Status spomenika -> Peticija
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4.
Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39.
stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na
sjednici održanoj od 2. do 4. septembra 2013. godine donijela je
O D L U K U
I
Historijska građevina –
Muzička škola u Tuzli koja se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 8, k.o. Tuzla II (novi
premjer), posjedovni list broj 318, što odgovara k.č. 6/47, 6/48 i 6/49, k.o.
Tuzla (stari premjer), z.k. uložak br. 12673 i 9205, općina Tuzla, Federacija
Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina, ne
ispunjava Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima
(„Službeni glasnik BiH, br. 32/02 i 15/03).
II
Danom donošenja ove odluke, dobro iz tačke I ove odluke briše se sa Liste
peticija koja se vodi u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem
tekstu: Komisija).
III
Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma
za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.
IV
Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom
glasniku BiH“.
Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay,
Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.
Broj: 07.3-2.4-55/13-7
3. septembra 2013. godine
Sarajevo
Predsjedavajući Komisije
Dubravko Lovrenović
O b
r a z l o ž e nj e
I – UVOD
Na osnovi člana 2. stav 1. Zakona o provođenju odluka Komisije za očuvanje
nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma
za mir u Bosni i Hercegovini, „nacionalni spomenik“ je dobro koje je Komisija
za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu
sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,
kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
(„Službeni glasnik BiH“ broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku
o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira na
to da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.
Sunčica Kuzmić iz Tuzle podnijela je, dana 04.09.2012. godine, Komisiji za
očuvanje nacionalnih spomenika, peticiju/prijedlog za proglašenje Muzičke škole
u Tuzli, nacionalnim spomenikom BiH.
U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V stava 4. Aneksa 8. i
člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika,
Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za
proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
Razlog za donošenje negativne odluke
Konstantno slijeganje terena uzrokovalo je oštećenje konstruktivnog sistema
objekta što je dovelo do gubitka njegovog integriteta. Sanacija objekta nije
moguća jer sam uzrok tonjenja terena nije otklonjen. Svi pokušaji provedbe bilo
kakvog plana sanacije ne bi uspjeli spasiti objekat od razaranja te ga nije
moguće zaštititi kao pojedinačni spomenik od značaja za Bosnu i Hercegovinu,
uprkos činjenici da posjeduje određenu historijsku, dokumentarnu i estetsku
vrijednost i predstavlja jedno od najznačajnijih ostvarenja Franje Lavrenčića,
graditelja koji je utjecao na razvoj savremene arhitekture na tlu Bosne i
Hercegovine.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U toku vođenja postupka izvršen je uvid u:
-
podatke o sadašnjem stanju i namjeni
dobra, uključujući opis, arhitektonski snimak i fotografije;
- uvid u sadašnje stanje
dobra;
- kopiju katastarskog
plana;
- zemljišno-knjižni
izvadak;
-
historijsku, arhitektonsku ili drugu
dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištene dokumentacije u
okviru ove odluke.
Prema odredbi člana V stav 2. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u
Bosni i Hercegovini i člana 37. Poslovnika o radu Komisije, prije donošenja
konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, Komisija će pružiti
mogućnost vlasniku predloženog nacionalnog spomenika, podnosiocu peticije,
institucijama nadležnim za očuvanje naslijeđa, stručnim i naučnim
institucijama, stručnjacima i naučnicima, kao i drugim zainteresiranim licima
da iznesu svoje stavove. Dana 05.09.2012. godine Komisija je primila peticiju
od Sunčice Kuzmić iz Tuzle bez priloga, s tim da je podnosilac peticije
30.08.2012. godine dostavio Rješenje Službe za inspekcijske poslove Općine
Tuzla broj 09-23-5936/12 od 17.08.2012. godine i jednu fotografiju objekta.
U skladu s tim, Komisija je dopisom br. 07.3 – 35.2-5/12-173, od
14.09.2012. godine zatražila dostavljanje dokumentacije i stavova u vezi sa
proglašenjem historijske građevine – Muzička škola u Tuzli od: Arhiva BiH,
Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta,
Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog naslijeđa Tuzlanskog
kantona, Općine Tuzla i Osnovne i srednje muzičke škole u Tuzli.
U „Službenom glasniku BiH“ broj 103/12 od 24.01.2013. godine objavljeno je
Obavještenje o pokretanju postupka proglašenja predmetnog dobra nacionalnim
spomenikom, te poziv vlasnicima i drugim zainteresiranim fizičkim i pravnim
licima, tijelima i institucijama da u roku od 30 dana, dostave Komisiji svoje
stavove u vezi sa proglašenjem dobra nacionalnim spomenikom.
Komisija je dopisom br. 07.3 – 35.2-2/13-35, od 28.02.2013. godine zatražila
dostavljanje „Elaborata o mogućnosti i isplativosti sanacije objekta Muzičke
škole u Tuzli“, a u vezi sa proglašenjem historijske građevine – Muzička škola
u Tuzli od: Općine Tuzla i Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog
ministarstva kulture i sporta.
Komisija je dopisom br. 07.3 – 35.2-2/13-53, od 14.03.2013. godine
zatražila dostavljanje „Elaborata o mogućnosti i isplativosti sanacije objekta
Muzičke škole u Tuzli“, a u vezi sa proglašenjem historijske građevine –
Muzička škola u Tuzli od: Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog
naslijeđa Tuzlanskog kantona i Osnovne i srednje muzičke škole u Tuzli.
Komisija je dopisom br. 07.3 – 35.2-2/13-52, od 14.03.2013. godine uputila
urgenciju za dostavljanje „Elaborata o mogućnosti i isplativosti sanacije
objekta Muzičke škole u Tuzli“, a u vezi sa proglašenjem historijske građevine
– Muzička škola u Tuzli od: Općine Tuzla (Služba za prostorno uređenje i
zaštitu okoline i Zavod za urbanizam).
Nakon toga, Komisiji je dostavljena sljedeća dokumentacija:
-
Zavod za zaštitu spomenika u sastavu
Federalnog ministarstva kulture i sporta je odgovorio dopisom broj
07-40-4-5273-1/12 od 26.09.2012. godine. Dopisom je utvđeno da dobro nije
prethodno zaštićeno
- Zavod za zaštitu i
korištenje kulturno-historijskog naslijeđa Tuzlanskog kantona, je odgovorio
dopisom broj 216/12 od 26.09.2012. godine. Dopisom je utvrđeno da u Elaboratu
kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za zaštitu područja Tuzle, među
nekoliko desetina dobara graditeljskog naslijeđa nije tretirana zgrada Muzičke
škole
- Općina Tuzla je
odgovorila dopisom broj 02-05-9880-2012 od 06.12.2012. godine. Dopisom je
utvrđeno da u postojećoj planskoj dokumentaciji objekat Muzičke škole nije
evidentiran kao objekat od posebnog značaja, tretiran je kao neutralan, odnosno
kao objekat koji ne pripada ni vremenu ni ambijentu, ali ga ni ne narušava.
Konačan stav treba zauzeti nakon izrade „Elaborata o mogućnosti i isplativosti
sanacije objekta Muzičke škole u Tuzli sa detaljnim troškovnikom“. U prilogu se
nalaze slijedeći dokumenti:
¾
Kopija katastarskog plana – br. plana
61 k.o. Tuzla II
¾
Prepis posjedovnog lista – br. 318 k.o.
Tuzla II
¾
Identifikacija od 25.09.2012. godine
¾
z.k. uložak broj 9205, k.o. Tuzla
¾
z.k. uložak broj 12673, k.o. Tuzla
- Zahtjev Ministarstva
obrazovanja, nauke, kulture i sporta TK-a br. 10/1-38-3873-1/1 od 17.03.2011.
godine, dostavljen Službi za prostorno uređenje i zaštitu okoline Općine Tuzla
za građevinsko-geodetsko vještačenje objekta Muzičke škole
- Zahtjev JU Osnovne
muzičke škole br. 1025/10 i JU Srednje muzičke škole br. 1149/10 od 16.12.2010.
godine, dostavljen Skupštini Tuzlanskog kantona za poduzimanje neophodnih
radnji. U Zahtjevu se traži formiranje Komisije za utvrđivanje stanja objekta
od strane Skupštine Tuzlanskog kantona, a s obzirom na zabrinjavajuće stanje
konstrukcije objekta
- Izvještaj iz marta 2011.
godine koji je sačinila Komisija za pregled objekta formirane od strane Službe
za prostorno uređenje i zaštitu okoline Općine Tuzla. U izvještaju se navodi da
je tokom marta 2011. godine održavana redovna nastava, ali da je usljed
slijeganja tla došlo do oštećenja na objektu. Objekat je naget u poprečnoj osi
za cca 1,20 m u pravcu jug-jugoistok i došlo je do pucanja zidova. Nagetost
iznosi 7%. Po broju pukotina se može zaključiti da objekat nije teže
konstruktivno oštećen, ali da pripada kategoriji srednje do teže oštećenih
objekata (III i IV kategorija od ukupno pet). Istu Komisiju za pregled objekta
formirala je Služba za prostorno uređenje i zaštitu okoline Općine Tuzla i ona
je sačinila Projektni zadatak za izradu „Elaborata o mogućnosti i isplativosti
sanacije objekta Muzičke škole u Tuzli od 12.10.2011. godine“. Svrha izrade
Elaborata je da investitor na osnovi dobijenih podataka donese ispravnu odluku
o sanaciji objekta. Nosioci izrade Elaborata mogu biti pravna lica koja se u
okviru svojih djelatnosti bave datom problematikom. Elaborat mora sadržavati:
Analizu projektne dokumentacije; Dijagnostiku konstrukcije; Prijedlog tehničkog
rješenja sanacije; Finansijsku analizu i uporednu analizu sa izgradnjom novog
objekta; Zaključak o isplativosti sanacije; Redoslijed aktivnosti na radovima
sanacije (ako se predloži pozitivan zaključak o sanaciji)
- Mišljenje JU Zavod za
zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog
kantona br. 216/12 od 28.09.2012. godine. Po podacima dobijenim od Zavoda za
zaštitu i korištenje kulturno-historijskog naslijeđa Tuzlanskog kantona, u Elaboratu
kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za zaštitu područja Tuzle, među
nekoliko desetina dobara graditeljskog naslijeđa nije tretirana zgrada Muzičke
škole u Tuzli. Predstavnici Zavoda iznose mišljenje da treba posvetiti veću
pažnju zaštiti i valorizaciji tradicije muzičkog obrazovanja grada
- Dopis JU Zavod za zaštitu
i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa TK-a br. 217/12 od
26.09.2012. godine dostavljen UO Zavod za urbanizam Općine Tuzla. Ovim Dopisom
Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa TK-a
je upoznao Zavod za urbanizam Općine Tuzla sa mišljenjem dostavljenim Komisiji
za očuvanje nacionalnih spomenika
- Informacija i stav u vezi
sa proglašenjem dobra nacionalnim spomenikom sačinjena od strane UO Zavod za
urbanizam Općine Tuzla br. 15-23-281/12-LS od 28.09.2012. godine. U dopisu se
kaže da u Separatu kulturno-historijskog naslijeđa za potrebe izrade Prostornog
plana Tuzle za period 2005/25 predmetni objekat nije evidentiran kao objekat od
posebnog značaja. Pored toga, koriste se podaci već izneseni u „Izvještaju
Komisije za pregled objekta“ koji je sačinjen marta 2011. godine. Komisiju za
pregled objekta je formirala Služba za prostorno uređenje i zaštitu okoline
Općine Tuzla
- Zavod za zaštitu spomenika
u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta je odgovorio dopisom broj
07-40-4-740-1/13 od 08.03.2013. godine. Dopisom je utvrđeno da Zavod ne
posjeduje „Elaborat o mogućnosti i isplativosti sanacije objekta Muzičke škole
u Tuzli“, a u vezi sa proglašenjem Muzičke škole u Tuzli
- Zavod za zaštitu i
korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona je
dopisom br. 84/13 od 27.03.2013. godine odgovorio da ne posjeduje „Elaborat o
mogućnosti i isplativosti sanacije objekta Muzičke škole u Tuzli“, niti ima
mogućnosti njegove izrade
-
Općina Tuzla – Općinski načelnik, je
odgovorio dopisom broj 02-05-9880-2012 od 05.05.2013. godine (veza dopis
07.3-35.2-2/13-35 od 14.03.2013. godine). U dopisu se navodi da „Elaborat o
mogućnosti i isplativosti sanacije objekta Muzička škola u Tuzli“ nije urađen,
niti postoji mogućnost izrade od strane Općine Tuzla. Postojeći objekat Muzičke
škole ne odgovara uvjetima za proglašenje nacionalnim spomenikom BiH, a stav
Općine Tuzla je da se nastavi sa zaštitom i valorizacijom tradicije muzičkog
obrazovanja planirajući nove sadržaje i objekte ove namjene.
Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je
sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Muzička škola se nalazi u centralnom dijelu Tuzle, 200 metara sjeverno od
Trga Slobode, u ulici Ludviga Kube br. 1. Objekat je okružen zelenom površinom,
a prema sjeveru se uzdiže Trnovačka padina, gdje je smješteno stambeno naselje.
Dobro se nalazi na zemljištu označenom kao k.č. 8, k.o. Tuzla II (novi
premjer) što odgovara k.č. 6/47, 6/48 i 6/49, k.o. Tuzla (stari premjer);
Posjedovni list broj 318; z.k. uložak br. 12673 i 9205, općina Tuzla,
Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Historijski podaci
Sve do kraja pete decenije dvadesetog vijeka u Tuzli nisu postojale
samostalne muzičke škole, već se muzička kultura sticala u općim školama putem
obaveznih nastavnih sadržaja i kolektivnih aktivnosti kao što su tamburaški
ansambli i limeni duvački orkestri. Glavni nosioci širenja muzičke kulture
postaju pjevačka društva. Prvo pjevačko društvo u Tuzli je bilo Donjotuzlansko
srpsko pjevačko društvo osnovano 1886. godine, koje je ujedno i prvo
registrirano pjevačko društvo u BiH. Od 1891. godine u Tuzli djeluje i „Češki
kružok”, a ubrzo nakon toga je osnovan i duvački orkestar „Rudarska glazba”.
Nakon Prvog svjetskog rata, osnovana su nova ili obnovljena stara pjevačka
društva, od kojih su bili najpoznatiji: Srpsko pjevačko društvo „Njegoš”;
Hrvatsko pjevačko društvo „Majevica” i Muslimansko kulturno društvo „Narodna
uzdanica”. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, augusta 1945. osnovano je
kulturno-umjetnočko društvo „Mitar Trifunović Učo”. Narodni odbor Općine Tuzla
je tokom maja 1949. godine donio rješenje kojim je osnovana Državna niža
muzička škola sa odsjecima za klavir, violinu i violončelo. Na prijemni ispit
se prijavilo 1000 kandidata, a bilo je moguće primiti samo pedesetak kandidata(1). Nastava se odvijala u improviziranim prostorima Vatrogasnog doma i Kino
centra(2).
Odlukom Narodnog odbora Sreza Tuzla od 21. februara 1957. godine osnovana
je Srednja muzička škola. Za direktora je postavljen Ilija Lakešić, a velike
zasluge za otvaranje škole je imao Čestmir Dušek. Nastava se izvodila u
prostorijama tadašnje učiteljske škole i Doma kulture(3). U početnom periodu, najveći problem je predstavljao nedostatak
adekvatnog prostora, a problem je riješen januara 1959. godine kada je Srednja
muzička škola zajedno sa Državnom nižom muzičkom školom uselila u zgradu u
kojoj i danas djeluje(4). Ta zgrada je prvobitno
bila projektovana za potrebe Socijalističkog saveza radnog naroda (SSRN) –
Sreski odbor Tuzla. Objekat je izgrađen po nacrtima jednog od značajnih
projektanata moderne u periodu između dva svjetska rata u Bosni i Hercegovini,
Franje Lavrenčića(5).
Objekat je projektovan i izgrađen u duhu moderne, a moguće ga je datirati
na prelaz između drugog i trećeg razdoblja savremene arhitekture Bosne i
Hercegovine, u skladu sa periodizacijom koju predlaže Ivan Štraus u svojoj
studiji Arhitektura Bosne i Hercegovine
1945(6).
Idejno rješenje je izrađeno 1953. godine(7) pod pokroviteljstvom
projektnog biroa GP „Lukavac”, gdje glavni projektant Franjo Lavrenčić
potpisuje i Tehnički opis(8) iz 1955. godine. Projekt
elektroinstalacija je izrađen aprila 1958. godine(9), a objekat je izveden do
početka 1959. godine, kada Muzička škola počinje sa radom. Instalacije
centralnog grijanja su postavljene 1967. godine, a projekt po kojem je Muzička
škola enterijerski opremljena izrađen je u narednom periodu(10).
Prvi direktor Muzičke škole u Tuzli je bio Čestmir Dušek, a postojeći
nastavni kadar je upotpunjen profesorima sa Sarajevske i Beogradske akademije.
U toku 1960/61 godine maturirala je prva generacija učenika, a prvi učenik koji
je obrazovanje nastavio na Muzičkoj akademiji u Sarajevu je bio Vinko
Krajtmajer (1963. godina)(11). Godine 1965. sa radom
je počeo duhački orkestar pod rukovodstvom Andrije Kurcinaka. U školskoj
1966/67 godini teoretsko-pedagoški odsjek pohađalo je 120 učenika, a
instrumentalni odsjek 17 učenika. Školske godine 1971/72. broj učenika se popeo
na 142, a 1975. godine u Sarajevu, u konkurenciji horova srednjih muzičkih
škola Jugoslavije prvu nagradu osvojio je mješoviti hor Muzičke škole Tuzla. U
periodu do 1980. godine, polaznici iste škole su osvojili čitav niz prvih
nagrada na saveznom nivou, a broj upisanih učenika se povećavao, tako da je
školske godine 1986/87. taj broj narastao na 183(12).
Muzička škola u Tuzli je usljed ratnih dejstava bila zatvorena u periodu
1992/93, ali se nastava odvijala po privatnim kućama i drugim improviziranim
javnim prostorima. Rad škole je nastavljen u matičnoj zgradi od 1993. do 1995.
godine, ali u otežanim uvjetima, s obzirom da se u podrumu nalazilo sklonište,
a u prizemlju je bila smještena javna kuhinja Crvenog polumjeseca(13). Godine 1993. granata je probila limeni pokrov objekta i atmosferska
vlaga je počela prodirati u objekat.
Nakon završetka rata, 1996. godine, od 14 redovnih profesora, samo jedan
je nastavio sa radom. Ipak, na Četvrtom internacionalnom konkursu održanom u
Parizu 1999. godine klaviristkinje Maja Hodžić i Tatjana Todorović su osvojile
drugu nagradu. Broj učenika se postepeno povećavao, da bi školske 2006/07. u
Muzičku školu bilo upisano 146 učenika(14).
2. Opis dobra
Tlocrtna osnova Muzičke škole u Tuzli je
u obliku isječka kružnog prstena
podijeljenog na pet dijelova širine od po 9° (ukupno 45°) gdje su smješteni
nosivi stubovi. Dužina manjeg luka na južnoj strani gdje se nalazi glavni ulaz
u objekat iznosi 20,74m, a dužina većeg luka na sjeveru iznosi 35,26 m. Dužina
bočnih stranica na istoku i zapadu iznosi po 16,65 m, računajući spratni
konzolni istak širine 2,60 m. Spratnost objekta iznosi Sut+P+1, a visina objekta na južnoj strani, računajući od kote
predulaznog podesta iznosi 11,25 m.
Glavni ulaz predstavljaju dvokrilna
ostakljena vrata sa drvenim okvirima dimenzija 1,80m x 2,20 m(15) koja se nalaze u centralnom dijelu objekta na južnoj strani. Ispred
glavnog ulaza, cijelom širinom objekta se proteže lučni natkriveni prostor
širine 2,60 m oslonjen na šest stubova kružne osnove, prečnika 40 cm i visine
4,00 cm. Prvu prostoriju u objektu predstavlja vjetrobran širine 4,00 m i
dužine 5,20 m, gdje su smještena tri stepenika. Na taj prostor se nadovezuje
foaje širine 8,30 m i dužine od 7,80 m, gdje su smješteni stepenište, na
krajnjoj sjevernoj strani(16), školski bife i
prostorija za portira. Sa istočne i zapadne strane foajea, u središnjem dijelu
prizemlja, protežu se lučni holovi širine 2,50 m. Na istočni hol se sa sjevera
i juga nadovezuje sedam muzičkih kabineta i sanitarni čvor uz stepenište. Na
zapadni hol se prema jugu nadovezuju upravne prostorije (tri sobe), a na
sjevernoj strani su smještene učionice, zbornica i računovodstvo.
Sprat objekta je konzolno
izbačen prema jugu u dužini od 2,60 m, a na jugoistočnoj odnosno jugozapadnoj
strani je izbačen za dodatnih 1,00 m. Sa prizemljem je povezan stepeništem u
obliku slova „L” širine 1,65 m.
Prostorni raspored sprata je sličan rasporedu u prizemlju: U središnjem
dijelu se nalazi prostor ispred stepeništa na koji se prema istoku i zapadu
nadovezuju lučni holovi iz kojih se pristupa upravnim prostorijama i
kancelarijama Srednje muzičke škole, kao i maloj koncertnoj sali. Prostorije na
jugoistoku su šire u odnosu na iste prostorije u prizemlju, s obzirom na
spratni konzolni istak te njihova širina iznosi 7,50 m(17). Na sjevernoj strani se nalaze tri kancelarije, a kongresna sala (prema
projektu prvobitne namjene – doma SSRN) na jugu je podijeljena na koncertnu
salu i dvije kancelarije gdje je smještena direkcija.
Širina prostorija na jugozapadu iznosi 6,00 m, s obzirom da širina lučnog
hola na zapadu iznosi 4,28 m. Na sjevernoj strani se nalaze dvije učionice, a
na jugu isto toliko učionica i zbornica, gdje se do 1996. godine nalazila
biblioteka.
Objekat je pokriven jednovodnim krovom
nagetom prema sjeveru. Podrumski prostor
je sa prizemljem povezan pomoću stepeništa na sjeveru širine 8,77 m. Na
krajnjoj južnoj strani podruma se nalazi lučni prostor iste širine kao holovi
iznad. Taj prostor služi kao hol, ali je tu smještena i kotlovnica. Na istočnoj
i zapadnoj strani se nalaze magazini i spremišta za ugalj širine 4,90 m.
Južna fasada objekta predstavlja
simetričnu lučno izvedenu kompoziciju gdje se ističe konzolno izbačen spratni
volumen visine 6,80 m, oslonjen na šest kružnih stubova i uvučena prizemna
cjelina visine 4,00 m u čijem se središtu nalaze dvokrilna vrata dimenzija 1,80
x 2,20 m. Spratna ploha i stubovi su obojeni bijelom, a prizemlje zelenom
bojom. Na bočnim stranama u prizemlju su izvedena po četiri prozora dimenzija
180 x 200 cm. Na izbačenoj spratnoj plohi, u osovini prozora ispod, se nalazi
ukupno deset prozora iste širine i visine od 3,30 m.
Sjeverna fasada predstavlja približno
simetričnu kompoziciju u čijem se središnjem dijelu u prizemlju nalazi otvor
dimenzija 150 x 120 cm, sa desne (zapadne) strane se nalazi sporedni ulaz
dimenzija 185 x 210 cm i tri prozora dimenzija 200 x 200 cm, dok se sa lijeve
(istočne) strane nalaze dva prozora istih dimenzija i tri prozora različitih
dimenzija. Na spratu, u središnjem dijelu se nalazi četverokrilni prozor širine
3,20 m, dok se sa strana nalaze prozori istih dimenzija kao u prizemlju.
Istočna i zapadna fasada predstavljaju bočne fasade obojene u različite
nijanse zelene boje, na kojima nije poštovan princip simetričnosti. Na
prizemlju i na spratu se nalazi po jedan šesterokrilni odnosno trokrilni prozor
dimenzija 490 x 200 cm i 250 x 120 cm.
U pogledu konstrukcije i materijalizacije, objekat je izgrađen u
armiranom betonu, sistemom linearnih i lučnih greda i kružnih stubova.
S obzirom na loše geomehaničke
osobine tla, izveden je skeletni sistem temelja(18). Vanjska i unutrašnja stolarija su izvedene u drvetu koje je bojeno u
zelenu i žutu boju. Krov je pokriven limom na oplati od daski položenih na drvene
grede(19).
Podovi holova i stubišta su prekriveni vještačkim kamenom, a kabineti i
kancelarije itisonima. Pod podruma je izveden u zaribanom betonu. Stepenišna
ograda je metalna i obojena masnom farbom zelene boje.
Svijetla visina prizemlja iznosi 3,30 m, sprata 3,30 m odnosno 4,10 m, i
podruma 2,40 m. Debljina međuspratne konstrukcije iznosi 45 cm. Debljina
vanjskih zidova iznosi 40 cm, što odgovara prečniku kružnih stubova predulaznog
trijema, dok širina lučno izvedenih greda objekta iznosi 45 cm.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Po podacima dobijenim od Zavoda za zaštitu spomenika Federalnog ministarstva
kulture i sporta(20), Muzička škola u Tuzli
nije upisana u registar spomenika kulture.
Po podacima dobijenim od Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog
naslijeđa Tuzlanskog kantona, u Elaboratu kulturno-historijskog i prirodnog
naslijeđa za zaštitu područja Tuzle, među nekoliko desetina dobara
graditeljskog naslijeđa nije tretirana zgrada Muzičke škole u Tuzli(21).
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Stepen autentičnosti i
integralnosti
Muzička škola u Tuzli prvi put je adaptirana odmah po izgradnji 1959. godine, kada su kancelarijski
prostori namijenjeni službenicima SSRN-a preuređeni u muzičke kabinete, dok su
sale za sastanke preuređene u zbornice odnosno učione(22).
Instalacije centralnog grijanja su postavljene 1967. godine, iako je projekt izrađen 1953. godine(23). Projekt po kojem je
Muzička škola enterijerski opremljena izrađen je iza 1967. godine(24).
S obzirom da je pod prizemlja bio vidno deformisan usljed slijeganja tla, osamdesetih godina vršena su statička i
geomehanička ispitivanja te je tim inženjera bušio dijelove poda i vršena je
konstruktivna sanacija(25).
Godine 1996. izvršena je
popravka limenog pokrova, krovne konstrukcije i oštećene fasade(26), a na spratu je pregrađeni prostor dobio namjenu direkcije Srednje
muzičke škole(27).
U periodu od 2000. do 2011. godine izvršena je postupna
zamjena dotrajalih radijatora, a 2005.
godine postavljena je nova rasvjeta(28).
Prethodno navedene intervencije nisu ugrozile autentičnost i integralnost
objekta i ne predstavljaju razlog zbog kojeg je donesena negativna odluka.
Upravna organizacija Općine Tuzla je 2012.
godine sastavila dokument pod nazivom „Informacija i stav u vezi sa
proglašenjem dobra nacionalnim spomenikom“, gdje je konstatirano složeno
konstruktivno stanje objekta i kao moguće rješenje (s obzirom na način
temeljenja) predloženo je ispravljanje objekta pomoću hidrauličnih pumpi, s tim
da je za to potrebno dodatno istaživanje(29).
5. Sadašnje stanje dobra
Muzička škola u Tuzli se nalazi na području intenzivnog slijeganja terena,
što je utjecalo na stanje konstrukcije, koje je takvo da dovodi u opasnost živote
korisnika objekta(30).
Prema karakteru i stepenu oštećenja, predmetni objekat spada u kategoriju
srednje do jako oštećenih objekata (3. i 4. kategorija), jer su slabije
izražene pukotine na nosivoj konstrukciji objekta, po kriteriju ispucalosti
nije teže konstruktivno oštećeno. Posljedice slijeganja terena su najviše
izražene u nagetosti kompletnog objekta u pravcu jug-jugoistok. Maksimalna
denivelacija sjevernog i južnog dijela objekta iznosi 1,27 m. Objekat je
pomjeren u odnosu na vertikalnu osu za oko 5°, te se objekat može smatrati neuvjetnim
za predviđenu namjenu(31).
U skladu s tim, Služba za inspekcijske poslove Općine Tuzla je izdala Rješenje(32) kojim se „Naređuje
zabrana upotrebe objekta”.
Pored toga, dio limenog krovnog pokrivača je dotrajao te zbog toga u
objekat djelimično prodire atmosferska vlaga.
6. Specifični rizici
-
Slijeganje terena
- Opasnost od djelimičnog
ili potpunog konstruktivnog kolapsa
-
Negativni atmosferski utjecaji
III - ZAKLJUČAK
Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je da
Historijska građevina – Muzička škola u Tuzli koja se nalazi na prostoru
označenom kao k.č. 8, k.o. Tuzla II (novi premjer) što odgovara k.č. 6/47, 6/48
i 6/49, k.o. Tuzla (stari premjer); Posjedovni list broj 318; z.k. uložak br.
12673 i 9205, općina Tuzla, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i
Hercegovina, ne ispunjava Kriterije
za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima Bosne i Hercegovine („Službeni
glasnik BiH, br. 32/02 i 15/03), ali da je navedeno dobro, zbog historijske
vrijednosti potrebno zaštititi na lokalnoj razini.
Shodno navedenom, Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu.
Sastavni dio ove odluke su:
-
Imovinsko-vlasnička dokumentacija:
¾
Kopija katastarskog plana br. 8, k.o.
Tuzla II (novi premjer), p.l. 318, br. plana: 61; Razmjera 1:1000 (stari
premjer 6/47, 6/48 i 6/49, k.o. Tuzla), koju je izdala 25.09.2012. godine
Služba za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar Općine Tuzla, Tuzlanski
Kanton, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina;
¾
Zemljišno-knjižni izvadak za zemljišnu
parcelu br. 6/47, k.o. SP Tuzla, broj z.k. uloška 12673 (stari premjer), Nar.
br. 032-0-NAR-12-010 609 od 25.09.2012, Zemljišno-knjižni ured Općinskog suda u
Tuzli, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina; -Dopis Općine Tuzla
broj 02-05-9880-2012 od 06.12.2012. godine;
¾
Zemljišno-knjižni izvadak za zemljišne
parcele br. 6/48 i 6/49, k.o. SP Tuzla, broj z.k. uloška 9205 (stari premjer),
Nar. br. 10609/R od 25.09.2012., Zemljišno knjižni ured Općinskog suda u Tuzli,
Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina; -Dopis Općine Tuzla broj
02-05-9880-2012 od 06.12.2012. godine;
¾
Prepis posjedovnog lista broj 318, k.o.
Tuzla - Dopis Općine Tuzla broj 02-05-9880-2012 od 06.12.2012. godine.
- Dokumentacija o
prethodnoj zaštiti dobra:
¾
Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u
sklopu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj 07-40-4-5273-1/12 od
26.09.2012. godine;
¾
Dopis broj 216/12 Zavoda za zaštitu i korištenje
kulturno-historijskog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla, 26.09.2012. godine.
- Fotodokumentacija:
¾
Fotografije postojećeg stanja Muzičke
škole u Tuzli, septembar 2012. godine. Fotografirao arh. Adi Ćorović.
(fotografirano digitalnim fotoaparatom Sony DSC – H10).
- Tehnička dokumentacija:
¾
Franjo Lavrenčić. Projekat zgrade SSRN
u Tuzli. Lukavac: Projektni biro GP „Lukavac”, 18.07.1953. godine;
¾
Franjo Lavrenčić. Projekat zgrade SSRN
u Tuzli (instalacija grijanja). Lukavac: Projektni biro GP „Lukavac”, 03.12.1953.
godine;
¾
Slobodan Jovandić. Projekat enterijera
Muzičke škole u Tuzli. Tuzla, maj 1968. Godine;
¾
Hortikulturno rješenje terena kod
Muzičke škole u Tuzli.
- Ostala dokumentacija:
¾
Franjo Lavrenčić. Projekat zgrade SSRN
u Tuzli (instalacija grijanja - predračun). Lukavac: Projektni biro GP „Lukavac”,
decembar 1957. godine;
¾
Franjo Lavrenčić. Tehnički opis zgrade
SSRN u Tuzli. Lukavac: Projektni biro GP „Lukavac”, 29.06. 1955. godine;
¾
Kovačić, ing. Glavni projekat
elektroinstalacija Muzičke škole u Tuzli. Tuzla, april 1958. godine;
¾
Željko Bušić, arh. tehničar. Idejno i
tehničko obrazloženje Projekta enterijera Muzičke škole u Tuzli. Tuzla, iza
1967. godine;
¾
Rješenje Službe za inspekcijske poslove
Općine Tuzla broj 09-23-5936/12 od 17.08.2012. godine;
¾
Zahtjev Ministarstva obrazovanja,
nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantona br. 10/1-38-3873-1/1 od 17.03.2011.
godine - Dopis Općine Tuzla broj 02-05-9880-2012 od 06.12.2012. godine;
¾
Zahtjev JU Osnovne muzičke škole br.
1025/10 i JU Srednje muzičke škole br 1149/10 od 15.12.2010. godine - Dopis
Općine Tuzla broj 02-05-9880-2012 od 06.12.2012. godine;
¾
Izvještaj Komisije za pregled objekta
sačinjen tokom marta i aprila 2011. godine - Dopis Općine Tuzla broj 02-05-9880-2012
od 06.12.2012. godine;
¾
Projektni zadatak za izradu „Elaborata
o mogućnosti i isplativosti sanacije objekta Muzičke škole u Tuzli od
12.10.2011. godine - Dopis Općine Tuzla broj 02-05-9880-2012 od 06.12.2012.
godine;
¾
Dopis JU Zavod za zaštitu i korištenje
kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona br 217/12 od
26.09.2012. godine - Dopis Općine Tuzla broj 02-05-9880-2012 od 06.12.2012.
godine;
¾
Informacija i stav u vezi sa
proglašenjem dobra nacionalnim spomenikom sačinjena od strane UO Zavod za
urbanizam Općine Tuzla br. 15-23-281/12-L.S. od 28.09.2012. godine - Dopis
Općine Tuzla broj 02-05-9880-2012 od 06.12.2012. godine.
Korištena literatura
U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH,
korištena je sljedeća literatura:
1997. Milošević, Predrag. Arhitektura u kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918-1941). Foča:
Prosvjeta, 1997.
1998. Štraus, Ivan. Arhitektura Bosne i Hercegovine 1945.-1995. Sarajevo: Oko, 1998.
2011. Zulić, Miradet. Srednja muzička škola Tuzla. 50 godina (1957-2007). Tuzla:
Harfo-graf, d.o.o. Tuzla, 2011.
2012. Odluka
o proglašenju Graditeljske cjeline – Stambenog naselja Crni Vrh u Sarajevu,
donesena na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika koja je održana
od 26. do 28. marta 2012. godine u Sarajevu
(1) Miradet Zulić, Srednja muzička škola Tuzla, 50 godina
(1957-2007), Tuzla: Harfo-graf, d.o.o. Tuzla, 2011., 9-11
(2) Svjedočenje profesorice Muzičke škole u Tuzli, Sunčice
Kuzmić, Tuzla, septembar 2012. godine
(3) Miradet Zulić, Nav. djelo, Tuzla, 2011., 15-16
(4) Miradet Zulić, Nav. djelo, Tuzla, 2011., 16
Prostor na kojem je
izgrađen objekat ima dugu urbanu tradiciju, a tokom osmanskog perioda se
nalazio između vojne utvrde i Džindić mahale. Krajem XIX vijeka austrougarska
vlast na tom području gradi zgradu Finansijske uprave i uređuje zelenu površinu
– Elizabetin park. Zgrada muzičke škole je izgrađena na mjestu zgrade
Finansijske uprave s kraja XIX vijeka - Dopis broj 216/12 Zavoda za zaštitu i
korištenje kulturno-historijskog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla,
26.09.2012. godine
(5) Franjo Lavrenčić
(Ljubljana 1904. – Austrija 1965.) 1928. upisuje Arhitektonski fakultet u
Pragu, ali ga napušta na prvoj godini u „želji da stvara arhitekturu“. U
periodu od 1932. do 1942. godine projektuje u Sarajevu nekoliko značajnih
objekata u duhu moderne. U svojoj drugoj stvaralačkoj fazi, u poslijeratnom
periodu je izveo čitav niz objekata u Zagrebu i Tuzli - Predrag Milošević, Arhitektura u kraljevini Jugoslaviji
(Sarajevo 1918-1941), Foča: Prosvjeta, 1997., 301. i 302.- Vidi Odluku o proglašenju Graditeljska cjelina –
Stambeno naselje Crni Vrh u Sarajevu, donesenu na sjednici Komisije za
očuvanje nacionalnih spomenika koja je održana od 26. do 28. marta 2012. godine
u Sarajevu
(6) U vezi s tim, potrebno je istaći da je savremenu
arhitekturu Bosne i Hercegovine, (period od 1945. do 1995. godine), moguće
podijeliti u sedam razdoblja:
1. Period 1945-48: Doba
prve poslijeratne obnove.
2. Period 1949-58: Drugi
period savremene arhitekture u BiH je obilježen Savjetovanjem jugoslovenskih
arhitekata u Dubrovniku iz 1950. godine koji zahtijevaju odbacivanje dogmi
„socijalističkog realizma“ po sovjetskim uzorima.
3. Period 1959-65:
Privreda i kultura zemlje bilježe zavidan nivo razvoja. Stopa industrijskog
rasta tadašnje Jugoslavije je bila među prvima u svijetu. To se odrazilo na
Bosnu i Hercegovinu gdje dolazi do gradnje velikog broja kvalitetnih društvenih
objekata. U tom periodu se izvodi jedan od najznačajnijih objekata u historiji
savremene arhitekture Bosne i Hercegovine – Muzej Revolucije u Sarajevu.
4. Period 1966-70:
Državna zabrana investiranja u visokogradnju.
5. Period 1972-80:
Estetski pluralizam, kao reakcija na uniformiranost arhitektonskog izraza.
6. Period 1981-90: U
Sarajevu se projektuju i grade kvalitetni objekti namijenjeni XIV zimskim
olimpijskim igrama.
7. Period 1991-95: Period
definitivne stagnacije kada veliki broj stručnih kadrova pred opasnošću rata
odlazi iz zemlje- Ivan Štraus, Arhitektura
Bosne i Hercegovine 1945.-1995, Sarajevo: Oko, 1998.
(7) Franjo Lavrenčić.
Projekat zgrade SSRN u Tuzli. Lukavac: Projektni biro GP „Lukavac”, 18.07.1953.
godine
(8) U prvobitnoj formi kada je
objekat bio namijenjen za potrebe SSRN-a, u prizemlju pored vjetrobrana,
ulaznog foajea i pomoćnih prostora bila je predviđena sala za 150 osoba. Na
spratu su bili predviđeni čitaonica i kancelarije - Franjo Lavrenčić. Tehnički
opis zgrade SSRN u Tuzli. Lukavac: Projektni biro GP „Lukavac”, 29.06. 1955.
godine
(9) Kovačić, ing. Glavni
projekat elektroinstalacija Muzičke škole u Tuzli. Tuzla, april 1958. godine
(10) Željko Bušić, arh. tehničar. Idejno i tehničko obrazloženje
Projekta enterijera Muzičke škole u Tuzli. Tuzla, iza 1967. godine; Slobodan
Jovandić. Projekat enterijera Muzičke škole u Tuzli. Tuzla, maj 1968. godine
Počevši od osamdesetih
godina XX vijeka deformacije poda zgrade Muzičke škole, uvjetovane slijeganjem
tla, postaju vidne - Svjedočenje profesorice Muzičke škole u Tuzli, Sunčice
Kuzmić, Tuzla, septembar 2012. godine
(11) Miradet Zulić, Nav. djelo, Tuzla, 2011., 17
(12) Miradet Zulić, Nav.
djelo, Tuzla, 2011., 18-30
(13) Školske 1993/94. godine
bilo je 86 upisanih učenika, a 1994. godine u ratnim okolnostima obilježen je
jubilej 45 godina rada Muzičke škole. - Miradet Zulić, Nav. djelo, Tuzla,
2011., 30-35; Svjedočenje profesorice Muzičke škole u Tuzli, Sunčice Kuzmić,
Tuzla, septembar 2012. godine
(14) Miradet Zulić, Nav. djelo, Tuzla, 2011., 40
(15) Glavni ulaz je dio šire staklene stijenke ukupnih dimenzija
3,60 x 3,10 m
(16) Uz stepenište se nalazi sporedni ulaz u objekat sa sjevera
dimenzija 1,85 x 2,10 m
(17) Širina istočnog lučnog hola je ista kao i širina u
prizemlju (2,50 m)
(18) Franjo Lavrenčić.
Tehnički opis zgrade SSRN u Tuzli. Lukavac: Projektni biro GP „Lukavac”, 29.06.
1955.
(19) U originalnoj formi krov je bio pokriven lesonit pločama
kvadratne osnove - Franjo Lavrenčić. Tehnički opis zgrade SSRN u Tuzli.
Lukavac: Projektni biro GP „Lukavac”, 29.06. 1955.
(20) Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sklopu Federalnog
ministarstva kulture i sporta broj 07-40-4-5273-1/12 od 26.09.2012. godine
(21) Dopis broj 216/12 Zavoda za zaštitu i korištenje
kulturno-historijskog naslijeđa Tuzlanskog kantona, Tuzla, 26.09.2012. godine
(22) Izvršene su pregradnje
određenih prostora.- Svjedočenje profesorice Muzičke škole u Tuzli, Sunčice
Kuzmić, Tuzla, septembar 2012. godine
(23) Franjo Lavrenčić.
Projekat zgrade SSRN u Tuzli (instalacija grijanja). Lukavac: Projektni biro GP
„Lukavac”, 03.12.1953. godine
(24) Željko Bušić, arh. tehničar. Idejno i tehničko
obrazloženje Projekta enterijera Muzičke škole u Tuzli. Tuzla, iza 1967. godine;
Slobodan Jovandić. Projekat enterijera Muzičke škole u Tuzli. Tuzla, maj 1968.
godine
(25) Svjedočenje profesorice Muzičke škole u Tuzli, Sunčice
Kuzmić, Tuzla, septembar 2012. godine
(26) Radovi finansirani od strane Općine Tuzla i Federacije BiH
- Miradet Zulić, Nav. djelo, Tuzla, 2011., 34; Svjedočenje profesorice Muzičke
škole u Tuzli, Sunčice Kuzmić, Tuzla, septembar 2012. godine
(27) Biblioteka je adaptirana u zbornicu, koncertna sala je
pregrađena te su nastale dvije manje prostorije za direkciju i sekretarijat -
Miradet Zulić, Nav. djelo, Tuzla, 2011., 34
(28) Svjedočenje profesorice Muzičke škole u Tuzli, Sunčice
Kuzmić, Tuzla, septembar 2012. godine
(29) Informacija i stav u vezi
sa proglašenjem dobra nacionalnim spomenikom sačinjena od strane UO Zavod za
urbanizam Općine Tuzla br. 15-23-281/12-L.S. od 28.09.2012. godine - Dopis
Općine Tuzla broj 02-05-9880-2012 od 06.12.2012. godine.
(30) Zahtjev JU Osnovne muzičke škole br. 1025/10 i JU Srednje
muzičke škole br. 1149/10 od 16.12.2010. godine, dostavljen Skupštini
Tuzlanskog kantona
(31) Informacija i stav u vezi sa proglašenjem dobra nacionalnim
spomenikom sačinjena od strane UO Zavod za urbanizam Općine Tuzla br.
15-23-281/12-L.S. od 28.09.2012. godine - Dopis Općine Tuzla broj
02-05-9880-2012 od 06.12.2012. godine.
(32) Rješenje Službe za inspekcijske poslove Općine Tuzla broj
09-23-5936/12 od 17.08.2012. godine
|