Predsjedavajući Komisije

 Dubravko Lovrenović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

            Na osnovi Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2, stav 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija  za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljem tekstu: Komisija), proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: Aneks 8.), kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

            Komisija je, na sjednici održanoj 1.-2. jula 1999. godine, donijela odluku o stavljanju Cjeline Počitelj na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, pod rednim brojem 185. U skladu sa odredbama zakona, Komisija je pristupila provedbi postupka za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom,  u skladu sa članom V,  Aneksa 8. i članom 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.

II – PRETHODNI POSTUPAK

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

Ÿ         dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra,

Ÿ         podatke o dosadašnjoj zakonskoj zaštiti dobra,

Ÿ         podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

Ÿ         historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

Na osnovi uvida u  prikupljenu dokumentaciju, utvrđeno je slijedeće:

1. Podaci o historijskom gradskom području

Lokacija

            Historijsko gradsko područje Počitelj smješteno je na lijevoj obali rijeke Neretve, na magistralnom putu od Mostara prema Metkoviću - južno od Mostara,  na teritoriji općine Čapljina. 

Obuhvata prostor na k.č.: u kontinuitetu od 2581 - zaključno sa 2779, i k.č. 2810, 2811, 2812, 2813, 2814, 2815, uključujući stjenovite litice sjeverno i južno od gradskih zidina,  k.o. Počitelj, općina Čapljina.

Historijski podaci

            U srednjem vijeku Počitelj je bio administrativno-upravni centar župe Dubrava. Kao najzapadnija tačka župe, imao je važan strateški značaj. Pretpostavlja se da je graditelj utvrđenog grada i osnivač prigradskog naselja bio bosanski kralj Stjepan Tvrtko I, 1383. godine. (Čelić, 1960., str. 6)

            Kompleks utvrđenog grada - Počitelj, nastajao je sukcesivno od XVI do XVIII stoljeća. Očuvani kameni ostaci grada predstavljaju arhitektonsku fortifikacijsku cjelinu u čijem se razvoju mogu izdvojiti dvije etape: srednjovjekovna gradnja i gradnja u doba Otomanske imperije.

            U pisanim dokumentima grad se prvi put spominje 1444. godine, u poveljama kralja Alfonsa V i Fridriha III. U periodu od 1463. do 1471. godine u Počitelju je smještena ugarska postava. 1471. godine, nakon kraće opsade, grad postaje dio Otomanske imperije, u čijem će sastavu ostati sve do 1878. godine. U periodu 1782. - 1879. godine bio je sjedište kadiluka, a u periodu 1713.-1835. godine  sjedište Počiteljske kapetanije. (Kreševljaković i Kapidžić, 1954., str. 10). 

            Značaj i izgled grada se mijenjao kroz historiju. Za izgradnju Počitelja značajna su tri perioda:

1.       period ugarsko-hrvatskog kralja Matije Korvina kada grad ima važan strateški značaj (1463. – 1471. godine),

2.       period formiranja naselja u doba Otomanske imperije sa izgradnjom značajnijih javnih objekata: džamije, mekteba, imareta, medrese, banje, hana i sahat-kule (1471.– 1698. godine). U ovom periodu vojni sukobi su bili preneseni na udaljenija područja.

3.       doba ponovnog zadobijanja strateškog značaja nakon što su Mlečani zauzeli i razorili Gabelu (1698. – 1878. godine).

            Nakon uspostavljanja vlasti Austro-Ugarske u BiH 1878. godine, Počitelj gubi svoj strateški značaj i naglo propada. U tom periodu porušen je dio bedema kod Donje kapije i otvoren put u u Donje polje, a kasnije porušen i drugi dio bedema, skupa sa malim vratima iza hamama, i proširen put u Gornje polje, čime je uništen kontinuitet gradskih zidina Počitelja. Gubljenje strateške uloge grada pogoduje očuvanju autentične urbanističko-arhitektonske aglomeracije tako da se forma grada sačuvala do današnjih dana. (Čelić, 1960., str.6-14)

Dosadašnja zakonska zaštita

            Nakon izrade Plana revitalizacije Starog grada Počitelja 1971. godine, Počitelj je zaštićen po Zakonu o prostornom uređenju od strane SO Čapljina te se smatra po tom osnovu zaštićen čitav kompleks Starog grada Počitelja.

            Prostornim planom Republike Bosne i Hercegovine do 2002. godine spomenik je evidentiran, valoriziran kao urbano-ruralna cjelina I kategorije. Urbano-ruralna cjelina Počitelja podrazumijevala je područje kula sa bedemom i tabijama, džebhanu, džamiju, medresu, han, hamam, sahat-kulu i više stambenih objekata. Osim kao cjelina, ovim planom se zaštićuju i pojedinačni objekti: srednjovjekovna utvrda kao spomenik II kategorije, Šišman Ibrahim-pašina džamija kao spomenik I kategorije, Šišman Ibrahim-pašina medresa – I kategorija, Sahat-kula – I kategorija, Gavrankapetanovića konaci i Kapetanovića kuća – II kategorija.

            Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Komisije pod rednim brojem 185, Historijsko gradsko područje Počitelj registrirano je kao «Cjelina Počitelj».      

            Šišman Ibrahim-pašina ili Hadži Alijina džamija je kao spomenik kulture bila zaštićena Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture NR BiH broj: 02-673-3/62 od 23.10.1962. godine. 

            Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na svojoj 63. sjednici održanoj 24.11.2000. godine, usvojila je Program trajne zaštite Počitelja, a čijim se zaključcima obavezala za izradu detaljnog plana zaštite Počitelja.

            Federalno ministarstvo prostornog uređenja i okoliša je donijelo Rješenje (br. UPI/02-23-2-47/02, od 17.06.2002. godine) za rehabilitaciju HadžiAlijine/Šišman Ibrahim-pašine džamije u Počitelju u historijskoj cjelini grada Počitelja, (na k.č.2665, k.o. Počitelj, općina Čapljina, čija ukupna površina iznosi 659 m2 i koja je posjed Islamske vjerske zajednice, Vakufskog povjerenstva u Počitelju.)

            Federalno ministarstvo prostornog uređenja i okoliša je donijelo Rješenje (br. UPI/02-23-2-46/02, od 17.06.2002. godine) za rehabilitaciju kompleksa Gavrankapetanovića kuće (k.č.2709, k.o. Počitelj, općina Čapljina, čija ukupna površina iznosi 793 m2 i koja je uknjižena u vlasničkom listu z.k. izvatka kao društveno vlasništvo 1/1, a u teretnom listu na toj nekretnini je uknjiženo pravo korištenja u korist ULUBiH – Umjetnička kolonija Počitelj.)

            Počitelj je uvršten na «Listu 100 najugroženijih mjesta na svijetu», koju utvrđuje World Monuments Watch,s obzirom na posebnu vrijednost historijske cjeline Počitelj, na prijedlog Univerziteta u Yorku-Engleska i Univerziteta u Sarajevu.

2. Opis spomenika

URBANISTIČKA KONCEPCIJA RAZVOJA NASELJA

            Historijsko gradsko područje Počitelj čini prostorno i topografski zaokruženu cjelinu.

Počitelj je izgrađen na stjenovitoj litici koja se strmo spušta ka obali rijeke Neretve. Spada u skupinu srednjovjekovnih geomorfoloških utvrđenih gradova malih dimenzija sa jednom kulom. Stjenovita kosa padina iznad rijeke, uvjetovala je formiranje zgusnute osnove utvrde koja prati konfiguraciju terena.

            U prostornoj organizaciji Počitelja izražena je zonska podjela površina prema namjeni. Kraj Neretve se nalazi prostor čaršije sa nizovima dućana, velikim hanom i hamamom. Odmah iza hana je medresa i imaret. Iznad medrese je džamija, jednim ulazom vezana za čaršiju i medresu, a drugim za stambenu zonu. Stambena zona je amfiteatralno položena po padinama. Čitav kompleks Počitelja je opasan bedemima. Dvije vertikale - munara sahat-kula akcentiraju okolni prostor. Gornje i Donje polje predstavljaju vrtove Počitelja.

            Za razliku od drugih gradova iz tog perioda nema groblja unutar zidina, čak ni kraj džamije – mrtvi su ukopavani izvan naselja. Počiteljsko groblje zvano «Veliki harem» nalazi se na brdu, izvan gradskih zidina. Najveći dio nišana je iz novijeg vremena. Groblje je omeđeno suhozidom visine do 1 m. Najstariji natpis na nišanima datira iz hidžr. 1211. godine (1796.). Natpisi na nišanima su jednostavni i svi su pisani u prozi. Osim ovog groblja mrtvi su ukopavani i u Resulovića haremu u Donjem polju. Postoje još i ostaci grobalja: Kapića harem na Strmcu i Gavranovića harem u Donjem polju. (Mujezinović, 1998., str. 413) 

            Diferencijacija površina uvjetovala je i diferencijaciju puteva - okosnicu čini drum koji se spušta prema rijeci, tangira utvrdu, obilazi džamiju sa njene južne i zapadne strane, prolazi između medrese i kuće Gavrankapetanovića, te se kroz Donju kapiju nastavlja nizvodno do Donjeg polja. Jedan odvojak, koji počinje kod džamije, ide iznad medrese, imareta i hamama do nekadašnjih malih vrata kroz koja se ulazilo u Gornje polje. U trouglu što ga obrazuju glavne saobraćajnice nalaze se svi glavni javni objekti osim džamije i sahat-kule. (Čelić, 1960., str. 18)

            U toku rata 1992.-1996. godine u BiH, kompletno historijsko gradsko područje Počitelj, zajedno sa svim pojedinačnim objektima, znatno je oštećeno razaranjima.

ARHITEKTURA

UTVRDA

            Počiteljska utvrda građena je u periodu od XV do XVIII stoljeća, sa prekidima. Najstariju obzidanu strukturu predstavlja prvobitno, srednjovjekovno jezgro utvrde gdje se mogu  izdvojiti dvije graditeljske faze: starija, unutrašnji grad – utvrda (donžon kula sa manjim oborom) sa kraja XIV stoljeća i dogradnje, pregradnje i ojačavanja iz druge polovine XV stoljeća. U okviru utvrde nalaze se: kula – donžon(Gavrankapetanova kula), poligonalne osnove (izvorno očuvane samo u donjem dijelu, zidova debljine oko 2 m) i malo bedemom ozidano dvorište sa ulazom prema jugu. Pošto se teren, na kome je izgrađena, strmo spušta prema rijeci, utvrda nije imala opkop (suhojarak). Na osnovi prostornog koncepta najstarijih dijelova utvrde može se pretpostaviti postojanje malog naselja u podnožju utvrde koje se formiralo prije ili paralelno sa  utvrđivanjem grada. (Sanković, 1981., str. 213-214)

            U periodu od 1465.do 1471. godine, u utvrđivanju počiteljskog grada, kao važnog strateškog uporišta, zajednički su učestvovali kralj Matija Korvin, papa, Dubrovnik i Vladislav Hercegović. Prostor drugog dvorišta je obzidan bedemom. Mala četvrtasta kula lijevo od glavnog ulaza i dio zida na zapadnoj strani, a južno od čatrnje u utvrdi, pripadaju drugoj srednjovjekovnoj graditeljskoj fazi.

            Nešto prije 1698. godine, utvrda je znatno proširena i ojačana većim odbrambenim sistemom. Grad je ozidan tako da se formira unutrašnje dvorište sa: četvrtastom kulom, dvije tabije (Mehmed-pašina i Delibašina), Dizdarevom kućom, hambarom, tvrđavskom džamijom i «vodenom kulom» – čatrnjom sa ulazom i pristupom vodi stepenicama, dvije velike kapije i dvoja mala vrata.

            Srednjovjekovni dijelovi utvrde su uklopljeni i raspoznatljivi u kasnijim pregradnjama i dogradnjama iz osmanskog perioda. Od srednjovjekovne utvrde do danas se sačuvao samo donji dio glavne kule, mala četvrtasta kula lijevo od ulaza u utvrdu i dio zida na zapadnoj strani južno od čatrnje.

            Centralni dio kompleksa utvrde, u kojem se nalazila i dizdareva kuća ;po detaljima prozora i prolaza, kao i po konstruktivnoj nepovezanosti sa starijim dijelovima odražava gradnju iz osmanskog perioda, dok za gornji dio glavne kule možemo iz pisanih izvora zaključiti da datira sa kraja XVII stoljeća.

            U toku rata 1992.-1996. godine u BiH, kompleks utvrde nije pretrpio veća oštećenja. Postavljen je novi pokrov i križ na vrhu kule Gavrankapetanovića.

ŠIŠMAN IBRAHIM-PAŠINA DŽAMIJA

            Šišman Ibrahim-pašina ili Hadži Alijina džamija predstavlja jedno od najuspješnijih osvarenja klasičnog osmanskog stila jednoprostornih potkupolnih džamija u BiH. Prema tarihu, sagrađena je hidžr. 970 (1562.-63. godine), a podigao ju je Hadži Alija (Mujezinović, 1998., str. 405) 

            Nalazi se na k.č. 2655, k.o. Počitelj, posjed Islamske vjerske zajednice.

            Zatvoreni džamijski prostor dimenzija oko 12x12 m, nadsveden je sfernom kupolom, tjeme kupole na visini 15 m od poda. Otvoreni prostor sofa dubine oko 4 m natkriven je sa tri male kupole. Kameni minaret poligonalne osnove (12 stranica trup) je sa desne strane ulaza. Oblik i raspored prozora daju klasično rješenje fasadama. Ispred sofa se nalazila drvena nadstrešnica na stupovima od kojih su sačuvane kamene baze. Nastrešnica je uklonjena 1952. godine.  (Čelić, 1960., str. 405 ) 

            Konstruktivno rješenje prelaza zidova u kupolu ostvareno je preko trompi i osam sfernih trouglova koji završavaju prelaz u prsten tambura. Vanjske sofe imaju četiri okrugla kamena stupa između sebe i sa prednjim zidom povezani su prelomljenim lukovima, a preko pandantifa nose tri kupole na niskim oktogonim tamburima. Objekt je zidan od pravilno tesanog kamena, zidovi debljine oko 110 cm.  Fasade kamene, unutrašnji zidovi omalterisani. Pokrov kupola i krov minareta je od olovnog lima. 

            Unutrašnji centralni potkuponi prostor ima kameni mihrab, minber i mahfil sa desne strane ulaza, klasične izvedbe. Kameni portal ima dovratnike sa lučnim otvorom za vrata, iznad trougaoni završetak, u profiliranom pravougaonom okviru.

            Objekt je ukrašen dekorom klasične izvedbe: stalaktitni ukrasi u trompama, kapitelima stupova, ispod šerefeta minareta i mihrabu; ornamentalne perforirane ploče u lukovima prozora; profilirani i plitkoreljefni ornamenti na minberu, mihrabu i mahfilu. Drvena vrata portala sa geometrijski osmišljenom kompozicijom.

            U džamiji je 1952. godine evidanirano 13 kamenih mukava (služile za osvjetljenje, u udubljenju na vrhu mukave se sipalo ulje), od kojih je najstariji iz hidžr. 1259. godine (1843). (Mujezinović, 1998., str. 407)

            Harem džamije je ograđen kamenom zidanom ogradom sa dvije kapije: donjom, kojom se stepenicama dolazi na plato dvorišta, i gornja kroz koju se ulazi sa glavne pješačke komunikacije.

            Džamija zauzima istaknut položaj u urbanom tkivu grada i njegovoj prirodnoj situaciji. Od javnih objekata uz džamiju su smješteni: mektebi, imaret, medresa, hamam, han i sahat-kula.

            Džamija je 1993. godine razorena eksplozivom – kupola i munara su bile potpuno uništene, a ostali dijelovi objekta su znatno oštećeni.

            Programom trajne zaštite historijske cjeline Počitelj predviđena je rehabilitacija Hadži-Alijine/Šišman Ibrahim-pašine džamije kao jedan od prioriteta. Ekspertna grupa, koju je Vlada Federacije osnovala svojim zaključcima od 24.11.2000. godine, utvrdila je 5.08.2001. godine programske smjernice za rehabilitaciju počiteljske džamije. Rehabilitacija počiteljske džamije se izvodi prema Projektu revitalizacije, koji je izradio Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Mostar, br. P-02/2002, u maju 2002.

            Svi objekti javne arhitekture su izgrađeni u periodu XVI-XVII stoljeća i pripadaju monumentalnoj arhitekturi islamske osmanske škole. (Sanković, 1981., str 215).

ŠIŠMAN IBRAHIM-PAŠINA MEDRESA

            Iz putopisa Evlije Čelebije može se vidjeti da je Šišman Ibrahim-pašina medresa u Počitelju nastala prije 1664. godine.

            Pripada standardnom tipu rješenja manjih medresa: ima pet soba za slušače i predavaonicu, grupirane duž dvije strane unutrašnjeg dvorišta. Vanjski gabariti medrese su 15x17 m. Objekt je zidan od kamena, debljine zidova oko 80 cm. U odnosu na sobe za slušače, predavaona je naglašena: postavljena asimetrično - na kraju niza soba, i većih je dimenzija. Sve prostorije su kvadratne osnove, unutrašnjih dimenzija: sobe za slušatelje oko 3,5x3,5 m, a predavaonica oko 5x5 m. Sobe za slušatelje su natkrivene sa pet malih kupola, a predavaonica jednom velikom kupolom. Kupole su pokrivene olovnim limom. Ispred prostorija je nastrešnica dubine 3 m, riješena jednostrešnim krovom drvene konstrukcije oslonjenim na 7 kamenih stupova, a pokrivena kamenim pločama.

            Pretpostavlja se da je pokrov nastrešnice prije bio riješen olovom.  (Čelić, 1960., str. 31-32)                       

            U vanjskom oblikovanju zastupljena je upotreba jednakih elemenata: horizontalni niz  pravougaonih prozora (sa kamenim okvirima i željeznim demirima) na fasadama, niz kupola i vertikale dimnjaka i alema na kupolama. 

            Ulazi u prostorije imaju kamene dovratnike lučno zasvedene i drvena vrata. Unutrašnji zidovi prostorija su omalterisani. U svakoj prostoriji se nalazi kamin, a u zidovima plitke pravougaone niše.

            U toku rata 1992-1996. godine u BiH, objekt medrese je pretrpio oštećenja od granatiranja (svih šest dimnjaka su pretrpjela oštećenja različitog stupnja od kojih su dva bila potpuno a jedan djelimično uništen, svi alemi su bili u potpunosti uništeni i uklonjeni, kupole nisu pretrpjele značajnija konstruktivna oštećenja ni pomieranja. Na mjestima udara granata došlo je do probijanja konstrukcije kupole što je dovelo do izlaganja unutrašnjih slojeva atmosferiliju, zidovi su ostali bez značajnijih konstruktivnih oštećenja, prozori i vrata su bili uklonjeni).

HAMAM

            Prema Putopisu E.Čelebije može se zaključiti da je hamam izgrađen prije 1664. godine, a prema istom izvoru gradili su ga majstori specijalno u tu svrhu upućeni iz Carigrada.     

            Pripada tipu manjih hamama sa određenim izmjenama u dispoziciji.

            U osnovi se nižu prostorije funkcionalno povezane: 1) šadrvan, 2) kapaluk (sa zahodom i malim halvatom), 3) halvat, 4) hazna i 5) ćulhan. 

            Postoji nekoliko nedosljednosti u prostornom rasporedu. U prostoru kapaluka smješten je manji halvat. Prostor kapaluka je na taj način smanjen, u proporciji s ostalim prostorijama. Mali halvat dostupan je preko većeg halvata i od hazne je dosta udaljen, pojavljuje se lom hodne linije do malog halvata i stvaranje dugačkog hodnika u kapaluku do zahoda. Jedinstveno nadsvođen prostor nad kapalukom, malim halvatom i prolazom prema zahodu i konstruktivna nepovezanost tog svoda i zidova malog halvata, upućuju na pretpostavku da prostor malog halvata nije dio prvobitne koncepcije.  (Čelić, 1960.,  str. 32-33)

            Vanjske dimenzije objekta su oko 23x8 m. Zidan je od kamena debljine zidova 80-100 cm.  Prostori šadrvana i halvata se natkriveni kupolama, a kapaluk i hazna nadsvedeni.

            Osnovne karakteristike objekta su: igra prostornih veličina, razlike u intenzitetu osvjetljenja i u visinama pojedinih prostorija i djelovanje poprečno postavljene prostorne prizme kapaluka (bez malog halvata) između dva centralna, zenitalno osvijetljena prostora.

ŠIŠMAN IBRAHIM-PAŠIN HAN

            Han je izgrađen oko 1665. godine. (Kreševljaković, 1991., str. 674)

            Od prvobitnog objekta hana u Počitelju sačuvano je malo: ostaci zasvođene kapije od dobro obrađenog tesanog kamena sa dijelovima vanjskih zidova lijevo i desno od ulaza, dijelovi vanjskog zida suprotno od ulaza; djelimično sačuvana uzdignuta «estrada» (odmorište za putnike) široko oko 2 m; sve evidentirano do 1960. godine. (Čelić, 1960., str. 34)

            Na osnovi analognog postupka, može se zaključiti da je pripadao tipu jednoprostornog hana –formiranog oko centralno smještenog prostora za konje.

«Okolo se naziru tragovi uzdignute estrade, ..., na kojoj su putnici sjedili i ležali.  Kamini na izvjesnim odstojanjima služili su okupljanju pojedinih grupa putnika. Konji su ostajali u istom prostoru – u srednjem upuštenom dijelu – dok se rastovarena roba vjerovatno također odlagala na estradu». (Čelić, 1960., str. 34)

            Na osnovi fragmentarno sačuvanih zidova, vanjske dimenzije su iznosile oko 28x13 m. Dimenzije prostora i tretman ulaza daju naslutiti da je riječ o monumentalnoj građevini. 

            Objekt hana je obnovljen sedamdesetih godina XX stoljeća, kada mu je data namjena ugostiteljskog objekta. (Sanković, 1981., str 216).

SAHAT-KULA

            S obzirom da se u putopisu Evlije Čelebije sahat-kula uopće i ne spominje, pretpostavlja se da je ova građevina nastala iza 1664. godine. Pripada tipu sahat-kule koji se formira i dosta je rasprostranjen u Hercegovini pod utjecajem mediteransko-dalmatinske arhitekture. Toranj je u vidu kvadratne prizme dimenzija oko 3,22x3,26 m, a visine oko 16 m. Sagrađen je od kamena sa obrađenim uglovnim komadima i sa kamenom piramidom kao završetkom. Četiri prelomljena luka smještena su na sve četiri strane iznad otvora pri vrhu kule. Ova forma sahat-kule javlja se u Počitelju, Mostaru i Stocu. (Čelić, 1960., str. 35-36)

            Sahat-kula je u potpunosti sačuvala svoje stilske i historijske karakteristike. (Sanković, 1981., str. 216)

STANOVANJE

            Stambena arhitektura Počitelja u odnosu na stilsku pripadnost predstavlja mješavinu elemenata mediteranske i orijentalne arhitekture sa određenim specifičnostima datog podneblja. Utjecaj mediteranske arhitekture se ogleda u: upotrebi dvovodnih krovova, naglašene strukture kamenog zida, razmaknutih prozora malih dimenzija i rasporedu prostorija u manjim, jednoetažnim objektima. Utjecaj orijentalne arhitekture se ogleda u: upotrebi četverovodnih krovova, doksata, nizovima prozora na malom međusobnom razmaku, rasporedu prostorija sa hajatom u prizemlju i otvorenom divanhanom na spratu i povezanošću ograđenog prostora dvorišta sa zatvorenim stambenim prostorima unutar objekta. Kao osnovni građevinski materijal se koristio kamen za zidane konstrukcije. Karakteristični zajednički elementi predstavljaju dimnjaci oblih formi i krovni pokrivač od nepravilnih kamenih ploča. Svi stambeni objekti su imali zahode u dvorištu a mala kupaonica-hamamdžik u musanderi. Bogatije kuće su imale kupaonice u svakoj sobi. (Sanković, 1981., str. 210)

            Svi stambeni objekti se mogu podijeliti u četiri osnovne grupe:

1.       mala kuća sa jednom ili dvije prostorije u prizemlju i malim podrumom nastalim usljed izgradnje objekta na nagnutom terenu,

2.       kuća sa više stambenih prostorija i divanhanom u prizemlju, ostavom i stajom za stoku u niskom prizemlju i avlijom ograđenom kamenim zidom,

3.       dvoetažna kuća koja u gornjoj etaži ima više odaja za stanovanje sa musanderom i divanhanom, a u donjoj etaži hajat sa par prostorija namijenjenih  za stanovanje,

4.       stambeni kompleks – kuća Gavrankapetanovića, koji se sastoji iz dvije zasebne kuće: haremluka i selamluka sa dva dvorišta. (Sanković, 1981., str. 211)

            Svi stambeni objekti u gradu su u toku rata 1992.-1996. godine u BiH, bili devastirani.  Opljačkana je i sva pokretna imovina, unutrašnja i vanjska oprema. Neki objekti su bili reducirani samo na vanjske zidove, dok su druge bile zapaljene i izgorjele u potpunosti. (Sanković, 2001.)        

KUĆA GAVRANKAPETANOVIĆA 

            Kuća Gavrankapetanovića je stambeni kompleks sa dva manja i jednim većim objektom (podjela selamluk i haremluk), sagrađenim u razdoblju od XVIdo XVII stoljeća. Predstavlja dimenzionalno najveći i najrazvijeniji primjerak počiteljske stambene arhitekture.

            Objekt je karakterističan po upotrebi lučnih prozora na sjeverozapadnoj fasadi. Objekt je reguliran po kraćoj osnovici u pravcu sjeverozapad-jugoistok što ima refleksije u organizaciji građevine (niše u zidovima u ovom smjeru).

            Sredinom XX stoljeća kompleks je bio zapušten i u stanju propadanja, pa je s ciljem provođenja aktivne zaštite i revitalizacije 1961. godine započeo projekt adaptacije kompleksa namjeni likovne kolonije, koji je okončan 1975. godine. Pri adaptaciji kompleksa nije poštovan projekt revitalizacije kompleksa. Centralni objekt je organizacijski postavljen za boravak umjetnika. Jedna od značajnijih promjena, u odnosu na ranije stanje, je apliciranje prozora sa lukovima i na doksatnom, odnosno središnjem dijelu sjeverozapadne fasade, na kome su u prethodnom periodu postojali pravokutni prozori. Ovim je narušena autentična arhitektonska vrijednost. Unutar ostalih promjena, obnovom su izvršena konstruktivna ojačanja i sanacija zidova od lomljenog kamena (malterisanih sa unutrašnje strane) sa upotrebom a.b. serklaža, ali je zadržana međuspratna, stropna i krovna drvena konstrukcija. Upotrebljen je kombinirani pokrov kamenih ploča i kanalice na glavnoj stambenoj kući (haremluk). Svakoj prostoriji haremluka-prizemlja i sprata (8) dodat je sanitarni čvor. Musandere sa banjicama («hamamdžicima») imale su samo prostorije na spratu, dok ih prostorije prizemlja nisu imale. U ugaonoj prostoriji na spratu se sanitarni čvor postavlja na fasadu.

            Tokom ratnih djelovanja kompleks je 1993. godine bio zapaljen i razoren. Najveća oštećenja su nastala na objektu haremluka i to na drvenoj bondruk konstrukciji i drvenim oblogama. (Hadžimuhamedović, 2001.)

            Programom trajne zaštite Počitelja predviđena je rehabilitacija kompleksa Gavrankapetanovića kuće kao jedan od prioriteta. Ekspertna grupa, koju je Vlada Federacije osnovala svojim zaključcima od 24.11.2000. godine, utvrdila je 5.08.2001. godine programske smjernice za rehabilitaciju kompleksa Gavrankapetanovića kuće – likovne kolonije. Rehabilitacija Gavrankapetanovića kuće se izvodi u svemu programskim smjernicama, koje je 05.08.2001. godine utvrdila ekspertna grupa Vlade Federacije BiH. U prvoj fazi rehabilitacija kompleksa će biti izvedena prema glavnom projektu rehabilitacije koji je izradio Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Mostar, br. P-01/2002, u martu 2002. godine. Projekt je izrađen pod nadzorom ekspertnog tima Vlade Federacije Bosne i Hercegovine.

3. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

            Istraživački i konzervatorski radovi vršeni su u više navrata:

Utvrda

1963.-1964: konzervacija glavne kule,

1966: konzervacija zidova na starom gradu,

Šišman Ibrahim-pašina džamija

            U nadležnosti Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog naslijeđa SRBiH od 1955. godine vršeni su restauratorski radovi u više etapa: izmjenjen olovni lim kupola, restaurirane kamene tranzene prozora i sl. Oslikavanje enterijera, nova slikarska kompozicija-završeno 1988., autor Nihad Bahtijarević

Šišman Ibrahim- pašina medresa

            šezdesetih godina XX stoljeća  izvršeni konzervatorski radovi, kojima je objekt sačuvao autentične arhitektonske vrijednosti. Namjena promijenjena u ugostiteljski objekt.

Hamam:

            sedamdesetih godina XX stoljeća izvršena je konzervacija i restauracija nestalih dijelova hamama. Restauracija je nestručno napravljena tako da je došlo do izmjena koje su ugrozile autentične vrijednosti objekta. (Sanković, 1981., str 215).

Han

            objekt hana je obnovljen sedamdesetih godina XX stoljeća principom analogije bez čvrstih naučnih utemeljenja. Nedevoljan broj ostataka nije dozvoljavao autentičbnu restauraciju. Ovom intervencijom objekt je izgubio na svojoj spomeničkoj vrijednosti. Može se posmatrati kao novogradnja sa fragmentima starog spomenika. (Sanković, 1981., str 216).

Gavrankapetanovića kuća

            tokom adaptacije kompleksa namjeni likovne kolonije, okončane 1975. godine nije poštovan projekt revitalizacije kompleksa.

4. Sadašnje stanje lokaliteta

            Uvidom na licu mjesta, u oktobru. 2002. utvrđeno je slijedeće:

-         u toku je provedba Programa trajne zaštite Počitelja u okviru koje se vrše radovi na rehabilitaciji Šišman Ibrahim-pašine džamije, Gavrankapetanovića kuće i 9 stambenih objekata unutar historijske cjeline,

-         područje je ugroženo gradnjom novih objekata u Počitelj-polju,

-         područje je izloženo specifičnim rizicima (saobraćaj, zagađenje, atmosferilije),

-         objekti, kao i čitavo područje, koji nisu obuhvaćeni projektima rehabilitacije izloženi su  ubrzanom propadanju uslijed nedostatka redovnog održavanja.

            Medresa je obnovljena, trenutna namjena stanovanja, način izrade i vrsta drveta upotrebljena za vrata i dovratnike i antene na krovu narušavaju izgled objekta

            Hamam - objekt je van upotrebe već duže vrijeme, intenzivno je obrastao vegetacijom koja ugrožava njegovu strukturu i onemogućava detaljniji pregled.

            Han - objekt je bez većih oštećenja i trenutno se koristi kao crkva.

            Sahat kula -  na objektu su vidljiva manja oštećenja na vanjskim dijelovima zidova-na istočnoj fasadi vidljiva vertikalna pukotina ali bez tragova nedavnih pomjeranja; oštećenja unutrašnje drvene konstrukcije-nedostatak pojedinih odmorišta i kolaps stepeništa.

            Stambeni objekti

            Obnovljeni stambeni objekti (od strane humanitarne organizacije UMCOR) nisu u skladu sa principima zaštite i  prouzrokuju trajnu degradaciju cjeline. 

            Čitav stambeni fond Počitelja, prema stupnju oštećenja, može se podijeliti na tri grupe:

-         zgrade više godina zapuštene i nekorištene, sa degradacijom strukture,

-         zgrade permanentno nastanjene ali skromno ili nikako održavane,

-         zgrade koje su restaurirane, adaptirane ili novoizgrađene.

            U večini slučajeva, kameni zidovi su konstruktivno stabilni za razliku od drvenih dijelova (krovnih i stropnih greda, stropova, podova, divanhana, prozora, vrata, stepenica itd.) koji su bili teško oštećeni ili nisu niti postojali. Nedostaje pokretna imovina, unutrašnja i vanjska oprema  Neki objekti su reducirani samo na vanjske zidove, dok su drugi izgorjeli u potpunosti.  

III – ZAKLJUČAK

            Primejnjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, usvojene na 4. sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 03. do 09. septembra 2002. godine, Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na slijedećim kriterijima:

A) Vremensko određenje

B) Historijska vrijednost

C) Umjetnička i estetska vrijednost

iii. Proporcije,

iv. Kompozicija;

D) Čitljivost

ii. Svjedočanstvo o historijskim mijenama,

iv. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru,

v. Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju;

E) Simbolička vrijednost

i. Ontološka vrijednost,

ii. Sakralna vrijednost,

iii. Tradicionalna vrijednost,

iv. Vezanost za rituale ili obrede,

v.Značaj za identitet skupine ljudi;

F) Ambijentalna vrijednost

i. Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline,

ii. Značenje u strukturi i slici grada,

iii. Objekt ili skupina objekata je dio cjeline ili područja;

G) Izvornost

i. Oblik i dizajn,

ii. Materijal i sadržaj,

iii. Namjena i upotreba,

iv. Tradicija i tehnike,

v. Položaj i smještaj u prostoru,

vi. Duh i osjećanja,

vii. Drugi unutrašnji i vanjski činitelji;

H) Jedinstvenost i reprezentativnost

i. Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila,

ii. Vrhunsko umjetničko ili arhitektonsko djelo;

I) Cjelovitost

i. Fizička cjelovitost (kompaktnost),

ii. Homogenost,

iii. Zaokruženost (kompletnost).

            Sastavni dio ove odluke su fotodokumentacija i grafički prilozi navedeni u popisu kako slijedi:

1. GRAFIČKI PRILOZI

1.1. zone zaštite historijskog gradskog područja Počitelj,

1.2. Rješenje Federalnog ministarstva prostornog uređenja i okoliša za rehabilitaciju Hadži-Alijine/Šišman Ibrahim-pašine džamije u Počitelju,

1.3. Rješenje Federalnog ministarstva prostornog uređenja i okoliša za rehabilitaciju kompleksa Gavrankapetanovića kuće  u Počitelju,

1.4. Program trajne zaštite Počitelja,

1.5. Z.K. izvadak za objekt Šišman Ibrahim-pašine džamije,

1.6. Z.K. izvadak za kompleks Gavrankapetanovića kuće,

1.7. Z.K. izvadak za tri stambena objekta,

1.8. Situacioni prikaz Počitelja (Čelić, 1960.),

1.9. Utvrda: tlocrti, presjeci i pogledi (Čelić, 1960; Pašić, 1991.),

1.10. Šišman Ibrahim-pašina džamija: tlocrt, presjeci, pogledi, detalji minbera, prozora, vrata i stupa na trijemu (Čelić, 1960.),

1.11. Šišman Ibrahim-pašina medresa: tlocrt, presjek i pogled (Čelić, 1960.),

1.12. Hamam: tlocrt (Čelić, 1960),

            1.13. Han: tlocrt (Čelić, 1960.),

            1.14. Sahat-kula: tlocrti, presjek i pogled (Pašić, 1991.),

            1.15. Stambena arhitektura: osnove i presjeci karakterističnih  stambenih objekata (Čelić, 1960.),

            1.16. Gavrankapetanovića kuća: osnove etaža, presjeci (Čelić, 1960.).

2. PROJEKTI REVITALIZACIJE (Zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Mostar)

2.1. Projekt revitalizacije Hadži-Alijine džamije, faza I:

2.1.1. Idejni projekt-restauracija džamije,

2.1.2. Glavni projekt-faza I,

2.1.3. Projekt konstrukcije,

2.1.4. Statički proračun;

2.2. Projekt restauracije Gavrankapetanovića kuće:

2.2.1. Rješenje,

2.2.2. Tehnički opis,

2.2.3. Predmjer radova,

2.2.4. Projekt postojećeg stanja,

2.2.5. Projekt restauracije kompleksa.

3. THE CONSERVATION OF POČITELJ OLD TOWN (A. PAŠIĆ PROGRAMM, 1991. )

3.1. Situacioni prikaz Počitelja iz 1783. godine,

3.2. Situacioni prikaz iz 1991. godine,

3.3.Spratnost objekata,

3.4.Hronološko-stilska pripadnost,

3.5.Valorizacija objekata,

3.6.Obrada vanjskih površina objekata,

3.7.Obrada krovnih pokrivača objekata,

3.8.Stanje očuvanosti objekata,

3.9.Prijedlog zaštite objekata,

3.10.Vlasništvo,

3.11.Namjena objekata iz 1975. godine,

3.12.Namjena objekata iz 1991. godine,

3.13.Predložena namjena objakata.

4.FOTOGRAFIJE

4.1.Fotografije Počitelja i pojedinačnih objekata do 1992. godine,

4.2.Fotografije Počitelja iz 2001. godine – prije početka radova rehabilitacije,

4.3.Fotografije pojedinačnih objekata iz 2001. godine - prije početka radova rehabilitacije:

4.3.1.Utvrda,

4.3.2.Šišman Ibrahim-pašina džamija,

4.3.3.Šišman Ibrahim-pašina medresa,

4.3.4.Han,

4.3.5.Sahat-kula,

4.3.6.Stambena arhitektura,

4.3.7.Gavrankapetanovića kuća;

4.4.Fotografije Počitelja iz 2002. godine,

4.5.Fotografije pojedinačnih objekata iz 2002. godine:

4.5.1.Utvrda,

4.5.2.Šišman Ibrahim-pašina džamija,

4.5.3.Šišman Ibrahim-pašina medresa,

4.5.4.Sahat-kula,

4.5.5.Stambena arhitektura,

4.5.6.Gavrankapetanovića kuća.

            Dokumentacija u prilogu odluke je javna i dostupna zainteresiranim osobama. Uvid u dokumentaciju može se izvršiti na pismeni zahtjev Komisiji.

Korištena literatura

Kreševljaković Hamdija – Kapidžić Hamdija, Stari hercegovački gradovi, Naše starine II, 1954.

Čelić, Džemal, Počitelj na Neretvi – Urbanističko-arhitektonska studija s osvrtom na problematiku održavanja, Naše starine VII, Sarajevo, 1960.

Čelić, Džemal, Počitelj-grad muzej, Čapljina, Turističko društvo «Mogorjelo», 1961. i 1968.

Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, Faza «B» - valorizacija prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1980.

Sanković, Vjekoslava, Revitalizacija starog grada Počitelja, Naše starine  XIV-XV, Sarajevo, 1981.

Kreševljaković, Hamdija, Počitelj na Neretvi, Izabrana djela II, Sarajevo, 1991.

Amir Pašić Programm, The Conservation of Počitelj Old Town, Research of Intermixing Islam and Christianity in Architecture,  Mostar-Počitelj,  1991.

Čelebija, Evlija, Putopis, Sarajevo  - Publishing, Sarajevo, 1996.

Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga III, Sarajevo – Publishing, Sarajevo, 1998.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, Program trajne zaštite Počitelja, Sarajevo, 2000.

Mulabegović, Ferhat, Program revitalizacije Hadži Alijine džamije u Počitelju, Sarajevo, 2001.

Federalno ministarstvo prostornog uređenja i okoliša, The Revitalisation of the Historic Settlement Počitelj, Sarajevo, 2001.

Hadžimuhamedović, Fehim, Program restauracije ansambla Kuće Gavrankapetanovića, Sarajevo, 2001.

Sanković-Simčić, Vjekoslava, Prijedlog odabira stambenih objekata starog grada Počitelja za restauraciju, sanaciju, rekonstrukciju i adaptaciju. Prva faza obnove, Sarajevo, 2001.