početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Turbe Šejh-Gaibije i harem Tekijske džamije u (Bosanskoj) Gradiški, graditeljska cjelina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

            Objavljeno "Službenom glasniku BiH", broj 32/03.

             Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od  1. do 7.  srpnja  2003. godine, donijelo je

 

O D L U K U

 

I

 

            Graditeljska cjelina Turbe Šejh-Gaibije i harem Tekijske džamije u (Bosanskoj) Gradiški, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

            Nacionalni spomenik obuhvaća zemljište označeno kao k.č. br. 985 K.O. Gradiška-Grad, općina (Bosanska) Gradiška, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

            Objekt džamije koji se gradi na mjestu Tekijske džamije porušene 1993. godine ne uživa režim zaštite jer nije izveden sukladno stanju objekta prije njegovog rušenja i nije rehabilitiran sukladno Zakonu o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 9/02) i drugim važećim propisima, standardima i principima zaštite,  pa ne ispunjava Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima («Službeni glasnik BiH», br. 33/02 i 15/03).

            Nacionalni spomenik čini mjesto džamije, objekt turbeta i harem sa nišanima uz džamiju.

            Na nacionalni se spomenik primjenjuju mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

 

II

 

            Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnoga spomenika.

            Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrditi će tehničke uvjete i osigurati sredstva za izradbu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

            Mjere zaštite:

-         štiti se  Turbe  Šejh-Gaibije i harem Tekijske džamije sa nišanima;

-         izvorna namjena zaštićenoga prostora ne smije biti promijenjena;

-         Šejh-Gaibijino turbe se ne smije izmještati niti se dopuštaju bilo kakvi radovi osim konzervatorsko-restauratorskih radova, uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje u Republici Srpskoj i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske;

-         izvršiti dokumentiranje epigrafske građe harema, uređenje harema džamije i saniranje svih oštećenja;

-         ograditi harem džamije analogno starijim načinima ograđivanja ovakvih prostora.

 

IV

 

            Stavlja se van snage Regulacioni plan dijela centra Dervente iz 1999. godine, u dijelu u kojem je on u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

            Svatko će se, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe suzdržati od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

 

VI

 

            Ova će se odluka dostaviti Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnome za prostorno uređenje u Republici Srpskoj, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II - V ove odluke i nadležnome općinskome sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

            Sastavni je dio ove odluke obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

            Prema članku V, stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

 

IX

 

            Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH» i «Službenom glasniku Republike Srpske».

 

 

            Ovu je odluku Povjerenstvo donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović,  Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

 

                                                Predsjedateljka Povjerenstva

 

Amra Hadžimuhamedović

 

Broj: 06-6-29/03-2

1. srpnja  2003.godine     

Sarajevo

 

 

O b r a z l o ž e n j e

I - UVOD

            Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članak 2, stavak 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo proglasilo nacionalnim spomenikom, sukladno čl. V i VI Aneksa 8, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika, sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

            Povjerenstvo je primilo peticiju od strane Islamske zajednice Bosne i Hercegovine - Ureda banjalučkog muftije  augusta 2002. godine i pristupilo provedbi postupka za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom, sukladno članku 5,  Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članku 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

            Tijekom vođenja postupka izvršen je uvid u:

Ÿ          dokumentaciju o lokaciji imovine i vlasničku dokumentaciju: prepis posjedovnog lista br. 663, općina (Bosanska) Gradiška, Katastarska općina Gradiška-Grad od 04. lipnja 2003. godine i  kopiju katastarskog plana izdatu od strane općine (Bosanska) Gradiška, Katastarska općina Gradiška-Grad od 28 svibnja .2003.godine;

Ÿ          sadašnje stanje dobra;

Ÿ          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije;

Ÿ          Regulacioni plan dijela centra (Bosanske) Gradiške iz 1972. godine;

Ÿ          povijesnu, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

 

            Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o lokalitetu

Lokacija

            Graditeljska cjelina Turbe Šejh-Gaibije i harem Tekijske džamije nalazi se u centru (Bosanske) Gradiške; na k.č. br. 985 K.O. Gradiška-Grad, općina Gradiška, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

 

Povijesni podaci

            Gradiška i susjedna mjesta su došla pod otomansku vlast 1535. godine i tada se Gradiška razvija kao sjedište Gradiške kapetanije na dvjema obalama rijeke Save. Prema jednom zapisu Petra Erdedija iz Zeline, koji će kasnije postati ban Hrvatske, Gradiška kapetanija se spominje 1558. godine i smatra se najstarijom kapetanijom u Bosni i Hercegovini. Kapetanije su bile feudalne institucije, a osnovane su duž granice prema Austriji sa ciljem da čuvaju granicu i nadziru puteve. Zapovjednici kapetanija su bili ugledni feudalci, a njihov položaj je bio nasljedan. Prvi gradiški kapetan bio je Džafer-beg Malkoč iz jedne od uglednih obitelji. Otac mu je bio Malkoč-beg Karaosmanović, sandžak-beg Kliškog, kasnije Bosanskog sandžaka. Poginuo je 1560. godine i ukopan je u haremu Hiseta, kod Halil-pašinog turbeta u Banjoj Luci. Poznati kapetani u Gradišci su bili Muhamed-beg, Mustafa-beg, Džino, Ibrahim-beg i Salih-beg.

            Na desnoj obali Save 1560. godine je započeta izgradnja nove kamene tvrđave, umjesto ranije drvene, koja će kasnije dobiti naziv Berbir. Nova tvrđava je građena od kamena i opeke sa pokrovom od ćeramide, a gradila se deset godina. Takvu tvrđavu je bilo lakše braniti u slučaju opsade, a bila je sigurnija i od požara.

            Tu je podignuta i Carska džamija, jedna od mnogih koje su podignute u vrijeme vladavine Sulejmana Zakonodavca. Tekijska džamija sa drvenom munarom, izgrađena je 1620. godine u sredini harema (Medžlis Islamske zajednice Bosanska Gradiška, 2003.). Tekijska džamija je udaljena oko 100 m od tvrđave Berbir. Oko tvrđave su bile mahale sa stambenim objektima i džamijama.

            U 17. stoljeću Gradiška je i dalje važan vojni punkt.                                                                                                                                                                                                                                                                                                

            Pretpostavlja se da je Gradiška od svog postanka bila jedan grad na dvjema obalama rijeke Save. Tek poslije Bečkog rata i Karlovačkog mira 1699. godine, kada je uspostavljena granica između Otomanskog carstva i Austrije na rijeci Savi, spominju se dvije Gradiške.

Bosanska Gradiška je ušla u sastav Habsburške monarhije,  a poslije Beogradskog mira 1739. godine Bosanska Gradiška i ostali gradovi sjeverozapadne Bosne ponovno su priključeni Otomanskoj imperiji.

            Osamdesetih godina 18. stoljeća Gradiška skela je i dalje bila jedna od glavnih luka Bosanskog ejaleta, preko koje su dopremane veće količine hrane, oružja i municije, a isto tako se i izvozila roba na susjedne teritorije.

            Bosanska Gradiška je bila pod vlašću Austrije od 1789. godine do 1797. godine.

Kapetanije u Bosni i Hercegovini ukinute su 1835. godine. Zavodi se nova administrativna podjela na muselimluke. Posljednji gradiški kapetan bio je  Salih-beg Džinić, a  komandant tvrđave Berbir bio je Derviš-aga Smailagić. 

            Austrougarska vojska je okupirala Bosnu i Hercegovinu 1878. godine. Granicu Bosne i Hercegovine su prešli na više mjesta, a jedan pravac je bio od Stare Gradiške.

            Jedna od najistaknutijih ličnosti iz povijesti Gradiške je Gaibija ili Gaib-efendija. Šejh Mustafa Gaibija je živio u u drugoj polovini 17. stoljeća u Gradiški. Pripadao je derviškom redu «Dživletlija» čiji je on bio šejh. Sam naziv džamije (Tekijska džamija, nekada se i mahala zvala Tekija, kasnije kvart, a sada i mjesna zajednica) upućuje da je tu nekada bila derviška tekija Gaibijinih «Dživletlija» (Hadžialagić, 2000, str. 34).

            Najstariji zapis o Gaibiji je onaj koji se nalazi u knjizi «Liber memorabilium parochiae Vetero Gradiscanae» (Spomenica Župe Stara Gradiška) u župnom dvoru u Staroj Gradišci. Knjiga je pisana rukom, a tekstove su pisali župnici ili vjerski službenici. Knjiga je pisana početkom 18. stoljeća, prvo na latinskom, a kasnije na hrvatskom jeziku. Zapis o Gaibiji je napisan na latinskom jeziku, a naslov je «Sepulcro magni prophetae Gaibia» (Grob velikog proroka Gaibije). «Iz naziva se vidi da su ga Slavonci smatrali velikim prorokom i iscjeljiteljem, jer se na jednom mjestu spominje da je ljude liječio od kuge, a to je u ono vrijeme bila veoma opasna bolest, od koje je umiralo mnogo stanovništva. Dalje u istom zapisu stoji da je Gaibijino turbe bilo otvorenoga tipa, tj. imalo je nisko ozidanu ogradu i četiri stupa koji su nosili krov. Godine 1828. na zahtjev cara Franca I, grob je ograđen zidom visine pola hvata i zaštićen krovom. U isto vrijeme je o trošku Turaka izgrađena metalna svjetiljka u obliku polumjeseca koja se palila određenim danima i gorjela čitavu noć. Navodi se i to da stranci čamcima prelaze Savu i obavljaju svoje molitve kraj Gaibijinog groba». (Hadžialagić, 2000, str. 35).

            O životu Gaibije nema mnogo podataka.

            «Kada je izbio austrijsko-turski rat 1683. godine, Gaibija je, prema zapisima, prorekao velikom veziru Kara Mustafa-paši neuspjeh kod Beča, što se i dogodilo. Kada se otomanska vojska, poslije neuspjeha,  povlačila preko Save, Gaibiju je ubio jedan vojnik, pošto je ovaj odbio da se sa njima povuče. Austrijski kapetan Makar, koji je bio upoznat sa Gaibijinim  svetim znanjima, naredio je da ga sahrane blizu tvrđave uz rijeku Savu gdje je i ubijen. Kasnije mu je na tom mjestu podignuto turbe. Pretpostavlja se da je rodom iz Livna i da je živio u Banjoj Luci, Carigradu, Kupresu, i Gradišci» (Hadžialagić, 2000, str. 13).

            Spominje se u mnogim zapisima i legendama. Zna se da je bio veoma učen i cijenjen u svoje vrijeme, da je pisao pjesme i prozu u kojima je otvoreno ili skriveno kritizirao  negativnosti u Otomanskom carstvu, ali i davao poučne i moralne savjete. Ostavio je iza sebe pisana književna djela, od kojih neka još nisu pronađena. Gaibijino turbe se nalazi u haremu Tekijske džamije, gdje je preneseno 1954. godine iz Stare Gradiške.

            Međutim o njegovom djelovanju kao šejha, dobrog (1)  i iscjeljitelja, te o njegovom književnom radu, imamo mnogo više podataka. U bosanskohercegovačkom naslijeđu sačuvan je običaj obilaženja grobova ljudi za koje je u narodu sačuvano predanje da su bili mučenici ili «dobri». Uz grobove ili turbeta u kojima su bili grobovi, posjetitelji uče molitvu (dovu), vjerujući da posredovanje «dobrih» može pomoći njenom ostvarenju. Uz grobove nekih «dobrih» uče se dove za iscjeljenje bolesnih, uz neke za obiteljski mir i sreću i slično. Nerijetko posjetitelji ostavljaju novac u turbetima, koji se koristi za održavanje turbeta i plaću onoga ko ga čisti. Ostavljanje darova i novca moguće je povezati sa staroslavenskim običajima darivanja nevidljivih sila.

            Većina savremenika govori o Gaibiji kao o čudnom, mističnom i zagonetnom šejhu.

Safvet-beg Bašagić navodi da se Šejh Mustafa Gaibija rodio negdje u Kliškom sandžaku, koji je zahvatao jugozapadnu Bosnu, a sjedište mu je bilo u Livnu. On tvrdi da je Šejh Gaibija rodom iz hljevanjske (livanjske) okoline odakle se preselio i nastanio u Staroj Gradiški. Dalje Bašagić navodi da je Šejh Gaibija bio veoma obrazovan te da je u “svoje vrijeme, među serhatskim šejhovima uživao veliki ugled. Dalje navodi da se “među bosanskim dervišima legende iz Gaibina života prenose od usta do usta”, a da bosanski Muslimani često prelaze Savu da bi u Staroj Gradiški posjetili njegov grob (Bašagić, 1986. , str. 227.). 

            Orijentalista Fehim Nametak navodi da je Gaibija bio zagonetnija ličnost od također zagonetnog i umnog Hasana Kaimije, Gaibijinog suvremenika i učitelja. Pisao je tajanstvena pisma mističnog i nerazumljivog sadržaja raznim državnim dostojanstvenicima, u kojima kritizira neke njihove poteze, dok u nekim pismima daje i savjete.

            Osim pjesama i pisama na turskom jeziku Gaibija je napisao i djelo pod nazivom «Tarikat-name-i Gaibi» koje govori o derviškom redu «Dževleti» kome je i sam pripadao, i sada se nalazi u univerzitetskoj biblioteci u Bratislavi.

            Prilikom premještanja turbeta iz Stare u Bosansku Gradišku imam Hadži Ali  Kapidžić je tom prilikom našao i uzeo na čuvanje «Risalu», Gaibijinu brošuru na turskom jeziku. Njen puni naziv je «Risalei šerif Šejh Mustafa efendi Gaibi» (počasna brošura Šejha Mustafe efendije Gaibije). Sarajevski orijentalista Fejzulah Hadžibajrić je preveo ovo djelo sa turskog jezika i detaljno ga proučio. On navodi da u šejhovskim i derviškim govorima i pismima ima mnogo aluzija i alegorija kojima se oni služe i to je tzv. tekijska književnost što se vidi i u «Risali»

            Srpski povjesničar dr. Dimitrije Kostić objavio je u zagrebačkom listu “Narodna starina”, br. 13, str. 99-100 iz 1934. godine članak pod naslovom “Gaibijino turbe kod Stare Gradiške”. Članak počinje: “Na lijevoj obali Save kod Stare Gradiške, pred ulazom u nekadašnju austrijsku tvrđavu, nalazi se sred malog cvjetnog vrtića sa gvozdenom ogradom, najsjevernije muslimansko turbe u našoj državi sa limenim krovom I polumjesecom na vrhu, a u tom turbetu grob proroka Gaibije.” Kostić dalje piše da se u cijelom Osmanskom carstvu proširio glas o Gaibiji kao "proroku i svetitelju", te da su mnogi počeli dolaziti na Gaibijin grob. “Tako se dogodilo da su oni koji zbog siromaštva ili slaba zdravlja nisu mogli da idu u Meku na hadž, odlazili na Gaibijin grob.”

 

2. Opis spomenika

Arhitektura

            Stara džamija Tekija izgrađena je 1620. godine (Medžlis Islamske zajednice Bosanska Gradiška, 2003.), sa  drvenom munarom i četvorovodnim krovom. Ovaj tip džamija sa drvenom munarom predstavlja značajno arhitektonsko naslijeđe u Bosni i Hercegovini u kome se na najbolji način izrazila umješnost domaćih graditelja. U Bosni i Hercegovini je bilo 786 džamija sa drvenom munarom ( Bećirbegović, 1999. str. 53.)

            To pokazuje da je ova vrsta džamije prihvaćena kao osnovni oblik sakralnog objekta i ona postaje karakteristična građevina Bosne, obilježje sela, naselja pa i šehera.

Prilikom gradnje ovih džamija korišteni su materijali i arhitektonski elementi kao kod stambenih objekata. Džamije sa drvenom munarom su bile u harmoniji sa okolnim ambijentom. U unutrašnjosti ovih džamija uglavnom su bili bijelo obojeni zidovi, drvena tavanica, šareni ćilimi na podu, sa jednostavnom dekoracijom.

            Sam naziv džamije (Tekijska džamija, doskora se i ulica koja započinje od harema prema Obradovcu zvala Tekija, nekada i mahala, kasnije kvart, a u posljednje vrijeme i mjesna zajednica Tekija) upućuje da je tu nekada bila derviška tekija Gaibijinih “Dživletlija”. I harem u kojem se nalazi Gaibijino turbe se zove harem Tekija ( Hadžialagić, 2000, str. 27.).

            Dimenzije stare Tekijske džamije su bile 11 x 8 m i bila je jednoprostorna džamija. Imala je prednji mahfil širine cca 2.80 m na kojem se moglo smjestiti dva safa vjernika. Džamija je bila pokrivena četvorovodnim krovom. Krovna konstrukcija je bila drvena, a pokrov je bio biber-crijep.

Munara je bila drvena, postavljena na desnom dijelu krova, sa pokrivenom šerefom (galerijom).         Ove munare sa malim otvorima na šerefama su se zvale i slijepe munare i najviše su bile zastupljene u Bosanskoj krajini. Na fasadama prozori su bili postavljeni u dva niza. Na dužim bočnim fasadama bila su po tri prozorska otvora, a na mihrabskom zidu  po dva na gornjem i donjem pojasu. Prozori su bili pravougaoni bez mušebaka. 

            Stara Tekijska džamija se nalazila na mjestu današnjeg harema, a u izravnoj blizini džamije koja je sada u izgradnji. Ova džamija je bila u funkciji do 1966. godine kada je sagrađena nova potkupolna džamija, a stara džamija je srušena. 

 

            Nova potkupolna džamija je podignuta u izravnoj blizini stare. Gabariti nove Tekijske džamije su bili 13 x 10 m. Objekt je zidan od opeke debljine zidova 50 cm i sa betonskom munarom. Bila je to jednoprostorna džamija sa prednjim mahfilom. Prostor za molitvu bio je natkriven jednom kupolom, a ulazni trijem sa tri male kupole. U prostornom izgledu džamije dominirala je visoka, vitka, višekutna munara sa otvorenom šerefom, postavljenom uz desni zid džamije.

            Uz Tekijsku džamiju je 1980-ih izvršena dogradnja pratećih prostora tako da je izgrađena gasulhana, biblioteka, čitaonica, prostorija za sjedenje-divanhana i drugi sadržaji. Ovaj objekt je potpuno porušen 1993. godine.

            U haremu Tekijske džamije, na sjevernoj strani nalazi se Šejh-Gaibijino turbe, koje je 1954. godine preneseno iz Stare Gradiške. Turbe je u osnovi dimenzija

3,76 x 3,66 m, visina zidova do vijenca krova je 2,85 m, a visina krova je 0,80 m. Krov je četvorovodni sa drvenom krovnom konstrukcijom, a prekriven je zelenim limom sa alemom na vrhu. Prozori su polukružno zasvedeni, a ulazna vrata su od masivnog drveta.  Fasada je žbukana i obojena bijelom bojom.

            Prilikom prenošenja turbeta iz Stare Gradiška nije napravljena vjerna rekonstrukcija starog turbeta. Prema tadašnjim zapisima staro turbe je bilo nešto većih dimenzija i bilo je solidnije građeno. Imalo je uređen prilaz sa ogradom (Hadžialagić, 2000, str. 11.).

 

Sadašnje stanje lokaliteta

            Tekijska džamija je srušena  25. marta 1993. godine.

            Na dan uvida 20. svibnja 2003. godine utvrđeno je da su radovi na izgradnji nove džamije u tijeku. Izgrađeni su temelji, zidovi prizemlja i kata, betonske ploče kao i kupole. Novi objekt džamije ima vanjske gabaritne dimenzije 21,30 x 14,90 m. Zidovi su izvedeni od opečnih blokova debljine 25 cm, a konstruktivni elementi su horizontalni i vertikalni betonski serklaži. Džamija je natkrivena sa tri velike betonske kupole i šest malih. Ulazni trijem je natkriven sa šest malih betonskih kupola, a munara se nalazi na desnoj strani od ulaznih vrata i visoka je 41, 00 m. Vrh najviše kupole je visine 13,99 m.

            Nova Tekijska džamija se nalazi na istoj lokaciji na kojoj je bila i prethodna, ali većih dimenzija. Uvidom u tehničku dokumentaciju, uočena su velika odstupanja u odnosu na stanje objekta prije 1993. godine. To je sasvim novi objekt sa većim horizontalnim i vertikalnim gabaritima i novim arhitektonskim rješenjem. Projektant je Aladin Saračević, dipl. ing arh. iz Bihaća.

 

III - ZAKLJUČAK

            Sukladno Zakonu o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini svaki nacionalni spomenik, kao i dobro za koje su podnesene peticije, treba biti obnovljen sukladno odobrenju za rehabilitaciju izdatom od nadležnog entitetskog ministarstva. Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu, kojom je utvrđeno da novi objekt Tekijske džamije u Gradiški ne predstavlja nacionalni spomenik, primjenom Kriterija za donošenje odluka Povjerenstva o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, usvojenih na IV sjednici Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika (03.-09.rujna 2002. godine). Utvrđeno je da novi objekt ne ispunjava sljedeće kriterije:

                        A) Vremensko određenje

                        B) Povijesna vrijednost.

 

            Shodno navedenom, odredbe Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ne primjenjuju se na novu džamiju.

            Primjenjujući Kriterije za donošenje odluka o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, Povjerenstvo je donijelo odluku da nacionalnim spomenikom proglasi Turbe Šejh-Gaibije i harem Tekijske džamije. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

                        A. Vremensko određenje

                        (dobra nastala od prapovijesti do kraja XX stoljeća)

                        B. Povijesna vrijednost

                        (veza građevine, cjeline ili područja sa povijesnom ličnošću ili značajnim događajem u povijesti)

                        E. Simbolička vrijednost

                                    ii. Sakralna vrijednost,

                                    iii. Tradicionalna vrijednost,

                                    iv. Vezanost za rituale ili obrede,

                                    v. Značaj za identitet skupine ljudi.

                        F. Ambijentalna vrijednost

 

Sastavni dio ove odluke su

- kopija katastarskog plana,

- z.k. izvadak,  posjedovni list,

- fotodokumentacija,

- grafički prilozi.

 

Korišćena literatura  :

1976.     Hadžibajrić Fejzulah, Risala šejha Mustafe Gaibije, Anali  Gazi-Husrefbegove biblioteke, knjiga VI, Sarajevo

 

1980.    Kreševljaković, Hamdija, Izabrana djela I, biblioteka  Kulturno naslijeđe, “Veselin Masleša”, Sarajevo

 

1990.    Šljivo, Galib, Bosna i Hercegovina 1849-1853, Institut za istoriju u Banjoj Luci 

 

1992.    Šljivo, Galib, Bosna i Hercegovina 1788-1812, Institut za istoriju u Banjoj Luci

 

1995.    Hadžialagić, Husref, Gradiška u prošlosti, Geotisak d.d.  Rijeka-Delnice

 

1998.    Galib, Šljivo,  Bosna i Hercegovina 1854-1860, CIP Biblioteka  Instituta za istoriju u Banoj Luci

 

1999.    Bećirbegović, Madžida, Džamije sa drvenom munarom u  Bosni i Hercegovini, Sarajevo-Pablishing

 

2000.    Hadžialagić, Husref Šejh Gaibija, Studiograf Rijeka



(1)Riječju dobri u muslimanskom bosankom predanju su označavaju sveti ljudi, koji su imali posebna znanja.



Austrijske trupe prelaze Savu kod Bosanske Gradiške 1878. godine, ilustracijaStara ulica Tekija u Bosanskoj GradišciTekijska džamija u Bosanskoj Gradišci 2003.Harem Tekijske džamije
Gaibijino turbe 20.-tih godina XX st.Turbe Šejh-Gaibije 70.-tih godina XX st.Turbe Šejh-Gaibije sa haremom 2003.Stara Tekijska džamija
Drvena munara stare Tekijske džamijePotkupolna tekijska džamija iz 1968. godineNovoprojektovana Tekijska džamija 


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: