Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno "Službenom glasniku BiH", broj 32/03.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 01. do 07. jula 2003. godine, donijela je
O D L U K U
I
Graditeljska cjelina - stari grad Jezerski u Jezerskom, Bosanska Krupa, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvata k.č.2472/1, 2472/2 i 2472/3, k.o.Jezerski, općina Bosanska Krupa, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02).
II
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika.
Vlada Federacije dužna je osigurati sredstva za izradu i provedbu potrebne tehničke dokumentacije za rehabilitaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika utvrđuju se zaštitne zone, kako slijedi:
I zaštitna zona obuhvata prostor definiran u tački I, stav 2. ove odluke. Područje ove zone obuhvata stari grad Jezerski i džamiju unutar zidina.
Ÿ Dopušteni su samo istraživački radovi, konzervatorsko-restauratorski radovi starog grada i radovi na rehabilitaciji džamije, uključujući i radove koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, a u skladu sa odobrenjem federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite).
Ÿ Nije dopuštena izgradnja nikakvih objekata niti postavljanje privremenih ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija spomenika.
Ÿ Prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe.
Posebno treba osigurati provedbu sljedećih mjera na objektu starog grada:
- čišćenje zidova od raslinja koje predstavlja opasnost za strukturu spomenika,
- konzervaciju postojećeg stanja bedema i kula starog grada.
Rehabilitacija džamije mora biti provedena u skladu sa sljedećim uvjetima:
- izvršiti raščišćavanje unutrašnjosti objekta džamije;
- izvršiti konstruktivnu sanaciju i konsolidaciju oštećenih zidova;
- vratiti ulaznom dijelu džamije funkciju i prvobitni izgled poluzatvorenog trijema sa stupovima;
- izvršiti rekonstrukciju šiše tavanice prema sačuvanim ostacima šiše koji se nalaze unutar džamije;
- u sve otvore kojima nedostaju prozori i vrata postaviti odgovarajuće prozore i vrata koji će se napraviti prema uzoru na postojeće , sačuvane;
- zamijeniti postojeći krovni pokrov od falcovanog crijepa prvobitnim originalnim pokrovom od drvene šindre;
- oštećene dijelove krovne i stropne konstrukcije i podova zamijeniti novim;
- koristiti iste ili istovrsne materijale kojima je objekat izgrađen i primijeniti iste tehnike građenja i obrade materijala.
II zaštitna zona obuhvata prostor označen kao kč: 2469, 2470, 2473/2, 2475, 3723, tj, dijelove parcela u neposrednoj okolini grada i na prvim strmim padinama koje okružuju grad, na daljini od oko 25 m ispod grada.
U ovoj zoni dopuštena je rehabilitacija i adaptacija postojećih objekata, uz poštovanje uvjeta maksimalne spratnosti P+1 (6,5 m visine do krovnog vijenca), maksimalnih horizontalnih gabarita 12x10 m sa kosim krovovima minimalnog nagiba 40o.
Detaljni planovi prostornog uređenja i urbanističko-tehnički uvjeti za izgradnju objekata u ovoj zoni moraju sadržavati saglasnost nadležne službe zaštite.
Nije dopuštena izgradnja neposredno uz jugozapadni dio grada, na platou do zidina (parcela 2473/2).
Nije dopuštena izgradnja industrijskih objekata, magistralne infrastrukture, niti potencijalnih zagađivača utvrđenih propisima.
IV
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno - planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
V
Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.
VI
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).
VIII
Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.
IX
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH» i «Službenim novinama Federacije BiH».
Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Predsjedavajuća Komisije
Amra Hadžimuhamedović
Broj:06-6-891/03-3
2. jula 2003.godine
Sarajevo
O b r a z l o ž e nj e
I – UVOD
Na osnovi Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, člana 2, stava 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacinalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini , kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Skupština Mjesne zajednice Jezerski je dana 02. novembra 2002. godine podnijela peticiju za proglašenje starog grada Jezerski nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V, stav 4. Aneksa 8. i člana 35 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
II - PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:
Ÿ dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra
(kopiju katastarskog plana i katastarskoknjižni izvadak),
Ÿ podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o eventualnim oštećenjima u toku rata, podatke o eventualnim intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd,
Ÿ historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.
Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je
sljedeće:
1. Podaci o lokalitetu
Lokacija
Stari grad Jezerski nalazi se na k.č.2472/1, 2472/2, 2472/3, broj katasraskoknjižnog izvatka 840, str.1, k.o. Jezerski ;vlasništvo: k.č.2472/1, Islamska vjerska zajednica iz Jezerskog, a na k.č. 2472/2, 2472/3, vlasništvo: Hilmija Crnkić.
Grad Jezerski nalazi se u blago brdovitom predjelu, koji je ispresijecan gorskim rječicama i potocima. Smješten je na kraju duguljaste kose. Neposredno iza grada kosa se strmo spušta u dolinu u kojoj je smješteno naselje Jezersko.
Historijski podaci
O gradu Jezerskom ima malo historijskih podataka.
-1278. godine – prvi spomen grada u historijskim izvorima (Kreševljaković, 1953., 35).
Zatim se više ne javlja u dokumentima sve do XVI stoljeća u kojima se navodi da se nalazi u Zagrebačkoj županiji (Lopašić, 1943., 144, nap. 267).
-Prema dokumentima iz 1549. godine poznata su imena plemića koji su živjeli u Jezerskom (Lopašić, 1943., nap. 268). Izgleda da je do XVI stoljeća Jezerski grad bio grad seoske općine, a tek negdje polovinom XVI stoljeća su ga uspjeli dobiti plemići Nemčići zvani Jezerski i Svičovići.
-Do 1563. godine grad je bio u posjedu porodice Nemčića.
-1576. godine Osmanlije su osvojile Cazin , Bužim i Jezerski.
-Osmanlije su učvrstili grad Jezerski vanjskim platnom. Gradskom posadom je zapovijedao dizdar.
-1687.godine hrvatski krajišnici su spalili grad Jezerski i grad Stinu.
-U dokumentima je zabilježeno da je dizdar 1730. godine bio Mehmed-aga.
-Po službeom popisu u gradu su bila 1833.godine 2 topa, a po austrijskom izvještaju iz 1834. godine, 4 topa.
Grad je bio u sastavu Krupske kapetanije. Napušten je 1838.godine.
2. Opis spomenika
Srednjovjekovni grad Jezerski spada u najjednostavnije i najmanje gradove u Pounju. Unutar kasnijeg osmanskog perimetralnog bedema nalaze se ostaci malog srednjovjekovnog grada. Najlakši prilaz gradu bio je sa juga, gdje se nalazi kapija osmanskog grada. Srednjovjekovni grad Jezerski imao je okruglu isturenu kulu u jugoistočnom uglu obora. Kula je vertikalnih zidova, lijepo oplaćenih izvana i iznutra. Na vanjskoj, isturenoj oplati kule, na visini 1,4 m iznad temelja, nalazi se ukrasna traka. Vanjski promjer kule je 8 m i debljine zidova 1.8 m. Sačuvana u visini iznad trećeg nivoa. Otprilike jednom trećinom je uvučena u oborske zidove. Imala je barem tri nivoa, prizemlje, prvi i drugi sprat. Na tu činjenicu ukazuju rupe koje su služile za uglavljivanje greda koje su razdvajale spratove. U sjeverozapadnom dijelu kule, između dva oborska zida su vrata na visini od 4 m. U unutrašnjosti kule je vidljivo da je taj ulaz bio na II spratu. Neposredno ispod vrata nalaze se niz rupa u koje su bile uglavljene drvene grede stropne konstrukcije između donjeg i gornjeg nivoa kule. Iznad vrata je također takav niz rupa koji je vjerovatno bio dio četvrtog nivoa u kuli ili krovišta. U kuli, na dijelu očuvanom do danas, nisu sačuvani prozorski otvori, već samo dva artiljerijska otvora koja su bila lijevo i desno od vrata i jedna puškarnica na I spratu, neposredno iznad ostataka južnog oborskog zida.
Uz kulu je sagrađen mali obor kvadratne osnove, dužine stranica od oko 14 m. Od obora su sačuvana tri fragmenta zida: južni zid uz kulu u dužini od 3,7 m, dio zapadnog zida u dužini od 7 m i visine do 1,5 m, te djelić zida sa sjeveroistočne strane kule. Do kule, u ostatku južnog oborskog zida, visokog oko 3 m, nalazila se također jedna puškarnica okrenuta ka jugu. Na sjevernoj strani zid obora je uništen jer su na njemu podignuti betonski temelji za štalu, koja nije nikada dovršena. Truhelka je dao podatak da je oborski zid bio visok 7 m, što je danas teško reći, naročito zbog puškarnice u kuli koja se nalazi odmah iznad zida, na visini od oko 3 m. Truhelka navodi da je oborski zid bio pun tijesnih malenih puškarnica, te izgleda da je prije stotinjak godina grad bio mnogo bolje očuvan (Truhelka, 1904, 42).
Gdje je bio ulaz u obor i grad, teško je odrediti, u svakom slučaju nije bio u južnom oborskom zidu uz kulu, kako je to pretpostavljao Truhelka (1904, 41) jer se taj dio zida nalazi na stijeni. U ovom slučaju radi se jednostavno o umjetno napravljenoj rupi u zidu (Truhelka, 1904, 42).
Nije poznato kada je grad sagrađen. Zajedno sa gradom u Velikoj Kladuši i Podzvizdu, grad djeluje arhaično. Iako se, kao i Bužim, spominju u historijskim podacima XIII stoljeća, po obliku koji se sačuvao, mogli bi se datirati i kasnije (Popović, 1995, 42). Mnogi elementi imaju sličnosti sa dijelovima unutrašnjeg utvrđenja u srednjovjekovnom gradu Bužimu (istovjetan način gradnje i oblik kule, koncepcija rasporeda spratova u kulama, oblici puškarnica i artiljerijskih otvora).
Mjesna tradicija govori o tome da su vanjski bedem podigle Osmanlije. Taj podatak navode svi ostali autori (Lopašić 1943, 145; Truhelka, 1904, 42; Kreševljaković, 1953, 35 ). Zidovi iz osmanskog vremena zauzimaju prostor dimenzija 55x30 m. Orijentiran je dužom osom u pravcu pružanja terena sjeverozapad-jugoistok. Sa unutrašnje strane zidovi su u vrlo ruševnom stanju, očuvani na pojedinim mjestima jedva do visine od 1 m, dok su vanjski zidovi u cijeloj dužini očuvani do nivoa unutaršnjosti grada, jer su u funkciji podzida, tj. uokviruju teren unutrašnjosti grada slijedeći padinu. Na vrhu kose, gdje je ulaz u grad (na trećini jugoistočnog dijela grada ) nadzemni zidovi su se sačuvali do visine od 2-3 m. U platnu zida se ističu tri elementa: prateći padinu, a i pod dejstvom razvoja vatrenog oružja, linija zidova je izlomljena, ali pod vrlo blagim uglovima. Na jugoistočnom zidu grada je kapija širine otvora 2,85 m. Isturena je za oko 1 m iz platna zida. U sredini ulaza je monolitni kameni prag dugačak 1,5 m. Kapija nije postavljena u sredinu zida već je 10 m udaljena od jugozapadnog ugla grada i oko 17m od jugoistočnog ugla. Kapija se nalazila u isturenom dijelu pročelnog zida. Prije stotinjak godina još je bila skoro cijela, danas su od nje ostali samo istureni zidovi. Od ulaza prema džamiji vodi kaldrmirana staza. Na sjevernoj strani zida, na njegovom najisturenijem dijelu, nalazi se veliki polukružno zasvedeni otvor, ali se ne može ocijeniti da li je to otvor za veliki prozor ili mala vrata. Pošto je teren nepristupačan, na njemu su sačuvani fino isklesani okviri. Očito je da se u sjevernom dijelu grada nalazila neka prostorija, koja bi se mogla otkriti samo arheološkim iskopavanjima.
Unutar osmanskog bedema nalaze se džamija i jedna stara zgrada.
Džamija
U pisanim dokumentima nije pronađen tačan datum izgradnje ove džamije.ali, upoređujući ovu džamiju sa sličnim džamijama podignutim u Krajini, te po izgledu i obradi drvenih dijelova enterijera, može se pretpostaviti da ova džamija datira iz 19. stoljeća.
Objekat džamije je pravougaone osnove razvijene po dužini, vanjskih gabaritnih dimenzija cca 7.80x9.50 m+2x7.80 m (trijem). Zbirna korisna površina objekta je cca 94 m2 (49 m2 prizemlje+32 m2 mahfil+13 m2 trijem). Džamija je zidana od kamena, a vanjske i unutrašnje fasade su malterisane i okrečene.
Zajedno sa drvenim džamijama u Krasuljama kod Ključa, džamijom Hatinac u Bihaću, ova džamija ima primijenjenu dispozicionu varijaciju džamije sa mahfilom postavljenim uz dva zida. Kod svih ovih džamija prednji mahfil ne dolazi do polovine prostora za molitvu. U odnosu na zadnje dvije džamije, džamija u gradu Jezerskom ima širi bočni mahfil.
Kod rješenja ulaznog prostora trijema prepoznaje se koncept poluzatvorenog ulaznog trijema, kojeg karakterizira zatvaranje donjeg dijela ulaznog dijela punim zidom i izrada gornjeg dijela u vidu trijema sa stupovima. Sličan trijem ima džamija u Todorovu (ova džamija nalazi se na putu između Pećigrada i Vrnograča i izgrađena je 1868. godine). Ovakvi trijemovi su bili karakteristični za Krajinu, ali su se, počev od kraja XIX stoljeća, trijemovi često zatvarali zidom i transformirali se u zatvorene trijemove, ili su se unutar njih izvodili vanjski mahfili (Bećirbegović, 1999, str. 138 i 168). Kod džamije unutar grada Jezerskog, preko stupova trijema, zakovane su daske i drvene ploče.
Robusni drveni stup presjeka cca 20x20 cm, postavljen ispod bočnog mahfila, preko drvene podvlake presjeka cca 20x25 cm oslonjene učepljenjem u mihrabski jugoistočni zid i ulazni, sjeverozapadni zid, te preko drvenog sedla presjeka cca 20x25 cm, čiji konzolni istaci dostižu dužinu od cca 100 cm, preuzima opterećenja etaže mahfila. Na ovu glavnu podvlaku bočnog mahfila postavljenu u pravcu okomitom na mihrabski zid, oslonjena je čeona drvena podvlaka prednjeg mahfila. Sedlo nosivog stupa profilirano je na način da se presjek drvene grede sužava prema konzolnim krajevima koji završavaju volutama.
Pristup džamiji je sa sjeverozapadne strane, preko ulaznog trijema visine dvije etaže, koji se, zajedno sa zatvorenim prostorom džamije, nalazi pod jedinstvenim četverovodnim krovom.
Prostor za obavljanje namaza u prizemlju površine cca 49 m2, znatno je povećan mahfilom postavljenim uz dva zida. Prednji mahfil je dubok cca 3,20 m dok je bočni mahfil širok cca 2.45 m, čime se ostvaruje korisna površina mahvila od 32 m2, a ukupna korisna površina unutrašnjeg prostora džamije iznosi cca 94 m2. Upotreba ovakvog mahfila u zbiru sa tloctnom površinom centralnog prostora znatno je povećala ukupnu površinu korisnog prostora, kao i mogući broj vjernika koje je džamija mogla primiti za vrijeme namaza, što je rezultat specifičnih političkih, ekonomskih i vojnih prilika koje su vladale u regionu zapadne Bosne u XVII i XVIII stoljeću (Bećirbegović, 1999, str. 58-63 i str. 127-129).
Mahfilu se pristupa jednokrakim drvenim stepeništem postavljenim uz zid lijevo od ulaznih vrata, postavljenih u sredini sjeverozapadnog zida. U središnjem dijelu prednjeg mahfila postavljen je polukružni istak za mujezina.
Mihrab, gabarita cca 120 cm širina x 340 cm visina, u formi eliptične niše, izveden je u jugoistočnom zidu. Mihrab je izveden bez okvira. Gornji dio niše mihraba dekoriran je sa pet horizontalnih pojaseva, a pojasevi imaju linijske i trugaone ukrase naglašene bojom i plitkom profilacijom.
Desno od mihraba je drveni mimber. Ulazni otvor je polukružno zasveden sa talasasto profiliranim završetkom i motivom polumjeseca. Bočna ograda stepeništa, kao i bočne stranice mimbera su profilirane i ukrašene geometrijskim motivima zvijezda i talasa. Iznad podijuma mimbera je pokrov oslonjen na četiri stupa koji u vrhu imaju polukružne završetke. Kupa mimbera je šatorasta sa osmougaonim završetkom. Mimber je ukrašen polihromnim bojenim dekoracijama.
Balustrada drvene ograde mahfila je profilirana i bojena, kao i donji dekorativni friz sa motivima lukova izrezbarenim na čeonoj dasci mahfila.
Džamija ima dva pojasa pravougaonih prozorskih otvora. Na ulaznoj fasadi dva prozora se nalaze u donjem redu, na jugozapadnoj fasadi imamo po jedan prozor u donjem i gornjem redu, na jugoistočnoj fasadi imamo po dva prozorska otvora, a na sjeveroistočnoj fasadi imamo jedan prozor u gornjem redu.
Na jugoistočnoj fasadi postavljena su četiri prozora u donjem i dva u gornjem redu, dok su na ulaznoj fasadi postavljena samo dva prozora u gornjem redu, iznad krova trijema. Prozori gornjeg i donjeg niza nisu postavljeni u istim vertikalnim osovinama. Prozori su dvokrilni, jednostruki, zastakljeni običnim staklom. Na prozoru donjeg pojasa jugoistočne fasade postavljeni su željezni demiri.
Džamija je pokrivena strmim četverovodnim krovom iz čijeg središta izlazi drvena munara. Nagib krovnih ploha je približno 40 o. Krovni opšavi i oluci nisu izvedeni.
Krovna konstrukcija je drvena, a kao pokrov je primijenjen dvostruko falcovani crijep. Originalni pokrov, koji je bio od šindre, zamijenjen je crijepom . Kod konstruktivnog rješenja krovne konstrukcije primijenjena je kombinacija uspravne stolice sa pajantama-razuporama.
Sa mahfila se jednokrakim drvenim merdevinama postavljenim uz sjeveroistočni zid penje u tavanski prostor. Na munaru se pristupa sa sredine tavanskog prostora i penjući se spiralnim stepeništem izlazi na tzv. otvorenu galeriju šerefeta. Srednji drveni jarbol izveden je od hrastovog trupca koji u svom dnu ima približan presjek 18x18 cm, koji se prema vrhu sužava i prelazi u približan presjek 16x16 cm i koji prolazi cijelom dužinom kroz etaže mahfila i prizemlja džamije i potpuno je vidljiv u enterijeru džamije.
Munara je izvedena od 8 drvenih rubnih stupova koji su bili zakošeni sa vanjske strane, a poprečni presjek ovih drvenih stupova se postepeno sužavao idući od baze munare prema njenom vrhu. Vertikalna konstrukcija munare oslonjena je na podnicu izrađenu u formi drvenog roštilja.
Prije 30-40 godina, vanjski plašt, tijelo munare je u potpunosti obložen pocinčanim limom.
Kao posljedica ratnih djelovanja, džamija je bila direktno pogođena granatom u gornjoj zoni jugoistočnog zida, što je uz oštećenje krovnog pokrivača uzrokovalo uništavanjem šišeta stropa džamije. Strop je zaštićen improviziranim oblogama od drvenih ploča i najlona koji je letvama pričvršćen po ovoj privremenoj konstrukciji u svrhu zaštite enterijera džamije od daljnjeg propadanja.
Uz džamiju se nalazi i jedan nišan, sa natpisom, u kojem je naznačeno da je na tom mjestu ukopan izvjesni Bekir Mahmutović (Mujezinović, 1998, str.88).
Uz samu ogradu mezarja, desno od ulaznog džamijskog trijema, nalaze se dva tzv. hadžijska kamena (hadžin-taša). Nije poznato od kada postoji tradicija postavljanja hadžijskih kamenova, jer o tome nije pisano u vjerskim ili historijskim dokumentima. Po kazivanju živih svjedoka-šahida posljednjih hadžin-taševa, hadžijski kamen je mjesto sa kojeg hadžije kreće na hadžiluk i sa koga se oprašta od svojih najmilijih i traži halal od njih, kao i ostalih džematlija, rodbine i komšija. Nakon klanjanja dva rekjata u džamiji, hadžija u pratnji najbliže rodbine ide do taš-kamena, penje se na njega, prouči euzu i bismillu, rabi jessir, zahvali se Allahu dž.š., učini salavat Poslaniku i održi govor, zatraži halal od prisutnih, obaspe djecu bombonama i sitnim kovanim novcem, daruje hodžu darovima, a svoju suprugu ovlasti da, za njegovog odsustva, upravlja njegovim imetkom i to iz kuće (Hadžić Nijaz, Medžlis Bužim (1579-1999), džemati, džamije, imami, Bužim, BZK Preporod, 2000, str. 279).
Zgrada koja je naseljena nalazi se u jugoistočnom uglu grada, odmah do ulaza( dimenzije: 7.8x7.9 m). Sagrađena je od istog materijala kao i džamija.
Dvije zgrade uz istočni bedem, koje je u planu grada nacrtao Truhelka,više ne postoje (Truhelka, 1904, 42).
Dosadašnja zakonska zaštita
Na osnovi zakonske odredbe, a Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR BiH broj 199/51, od 18.aprila 1951. godine tvrđava Jezerski, stavljena je pod zaštitu države.
Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR BiH broj 02-843-3 od 18.aprila 1962. upisan je u Registar nepokretnih spomenika kulture pod reg. brojem 248.
Prostornim planom Republike Bosne i Hercegovine do 2002. godine je evidentiran i valoriziran kao spomenik II kategorije.
3. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Nisu vršeni.
4. Sadašnje stanje lokaliteta
Poredeći sa slikama od prije 100 godina, gornji dio srednjovjekovne kule je dosta stradao. Pri dnu su prokopane rupe i vađeno kamenje iz oplate zida. Gornji redovi kamenja kule su skloni daljem urušavanju. Oborski zid je uništen, očito devastacijom od strane okolnog stanovništva, kao i gradnjom betonskih temelja na jednom njegovom dijelu.
Vrhovi bedema iz osmanskog perioda su na nekim mjestima sa unutrašnje strane, sa koje im se može prići, također dosta urušeni.
Pročelni zid kapije je u potpunosti razrušen.
Objekat džamije je u dosta lošem stanju i van funkcije je od 1992. godine (te godine napravljena je nova džamija u Jezerskom).
Na džamiji se vide tragovi granatiranja iz rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995.godine.
III - ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, usvojene na IV sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika (03.-09.septembra 2002.godine), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:
A) Vremensko određenje
B) Historijska vrijednost
D) Čitljivost
ii. Svjedočanstvo o historijskim mjenama
iv. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru
v. Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju
F) Ambijentalna vrijednost
i. Odnos prema ostalim dijelovima cjeline
ii. Značenje u strukturi i slici grada
G) Izvornost
iv. Tradicija i tehnike
v. Položaj i smještaj u prostoru
H) Jedinstvenost i reprezentativnost
i. Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa
Sastavni dio ove odluke su:
- kopija katastarskog plana,
- z.k. izvadak, posjedovni list,
- fotodokumentacija,
- grafički prilozi.
Korištena literatura:
U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
1904. Truhelka, Ćiro, Naši gradovi. Naklada knjižare J. Studnička i dr. Sarajevo, 1904.
1952. Kreševljaković, Hamdija, Prilozi povijesti bosanskih gradova pod turskom upravom. Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, br.II, Sarajevo, 1952.
1953. Kreševljaković, Hamdija, Stari bosanski gradovi. Naše starine I, Zavod za zaštitu spomenika kulture BiH, Sarajevo, 1954, 22.
1957. Vego, Marko, Naselja srednjovjekovne bosanske države. Svjetlost, Sarajevo 1957, 105
1995. Popović, Marko, Srednjovjekovne tvrđave u Bosni i Hercegovini. Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine 1, Srpska akademija nauka i umetnosti. Beograd 1995, 33-55.
|
