početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Topal Inhan džamija (Lubina)

nazad

Status spomenika -> Privremena lista

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 3. do 9. maja 2005. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Graditeljska cjelina – Lubina (Topal Inhana) džamija u Sarajevu (u daljnjem tekstu: graditeljska cjelina) gubi status nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine i na nju se ne primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, broj 2/02, 27/02 i 6/04).

Graditeljska cjelina iz stava 1. ove tačke nalazi se na lokaciji označenoj kao k.č. broj 2341 (novi premjer), što odgovara k.č. broj 1, mahala XCIV (stari premjer), upisana u zk. uložak broj XCIV/43, k.o. Sarajevo II, općina Stari Grad - Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

 

II

 

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH», broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 4/03) briše se dobro upisano pod rednim brojem 562.

 

III

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama Komisije.

 

IV

 

Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

V

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

 

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 09-02-18/05-3

5. maja 2005. godine

Sarajevo

 

Predsjedavajuća Komisije

Ljiljana Ševo

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

Na osnovi Zakona o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2, stav 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku o stavljanju Topal Inhan džamije (Lubina) u Sarajevu na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 562.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V stava 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom izvršen je uvid u:

-       dokumentaciju o lokaciji imovine i vlasničku dokumentaciju (posjedovni list i kopiju katastarskog plana),

-       podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-       historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru.

 

Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1.  Podaci o dobru

Lokacija

Graditeljska cjelina Topal Inanove (Lubine) džamije u Sarajevu je smještena na Vratniku, u Lubinoj mahali (Topal hadži Ejnehanova mahala, stari naziv). Parcela harema džamije se nalazi na uglu ulica Lubine i Mustafe Dovadžije.

Graditeljska cjelina je smještena na lokaciji koja obuhvata k.č. 2341 (novi premjer), što odgovara k.č. 1 mahala XCIV (stari premjer), upisana u z.k. uložak broj XCIV/43, vlasništvo Islamske vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini (Vakuf Džamije Topal Ejne Han); k.o. Sarajevo II, Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Pristup u harem Topal Inanove (Lubine) džamije je moguć iz obje ulice, odnosno, moguć je sa jugoistočne i sjeveroistočne strane. Ulaz u prostor mezarja uz džamiju je moguć sa jugoistočne strane, iz Lubine ulice, kao i sa sjeveroistočne strane, iz prostora džamijskog harema.

Glavna osovina džamije je u smjeru sjeverozapad - jugoistok. Ulaz je na sjeverozapadnoj strani. Mihrabski zid je na jugoistoku. Mezari unutar džamijskog harema su dužom osovinom (doglavni – donožni bašluk) postavljeni u pravcu jugozapad - sjeveroistok.

Historijski podaci

Na Vratniku su, prema Mehmedu Mujezinoviću, do 1528. godine nastale četiri mahale. Dvije su nosile isto ime i pripisivane su izvjesnom hadži Inhanu. Za obje mahale se navodi da su formirane izdvajanjem iz Skender-pašine mahale.

Danas se među 11 mahala Vratnika nalazi samo jedna mahala Topal hadži Inhana(1) (Lubina).

Džamiju, po kojoj je prozvana i mahala, sagradio je dizdar hadži Inhan-aga Topalović, koji se u svojstvu dizdara u tvrđavi Hodidjed spominje 1565. godine (973. godine po Hidžri)(2).  Džamija je osnovana u periodu od 1525. do 1557. godine(3).

Džamija je u narodu prozvana Lubinom džamijom po hadži Ahmedu Lubi koji ju je popravio nakon provale princa Eugena Savojskog 1697. godine(4). Ime hadži Ahmeda Lube, kao nosioca naziva upravo ove mahale se, prema A. Bejtiću, prvi put u poznatim izvorima spominje u jednom obračunu Skender-pašinog vakufa iz 1799. godine(5). 

Prema Traljiću, posljednjih godina turske uprave imam ove džamije bio je hadži Junuz Ekmić, po zanimanju kazaz. «On je bio čuveni hatat (kaligraf) te i danas u ovoj džamiju ima njegovih vrlo lijepih levhi.» (Seid Mustafa Traljić, Sarajevski grad Vratnik, str. 34) Obilaskom džamije 70-ih godina XX stoljeća, Mujezinović nije zatekao spomenute levhe. S obzirom da niko nije dao opis levhi, to ih je nemoguće rekognisticirati i nepoznato je gdje se danas nalaze. 

Tarih o gradnji džamije, kao i o popravci, ne postoji.

 

2. Opis dobra(6)  

Džamija 

Prema konceptu prostorne organizacije, Topal Inhanova (Lubina) džamija u Sarajevu pripada jednoprostornim džamijama sa otvorenim trijemom i kamenom munarom. Natkrivena je četverovodnim krovom.

Sagrađena na prelazu dva stila, ranocarigradskog i klasičnog, Lubina džamija predstavlja jednu od deset džamija sagrađenih na Vratniku tokom XVI stoljeća.

Objekat džamije predstavlja kubusna građevina. Dimenzije stranica objekta zajedno sa trijemom, mjerene izvana, iznose oko 15,5x10,5 m. Visina objekta, mjereno od poda do ravne tavanice, iznosi 5,10 m, a munare zajedno sa alemom oko 24,0 m.

Džamija ima kamene zidove debljine oko 0,75 m, izvana malterisane, iznutra krečene.

Volumen unutrašnjeg prostora zatvaraju četiri zida koja primaju opterećenje četverovodnog krova pokrivenog falcovanim crijepom.

Trijem džamije, visine oko 5,0 m, otvoren je sa tri strane i natkriven drvenom tavanicom. Drvena tavanica, koja prekriva konstrukciju krova od drvenih greda, je izvedena konstrukcijom “šašavaca” – šiša, od jelove daske.

Krov na trijemu džamije se oslanja na sedam drvenih stupova kvadratnog presjeka(7).  Stupovi se “učepljuju” u gredu, kojom su međusobno povezani, bez posredstva kapitela.

Vanjske sofe su dimenzija 2,97 x 3,70 m lijeva, odnosno 5,70 m desna, visine 50 cm. Pod sofa je izveden kao brodski pod na betonskoj podlozi. Ograda vanjskih sofa je urađena od drveta i podijeljena na polja popunjena mrežom od dijagonalno postavljenih letvica.  

Kvadratna baza munare, visine oko 5,25 m, stranica kvadrata 2,20 m, ima unutrašnji prečnik 1,50 m. Dvanaestostrano stablo munare ima blagi konusni oblik. Visina munare do šerefe je oko 15,50 m, do krova oko 20,0 m, dok visina munare bez alema iznosi oko 23,0 m.

Dvanaestougaona munara je malterisana i ukrašena kamenom plastikom. Početak i kraj tijela munare je naglašen jednostavnim vijencem i dekoriran geometrijskim ornamentima, dok je dio ispod krova dekoriran frizom slijepih arkada. Ograda šerefe je izvedena bez profilacija. Sva dekoracija i vijenci na munari, kao i ograda šerefe, su bojeni zelenom bojom. 

Krov munare je pokriven limom.

Ulaz u munaru je iz prostora džamije, preko mahfila.

Prozori na fasadama objekta su postavljeni u dva horizontalna pojasa.

U prvom horizontalnom pojasu, na svim fasadama, sem jugoistočne, su postavljena po dva pravougaona otvora (dimenzija cca 90x130 cm/širina x visina), koja sa vanjske strane imaju jednostavne drvene okvire i demire od kovanog željeza. Otvori donjeg pojasa imaju prozore postavljene i na vanjskoj i na unutrašnjoj strani zida. Prozori postavljeni na vanjskoj strani zida se sastoje od dva krila, podijeljena na tri polja. Unutrašnji prozori imaju samo jedno krilo podijeljeno na deset polja, ispunjenih reljefnim staklom.

Prozori drugog horizontalnog pojasa (dimenzija cca 65x150 cm, visina do tjemena luka) su postavljeni u istim vertikalnim osovinama kao i prozori prvog pojasa, s tim da se prozori drugog pojasa javljaju i na jugoistočnoj fasadi. Završetak prozora je naglašen prelomljenim lukom. Vanjski okvir prozora je urađen od željeza, a unutrašnji od drveta. Poput otvora donjeg pojasa, i otvori gornjeg pojasa imaju prozore postavljene i na vanjskoj i na unutrašnjoj strani zida. Prozori postavljeni na vanjskoj strani zida se sastoje od dva krila, bez podjela. Umjesto demira imaju mreže od čeličnih žica. Unutrašnji prozori imaju samo jedno krilo podijeljeno na deset polja, ispunjenenih bojenim staklom.

Ulazni portal, prema svojoj općoj koncepciji i tipološkim odlikama, pripada trećoj skupini portala (podjela po A. Andrejeviću, iznijeta u Islamska monumentalna umetnost XVI veka u Jugoslaviji). Portal, dimenzija 2,65x4,25 m, se iz ravni zida izdvaja za 15 cm. Središnje polje portala, uokvirenog jednostavnim pravougaonim okvirom, zauzima jednakostranični trougao. Krake trougla čine plitki, stepenasto izvedeni frizovi. Portal je bojen bijelom, a unutrašnjost trougla oker bojom.

Tarih o gradnji džamije ili o njenoj popravci ne postoji, niti je njegovo mjesto vidljivo. Pored drvenih dvokrilnih vrata, ulaz u džamiju se zatvara i rešetkastim vratima, izvedenim od željeza.

Unutrašnji prostor džamije je podijeljen na dva dijela, na unutrašnje sofe sa kojih se pristupa na mahfil i dalje na munaru, i na glavni molitveni prostor.

Glavni molitveni prostor džamije je skoro pravilni kubus, sa dimenzijama, mjerenim iznutra, 9,10 x 7,90 m. Zatvoren je ravnom drvenom tavanicom. Drvena tavanica je urađena konstrukcijom “šašavca” – šišeta. Visina unutrašnjeg prostora, mjereno od poda džamije do tavanice, iznosi 5,10 m. 

Pod džamije je izveden od jelovih dasaka, postavljenih na štafle, između kojih se nalazi termoizolacija.

Sve unutrašnje zidne površine džamije su malterisane i okrečene. Na svim zidnim površinama je postavljena lamperija, visine oko 1,0 m. 

Na svim zidovima, osim ulaznog, postavljene su osmougaone levhe, crne boje, na kojima su zlatnom bojom ispisana imena Božijih poslanika. Postavljeno je ukupno osam levhi, i to dvije na mihrabskom i po tri na bočnim zidovima.

Prostor unutrašnjih sofa je za 20-ak cm podignut od nivoa molitvenog prostora, od kojeg ga dijeli drvena ograda. Drvena ograda je podijeljena na polja ispunjena mrežom od dijagonalno postavljenih drvenih letvica.

Drveno stepenište postavljeno u obliku slova “L” vodi sa desne (posmatrano prema mihrabu) unutrašnje sofe na mahfil. Drveni mahfil, dimenzija 9,12x2,65 m, u enterijeru objekta je postavljen kao prednji mahfil, odnosno samo uz ulazni zid. Četiri drvena stupa, pravougaonog presjeka, preko jedostavno profiliranih sedla nose konstrukciju mahfila. Konstrukcija je sa donje strane sakrivena kostrukcijom drvenih “šašavca” – šišeta. Pod je daščani.

Mahfil je za 1,0 m prepušten u odnosu na ravan stupova. Ograda je drvena, visine 50 cm i u svojoj izvedbi identična ogradi na unutrašnjim sofama.

Na sredini mahfila se nalazi petougaono izvedeno proširenje za mujezina.

Mimber u Lubinoj džamiji izveden je od drveta. Mimber, dimenzija oko 3,40x0,80 m, visine oko 5,0 m mjerene do vrha alema postavljenog na piramidalnom krovu, sačinjavaju tri dijela: portal sa stepeništem i drvenom ogradom, gornji piramidalni dio kojeg nose četiri kvadratna stupića, povezana lukovima, i bočne trougaone površine, koje se prostiru ispod ovog dijela i ograde stepeništa. Portal na prednjoj strani je zatvoren platnom. Nad pravougaonim ramom portala je izvedena kruna. Drvena ograda mimbera je izvedena kao mreža od drvenih letvica. Bočne strane mimbera su u potpunosti zatvorene daskama sa prolazom ispod podijuma (prostor do kojeg vodi stepenište mimbera). Bočne strane u podnožju su dekorirane sa dvije slijepe niše. Prolaz ispod podijuma mimbera je zatvoren drvenim vratima.

Prostor mihraba, širine oko 1,70 m i visine 4,50 m, izvučen je iz ravni zida za 20 cm. Okvir mihraba je pravougaon, izveden bez ikakvih profilacija i dekoracija, obojen u bijelo. Jedini ukras na njemu su tri levhe, postavljene lijevo i desno, odnosno iznad mihrabske niše.

Polukružna mihrabska niša, širine oko 1,0 m i visine 4,20 m, je zasvedena bojenom stalaktitnom dekoracijom, postavljenom u pet redova. Za bojenje stalaktitne dekoracije su korištene izrazito tamne boje, smeđa, zelena i tamnocrvena. Ispod stalaktitne dekoracije se nalazi levha ispisana na zidu mihrabske niše. Mihrabska niša je bojena oker bojom.

Ispred mihraba se s obje strane nalazi drveni podijum. Prostor širine oko 80 cm je od ostatka molitvenog prostora odvojen drvenom ogradom, visine oko 60 cm, koja je bojom i izvedbom identična  ogradi na unutrašnjim sofama i mahfilu.

Pomoćni objekat uz džamiju

Pomoćni objekat uz džamiju je građevina pravougaonog tlocrta, pokrivena jednovodnim krovom. Funkcionalno, objekat je izdijeljen na tri dijela, prostor WC-a, abdesthane i malog skladišta. Niti jedan od ovih prostora se danas ne koristi.

Avlijski zid i ulazni portal

Sjeveroistočni avlijski zid Lubine džamije, visine od 1,80 do 2,50 m, je malterisan sa unutrašnje i vanjske strane. Na njemu se nalaze tri pravougaona prozora i dva ulaza. Jedan ulaz se nalazi na jugoistočnoj, a drugi na sjeveroistočnoj strani zida. Ulaz na jugoistočnoj strani je zatvoren jednokrilnim, a na sjeveroistočnoj dvokrilnim vratima. Na jednostavno izvedenim drvenim vratima se ističu željezne nitne, ukrasne baglame i halke.

Jugoistočni avlijski zid džamije, visine oko 2,0 m, je izveden od drvenih dasaka.

Mezarje uz džamiju

Mezarje uz džamiju je smješteno jugoistočno od džamijske avlije. Mezarje sadrži izuzetno velik broj nišana, od kojih je većina novijeg datuma. Stariji nišani su, vremenom, “potonuli” u zemlju ili uklonjeni radi postavljanja novih. Novi nišani u svojoj izvedbi se u potpunosti razlikuju od starih.

Mujezinović je datirao samo jedan nišan iz ovog mezarja. To je mezar Kreševljaka hadži Ibrahima, ukopanog 25. oktobra 1853. godine (1269. godine po Hidžri)(8). 

Tokom aprila 2005. godine, epigraf Hazim Numanagić  je obišao harem Lubine džamije i tom prilikom identificirao sljedeće nišane:

1. nišan osmougaone osnove, stranica osmougla 9 i 10 cm i visine 30 cm, utonuo u zemlju;

2. muški nišan sa aginskim turbanom, kvadratne osnove 15,5x15,5 cm i visine 68 cm, bez natpisa;

3. nišan osmougaone osnove, stranica osmougla 10 cm i visine 20 cm, utonuo u zemlju;

4. jednostavni nišan pravougaone osnove 32x13 cm i visine 37 cm, utonuo u zemlju, bez natpisa;

5. polomljen nišan osmougaone osnove, stranica osmougla 10 cm i visine 36 cm, utonuo u zemlju;

6. muški nišan sa prelomljenim turbanim, utonuo u zemlju, kvadratne osnove 14x14 cm i visine 46 cm, bez natpisa;

7. muški nišan sa turbanom, utonuo u zemlju;

8. muški nišan sa mušebak turbanim, kvadratne osnove 19x19 cm i visine 96 cm, bez natpisa;

9. muški nišan sa turbanom, kvadratne osnove 19x19 cm i visine 83 cm, sa ovim natpisom:

المرحوم و المغفور قراشوالق الحاج ابراهيم ابن محمد روحيجون رضاء لله الفاتحة سنة 1269 م 11

Pomilovani i oprošteni hadži Ibrahim Kreševljak, sin Muhameda. Za njegovu dušu i Božije zadovoljstvo proučite Fatihu. Godina 1269, 11. muharem (25. oktobar 1853);

10. jednostavni nišan, pravougaone osnove 34x11 cm i visine 67 cm, bez natpisa;

11. muški nišan sa turbanom, kvadratne osnove 16x16 cm i visine 58 cm, sa ovim natpisom:

اه من الموت المرحوم ملا حسين بن ملا مصطفي روحيجون الفاتحة سنة 1223

O, smrti. Pomilovani mula-Husejn, sin mula-Mustafe. Fatiha za njegovu dušu. Godina 1223 (1808/1809);

12. jednostavni nišan, pravougaone osnove 25x10 cm i visine 54 cm, bez natpisa;

13. jednostavni nišan, pravougaone osnove 29x14 cm i visine 67 cm, bez natpisa;

14. jednostavni nišan, pravougaone osnove 27x13 cm i visine 28 cm, utonuo u zemlju, bez natpisa;

15. jednostavni nišan, pravougaone osnove 26x12,5 cm i visine 60 cm, bez natpisa;

16. jednostavni nišan, pravougaone osnove 26x12,5 cm i visine 60 cm, bez natpisa;

17. jednostavni nišan, pravougaone osnove 27x12 cm i visine 23 cm, utonuo u zemlju, bez natpisa;

18. jednostavni nišan u zemlji sa djelimično vidljivim natpisom:

هو الحي الباقي ليس الغريب من كان في الهند و اليمن

فانما الغريب من كان في اللحد و الكفن ...

On je Živi i Vječni. Nije garib (stranac) onaj koji je u Indiji ili Jemenu, garib je onaj koji je u grobu i ćefinima. ...

Od devet natpisa koje je evidentirao M. Mujezinović, Hazim Numanagić je pronašao samo jedan, uz dva nova natpisa koja su ovdje donijeta.

Unutar groblja se još uvijek vrši ukop.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Topal Inhanova džamija (Lubina) u Sarajevu je upisana pod rednim brojem 562.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Usljed zamora materijala kao i zbog oštećenja uvjetovanih ratnim djejstvima, na objektu je došlo do deformacija krovne konstrukcije u cjelini. Također, zbog postavljanja lule za odvod vode sa šerefe munare na neadekvatno mjesto, došlo je do većeg oštećenja poda, ali i čaše šerefe.

Radovi na sanaciji Lubine džamije su izvedeni tokom 1999. godine, pod nadzorom Kantonalnog Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa u Sarajevu. 

Radovi su podrazumijevali(9):

-       zamjenu svih stupova trijema(10); zbog rješenja krovne konstrukcije izmijenjena je visina stupova (stupovi su povišeni) i dodata su dva nova stupa, postavljena uz munaru; novi stupovi su postavljeni na mjestima starih; lučni ukrasi u vrhu trijema nisu izvedeni (prema autoru projekta lučni ukrasi nisu bili autentični);

-       izmjenu poda vanjskih sofa (usljed dotrajalosti zatečenog);

-       izmjenu stropa trijema (usljed znatnih oštećenja zatečenog);

-       zamjenu ograde trijema; nova ograda je u svemu urađena kao zatečena (usljed dotrajalosti postojeće);

-       izradu AB serklaža na vertikalnim završecima zidova, a zbog konstruktivne konsolidacije objekta (prema preporuci statičara i statičkoj analizi);

-       zamjenu kompletnog krovišta i krovne konstrukcije kao i izmjenu geometrije krova (uz poštivanje ranije forme krova); stara krovna konstrukcija je bila u sprezi sa stropnom konstrukcije (dvije konstrukcije su zajedno “radile”), dok nova krovna i stropna konstrukcija “rade” neovisno jedna od druge;

-       izradu novog stropa unutrašnjeg džamijskog prostora (usljed znatnih oštećenja zatečenog); zatečena plafonska konstrukcija je imala malter sa donje strane; tokom sanacije džamije kao strop unutrašnjeg prostora izvedena su šišeta;

-       zamjenu poda unutrašnjeg džamijskog prostora (usljed dotrajalosti zatečenog);

-       zamjenu vertikalnih i horizontalnih oluka;

-       zamjenu pokrova džamije; stari crijep je zamijenjen novim;

-       sanaciju šerefe munare, što je podrazumijevalo postavljanje novog poda šerefe i novih lula za odvod vode, te zamjenu oštećenih dijelova kamene ograde.

 

Na objektu su, u nepoznatom periodu, izvedeni i sljedeći radovi, kojima nije rukovodio Kantonalni Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa u Sarajevu:

-       uvođenje plinskog grijanja u objekat džamije (plinski set je postavljen na sjeveroistočnom džamijskom zidu sa vanjske strane); razvod grijanja kao i bojler su postavljeni na unutrašnjim lijevim sofama (posmatrano prema mihrabu); grijna tijela su postavljena ispod svakog prozora;

-       zamjena mahfila i mimbera;

-       zamjena prozora. 

 

5. Sadašnje stanje dobra

Objekat Topal  Inhanove (Lubine) džamije je danas u dosta dobrom stanju. Na zidovima džamije u unutrašnjosti su primjetne pukotine u sloju maltera izazvane, vjerovatno, nepravilnom površinom zidova.

Pomoćni objekat džamije nije u upotrebi. 

 

III – ZAKLJUČAK

Neprimjereno izvedenim intervencijama u konstrukciji (postavljanje AB serklaža), vanjskom izgledu (izmjena stupova i krova trijema) i interijeru džamije (izvedba novog mahfila i mimbera, zamjena prozora i uvođenje grijnih tijela), graditeljska cjelina Topal Inhanove (Lubine) džamije u Sarajevu je izgubila većinu svojih izvornih vrijednosti, te je Komisija donijela odluku kao u dispozitivu.

 

Sastavni dio ove odluke su:

-       kopija katastarskog plana,

-       zemljišnoknjižni izvadak,

-       fotodokumentacija (fotografije objekta tokom sanacionih radova 1998/1999. godine i fotografije objekta, stanje 2005. godine),

-       grafički prilozi (Projekat sanacije Lubine džamije - II faza, izvedbeni projekat za sanaciju krovišta, stropne konstrukcije, trijema  i  vanjskih sofa, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo).

 

Korištena literatura

U toku vođenja postupka donošenja konačne odluke o graditeljskoj cjelini Topal Inhanove (Lubine) džamije u Sarajevu, korištena je sljedeća literatura:

 

1937.    Traljić, Seid Mustafa. Sarajevski grad Vratnik. Sarajevo: Bosanska Pošta, 1937.

 

1973.    Bejtić, Alija. Ulice i trgovi Sarajeva. Sarajevo: Muzej grada Sarajeva, 1973.

 

1984.    Andrejević, Andrej. Islamska monumantalna umetnost XVI veka u Jugoslaviji – kupolne džamije. Beograd: izdanje Filozofski fakultet u Beogradu, Institut za istoriju i umetnost, Srpska akademija nauka i umetnosti, Balkanološki institut, 1984.

 

1998.    Mujezinović, Mehmed. Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga I, 3. izdanje. Sarajevo: Biblioteka Kulturno naslijeđe, Sarajevo Publishing, 1998.

           

Dokumentacija Kantonalnog Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo


(1) Prema Aliji Bejtiću, naziv mahale jeste – mahala Topal hadži Ejnehana. (Ulice i trgovi Sarajeva, 234)

(2) Seid Mustafa Traljić (Sarajevski grad Vratnik, 20)

(3) Prema M. Mujezinoviću, džamija je osnovana «negdje prije 1525. godine», a prema A. Bejtiću prije 1528. godine. Period osnivanja džamije od 1525. do 1557. godine spominje Seid Mustafa Traljić, navodeći da: »1557. godine (džamija) je sigurno postojala, jer je te godine prodala svoju kuću u ovoj mahali Nefisa kći Mustafina, a sestra Rustem paše Hrvata». (Sarajevski grad Vratnik, 34)

(4) «Pri navali princa Eugena 1697. godine od 106 džamija u Sarajevu, stradale su 92 djelomično ili po temelju, a u samom Gradu (Vratniku) jedna je ostala neoštećena, tri su djelimično porušene, a 7 ih je potpuno izgorilo. Tada je očuvana Kasip Zade džamija, a oštećene su Divan Katibova, Topal H. Inhanova i Hadže H. Mustafina, te one i danas imaju kamene munare i u njima se klanja džuma i bajram namaz.» (Seid Mustafa Traljić, Sarajevski grad Vratnik, 33) 

(5)  A. Bejtić, Ulice i trgovi Sarajeva, 234.

(6)  Opis dobra se zasniva na opisu postojećeg stanja Lubine džamije i pratećih objekata.

(7) Prvobitno krov se na mjestu trijema oslanjao na pet stupova. Tokom obnove džamije, 1999. godine, zbog potrebe rješenja krova dodata su dva nova stupa, postavljena uz munaru.

(8)  M. Mujezinović, Islamska epigrafika BiH, 224.

(9)  Iz Projekta sanacije Lubine džamije u Sarajevu, Kantonalni Zavod za zaštitu, 1999. godina

(10) Prema autoru Projekta sanacije Lubine džamije u Sarajevu, trijem džamije je bio (ne zna se godina kada je ta intervencija urađena) proširen prema jugozapadnoj strani («tragovi» tog proširenja su bili «čitljivi» na postamentu desne sofe). Ovaj prošireni dio trijema je bio pokriven proširenim krovom, čije je tehničko rješenje bilo loše urađeno. Ovaj dio krova je dobio, posmatrajući nagibnice krovnih streha, paraboličan presjek (jedinstvene krovne plohe sa nejednakim nagibnicama pada), veze crijepova se nisu mogle pravilno ostvariti i dolazilo je do stalnog prokišnjavanja i kvašenja zida postamenta munare na ulaznoj fasadi džamije. Prilikom radova na sanaciji džamije, pravilnim geometrijsko-konstruktivnim rješenjem su se nastojali otkloniti pobrojani nedostaci i posljedice.



Nema slika za traženi objekat.

ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: