početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Musa-pašina džamija u Novoj Kasabi/Dušanovu, područje i ostaci graditeljske cjeline

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

            Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 12/03.

            Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 21. do 27. januara 2003. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

            Područje i ostaci graditeljske cjeline - Musa-pašina džamija u Novoj Kasabi/Dušanovu, opština Milići, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine ( u daljem tekstu: nacionalni spomenik).

            Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvata k.č. broj 224, k.o. Nova Kasaba, što odgovara k.č. br. 1/1 i 1/2 starog premjera u k.o. Nova Kasaba, opština Milići, Republika Srpska.

            Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 9/02).

 

II

 

            Vlada Republike Srpske dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, rehabilitaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

            Vlada Republike Srpske dužna je da obezbijedi sredstva za izradu i sprovođenje potrebne tehničke dokumentacije za rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

            Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljem tekstu: Komisija) utvrdiće tehničke uslove i obezbijediti finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacijske table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

            Vlada Republike Srpske dužna je posebno da obezbijedi sprovođenje sljedećih mjera:

-         objekat džamije sa okolnim prostorom harema, rekonstruisati u izvornom obliku, sa identičnim horizontalnim i vertikalnim dimenzijama;

-         sve originalne fragmente objekta koji budu pronađeni ili na lokaciji ili na nekom drugom mjestu, a na koje su odveženi nakon rušenja objekta, ponovo moraju da se ugrade u objekat metodom anastiloze uz upotrebu tradicionalnih građevinskih materijala i veziva (maltera) i tehnika građenja. Do momenta ugradnje potrebno je da se na adekvatan način zaštite;

-         izvršiti otkopavanja površinskih slojeva zemlje u cilju pronalaženja originalnih temeljnih zidova;

-         izvršiti sanaciju i konsolidaciju originalnih dijelova temelja i zidova;

-         fragmente koji se zbog visokog stepena oštećenja ne mogu da ugrade, nakon izvršenih laboratorijskih ispitivanja, na odgovarajući način da se konzervišu i prezentuju u sklopu džamijskog harema;

-         sav iskoristivi materijal da se ugradi u objekat džamije;

-         dijelove koji nedostaju, a za koje postoji dokumentacija o njihovom izvornom stanju, uraditi na osnovu postojeće dokumentacije od materijala koji su istovrsni ili slični izvornim, uz korištenje metode repristinacije;

-         harem džamije, uključujući njen ulazni dio i zid oko kompleksa, rekonstruisati na osnovu podataka o  ranijem izgledu;

-         sve nadgrobne spomenike konzervisati i na osnovu raspoložive dokumentacije vratiti na staro mjesto, u mjeri u kojoj je to mogućno. One nadgrobnike za koje nije mogućno precizno definisati raniju lokaciju, konzervisati i na odgovarajući način prezentovati u sklopu harema džamije;

-         na susjednim parcelama 227/2, 227/3 dozvoljena je isključivo stambena gradnja maksimalne visine 6,50 metara do početka krovišta, odnosno spratnosti P+1 i maksimalnog gabarita 12x10 metara;

-         u prostoru parka nije dozvoljena nikakva izgradnja.                                                       

 

IV

 

            Stavljaju se van snage svi sprovedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

            Svako, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili da dovedu u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

 

VI

 

            Ova odluka dostaviće se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje u Republici Srpskoj i nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske, opštinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II, III i IV ove odluke i nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

            Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

            Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

            Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objaviće se u «Službenom glasniku BiH» i «Službenom glasniku Republike Srpske».

 

 

            Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović,  Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Predsjedavajući Komisije

Dubravko Lovrenović

 

Broj: 08.2-6-479/03-2

21. januara 2003. godine

Sarajevo

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

            Na osnovu Zakona o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, člana 2. stav 1,  “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to dobro podnesen zahtjev.

            Na osnovu peticije koju je 30. avgusta 2002. godine podnio Medžlis Islamske zajednice Vlasenica, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine pristupila je sprovođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom, u skladu sa članom V,  Aneksa 8. i članom 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom izvršen je uvid u:

-         dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (Prepis posjedovnog lista, Opština Milići, broj 29-952-6-253/01, od 29. juna 2001. godine, sa kopijom katastarskog plana),

-         sadašnje stanje i namjenu dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o eventualnim oštećenjima u toku rata, podatke o eventualnim intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-         istorijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

 

            Na osnovu uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o lokalitetu

Lokacija

            Musa-pašina džamija situirana je na lijevoj obali rijeke Jadar i puta M-19 koji vodi od Vlasenice prema Zvorniku. k.č. broj 224, k.o. Nova Kasaba, vlasništvo IVZ Vlasenica, opština Milići, Republika Srpska.

 

Istorijski podaci

            Postanak i razvoj Nove Kasabe na Jadru u istočnoj Bosni usko je povezano uz ime velikog vezira i budimskog namjesnika Musa-paše, što se vidi iz sljedeća dva dokumenta:

-         Fermana sultana Ibrahima od početka džumadel ahira 1051. (7. -16. septembra 1641. godine) i

-         Musa-pašine zakladnice od početka rebiul-evela 1053.(20. – 29. maja 1643. godine (Bejtić, 1960, str. 225.-230.).

 

            U spomenutom fermanu se kaže da se Musa-paša obratio visokoj Porti s molbom da u Bosanskom sandžaku, u nahiji Birač, u ataru sela Gojković napravi džamiju i han, i tu osnuje kasabu. U fermanu se ističe i da je tu i ranije postojao jedan han koji je izgorio, pa se putnici nalaze u poteškoćama oko smještaja i zato su prisiljeni na tom mjestu da konače po kućama siromašne raje zajedno sa kućnom čeljadi. Na taj način se uznemiruje raja i vrši nasilje, pa se zbog toga počela odatle raseljavati. Ovim fermanom se Musa-paši odobrava osnivanje kasabe na tom mjestu.

            Kada je Musa-paša dobio spomenutu dozvolu, pristupio je izgradnji objekata uz prethodni otkup zemljišta. Izgradnja njegovih zadužbina dovršena je u maju 1643. godine, kada je sačinjena njegova zakladnica. U zakladnici se daju sljedeći podaci:

-         Veliki vezir sultana Ibrahim-hana, sina Ahmed- hanova, i čuvar Budimske krajine (serhadi budim muhafezasinda olan), Musa-paša podigao je i zavještao:

-         džamiju na granici sela Kovačić i Gojković kraju (mehalle) Jadar u Biračkom kadiluku, a Bosanskom vilajetu, u Urumeliji.

-         u džamiji je ostavio i uvakufio dva velika i pozlaćena sveska Kur'ana i trinaest uvezanih drugih djela iz tefsira, hadisa, fikha i arapskog jezika, koje će čuvati vaiz i hatib ove džamije, a posuđivaće se stanovnicima kasabe na čitanje i prepisivanje. Isto je tako ostavio i uvakufio trideset komada džuzova Kur'ana.

-         mekteb (mualem-hane) uz džamiju.

 

            Dalje, za održavanje tih zadužbina, sagradio je i uvakufio sljedeće koristonosne objekte:

-         dva karavan-saraja, sučelice jedan drugom, u istom mjestu,

-         karavan-saraj će se davati svake godine u zakup, a novim zakupnicima daće se kao zajam iz vakufskog novca iznos od po 4000 arči kao početni kapital za rad,

-         dvadeset pet dućana u istom mjestu. Zakupnina će im biti 2 akče dnevno. Novi zakupnici imaju pravo na zajam od vakufa po 5000 akči kao početni kapital,

-         jednu kožaru (radionicu za štavljenje kože) sa pet radnih mjesta po dužoj osi, na obali rijeke Jadar,

-         vodenicu sa četiri vitla na rijeci što protiče kroz mjesto,

-         jednu stupu (dinek) na istom mjestu.

 

            Dalje je zavještao sljedeća dobra:

-         150.000 akči,

-         2 bašte i livadu sa okolištem u blizini gornjeg mjesta (Jadar), što mu darova sultan, te

-         mjesto gdje će se saditi vinova loza, takođe u blizini Jadra,

-         šume u Jadru,

-         zemlju zvanu Ćifluk kneza Gojka u spomenutom selu Gojkovići i to dijelove toga Ćifluka koje Musa- paša posjeduje kao malikanu, te baštu i šume sa svim što tome pripada (Bejtić, 1960., str. 228.).

 

            Musa-pašina zakladnica za zadužbine u Jadru, kasnijoj Novoj Kasabi, sačuvala se u originalu, a nalazi se danas u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, u dosijeu vakufnama pod rednim brojem 194. Pisana je u obliku knjige u kožnom povezu. Datirana je u Budimu u prvoj dekadi rebiul-evela 1053. (20. – 29. maja 1643. godine). Na stranama 27 i 28 te 29 i 30 originala nalaze se savremeni prepisi dva fermana ranijeg datuma o Musa-pašinim posjedima u Jadru, koji se uključuju u vakuf. Prvo je ferman sultana Ibrahima kojim se dozvoljava Musa-paši osnivanje kasabe te gradnja džamije i hana i kojim se stanovništvo budućeg naselja oslobađa plaćanja poreza. Drugi ferman je izdao isti sultan, s tim što je ferman datiran nešto kasnije i predstavlja carsko naređenje da se odredbe iz prethodnog fermana moraju tačno sprovoditi. Autentičnost teksta u čitavom rukopisu garantuje žig budimskog kadije (Bejtić1960., str. 226,227).

            Nakon izgradnje objekata Musa-pašine zadužbine, otpočeo je u ovom naselju novi život, koji je pomalo počinjao dobijati karakteristike zanatskog naselja i stambenih objekata. O životu i stanju razvoja tog mjesta oko dvadeset godina poslije osnivanja piše M. Quiclet koji je prošao tim dijelom Bosne na putu iz Mletaka u Carigrad. «...a odatle prođosmo ravnicom Kraljevo polje i prešav dva puta rijeku Jadar koja se može svuda pregazit, večerali smo i noćili, da se malo odmorimo od našeg tereta i njegove cijene u nekom trgovištu zvanom Jadar, po imenu ove rijeke koja po sredini ispod lijepa kamena mosta protiče, u nekom hanu zvanom Musa-pašinog han.» (Truhelka, 1905. str. 435).

            Musa-pašina džamija je do 1992. godine bila jedini sačuvani objekat od svih onih koje je ovaj vakif podigao u Novoj Kasabi.

            Musa-paša je bio domaći čovjek, rodom iz Vikoča kod Foče, iz porodice Vehabegovića. Najprije ga susrećema kao silahdara sultana Murada IV, a 1630. godine postao je namjesnik Egipta. Kasnije je bio član carskog divana i tri puta namjesnik u Budimu gdje je 1643. godine napisana njegova vakufnama za zadužbine u Novoj Kasabi. Godine 1645. imenovan je admiralom turske mornarice i na toj dužnosti je 22. januara 1647. godine poginuo. Ostavio je svoje zadužbine i u Budimu, Beogradu i Tuzli.

 

Dosadašnja zakonska zaštita i intervencije na spomeniku

            Rješenjem Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine br.1044/51 iz 1951. godine,  objekat je stavljen pod zaštitu države.

Intervencije na objektu su vršili stanovnici Nove Kasabe, samoinicijativno bez učešća službe zaštite, ali tim radovima nije bila znatnije narušena originalnost objekta. Na fasadama objekta 60-tih godina prošlog vijeka, bili su prekrečeni kameni uglovi, te u enterijeru mihrab, minber i ulazni portal.

 

 2. Opis spomenika

            Musa- pašina džamija u Novoj Kasabi pripada tipološkoj seriji jednoprostornih džamija sa masivnim kamenim zidovima, četverovodnim krovom, trijemom i kamenom munarom. Uz džamije sa drvenom munarom, to je najzastupljeniji tip džamija koje su nastale u razdoblju od XV do XIX vijeka u Bosni i Hercegovini.

            U unutrašnjosti zatvorenog prostora, Musa-pašine džamije u Novoj Kasabi imala je osnovu približnu kvadratu sa stranicama 11,35 m (unutrašnja mjera) i debljinom zidova koja dostiže 95 cm. Prostor džamije sačinjavale su i sofe, širine oko 4,70 m. Trijem džamije (sofe) ranije su nosila četiri drvena stuba (Bejtić, 1960. str. 239.), mada je  na osnovu snimka  Zavoda za zaštitu spomenika iz 1956. godine taj broj iznosio deset (šest sa prednje strane). Između stubova je bila niska drvena dekorisana ograda, sa  profilacijama na sastavima dvije susjedne daske, kao i na sastavu ograde sa stubom. Ulaz u džamiju, čija je svijetla širina iznosila 122 cm, bio je naglašen obradom u kamenim kvaderima i nešto jačim istakom iz zidne mase. Na vrhu segmentnog luka nalazio se  isklesan motiv polumjeseca i zvijezde.

            Unutrašnja visina džamije iznosila je 5,65 m mjereno od kote poda do kote plafona. Plafon je bio drveni sa gredama presjeka 25/20 cm na svakih 80 – 90 cm.

            U enterijeru objekta, iznad ulaznog portala uz cijelu dužinu sjeverozapadnog zida, nalazio se mahvil na koji se dolazilo kroz stepenište munare. Mahvil je bio oslonjen na šest drvenih stubova.

            Mihrab je bio izrađen od kamena i od dekoracija je imao bogat stalaktitni ornament. Minber i elementi prozorskih niša su takođe bili bogato dekorisani, s tim što je njihova izrada bila prepuštena drugom kamenorescu, što je vidljivo iz načina obrade kamena - na njima se primjećuje bogatija i preciznija dekoracija lukova. Posebno pažljivo su bili obrađeni drveni elementi prozorskih kapaka, spoljnih i unutrašnjih. Profilacija na njima je jako bogata i djeluje vrlo ornamentalno. I minber i prozori su urađeni od klesanog kamena.

             Glavnu karakteristiku ove džamije, predstavljala je njena munara. U konstruktivnom smislu element munare karakterisalo je to što njegov bačvasti, odnosno mnogougaoni podnožni dio ne izrasta iz tla, nego iz posebnog kamenog četverouglastog postamenta koji se stepenasto uzdiže prema centru. Munara nije imala stalaktita ispod šerefeta, niti dekorisane obrade. Na podnožju, ćupu munare,  bila je uklesana dekoracija u obliku niza vitičastih lukova uklesanih na stranama ćupa, što je česta pojava na munarama iz XV i XVI vijeka.. Ukupna visina munare iznosila je 26,50 metara (A. Bejtić, 1960.,str. 239.).

            Ono što je davalo posebnu karakteristiku objektu je građevinski materijal od koga je bio djelomično izveden. To je kamen posebne zelene boje. U petrografskom pogledu to je andezitni tuf čiji se kamenolom nalazi u blizini Nove Kasabe i bio je aktivan 60-tih godina prošlog vijeka. Od takvog kamena bila je izvedena  munara od vrha do dna, te klesani dijelovi prozora, kapija, mihrab, minber i posebno, sva četiri ugla džamijskog masiva od vrha do dna (ćošnjaci). Kameolom, a ujedno i klesarska radionica za  tu vrstu kamena nalazi se blizu Nove Kasabe u selu Rajićima, dva sata hoda prema Vlasenici. Od davnina tu su se klesali nišani i vadio kamen za potrebe gradnje.

            Prije 1992. godine džamija je bila pokrivena tvorničkim crijepom, što je učinjeno 90-tih godina XIX vijeka. Izvorno je objekat bio pokriven drvenom šindrom. Ostao je sačuvan podatak da je taj stariji pokrov od šindre uništen 1873. godine usljed velikog vjetra, i da je tada izveden nanovo.

            Na džamiji nema natpisa o njenoj gradnji, ali na osnovu sačuvanog spomenutog fermana iz 1641. godine i Musa-pašine vakufname od maja 1643. godine, najvjerovatnije je njena gradnja počela u proljeće 1642. i završena u proljeće sljedeće 1643. godine.

            Evlija Čelebija daje sljedeći opis džamije: «Musa-pašina džamija zaslužuje da se vidi. To je džamija čija su vrata i zidovi, mihrab i minber i svodovi kapija savršeno lijepo umjetnički izrađeni, a sva je sagrađena od mramora zelenog kao smaragd. I kada sunce u nju udari, iz vrata i zidova zasjaju zelene zrake. U ovoj zemlji nema nigdje takve džamije od zelenog mramora. (E. Ćelebi, str. 480.).»

            To se danas objašnjava činjenicom da andezitni tuf iz Nove Kasabe sadrži veću količini biotita u obliku heksagonalnih listića, koji reflektuju svjetlost sa svoje površine.

            On takođe navodi da se u njegovo doba, dakle do 23. godine po osnivanju Nove Kasabe, nalaze tu pored Musa-pašine džamije još i tri mesdžida.

            Uz džamiju se nalazi nekoliko nišana izrađenih od zelenog andezitnog tufa. Među njima jedan je urađen od sarajevskog kamena krečnjaka, koji je sudeći po načinu izrade – klesanja, po formi, izvedbi natpisa i drugim dekorativnim elementima, djelo sarajevskog majstora. Najstariji datirani spomenik ima  isklesanu samo godinu po Hidžri 1118. (1706/1707).

 

3. Sadašnje stanje lokaliteta

            Objekat je u potpunosti uništen 1992. godine. Jedan dio materijala deponovan je uz rijeku Jadar, a drugi dio odvežen u nepoznatom pravcu. Pretpostavlja se da je dio temeljnih  i donjih zona zidova sačuvan.

 

III -  ZAKLJUČAK

            Primjenjujući Kriterijume za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, usvojene na IV sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, održanoj od 03. do 09. septembra 2002. godine, Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu.

            Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijumima:

A. Vremensko određenje,

B. Istorijska vrijednost,

C. Umjetnička i estetska vrijednost

C.II. Kvalitet materijala,

E. Simbolička vrijednost

E.I. Ontološka vrijednost,

E.II. Sakralna vrijednost,

E.III. Tradicionalna vrijednost,

E.IV. Vezanost za rituale ili obrede,

E.V. Značaj za identitet grupe ljudi,

F. Ambijentalna vrijednost

F.II. Značenje u slici i strukturi grada,

G. Izvornost

G.II. Materijal i sadržaj

H. Jedinstvenost i reprezentativnost.

H.I. Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila

 

            Sastavni dio ove odluke su:

- kopija katastarskog plana,

- z.k. izvadak,  posjedovni list.

- fotodokumentacija,

- grafički prilozi.

 

Korištena literatura

            U toku vođenja postupka proglašenja područja i ostataka graditeljske cjeline Musa-pašine džamije u Dušanovu - Novoj Kasabi nacionalnim spomenikom korištena je sljedeća literatura:

 

1905.    Truhelka, Dr. Ćiro, Opis Dubrovnika i Bosne iz god. 1658. GZM XVII/1905,

 

1931.    Bašagić, Dr. S., Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini, str. 52, Zagreb, 1931.

 

1952.    GLASNIK IVZ, str. 277., 1952.

 

1960.    Godišnjak Društva historičara BiH, god. XI, 1960.

 

1961.    Bejtić, Alija , Nova Kasaba u Jadru, Sarajevo, 1961.

 

1996.    Čelebi, Evlija, Putopis, str. 479 - 480., Sarajevo publishing, 1996.

 

1998.    Mujezinović, Mehmed,  Islamska epigrafika u BiH, knjiga I, str. 139 - 141., Sarajevo publishing, 1998. 



Musa-pašina džamija u Dušanovu, 1968. godineMjesto i ostaci Musa-pašine džamijeOstaci Musa-pašine džamije 2002. godineNišani u haremu Musa-pašine džamije
Osnova džamije, tehnički snimak iz 1956. godinePresjek džamije, tehnički snimak iz 1956. godineSjeverozapadna i jugozapadna fasadaDetalji:prozor i portal
Mimber i mihrab   


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: