početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Srednjovjekovni kraljevski grad Bobovac, historijsko područje

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

             Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 40/02.      

            Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 05. do 11. novembra 2002. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

                                                                                    

            Istorijsko područje - srednjevjekovni kraljevski grad Bobovac proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

            Područje se nalazi na k.č. br. 378/1, k.o. Mijakovići, opština Vareš, Federacija Bosne i Hercegovine.

            Na nacionalni spomenik iz prethodnog stava primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02).

 

II

 

            Vlada Federacije Bosne i Hercegovine dužna je obezbijediti pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika iz tačke I ove odluke.

            Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika utvrdiće tehničke uslove i obezbijediti finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

            Na području se ne dozvoljava krčenje zidina, izgradnja objekata, sječa šume, ispaša i ostale radnje koje bi mogle uticati na izmjenu ambijenta grada-tvrđave. Na dijelovima područja označenom kao Crkvice dopušteno je izuzetno postavljanje montažnih privremenih objekata za potrebe izvođenja predstava (koncerti, teatar i sl.).

            U sklopu zaštićenog područja iz stava I ovog člana dopušteno je postavljanje montažnih drvenih wc kabina i nadstrešnica za odmor, u skladu sa uslovima koje utvrdi nadležna institucija za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa u Federaciji Bosne i Hercegovine.

            U zaštitnom pojasu minimalne širine 2 km od granica zaštićene cjeline nije dopuštena izgradnja industrijskih objekata, magistralnih infrastrukturnih objekata, kamenoloma, niti lociranje potencijalnih zagađivača okoline.

 

IV

 

            Stavljaju se van snage svi sprovedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

            Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik iz tačke I ove odluke ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

 

VI

 

            Ova odluka dostaviće se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnom ministarstvu prostornog uređenja i okoliša, Zavodu za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta, opštinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi sprovođenja mjera utvrđenih u tački II, III i IV ove odluke i nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

            Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web stranici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.

 

VIII

 

            Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika su konačne.

 

IX

 

            Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objaviće se u «Službenom  glasniku Bosne i Hercegovine» i  «Službenim novinama Federacije BiH».

 

            Ovu odluku Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je u slijedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 01-277/02

06.novembra 2002.godine

Sarajevo

 

Predsjedavajući Komisije

Dubravko Lovrenović

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

 

            Na osnovu člana 2. stav 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljem tekstu Komisija) proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: Aneks 8.), kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

            Komisija je, na sjednici održanoj 11. marta 1998. godine donijela odluku o stavljanju istorijskog područja-srednjevjekovnog grada Bobovca na Privremenu listu nacionalnih spomenika, pod rednim brojem 772. i pristupila sprovođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom,  u skladu sa članom V  Aneksa 8. i članom 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

 

            U postupku koji prethodni donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

-       dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (Općina Vareš: kopija katastarskog plana, zemljišnoknjižni izvadak, Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH: rješenje o zakonskoj zaštiti spomenika kulture),

-       podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o eventualnim oštećenjima u toku rata, podatke o eventualnim intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.

-       istorijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru

 

            Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju utvrđeno je slijedeće:

 

1. Podaci o lokalitetu

Lokacija

            Grad Bobovac se nalazi nedaleko od sela Mijakovići i Dragovići, u opštini Vareš. Podignut je iznad utoka Mijakovske rijeke u Bukovicu, na južnim obroncima planinskog masiva Dragovskih i Mijakovskih poljica. Gradu se može prići iz dva smjera, od Kraljeve Sutjeske ili od Vareša.

Istorijski podaci

            Ovo topografski istaknuto mjesto korišteno je u odbrambene svrhe još u brončanom i starijem željeznom dobu (II milenijum do 400 godine prije naše ere (lokalitet Gradina kod istočne kule na Visu). Iz antičkog doba po cijelom lokalitetu nalažen je krovni crijep, a ostaci najranije arhitekture (IV-VI vijek) na Bobovcu vidljivi su na sjevernom zidu glavne kule kraljevskog dvora.

            Podaci iz pisanih izvora za vrijeme bosanske srednjovjekovne države obuhvataju period od 1350.-1463. godine. Za osmanski period dokumenti sežu do 1626. godine kada je definitivno napušten, jer je napredovanjem Osmanlija ka sjeveru i proširenjem zauzete teritorije izgubio stratešku važnost. (P. Anđelić, 1972., 139-144, kratka regesta svih pisanih dokumenata za period 1350.-1463. H. Kreševljaković, 1953., 17-19, pisani dokumenti za period 1502-1626).

            Kao stolno mjesto bosanskog bana Stjepana II Kotromanića koji je preduzeo prve korake na njegovoj izgradnji nešto prije polovine XIV vijeka, zatim bosanskih kraljeva od Tvrtka I do Tomaša, tj. do 1461. godine, Bobovac je bio ključ bosanskog kraljevstva. Zato se pri pokušajima da se domognu bosanskog prijestolja ili pri rušenju bosanske države, jurišalo na Bobovac. Grad je kao kraljevsko sjedište bio administrativno - vojni centar bosanske države, a u njemu se čuvala bosanska kraljevska kruna. Tu su sahranjeni bosanski kraljevi Ostoja, Tvrtko II i Stjepan Tomaš. Posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević (1461.-1463.), zbog neposredne opasnosti od Osmanlija, prenosi kraljevski dvor u Jajce. Po zauzeću grad Bobovac je iz opravdanih, strateških razloga razoren 1463. godine, što su potvrdila i arheološka istraživanja, a zatim su Osmanlije na ruševinama kraljevskog dvora podigle neophodne objekte za njihov boravak u gradu (1463-1626).

Dosadašnja zakonska zaštita

            Na osnovu zakonske odredbe, a rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture broj: 02-856/1 od 27.11. 1959. godine u Sarajevu, srednjevjekovni grad Bobovac, kod sela Mijakovića i Dragovića, opština Vareš, srez Sarajevo, k.o. Mijakovići, k.č. br. 378/1 državno vlasništvo, stavljen je pod zaštitu kao spomenik kulture Bosne i Hercegovine.

            18.04.1962. rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture Sarajevo upisan je u Registar spomenika pod Reg. br. 170.

            11.03.1998. upisan je na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.

 

2. Opis spomenika

Topografija

            Grad karakterišu tri terenske dominante:

-       na sjevernom kraju brežuljak Vis sa relativnom visinom od 30 m,

-       u sredini rub terase Crkvice,

-       na južnoj strani najstarije fortifikaciono jezgro grada sa kraljevskim dvorom.

            Između Crkvice i kraljevskog dvora je najniža tačka Bobovačke kose, tzv. glavna kapija, mjesto na kojem su nekada stajala glavna gradska vrata i ulazna kula.

Urbanističke karakteristike

            Osnovne komponente Bobovca kao naselja gradskog tipa su slijedeće: gradski bedemi; kompleks kraljevskog dvora, koji ujedno ima funkciju akropole - citadele, glavna ulica, kompleks sakralnih i pratećih objekata na Crkvici, mali trg ispred crkve sa cisternom u sredini - na Crkvici, stambeno naselje unutar bedema - oko glavne kapije i na padinama Visa; manje naselje (predgrađe) na jugozapadnim padinama Bobovačke kose - izvan gradskih bedema; posebno naselje (podgrađe) ispred sjeverne kapije Bobovca, tzv. Grad, koji je u osnovi imao trgovačko-zanatski karakter. Bobovac je, po svim svojim komponentama, izrazit primjer jedne specifično srednjevjekovne urbane aglomeracije, karakteristične za cijelu kontinentalnu Evropu. U grad se najvjerovatnije ulazilo preko pomičnog mosta pod Visom. Odatle se prilazilo zaravnjenom prostoru Crkvica, a dalje glavnom komunikacijom do glavne kule i kapije na sedlu koja je izgubila svoju funkciju izgradnjom objekata na Crkvici i Visu. Sa sedla put dalje vodi prema Gornjem i Donjem gradu.

Arhitektura

Fortifikacije Bobovca

            Bedemi Bobovca opasuju u nepravilnoj liniji kraški završetak Bobovačke kose na jugu. Istočni zid se penje do terase na Crkvici, gdje skreće na istočnu padinu, do grebena Crvene stijene. Zapadni zid ide podnožjem Visa, obuhvata plato Crkvice i dolazi do glavne kule dvora. Bedemi su vrlo slabo očuvani. Samo ponegdje, u kratkom potezu njihova visina prelazi 1m. Debljina zidova je od 100 do 110cm, a ukupna dužina iznosi oko 1100 m. Zidovi su mjestimično podupirani kontraforima.

            U jedanaest kula na Bobovačkim fortifikacijama zastupljeni su svi tipovi kula koji se javljaju u srednjevjekovnoj Bosni: Glavna kula, kvadratne osnove (8 x 8m) jednim dijelom se naslanjala na antički zid i najstariji je objekat na Bobovcu. U njenoj unutrašnjosti je sagrađena cisterna ovalne osnove. Do nje je jedna kula pravougaone osnove koja je vjerovatno služila za stanovanje. Branič - kula na Visu na sjevernom zidu bedema je u osnovi šestostranični nepravilni poligon, debljine zidova u temeljima 3 - 4 m. Kao najtvrđa i strateški najvažnija kula srušena je sistematski i namjerno. U ruševinama je pronađena veća količina keramike i životinjskih kostiju, arheološki materijal karakterisičan za sve objekte ovog tipa u BiH. Okrugla kula na Crkvici je naslonjena uz grobnu kapelu, te po vanjskom izgledu sa njom čini jednu cjelinu. Dvije kule različitih konstrukcija smještene uz ulaznu kapiju na tzv. Bobovačkom sedlu, imale su ulogu kapijskih, ulaznih kula. Na istočnom obronku Visa, 15m izvan Bedema, stajala je jedna detaširana kula. Ovaj tip kule je karakterističan za zapadnoevropsku fortifikacijsku arhitekturu. Osim kula sa specifičnom funkcijom, na Bobovcu je bilo još pet kula ukomponovanih u sistem bedema.

Kraljevski dvor

            Kompleks kraljevskog dvora je smješten na prirodno najbolje utvrđenom prostoru Bobovca, uklopljen u pet kraških grebenova, na tri osnovna horizonta koji se stepenasto spuštaju od sjevera prema jugu. Prilazni put prema dvoru je vodio do prve dvorske kapije, odnosno do ulaza u predvorje dvora. Prostor do ulaznih vrata koja su izgrađena od sedre i u gornjem dijelu u formi luka, imao je funkciju kapijske kule. Na južnom kraju se nalazila kula osmatračnica. U tom predvorju su bili manji građevinski objekti, od kojih je jedan bila kovačnica. Posebnim, izgleda natkrivenim, stepeništem dolazilo se do druge dvorske kapije i predvorja Donje palače. Tu je ustvari bio reprezentativan ulaz u dvor kroz  kapiju ukrašenu gotičkim portalom sa grbom kralja Tvrtka II i svjetiljkama. U predvorju, na tri terase, bili su smješteni objekti žitnih spremišta, krunište velika cisterna, kovačnica, trap za kreč i manji stambeni objekat.

            Donja ili Velika palača je u osnovi nepravilni pravougaonik dim. 25 x 10 m, čiji je južni zid postavljen na kraški greben, a sjeverni je u cjelosti kamena litica. Po izgledu djelimično očuvanih zidova, zaključuje se da je objekat imao najmanje četiri etaže. Glavna vrata na palači su izgrađena od precizno klesanih blokova muljike sa gotičkom profilacijom, a kapiteli na dovratnicima su ukrašeni motivom ljiljana u nizu. Uz vanjsku fasadu južnog krila pronađen je jedan profilirani doprozornik romano-gotičke bifore i dijelovi prozorskih okvira sa motivom loze širokih listova u plitkom reljefu. O unutrašnjem izgledu palače nema puno podataka. Jedino su, u sjevernom krilu, pronađeni ostaci peći sa keramičkim pećnjacima, na kojima je bio utisnut grb i titula Tvrtka II Tvrtkovića. U najranijem sloju ruševina pronađen je veći kameni blok sa predstavom orla. Karakter arheoloških slojeva u palači je sličan onome u predvorju: najstariji-gar, srednji-srednjovjekovni građevinski šut i gornji - sloj 1463-1626.

            Gornja palača sa predvorjem je situirana na najvišem horizontu, uz glavnu kulu i cisternu. Istočno je dograđena još jedna palača tzv. anex. Iz predvorja koje je bilo povezano sa glavnom kulom, ulazilo se u izduženi prostor Gornje palače unutrašnjih dimenzija 18-19 x 5-5,6 m. Debljina perimetralnih zidova je od 140 - 150cm. Na drugu etažu se dolazilo drvenim stepeništem i galerijom. U sjevernoj prostoriji je pronađena oplata od klesanih kvadara sedre, koja ukazuje na postojanje unutrašnjeg svoda, i namjenu prostorije, najvjerovatnije je tu bila uređena dvorska kapela za Doroteju Gorjansku, suprugu Tvrtka II. To potvrđuje i pronađeni ulomak kaneliranog stupa sa tragovima pozlate. Prozori palače su bili bogato ornamentirane bifore ili trifore.

            Aneks Gornje Palače je dvoetažni objekat dim 18 x 6 m, koji se jednom stranom naslanja na Gornju, a drugom na Donju palaču. U njemu su bile smještene radionice majstora finijih zanata.

            Stambena arhitektura

            Osim tri palače koje se nalaze u sastavu Kraljevskog dvora, na terasi Crkvice se nalazila još jedna, dim. 11 x 6 m, dvoetažni stambeni objekat u kojem su živjeli franjevci (Franjevačka palača).

            Stambene zgrade bobovačkog naselja su razbacane u nekoliko skupina unutar gradskih zidina, u malom podgrađu sa južne strane i predgrađu na sjeveru, izvan bedema. Pri gradnji je u najvećoj mogućoj mjeri korišten kameni teren, a kao građevinski materijal isključivo drvo. U osnovi je najčešće kvadrat dim. 4 x 4 m bez pregrada. Izuzetak je kuća koja je najvjerovatnije pripadala dvorskom kapelanu, a koja se razlikovala od ostalih po složenijoj izvedbi i unutrašnjoj opremi.

            Kultni kompleks na Crkvici: Grobna kapela bosanskih kraljeva i velika crkva

            Pretpostavka je da je kralj Ostoja dao staru bobovačku crkvu pretvoriti u kraljevsku grobnu kapelu. Kapela je orijentisana u pravcu istok-zapad. U osnovi sadrži dvije prostorije: lađu, unutrašnjih dim. 7,70 x 6,45 m i apsidu 4,48 x 3,30 m. Crkvena lađa je podijeljena drvenom pregradom na dva dijela, pri čemu je dio uz apsidu bio određen za grobnice članova kraljevske porodice, a drugi je ostao slobodan za posjete. Crkveni pod ima dva horizonta: pod u apsidi je 10-tak cm viši od poda u naosu. Konstrukcija poda u apsidi i prednjem dijelu lađe je "estrih", a drugi dio je popločan. Zidovi debljine 140-150 cm su pridržavali crkveni svod izveden u gotičkoj formi, od klesanih kvadara sedre. Prozorski otvori na sjevernoj strani bili su u obliku bifora, sa polukružnim lukom. Arhitektonska plastika je bila bogata, po motivima vrlo raznovrsna, a po izradi besprijekorna. Pronađeni su fragmenti sa motivima ljiljana, dijelovi nadvratnika sa motivom trake od šahovskih polja, dio natprozornika sa kružnim medaljonom u kojem je predstavljena kruna i inicijali ST (Stjepan Tomaš), dijelovi polustubova, fragment figure lava, konzole u formi ljudske glave, dijelovi skulpture jednog sveca i fragmenti sa dijelovima natpisa, te dio zaglavnog kamena iz apsidalnog svoda. Čitava unutrašnjost kapele je bila oslikana. Na pronađenim ulomcima maltera raspoznaju se dva sloja malterne podloge: donji sa potezima crvenom bojom, koja je upotrijebljena i za draperiju kao i za likovnu kompoziciju sa desne strane ulaza u crkvu. Draperija je bila ukrašena sa dva niza rozeta u tamnosmeđoj boji. Gornji dijelovi crkve su bogatije oslikani, raznim tonovima i nijansama crvene, zlatne, tamnosive i tamnosmeđe. Od ikonografskih motiva mogu se zapaziti ljudske figure, vegetabilni i geometrijski motivi. Arhitektonski motivi se pojavljuju najčešće kao plastične arhitektonske forme, za podjelu većih zidnih ploha.

            Grobnoj kapeli su pripadala i tri bronzana zvona: jedno je romaničke forme, napravljeno polovinom XIV stoljeća. Drugo sa natpisom, pisanim gotičkom uncijalom: "Majstor Marko Pribislav napravi godine gospodnje 1410" (iz vremena vladavine kralja Ostoje). Na trećem zvonu je crtež lika sv. Mihajla i natpis u kojem se spominje majstor Marko Vendramus i 1396. godina. U kapeli su pronađene tri kraljevske grobnice i dvije grobne rake Kraljevske grobnice koje su se sastojale iz kompozitnih sarkofaga sa položenim nadgrobnim pločama, izrađenim od crvenog mramora iz Panonije (Šikloša, Ostrogona ili Erdelja), sa reljefnim predstavama pokojnika i natpisima na rubovima. Ploče su pripadale kraljevima: Ostoji, Tvrtku II i Tomašu. Natpisi na pločama su izvedeni u kaligrafskoj gotičkoj frakturi. Izgleda da su ove tri nadgrobne ploče izrađene u istoj radionici u Budimu, ali je Tomaševu ploču izradio drugi majstor. Umjetnička vrijednost ovih ploča je iznad evropskog prosjeka u svojoj vrsti onog vremena, a u okviru nekadašnje ugarskohrvatske države one stoje na samom vrhu (P.Anđelić, 1973., 94).

            Objekat velike crkve je paralelan sa kapelom od koje je udaljen oko 12 m. Njegova gradnja je započeta za vrijeme vladavine kralja Tomaša i njegove supruge Katarine, ali nije dalje odmakla od postavljanja temelja. Ukupna dužina crkve 23,10m. Njenu unutrašnjost čini lađa, kor i prezbiterij, oblikovan u tri apside.

            Napomena:

            S obzirom da je kapela rekonstruktruisana primjenom metoda koji nisu priznate u teoriji i praksi očuvanja graditeljskog naslijeđa – analogija i pretpostavke – i s obzirom da su pri rekonstrukciji primjenjeni materijali, način njihove obrade i tehnologija građenja koje nisu izvorne, vrijednost kapele je umanjena.

            Groblja

            U gradu Bobovcu i bližoj okolini konstatovana su groblja ili grobnice na pet mjesta. To su: grobna kapela kraljevske porodice, trijem i dvorište grobne kapele, groblje na Braniču, lokalitet Crkvica na putu prema Sutjesci i šehidsko groblje kod sastavaka u podnožju Bobovca.

            Arheološki nalazi

            Najveća količina keramike je domaće, "slavenske" proizvodnje. U kompleksu dvora srednjevjekovna keramika je izmiješana sa keramikom iz osmanskog perioda, dok su u objektima na Crkvici i u ruševinama nekih kula netaknuti slojevi sa srednjevjekovnim keramičkim materijalom. Od formi najviše je bio zastupljen stari slavenski lonac, a rjeđe niske ili visoke zdjele. Ukrasi su svedeni na horizontalne ili valovite linije, a ponegdje se vide pokušaji da se gruba domaća keramika prevuče zelenom caklinom. Inače su keramiku sa zelenom caklinom proizvodili majstori iz drugih zemalja. Pećnjaci se pojavljuju u dvije forme: kvadratne osnove sa pozadinom u vidu nepravilne piramide, a drugi u obliku čaša. Prva vrsta kvadratnog oblika pripadala je pećima iz kraljevskih odaja što se vidi po natpisima i grbovima na njima (Tvrtka II), a druga vrsta raznim pećima u palačama i franjevačkoj kući. Keramičke svjetiljke, jedinstvene po izradi i obliku, koje su osvjetljavale drugi-reprezentativni ulaz u kraljevski dvor, vjerojatno su uvozene iz Mađarske. U kompleksu kraljevskog dvora pronađeno je tridesetak ulomaka rađenih u tehnici majolike, slojevi (arhajska majolika) koji datiraju od polovine XIV do kraja XV vijeka (radionica iz Faenze, period gotičko-floralnog stila). U aneksu Gornje palače je pronađen negativ (kalup) za heraldički ukras, kao i kalupi za izradu pećnjaka sa kraljevskim grbom.

            Ulomci koji pripadaju raznim vrstama i oblicima staklenih predmeta (čaše, fiole, flaše, prozorsko staklo) su uglavnom pronađeni u ruševinama kompleksa dvora. Ova vrsta materijala je import iz njemačkih i talijanskih radionica.

            Predmeti od željeza su brojni. Prevladavaju zanatske i poljoprivredne alatke, te razne klamfe, klinovi i ključevi, dok je bojna i konjanička oprema manje zastupljena (strelice, mamuze, pozlaćeni okov od korca mača, potkove, kameni kalup za izradu puščanih metaka). Rijetki su i primjerci nakita. Među nalazima rezbarene kosti najvrijedniji je primjerak sa likom ženske osobe na pozlati.

            Od prehrambenih proizvoda nađeni su ostaci pšenice, ječma i prosa (u posebnim spremnicama), kao i gomila životinjskih kostiju, naročito na mjestima gdje se zadržavala vojna posada grada.

            Arhitektonski nalazi su navedeni pri opisu arhitekture.

 

3. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

            Počevši od 1960. pa do 1969. godine, vršena je sukcesivno najnužnija konzervacija otkopanih objekata sa ciljem da se spriječi rušenje najugroženijih dijelova otkopane arhitekture. Radovima je rukovodio dr. I. Bojanovski, arheolog -  konzervator Zavoda za zaštitu spomenika kulture, a projekat za restauraciju grobne kapele izradio je A. Ninković, dipl.ing.arh.

-       Od 14.08 - 08.09.1960. godine izvršena konzervacija objekata Donjeg grada i cisterne na njemu;

-       U septembru 1961. konzervacija objekta dvora na Donjem gradu;

-       U septembru 1962. konzervacija objekata na Gornjem gradu i donžona;

-       U septembru 1963. sanirani mauzolej i kula na Crkvici;

-       Od 20.08. - 03.10.1964. konzervacija dvora na Donjem gradu, crkve na Crkvici i donžona;

-       Od 23.08. - 24.09.1965. konzervacija predvorja dvora, zgrade i podzida na Crkvici;

-       Od 09.08.1966.- 07.09.1966. sanacija donžona, palače i podzida na Crkvici;

-       Od 02.06.1967. - 13.10.1969. konzervacija branič-kule, kule na Visu, podzida na Crkvici;

-       U ljeto 2002. godine Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH pristupio hitnim intervencijama na platou "Crkvice" sa Grobnom kapelom. Na kapeli izmijenjeni prozori i vrata, popravljen krov i gromobran. Obrušeni potporni zid ispred grobne kapele je prezidan i ojačan. Sanirani istočni bedemi i fratarska kuća.

 

4. Sadašnje stanje lokaliteta

            Sadašnje stanje područja (septembar 2002.), može biti opisano kako slijedi:

-       područje nije oštećeno uslijed ratnih razaranja,

-       područje nije izloženo nikakvim specifičnim rizicima,

-       područje je izloženo ubrzanom propadanju uslijed nedostatka redovnog održavanja,

-       sav iskopani arheološki materijal, izuzev nekoliko težih kamenih spomenika iz grobne kapele, deponiran je u Zemaljskom muzeju. Preostali kameni spomenici također se mogu prebaciti u ZM, jer su se stekli uslovi za nesmetan pristup vozilom do samog lokaliteta.

 

III - ZAKLJUČAK

 

            Bobovac je bio prijestolnica bosanskih vladara od vladavine bana Stjepana II Kotromanića do prestanka bosanske samostalnosti (prva polovina XIV vijeka – 1463. god.) Bobovac je jedini srednjevjekovni grad–utvrđenje u BiH čiji je vladarski dvor u cjelini istražen i predstavlja karakterističan primjer srednjevjekovne arhitektonske i urbanističke cjeline, savršeno uklopljene u prirodni ambijent.   Brojni arheološki ostaci svjedoče o životu najviše bosanske vlastele integrirane u onovremenu evropsku kulturu. Obrazovna vrijednost je vrlo velika, jer se adekvatnom prezentacijom, na kompletno istraženom lokalitetu, može upoznati sa materijalnom kulturom i političkom poviješću srednjevjekovne samostalne bosanske države.

            Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), s obzirom na: historijsku vrijednost (B), umjetničku i estetsku vrijednost (C), čitljivost (D), simboličku vrijednost (E), ambijentalnu vrijednost (F), izvornost (G), jedinstvenost i reprezentativnost (H.i) i cjelovitost (I), Komisija je odlučila kao u dispozitivu.

            Sastavni dio ove odluke su:

-       kopija katastarskog plana,

-       z.k. izvadak, posjedovni list,

-       fotodokumentacija,

-       grafički prilozi.

            Dokumentacija u prilogu odluke je javna i dostupna zainteresovanim licima. Uvid u dokumentaciju može se izvršiti na pismeni zahtijev Komisiji.

 

Korištena literatura

-       P. Anđelić, Bobovac i Kraljeva Sutjeska, stolna mjesta bosanskih vladara u XIV i XV stoljeću, Sarajevo, 1973.

-       H. Kreševljaković, "Stari bosanski gradovi",  Naše starine I, Sarajevo, 1953., 7-46.

-       I. Bojanovski, "Stari grad Bobovac", Naše starine VIII, Sarajevo, 1962; 71-94.

 

 



Pogled na terasu Crkvice i najstarije fortifikaciono jezgro grada sa kraljevskim dvoromSrednjovjekovni kraljevski grad BobovacOstaci Kraljevskog dvoraKultni kompleks na Crkvici
Ostaci kraljevske palačeNajviši dio grada - Vis  


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: