početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Crkva sv. Klimenta u Mostaćima, historijski spomenik

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 23/03.


Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 04. do 08. marta  2003. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Historijski spomenik - Crkva sv. Klimenta u Mostaćima, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik izgrađen je na k.č. broj 2/39, k.o. Mostaći, općina Trebinje, Republika Srpska.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene  u skladu sa Aneksom 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 9/02).

 

II

 

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, rehabilitaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati sredstva za izradu i provođenje potrebne tehničke dokumentacije za rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

U cilju trajne zaštite dobra utvrđuje se:

I stepen zaštite koji obuhvata prostor definiran u tački I stav 2. ove odluke. Predviđene mjere zaštite:

§          dopušteno izvođenje isključivo konzervatorsko-restauratorskih radova, uz odobren projekat i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

§          zabrana odlaganja svih vrsta otpada;

§          zabrana obavljanja svih radova na infrastrukturi, osim u izuzetnim slučajevima uz odobrenje ministarstava nadležnog za prostorno uređenje u Republici Srpskoj i stručni nadzor nadležne službe zaštite;

§          zabrana izgradnje objekata čija djelatnost može dovesti do oštećenja nacionalnog spomenika.

 

Vlada Republike Srpske dužna je posebno osigurati izradu Elaborata za zaštitu živopisa Crkve sv. Klimenta, sa predloženim mjerama na osnovi kojih će se izvršiti radovi na njegovoj rehabilitaciji. Prije izrade Elaborata potrebno je izvršiti analizu uzroka koji su doveli do pojave oštećenja na freskama, kao i analizu kvaliteta maltera i ostalih građevinskih materijala koji su upotrijebljeni prilikom ranijih sanacija, posebno krovnog pokrivača objekta.

 

IV

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

Svako, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

 

VI

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje u Republici Srpskoj, nadležnoj službi zaštite, općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - IV ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH» i «Službenom glasniku Republike Srpske».

 

            Ovu odluku Komisija  je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović,  Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

 

Predsjedavajući Komisije

Dubravko Lovrenović

 

Broj: 08.2-6-147/03-1

04. marta 2003. godine

Sarajevo

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

 

Na osnovi Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, člana 2. stava 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Komisija je na sjednici održanoj 30. juna 1998. godina donijela odluku o stavljanju Crkve sv. Klimenta u Mostaćima na Privremenu listu nacionalnih spomenika,  pod rednim brojem 711.

U skladu sa  odredbama Zakona, a na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je  pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

 

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

-         dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (prepis posjedovnog lista, Općina Trebinje, od 25. 02. 2003. godine, sa kopijom katastarskog plana),

-         podatke o dosadašnjoj zakonskoj zaštiti dobra,

-         podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-         historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

 

Na osnovi uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o lokalitetu

Lokacija

Crkva sv. Klimenta (Klimentica) nalazi se oko 2 km sjeverozapadno od centra Trebinja, na desnoj obali rijeke Trebišnjice, u pravoslavnom groblju sela Mostaći, k.č. br. 2/39,  k.o. Mostaći, Trebinje, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Historijski podaci

Podataka o vremenu gradnje Crkve sv. Klimenta nema mnogo, osim natpisa koji se nalazi iznad zapadnog ulaza u crkvu i u kome se vidi kada je crkva živopisana. Natpis je pisan uobičajnom formom, bijelom bojom na crnoj podlozi. Zbog šalitre i oštećenja, teško je čitljiv. Iz njega se saznaje da je crkva živopisana u doba pećkog patrijarha Pajsija (1614- 1647) i hercegovačkog mitropolita Simeuna (1615- 1630), te da je ktitor živopisa bio Radoje Mihaljević, a  da je živopis 1623. godine uradila «ruka gre{nago izugrafa Vasilije». Ovaj zapis je za sada jedini poznati dokument koji spominje Radoja Mihaljevića i živopisca Vasilija (Miletić, 1954, str. 284, Kajmaković, 1971, str. 277).

Godina nastanka današnje crkve nije tačno utvrđena, ali je izvjesno da je sagrađena početkom XVII stoljeća ili možda ranije kao grobna kapela jedne istaknute seoske porodice (Skarić, 1920,str. 255-256,Korać,1951,str.220) ili uz učešće cijelog sela, što je slučaj sa većinom crkava iz ovog perioda (Ljubinković, 1951, str. 193, Korać,str. 220),tj. u vrijeme osmanske uprave. Druga varijanta izgleda vjerovatnija jer se u natpisu ne spominje nikakvo ime vezano za njeno podizanje, što se ni u kom slučaju ne bi moglo desiti, da je postojao određeni ktitor.

Crkva je posvećena sv. Klimentu Rimskom, svetitelju koji je imao širok krug štovatelja i slavljenika baš u kraju gdje je podignuta crkva, što se održalo i do današnjih dana, a posljedica je jake romanske tradicije. Ova pojava predstavlja prenijetu uspomenu na četvrtog papu i mučenika hrišćanske crkve iz I stoljeća n.e. Trag kulta sv. Klimenta zadržao se u cijeloj južnoj Dalmaciji – Dubrovniku i Kotoru.

Crkva sv. Klimenta se u literaturi prvi put spominje 1888. godine, kada je V. Vuletić – Vukasović u dopisu Viestniku hrvatskog ark. Drušžtva (Vuletić-Vukasović, 1888,str. 27) objavio jedan dio natpisa koji se nalazi iznad vrata crkve. Isti pisac dvije godine poslije objavio je natpis u cjelini, uz kratke bilješke o crkvi i njenom živopisu. Natpis je objavljen još jednom od strane Lj. Stojanovića (Stojanović, 1890,str. 308) 1890. godine, kada se spomenje naziv Hram sv. Klimenta u Mostaćima, bez ikakvih daljnjih podataka. U Izvještaju Hercegovačko-zahumske mitropolije iz 1901. godine opet se uz ostale crkve spominje i Crkva sv. Klimenta sa nekoliko podataka sa natpisa. Iste godine Ilarion Ruvarac  (Ruvarac, 1901, str. 38) dajući podatke o hercegovačkom mitropolitu Simeunu, navodi datum živopisanja ove crkve. U opisu hercegovačkih manastira (Ćorović, 1911, str. 519, 1922, str. 220, 1925, str. 170) V. Ćorović je u nekoliko navrata spominje, nabrajajući je uz ostale manastire i crkve, bez ikakvog posebnog osvrtanja na nju, osim godine njenog živopisanja, navodeći uvijek 1630. godinu.

 

Dosadašnja zakonska zaštita i intervencije na spomeniku

U z.k. izvatku Nar. br. 183/03 – br. z.k. uloška 232 pod stavkom C. – TERETNI LIST navedeno je:

na osnovi Rješenja Mostar, UP/I broj 3/3-68 od 18. marta  1968. godine bilježi se ograničenje na k.č. br. 2/39 odnosno predmetna parcela spada pod zaštitu Zakona o zaštiti spomenika kulture; spomenutim Rješenjem nije dopuštena nikakva radnja koja bi promijenila svojstva spomenika.

Prostornim planom Republike Bosne i Hercegovine do 2002. godine spomenik je evidentiran i valoriziran kao pojedinačni spomenik I kategorije.

            Sve intervencije na objektu, a koje su u vezi sa sanacijom krovnih površina i obradom zidnih ploha vršene su bez projekta i nadzora službe zaštite naslijeđa. Tim intervencijama nije znatnije narušena originalnost objekta, ali je ugroženo zidno slikarstvo. 

Između 1995. i 1998. godine izvršeni su konzervatorsko-restauratrski radovi koji su obuhvatili konstruktivnu sanaciju svoda i čišćenje živopisanih površina. Na južnom dijelu svoda, iznad ikonostasa pojavile su se naslage šalitre, što je posljedica upotrebe neadekvatnih građevinskih materijala prilikom sanacije krova.

 

2. Opis spomenika

Crkva sv. Klimenta pripada tipu crkava koji se odomaćio u Dalmaciji i južnom Primorju, odakle se dalje proširio u unutrašnjost kontinenta putem dubrovačkih graditelja. Kod ovih objekata došlo je do prožimanja ortodoksnih ideja naručioca radova sa zapadnjačkim stilskim shvatanjima graditelja. Na taj način stvorena je jedna izdvojena skupina spomenika, naročito u istočnoj Hercegovini. To su crkve jednostavne osnove i skromnih dimenzija, pokrivene kamenim pločama. U enterijeru bačvasti svod objekta pridržavaju bočni prislonjeni lukovi.

            Crkva sv. Klimenta je jednobrodna crkva koja je završena na istoku polukružnom apsidom i iznutra i izvana. Manjih je dimenzija i podignuta je na terenu pod nagibom. Unutrašnja dužina objekta bez apside iznosi 5,40 m, a širina 3,35 m. Podužni zidovi objekta debljine su približno 0,52 m. Zidovi su ojačani sa po tri para jednakih prislonjenih lukova koje nose srazmjerno jaki pilastri. Lukovi se i na krajevima oslanjaju na pilastre u uglovima, približno jednake polovini slobodnih pilastera (Šuput, 1991, str. 155). Na taj način formiraju na svakom zidu po tri niše. Niše za proskomidiju i đakonikon izgrađene su u bočnim zidovima. Gornju konstrukciju naosa čini podužno postavljen poluobličasti svod koji leži na stupovima. Zidovi crkve urađeni su od lomljenog kamena, odnosno krupnih kamenih kvadera složenih u horizontalne redove. Crkva je u cjelini pokrivena kamenim pločama, sa karakterističnim preklopom kamenih ploča na sljemenu. Svjetlost u crkvu prolazi kroz mali prozor na južnom zidu i kroz kasnije probijeni otvor na apsidi. Raspored otvora ima logičan položaj.

Iznad zapadnog zida crkve od fino obrađenih komada krečnjaka urađen je mali zvonik na preslicu, koji je sudeći po načinu obrade kamena nastao kasnije. Zvonik ovog oblika jedna je od glavnih karakteristika crkvica ovog tipa u gore navedenim krajevima. U crkvenom groblju je moguće vidjeti nekoliko nadgrobnih spomenika koji su po vrsti materijala, načinu obrade i dekorativnim elementima vrlo slični zvoniku.

Vrata crkve na zapadnom zidu imaju obrađene kamene dovratnike i nadvratnik.

Crkva sv. Klimenta u Mostaćima predstavlja tip objekta, koji se po dimenzijama i obliku često susreće u Dalmaciji i u južnoj Hercegovini. To je oblik koji je usvojen već u XIII i XIV stoljeću i koji se rano odomaćio naročito u južnom Primorju, odakle je dospio u unutrašnjost.

U to doba grade se seoske crkve malih dimenzija ili manastiri lokalnog ugleda. Vlastelu i vladare, kao ktitore hramova, zamjenjuju lokalni crkveni velikodostojnici, seoski knezovi i vojvode ili seoska bratstva (Korać, Đurić, 1964, str. 562). Objekte su za katoličke i pravoslavne poručioce radili dubrovački zidari koji su, izuzev jednog kratkog perioda krajem XVI stoljeća, bili stalno prisutni na prostoru istočne Hercegovine. Podaci o toj gradnji sačuvani su u dokumentima iz Arhiva dubrovačke republike. Ti izvori bacaju svjetlo na ovaj vid graditeljske djelatnosti dubrovačkih majstora za pravoslavno stanovništvo, u kome je došlo do prožimanja ortodoksnih ideja poručilaca sa zapadnjačkim stilskim shvatanjima graditelja – stvorena je jedna izdvojena i zanimljiva skupina spomenika u istočnoj Hercegovini (Korać, Đurić, 1964,  str. 563).

Skromna po svojim dimenzijama i arhitektonskim oblicima Crkva sv. Klimenta u Mostaćima zanimljiva je zbog svog živopisa kojim su prekrivene sve zidne površine. Živopis je nastao 1623. godine u povoljnom, ali kratkom periodu razvoja umjetnosti u okviru Srpske pravoslavne crkve, pod patrijarhom Pajsijem, a radio ga je zograf Vasilije. 

Shematski prikaz fresaka u Crkvi sv. Klimenta u Mostaćima

Freske na južnom zidu (z→i):

  1. Sv. Simeun Srpski (1)
  2. Sv. Jefrosina  (2)
  3. Sv. Tekla (3)
  4. Ornamentalna traka (4)
  5. Biljni ornament (5)
  6. Crveno polje (6)
  7. Crno polje sa tekstom (7)
  8. Sv. Onufrije (8)
  9. Ornament u vidu crvene nabrane zavjesice (9)
  10. Deizis (10)
  11. Sv. Sevastijan (11)
  12. Nepoznati svetitelj (12)
  13. Hristos Emanuilo (13)
  14. Sv. Georgije (14)
  15. Sv. Dimitrije (15)
  16. Sv. Prokopije (16)
  17. Sv. Nikita (17)
  18. Bordura od dvostruke cik- cak trake (18)
  19. Ornamentalna traka (19)
  20. Sv. Vukol, episkop smirnski (20)
  21. Sv. Sava Srpski (21)
  22. Sv. Grigorije Čudotvorac (22)
  23. Vaza ili putir (23)
  24. Prazno crno polje (24)
  25. Rođenje Hristovo (25)
  26. Krštenje Hristovo (26)
  27. Sretenje (27)
  28. Prorok Jona (28)
  29. Prorok Aron (29)
  30. Prorok Zaharije (30)
  31. Prorok Jeremija (31)
  32. Prorok Avakum (32)
  33. Prorok David (33)

Freske na sjevernom zidu (z→i):

  1. Sv. Kozma (34)
  2. Car Konstantin i Jelena (35)
  3. Sv. Damjan (36)
  4. Sv. Petka (37)
  5. Sv. Domentijan (38)
  6. Sv. Pantelejmon (39)
  7. Sv. Aleksandar (40)
  8. Sv. Aviv (41)
  9. Sv. Samon (42)
  10. Sv. Trojica (43)
  11. Sv. Gurija (44)
  12. Sv. Trifun (45)
  13. Sv. Kliment (46)
  14. Sv. Simeun Jerusalimski (47)
  15. Sv. Stalije (48)
  16. Sv. Eutihije (49)
  17. Sv. Jovan Milostivi (50)
  18. Skidanje sa krsta (51)
  19. Vizija sv. Petra Aleksandrijskog (52)
  20. Raspeće Hristovo(53)
  21. Silazak Hrista (u Ad) (54)
  22. Vaznesenje Hristovo (55)
  23. Prorok Joil (56)
  24. Prorok Sofronije (57)
  25. Nepoznati prorok (58)
  26. Prorok Isaija (59)
  27. Prorok Mojsej (60)
  28. Prorok Ilija (61)

Freske na svodu Crkve sv. Kilimenta u Mostaćima (z→i):

  1. Hristos Pantokrator (62)
  2. Hristos Starac danima (63)
  3. Hristos anđeo Velikog savjeta (64)
  4. Ornament od ukrašenih traka sa četverolistom u sredini (65)

Freske na istočnom zidu (j→s):

  1. Sv. Nikandor (66)
  2. Sv. Grigorije Bogoslov (67)
  3. Sv. Vasilije Veliki (68)
  4. Hristos kao agnec (69)
  5. Sv. Jovan Zlatousti (70)
  6. Sv. Nikola Čudotvorac (71)
  7. Sv. Stefan (72)
  8. Serafimi sa šest krila (73)
  9. Ornamentalni friz (74)
  10. Bogorodica Širšaja Nebes(75)
  11. Lik Kosmosa (iz teme Silazak Sv. duha na apostole) (76)
  12. Silazak Sv. duha na apostole (77)

Freske na zapadnom zidu(j→s):

  1. Arhanđeo Gavrilo (78)
  2. Arhanđeo Mihailo (79)
  3. Ktitorski natpis (80), Uspenje Bogorodičino(81) (Kajmaković, 1971., str 370-
  4. 373 – ne treba ponovo)

Uski prostor crkve nametao je živopiscu izvjesna ograničenja u broju i izboru kompozicija i svetitelja, međutim Vasilije je to riješio oslanjajući se na rad Georgija Mitrofanovića, najvećeg srpskog slikara tog vremena, koji je potpuno oblikovao i ustanovio osnovnu sažetu sadržajnu shemu fresaka u manjim crkvama. Osnovu te sheme, Mitrofanović je naslijedio od starijih majstora, ali je dalje razvijao (Kajmaković, 1971, str. 218- 219).

Vasilije je prostor zidova za oslikavanje podijelio u tri zone: dvije zidne i treću koju čini svod. Donju zonu u kojoj se predstavljaju likovi svetitelja, odvojio je od poda visokim pojasom, ukrašenim mjestimično stiliziranim palmetama, a mjestimično, stiliziranom nabranom svijetlom draperijom. U gornjoj zoni prikazao je scene iz Hristovog života. Niz je započeo na južnom zidu oltarskog prostora scenom Rođenja, a završio na sjevernom zidu oltarskog prostora scenom Vaznesenja. Lik Bogorodice Orante u konhi oltarske apside postavio je kao pandan kompoziciji Uspenja Bogorodice na zapadnom zidu iznad ulaznih vrata. Ovakavim rasporedom jasno je predstavio simboliku krsta, koja nije izražena arhitekturom ove crkve. Svod je posvetio nebeskim likovima Hrista, čime je završio simbolično prikazivanje scena iz Hristovog života na zemlji (Miletić, 1954, str. 285).

Ikonografskom analizom utvrđeno je da je Vasilije radio freske oslanjajući se na različite uzore. U ikonografskom smislu ugledao se na Mitrofanovićevo slikarstvo u Zavali, ali su njegove sposobnosti znatno manje. U tehničkom pogledu oslanjao se na predloške, odnosno grafičke ilustracije «Prazničnog mineja» štampanog 1538. godine u Veneciji u radionici Božidara Vukovića. To se najbolje vidi upoređujući kompoziciju Sretenje iz Mineja i kompoziciju Sretenje iz Mostaća, ali isto tako i na freskama Hristovo rođenje, Uspenje, Krštenje, predstavi sv. Klimenta i sv. Save. Smatra se da je također imao i čvršći dodir sa zapadnim slikarstvom u Dubrovniku, ili da je neke utjecaje crpio iz fresaka Vicka Lovrovog u Tvrdošu (Ševo, 2002, str. 186,  Kajmaković, 1971, str. 280, 285).

Slikarstvo majstora Vasilija monotono je u koloritu, ali lahko prepoznatljivo po jakim kontrastima svijetlog i tamnog na likovima, po srpastim, crnim i debelim obrvama, klinastim sjenkama na podočnjacima, nespretno slikanim šakama sa dugim prstima, mutnooker osvjetljenjima na draperiji, izduženim slovima na natpisima, te sa karakterističnim znakom za slovo T (Kajmaković, 1971, str. 282). Također, natpisi uz likove izvedeni su na čistom srpskom jeziku sa fonetskim hercegovačkim lokalizmima, što svjedoči o porijeklu i umjetničkom formiranju slikara u domaćoj sredini (Ševo, 2002, str. 186).

U svoj slikarski repertoar, majstor Vasilije unio je novinu, motiv Svete Trojice u liku Hrista sa tri glave. Ikonografski motiv Svete Trojice sa tri lica, koji je zograf Vasilije prikazao u tjemenu luka prislonjenog uz zapadni zid crkve, srazmjerno se rijetko sreće u bizantijskoj umjetnosti. U program živopisa ovog poznog majstora tema je vjerovatno dospjela pod kritskim utjecajem, ili posrednom vezom sa starijim primjerima iz bizantijskog i srpskog srednjovjekovnog slikarstva (Bogorodica Perivlepta u Ohridu i Mateić u XIV st., Sveti Spas u Stpu, Sveti Nikola u Podvrhu, Bistrica, Zrze, Seljcan u XVI- XVII. st).

Pokretno naslijeđe

Carske dveri

Nastanak  dveri se datira u XVII stoljeće, u vrijeme kada je crkva živopisana.

Nije poznat autor duboreza dveri, kao ni autor slikanih površina. Dekorativna rješenja duboreza podsjećaju na Mitrofanovićeve dveri rađene za Hilandar 1616. godine i kao takve svjedoče o velikom ugledu koji je Hilandar uživao kod srpskih umjetnika u XVII stoljeću (Rakić, 1998, str. 49- 50). Duborez dveri kasnije je  premazan srebrnom bojom.  Autor slikanih dijelova dveri  također se u svom radu ugledao na rad Georgija Mitrofanovića (Ševo, 2002, str. 186).

Na krilima dveri, u visokim pravougaonim poljima, predstavljene su Blagovijesti, anđeo na sjevernom, a Bogorodica na južnom krilu. Slike su ograđene tordiranim stupovima koji drže baldahin. Ovi dijelovi premazani su zlatnom bojom. Iznad Blagovijesti, u medaljonima predstavljena su poprsja dva sveca- lik jednog je sasvim potamnio, a drugi, na zlatnom fonu prikazuje lik starca tamne kose. Tekst na svitku ispisan je na grčkom jeziku. Oslikani dio dveri je oštećen i prekriven sa nekoliko kasnije bojenih slojeva (Miletić, 1954, str. 295- 296).

Ikone

Crkvi sv. Klimenta u Mostaćima pripadala je ikona Bogorodica Mlekopitateljnica, sv. Jovan Krstitelj i apostol Petar, koja se danas nalazi u Crkvi Preobraženja Hristovog u Trebinju. Ikonu je radio dubrovački majstor temperom na dasci sredinom XV stoljeća. Dimenzije su 60 x 85 cm. Ova ikona je nekada bila triptih sa duboreznim gotičkim okvirom.

U središnjem polju ikone predstavljena je Bogorodica sa Hristom koga doji, a u odvojenim poljima sa strana su Jovan Krstitelj sa razmotanim svitkom u rukama i apostol Petar sa ključevima. Ikona predstavlja najljepši primjerak jedinstva bizantijskog stila i ikonografije i dubrovačkog renesansnog umjetničkog shvatanja (Rakić, 1998, str. 350, Ševo, 2002, str. 187).

           

3. Sadašnje stanje lokaliteta

Objekat Crkve sv. Klimenta je građevinski u dobrom stanju. Na fasadama objekta nisu vidljiva nikakva konstruktivna oštećenja. 

 

III -  ZAKLJUČAK

 

Crkva sv. Klimenta pripada tipu crkava koji se odomaćio u Dalmaciji i južnom Primorju, odakle se dalje proširio u unutrašnjost kontinenta putem dubrovačkih graditelja. Kod ovih objekata došlo je do prožimanja ortodoksnih ideja naručioca radova sa zapadnjačkim stilskim shvatanjima graditelja. Na taj način stvorena je jedna izdvojena skupina spomenika, naročito u istočnoj Hercegovini. To su crkve jednostavne osnove i skromnih dimenzija, pokrivene kamenim pločama. U enterijeru bačvasti svod objekta pridržavaju bočni prislonjeni lukovi.

Značaj fresaka u Crkvi sv. Klimenta u Mostaćima leži u činjenici da su skromni naručioci poput seoskog prvaka Radoja Mihaljevića u teškim vremenima uspijevali ukrašavati svoje zadužbine slikarstvom, koje i pored malih odstupanja u najvećoj mjeri slijede tradiciju srpskog srednjovjekovnog živopisa (Ševo, 2002, str. 186). Ovaj živopis ne predstavlja neko novo i originalno postignuće u ikonografskom pogledu, ali u pogledu slikarske vještine, ono pretstavlja jedno solidno zanatsko ostvarenje (Miletić, 1954, str. 295). Ništa manji značaj imaju i carske dveri iz XVII stoljeća rađene po uzoru na Mitrofanovićeve hilandarske, kao i vrijedna ikona dubrovačkog majstora iz sredine XV stoljeća.

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, usvojene na 4. sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, održanoj od 03. do 09. septembra, 2002. godine, Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A. Vremensko određenje

B. Historijska vrijednost

C. Umjetnička i estetska vrijednost

C. I. Kvalitet obrade

C.III. Proporcije,

C.IV Kompozicija,

C. V. Vrijednost detalja

D. Čitljivost

D.III. Djelo značajnog umjetnika ili graditelja

D. IV. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

E. Simbolička vrijednost

E. II Sakralna vrijednost

E. III. Tradicionalna vrijednost

E. IV. Vezanost za rituale i obrede

E. V. Značaj za identitet skupine ljudi

G. Izvornost

G. II. Materijal i sadržaj

G. III. Namjena i upotreba

G. IV. Tradicija i tehnike

G. V. Položaj i smještaj u prostoru

F. VI. Duh i osjećanja

I. Cjelovitost

I. III. Nenarušenost stanja

 

Sastavni dio ove odluke su:

-         kopija katastarskog plana,

-         z.k. izvadak,  posjedovni list,

-         fotodokumentacija,

-         grafički prilozi.

 

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja historijskog spomenika Crkve sv. Klimenta u Mostaćima korištena je sljedeća literatura:

 

1888.    V. Vuletić-Vukasović, 1888, Dopisi, 1888, Viesnik hrv. Ark. Družtva, X, Zagreb, 1888, str. 27

 

1954.    Miletić, Nada, Crkva sv. Klimenta u Mostaćima,  Glasnik Zemaljskog   muzeja u Sarajevu (A) n. s. Sv. IX, Sarajevo, 281- 297.

 

1958.    Mazalić, Đoko, Miletić, Nada, Rad na čišćenju jedne ikone u Crkvi  sv. Klimenta u Mostaćima, Naše starine V, Sarajevo, 127- 128.

 

1964.    V. Korać-V. J. Đurić, Crkve sa prislonjenim lukovima u staroj Hercegovini i dubrovačko graditeljstvo XV-XVII vek, Zbornik Filozofskog fakulteta VIII, Beograd, 1964, 576.

 

1971.    Kajmaković, Zdravko, Zidno slikarstvo u Bosni i Hercegovini, Veselin Masleša, Sarajevo, 1971.

 

1991.    Šuput, Marica, Spomenici srpskog crkvenog graditeljstva XVI-XVII vek, Beograd-Novi Sad-Priština, 1991, 155.

 

1998.    Rakić, Svetlana, Ikone Bosne i Hercegovine (16- 19. vijek),Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Beograd, Beograd, 1999.

 

2002.   Ševo, Ljiljana, Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878. godine, Glas srpski, Grad Banja Luka, Banja Luka, 2002.

 

 

 

 



Ulazna fasadaCrkva sv. KlimentaJužna fasadaCrkva sv. Klimenta u Mostaćima
Unutrašnjost, detaljIkonostasCarske dveriDetalj živopisa
Živopis iznad apsideŽivopis iznad portala  


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: