjeveroistočnom uglu Konaka.

Iz hola se, kroz jednokrilna vrata, postavljenim u jugozapadnom uglu hola, odmah do stepenišnog kraka, preko manjeg degažmana (1,46 x 2,57 m) pristupa sanitarijama, odnosu hodniku ekonomskog bloka Konaka.

Hol drugog sprata ima dimenzije 10,97 x 8,64 m, popločan je pločama od poliranog mermera, a prostorije oko salona imaju podove od tvrdog drveta, sa rasterima polja u kojima su intarzije od drveta različitih nijansi, posložene u formu osmougaonika i paralelograma, a zidovi su, kao i u sobama i salonima, prvog sprata, obloženi tapetama.

Dvjema dvokrilnim vratima (146 x 255 cm) postavljenim u istočnom perimetralnom zidu hola, pristupa se salonu (6,59 x 5,36 m), odnosno apartmanu. Apartman se sastoji od spavaće sobe (6,59 x 5, 63 m) koja je degažmanom (2,97 x 3,33 m) povezana sa holom (vrata su postavljena u jugoistočnom uglu hola, odmah do stepenišnog kraka), odnosno sa kupaonicom (3,33 x 4,30 m). Spavaća soba je dvokrilnim vratima, na sjevernoj strani, povezana sa salonom.

Dvjema dvokrilnim vratima (146 x 255 cm) postavljenim u zapadnom perimetralnom zidu hola, pristupa se apartmanu. Apartman se sastoji od spavaće sobe (6,59 x 5, 30 m) koja je degažmanom (2,10 x 3,20m) povezana sa holom (vrata su postavljena u jugozapadnom uglu hola, odnosno sa kupaonicom (3,20 x 4,00 m). Spavaća soba je dvokrilnim vratima, na sjevernoj strani, povezana sa muzičkim salonom.

Dvokrilnim vratima (146 x 255 cm) postavljenim u sjevernom perimetralnom zidu hola, pristupa se velikoj sali (10,70 x 11,39 m), koja je dvokrilnim vratima povezana sa muzičkim salonom (6,60 x 8,30 m) u sjeverozapadnom uglu Konaka, odnosno sa kabinetom (6,60 x 5,79 m) pozicioniranim usjeveroistočnom uglu Konaka. Velika sala drugog sprata je superponirana onoj na prvom spratu, ali je veća od nje, jer je, u vidu erkera, ispuštena za 3,25 m u odnosu na ravan sjevernog fasadnog zida prvog sprata.

Iz hola se, kroz jednokrilna vrata, postavljenim u jugozapadnom uglu hola, odmah do stepenišnog kraka, preko manjeg degažmana (1,46 x 2,57 m) pristupa sanitarijama, odnosu hodniku ekonomskog bloka Konaka.

Velike sale, kabineti i saloni prvog i drugog sprata su orijentirane prema parku rezidencije Konaka.

Stepenišni prostor je osvijetljen preko dva fasadna otvora postavljena u južnom zidu: otvora ukupne veličine сса 550 х 250 cm sastavljanom iz  36 роlја i otvora ukupne veličine сса 550 х 400 cm sastavljen iz 41 роlја. U polja su umetnuti vitraži od obojenog stakla.

Podaci o vrsti međuspratnih konstrukcija Konaka, nisu bili dostupni. Evidentno je da ukupna visina međuspratne konstrukcije iznosi cca 45 cm. Imajući u vidu taj podatak, te činjenicu da tzv. „svijetli raspon“ hola iznosi cca 10,70 m, kod kojeg se prilikom hodanja ne osjeti nikakakva oscilacija, niti je vidljiva ikakva deformacija u vidu progiba konstrukcije, može se pretpostaviti da međuspratne konstrukcije nisu izvedene kao klasični drveni grednici.

Svijetla visina prizemlja i prvog sprata je cca 390 cm, a drugog sprata cca 495 cm.

Kod likovno-arhitektonskog rješenja fasada preovladavaju elementi neoklasicističkog izraza. Imajući u vidu da je palača izgrađena u periodu od 1867. do 1869. godine, primjetan je uticaj i „turskog baroka“(38).

Ulazna, odnosno sjeverna, fasada riješena je na poseban način. Prilaznim stepeništem (širina stepenišnog kraka 4,40 m, stepenice 6 x 40/14 cm), izvedenim od kamena hreše, postavljenim u osovini objekta, pristupa se ulaznoj polueliptičnoj terasi. Terasa ima ukupnu dubinu od cca 7 m, a dužinu od cca 22,70 m. Istočno i zapadno od pristupnog stepeništa na postamente su položene skulpture lavova(39) od kojih je po perimetralnom obimu ulazne terase, postavljena ograda sa balustradom.

Relativno dugačak zid ulazne fasade (ukupne dužine od cca 26,70 m) u vertikalnom smislu raščlanjen je sa dubokim erkerom drugog sprata (istaknutim za cca 3,25 m u odnosu na ravan fasade) koji je preko lukova i stupova oslonjen na ravan ulazne terase, odnosno teren. Na taj način natkriven je glavni ulaz Konaka formiranjem trijema, koji prolazi kroz etaže prizemlja i prvog sprata. Erker je oslonjen na četiri stupa (presjeka 80 x 80 cm) koji su postavljeni na različitim svijetlim međurazmacima: 180cm / 440cm / 180cm. Stupovi imaju naglašeniju vanjsku obradu rustičnim kvadarima. U nivou kordonskog vijenca sjeverne fasade (postavljenog između prizemne i spratne etaže) stubovi imaju formu identičnu kordon vijencu sa istom profilacijom i zuborezom. Lukovi postavljeni iznad kolonade stupova, su profilirani: bočni lukovi su polukružnog oblika, a središnji ima eliptični završetak. Središnji razmak stupova, identičan širini prilaznog stepeništa, dodatno naglašava ulaz. 

U produžetku stupova trijema, postavljene su plitke profilisane lezene ukrašene bogatim reljefnim dekoracijama, kartušama i maskeronima. Prateći ritam i forme lukova vanjskog trijema postavljenim u nivou prvog sprata, u fasadnom platnu erkera drugog sprata, izvedeni su prozorski otvori: dva bočna sa polukružnim završecima, kao i središnji završen formom elipse. Prozorski otvori, uokvireni su edikulama sa bogato profiliranim arhivoltama. Iznad središnjeg prozora je postavljen maskeron.

Bočno od erkera, na ulaznoj fasadi su postavljena po tri prozora na svakoj etaži, u nešto gušćem ritmu, sa manjim međurazmacima. Njihove parapetne površine su naglašene: prozorske klupice imaju zajednički profilirani vijenac, a u ritmu prozorskih otvora (prozorski otvori I i II sprata su zidarskih mjera 130 x 230 cm), su postavljene „slijepe“ balustrade. U polukružnim edikulama su postavljene kartuše.

Na istočnoj i zapadnoj  fasadi, prozori (prozorski otvori I i II sprata su zidarskih mjera 130 x 230 cm), su postavljeni u 6 osovina. Ove fasade zbog primijenjenog jednolikog ritma istih prozorskih otvora i jednakih međuprozorskih razmaka (od cca 140 cm) nemaju dinamičnost sjeverne fasade. Horizontalno su prekinute sa dva kordon vijenca jednostavne profilacije. Prozori pravougaonog oblika su postavljeni u edikule polukružnih završetaka sa bogato profiliranim arhivoltama. Donji završeci vijenaca edikule imaju formu stiliziranih voluta. U poljima unutar edikula izvedene su reljefne dekoracije sa stilizoranim cvijetnim motivima.

U sve prozorske otvore, na vanjskim stranama, su ugrađene drvene eslinger roletne.

Fasada prizemlja, zbog manjih prozorskih otvora, te rustične obrade zidnih površina fasade prizemlja „bosažom“, kao i rustike stupova trijema u nivou prizemlja ima zatvoreniji i strožiji izraz.

Bočni završeci fasadnih zidova, cijelom svojom visinom naglašeni su polustupcima koji imaju naglašeniju vanjsku obradu rustičnim kvadarima. U njihovom vrhu postavljeni su kartuši i maskeroni.

Ispod strehe krova cijelim obimom, sve fasade objekta, završavaju bogato profiliranim vijencem sa simom, gejzonom i konzolicama.

Objekat je pokriven složenim višestrešnim kosim krovištem sa drvenom konstrukcijom, kao pokrov je izveden pocinčani lim, a oborinsku vodu prikupljaju ležeći oluci od pocinčanog lima. 

U ekonomski blok prostora Konaka može se pristupiti preko pomoćnog ulaza iz dvorišta, pozicioniranom u prizemnoj etaži, na sjevernoj strani dograđenog dijela Konaka.

POKRETNO NASLIJEĐE

NAMJEŠTAJ

• PRVI SPRAT

   

  • PLAVI SALON

1. STOLICA (9)

Vrijeme nastanka: polovina XX vijeka

Dimenzije

Ukupna visina: 100 cm

Dimenzije sjedala: 58 x 58 cm

Visina naslona za ruke: 66,5 cm

Opis: Stolica je oslonjena na četiri drvene noge. Presvučena je bež svilenkastim materijalom sa utkanim floralnim motivima. Drveni dijelovi stolice su ukrašeni rezbarenim floralnim motivima (listovi i cvjetovi). Naslon stolice je ovalnog oblika. Drveni ram naslona završava rezbarenim ukrasom koji gradi mašna i nekoliko cvjetova. Ukupna površina drvenih dijelova je ukrašena plitkim arkadama. Drvo je prebojeno mat lakom u boji zlata.

2. DVOSJED

Vrijeme nastanka: polovina XX vijeka

Dimenzije

Ukupna visina: 93 cm

Dimenzije sjedala: 160 x 62 cm

Visina naslona za ruke: 70 cm

Opis: Dvosjed je oslonjen na četiri drvene noge. Sjedalo je ovalnog oblika. Njegov oblik prati naslon dvosjeda. Presvučen je bež svilenkastim materijalom sa utkanim floralnim motivima. Drveni dijelovi su ukrašeni rezbarenim floralnim motivima (listovi i cvjetovi). Ram naslona završava rezbarenim ukrasom koji gradi mašna i nekoliko cvjetova. Ukupna površina drvenih dijelova je ukrašena plitkim arkadama. Drvo je prebojeno mat lakom u boji zlata.

3. DVOSJED (2)

Vrijeme nastanka: polovina XX vijeka

Dimenzije

Ukupna visina: 88 cm

Dimenzije sjedala: 122 x 60 cm

Visina naslona za ruke: 70 cm

Opis: Dvosjed je oslonjen na četiri drvene noge. Sjedalo je ovalnog oblika. Njegov oblik prati naslon dvosjeda. Presvučen je bež svilenkastim materijalom sa utkanim floralnim motivima. Drveni dijelovi su ukrašeni rezbarenim floralnim motivima (listovi i cvjetovi). Ram naslona završava rezbarenim ukrasom koji gradi mašna i nekoliko cvjetova. Ukupna površina drvenih dijelova je ukrašena plitkim arkadama. Drvo je prebojeno mat lakom u boji zlata.

4. STOL

Vrijeme nastanka: polovina XX vijeka

Dimenzije

Visina: 72 cm

Dimenzije ploče stola: 131 x 75,5 cm

Opis: Stol je oslonjen na četiri drvene noge međusobno povezane drvenim lajsnama gradeći oblik veoma sličan slovu x. Na mjestu gdje se lajsne spajaju pričvršćen je kupolasti drveni element. Ploča stola je izgrađena od mramora svijetle boje. Ona je umetnuta u drveni okvir koji se spušta prema nogama stola. Njegova vanjska lajsna je ukrašena reljefnim motivima grane sa listovima i cvjetovima. Drvo je prebojeno mat lakom u boji zlata.

5. STOL (2)

Vrijeme nastanka: polovina XX vijeka

Dimenzije

Visina: 72 cm

Dimenzije ploče stola: 94x53 cm

Opis: Stol je oslonjen na četiri drvene noge međusobno povezane drvenim lajsnama gradeći oblik veoma sličan slovu x. Na mjestu gdje se lajsne spajaju pričvršćen je kupolasti drveni element. Ploča stola je izgrađena od mramora svijetle boje. Ona je umetnuta u drveni okvir koji se spušta prema nogama stola. Njegova vanjska lajsna je ukrašena reljefnim motivima grane sa listovima i cvjetovima. Drvo je prebojeno mat lakom u boji zlata.

6. KLUPA (2)

Vrijeme nastanka: polovina XX vijeka

Dimenzije

Visina: 52 cm

Dimenzije prostora za sjedenje: 103 x 38 cm

Opis: Klupa je oslonjena na šest drvenih nogu međusobno povezanih drvenim lajsnama. Lajsne grade dva romba u prostoru između tri noge. Četvrta stranica romba kojoj baza nisu noge klupe zapravo njih povezuje. Noge klupe su ukrašene plitkim arkadama. Ukrasna lajsna klupe je ukrašena plitkim arkadama i cvjetnim elementom na njenom središnjem dijelu. Sjedalo je presvučeno svilenkastim materijalom u bež boji sa utkanim floralnim motivima. Drvo je prebojeno mat lakom u boji zlata.

7. SVIJEĆNJAK

Vrijeme nastanka: polovina XX vijeka

Dimenzije: 214 cm

Opis: Bazu svijećnjaka čine tri blago izvijene noge koje se spajaju u njegov masivni okruglasti nosač. Iz nosača, poput čaše izlazi okruglasti element ukrašen motivima listova. Iz njega se nastavlja nosač čija je površina ukrašena plitkim akradama. Na središnjem dijelu nosač je prekinut umetanjem novog floralnog elementa da bi se ponovo nastavio prema držaču svijetiljki. Nosač završava dekorativnim elementom sličnom tučku cvijeta. Iz njega se izdiže prvi kružni nosač lampi (12 svjetiljki). Nosač ima oblik školjke. Na njega se nastavlja drugi nosač lampi sličan cvijetu raširenih latica. Svaka latica nosi po jednu svjetiljku (6 svjetiljki). Iz centra ovog elementa se uzdiže jedna svjetiljka. Svjetiljke su izduženog oblika, bijele boje i podsjećaju na svijeće. Ukupna drvena površina svijećnjaka je obojena mat lakom u zlanoj boji.

• RADNA SOBA

8. RADNI STOL

Vrijeme nastanka: prva polovina XX vijeka

Dimenzije

Visina: 81 cm

Dimenzije ploče stola: 190 x 79 cm

Opis: Stol je oslonjen na četiri niska, masivna četvrtasta nosača. Nihova površina je ukrašena stilizoranom figurom lavlje glave. Stol je četvrtastog oblika. Sa strane stola predviđene za sjedenje su dva ormarića zatvorena vratima. Sa desne strane stola u ormarić su umetnute tri ladice, a sa lijeve strane je umetnuta jedna polica. Vrata ormarića su uz rubove ukrašena rezbarenom reljefnom trakom sa vegetabilnim motivima. Dno ormarića, kao i ukupna površina stola okrenuta prema prostoru za sjedenje su ukrašeni arkadma. U prostor između dva ormarića, a ispod radne ploče je umetnuta ladica. Ladica i vrata dvaju ormarića imaju mehanizam za zatvaranje koji danas nije u funkciji.

Bočne strane radnog stola su slabije ukrašene – ravne plohe oivičene vegetabilnim motivima.

Prednja strana stola je bogato ukrašena. Na uglove je postavljena figura snažnog nagog čovjeka ogrnutog tkaninom preko prepona. Ruke figure su podignute prema glavi na koju je oslonjena ploča stola. Ove dvije figure su isturene u odnosu na ostalu površinu stola. Središnja ploha stola je ukrašena figurom muzičarke. Predstavljena je u sjedećem položaju, okrenuta u lijevu stranu. Odjevena je u odjeću sličnu togi. U rukama drži muzički instrument (lira). Sa njene desne strane, prema njoj lebdi anđeo sa krilima noseći u rukama palmine grane. Sa njene desne strane su predstavljena dva razigrana anđela. U pozadini su u reljefu načinjeni oblici stabala, arhitekture, listova. Drvo je smeđe boje, visokog sjaja.

9. STOLICA

Vrijeme nastanka: prva polovina XX vijeka

Dimenzije

Ukupna visina: 131 cm

Dimenzije sjedala:156 x 159 cm

Visina naslona za ruke: 170 cm

Opis: Stolica je oslonjena na četiri drvene noge. Zadnje dvije noge se pretvaraju u nosač naslona stolice. Prednje noge se spajaju sa držačima za ruke. Na mjestu gdje se dodiruju je načinjena reljefna glava lava. Noge završavaju lavljom šapom. Naslon stolice završava polukružno – glavom lava. Stolica je presvučena svijetlozelenim svilenkastim materijalom u koji su utkani floralni motivi. Drvo je smeđe boje, visokog sjaja.

10. STOL

Vrijeme nastanka: prva polovina XX vijeka

Dimenzije

Visina: 80 cm

Dimenzije ploče stola: 86 x 55 cm

Opis: Stol je oslonjen na četiri noge koje kao da su oslonjene na šape lava. Noge stola su blago izvijene. Na polovini njihove visine je umetnuta ploča koja ih povezuje, da bi na kraju završile pločom stola. Lajsna podno ploče stola je ukrašena stiliziranom figurom lavlje glave. Rub četvrtaste ploče stola je ukrašen rezbarenim floralnim elementom. Drvo je smeđe boje, visokog sjaja.

11. VITRINA

Vrijeme nastanka: prva polovina XX vijeka

Dimenzije: 120 x 230 x 58 cm

Opis: Vitrina je oslonjena na četiri niska, masivna četvrtasta nosača. Nihova površina je ukrašena stiliziranom figurom lavlje glave. Vitrina je četvrtastog oblika i njena prednja površina je bogato ukrašena. Ona se u vizuelnom smislu može podijeliti na 5 vertikalnih polja i dva friza. Donji friz čini motiv arkada i listova, a gornji motivi listova  i pet stiliziranih figura lavlje glave. Vanjska vertikalna polja – stubovi vitrine izvučeni prema posmatraču - su ukrašena jednakim motivom – figurom snažnog, nagog čovjeka ogrnutog oko prepona i oslonjenog na izvijeni stub. Ruke su mu podignute prema glavi – kao da nosi ukupnu težinu iznad njega. Izvijeni stub na koji je figura postavljena je ukrašen listom akantusa.

Središnje vertikalno polje čine staklena vrata iza kojih su četiri police. Desno i lijevo od staklenih vrata su dva jednako ukrašena polja – reljefni prikaz sjedeće figure žene. Obje figure su okrenute prema staklenim vratima. U jednoj ruci one drže paletu sa bojom i papir, dok u drugoj drže kist. Pod nogama im sjedi nagi dječak ogrnut oko struka komadom platna. Dječak u rukama drži knjigu. Ispod ovog motiva, kao ispod rastvorenih zavjesa je u bogatom reljefu načinjen splet listova  i cvijetova. Drvo je smeđe boje, visokog sjaja.

12. DVOSJED

Vrijeme nastanka: prva polovina XX vijeka

Dimenzije

Ukupna visina: 129 cm

Dimenzije sjedala: 145 x 62 cm

Visina naslona za ruke: 70 cm

Opis: Dvosjed je oslonjen na četiri drvene, blago izvijene noge, ukrašene plitkim arkadama. Mjestimično su presječene četvrtastim elementom. U dnu su noge povezane drvenim lajsnama koje se u središtu spajaju gradeći četverougaonik. Naslon dvosjeda je visok i blago izvijen u središnjem dijelu. Naslon za ruke je drven i uvijen prema površini za sjedenje. Spojen je sa prednjim nogama. Dvosjed je tapaciran svijetlozelenom svilenkastom tkaninom u čiju teksturu je utkan floralni ornement. Drvo je smeđe boje, visokog sjaja.

13. STOLICA (2)

Vrijeme nastanka: prva polovina XX vijeka

Dimenzije

Ukupna visina: 128 cm

Dimenzije sjedala: 63 x 62 cm

Visina naslona za ruke: 70 cm

Opis: Stolica je oslonjena na četiri drvene, blago izvijene noge, ukrašene plitkim arkadama. Mjestimično su presječene četvrtastim elementom. U dnu su noge povezane drvenim lajsnama koje se u središtu spajaju gradeći četverougaonik. Naslon stolica je visok i blago izvijen u središnjem dijelu. Naslon za ruke je drven i uvijen prema površini za sjedenje. Spojen je sa prednjim nogama. Stolica je tapacirana svijetlozelenom svilenkastom tkaninom u čiju teksturu je utkan floralni ornement. Drvo je smeđe boje, visokog sjaja.

14. STOL

Vrijeme nastanka: prva polovina XX vijeka

Dimenzije

Visina: 73 cm

Dimenzije ploče stola:103 x 103 cm

Opis: Stol je oslonjen na četiri noge koje kao da su oslonjene na šape lava. Noge stola su blago izvijene. U gornjoj zoni, podno ploče stola noge su proširene noseći poprsje ženske figure sa bogato valovitom kosom i grudima. Ploča stola je četvrtasta – izuzev uglova koji su izvučeni prema van. Polukružnog su oblika i kako se nastavljaju na glavu figure žene podsjećaju na njenu kapu. Rub ploče stola je ukrašen floralnim motivom.

15. STOLICA

Vrijeme nastanka: prva polovina XX vijeka

Dimenzije

Ukupna visina: 121 cm

Dimenzije sjedala: 59 x 60 cm

Visina naslona za ruke: 75,5 cm

Opis: Stolica je oslonjena na četiri drvene noge. Zadnje dvije noge se pretvaraju u nosač naslona stolice. Prednje noge završavaju lavljom šapom. Površina za sjedenje je umetnuta u drveni okvir ukrašen vertikalnim arkadama. Držač za ruke je pričvršćen uz naslon. Ukrašen je floralnim motivima. Stolica je presvučena svijetlozelenim svilenkastim materijalom u koji su utkani floralni motivi. Drvo je smeđe boje, visokog sjaja.

• MALI SALON

16. VITRINA

Vrijeme nastanka: prva polovina XX vijeka

Dimenzije: 188 x 124 x 44 cm

Opis: Vitrina je oslonjena na četiri noge. Njihova površina je ukrašena motivom listova. U dnu su međusobno povezane lajsnama koje se u središtu spajaju. Na dijelu gdje se lajsne spajaju pričvršćen je element u obliku lampe. Na noge vitrine se nastavlja njeno tijelo ovalnog oblika. Donja ukrasna lajsna tijela vitrine je ukrašena lukovima, motivima cvijeta ljiljana, valovitih vijenaca i motivom mašne. Na ukrasnu lajsnu se nastavlja tijelo vitrine – staklena površina sa vratima. Rubni dijelovi su ovalnog oblika i od ravnog središnjeg su odvojeni ukrasnim lajsnama – vratima vitrine. Prostor iza stakla je podijeljen trima policama. Vitrina iznad staklenih vrata završava polukružno. Vitrina je obojena mat lakom zlatne boje.

17. PSIHA

Vrijeme nastanka: prva polovina XX vijeka

Dimenzije: 270 x 100 x 36 cm

Opis: Psiha je oslonjena na četiri noge. Njihova površina je ukrašena motivom listova. U dnu su međusobno povezane lajsnama koje se u središtu spajaju. Na dijelu gdje se lajsne spajaju pričvršćen je element u obliku lampe. Na noge psihe se nastavlja njeno tijelo ovalnog oblika – poput polovine stola. Donja ukrasna lajsna tijela psihe, odnosno stola je ukrašena lukovima, motivima cvijeta ljiljana i valovitih vijenaca. Na ukrasnu lajsnu se nastavlja ogledalo četvrtastog oblika. Ogledalo je umetnuto u drveni ram ukrašen istim motivima kao i ukrasna lajsna. Gornja lajsna rama ogledala je blago izvijena. U njenom središtu je pričvršćen element sličan lampi, a na rubovima element sličan žiru. Sa lajsne preko ogledala »padaju« drveni ukrasni elementi slični zastoru.

18. KANAPE

Vrijeme nastanka: prva polovina XX vijeka

Dimenzije: 79 x 192 x 89 cm

Opis: Kanape je četvrtastog oblika. Oslonjen je na četiri niske noge čija je površina ukrašena motivima listova. Na noge se nastavlja površina za sjedenje, odnosno ležanje. Uzglavlje i polovina jedne strane je uokvirena naslonom. Drveni dijelovi kanapea su obojeni mat lakom u zlatnoj boji, dok je tapacirani dio presvučen svilenkastim, prugastim materijalom svijetlozelene, ružičaste i bež boje.

19. TROSJED

Vrijeme nastanka: prva polovina XX vijeka

Dimenzije

Ukupna visina: 120 cm

Dimenzije sjedala: 206 x 67 cm

Visina naslona za ruke: 65 cm

Opis: Trosjed je oslonjen na četiri niske drvene noge čija je površina ukrašena motivima listova. Sjedalo je ovalnog oblika. Presvučen je svilenkastim, prugastim materijalom svijetlozelene, ružičaste i bež boje. Drveni dijelovi su ukrašeni rezbarenim floralnim motivima (listovi i cvjetovi). Ram naslona završava rezbarenim ukrasom. Na sredini naslonjača je pričvršćen element sličan lampi iz koje se protežu vitice i završavaju elementima sličnim žiru. Drvo je prebojeno mat lakom u boji zlata.

20. FOTELJA (3)

Vrijeme nastanka: prva polovina XX vijeka

Dimenzije

Ukupna visina: 107 cm

Dimenzije sjedala: 57 x 60 cm

Visina naslona za ruke: 63 cm

Opis: Fotelja je oslonjena na četiri niske drvene noge čija je površina ukrašena motivima listova. Površina za sjedenje je sa tri strane uokvirena naslonom čija visina opada prema dijelovima predviđenim za oslanjanje ruku. Na sredini naslonjača je pričvršćen element sličan lampi iz koje se protežu vitice i završavaju elementima sličnim žiru. Fotelje je presvučena svilenkastim, prugastim materijalom svijetlozelene, ružičaste i bež boje. Drvo je prebojeno mat lakom u boji zlata.

21. STOL

Vrijeme nastanka: prva polovina XX vijeka

Dimenzije

Visina: 72 cm

Dimenzije ploče stola:150 x 74,5 cm

Opis: Stol je oslonjen na četiri drvene noge čija je površina ukrašena motivima listova. Noge su međusobno povezane drvenim lajsnama gradeći oblik veoma sličan slovu x. Na mjestu gdje se lajsne spajaju pričvršćen je element sličan lampi. Ploča stola je izrađena od mramora svijetle boje. Umetnuta je u drveni okvir koji se spušta prema nogama stola. Njegova vanjska lajsna je ukrašena motivima lukova, cvjetova ljiljana, valovitih vijenaca i motivom mašne. Drvo je prebojeno mat lakom u boji zlata.

• PREDSJEDNIČKI APARTMAN

22. ORMAR SA LADICAMA

Vrijeme nastanka: šezdesete godine XX vijeka

Dimenzije: 104 x 120 x 57 cm

Opis: Ormar je četvrtastog oblika. Oslonjen je na četiri niske, blago izvijene noge. U ormar su umetnute četiri ladice čija je vanjska površina valovita. Na svaku ladicu su pričvršćene zlatne drške za otvaranje. Ormar sa ladicama je smeđe boje, izlakiran do visokog sjaja.

23. KOMODA SA LADICAMA

Vrijeme nastanka: šezdesete godine XX vijeka

Dimenzije: 179 x 112 x 50 cm

Opis: Komoda je četvrtastog oblika. Oslonjena je na četiri niske, blago izvijene noge. U donji dio komode su umetnute četiri ladice čija je vanjska površina valovita. Na svaku ladicu su pričvršćene zlatne drške za otvaranje. Na ladice se nastavlja stakleni dio komode zatvoren sa dvoja vrata. Komoda završava valovito. Ormar sa ladicama je smeđe boje, izlakiran do visokog sjaja.

24. PSIHA

Vrijeme nastanka: šezdesete godine XX vijeka

Dimenzije: 175 x 134 x 44 cm

Opis: Psiha je oslonjena na četiri niske, blago izvijene noge. Na njih se nastavlja ploča sa ogledalom. Ogledalo je umetnuto u jednostavan drveni ram. Sa strana ogledala su dva ormarića. Psiha je smeđe boje, izlakirana do visokog sjaja.

25. STOLICA BEZ NASLONJAČA

Vrijeme nastanka: šezdesete godine XX vijeka

Dimenzije: 48 x 55 x 40 cm

Opis: Stolica je oslonjena na četiri blago izvijene noge. Prostor predviđen za sjedenje je presvučen platnom sa floralnim uzorkom.

26. TROKRILNI ORMAR

Vrijeme nastanka: šezdesete godine XX vijeka

Dimenzije: 205 x 195 x 58 cm

Opis: Ormar je četvrtastog oblika. Oslonjen je na četiri niske, blago izvijene noge. Ormar ima troja vrata, jednokrilna i dvokrilna. Njihova površina je blago izvijena. Vrh ormara završava valovito. Ormar je smeđe boje, izlakiran do viskog sjaja.

27. KREVET

Vrijeme nastanka: šezdesete godine XX vijeka

Dimenzije:

Visina uzglavlja: 107,5 cm

Visina donje stranice: 88 cm

Dimenzije kreveta: 46 x 207 x 175 cm

Opis: U drveni okvir umetnut je madrac. Uzglavlje je visoko, uzglavlje i donja stranica su valoviti i izdižu se iznad visine madraca.

28. NOĆNI ORMARIĆ (2)

Vrijeme nastanka: šezdesete godine XX vijeka

Dimenzije: 66 x 44 x 58 cm

Opis: Noćni ormarić je  četvrtastog oblika. Oslonjen je na četiri blago izvijene noge. U ormarić su umetnute dvije ladice čija je vanjska površina valovita. Na svaku ladice je pričvršćena zlatna drška za otvaranje. Ormarićje smeđe boje, izlakiran do visokog sjaja.

29. STOLICA (2)

Vrijeme nastanka: šezdesete godine XX vijeka

Dimenzije:

Ukupna visina: 102 cm

Dimenzije sjedala: 49x47 cm

Opis: Stolica je oslonjena na četiri blago izvijene noge. Prostor predviđen za sjedenje je presvučen platnom sa floralnim uzorkom. Naslon stolice je drven, pri vrhu blago izvijen.

30. STOLIĆ

Vrijeme nastanka: šezdesete godine XX vijeka

Dimenzije:

Visina: 76 cm

Dimenzije ploče stola: 92 x 71 cm

Opis: Stol je oslonjen na četiri blago izvijene noge. Noge su međusobno povezane lajsnom na koju se nastavlja ploča stola. Njene uže ivice su valovite.

• RADNI SALON

31. KOMODA SA ČETVERO VRATA

Vrijeme nastanka: oko 1960. godine

Dimenzije: 110 x 252 x 64 cm

Opis: Komoda je postavljena četiri blago povijene noge. Na njih se nastavlja njeno tijelo zatvoreno sa četvero vrata. Središnja vrata su dvokrilna, dok su dvoja vrata sa strana jednokrilna. Vrata su ukrašena nalijepljenim uskim lajsnama vegetabilnog motiva. Na tijelo komode je postavljena ploča. Na njen stražnji dio je postavljen nešto izdignutiji element sa ukrasnom lajsnom prema poleđini komode (drveni element zauzima gotovo polovinu ukupne površine ploče komode).

32. KOMODA SA DVOJA VRATA

Vrijeme nastanka: oko 1960. godine

Dimenzije: 100 x 165 x 56 cm

Opis: Komoda je postavljena četiri blago povijene noge. Na njih se nastavlja njeno tijelo zatvoreno sa dvoja vrata. Vrata su ukrašena nalijepljenim uskim lajsnama vegetabilnog motiva. Na tijelo komode je postavljena ploča. Na njen stražnji dio je postavljen nešto izdignutiji element sa ukrasnom lajsnom prema poleđini komode (drveni element zauzima gotovo polovinu ukupne površine ploče komode).

33. VITRINA

Vrijeme nastanka: oko 1960. godine

Dimenzije: 195 x 142 x 46 cm

Opis: Vitrina je postavljena na četiri blago povijene noge. Na njih se nastavlja njeno tijelo zatvoreno sa dvoja vrata. Vrata su ukrašena nalijepljenim uskim lajsnama vegetabilnog motiva. Na tijelo komode je postavljen ormar čija je zadnja strana izrađena od drveta, a dvije bočne i prednja u ustakljene.

34. KONFERENCIJSKI STOL

Vrijeme nastanka: oko 1960. godine

Dimenzije:

Visina: 80 cm

Dimenzije ploče stola: 685 x 128 cm

Opis: Stol je oslonjen na šesnaest blago izvijenih nogu. Na njih je postavljena ploča stola ovalnog oblika.

35. STOLICA (30)

Vrijeme nastanka:

Dimenzije:

Ukupna visina: 104 cm

Dimenzije sjedala: 47 x 47 cm

Opis: Stolica je oslonjena na četiri blago izvijene noge. Prostor predviđen za sjedenje je presvučen platnom sa floralnim uzorkom. Naslon stolice je drven, pri vrhu blago izvijen.

36. STOLIĆ (2)

Vrijeme nastanka: oko 1960. godine

Dimenzije:

Visina: 66 cm

Prečnik ploče stola: 70 cm

Opis: Stol je oslonjen na četiri blago izvijene noge. Na njih je postavljena ploča stola okruglog oblika.

• DRUGI SPRAT

   

  • RADNA SOBA

37. RADNI STOL

Vrijeme nastanka: sredina XX vijeka

Dimenzije:

Visina: 84 cm

Dimenzije ploče stola: 190 x 81 cm

Opis: Stol je oslonjen na četiri niska, masivna nosača zoomorfnog oblika. Stol je četvrtastog oblika. Sa strane stola predviđene za sjedenje su dva ormarića zatvorena vratima. Sa desne strane stola u ormarić su umetnute tri ladice, a sa lijeve strane je umetnuta jedna polica. Vrata ormarića su uz rubove ukrašena rezbarenom reljefnom trakom sa vegetabilnim motivima. U vrhu trake je stilizirana glava žene sa bogato ukrašenim pokrivalom za glavu. Na vrata ormarića su pričvršćeni medaljoni sa reljefima – u jednom je to poprsje partizana sa puškom u rukama, a na drugom poprsje partizanke sa puškom u rukama.  Dno ormarića, kao i ukupna površina stola okrenuta prema prostoru za sjedenje su ukrašeni listovima akantusa. U prostor između dva ormarića, a ispod radne ploče je umetnuta ladica. Ladica i vrata dvaju ormarića imaju mehanizam za zatvaranje koji danas nije u funkciji.

Bočne strane radnog stola nisu ukrašene.

Prednja strana stola je bogato ukrašena. Rubovi su ukrašeni rezbarenom trakom sa vegetabilnim motivima. U vrhu trake je stilizirana glava žene sa bogato ukrašenim pokrivalom za glavu. Središnja ploha stola je ukrašena rezbarenom reljefnom scenom iz Drugog svjetskog rata – grupa partizana u jurišu. Lijevo i desno od ove scene postavljena su dva medaljona sa istim motivom kao i na vratima radnog stola. Drvo je smeđe boje, visokog sjaja.

38. STOLICA

Vrijeme nastanka: sredina XX vijeka

Dimenzije:

Ukupna visina: 132 cm

Dimenzije sjedala: 57 x 52 cm

Visina naslona za ruke: 66,5 cm

Opis: Stolica je oslonjena na četiri drvene noge bogato tokarene. Prednje i zadnje noge stolice su povezane lajsnama. Na polovini dužine ovih lajsni umetnuta je druga, vertikalna lajsna na njih zbog stabilnosti stolice. Zadnje dvije noge se pretvaraju u nosač naslona stolice. Prednje noge završavaju figurom anđela sa krilima. Anđeo je predstavljen kako kleči oslonjen na jednu nogu. Druga mu je podignuta i savijena u koljenu. Jedna ruka mu je podignuta prema glavi – kao da pridržava naslon za ruku, dok mu je druga oslonjena na koljeno podignute noge. Držač za ruke je pričvršćen uz naslon stolice. Stolica je presvučena svijetlozelenim svilenkastim materijalom u koji su utkani floralni motivi. Drvo je smeđe boje, visokog sjaja.

39. VITRINA

Vrijeme nastanka: sredina XX vijeka

Dimenzije: 120 x 230 x 58 cm

Opis: Vitrina je oslonjena na četiri niska, masivna nosača zoomorfnog oblika. Prednja stranica vitrine se u vizuelnom smislu može podijeliti na tri vertikalna polja i dva friza vertikalna na njih. Gornji friz je ukrašen ispupčenim elementima, dok je donji ukrašen reljefnim prikazom floralnih motiva. Pomenuta tri vertikalna polja su zapravo vrata vitrine. Središnja vrata su dvokrilna i ustakljena su. Zatvaraju prostor ormara podijeljen policama na tri dijela. Staklenu površinu okružuju dvoja jednokrilna vrata. Na njihov središnji prostor su pričvršćeni medaljoni sa rezbarenim poprsjima partizana sa puškom na ramenu i partizanke. Rubovi vrata su ukrašeni bogatim floralnim reljefom. Vanjski rub na vrhu reljefa ima već pomenutu glavu žene sa bogato ukrašenim pokrivalom za glavu.

• SALON

40. VITRINA

Vrijeme nastanka: početak XX vijeka

Dimenzije: 197 x 120 x 40 cm

Opis: Vitrina je oslonjena na četiri noge. Njihova površina je ukrašena plitkim arkadama. Na noge vitrine se nastavlja njeno tijelo ovalnog oblika. Tijelo vitrine se u vizuelnom smislu može podijeliti na ovalne, bočne stranice i prednju ravnu. Stranice su zapravo vrata vitrine. Zadnja stranica vitrine, također ravna, prekrivena je ogledalom. Donja površina vrata vitrine je izrađena od drveta. Na bočna vrata je apliciran vitičasti vegetabilni motiv, dok je na središnjim vratima taj motiv razrađen – vijenac iz kog se na obje strane protežu vitice sa cvjetovima. Na zatvoreni dio vrata se nastavlja stakleni dio, a na njega završna ukrasna lajsna. Njena površina je ukrašena arkadama i vitičastim floralnim vijencem iznad kog je pričvršćena kruna vitrine u obliku mašne. Vitrina je obojena mat lakom zlatne boje.

41. DVOSJED

Vrijeme nastanka: početak XX vijeka

Dimenzije

Ukupna visina: 90 cm

Dimenzije sjedala: 120 x 47 cm

Visina naslona za ruke: 68 cm

Opis: Dvosjed je oslonjen na četiri drvene noge. Njihova površina je ukrašena plitkim arkadama. Sjedalo je ovalnog oblika. Njegov oblik prati naslon dvosjeda. Presvučeni je svilenkastim materijalom sa utkanim floralnim motivima u bež i svijetlozelenoj boji. Drveni dijelovi su ukrašeni plitkim arkadama. Na sredini rama naslona uzdiže se ukras u obliku mašne. Drvo je obojeno mat lakom u boji zlata.

42. POLUFOTELJA (2)

Vrijeme nastanka: početak XX vijeka

Dimenzije

Ukupna visina: 95 cm

Dimenzije sjedala: 50 x 56 cm

Visina naslona za ruke: 65 cm

Opis: Fotelja je oslonjena na četiri niske drvene noge. Njihova površina je ukrašena plitkim arkadama. Zadnje noge polufotelje nose njen naslon ovalnog oblika. Tapacirana površina je umetnuta u drveni ram na čijoj gornjoj stranici je apliciran ukrasni element u obliku mašne. Naslon za ruke polufotelje se spušta sa drvenog okvira naslona i spaja se sa prednjim nogama. Ukupna površina drvenih dijelova polufotelje je ukrašena plitkim arkadama. Polufotelja je presvučena svilenkastim materijalom sa utkanim floralnim motivima u bež i svijetlozelenoj boji. Drvo je prebojeno mat lakom u boji zlata.

43. STOLICA (2)

Vrijeme nastanka: početak XX vijeka

Dimenzije

Ukupna visina: 92 cm

Dimenzije sjedala: 43 x 47 cm

Opis: Stolica je oslonjena na četiri niske drvene noge. Njihova površina je ukrašena plitkim arkadama. Zadnje noge stolice nose njen naslon ovalnog oblika. Tapacirana površina je umetnuta u drveni ram na čijoj gornjoj stranici je apliciran ukrasni element u obliku mašne. Stolica je presvučena svilenkastim materijalom sa utkanim floralnim motivima u bež i svijetlozelenoj boji. Drvo je prebojeno mat lakom u boji zlata.

44. STOLICA SA BOČNIM NASLONJAČIMA

Vrijeme nastanka: početak XX vijeka

Dimenzije

Ukupna visina: 71 cm

Dimenzije sjedala: 60 x 41 cm

Opis: Stolica je oslonjena na četiri niske drvene noge. Njihova površina je ukrašena plitkim arkadama. Bočne strane stolice nose naslonjače za ruke, blago povijenih prema van. Drveni dijelovi stolice su ukrašeni plitkim arkadama i vegetabilnim ornamentima. Stolica je presvučena svilenkastim materijalom sa utkanim floralnim motivima u bež i svijetlozelenoj boji. Drvo je prebojeno mat lakom u boji zlata.

45. STOL

Vrijeme nastanka: početak XX vijeka

Dimenzije

Visina: 77 cm

Dimenzije ploče stola: 105 x 74 cm

Opis: Stol je oslonjen na četiri drvene noge međusobno povezane drvenim lajsnama gradeći oblik veoma sličan slovu x. Ploča stola je izgrađena od mramora svijetle boje. Ona je umetnuta u drveni okvir koji se spušta prema nogama stola. Njegova vanjska lajsna je ukrašena geometrijskim motivima. Drvo je prebojeno mat lakom u boji zlata.

• SALA SA KLAVIROM

46. DVOSJED

Vrijeme nastanka: kraj XIX ili početak XX vijeka

Dimenzije

Ukupna visina: 95 cm

Dimenzije sjedala: 1158 x 65 cm

Visina naslona za ruke: 56 cm

Opis: Dvosjed je oslonjen na četiri drvene tokarene noge. Njihova površina je ukrašena umetnutim metalnim pločicama. Na zadnje noge dvosjeda se nastavlja njegov naslon. Tapacirana površina naslona je umetnuta u drveni ram. Gornja stranica rama naslonjača je ukrašena rezbarenim polukružnim drvenim elementom. Sa naslona dvosjeda se spuštaju drške za ruke. One se spajaju sa prednjim nogama. Dvosjed je presvučen u materijal bordo boje u čiju teksturu su utkani floralni ornamenti.

47. POLUFOTELJA (2)

Vrijeme nastanka: kraj XIX ili početak XX vijeka

Dimenzije

Ukupna visina: 91 cm

Dimenzije sjedala: 63 x 65 cm

Visina naslona za ruke: 55 cm

Opis: Polufotelja je oslonjena na četiri drvene tokarene noge. Njihova površina je ukrašena umetnutim metalnim pločicama. Svaka noga završava točkićem. Na zadnje noge dvosjeda se nastavlja njegov naslon. Tapacirana površina naslona je umetnuta u drveni ram. Gornja stranica rama naslonjača je ukrašena rezbarenim polukružnim drvenim elementom. Sa naslona dvosjeda se spuštaju drške za ruke. One se spajaju sa prednjim nogama. Dvosjed je presvučen u materijal bordo boje u čiju teksturu su utkani floralni ornamenti.

48. POLUFOTELJA (4)

Vrijeme nastanka: kraj XIX ili početak XX vijeka

Dimenzije

Ukupna visina: 85 cm

Dimenzije sjedala: 53 x 58 cm

Visina naslona za ruke: 45 cm

Opis: Polufotelja je je oslonjena na četiri drvene tokarene noge. Njihova površina je ukrašena umetnutim metalnim pločicama. Svaka noga završava točkićem. Na zadnje noge dvosjeda se nastavlja njegov naslon. Tapacirana površina naslona je umetnuta u drveni ram. Gornja stranica rama naslonjača je ukrašena rezbarenim polukružnim drvenim elementom. Sa naslona dvosjeda se spuštaju drške za ruke. One se spajaju sa prednjim nogama. Dvosjed je presvučen u materijal bordo boje u čiju teksturu su utkani floralni ornamenti.

49. STOL

Vrijeme nastanka: kraj XIX ili početak XX vijeka

Dimenzije

Visina: 74 cm

Dimenzije ploče stola: 122 x 71 cm

Opis: Stol je oslonjen na četiri drvene noge međusobno povezane drvenim lajsnama i to tako da su spojene noge na bočnim strana blago povijenom lajsnom. Na mjestu gdje su lajsne najbliže pričvršćena je još jedna, vertikalno na njih. Na nju je apliciran kupasti element. Noge stola su ukrašene tokarenjem i plitkim arkadama u koje su umetnute ukrasne metalne pločice. Ispod ploče stola je njegova lajsna – ukruta. Ona je na ukrašena umetnutim metalnim elementima, a na polju u sredini – sedefom. Ploča stola je ovalnog oblika. Na njenoj sredini je umetnut vitičasti floralni element izrađen od drveta svijetlije boje i sedefa. U njegovom središtu su dva lika muškaraca odjevenih u odijelo alpskog seljaka. Oni između sebe nose gredu na kojoj je vijenac cvijeća. Stol je lakiran lakom tamnosmeđe boje.

50. KLAVIR

Dimenzije: 99 x 176 x 148 cm

ZBIRKA SLIKA

1. KAZANDŽIJA

Inventarni broj: 353

Autor: Danilus Kabiljo(40) (1894. do 1944. godine)

Vrijema nastanka: Između 1917. i 1944. godine

Tehnika: ulje na platnu

Dimenzije: 65,3 x 86,5 cm

Signatura: d.d.u. K. Danilus

Opis: Na slici je prikazana scena nekadašnje proizvodnje predmeta izrađenih od metala. Centralni lik slike je čovjek u poznijim srednjim godinama. Predstavljen je u sjedećem položaju kako izrađuje metalnu posudu. Odjeven je u tradicionalnu gradsku mušku nošnju sa početka XX vijeka.

2. BOSANCI

Inventarni broj: 354

Autor: Danilus Kabiljo (1894. do 1944. godine)

Vrijema nastanka: Između 1917. i 1944. godine

Tehnika: ulje na platnu

Dimenzije: 74 x 54 cm

Signatura: d.d.u. K. Danilus

Opis: Predstavljena je skupina muškaraca (četvorica) na pijaci. Sjede u krugu i razgovaraju. Predstavljeni su u tradicionalnom seoskom odijelu s početka XX vijeka.

3. MRTVA PRIRODA

Inventarni broj: nema inventarnog broja

Autor: Salim Obralić (1945. godine)

Vrijema nastanka: 1978. godine

Tehnika: ulje na platnu

Dimenzije: 75 x 55,4 cm

Signatura: naknadno napisano d.d.u. Obralić Salim 1978.

Opis: Na sivoj podlozi predstavljen je ibrik i vrč.

4. ZIMA

Inventarni broj: 364

Autor: Petar Šain

Vrijema nastanka: nepoznato

Tehnika: ulje na platnu

Dimenzije: 42 x 58 cm

Signatura: d.d.u. P. Šain

Opis: Zimski pejzaž – strma ulica sa nekoliko kuća. Ugaženom stazom spuštaju se ljudi saonicama.

5. ZIMA

Inventarni broj: 364

Autor: Petar Šain

Vrijema nastanka: nepoznato

Tehnika: ulje na platnu

Dimenzije: 40 x 56 cm

Signatura: d.d.u. P. Šain

Opis: Zimski pejzaž – pogled na brdo sa kućama.

6. DVIJE PRELJE

Inventarni broj: 359

Autor: Špiro Bocarić(41) (1876. do 1941. godine)

Vrijema nastanka: između 1897. i 1914. godine

Tehnika: ulje na platnu

Dimenzije: 50 x 98 cm

Signatura: d.l.u. Š. Bocarić

Opis: Na slici su predstavljene dvije žene u srednjim godinama. Jedna je licem okrenuta prema posmatraču, dok je druga okrenuta leđima. Odjevene su u seosku narodnu nošnju, duge bijele gaće preko kojih je košulja i kratki zubun. Oko košulje je pričvršćena pregača. Na glavi im je bijela bošča. Prelja okrenuta prema posmatraču u rukama drži preslicu i vreteno. U pozadini slike se vidi kuća sa bijelom fasadom i prozorom.

7. MOTIV SA ČARŠIJE

Inventarni broj: 359

Autor: Špiro Bocarić  (1876. do 1941. godine)

Vrijema nastanka: između 1897. i 1914. godine

Tehnika: ulje na platnu

Dimenzije: 66 x 110 cm

Signatura: d.l.u. Š. Bocarić

Opis:  Na slici je predstavljena stojeća figura djevojke. Odjevena je u dimije crvene boje. Preko glave i ramena joj je prebačena marama pričvršćena ispod vrata. Na nogama su joj nanule. U pozadini slike je drvena zgrada sa širokim otvorima ispred kojih su dva konja. Oko konja rade muškarci odjeveni u tradicionalno odijelo s kraja XIX vijeka.

8. VODONOŠE

Inventarni broj: 362

Autor: Todor Švrakić (1882. do 1931. godine)

Vrijema nastanka: između 1900. i 1931. godine

Tehnika: ulje na platnu

Dimenzije: 100 x 78 cm

Signatura: d.l.u. T. Svrakić

Opis: Na slici je predstavljena seoska porodica – supružnici sa djetetom. Muškarac stoji na zaprežnim kolima i u burad sipa vodu. Pored njega stoji žena. Dječak stoji pored konja i drži ih za uzde. U pozadini je planinski pejzaž.

9. VRANJAČE

Inventarni broj: 362

Autor: Vladimir Becić(42) (1886. do 1954. godine)

Vrijema nastanka: između 1919. i 1954. godine

Tehnika: ulje na platnu

Dimenzije: 112 x 88 cm

Signatura: d.l.u. B. Vladimir

Opis: Na slici je prikazano planinsko selo sa nekoliko kuća.

10. BOSANSKI KRAJ

Inventarni broj: 360

Autor: Đoko Mazalić(43) (1888. do 1975. godine)

Vrijema nastanka: između 1918. i 1975. godine

Tehnika: ulje na lesonitu

Dimenzije: 63 x 42 cm

Signatura: d.d.u. Mazalić

Opis: Pejzaž – šuma na brdovitom terenu. Dominira crvenosmeđa boja.

11. ZBJEG

Inventarni broj: 355

Autor: Rizah Štetić(44) (1908. do 1977. godine)

Vrijema nastanka: 1944. godine

Tehnika: ulje na lesonitu

Dimenzije: 69 x 54 cm cm

Signatura: d.l.u. R. Štetić 44

Opis: Na slici je prikazana skupina žena sa djecom. Jedna od njih je prikazana kako doji djete u naručju, a jedna sa zarom na licu. Pored njih su djeca, a iza njih muškarci. U pozadini se primjećuje selo, rijeka preko koje je most i planine.

12. PRELJA - HERCEGOVKA

Inventarni broj: 366

Autor: S. Mulić

Vrijema nastanka: nepoznato

Tehnika: intarzija u drvetu

Dimenzije: 34 x 79 cm

Signatura: d.l.u. S. Mulić, d.d.u. Prelja

Opis: Na slici je prikazana stojeća ženska figura okrenuta u lijevu stranu. Odjevena je narodnu nošnju sa dugom pregačom. Oko glave joj je marama. U rukama drži vreteno i preslicu. U pozadini je prikazan seoski pejzaž, brvnara, drvena ograda i polje.

13. PRELJA - BOSANKA

Inventarni broj: 367

Autor: S. Mulić

Vrijema nastanka: nepoznato

Tehnika: intarzija u drvetu

Dimenzije: 34 x 79 cm

Signatura: d.l.u. S. Mulić, d.d.u. Prelja

Opis: Na slici je prikazana stojeća ženska figura okrenuta u desnu stranu. Odjevena je u dimije. Oko glave joj je marama. U rukama drži vreteno i preslicu. U pozadini je prikazan seoski pejzaž, brvnara, drvena ograda i polje.

14. BEZ NASLOVA

Inventarni broj: bez inventarnog broj

Autor: Martinović

Vrijema nastanka: 1974. godine

Tehnika: ulje na lesonitu

Dimenzije: 76,5 x 65 cm

Signatura: d.l.u. Martinović 74

Opis: Slikom dominiraju različiti tonovi plave i smeđe boje.

15. STARO SARAJEVO

Inventarni broj: 356

Autor: Vojo Dimitrijević (1910. do 1981. godine)

Tehnika: ulje na platnu

Dimenzije: 92,5 x 62 cm

Signatura: d.d.u. D. Vojo

Opis: Pejzaž sa rijekom Miljackom u središtu slike. Sa strana njenih obala proteže se drvored i nizovi kuća. U daljini su brda.

16. PARK U POŽAREVCU

Inventarni broj: 357

Autor: Božo Nikolić

Vrijema nastanka: 16. VI 1945.

Tehnika: tempera na papiru

Dimenzije: 43 x 30 cm

Signatura: d.d.u. Božidar Nikolić Park u Požarevcu 16. VI 1945.

Opis: Na slici je predstavljen park. Središtem slike dominira visoko stablo sa velikom krošnjom. Ispod njega je klupa na kojoj sjedi par. U pozadini, između drveća nazire se ulica sa prodavaonicama.

17. STARE KUĆE

Inventarni broj: 361

Autor: Roman Petrović (45)  

Vrijema nastanka: 1896. do 1947. godine

Tehnika: ulje na platnu

Dimenzije: 76 x 66 cm

Signatura: d.d.u. RP

Opis: Na slici je predstavljena ulica sa starim kućama na kat. Uz jednu kuću se primjećuje silueta žene. Dominira oker boja.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Park rezidencije Konak u evidenciji Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo (Lista evidentiranih, prethodno zaštićenih i zaštićenih nepokretnih spomenika kulture i prirodne baštine Kantona Sarajevo) ima status evidentiranog Spomenika vrtne arhitekture i oblikovane prirode.

Prostornim planom Bosne i Hercegovine iz 1980. godine ovo dobro je bilo evidentirano i svrstano u I (prvu) kategoriju kao kulturno-historijsko dobro.

Na osnovu Uputstva o obaveznoj jedinstvenoj metodologiji za pripremu i izradu regulacionih planova i urbanističkih projekata (»Sl. list SR BiH« br. 37/38, str. 1140), kao obavezan sadržaj i dokumentacija provedbenog plana su rješenja zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa i njihovo uključivanje u funkciju razvoja. Separatom zaštite kulturno-historijskih, arhitektonsko-urbanističkih i ambijentalnih vrijednosti urbanističke cjeline „Lijeva obala Miljacke-Bistrik” za izradu Regulacionog plana „Lijeva obala Miljacke-Bistrik”, koji je 1999. godine izradio Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, područje kompleksa Careve džamije spada u  zonu najčvršće zaštite.

Ovom zonom se obuhvataju prostori i cjeline koje posjeduju višestruke vrijednosti, što imaju spomeničke kvalitete. Takve su zone uličnih cjelina: Obala Isa-bega Ishakovića, sjeverni dio ul. Bistrik, zapadni dio ul. Franjevačka, Konak, zapadni dio ul. Isevića sokak i ostale ulične cjeline označene u grafičkom prilogu – zoning plana(46). U ovim zonama se ne smiju dopustiti nove gradnje, rušenja ili promjene koje bi mogle izmijeniti odnos masa ili pak boja. Zaštitu u ovim zonama treba provoditi na način kojim se produžava vijek trajanja najvrednijim objektima u nepromijenjenom izgledu. Dogradnje ili nadgradnje objekata se ne smiju odobravati. Sem radova tehničkog održavanja i sanacije materijala i konstrukcija, mogu se vršiti i značajniji zahvati na osnovu detaljnih programa urađenih u službi zaštite, zasnovanih na prethodnom istraživanju i naučnoj valorizaciji.

Usvajanjem Urbanističkog  plana grada Sarajeva izvršena je prethodna zaštita arhitektonsko-urbanističke cjeline Bistrika (sjeverna padina Trebevića), što je evidentirano na 218. strani »Službenih novina grada Sarajeva«, br. 4/1990. Navedenom prethodnom zaštitom konstatira se da je Bistrik „svojim istaknutim položajem u slici grada nezamjenljivi dio njegove identifikacije”. U ovoj cjelini ističe se ansambl od Pivare, preko Crkve sv. Ante i Franjevačkog samostana, zatim Vezirskog konaka (rezidencija za visoke goste), Careve džamije sa Palatom Ulema-medžlisa (danas Rijaset) do Kasarne na Bistriku i Parka Atmejdan.

4. Istraživački, konzervatorsko-restauratorski i sanacioni radovi

„Na konaku su izvršene 1906. godine neke adaptacije i amelioracije. U to je utrošeno oko 100.000 kruna. Tada je nestalo i pregrade između dvorišta konaka i haremluka, uređen je današnji park i zabranjen je prolaz kroz dvorišta s Bistrika u Konak-ulicu, a otvorena je ulica iza Konaka. Tom prilikom uvedeno je u jednom dijelu Konaka centralno grijanje i, koliko znam, to je prva zgrada u Sarajevu koja je dobila tu tekovinu moderne tehnike. Tada su isklesana i četiri kamena lava s obje strane glavnog ulaza.“ (47)  

Prema Protokolu kolaudovanja(48), o izvršenom pregledu i prijemu opravki izvršenih na zgradi velikog župana i zgradi stana armijskog generala, unutar Kraljevskog dvorca (konaka) u Sarajevu, kojeg su 28. augusta 1926. godine potpisali članovi kolaudirajuće komisije: insp. Julije Han i ing. Vlad. Dević, daju stručno mišljenje da se nadzorniku Kraljevskog dvorca u Sarajevu, Dragutinu Jileku, treba priznati, na osnovu cjelokupne utrošene sume za popravke, novčani iznos od 81.247,18 dinara. Zidarske radove je izvela firma Josipa Legara, limarske firma Izraela D. Levija, stolarske firma „Bosna“, a molerske radove firma Josipa Baltazara.

Prema Protokolu kolaudovanja, o izvršenom pregledu i prijemu opravki izvršenih na zgradi stana armijskog generala Smiljanića, unutar Kraljevskog dvorca (konaka) u Sarajevu, koji su 22. novembra 1927. godine, potpisali članovi kolaudirajuće komisije: insp. Julije Han i Ivan Dvoržak, ukupno je isplaćeno 5.441,13 dinara firmama: stolarskoj zadruzi Bosna iz Sarajeva; Budaconiju i Venturiniju; Dragutinu Kajbiću, pećaru iz Sarajeva; R. Pozniću, soboslikaru iz Sarajeva i Josipu Logoru, građevinskom poduzetniku.

Prema Protokolu kolaudovanja, o izvršenom pregledu i prijemu opravki izvršenih na zgradi Konaka u Sarajevu, koji su 21. juna 1929. godine, potpisali članovi kolaudirajuće komisije: inž. Radivojević, inž. Emil Korec, ukupno je isplaćeno 21.596,90 dinara Isaku Pardi, limaru iz Sarajeva i Mići Škarici, građevinskom poduzetniku iz Sarajeva. Obijeno je 243 m² žbuke i zamjenjeno novom, izvršeno krečenje površine od 322,66 m² kod glavnog ulaza; izvršena je popravka i zamjena oluka i olučnih vertikala; izvršen popravak veza na uvalama i grebenima krova, sa kalaisanjem spojeva; zamijenjene su kape ventilacionih cijevi i izvršeno kalaisanje spojeva sa starim opšavom od pocinčanog lima; izvršena zamjena oštećenog pokrova od eternit ploča.

Josipu Baltazaru, soboslikaru iz Sarajeva odobrena je isplata računa od 21. augusta 1926. godine, u iznosu od 11.181,85 dinara za obavljanje  molerskih radova na zgradi Konaka, kao i stanu generala Smiljanića. U samom Konaku su izvedeni sljedeći radovi: kvašenje i struganje tapeta, gipsovanje rupa i postavak tapeta u 4 sobe na 1. spratu u stanu Velikog Župana u zgradi Konaka; „molovanje 149,35 m²  salona u tamnoj crvenoj boji imitirana ćilimu sa mustrom od 2 komada i bordura od 10 boja; molovanje 136,10 m² smeđe sobe sa zlatnim ukrasima i bogatom bordurom; molovanje spavaće sobe 136,10 m² smeđe sobe sa zlatnim ukrasima i bogatom bordurom; molovanje kabineta 106,06 m²,..., molovanja vrata i prozora, klozeta i banje, razne opravke.

Na osnovu računa od 30. maja 1926. godine izdalo Građevno preduzeće Josip Logor, za izvršene građevinske zgrade na zgradi Konaka, evidentno je da u sobama I sprata izvršen popravak otpale i trošne maltera, u hodnicima, klozetima (utrošeno je u tu svrhu „fine bijele malte 5 sanduka i 15 kg portland cementa“). Izvršen je „popravak ulaznog stubišta na peron pred glavnim ulazom zgrade, vađenje skalina, ponovno smeštanje i podizanje“, a utrošeno je za te radove „oštrog šodera 2 sanduka, oštrog pijeska 1 sanduk, portland cement 50 kg“.  Osim toga izvršen je „popravak slegnute balustrade ispred perona te podnožja sa zapadne strane /mali ulaz u zgradu/“, a ukupni radovi su koštali 1.130 dinara.

Dragutin Jilek, Nadzornik Dvora Nj. V. kralja, je 22. juna 1927. godine, Građevinskoj direkciji za Bosnu i Hercegovinu, dostavio zahtjev za vršenje nužnih hitnih popravaka na zgradi Konaka: „U Konaku-Kraljevom dvorcu u Sarajevu – veoma su i neophodno nužne opravke i to: prezidanje odnosno posve dotrajalih peći da se novima izmene; parketiranje patosa u više soba, gde je patos trošan; bojadisanje 2-3 sobe kao i jedne kuhinje; betoniranje garaže (nije betonirana, a patosa nema); bojadisanje 3 stupa za bogenlampe, štange za zastavu na krovu, kao i gvozdene ograde; popravak fasade i bojadisanje cele glavne zgrade kao i prozora sa polja. Veoma bi potrebno bilo, da stručna lica pregledaju kanalizaciju i vodovod jer izgleda, da je il kanal začepit, il je gde vodovodna cev pukla. ....“

U maju 1999. godine, firma „Izograd“ iz Sarajeva je izvršila zamjenu dotrajalih olučnih vertikala (28,50 m'), horizontalnih-ležećih oluka (37,80 m'), vertikalnih spustova gromobranskih instalacija u dužini od 30 metara (kroz unutrašnjost oluka), zamjenu limenih okapnica, a vrijednost izvedenih radova je bila cca 3.000 KM.

U septembru 1999. godine, firma „Hidroinvest“ iz Sarajeva je izvršila sanaciju protivpožarnih i hidratanskih instalacija u Konaku, a vrijednost radova je bila oko 10.000 KM.

U decembru 1999., firma „Agis“ iz Sarajeva je na zgradi rezidencije Konak izvršila čišćenje oluka, kao i popravke i letovanja uvala na krovu objekta, kao i sastava oluka.

            Pripremajući se za posjetu visoke delegacije Katara (posjeta Njegove visosti Shaikh Hamad Bin Khalifa Al-Thani, Emira države Katar) Bosni i Hercegovini, koja je bila ugošćena i boravila u periodu 1-2. juni 1998. godine u rezidenciji Konak, izvršena je popravka i stavljanje u funkciju unutrašnje i vanjske hidrantske opreme, te izvršene određene intervencije u kupatilima (ugradnja protočnih bojlera i grijalica i ugrađivanje kupališnih zavjesa), izvršena nabavka kreveta i klub stolića i svjetiljki za noćne ormariće i izvršeno nekoliko sitnijih opravaka. 

U periodu april-juni 2000. godine, firma „Poin“ iz Sarajeva je izvršila sanacione radove na ulaznom platou i stepeništu. Izvršena je demontaža: kamenih stepenica vel. 40/14 cm, kamenih ploča vel. 30/5 cm, kamenih ivičnih ploča oko ulaznog platoa i između stubova vеličine 30/12 cm, kamenih ploča ispod kamenih žardinjera za cvijeće sa Iijeve i desne strane ulaznog stepeništa. Izvršen je iskop podloge, njeno stabiIiziranje, nabijanje podloge („žabom“), nasipanje i nabijanje tamponskog sloja, te betoniranje podloge sa betonom.

Nakon izvršenog pregleda i odabira iskoristivog kamenog demontiranog materijala, izvršeno je ponovno postavljanje stepenica, ivičnjaka i ploča na pripremljenu podlogu. Ugrađeno je novih: 30,80 m' stepenica, 10,92 m' kamenih ploča vel. 30/5 cm, 19,80 m' kamenih ivičnih ploča oko ulaznog platoa i između stubova vеličine 20/15 cm, 4,40 m' kamenih ploča sa urezanim žlijebom za prolaz oborinske vode. Postavljene su i dvije kamene ploče (ispod žardinjera) vel. 120 x 60 x 20 cm. Sve spojnice su zalivene u cementnom malteru razmjere 1:3. Sa figura lavova i njihovih postolja izvršeno je struganje stare boje, popravak oštećenja i završno bojenje. Izvršeni su i bravarski radovi: rekonstrukcija istočne dvorišne kapije: ugradnja verrtikalnih stupova kvadratnog presjeka 120 x 120 mm, ubetoniranih u betonske stope dim. 60 x 60 x 100 cm. Ukupna vrijednost obavljenih radova je iznosila cca 30.000 KM.

Namjera Predsjedništva Bosne i Hercegovine, jeste, da u cilju državne reprezentacije, kao i adekvatnog smještaja stranih gostiju i visokih zvaničnika, izvrši sve potrebne radove adaptacije i opremanja prostora Konaka kako bi ova rezidencija mogla odgovoriti svim zahtjevima na koje objekat takvog karaktera treba odgovoriti.

Bernhard Wiener(49) je u maju 2006. godine izradio Elaborat sa definiranim ciljevima programa sanacije rezidencijalne vile „Konak“. Glavni projekat je potrebno uraditi prema raspoloživim podlogama, i uvidom i snimanjem stanja na objektu što bi bila obaveza odabrane projektne kuće.

Prema tom Elaboratu, Glavni projekat sanacije rezidencijalnog objekta »Konak« trebao bi sadržavati(50): 

•           Arhitektonsko-građevinski i konstruktivni dio:

-     snimanje, uzimanje uzoraka ро potrebi (malteri) i prezentacija postojećeg stanja,

-     prijedlozi sanacije zidova stropova i podova, nakon instalaterskih radova,

-     krov i krovna konstrukcija, snimanje stanja i prijedlozi sanacije, sa prijedlogom termičke zaštite objekta,

-     pristupni prostor, vanjsko uređenje.

•           Projekat vanjskog uređenja sa sanacijom pratećeg objekta:

-     izvršiti detaljnu razradu kroz idejni projekat definiranog i od strane Investitora usaglašenog rješenja, vodeći računa o potrebama i budućem korištenju prostora (park) ispred objekta Konaka,

-     predvidjeti rasvjetu, video nadzor i ostalo po eventualnim naknadnim zahtjevima Investitora,

-     sačiniti detaljnu analizu i definirati buduću ulogu pratećeg objekta sa aspekta i njegove upotrebe pri većim javnim okupljanjima zvanica na prostoru ispred rezidencijalnog objekta.

•           Projekat mašinskih instalacija (klimatizacija, ventilacija, grijanje i automatska regulacija istih):

-     obzirom da objekat nema ni jedan od pomenutih instalacionih segmenata, projektant treba predložiti najbolji i ekonomski najisplativiji sistem za zadovoljavanje te potrebe. Prvenstveno odrediti medij, koji ćе biti korišten za grijanje (gas, lako ulje) i definirati lokaciju za smještaj pogonskog sistema, kao i za eventualno odlaganje goriva (u slučaju korištenja lakog ulja),

-     prethodno izvršiti precizne proračune o potrebama objekta za energijom grijanja, hladenja i ventilacije,

-     na osnovu rezultata proračuna kapacitirati buduću kotlovnicu, kao i eventualne rezervoare goriva,

-     projektant ćе proračunom i u skladu sa arhitektonsko-enterijerskim zahtjevima izvršiti izbor rashladnih mašina i odrediti njihovu lokaciju vodeći računa da ne naruši izgled objekta,

-     projektantu se stavlja mogućnost da razmotri i predloži sve opcije i druga rješenja prikladna za ovu vrstu objekta,

-     isto vrijedi i pri projektantskom opredjeljenju prema sistemu ventilacije, vodeći računa o maksimalnom očuvanju enterijera.S tim u vezi projektant ćе definirati sistem ventilacije sa akcentom na mokre čvorove, kuhinjski pogon, prostore predviđene za veće skupove, prostore specijalne namjene i prostore koji nemaju mogućnost prirodne ventilacije,

-     broj izmjena zraka u potpunosti definirati a skladu sa važećim propisima. U zimskom periodu predvidjeti ubacivanje dogrijanog zraka u, a u ljetnom periodu ubacivati vanjski zrak,

-     sve mašinske instalacije moraju biti automatizirane i nadzirane lokalno i sa centralnog mjesta nadzora i upravljanja,

-     izabrati kvalitetnu opremu provjerenog proizvodača.

•           Projekat instalacija vodovoda i kanalizacije, kojim bi se trebalo predvidjeti:

-     snimanje postojećeg stanja i prijedlog za sanaciju,

-     sanacija krova - odvod kišnice i priključci,

-     unutrašnje instalacije vodovoda i kanalizacije,

-     provjera priključaka na gradsku vodovodnu i kanalizacionu mrežu,

-     protivpožarna instalacija-hidrantska mreža,

-     demontažni radovi i uklanjanje otpada,

-     svi ostali radovi.

U okviru unutrašnjih instalacija vodova i kanalizacije projektant bi trebao obuhvatiti sljedeće:

-     demontažu i uklanjanje svih postojećih ogranaka i vertikala cjevovoda vodovodne i kanalizacione mreže,

-     demontažu i uklanjanje postojeće sanitarne opreme i uređaja,

-     novu vodovodnu i kanalizacionu mrežu u skladu sa arhitektonskim zahtjevima i priključenje na glavne vodove,

-     novu protivpožarnu hidrantsku vodovodnu mrežu,

-     novu sanitarnu opremu i uređaje,

-     predvidjeti snabdijevanje toplom i hladnom vodom svih sanitarnih uređaja i opreme,

-     pripreme tople sanitarne vode.

•           Projekat elektroinstalacija jake i slabe struje.

ELEKTROENERGETSKI BLOK

•           snimanje postojećeg stanja, provjera postojećih карасitеtа 1 prijedlog za sanaciju i rekonstrukciju,

•           provjera kapaciteta i funkcionalnosti transformatora,

•           provjera stanja i nivoa opremljenosti visokonaponskog postrojenja,

•           provjera stanja i nivoa opremljenosti niskonaponskog postrojenja,

•           neprekidno napajanje (ups),

•           орćа, nužna antipanik rasvjeta,

•           provjera mjernog mjesta utroška energije,

•           rezervni izvor napajanja,

•           svi ostali radovi.

ELEKTROENERGETSKA-JAKA STRUJA

•           snimanje postojećeg stanja,

•           elektroenergetsko napajanje, mrežno i agregatsko,

•           elektromotorni i kablovski razvod,

•           razvodno-upravljački ormari,

•           neprekidno napajanje (ups),

•           opšta, nužna i antipanik rasvjeta,

•           vanjska rasvjeta,

•           priključnice i priključna mjesta,

•           izjednačenje potencijala,

•           instalacija elektrozaštita,

•           instalacija gromobrana i uzemljenja,

•           svi ostali radovi.

SLABA STRUJA

•           telefonska instalacija i uređaji,

•           instalacija centralnog nadzora i upravljanja (cnus),

•           vatrodojavna zaštita prostora,

•           video nadzor i protivprovalni sistem,

•           kontrola pristupa,

•           računarska mreža,

•           satna instalacija,

•           rtv instalacija,

•           svi ostali radovi.

Spratne razvodne table projektovati kao višedjelne, sa odvojenim dijelovima za pojedine sisteme i to Mrežni dio - Agregatski dio - prema potrebi UPS dio.

Napojne kablove projektovati kao petožilne, a polagati ih р/ž, n/ž, na perforirane nosače kablova, u spuštenom stropu i/ili u PVC cijevi ili parapetnom kanalu. Projekirati sistem sa svim propisanim zaštitama.

Izbor rasvjetnih tijela nužne i protivpanik rasvjete izvršiti saglasno arhitektonskim zahtjevima i radnim uslovima.

Instalaciju vanjske rasvjete projektirati kao obilaznu i dekorativnu. Poštovati arhitektonsko rješenje uređenja pristupnih puteva, staza i platoa, važeće propise, te iskustva projektanta na realizaciji sličnih objekata. Napajanje i upravljanje instalacijom vanjske rasvjete predvidjeti sa 0,4 kV postrojenja, kao i sa centralnog mjesta nadzora i upravljanja. Predvidjeti izbor i mogućnost ručnog ili automatskog upravljanja preko foto releja ili uklopnog sata.

5. Sadašnje stanje dobra

Objekat se, u građevinskom smislu, nalazi u dobrom stanju.

U ratu 1992-1995, oštećeni su vitraži koji su postavljeni na južnoj fasadi Konaka, a koji služe radi osvjetljenja glavnog stepeništa Konaka. Prema ponudi, firme „Vitraj“ iz Sarajeva (u vlasništvu Levi Ognjena i Pregelj Dijane), iz augusta 2000. godine, navedeno je da su vitraži koje treba sanirati ugrađeni u dva fasadna otvora glavnog stepeništa :

-     otvor ukupne veličine сса 550 х 250 cm sastavljan iz  36 роlја

-     otvor ukupne veličine сса 550 х 400 cm sastavljen iz  41 роlја.

Ponuda precizira i vrstu sanacionih radova: i način rada su sljedeći:

„Demontaža pojedinačnih рolја sa oštećenim staklima, zamjena оštećenih stakala novim, odgovarajućim staklom, pa potrebi zamjena olovnih profila, te ponovna ugradnja na objektu. Prilikom demontaže pojedinačnih polja potrebno je očistiti, mjestimično popraviti i ofarbati kompletnu bravariju.

Na gornjem otvoru, na kojem su polja veličine cca 70 х 130 cm, zbog stabilnosti polja potrebno je dodati ро 4 ukrute na svako роlје, izrađeno od armaturnog željeza kao što su i рostojeće ukrute.“

Prema navedenoj ponudi cijena izvođenja radova sanacije vitraža je procijenjena na oko 15.000 KM.

U ratu su gelerima oštećene istočna i južna fasada objekta. Radi se o manjim površinskim oštećenjima.

Ono što jeste zabrinjavajuće, a evidentni je i moglo bi se reći permanentni problem (prvi pisani trag o popravkama ulazne terase sa stepeništem datira još iz 1926.),  jeste slijeganje tla na sjeverozapadnom dijelu objekta.

S obzirom na horizontalne pukotine (širina pukotina iznosi 1 do 1,50 cm) koje su uočene i u enterijeru Konaka u prizemnim prostorijama u  sjeverozapadnom dijelu objekta, kao i na prisutan problem ponovnog slijeganja ulazne terase objekta sjeverozapadno od Konaka, može se konstatirati da na jednom širem potezu dolazi do neravnomjernog slijeganja terena. 

Bilo bi neohodno angažirati stručnjake za geomehaniku i fundiranje, utvrditi pravi razlog tonjenja i naći tehnički prihvatljivo rješenje za stabilizaciju tla, pa zatim izvršiti nužne prepravke na samom objektu Konaka.

Što se tiče utilitarnosti objekta, njegovi najveći nedostaci generisani su iz problema loše tehničko-infrastrukturne opremljenosti objekta, koja ne može odgovoriti zahtjevima današnjeg vremena, naročito kada se radi o reprezentativnoj rezidenciji od državnog značaja(51).

Zbirka slika nalazi se u dobrom stanju.

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (»Službeni glasnik BiH«, br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A) Vremensko određenje

(dobra nastala od praistorije do 1960. godine)

B) Historijska vrijednost

(veza građevine, cjeline ili područja sa historijskom ličnošću ili značajnim događajem u historiji)

C) Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Kvalitet obrade;

ii.         Kvalitet materijala;

iii.         Proporcije;

iv.         Kompozicija;

v.          Vrijednost detalja;

vi.         Vrijednost konstrukcije.

D) Čitljivost

(dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

i.          Djelo značajnog umjetnika ili graditelja;

ii.         Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru,.

E) Simbolička vrijednost

i.          Ontološka vrijednost;

ii.         Tradicionalna vrijednost;

iii.         Vezanost za rituale ili obrede;

iv.         Značaj za identitet grupe ljudi.

F) Ambijentalna vrijednost

i.          Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline;

ii.         Značenje u strukturi i slici grada;

iii.         Objekat ili skup objekata je dio cjeline ili područja.

G) Izvornost

i.          Oblik i dizajn;

ii.         Materijal i sadržaj;

iii.         Namjena i upotreba;

iv.         Tradicija i tehnike;

v.          Položaj i smještaj u prostoru;

vi.         Duh i osjećanja;

vii.        Drugi unutrašnji i vanjski činioci.

H) Jedinstvenost i reprezentativnost

i.          Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila;

ii.         Vrhunsko umjetničko ili arhitektonsko djelo.

I) Cjelovitost

(cjeline, područja, zbirke)

i.          Fizička cjelovitost (kompaktnost);

ii.         Zaokruženost (kompletnost).

Sastavni dio ove odluke su:

-     kopija katastarskog plana, Razmjera 1:1000, k.č. broj 8 i 9, k.o. Sarajevo XI, posjedovni list 1450, br. plana 1 i 6 (po starom premjeru dio k.č. broj 8, 6, 181, 182 i 183, Mahala CXVIII – Sarajevo i dio k.č. broj 61, 62, 169, 129 i 197 Mahala CXX – Sarajevo ), Općina Stari Grad, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina, izdala 20. 8. 2007. godine Služba za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar Općine Stari Grad, Federacija Bosne i Hercegovine.

-     fotodokumentacija:

o        fotografije postojećeg stanja palate Konaka fotografisali su: etnolog Slobodanka Nikolić i arh. Emir Softić (fotografisano digitalnim fotoaparatom: Canon PowerShot G3 i Canon PowerShot A450)

-     grafički prilozi

o        austrougarski geodetski snimak iz 1903. godine

o        situacioni nacrt „Banskih dvorova, Nacrt datira iz perioda nakon 1922. godine.

o        Nacrti stražare Konaka u Sarajevu datiraju iz septembra 1927. godine, crtao građ. nadzornik Dolić; Tehnička arhiva Građevinske direkcije u Sarajevu. Sign. 6031, Arhiv Bosne i Hercegovine

o        Nacrt Konjušnica „Konaka“ u Sarajevu, Tehnička arhiva Građevinske direkcije u Sarajevu. Sign. IV/4: 6031; Arhiv Bosne i Hercegovine, datira iz septembra 1927. godine

o        crteži glavne zgrade Konaka iz augusta 1927. godine

o        crtež Sporedne zgrade u dvorištu kompleksa Konak u Sarajevu  (crteži datiraju iz septembra 1924. godine

o        tlocrtne osnove objavljene 1956. u radu Hamdije Kreševljakovića, Hamdija Kreševljaković, Saraji ili dvori bosanskih namjesnika, Naše starine III, Sarajevo 1956, 18-19

o        Sporedna zgrada u dvorištu kompleksa Konak u Sarajevu (objekat u kojem je stanovao valija); Crtao E. Šlezinger, septembar 1927. godine, Sarajevo; Arhiv Bosne i Hercegovine, Građevinska direkcija Sarajevo, godina 1927., crtež br. 6004

o        Tehnički snimci postojećeg stanja Konaka (tlocrti prizemlja, I i II sprata, dva poprečna presjeka), razmjera crteža 1:100, izradila firma „Poin“ iz Sarajeva, juni 1993, ovlašteni projektaniti: Amela Čengić i Sabina Živojević

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja Graditeljske cjeline Konaka u Sarajevu zajedno sa pokretnim nasljeđem nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

1917.    Dr Franjo M. Blažević, Crkva sv. Ante Padovanskog u Sarajevu, Sarajevo, 1917.

1920-29.Dokumenti o Konaku iz Tehničkog arhiva Građevinske direkcije u Sarajevu za 1920-1929.; Arhiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

1937.    V. Skarić, Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrougarske okupacije, Sarajevo, 1937.

1939.    Нamdija Kreševljaković, Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, Sarajevo, 1939.

1956.    Нamdija Kreševljaković, Saraji ili dvori bosanskih namjesnika (1463-1878), Naše starine III, Sarajevo 1956, str. 13-22

1964.    Hazim Šabanović, Krajište Isa-bega Ishakovića, Zbirni katastarski popis iz 1455. godine, Sarajevo 1964.

1973.    Alija Bejtić, Ulice i trgovi Sarajeva; Topografija, geneza i toponomija, Sarajevo, 1973

1980.    Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, Faza »B« - valorizacija prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1980.

1987.    Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878-1918. (katalog), Koncepcija izložbe i izbor djela Ibrahim Krzović, Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, Sarajevo

1973.    Alija Bejtić, Ulice i trgovi Sarajeva, Topografija geneza i toponimija, Sarajevo, 1973.

1985.    Hazim Šabanović, Vakufnama Isa-bega, sina pokojnog Ishak-bega, Vakufname iz Bosne i Hercegovine, XV i XVI vijek, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985, str. 9-27

1996.    EVLIYA, Çelebi: Putopis: odlomci o jugoslavenskim zemljama / Evlija Čelebi; [preveo, uvod i komentar napisao Hazim Šabanović]. - 3. izd. - Sarajevo : „Sarajevo Publishing“, 1996, 704, [48]str. s tablama : ilustr.; 24 cm - (Biblioteka Kulturno nasljeđe) - Prevod djela: Seyahatnamesi. Pravo ime autora: Evlija ibn Derviš Mehmed Zilli.

1997.    Behija Zlatar, Zlatni period Sarajeva, Prilozi historiji Sarajeva, Institut za historiju, 1997.

2005.    Izet Mašić, Korijeni medicine i zdravstva u Bosni i Hercegovini / Izet Mašić, Sarajevo: "Avicena", 2005 (Sarajevo: OKO). - 227 str. : ilustr.; 24 cm - (Biblioteka  Biomedicinske publikacije; knj. 19)

2006.    Bernhard Wiener: Elaborat Projektnog zadatka za sanaciju rezidencijalne vile Konak u Sarajevu, Sarajevo, 2006.

2007.    Meliha Husedžinović, Umjetnička kolekcija institucija Bosne i Hercegovine i njeno prisustvo u javnom prostoru. Vizura, Sarajevo, 99-103, 2007.

(1) Ulica se razvila u prvim vijekovima turske vladavine u Sarajevu. Njen krak koji vodi od rijeke Miljacke, prema jugu, prolazi kroz prvu orijentalnu naseobinu današnjeg Sarajeva: Hatibovu mahalu (kasnije nazvanu Džami-atik mahalom, odnosno Hungarijom, a potom Carevom mahalom), nosio je naziv Konak (ime dobio prema rezidencijalnoj zgradi bosanskih valija, sagrađenoj 1869.). Ulica je mijenjala nazive: 10. januara 1919. dobila je naziv Nikole Pašića, od 1941.do 1945. nosila je naziv Vojvode Slavka Kvaternika, a nakon 1948. zvala se ulicom Nurije Pozderca. Nekadašnji sokak Ploča (krak koji se zapadno od samostanske zgrade proteže prema Tvornici ćilima na Bistriku), je poslije 1878. ušao u sastav Konak ulice, nešto kasnije postao samostalnom ulicom pod nazivom Franjevačka (Bejtić, Alija: Ulice i trgovi Sarajeva; Topografija, geneza i toponomija, Sarajevo, 1973, 280-281). 

(2) “Po narodnoj predaji taj je saraj sagradio Krajišnik I s a - b e g  I s h а k ov i ć, osnivač Sarajeva. I, ako je toj predaji vjerovati, onda bi ta zgrada nastala izmedu 1440. i 1462, jer je tih godina bio Isa-beg Krajišnik. Turski geograf prve polovine XVII stoljeća Hadži Ka1fa (Ćatib Čelebija) piše kako je dvor ili saraj podigao sultan Fatih Mehmed II, što ćе reći da je ta zgrada nastala u Fatihovo doba (St. Novaković, Hadži Ka1fa ili Ćatib Čelebija, turski geograf XVIII stoljeća о Balkanskom poluostrvu, Spomenik SKA XVIII, Beograd, 1892, р, 79.). Prema tome taj bi dvor bio sagraden izmedu 1453 i 1462 godine.” (Hamdija Kreševljaković , Saraji ili dvori bosanskih namjesnika, Naše starine III, Sarajevo 1956, 13)

(3) U vakufnami Isa-bega Ishakovića u originalu je napisano Saray ovasi; od turskog saray - dvor i ova - polje nastalo je ime Sarajevo. Ovo je najstariji pomen današnjeg imena Sarajeva. Ranije, a i u XVI vijeku, ono se u domaćim i zapadnim vrelima zove Vrhbosna, Vrhbosanje i sl., a tek kasnije Sarajo, Saraglio, Saraj-Bosna i sl. (Hazim Šabanović, Vakufnama Isa-bega, sina pokojnog Ishak-bega, Vakufname iz Bosne i Hercegovine, XV i XVI vijek, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985, str. 9-27).

(4) H. Šabanović, Krajište Isa-bega Ishakovića, Zbirni katastarski popis iz 1455. godine, Sarajevo 1964.

(5) Н. Kreševljaković, Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, Sarajevo, 1939, p. 49.

(6) Hamdija Kreševljaković , Saraji ili dvori bosanskih namjesnika, Naše starine III, Sarajevo 1956, 13

(7) U zapisima izvjestitelja fra Pavla iz Rovinja, dat je sljedeći opis »Odvedoše me da vidim tefterdarovu, što ćе reći blagajnikovu раlаču. Tu bijaše jedna velika sala na četiri ugla, u kojoj je sav pod bio zastrt velikim ćilimom, a naokolo mnogo jastuka od brokata, koji donekle služe kao stolice. Dva Turčina sjeđahu na podu, naslonjena na jastuke. ... Pokazaše mi begovu раlаču.U njoj je bilo velikih ogledala.Vidjeh njegov kabinet sa lijepim pisaćim stolom, malim stolićem od abonosa.Prođosmo kroz sučevu раlаču,ali se zbog mnogog svijeta ne popesmo uz stepenice. Bacismo letimičan pogled, te vidjeh da je раlаčа lijepa (S. Zlatović, Izvještaj о Bosni godine 1640. о. Pav1a iz Rovinja, Starine XXIII, Zagreb, 1890, р. 37; V. Skarić, Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrougarske okupacije, Sarajevo, 1937, p. 91)

(8) U putopisu Evlije Čelebije iz 1659-1660. zabilježeno je sljedeće: „U Sarajevu ima sedamnaest hiljada kuća prizemnih i na sprat koje su građene od tvrdog materijala. One su u dobrom stanju, a pokrivene su ćeramitom i šindrom. Od ovih su najimpozantniji pašini dvori. Ostali saraji (središta) ejaleta nisu naročito impozantni ni prikladni za paše, jer su to tijesni odžaci (handān). Znamenitiji su saraj deftedara Musli-efendije i saraj Eb-paše.“

(9) „...vidi se da su se saraji sastojali od dviju većih zgrada s prizemljem i katom, a spajao ih je natkriven i zatvoren hodnik, zvan mābèjna ili kubúra. U jednoj od tih zgrada bio je vezirov ured, a u drugoj stan. Osim toga, bilo је još i drugih manjih zgrada za poslugu, muzikante ili mehtere, ambar, staje itd. Sve su zgrade bile prekrivene šimlom. Na sprat su vodile dvoje stepenice, velike i male. U jednoj od ovih zgrada bila je kućna banja presvedena kupolom. Sve su te zgrade bile u velikom dvorištu, opasanom zidom. U to se dvorište ulazilo kroz dvije kapije: s Bistrika i Atmejdana. Na popravke je potrošeno prema obračunima godine:

1770...................                    2260 groša

1797...................                    1250 groša

1800...................                    1015 + 2765

1810...................                    691,20

1813...................                    10000 groša

1820...................                    1093,11 p.

(10) Hamdija Kreševljaković, Saraji ili dvori bosanskih namjesnika, Naše starine III, Sarajevo 1956, 17 (podaci preuzeti iz Sarajevskog sidžila, Gazi Husrev-begova biblioteka, broj 50, str. 29)

(11) Isto djelo str, 18. (podaci preuzeti iz Sarajevskog sidžila, Gazi Husrev-begova biblioteka, broj 53, str. 38)

(12) Kršla (tur.) vojnička kasarna (ŠKALJIĆ, Abdulah, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku , 1989, str. 420)

(13) Hamdija Kreševljaković, Saraji ili dvori bosanskih namjesnika, Naše starine III, Sarajevo 1956, 18 (podaci preuzeti iz Sarajevskog sidžila, Gazi Husrev-begova biblioteka, broj 66, str. 111)

(14) Hamdija Kreševljaković, Saraji ili dvori bosanskih namjesnika, Naše starine III, Sarajevo 1956, 18-20 (podaci preuzeti iz Sarajevskog sidžila, Gazi Husrev-begova biblioteka, broj 71, str. 75)

(15) državna zemlja, koja pripada državi (Anić, Vladimir: Rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb, 2000., 216)

(16) Zapravo radi se o staroj crkvi Sv. Ante, u kojoj je zadnja služba bila obavljena 15. marta 1912. godine, a njeno rušenje, radi izgradnje nove, današnje crkve Sv. Ante, obavljeno od 16. do 19. marta 1912. godine (Dr Franjo M. Blažević, Crkva sv. Ante Padovanskog u Sarajevu, Sarajevo 1917, str. 65)

(17) Bio bosanski vezir u periodu 1861-1868.

(18) Hamdija Kreševljaković, Saraji ili dvori bosanskih namjesnika, Naše starine III, Sarajevo 1956, 21

(19) Naučni skup Otpor austrougarskoj okupaciji 1878. u Bosni i Hercegovini, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja, knjiga XLIII, Odjeljenje društvenih nauka, knjiga 8, Sarajevo 1979.

(20) Nakon obavljenih konsultacija vojnih zapovjednika austrougarske vojske, pukovnika Arnštajna i saradnika koji su bili u pratnji prijestolonasljednika s odgovornim osobama na bečkom dvoru, naređeno je tadašnjem prosektoru Zemaljske bolnice u Sarajevu, a kasnije i osnivačem Instituta za sudsku medicinu, doktoru Pavao Kaunicu da obavi obdukciju i konzerviranje Ferdinandovog i Sofijinog tijela, kako bi se ona mogla transportirati do Beča i tamo obaviti njihova sahrana. Konzerviranje je moralo, prema naredbama iz Beča, da se izvrši za jednu noć, između 28. i 29. juna 1914. godine. Konzerviranje je trebao obaviti jedan ugledni bečki profesor, ali s obzirom da je za njegov dolazak u Sarajevo bilo potrebno izvjesno vrijeme, dvorska kancelarija u Beču pukovniku Arnštajnu dala je odobrenje da konzerviranje Ferdinanda i Sofije obavi mladi dr. Kaunic sa svojim asistentima prosektorom dr. Pollakom i Edvardom Hechtom. (Autentična svjedočenja dr. Pavao Kaunitza, profesora Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, o tim sudbonosnim događajima i detaljnim opisom čina obdukcije, zapisao je 1958. godine, novinar i publicista Radivoju Papiću, i objavio knjizi “Čovjek čovjeku”, 1975. godine; Detaljan opis čina obdukcije je objavljen u knjizi: MAŠIĆ, Izet: Korijeni medicine i zdravstva u Bosni i Hercegovini, /Biblioteka Biomedicinske publikacije; knj. 19/, Sarajevo, 2005, str. 135-138 )

(21) Dana 16. 11. 1946. godine Medicinski fakultet u Sarajevu je počeo  rad na svojoj sadašnjoj lokaciji.

(22) Muslimansko kulturno društvo „Narodna uzdanica“ je osnovano 20. 10. 1924. godine i djelovalo je na čitavom području Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Sarajevu. Rad društva zabranjen je 1949. godine.

(23) Zgrada u kojoj je danas Osnovna škola „Edhem Mulabdić“. Ulica Konak br. 1, na Bistriku u Sarajevu.

(24) MAŠIĆ, Izet: Korijeni medicine i zdravstva u Bosni i Hercegovini, (Biblioteka Biomedicinske publikacije; knj. 19), Sarajevo, 2005, str. 178 i 223

(25) Ostali rezidencijalni objekti u vlasništvu države Bosne i Hercegovine: Stojčevac, Tjentište, Vila „Koprivnica“ kod Bugojna i drugi, su oštećeni u ratu 1992–1996.

(26) Na austrougarskom geodetskom snimku iz 1903. godine, kao i na situacionom nacrtu „Banskih dvorova“, gabariti objekta, u kojem je, u turskom periodu, stanovao valija, su ucrtani u karte.

(27) Crtao E. Šlezinger, septembar 1927. godine, Sarajevo; Arhiv Bosne i Hercegovine, Građevinska direkcija Sarajevo, godina 1927., crtež br. 6004

(28) Na fotografiji, na sjevernoj fasadi objekta, na spratnoj etaži ima 5 prozorskih otvora i jedan prozor za osvjetljenje stepeništa, dok na crtežima iz 1927. na sjevernoj fasadi 6+1 prozorskih otvora. Objekat je bio pokriven četverovodnim krovištem.

(29) Vidljivo na fotografiji Konaka snimljenoj prije 1880. godine (Op. E. Softić: Na fotografiji se, jugostočno od Konaka, vidi konak Fadil-paše Šerifije – dakle fotografija je sigurno snimljena prije izgradnje Crkve sv. Ante na Bistriku).

(30) Prema austrougarskom geodetskom snimku iz 1903. godine.

(31) Nacrt datira iz perioda nakon 1922. godine.

(32) U središnjem dijelu objekta je u prizemlju bio uži: njegova širina je iznosila cca 5,20 m.

(33) Nacrt Konjušnica „Konaka“ u Sarajevu, Tehnička arhiva Građevinske direkcije u Sarajevu. Sign. IV/4: 6031; Arhiv Bosne i Hercegovine, datira iz septembra 1927. godine

(34) Novu zgradu Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, na lokalitetu Marijin dvora, projektirao je prof. Juraj Najthart, 1975–1977., a objekat je dovršen 1980. godine. Nakon preseljenja Skupštine SR BiH u novi objekat, svi prostori bivše Skupštine SR BiH, ustupljeni su Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

(35) Nacrti stražare Konaka u Sarajevu datiraju iz septembra 1927. godine,  crtao građ. nadzornik Dolić; Tehnička arhiva Građevinske direkcije u Sarajevu. Sign. 6031, Arhiv Bosne i Hercegovine.

(36) Sagledavajući postojeće tlocrtne osnove Konaka iz 1924. i 1927., tlocrtne osnove objavljene 1956. u radu Hamdije Kreševljakovića (Saraji ili dvori bosanskih namjesnika, Naše starine III, Sarajevo 1956., 18-19), kao i tehničke snimke objekta iz 1993. godine, jasno je da je Konak u svom prvobitnom rješenju tlocrtne osnove iz 1867–1869. bio koncipiran kao potpuno simetrična građevina. Kasnijim dogradnjama Konaka: „tople“ veze Konaka sa stanom valije na jugozapadnom dijelu Konaka, kao i dogradnjom bloka sa sanitarijama, na jugostočnom dijelu Konaka, izgubljena je simetričnost južne strane objekta.

(37) U odnosu na referentnu kotu +/- 0,00 (kota poda hola u prizemlju).

(38) Tzv. Turski barok je u Osmanskom carstvu bio zastupljen u periodu 1757–1808 (Dolmabahçe palača, 1843–1856; Beylerbeyi palača, 1861–1865; Ortaköy džamija, 1854–1856, Debreli Ismail Pasa yali, 1778, itd.).

(39) Prema vrsti zvuka koji se može čuti, nakon kuckanja po skulpturi lava, može se zaključiti, da se radi „šupljem tijelu“, najvjerovatnije odljevku (op. E. Softić).

(40) Rođen je u Sarajevu gdje je maturirao 1916. godine. Nakon toga odlazi na Akademiju likovnih umjetnosti u Beč. Ubijen je u logoru Jasenovac.

(41) Rođen je u Budvi u trgovačkoj porodici. Slikarstvo je najprije učio od starijeg brata Anastasa, a potom u Italiji. U periodu od 1897. do 1914. godine živi u Sarajevu, a potom se seli u Banju Luku. U Banjoj Luci su ga ubile ustaše 1941. godine.

(42) Rođen u Zagrebu. Tu je studirao pravo. Kasnije studira slikarstvo u Minhenu i Parizu. Radio je u Osjeku, Beogradu i Betolju. U periodu između 1919. do 1923. godine boravio je u Blažuju pored Sarajeva. Umro je u Zagrebu

(43) Rođen je u Kostajnici. Osnovnu školu je završio u Prijedoru, a gimnaziju u Sarajevu. Zvanje profesora slikarstva stekao je u Budimpešti na Akademiji primijenjenih umjetnosti. Jedno vrijeme je živio u Beogradu, radio je kao profesor slikanja u Travniku, te u Zavodu za zaštitu spomenika u Sarajevu gdje je i umro.

(44) Rođen je u Brčkom. Akademiju za umjetnost i umjetnički obrt je završio 1932. godine u Zagrebu. Umro je u Sarajevu.

(45) Rođen je u Donjem Vakufu. Slikarstvo je studirao u Krakovu i Budimpešti. Usavršavao se u Parizu. Bio je profesor slikanja, a potom i scenograf u Narodnom pozorištu u Sarajevu. Umro je u Sarajevu.

(46) prilog Seperata zaštite kulturno-historijskih, arhitektonsko-urbanističkih i ambijentalnih vrijednosti urbanističke cjeline „Lijeva obala Miljacke-Bistrik”

(47) Hamdija Kreševljaković, Saraji ili dvori bosanskih namjesnika, Naše starine III, Sarajevo 1956, 21

(48) kolaudacija (l.collaudatio) pohvaljivanje, pohvala; zvaničan pregled građevina radi provjeravanja da li njihova izrada odgovara ugovoru.

        Svi, u daljem tekstu navedeni podaci za godine 1920-1929, pronađeni su u Tehničkom arhivu Građevinske direkcije u Sarajevu za 1920-1929. ; Arhiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

(49) arhitekta, šef Odsjeka za arhit.-građ. poslove Službe za zajedničke poslove institucija Bosne i Hercegovine

(50) Preuzeto iz navedenog Elaborata

(51) Detaljnije o nužnim poboljšanjima koje je potrebno uraditi u rezidenciji Konak je navedeno u Bernhard Wiener: Elaborat Projektnog zadatka za sanaciju rezidencijalne vile Konak u Sarajevu, Sarajevo, 2006.