početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Dolnjačka džamija, mjesto i ostaci graditeljske cjeline

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

            Objavljeno "Službenom glasniku BiH", broj 32/03.

             Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6. do 12. maja.2003. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

            Mjesto i ostaci građevinske cjeline Dolnjačke džamije u Derventi, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu nacionalni spomenik)

            Nacionalni spomenik obuhvata zemljište označeno kao k.č. br. 1820 k.o. Derventa I, Derventa, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

            Nacionalni spomenik obuhvata prostor džamije i  harem uz džamiju.

            Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 9/02).

 

II

 

            Vlada Republike Srpske dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

            Vlada Republike Srpske  dužna je da obezbijedi finansijske i tehničke uslove za izradu  tehničke dokumentacije za rehabilitaciju, kao i za rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

            Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljem tekstu: Komisija)  utvrdiće uslove i obezbijeditii sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

            Vlada Republike Srpske dužna je posebno da obezbijedi sprovođenje sljedećih mjera:

-         građevinska cjelina Dolnjačke džamije u Derventi sa okolnim prostorom mezarja, biće rekonstruisana u izvornom obliku, iste veličine, na njenom prvobitnom položaju, od istog ili istovrsnog materijala, primjenom istih tehnoloških pristupa  u najvećoj mogućnoj mjeri, a na osnovu dokumentacije o njenom izvornom obliku koja je sastavni dio ove odluke;

-         svi ulomci džamije koji su ostali nakon rušenja na njenom prostoru ili na deponijama na koju su odveženi nakon rušenja biće snimljeni, konzervisani i ponovo ugrađeni u džamiju metodom anastiloze;

-         svi ulomci koji su nađeni, a koje, s obzirom na stepen oštećenja ili iz drugih opravdanih razloga, nije mogućno  da se ugrade, biće prezentovani na odgovarajući način u sklopu džamijske cjeline;

-         prije početka rekonstrukcije potrebno je da se izvrše otkopavanja površinskih slojeva zemlje u cilju pronalaženja originalnih temeljnih zidova, te da se izvrši detaljno snimanje, sanacija i konsolidacija originalnih dijelova temelja i zidova;

-         sve dijelove za koje ne postoji pouzdana dokumentacija riješiti u sklopu projekta na način kojim će se obezbijediti čitljivost njihovog interpolisanja;

-         svi nađeni dijelovi nišana biće prezentovani na dijelu cjeline na kome su prije rušenja bili mezarovi.

 

            Na svim susjednim  parcelama koje graniče sa zaštićenim prostorom, dozvoljava se rehabilitacija postojećih objekata uz zadržavanje postojećih gabarita i visina. Mogućna je interpolacija stambenih objekata najveće dozvoljene spratnosti P+1 (odnosno, najveće dozvoljene visine od cca 6,50 m do krovnog vijenca).

                                          

IV

 

            Stavlja se van snage Regulacioni plan dijela centra Dervente iz 1999. godine, u dijelu u kojem je on u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

            Svako, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili da dovedu u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

 

VI

 

            Ova odluka dostaviće se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje u Republici Srpskoj, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske i opštinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II -V ove odluke i nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

            Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

            Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

            Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objaviće se u «Službenom glasniku BiH» i «Službenom glasniku Republike Srpske».

 

 

            Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović,  Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

 

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

Broj: 07-6-782/03

7. maja 2003.godine

Sarajevo

 

 

O b r a z l o ž e n j e

I - UVOD

           

            Na osnovu Zakona o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2, stav 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8., kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za šta ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

            Komisija je primila peticiju od strane Islamske zajednice Bosne i Hercegovine-Ureda banjalučkog muftije, 22.jula 2002. godine. U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stava 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila sprovođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

 

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

- dokumentaciju o lokaciji imovine i vlasničku dokumentaciju, podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije,

- Regulacioni plan dijela centra Dervente iz 1999. godine,

- istorijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

            Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra,utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o istorijskom spomeniku

Lokacija

            Dolnjačka džamija nalazi se u neposrednoj blizini centra Dervente; k.č. br. 1820 K.O. Derventa I, Derventa, Republika Srpska.

Istorijski podaci

            Prema popisu iz 1600. godine seosko naselje Gornja Ukrina je imalo status kasabe sa tri razvijene mahale i tri džamije. Mahala mesdžida havadže Ibrahima, odnosno Dolnjačka mahala, kako se u narodu nazivala u posljednje vrijeme, formirana je između 1570. godine i 1600. godine i  dobila je naziv prema njenom utemeljivaču Ibrahim-hodži koji je za izdržavanje džamije zavještao 1.300 akči. Imamsku i mujezinsku službu vršio je imam i za to primao dnevnicu od 4 akče. Na osnovu podataka iz popisa, pouzdano se zna, da su za tri najstarije derventske džamije njihovi osnivači, za odžavanje ovih džamija, ostavljali samo novčana sredstva, odnosno da su vakufi Dolnjačke, Gornjačke i Gradske džamije bili bazirani na pokretnoj imovini.

            Originalni tarih, kao ni vakufnama osnivača  Dolnjačke džamije, nisu sačuvani.

            Umjesto prvobitne drvene munare, 1925. godine, inicijativom džamijskog odbora Dolnjačke džamije i uz pomoć značajnih novčanih priloga građana, a naročito bogatih porodica Mulabegović, Kapetanović, Gradaščević, Karabegović, Đonlagić, Hadžiomeragić, Udžvalić, Hadžidervišagić i dr., izgrađena je nova munara zidana od cigle.

            Temeljita sanacija džamije je urađena oko 1970. godine i tom prilikom je izvršena kompletna sanacija krovne konstrukcije i pokrova, potpuno je obnovljen mahfil, izvršena je temeljita sanacija unutarašnjih malterisanih površina, obnovljene su bile oslikane dekoracije enterijera, ponovo je urađena fasada objekta džamije i munare, obnovljen pokrov kupe munare, zamijenjen alem munare, kandilji džamije zamijenjeni novim.

            U haremu džamije bilo je mezarje u kome su bili ukopani samo pripadnici aleme Dervente, poznati muderisi, imami, mualimi i hafizi. U haremu nisu bili ukopavani građani, uz izuzetak kostiju šehida koji su poginuli u borbi protiv Eugena Savojskog. Ovi šehidi bili su ukopani u mezarlucima koji su se nalazili u centru grada na mjestu gdje se, kasnije, nalazila bašta Gradske čitaonice. Prilikom proširenja ulice koja je vodila prema Srpskoj Varoši, eksproprisan je jedan dio ove bašte, a posmrtni ostaci šehida sakupljeni su u jedan tabut i ukopani u zajednički mezar kod Dolnjačke džamije. Prilikom ove ekshumacije Adem-beg Kapetanović je održao govor  u kojem je naglasio hrabro držanje derventskih šehida u borbi protiv Eugena Savojskog.

            Za vrijeme bajramskih praznika, poslije završetka Bajram-namaza, predstavnici kulturno-prosvjetnih društava «Merhameta», «Gajreta» i «Narodne uzdanice», prostirali su serdžade na koje su građani ostavljali novčane priloge namijenjene potpomaganju rada ovih ustanova kao i popravkama džamije i mekteba.

            (Derventa između dva svjetska rata, 2001, strane 11, 12, 35, 38, 47, 48; Postanak i razvitak Dervente u XVI stoljeću, 1974, strane 118,121, 122, 127-131;  Derventa i okolina, 1981, str. 18; Kapetanije u Bosni i Hercegovini, 1991, str.159 ).

           

2. Opis spomenika 

Arhitektura

            Objekat, koji je bio obnovljen u periodu austrougarske vladavine, je bio spoljnih gabaritnih dimenzija 11,50 x 14 m, imao dva pojasa prozorskih otvora,  bio zidan od cigle, a zidovi su imali debljinu od cca 70 cm. Spoljna fasada džamije je bila malterisana.  Džamija je bila pokrivena četverovodnim krovom, munara postavljena uz zapadni fasadni zid. Krovna konstrukcija je bila drvena, a kao pokrov je bio primijenjen crijep. Nagib krovnog pokrivača bio je oko 30 stepeni.

            U tlocrtnoj dispoziciji, ova džamija imala je, na nivou prizemne etaže, ulazni trijem odijeljen debelim zidom (u ovom zidu su bila dva drvena prozora i vrata), od centralnog prostora džamije  i, na nivou galerije, tzv. “prednji” mahfil koji je imao “L” formu.  U odnosu na trijem džamije, mahfil je imao veću dubinu, bio je prepušten preko zida u unutrašnji prostor džamije i oslonjen na drvene stubove koji su bili izrezbareni.

            Mahfilu se pristupalo preko drvenog stepeništa pozicioniranog lijevo od ulaznih vrata. Prostor u trijemu džamije, lijevo od ulaznih vrata, koristio se za postavljanje tabuta sa mejtom prilikom klanjanja   dženaze.

            Na užem, lijevom dijelu mahvila, mogao je da stane jedan saf vjernika, dok su na desnom dijelu mahfila mogla da stanu tri safa vjernika. U sredini, mahvil je imao polukružni istak za mujezina. Sa nivoa mahvila, preko vrata postavljenih u zapadnom zidu džamije,  pristupalo se stepeništu munare.

            Iz prostora trijema, kroz dvokrilna drvena vrata, ulazilo se u centralni prostor džamije. Krila vrata, cijelom svojom površinom, bila su izrezbarena, a kao ornament, korišten je  motiv cvijeta. Lijevo i desno od ovih vrata bile su unutrašnje sofe. U lijevoj su mogla da stanu dva safa, a u desnoj tri safa vjernika. 

            Centralni prostor za molitvu je veoma prostran, kvadratične osnove cca 10x10 m, a iznad ovog centralnog dijela, iznad osnove 10x10 m,  bila je izgrađena drvena kupola, koja je svojim korpusom potpuno ulazila u potkrovni prostor. Po primarnoj drvenoj konstrukciji  kupole bila je pokovana, sa donje strane, sekundarna konstrukcija od daščane oplate i trske na koju je bio nabačen malterisani plafon. Plafon je bio oslikan nebesko plavom bojom sa motivima zlatnih petokrakih i šestokrakih zvijezda, a u najdonjoj zoni kupole, bila je izvedena traka friza, visine cca 25 cm, sa arabeskama.

            U unutrašnjem centralnom  prostoru džamije nalazili su se drveni rezbareni ćurs i mimber, a lijevo i desno od mihraba stajala su dva velika mesingana čiraka.

            Na fasadama prozorski otvori su bili postavljeni u dva niza. Na istočnoj bočnoj fasadi postavljena su bila četiri prozorska otvora, a na zapadnoj bočnoj fasadi postavljena su bila tri prozorska otvora, na mihrabskom zidu bila su po dva prozora u gornjem i donjem pojasu, dok su na ulaznoj fasadi u gornjem pojasu bila postavljena tri prozorska otvora, a u donjem pojasu dva prozora i ulazni portal vrata koji je bio, u nivou prizemne etaže, naglašen u formi plitkog rizalitnog istaka dubine cca 10 cm u odnosu na ravan fasade. Prozori donjeg pojasa imali su pravougaonu formu dimenzija cca 100x200 cm, dok su prozori gornjeg pojasa bili izvedeni sa polukružnim završecima i imali gabaritne mjere cca 80x170 cm.

            Na fasadi, u nivou etaže galerije mahfila, bio je istaknut vijenac visine cca 12-15 cm, a sva četiri ugla objekta bila su naglašena stupcima širine cca 35-40 cm, koji su se protezali cijelom visinom spoljnih zidova i bili istaknuti, u odnosu na ravan fasade, za cca 8 cm. Iznad nadvoja ulaznih džamijskih vrata nalazio se plitko profilisani friz, koji se na ovoj istoj visini, nalazio i na četiri ugaona stupca objekta.   Svi prozori na fasadi objekta bili su uokvireni gesimsom širine cca 15-20 cm i dubine istaka cca 8 cm.

            U ograđenom haremu Dolnjačke džamije, jugozapadno od džamije nalazilo se mezarje sa oko 60-ak nišana. Nekoliko nišana je na sebi imalo dekorativne elemente u formi plitkih reljefa sa motivima sablje.

            Ispred džamije je nekada postojala česma, kojom su se koristili stanovnici Dolnjačke mahale, kao i vjernici za uzimanje abdesta prije vakat-namaza.

            Ispred zida ograde džamijskog harema, na njenoj uličnoj strani, bila je postavljena klupa na kojoj su se vjernici i prolaznici odmarali.

 

3. Sadašnje stanje lokaliteta

            Čaršijska džamija je uništena 31. maja 1992. godine. Nasuprot lokaliteta Dolnjačke džamije, u njenoj neposrednoj blizini, izgrađen je objekat benzinske pumpe.

            Uvidom u Prilog plana prostorne organizacije, Regulacionog plana dijela centra Dervente iz 1999. godine, utvrđeno je da se parcela na kojoj je bila izgrađena Dolnjačka džamija tretira kao rezervisana površina.

 

III - ZAKLJUČAK

           

             Primjenjujući Kriterijume za donošenje odluka o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, usvojene na IV sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika (03.-09.septembra 2002. godine), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijumima:

A. Vremensko određenje

B. Istorijska vrijednost                 

E. Simbolička vrijednost

ii. Sakralna vrijednost,

iii. Značaj za identitet grupe ljudi

F. Ambijentalna vrijednost

i.  Značenje u strukturi i slici grada,

ii. Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja

 

Sastavni dio ove odluke su:

- kopija katastarskog plana,

- z.k. izvadak, 

- fotodokumentacija,

- grafički prilozi.

 

Korištena literatura :

 

1958. Ledić, Franjo, Crtice iz prošlosti grada Dervente, Derventa, (korištene usluge biblioteke Bošnjačkog instituta, fondacija Adila Zulfikarpašića-Sarajevo), 1958. godine

 

1974. Handžić, Adem, Postanak i razvitak Dervente u XVI stoljeću, Prilog istoriji naselja u Bosni (Separat), Prilozi, Institut za istoriju Sarajevo, godina X/II, Sarajevo, (korištene usluge biblioteke Bošnjačkog instituta, fondacija Adila Zulfikarpašića-Sarajevo),   1974. godina

 

1981. Omerhodžić, Ahmed, Derventa i okolina, Geografsko društvo Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja, Knjiga VI, Sarajevo, (korištene usluge biblioteke Bošnjačkog instituta, fondacija Adila Zulfikarpašića-Sarajevo),  1981. godina

 

1998. Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga II, 3. izdanje, bibliotekaKulturno naslijeđe, Sarajevo –Publishing, 1998.godina

 

1991. Kreševljaković, Hamdija, Izabrana djela I, biblioteka Kulturno naslijeđe, “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1991. godina

 

2001. Alagić, Nedžmudin, Derventa između dva svjetska rata, Ured za rješavanje statusnih pitanja raseljenih osoba-prognanika i izbjeglica općine Derventa-Odjeljenje ureda na području Sarajeva, Sarajevo, (korištene usluge biblioteke Bošnjačkog instituta, fondacija Adila Zulfikarpašića-Sarajevo), 2001. godine

 

Imena lica od kojih su neki podaci dobijeni anketiranjem na terenu :

            -Hidajet Hadžiabdić,

            -Nihad Hadžihasanović, akademski slikar,  učestvovao u radovima sanacije Dolnjačke džamije.



DerventaDolnjačka džamija u DerventiDonja mahala, mjesto Dolnjačke džamije 2003. godineMjesto i ostaci Dolnjačke džamije 2003. godine
Dolnjačka džamija, snimljeno prije '92.Derventa - Donja mahala, I. Đuzel, crtzežFragment Dolnjačke džamije 


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: