početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Ripač, arheološko područje

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

            Objavljeno "Službenom glasniku BiH", broj 32/03.

            Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6. do 12. maja 2003. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

            Arheološko područje Ripač  u selu Ripač kod Bihaća proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

            Nacionalni spomenik se nalazi na području Velike otoke koja obuhvata k.č. 1417, 1418, 1406, 1407, 1411-1414, 1416, 1420-1428,  Male otoke koja obuhvata k.č. 1399,1400 1398, 1402-1405 i Gradine  na desnoj obali Une koja obuhvata k.č. 1352-1355, 1357, 1358, 1382, 1382/2, 1391, 1395,1396, općina Bihać, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

            Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02)

 

II

 

            Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

            Vlada Federacije dužna je osigurati sredstva za izradu i provedbu potrebne tehničke dokumentacije za rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

            Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

            U cilju zaštite nacionalnog spomenika utvrđuje se zaštitna zona kako slijedi:

            zaštitna zona na Velikoj otoci obuhvata: k.č.1406, 1407, 1409-1414/1,2,3,1420-1428. Na području Velike otoke djelomično su istražene parcele k.č.1417, 1418. Ostale parcele su neistražene( k.č.1406-1407, 1411-1414, 1416, 1420-1428). Parcele k.č.1407 i 1408 (džamija i mezarje) i 1422/1,2,3 su u vlasništvu Islamske vjerske zajednice, ostale su u privatnom vlasništvu.

            Zaštitna zona se odnosi na cijelo područje Male otoke k.č. 1398-1400,1402-1405. Na području Male otoke djelomično su istražene parcele 1399,1400 i to u pojasu uz zapadnu obalu. Ostale parcele su neistražene (1398, 1402-1405). Sve parcele su u privatnom vlasništvu.

            Zaštitna zona na Gradini obuhvata k.č. 1352-1355, 1357, 1358, 1382, 1382/2, 1391, 1395,1396, sve u privatnom vlasništvu. Na području Gradine istražen je veoma mali dio u jugoistočnom dijelu lokaliteta, sjeverno od džamije i mezarja.   

            Na cijelom zaštićenom području potrebno je uzvršiti sistematska arheološka istraživanja.

            Zabranjuje se izgradnja novih objekata, ili bilo koje druge radnje koje bi mogle utjecati na uništavanje arheološkog sloja, tj.. na izmjenu izgleda nacionalnog spomenika, a bez prethodnog uvida stručnjaka-arheologa na terenu i odobrenja federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne I Hercegovine.

 

IV

 

          Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno - planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

  

          Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

 

VI

 

          Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine, općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

          Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

          Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

            Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom  glasniku BiH» i  «Službenim novinama  Federacije BiH».

 

            Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 06-6-541/03-9

6. maja 2003.godine

Sarajevo

 

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

Na osnovi Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, člana 2, stava 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8.  Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini , kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

            Komisija je na sjednici održanoj od 01.do 02. jula 1999. godine donijela odluku o stavljanju arheološkog područja Ripač u selu Ripču kod Bihaća na Privremenu listu nacionalnih spomenika, pod rednim brojem 62. U skladu sa odredbama zakona, a na osnovi člana V, stav 4. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila  provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

II - PRETHODNI POSTUPAK        

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

-         dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra na temelju ZK izvadaka, posjedovnih listovai kopije katastarskog plana,

-         podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o eventualnim oštećenjima u toku rata, podatke o eventualnim intervencijama na terenu ili drugoj vrsti radova na dobru, itd,

-         historijsku, arheološku i drugu dokumentarnu građu o dobru.

 

Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o lokalitetu

Lokacija

            Ripač se nalazi u jugoistočnom dijelu Bihaćkog polja, na izlazu Une iz kanjona, oko 9 km južno od Bihaća. Današnje naselje se prostire na obje obale rijeke Une i na Velikoj i Maloj otoci, tj. rječnim adama.

            Na udaljenosti od oko 250 m, neposredno iznad Velike i Male otoke, na desnoj obali Une, nalazi se lokalitet Gradina.

Historijski podaci

            U Bihaćkom polju su otkrivene tri nekropole: Jezerine u Pritoci, nekropola u Ribiću i nekropola na Crkvini u Golubiću sa arheološkim nalazima karakterističnim za materijalnu kulturu prahistorijskog plemena Japoda (od X stoljeća stare ere do II stoljeća nove ere).

            Za prahistorijski i antički dio  lokaliteta nema historijskih podataka. Arheološkim putem, sojeničko naselje na Velikoj i Maloj otoci, je datirano u period kasnog bronzanog i starijeg željeznog doba, od X do kraja IV stoljeća stare ere.

            Antički pokretni materijal, među kojim i šest rimskih novčića od II do IV stoljeća, razasut po Velikoj otoci, kao i dio antičkog zida, dokazuju da je na otoku postojala barem jedna zgrada iz tog doba.

            Na Velikoj otoci postoji kvadratna zgrada "Kula", vjerovatno ostaci srednjovjekovnog grada Ripča  poznatog iz historijskih izvora XV stoljeća.

U pisanim izvorima ovaj grad se spominje od 1408.godine nadalje.

1408.godine - Povelja kralja Sigismunda Tomi Tompi u kojoj se ističu njegove zasluge za odbranu Ripča od Bosanaca i Osmanlija.U to doba bio je Ripač i glavno mjesto Humske župe.

1431,1434.godine - kralj Sigismund poklanja i potvrđuje grad Ripač knezovima Krčkim Frankopanima.

Prije 1449.godine - grad Ripač je u posjedu knezova Krbavskih.

1512.godine  - spominje se vojna posada u Ripču. Od te godine pa do 1587. poznata su imena nekoliko kaštelana.

1527.godine - Nikola Jurišić preuzima Ripač za kralja Ferdinanda i potvrđuje građanima sve stare povlastice.

1591.godine - Osmanlije su, poslije više navala, osvojile Ripač, ali ga nisu zadržale jer je u gradu eksplodirao barut i srušio ga.

1592.godine - sa osvajanjem Bihaća pada i Ripač pod osmansku vlast. Grad i naselje su slabo branjeni i održavani sve do Bečkog rata i opsade Bihaća.

1697.godine - grad Ripač se posljednji put spominje u historijskim dokumentima.

(Lopašić, 1943., 212-216).

 

2. Opis spomenika

            Na lokalitetu Ripač po prvi put je otkriveno prahistorijsko sojeničko naselje u Bosni i Hercegovini. Uz Donju Dolinu kod Bosanske Gradiške predstavlja izuzetno vrijedan i bogat arheološki lokalitet prvorazrednog značaja.

            Krajem XIX stoljeća, kada su izvršena arheološka iskopavanja, na Uni u Ripču su postojala četiri otoka: Velika i Mala otoka, te dva sasvim mala otoka, od kojih je jedno gotovo potpuno nestalo, a od drugog su preostali dijelovi u vidu sedrenog slapa između obje otoke. Zapadni dio Velike otoke je također dijelom nestao, vjerovatno uslijed toga što je arheološkim iskopavanjem zemlja bila rastresena, pa je Una pri većem vodostaju odnijela taj dio. Prema rezultatima arheoloških iskopavanja sojeničko naselje se prostiralo na rukavcu Une između Velike i Male otoke kao i na njima, ali i na oba mala otoka.  Prema procjeni naselje je zauzimalo prostor od cca 3.000 m2.  Prilikom prvih iskopavanja istražena je površina od  865 m2,  a 1975. i   1976. godine površina od 47 m2. Za dalja istraživanja  preostalo je oko dvije trećine lokaliteta. Na  dijelu  prostora na kojem se lokalitet prostire nalaze se novije privatne kuće i drugi objekti, što znatno umanjuje mogućnosti istraživanja.

            Iskopavanja krajem XIX stoljeća izvedena su prosječno do dubine  3 m od tadašnje površine zemljišta na Velikoj otoci, a stratigrafski je podijeljena na sedam slojeva. Prilikom iskopavanja 1975. godine sišlo se na dubinu nešto preko 6 m, jer su se pokretni arheološki nalazi pojavljivali i na toj dubini. Kako su se slojevi od dubine 3-6 m, nalazili ispod nivoa rijeke Une, dolazilo je do priliva riječne vode, uslijed čega nije bilo moguće dospjeti do sterilnog sloja (zdravice).

            Stratigrafska situacija utvrđena u Ripču, ukazala je istovremeno, da se sa dosta sigurnosti i sam nastanak otoka može pripisati prisustvu ljudi na prostoru koji zauzimaju otoci. Pobijanjem brojnih kočeva-soha u prvobitno dno rijeke, prilikom izgradnje sojeničkih zgrada, stvorena je neprirodna barijera, koja je izazvala povećanu sedimentaciju. Proces je ubrzalo i odbacivanje otpadaka od strane stanovnika sojenice (fragmenti keramike, životinjske kosti i slično), te je u koritu Une izrastalo, vjerovatno više manjih otoka koji su se tokom vremena spojili u jedinstveni  veliki otok. Glavni tok rijeke iznad Velike otoke skreće gotovo pod pravim uglom na lijevo stvarajući oštru okuku gotovo neprirodnog oblika. Riječni rukavac između Velike i Male otoke nalazi se tačno na prirodnom pravcu toka rijeke, te je očigledno, da je u nekom vremenu poslije rušenja sojeničkih zgrada, a prije izgradnje srednjovjekovnog grada Ripča na Velikoj otoci, rijeka probila prolaz kroz prvobitni jedinstveni otok.

            Prema podacima sa prvih istraživanja u Ripču može se zaključiti da su zgrade u naselju bile međusobno odvojene prilazima za čamce, bilo da se radilo o pojedinačnim, većim zgradama, bilo o dvije ili čak tri manje zgrade postavljene neposredno jedna uz drugu. U rasporedu preko 2.500 otkrivenih kočeva – soha, zapažaju se približno pravilno postavljeni pravougaonici širine 6-8 m u pravcu JI – SZ, i dužine 10-12 m u pravcu JZ – SI. Otvoreno je pitanje da li su zgrade zauzimale čitavu tu površinu, ili se, na jednoj ili više strana, nalazio  prostor za kretanje oko zgrada. Prilikom prvih iskopavanja nađeni su i donji dijelovi zidova pojedinih prostorija  od horizontalno poredanih oblica jedna iznad druge, vjerovatno sa vratima na jednoj od užih strana, prozorima, krovom pokrivenom slamom ili pločama od kore drveta. Na osnovi očuvanih donjih dijelova zidova pretpostavlja se veličina zgrada od 3,5 x 7 m, vjerovatno podijeljenih na prostorije poprečnim zidovima. Na nekoliko mjesta nađeni su dijelovi "platformi" na kojima su stajale kuće. Pod i zidovi su bili oblijepljeni kućnim lijepkom. Zgrade su stajale na vijencu od horizontalnih greda koje su ležale na okruglim ili pritesanim, hrastovim, rjeđe jelovim, kočevima promjera od 15 - 40 cm, zabijenim u dno rijeke. Iskopavanjima je utvrđen niz elemenata o načinu učvršćivanja drvene građe urezivanjem, probijanjem, uklapanjem, slaganjem, itd.

            Revizionim iskopavanjem  otkriveni su dijelovi dvije prostorije, za koje se, prema nekim elementima, pretpostavlja da predstavljaju ostatke dvije zgrade, udaljene samo 0,5 m. U konstrukciji podnica ovih prostorija utvrđeni su do sada nepoznati elementi. U jugoistočnoj prostoriji podnica se sastojala od: podloge od horizontalno složenih,  cijepanih dasaka, zbijenih jedna uz drugu, preko kojih je postavljen sloj čistog pijeska deb. 10 cm kao izolacija od vlage. Iznad je bio sloj nabijene, nagorjele  ilovače (deb. 3 cm).

            U sjeverozadnoj prostoriji otkrivene su dvije podnice: mlađa od složenog sitnijeg lomljenog kamena i riječnih oblutaka, ispod koje se nalazila neka vrsta "roštilja" od tanjih drvenih greda i letvica, ispunjenog zemljom, sitnim ulomcima keramike i otpacima istruhlog drveta (debljine cca 15 cm). Starija podnica bila je istog sastava, ispod koje se nalazio tanji sloj zemlje, a sve je ležalo na drvenoj podlozi – "platformi" od jelovih oblica, dasaka i snopova granja ispod koje su se nalazili kočevi – sohe. S obzirom na ukupnu debljinu i težinu obje kamene podnice, sa dosta razloga može se pretpostaviti da je ova zgrada stajala na čvrstom tlu otoka, mada je građena po sistemu gradnje sojeničkih zgrada.

            Drvena arhitektura ripačkih sojenica je izuzetno dobro očuvana.

            Većina pokretnih nalaza iz sojeničkog naselja u Ripču su ulomci i manje- više čitave keramičke posude. Karakteristične su sjajno crno uglačane posude, većinom ukrašene lažnim vrpčastim ornamentom, dok su  stariji primjerci ukrašeni oštro izdvojenim facetama na obodu i drškama. Repertoar oblika je raznovrstan: šolje, zdjele, lonci, urne i drugo. Keramički oblici se vežu za istovremeni keramički materijal gradinskih naselja u Pounju (Fiala, 1896, 94-100; Radimský, 1896, 73-93; Čović, 1962,41-61), a u pojedinim oblicima i detaljima i za čitav niz bližih i daljih nalazišta. Metalni nalazi, naročito fibule i igle, neposredno se vežu za odgovarajuće nalaze iz japodskih nekropola u dolini Une (Marić, 1968, 5-79). Brojni kalupi za livenje sjekira, kopalja i drugih predmeta ukazuju na razvijenu metaluršku djelatnost. Kako u široj okolini nema značajnijih nalazišta metalnih ruda, sirovina je nabavljana razmjenom dobara.

            Ekonomsku osnovu života ovog naselja predstavljali su zemljoradnja i stočarstvo, koji su morali davati značajne viškove proizvoda koji su služili za razmjenu. Nađeni ostaci flore dokazuju da su stanovnici sojeničkog naselja gajili žitarice (pšenica, ječam, ovas), mahunarke (bob, grašak), a sjemenke raznog, pretežno divljeg voća, možda ukazuju na začetke voćarstva. Među osteološkim ostacima pretežu  kosti domaćih životinja (svinja, koza , ovca, bivo, konj, pas), dok su kosti lovnih životinja ( jelen, srna, alpski divojarac, zec, jazavac, dabar, medvjed, lisica, divlja mačka ) zastupljene u manjem broju. Čini se da su lov, ribolov i sakupljačka privreda igrali samo dopunsku ulogu.

            Među izuzetno značajne nalaze ubraja se petnaestak antropomorfnih statueta, većinom izrađenih veoma sumarno, sa naznačenim, samo nekim elementima ljudskog tijela.  Izdvaja se jedna statueta piramidalnog oblika koja predstavlja jedan od posljednjih objekata niza piramidalnih antropomorfnih terakota čiji počeci sežu još u bronzano doba, zatim dva primjerka nagih terakota, koje prikazuju hermafrodite. Najzad, najveća među ovim objektima, prizmatičnog oblika, koja prikazuje sjedeću nagu žensku figuru, vjerovatno predstavlja vrhovno žensko božanstvo. Ove statuete srodne su sa brojnim sličnim primjercima koncentriranim na sjeverozapadnom Balkanu (Raunig, 2004).

            Lokalitet Gradina predstavlja zaravnjeni, izduženi brežuljak  na desnoj obali Une. Prije probijanja Puta AVNOJ-a Gradina je imala približno kvadratni oblik sa, prema povijanju terena, zaobljenim podužnim stranama. Izgradnjom spomenutog puta odsječen je sjeveroistočni dio Gradine, otprilike oko 500 m2. Istočnom stranom Gradine vodi trasa željezničke pruge. Zapadna strana lokaliteta se spušta ka desnoj obali Une, neposredno iznad otoka  sa sojeničkim naseljem (udaljenost cca 250 m). Na jugoistočnom kraju Gradine, pri poljoprivrednim radovima slučajno je otkrivena prahistorijska nekropola. Nalazač je iz nekropole na Gradini sakupio priloge iz jednog groba sa skeletom i fragmente keramičkih urni, u kojima su bili prilozi - manje zemljane posude i nešto željeznih predmeta. Grob sa skeletom se može datirati u fazu I (800-650.g. st.e.)  japodskih nekropola u dolini Une, dok grobovi s urnama većinom spadaju u fazu II (650-360.g. st. e.) i III (360-250.g.st.e) (Raunig, 1981, 141-161).

            Mala kontrolna sonda u blizini prostora gdje su nađeni grobovi dala je podatke koji ukazuju na prahistoirijsko naselje iz mlađeg željeznog doba. Prema situaciji na terenu izgleda, da je najveći dio nekropole uništen kasnijom eksploatacijom platoa (mezarje, recentne zgrade, voćnjak, put), no moguće je da bi se još mogli otkriti neki prahistorijski grobovi.

            Srednjovjekovni grad Ripač na Velikoj otoci je sagrađen na strateškom mjestu radi odbrane prelaza preko Une. U drugoj polovini XIX stoljeća još su bili na pojedinim mjestima vidljivi zidovi visine do 2 m, dok su krajem tog stoljeća, bili već srušeni jer su bili brana protoku vode za obližnje mlinove. Radimsky je još mogao rekonstruirati osnovu grada, koja je zauzimala cijelu površinu Velike otoke. Kod domaćeg stanovništva bio je poznat pod imenom Forkolan, a u historijskim izvorima "Ripač" (Lopašić 1943.,212). 

            Grad je imao osnovicu u obliku trougla. Šira strana (jugozapadna) bila je široka 120 m. Od nje do vrška trougla na sjeveroistočnoj, grad se protezao u dužini od 190 m. Uz spoljašnje bedeme su bile 4 poluizbačene okrugle kule. U vrijeme kada je Radimsky obišao grad samo su bili vidljivi temelji kvadratične kule unutar zidova grada (Radimsky, 1983, 61). Danas (2003.godine), su krajnji ostaci njenih temelja završili u betonu nosača novosagrađenog mosta.

            Kopno i Veliku otoku spajao je dugačak most (danas su dva mosta od kopna do Male otoke i od Male do Velike otoke). Odmah preko mosta na Velikoj otoci je džamija, danas bez krova, koja je pripadala porodici Ibrahimpašić. Tik do džamije su bili ostaci zidina grada.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

            Lokalitet nije upisan u Registar nepokretnih dobara, tj. nije do 1992. godine stavljen pod zaštitu od strane Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR BiH, iako je bilo nastojanja od strane stručnjaka.

            Lokalitet Ripač nalazi se na Privremenoj listi nacionalnih spomenika pod rednim brojem 62.

            U skladu sa Prostornim planom Bosne i Hercegovine područje rijeke Une od izvora do Ripča kategorizirano je kao područje 0 kategorije međunarodne vrijednosti.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

-         u drugoj polovini XIX stoljeća Lopašić obilazi teren i daje kratak opis srednjovjekovnog grada

-         1892. godine prahistorijski lokalitet je slučajno otkriven

-         1893. -1897. godine Zemljaski muzej je organizirao iskopavanja pod rukovodstvom V. Radimskog i  V. Čurčića; materijal sakupljen u ovim kampanjama se nalazi u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu; dokumentacija je izgubljena, tj. nije nađena prilikom revizije dokumentacije šezdesetih godina XX stoljeća u Zemljaskom muzeju, ali je većina tehničkih crteža objavljena

            Uvidom na licu mjesta ustanovljeno je slijedeće:

-         na obje otoke na Uni, još od ranih 70-tih godina XX stoljeća do danas, u toku je intenzivno devastiranje terena i uništavanje ostataka japodskog sojeničkog naselja na izuzetno atraktivnom prostoru za recentnu gradnju. Isti prostor ima veliki značaj za dalja naučna istraživanja  ostataka najstarijih po imenu poznatih stanovnika ovog dijela Bosne i Hercegovine. Sprečavanje dalje nekontrolirane gradnje i uništavanja neistraženih dijelova sojeničkog naselja u Ripču, može značiti očuvanje značajnog kulturno-naučnog blaga za budućnost;

-         na Gradini je već dulje vrijeme prisutna stalna izgradnja kuća. 1975.godine na Velikoj otoci je bilo 15-ak zgrada, danas ih ima 20-ak. 1974. godine na Gradini se nalazilo nekoliko seoskih zgrada. Danas ih ima 20-ak.

 

III - ZAKLJUČAK       

Nalazi sa prahistorijskog naselja i nekropole u Ripču su, uz one na obližnjim lokalitetima sa nekropolama u Pritoci, Ribiću i Golubiću, karakteristični za materijalnu kulturu prahistorijskog plemena Japoda. Od toga su nalazi u Ripču najstariji, a prilike da se nađe tako očuvano sojeničko naselje su iznimne. Tim više ovaj lokalitet dobiva na vrijednosti. Kako je lokacija otoka na Uni bila atraktivna, naročito sa strateškog stanovišta, u antici i srednjem vijeku ovdje se nastavio život u nešto izmijenjenim uslovima. Tlo se stabiliziralo i veće zgrade i tvrđave sadrađene su na ovom području.

            Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, usvojene na IV sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika (03.-09.septembra 2002.godine), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

                        A) Vremensko određenje

                        B) Historijska vrijednost

                        D) Čitljivost

                                    i. Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim historijskim  razdobljima,

                                    v. Sjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju

                        G) Izvornost                                  

                                    ii. Materijal i sadržaj,

                                    v. Položaj i smještaj u prostoru.

                        H) Jedinstvenost i reprezentativnost

                                    i.  Jedinstven i rijedak primjerak određenog tipa

 

           Sastavni dio ove odluke su:

-         fotodokumentacija,

-         grafički prilozi.

 

Korištena literatura:

            U toku vođenja postupka proglašenja ovog dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

 

1893     Vaclav, Radimský, Nekropola u Jezerinama u Pritoci kod Bišća. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, V, Sarajevo, Zemaljski muzej, 1893, 37-92.

 

1895     Vaclav, Radimský, Der prähistorische Pfahlbau von Ripač bei Bihać.  Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und Herzegovina III, Wien, In Commision bei Carl Gerold’s Sohn, 1895, 219-22.

 

1896     Vaclav Radimský, Die Gradina Čungar bei Cazin. Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und Herzegovina IV, Wien, In Commision bei Carl Gerold’s Sohn, 1896, 73-93.

 

1896     Franjo, Fiala, Ueber einige Wallbauten in nordwestlichen Bosnien.Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und Herzegovina IV, Wien, In Commision bei Carl Gerold’s Sohn, 1896, 73-93.

 

1897     Vaclav, Radimský, Die prähistorische Pfahlbau von Ripač bei Bihać.  Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und Herzegovina V, Wien,  In Commision bei Carl Gerold’s Sohn, 1897, 29-77.

 

1912     Vejsil,  Ćurčić, Der prähistorische Pfahlbau der Bronzezeit in Ripač bei Bihać in Bosnien. Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und  Herzegovina, 12, Wien, In Commision bei Carl Gerold’s Sohn, 1912, 3-11.

 

1914     Ćiro, Truhelka, Kulturne prilike Bosne i Hercegovine u doba prehistoričko. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, XXVI, Sarajevo, Zemaljski muzej, 1914, 43-139.

 

1927     Fridrich, Behn, Pfahlbau, Technik. U: M. Ebert: Reallexikon der Vorgeschichte, Band X, Berlin, 1927./28, 75-98.

 

1943     Radoslav, Lopašić, Bihać i Bihaćka krajina.Zagreb, Matica Hrvatska, 1943.

 

1952     J. Korošec, Ljudske statuete iz Ripča. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu GZM, n.s. VII, Sarajevo, Zemaljski muzej, 1952, 231-239.

 

1953     Drechsler-Bižić, Novi pogledi na kulturu sojeničkog naselja u Ripču. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, n.s, VIII, Sarajevo, Zemaljski muzej, 1953,103-110.

 

1962     Borivoj, Čović, Gradinsko naselje na Kekića Glavici. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, (Arheologija), n.s, XVII, Sarajevo, Zemaljski muzej, 1962, 41-61.

 

1968     Zdravko, Marić, Japodske nekropole u dolini Une. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, (Arheologija), n.s. XXIII, Sarajevo, Zemaljski muzej, l968, 5-79.

 

1981     Branka, Raunig, Praistorijska nekropola na Gradini u selu Ripač. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, (Arheologija), n.s.35/36, Sarajevo, Zemaljski muzej, 1981,141-161.

 

1983     Borivoj, Čović, Zaključna razmatranja. U: Praistorija jugoslovenskih zemalja– Bronzano doba, IV, Sarajevo,  Akademija nauka i umjetnosti BIH i Svjetlost,  1983, 807-829.

 

1984     Alojz,  Benac, Mlađe kameno i prelazno doba. U: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast. Sarajevo, Veselin Masleša, 1984, 29-99.

 

2003          B. Raunig, Umjetnost i religija prahistorijskih Japoda. Doktorska disertacija u štampi

 

           

           Objavljeno u „Službenom glasniku BiH“, broj 60/08.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, člana 39. stav 1. i člana 40a. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 11. do 17. septembra 2007. godine, donijela je

 

O D L U K U

o izmjenama Odluke o proglašenju Arheološkog područja Ripač u selu Ripač kod Bihaća nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine

 

I.

           

U Odluci o proglašenju Arheološkog područja Ripač u selu Ripač kod Bihaća nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH«, broj 32/03), tačka III mijenja se i glasi:

„U cilju zaštite nacionalnog spomenika utvrđuje se jedinstvena zona zaštite  koja obuhvata:

-          područje Velike Otoke koje obuhvata k.č. 1406, 1407, 1409-1414/1, 2, 3, 1420-1428. Na tom području djelimično su istražene parcele k.č. 1417 i 1418. Ostale parcele su neistražene. Parcele k.č. 1407 i 1408 (džamija i mezarje) i 1422/1, 2, 3 su u vlasništvu Islamske vjerske zajednice, ostale su u privatnom vlasništvu;

-          područje Male Otoke koje obuhvata k.č. 1398-1400, 1402-1405, sve u privatnom vlasništvu. Na tom području djelimično su istražene parcele 1399 i 1400, u pojasu uz zapadnu obalu. Ostale parcele su neistražene;

-          područje Gradine koje obuhvata k.č. 1352-1355, 1357, 1358, 1382, 1382/2, 1391, 1395 i 1396, sve u privatnom vlasništvu. Na tom području istražen je mali dio u jugoistočnom dijelu lokaliteta, sjeverno od džamije i mezarja. 

Na području jedinstvene zone zaštite iz prethodnog stava utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-          na cijelom području potrebno je uzvršiti sistematska arheološka istraživanja;

-          nije dopuštena izgradnja objekata, ili bilo koje druge radnje koje bi mogle utjecati na uništavanje arheološkog sloja ili na izmjenu izgleda nacionalnog spomenika;

-          izuzetno od prethodne alineje, dozvola za gradnju se može izdati za prostor gdje je utvrđeno da nema arheoloških ostataka, a na osnovi probnih arheoloških iskopavanja i odobrenja federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine;

-          nije dopuštena legalizacija objekata koji su podignuti na području nacionalnog spomenika prije stupanja na snagu ove odluke. Potrebno je ukloniti već izgrađene objekte.“ 

 

II.

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u »Službenom  glasniku BiH«.

 

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 05.2-2-541/03-29

12. septembar 2007. godine

Sarajevo

 

Predsjedavajući Komisije

Dubravko Lovrenović

 


Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6. do 12. svibnja 2003. godine i sjednici održanoj od 11. do 17. rujna 2007. godine, donijelo je

 

O D L U K U

 

I

 

Arheološko područje Ripač u selu Ripač kod Bihaća proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni se spomenik nalazi na području Velike otoke koja obuhvaća k.č. 1417, 1418, 1406, 1407, 1411-1414, 1416, 1420-1428,  Male otoke koja obuhvaća k.č. 1399,1400 1398, 1402-1405 i Gradine  na desnoj obali Une koja obuhvaća k.č. 1352-1355, 1357, 1358, 1382, 1382/2, 1391, 1395,1396, općina Bihać, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni se spomenik primjenjuju mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02)

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnoga spomenika.

Vlada Federacije dužna je osigurati sredstva za izradbu i provedbu potrebne tehničke dokumentacije za rehabilitaciju nacionalnoga spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrditi će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradbu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

U cilju zaštite nacionalnog spomenika utvrđuje se jedinstvena zona zaštite koja obuhvaća:

-         područje Velike Otoke koje obuhvaća k.č. 1406, 1407, 1409-1414/1, 2, 3, 1420-1428. Na tom području djelomično su istražene parcele k.č. 1417 i 1418. Ostale parcele su neistražene. Parcele k.č. 1407 i 1408 (džamija i mezarje) i 1422/1, 2, 3 su u vlasništvu Islamske vjerske zajednice, ostale su u privatnom vlasništvu;

-         područje Male Otoke koje obuhvaća k.č. 1398-1400, 1402-1405, sve u privatnom vlasništvu. Na tom području djelomično su istražene parcele 1399 i 1400, u pojasu uz zapadnu obalu. Ostale parcele su neistražene;

-         područje Gradine koje obuhvaća k.č. 1352-1355, 1357, 1358, 1382, 1382/2, 1391, 1395 i 1396, sve u privatnom vlasništvu. Na tom području istražen je mali dio u jugoistočnom dijelu lokaliteta, sjeverno od džamije i mezarja.   

            Na području jedinstvene zone zaštite iz prethodnog stava utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-         na cijelom području potrebno je izvršiti sistematska arheološka istraživanja;

-         nije dopuštena izgradnja objekata, ili bilo koje druge radnje koje bi mogle utjecati na uništavanje arheološkog sloja ili na izmjenu izgleda nacionalnog spomenika;

-         iznimno od prethodne alineje, dopuštenje za gradnju se može izdati za prostor gdje je utvrđeno da nema arheoloških ostataka, a na temelju probnih arheoloških iskopavanja i odobrenja federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine;

-         nije dopuštena legalizacija objekata koji su podignuti na području nacionalnog spomenika prije stupanja na snagu ove odluke. Potrebno je ukloniti već izgrađene objekte.

 

IV

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno - planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

  

Svatko će se, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržati od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

 

VI

 

Ova će se odluka dostaviti Vladi Federacije, federalnome ministarstvu nadležnome za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine, općinskome organu uprave nadležnome za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II - V ove odluke i nadležnome općinskome sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

Sastavni je dio ove odluke obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

Prema članku V, stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

 

IX

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom  glasniku BiH» i  «Službenim novinama  Federacije BiH».

 

Ovu je odluku Povjerenstvo donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 06-6-541/03-9

6. svibnja 2003.godine

Sarajevo

 

Predsjedateljka Povjerenstva

Amra Hadžimuhamedović

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 



Ripač, Velika Ootoka 1893.Plan Velike i Male otoke u Ripču sa otkopanim stubovima od sojenicaArheološko područje Ripač, sjeveroistočni dio Velike OtokeArheološko područje Ripač 2003.
Pogled na Ripač sa ostacima Sojenica 1893.Ripač - Lokalitet GradineVelika otoka sa Ibrahimpašića džamijom u toku arheoloških istraživanja 1893.Arheološko područje u toku istraživanja
Rijeka UnaRijeka Una u RipčuPogled na RipačPredmeti od keramike - posude
Predmeti od keramikePredmeti od kamenaPredmeti od metala 


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: