Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 6/03.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 21. do 27. siječnja 2003. godine, donijelo je
O D L U K U
I
Pokretno dobro - zbirka od 22 inkunabule, vlasništvo Franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci, Federacija Bosne i Hercegovine proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Na nacionalni se spomenik iz prethodnog stavka primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02).
II
Vlada je Federacije Bosne i Hercegovine dužna osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnoga spomenika iz točke I ove odluke.
III
Vlada će Federacije Bosne i Hercegovine omogućiti provedbu odgovarajućih tehničkih uvjeta za čuvanje Zbirke inkunabula i vršit će nadzor nad njenom zaštitom.
Izlaganje i ostali vidovi prezentacije Zbirke inkunabula na području Bosne i Hercegovine vršit će se na temelju uvjeta koje utvrdi federalno ministarstvo nadležno za kulturu.
IV
Svatko, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, županije, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik iz točke I ove odluke ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.
V
Iznošenje Zbirke inkunabula iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.
Iznimno je od odredbe stavka 1. ovog članka, dopušteno privremeno iznošenje Zbirke inkunabula iz Bosne i Hercegovine, radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.
Odobrenje za privremeno iznošenje Zbirke inkunabula iz Bosne i Hercegovine u smislu prethodnog stavka daje Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljem tekstu: Povjerenstvo), ukoliko nedvojbeno bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti nacionalni spomenik. Povjerenstvo u svom rješenju o odobrenju privremenog iznošenja utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat spomenika u Bosnu i Hercegovinu, kao i zadatke pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta i o svojoj odluci obavještava Vladu Federacije Bosne i Hercegovine, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.
VI
Ova će se odluka dostaviti vlasniku nacionalnoga spomenika iz točke I ove odluke, Franjevačkom samostanu u Kraljevoj Sutjesci, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, federalnom ministarstvu nadležnome za kulturu, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II, III, IV i V ove odluke.
VII
Sastavni je dio ove odluke obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).
VIII
Prema članku V, stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.
IX
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH» i «Službenim novinama Federacije BiH».
Ovu je odluku Povjerenstvo donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Broj: 05-6-88/03
21. siječnja 2003. godine
Sarajevo
Predsjedatelj Povjerenstva
Dubravko Lovrenović
O b r a z l o ž e nj e
I- UVOD
Na temelju članka 2. stavka 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, «nacinalni spomenik» je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu Povjerenstvo) proglasilo nacionalnim spomenikom sukladno čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu Aneks 8.), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu Povjerenstvo) obratili su se predstavnici Franjevačkog samostana sv. Ivana Krstitelja iz Kraljeve Sutjeske, dana 22. 11. 2002. godine, sa prijedlogom proglašenja Zbirke inkunabula iz Kraljeve Sutjeske nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Povjerenstvo je pristupilo pokretanju postupka za proglašenje pokretnog dobra Zbirke inkunabula nacionalnim spomenikom sukladno članku V, Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članku 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika.
II- PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom izvršen je uvid u:
• Zbirku inkunabula,
• opis Zbirke inkunabula iz Kraljeve Sutjeske u posebnim monografijama.
Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju utvrđeno je sljedeće:
Podaci o zbirci
Lokacija
Zbirka se nalazi u Franjevačkom samostanu sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci. Kraljeva Sutjeska je bila u kasnom srednjem vijeku stolno mjesto bosanskih vladara. Uz dvor osnovan je i franjevački samostan koji je nešto više od šest stoljeća bio duhovno i kulturno središte tog kraja.
Povijesni podaci
Inkunabule ili prvotisci su knjige tiskane do 1500. godine, dok se tiskarstvo nalazilo u zametku. Pretpostavlja se da u svijetu ima oko 40 000 ovakvih knjiga. U Bosni i Hercegovini ih je pedesetak, od čega se 29, dakle, više od polovine, čuva u Franjevačkom samostanu u Kraljevoj Sutjesci. Uglavnom su to djela teološkog karaktera, među kojima ima važnih pisaca poput Augustina Aurelija (poznat kao sv. Augustin (354.- 430.), Antoniusa Andreaea, Leonardusa de Utina (oko 1400.), Nicolausa de Ausmoa (umro 1453.).
Pretpostavlja se da je prvi samostan podignut u prvoj polovini 14. stoljeća. Prvo spominjanje o njemu nalazimo u popisu franjevačkog pisca Bartola Pisanskog iz 1385. godine. U vrijeme bosanske državne samostalnosti franjevci su bili sudionici ključnih zbivanja u tadašnjem društvu.
Nakon uspostave osmanske vlasti u Bosni, samostan se spominje u defteru iz 1469. godine. Otomanski su osvajači porušili samostan 1524. godine, nakon čega franjevci duže vrijeme nisu mogli podići novu zgradu zbog teškog dobijanja dopuštenja, a zabranjivana je i uporaba trajnijih građevnih materijala.
Godine 1685. izgorio je sa svim dragocijenostima, a zatim je ponovno podignut 1664. Za vrijeme Bečkog rata (kraj 17. stoljeća) franjevci, zbog velikih nameta napuštaju zgradu i žive po seoskim kolibama. Vratili su se 1704. godine. U 19. stoljeću dva puta je građen, posljednji put 1888.- 1890. godine, kada je sagrađen današnji.
Sličnu sudbinu imala je i crkva posvećena sv. Ivanu Krstitelju. Porušena je 1524. godine, ali je ubrzo obnovljena, jer se već 1530. godine spominje u jednom od dokumenata. Renovirana je 1596. godine. Nju nije zahvatio požar u kojem je izgorio samostan. Tijekom 18. stoljeća dva puta je obnavljana, 1728. i 1784./5. godine. Ipak je zbog dotrajalosti 1821. godine porušena i ponovno izgrađena, da bi opet 1858. na njenom mjestu sagrađena nova, ponovno obnovljena 1924. godine, a koja je i danas u funkciji.
U vrijeme bosanske državne samostalnosti franjevci su bili sudionici ključnih zbivanja u tadašnjem društvu.
Pretpostavlja se da je prije požara iz 1658. godine u samostanu morao postojati knjižni fond koji je tom prigodom izgorio. Odmah po izgradnji nove zgrade franjevci su počeli formirati novu biblioteku. Biblioteka je formirana na temelju kupovine knjiga, poklona i zaostavštine preminulih članova samostana. U prvo vrijeme (za vrijeme Bečkog rata) nabava knjiga bila je slabija, zbog iznimno teškog položaja u kom su se franjevci našli. Tijekom austrougarskog perioda knjižni fondovi samostanskih biblioteka znatno se uvećavaju, našto su franjevci od strane najviših foruma Provincije poticani. Tako je 1906. godine na provincijskom kapitulu zatražena posebna skrb za župne biblioteke, a zatim se 1912. godine konkretno navodi koje knjige treba imati u posjedu. Tada je rečeno da će Provincija godišnje izdvajati određenu sumu za knjige i teološke revije koje su potrebite za studirenje, a od gvardijana triju samostana (Fojnica, Kreševo i Kraljeva Sutjeska), zatraženo je da se biblioteke srede po naučnim kriterijima. U Kraljevoj je Sutjesci Franjo Blažević to uradio naredne godine prema talijanskom uzoru. ( M. Karamatić, 1992,. str. 255)
Dosadašnja zakonska zaštita
Zbirka inkunabula u samostanu Kraljeva Sutjeska do sada nije bila pod zakonskom zaštitom.
Opis zbirke inkunabula
Inkunabula (lat.incunabula, kolijevka), označava prvotisak, knjigu iz doba početaka tiskarstva, a objavljenu prije 1500. godine. Razlikuju se dvije vrste inkunabula, tabularne, tiskane pomoću ploča na kojim je tekst za svaku pojedinu stranicu urezan kao kod drvoreza, i tipografske, izrađene pomičnim slovima koje je izumio J. Gutenberg. (Enciklopedija likovne umjetnosti, MCMLXIV, 3, str. 2)
Zbirka inkunabula nalazi se u sastavu samostanske biblioteke. Dvije vrste knjiga čine ovu biblioteku posebno značajnom i zanimljivom. To su inkunabule i starija djela domaćih pisaca.
Zbirka inkunabula je posebno značajna jer je od ukupnog broja koje se nalaze u Bosni i Hercegovini (51), ovdje 22(1) .
Inkunabule možemo podijeliti u dvije skupine. Prva obuhvata one koje sadrže tekstove pisaca iz vremena prije otkrića tiskarstva, dakle u inkunabuli je tiskano dijelo antičkog ili srednjovjekovnog pisca sa nekog unikatnog rukopisa koji je kasnije propao. Druga je skupina inkunabula ona u kojoj su tiskana djela suvremenika inkunabula, koji su uglavnom pisali teološko-skolastičke traktate.
Kataloški popis inkunabula Samostana Kraljeva Sutjeska
1. Antonius Andreae
Scriptum in artem veterem Aristotelis et in divisiones Boethii.
Venetiis (Bonetus Locatellus) impensis Octaviani Scoti de Modoetia, III nonas nov. (i. E. Post 3. XI.) 1492; 2(2). Listova 104.
HC 987. GW 1671. Stillwell A 529. Gspan- Badalić 23.
Tiskano u dva stupca, a»Tabula questionum» u tri stupca. Minuskula u dvije veličine.
Na listu 104 verso otisnut je izdavački znak bijel na crnoj podlozi: ispod dvostrukog križa su u krugu slova OSM.
Vodeni znak je vaga u krugu, a nalazi se u sredini lista.
U Hain- u 987 na početku druge rečenice kolofona stoji «Et presens totum opus...» umjesto «Et per consequens opus...»
Mjestimice marginalije latinskom kurzivom humanistikom XVI st.
Uvezano u polukožu sa presvlakom od mramoriranog papira. Na hrbatu je koža potpuno uništena. Šav je očuvan. Nedostaje prednji slobodni knjigovezački list.
S III 252. (fotografija br. 2)
2. Antoninus Florentinus
De sponsalibus et matrimonio...
Venetiis, Johannes de Colonia, Agripinensi, et Johannes Manthen, de Gherretzem, VI id. Maii (10. V.) 1480.; 4. Listova 136.
HC + 1270. BMC V 236. GW 2071. Stillwell A 685.
U stupcu ima 40- 42 retka.
Prazan je list a1.
Nedostaje list a1.
Uvezano u kartonske korice presvučene kožom. XVIII st.
Povezano sa:
Franciscus de Platea: Opus restitutionum, usurarum, excommunicationum. Venectiis 1474.
S I 568. (fotografija br. 3)
3. Augustinus, Aurelius
De civitate dei. Cum commento Thomasii Waley et Nicolai de Trivet.
Venetiis, (Bonetus Locatellus) impensis Octaviani Scoti, XII. Kal. Ožujak. (18. II.) 1489/90; 2. Listova 264.
HC 2065. C 760. BMC V 437. GW 2889. Stillwell A 1104.
U stupcu sa većom minuskulom redaka 49- 52. U stupcu sa manjom minuskulom redaka 63- 66. Na listu HH6 recto je tipografski znak, bijel na crnoj podlozi: ispod dvostrukog križa su u krugu slova OSM. Vodeni znak je vaga u krugu.
Nedostaju listovi G2, G6. Udvostručeni su listovi G3, G7.
Na listu a1 recto zapis humanistikom XVI stoljeća:Vincentius R. Morelius J. O. A. Na listu HH6 verso ista ruka nacrtala je notarski znak sa inicijalima V. R. M.
Brojne latinske marginalije gotskom antikvom XV st.
Uvezano u kartonske korice presvučene kožom. XVIIIst.
S I 1150. (fotografija br. 4)
4. Augustinus, Aurelius
De trinitate.
(Basileae), Johannes Amerbach, 1489; 2. Listova 86.
HC 2037. BMC III 751, GW 2926. Stillwell A 1195. Gspan- Badalić 63.
Na listu a2 recto u donjem dijelu na bjelini između redaka je zapis latinicom XVII stoljeća: Pertinet ad Bibliothecam Snacti Ioannis Baptistae Sutischae.
Uvez je iz XVIII stoljeća. Kartonske korice su presvučene kožom.
S I 1159. (fotografija br. 5)
5. Pseudo- Augustinus
Meditationes.
Brixiae, Angelus Britannicus, 8. X. 1498; 8. Listova 146.
HC 1951. BMC VII 980. GW 2972. Stillwell A 1148.
Na naleđu zadnjeg lista svake sveščice je kustos.
Na listu l1 umjesto signature «l» stoji «kk».
Bijeli tipografski znak na crnoj pozadini: kružnica prepolovljena vodoravnom crtom. U sredini donjeg polukruga je mali, bijeli kružić, (točka). Gornji polukrug prepolovljen je uspravnom drškom dvostrukog križa na čijem suprotnom kraju je zvijezda. U četvrtinama kruga su slova «A» i «B».
U stupcu 28- 32 retka.
Prazni su listovi m12, O10, p8.
Na prednjoj strani prvog slobodnog knjigovezačkog lista humanistikom XVI stoljeća zapis: Fr. Gregorius Dumen.
Na listu (a)1 recto zapis: Ad usum fratris Georgii Cavlovik.
Na listu (a)1 verso zapis: Iste liber spectat ad usum fratris Matthaci de Sutiesca.
Na listu m11 verso zapis: Iste est liber ad usum fratris Ludovici de Puteo.
Na listu m12 verso zapis: Iste est liber ad usum fratris Andree Bigics ragusei.
Na listu (a)1 recto u donjoj margini latinicom XVII stoljeća zapis: Pertinet ad Bibliotecham S. Ioannis Baptistae Sutieskae.
Na prednjoj strani drugoga knjigovezačkog lista je zapis bosanskom ćirilicom o petnaest molitava svete Brigite koje je ona govorila u Crkvi svetog Pavla u Rimu. Na unutrašnjoj strani zadnje korice je zapis bosanskom ćirilicom: Dobro e učiti pisati.
Uvez je iz XV stoljeća. Drvene su korice u polukoži bez presvlake. Koža pokriva hrbat i obje korice do njihove polovine. Na obje je korice na koži slijepim tiskom utisnut pravougaonik od pletenice dobijene ponavljanjem iste punce. Ostaci zaponca sa kaiščićem.
S II 132. (fotografija br. 6)
6. Biblia
Biblia (lat).
Venetiis, Johannes Herbot, de Seligenstadt, pridie kal. Maii (30. IV.) 1484; 4. Listova 408.
HC + 3091. BMC V 304. GW 4255. Stillwell B 514. Badalić 195. Gspan- Badalić 109.
U stupcu 45- 57 redaka.
Nedostaje list a1.
Mjestimice marginalije na latinskom, pisane kurzivom humanistikom XVI stoljeća.
Uvez je iz XVIII stoljeća. Kartonske korice su presvučene kožom.
S I 871. (fotografija br. 8)
7. Caracciolus, Robertus
Sermones de laudibus sanctorum. Corr.: Gasparino Borro. Venetiis, Bernardinus Benalius, kal. Oct. (1. X.) 1490; 4. Listova 220.
H + 4482. BMC V 373. GW 6059. Stillwell C 137. Badalić 299.
Na knjizi je signatura i folijacija. Na kraju svake sveščice je kustos. Iznimno kustos se nalazi i na listovima v6 verso i na z6 verso. Na listu y2 nedostaje signatura. U sveščicama sa signaturom t, x, y, z, q prvi listovi su označeni sa brojem «1». Folijacija teče ovim redom: (1)- (4), (I), II, IIII, III, VI, V, VII- XXXII, 33- 39, XL, 41- 139, 143, 141, 142. 139. 144- 147, 150, 149, 148, 151- 182, 193, 194, 185, 186, 189, 190, 189, 192, 191, 192, 193- 201, 208, 203- 207, 202. 209- 215.
U stupcu je 47- 49 redaka.
Prazan list je A8 (tj. 220- ti).
Nedostaje list A8 (tj. 220- ti).
Mjestimice marginalije na latinskom, pisane crvenim kurzivom humanistikom XVI stoljeća.
Na listu a1 recto zapis latinicom iz XVII stoljeća: Pertinet ad Bibliotecham Sancti Joanis Baptistae Sutischae.
Uvez je iz XVIII stoljeća. Kartonske korice presvučene su kožom.
S II 1113. (fotografija br. 9)
8. Duns- Scotus Johannes
Quaestiones in subtilissime Scoti in metaphysicam Aristotelis. Metaphysica esc.
Venetiis, Johannes Hamann impensis Andreae Torresani de Asula, XIII kal. Rujan (20. VIII.) 1499; 4. Listova 234.
H + 6451. BMC 428. GW 9066. Stillwell D 300. Badalić 420.
Na kraju svake sveščice je kustos. Nema kustosa u sveščicama sa signaturom x, y.
Folijacija: 1- 115, 110, 117- 147, 149, 250, 151, 251, 153- 233.
U stupcu sa manjom minuskulom 49- 51 redak.
Nedostaje list ff10 (tj. 234- ti).
Na listu A1 recto latinicom XVII vijeka zapis: «Pertinet ad Bibliothecam Sancti Joannis Baptistae Sutischae».
Uvez je iz XVIII stoljeća. Korice su od kartona, prasvučene kožom.
S III 203. (fotografija br. 10)
9. Duns- Scotus, Johannes
Quaestiones in Universalia Porphyrii etc.
Venetiis, Simon de Luere immpensis Andreae Torresani, de Asula, 20. III. 1500; 2. Listova 164.
H 6447 = HR 10922 = H 10921 (?) GW 9091. Stillwell D 317. Badalić 418.
Vodeni znak je vaga u kružnici. Iznad vage je zvijezda. Vodeni znak je u sredini lista.
Na listu 41 verso između redaka iznad explicita je zapis kurzivom goticom: « Finita praemandendo a doctore Iohanne Duns Anno 1501 calendas agusti 17 camerino.»
Brojne marginalije na latinskom potječu od dvije ruke. Jedne su pisane goticom, a druge humanistikom. Na listovima 85 verso i 86 recto su probe bosanskom ćirilicom iz XVII stoljeća.
Uvez je iz XVIII stoljeća. Korice su od kartona, presvučene kožom.
Povezano sa:
Trombetta, Antonius: Opus doctrinae Scoticae. Venetiis, 1493.
S III 247. (fotografija br 7)
10. Duranti, Guillelmus
Rationale divinorum officiorum. Ed. Johannes Aloisius Tuscanus.
Vincentiae, Hermannus Liechtenstein, 1478; 2. Listova 228.
H + 6480. BMC VII 1037. GW 9115. Stillwell D 342. Badalić 424.
Prazan list je A1 (tj, treći po redu).
Nedostaju listovi A1, O8.
Na listu (a)1 (tj, prvom po redu), u donjoj margini je latinicom iz XVIII stoljeća zapis: «R. Pr. Fr. Marinus Turbich a Bosna Argentina.
Prvi inicijal na listu A2 recto je pozlaćen. Njegova pozadina obojena je grimizno, plavo i zeleno. Ostali inicijali su plavi ili zeleni. Starinska oznaka za odjeljak u obliku obrnutog slova D iscrtana je crvenom ili plavom bojom. U tekstu su gotovo svi majuskuli precrtani crvenom crticom.
Uvez je iz XVIII stoljeća. Kartonske korice su presvučene kožom.
S II 1522. (fotografija br. 11)
11.Hibernija, Thomas de
Manipulus florum seu Sententiae Patrum.
Placentiae, Jacobus de Tyela, Almanus 5. IX. 1483; 2. Listova 182.
HC + 8542. Bmc VII 1072, Stillwell H 137. Badalić 530.
Nedostaju listovi a1 (tj, prvi) i zadnjih četrnaest .
Mjestimice marginalije na latinskom, pisane kurzivom humanistikom XV stoljeća.
Povezano uz:
Spiera Tarvisinus, Ambrosius de: Quadragesimale de floribus sapientiae. Venezia, 1488.
S II 1272/ adl. 1. (fotografija br. 12)
12. Leonardus de Utino
Sermones aurei de sanctis.
Venetis, Johannes de Colonija et Johannes Manthen, de Gherretzem. 1475; 4. Listova 314.
HC + 16132. BMC V 226. Stillwell L 135. Badalić 682.
Vodeni znak je stilizirani orao u krugu.
U stupcu ima 38- 40 redaka.
Prazan je list ee12 (tj 314-ti).
Nedostaju listovi n1 i ee12.
Inicijali su goticom iscrtani crvenom, plavom, smeđom ili zelenom bojom. Poneki su u dvije boje. Ukrašeni su stiliziranim lišćem i cvijećem. Kod nekih su krajevi izduženi i isprepleteni. Odjeljci su označeni crveno iscrtanim znakom u obliku obrnutog D. Majuskulna su slova precrtana radi ukrasa crvenom ili žutom crticom.
Na listu a2 recto gornjim rezom odsječeno je ime vlasnika, tako da se razabire samo riječ «Ragusei». U sredini prvog inicijala otisnut je elipsasti metalni pečat sa natpisom: «Sigilum. S. Ioans. De Svtisca.»
Brojne marginalije na latinskom pisane su kurzivnom goticom XV stoljeća.
Orijentalni arapski uvez sa preklopcem je iz XVI stoljeća. Korice su od kartona načinjenog lijepljenjem 10- 12 listova papira za pisanje i zatim presvučene kožom. Uz same ivice korica slijepo su utisnute po tri paralelne linije. Kapitali su šiveni crvenim i crnim koncem.
S II 913. (fotografija br. 13)
13. Marchesinus, Johannes
Mammotrectus super Bibliam.
Venetiis, (Ionnes Rubeus), 18. VI. 1498; 8. Listova 300.
HC + 10574. BMC V 596. Stillwell M 221.
U stupcu ima 35- 37 redaka.
Prazan list je H8 ( tj. 300- ti).
Nedostaje list H8.
Uvez je iz XVIII stoljeća. Kartonske korice presvučene su kožom.
S I 210. (fotografija br. 14)
14. Marchesinus, Johannes
Mammotrectus super Bibliam.
Venetiis, Franciscus Renner, de Hilbronn, et Nicolaus de Frankfordia, 1476.; 4. Listova 240.
HCR 10557, BMC V 194. Stillwell M 203. Gspan- Badalić 428.
U signaturi pogrešno je tiskano C4, umjesto B4.
U stupcima ima 39- 40 redaka.
Nedoataju listovi A1, a1, b7, i1, 310.
Inicijali su iscratni crvenom ili plavom bojom i ukrašeni stiliziranom lozom koja se pruža daleko u marginalni prostor. Oznake za odjeljke u obliku obrnutog slova D iscrtane su crvenom i plavom bojom.
Na listu 39 verso latinicom iz XVII stoljeća stoji zapis: Ad usum fratris Pietri de Marino glava magister in Alle Saline.
Na listu A2 recto latinicom iz XVII stoljeća je zapis Pertinet ad Bibliotecham Sancti Ioannis Bapt(is)tae Sutis(chae). (Krajevi zapisa odsječeni su prilikom uvezivanja).
Uvez je iz XVIII stoljeća. Kartonske korice presvučene kožom.
S I 619. (fotografija br 15)
15. Mauritius de Portu Hibernicae
Lectura in quaestiones Joannis Scoti super Isagogis Porphyrii.
(Mediolani), (Johannes Angelus Scinzenzeller). (ca. 1500); 2. Listova 66.
HR 10923. Stillwell M 333.
Prazni su listovi AA1, HH10.
Nedostaju listovi AA1, HH10.
Uvez je iz XVIII stoljeća. Korice su kartonske sa presvlakom od mramoriranog papira.
S III 215. (fotografija br. 16)
16. Nicolaus de Ausmo
Supplementum Summae Pisanellae et Canones Poeniteetiales fratris Astensis et Consilia Alexandri de Nevo contra Judaeos foenerantes.
Venetiis, Leornardus Wild, «1489» (i. E. 1479); 4. Listova 380.
HC + 2169. BMC V 269. Stillwell N 57. Badalić 780. Gspan- Badalić 477.
U stupcu ima 48- 49 redaka.
Prazni su listovi a1, b10 (tj. prvi i 380- ti).
Nedostaje a2 (tj. drugi).
Inicijali i oznake za odjeljke u obliku obrnutog slova D, nacrtani su plavom bojom.
Prednji i zadnji knjigovezački listovi pojačani su na pregibu pergamentnim vrpcama širine 4 cm, koje su isječene iz nekog starofrancuskog kodeksa, pisanog prehumanističkom goticom.
Na obje su strane lista a1, na latinskom jeziku kurzivom humanistikom XV stoljeća ispisani citat o papinom primatu, mišljenje Tome Akvinskog o redovničkim dužnostima redovnika koji je postao biskup, i jedno mišljenje Bonaventure.
Uvezano u XV stoljeću u debeli pergament.
S I 516. (fotografija br. 18)
17. Orbelis, Nicolaus de
Exposito super teksu Petri Hispani.
Venetis, Aalbertinus Vercellensis, 10. II. 1500; 4. Listova 134.
HCR 12052. BMC V 422. Stillwell O 72.
Vodeni znak je vaga u krugu.
Na listu a1 vectro je zapis humanistikom XVI stoljeća: «Ad usum fratris Lelii Florentini».
Ispod ovoga je zapis latinicom XVII stoljeća: «Ad usum fratris Marini Bielanich».
Ispod ovoga je zapis kurzivnom humanistikom XVI stoljeća: «Ego Georgius Carubo subscripsi manu mea propria».
Brojne marginalije na latinskom pisane su kurzivnom gotikom, gotskom antikvom XVI stoljeća. Na naleđu zadnjeg lista je zapis: «Laus Deo 1583».
Uvez je od pergamenta koji je skinut sa nekog starijeg i većeg uveza.
S III 219. (fotografija br. 19)
18. Pacificus Novarensis
Sammola di pacifica copscienza (ital.).
Venetiis, Joannes Baptista de Sessa, 1498- 1500; 8. Listova 200.
C 4575. Stillwell P 3, sa sljedećom razlikom:
Sign.: A8- Z8, ?Obrnuti3, 08, folijacija: (1), 2- 200.
U stupcu 33- 34 retka.
List 199 recto, redak 31: in secula seculorum. Amen. Telos// FECIT.
List 199 verso, redak 33: li clerici e semplici secardoti. Cap. 21. car. 123.
Nepotpuno. Nedostaje list 200.
Kartonske su korice iz XVIII stoljeća presvučene kožom.
S II 351. (fotografija br. 20)
19. Paulus Venetus
Exposito in librosPosteriores Aristotelis Ed. Franciscus de Macerata.
Venetis, Simon Bevilaqua, Papiensis, impensis Vincenti de Benalis, VI id. Trav. 8. IV. 1494; 2. Listova 106.
HC 12514. BMC V 519. Stillwell P 187. Badalić 851.
Marginalne bilješke na latinskom su iz XVI stoljeća, a potječu od tri razne ruke. Jedne su pisane krasnopisnim kurzivom humanistikom, druge humanistikom bez vezivanja slova i treće vrlo sitnom gotskom antikvom.
Povezano uz:
Thomas Aquinas: Exposito in libros Posteriorum et in De interpretatione- Venetiis 1495.
S III 253/ adl. 1. (fotografija br. 17)
20.Picus de Mirandula, Johannes
Omnia opera.
Venetiis, Bernardinus Venetus, de Vitalibus, I) 9. X. 1498; II)14. VII. 1498; 2. Listova 262.
HC + 12993. BMC V 548. Stillwell P 581. Badalić 895.
U stupcu 35- 46 redaka. Vodeni znak je vaga u krugu, a u produženju drške je mali kružić i zvijezda.
Na listu A1 recto je zapis latinicom: «Ad usum fratris Martini de Albis Provincie Bosne Argentine 1600». (Martin Bijelić).
Odmah ispod toga drugi zapis: «Postea pertonet ad Bibliothecam Sancti Ioannis Bartiste Sutische».
Pri dnu iste stranice je latinični zapis:»Fratris Pauli Feleris. Emptus Mediol. 1577 // sacre theologie lectoris ordinis sancti Augustini. (Ovaj zapis je precrtan).
Mjestimice marginalije latinskom humanistikom XVI stoljeća.
S I 1154. (fotografija br. 22)
21. Spiera, Ambrosius de
Quadragesimale de floribus sapientiae. Ed. Marcus Venetus.
Venetiis, Bonetus Locatellus impensis Octaviani Scoti, X kal. Ožujak. (20. II.) 1489; 4. Listova 304.
HC + 922. BMC V 436. Stillwell S 607. Badalić 45. Gspan- Badalić 620.
Tipografski znak Oktaviana Skota u ovom slučaju je obojen i to crvena kružnica, žuti dvostruki križ i bijela slova OSM, sve na crnoj podlozi.
Prazan je list a1.
Nedostaje list a1.
Inicijali su crveni ili plavi. Nekoliko njih je ukrašeno stiliziranim lišćem u smeđoj boji. Odjeljci su označeni znakom u obliku obrnutog slova D.
Na listu a2 rectou donjoj margini stoji latinični zapis: »Hic liber est ad usum Mariani de Angelis apud Bosnam».
Na listu 304 recto stoji latinični zapis: «Hic liber pertinet ad usum fratris Thome Scoronovi 1572».
Na listu Y8 recto u donjoj margini knjižnom humanistikom XV stoljeća zapisani su stihovi:
«Prima rubri unda. Ranarum plaga secunda.
Inde culex tristis. Post musca nocentior istis.
Quinta pecus... Ursica sexta...»
Zadnji red je presječen. Ista ruka je na nekoliko mjesta pisala marginalne bilješke.
Uvezana je u XVIII stoljeću. Kartonske korice presvučene su crnom kožom.
Povezano sa:
Thomas de Hibernia: Manipulus florum seu Patrum.- Placentiae 1483.
S II 1272.
22. Tartaretus, Petrus
Exposito in summulas Petri Hyspani.
Lugduni, Jacobus Maillet, 7. V. 1498; 4. Listova 106.
C 5711.
Mjestimice marginalije na srpskohrvatskom, pisane su bosanskom ćirilicom XVIII stoljeća. Pored toga su na više mjesta vrlo kratke marginalije na latinskom pisane latinicom XVI stoljeća.
Uvezano u XVIII stoljeću. Kartonske korice presvučene kožom.
Povezano sa:
1. Tartaretus, Petrus: Exposito super textu logices Aristotelis. Lugduni. 1498.
2. Tartaretus, Petrus: Exposito totius philosophiae necnon metaphysicae Aristotelis. Lugduni 1498.
S III 244. (fotografija br. 23), (Lj. Popović, 1965., str. 17- 41)
Konzervatorsko restauratorski radovi
Do sada inkunabule iz zbirke samostana Kraljeva Sutjeska nisu imale nikakvih konzervatorsko- restauratorskih zahvata.
Sadašnje stanje predmeta
Zbirka se inkunabula nalazi u biblioteci Franjevačkog samostana sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci. Uvjeti u kojima se zbirka čuva su djelimice odgovarajući, naime, muzej se tijekom zimskih mijeseci ne grije, pa su inkunabule izložene variranju temperature. Potrebito je uraditi konzervatorske zahvate na pojedinim knjigama, uglavnom na uvezima, te osigurati adekvatnije vitrine za njihov smiještaj.
III- ZAKLJUČAK
Ova je zbirka svijedodžba nastanka prvih tiskanih knjiga u svijetu i kod nas, o povezanosti satnovništva Bosne sa većim europskim centrima u tom razdoblju, o postojanja biblioteka u kasnome srednjem vijeku u Bosni i Hercegovini, a bila je važna i zbog opismenjavanja stanovništva u tom i kasnijem razdoblju.
Sukladno navedenim, a koristeći Kriterije za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, koje je Povjerenstvo donijelo na svojoj IV sjednici (03.- 09. IX 2002. godine) u Sarajevu, a koja se odnosi na pokretno naslijeđe Bosne i Hercegovine, Povjerenstvo donosi odluku o proglašenju Zbirke inkunabula- 29 knjiga iz Franjevačkog samostana sv. Ivana Krstitelja iz Kraljeve Sutjeske nacionalnim spomenikom.
Kriteriji na kojima je utemeljena Odluka su:
A. Vremensko određenje
D. Čitljivost
D.II. – Svjedodžba o povijesnim mijenama
D.IV. – Svjedodžba o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru
E. Simbolička vrijednost
E.III. - tradicionalna vrijednost
E.IV. - vezanost za obrede
G. Izvornost
G.IV. – tradicija i tehnika
I. Cjelovitost
I.I. - fizička cjelovitost (kompaktnost)
I.II. – homogenost
Prilog ove Odluke čini sljedeća dokumentacija:
1. Fotografije inkunabula
Korištena literatura
Tijekom vođenja postupka proglašenja Zbirke inkunabula iz Franjevačkog samostana Kraljeva Sutjeska nacionalnim spomenikom, korištena je sljedeća literatura:
1890. Fra. R. Barišić, Franjevački samostan i crkva u Sutjeskoj, Glasnik Zemaljskog muzeja II, Sarajevo, 1890., 28-40.
1912. Fra. J. Jelenić, Kultura i bosanski franjevci, Svijetlost, Sarajevo, fototip naklade iz 1912. Sarajevo, 1990.
1923. Fra. J. Jelinić, Ljetopis Franjevačkog samostana Kraljeva Sutjeska, Glasnik Zemaljskog muzeja XXXV, Sarajevo, 1923, 1-30.
1964. Enciklopedija likovne umjetnosti, Jugoslovenski leksikografski zavod, Tom 3, Zagreb, MCMLXIV, 2.
1965. Lj. Popović, Popis inkunabula koje se nalaze u Bosni i Hercegovini, Bibliotekarstvo , Beograd, 1965., 17- 45.
1980. Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture, Školska knjiga, Zagreb, 1980., 237.
1982. Opća enciklopedija, Jugoslovenski leksikografski zavod, Tom 4, 8, Zagreb, 1982., 427, 223.
1984. Likovna enciklopedija Jugoslavije, Jugoslovenski leksikografski zavod, Tom 1, Zagreb, 1984., 261.
1984. Stari franjevački samostani Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1984.
1987. Kraljeva Sutjeska, Bobovac, Zagreb, 1987.
1990. Blago franjevačkih samostana, Katalog izložbe, Zagreb, 1990.
1992. M. Karamatić, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878.- 1914., Sarajevo, 1992.
A. Rašidbegović, V. Hunski, Knjižno blago, Blago franjevačkih samostana Bosne i Hercegovine
B. Gavranović, Franjevački samostan sv. Ivana Krstitelja, neobjevljeno, 94, 95, rukopis se nalazi u Samostanu Kraljeva Sutjeska.
|
