Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 15/03.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 21. do 27. siječnja 2003. godine, donijela je
O D L U K U
I
Graditeljska cjelina - Uzunovićka džamija u Stocu (džamija Ismail-kapetana Šarića) proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik obuhvaća zemljište označeno kao k.č.br. III/272 i k.č.br. III/273 i k.č.br. III/274, k.o. Stolac, Federacija Bosne i Hercegovine.
Nacionalni spomenik obuhvaća: džamiju, džamijski harem sa ogradnim zidovima, dvije čatrnje, šadrvan i mekteb.
Na nacionalni se spomenik primjenjuju mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02).
II
Vlada je Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnoga spomenika.
Vlada je Federacije dužna osigurati za izradbu i provedbu potrebite tehničke dokumentacije za rehabilitaciju nacionalnoga spomenika.
Povjerenstvo će za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrditi uvjete i osigurati sredstva za izradbu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
Mjere zaštite:
I zona zaštite obuhvaća k.č.br. III/272, k.č.br. III/273 i k.č.br. III/274, zemljišnoknjižni uložak br.1187, k.o. Stolac.
U toj zoni zaštite primjenjuje se sljedeći režim:
Graditeljska cjelina džamije u Uzunovićima, sa okolnim prostorom, u kome su smješteni objekat mekteba, dvije čatrnje, česma i šadrvan, uključujući i ogradne zidove bit će konzervirana, restaurirana, a nedostajući dijelovi će biti rekonstruirani u izvornome obliku, iste veličine, od istog ili istovrsnog materijala, primjenom istih tehnoloških pristupa u najvećoj mogućoj mjeri, a na temelju dokumentacije o izvornome obliku koja je sastavni dio ove odluke. U sklopu će projekta rehabilitacije biti korištene metode rekonstrukcije (anastiloza i repristinacija), restauracije, konstruktivne sanacije i konsolidacije, kao i konzervacije.
S ciljem zaštite i osiguranja uvjeta za rehabilitaciju džamije utvrđuju se dvije etape izvođenja radova:
I etapa – hitna zaštita od daljnjega propadanja:
- konzerviranje zidova i zidnih dekoracija u džamiji;
- ispitivanje i statička analiza;
- sanacija i statička konsolidacija zidova;
- zaštita džamijskoga prostora, posebno zidova od utjecaja atmosferilija.
II etapa – rehabilitacija cjeline
U sklopu druge etape bit će provedeni sljedeći zahvati:
- svi ulomci munare džamije (1964. godine originalna munara džamije u Uzunovićima je demontirana i prenesena te preziđivanjem ugrađena u džamiju u Crnićima. Džamija u Crnićima je srušena 1993. godine), u Crnićima koji su ostali nakon rušenja na njenom prostoru ili nađeni na susjednim parcelama, ili na deponiji na koju su odveženi nakon rušenja, bit će snimljeni, konzervirani i ponovno ugrađeni u munaru džamije u Uzunovićima metodom anastiloze, a dijelove munare koji nedostaju uraditi, od materijala istovrsnog ili sličnog izvornom, metodom repristinacije;
- na temelju raspoloživih fotografija i arhitektonskih snimaka stanja objekta prije i nakon devastacije, uraditi projekt rekonstrukcije i restauracije i reintegracije ožbukanih zidnih površina kao i dekorativnih polihromih zidnih dekoracija u enterijeru i eksterijeru džamije koji će biti temeljeni i na rezultatima stratografskoga ispitivanje ostataka originalne žbuke i boje radi utvrđivanja identiteta originalnoga kolorita, kemijskoga sastava, te prirode žbuke s obzirom na njegovu granulometriju i upotrijebljeni materijal;
- sve dijelove za koje ne postoji pouzdana dokumentacija riješiti u sklopu projekta na način kojim će se osigurati čitljivost njihovoga interpoliranja;
- ukloniti krov i stupove interpoloirane oko šadrvana i šadrvan vratiti u stanje iz 1992. godine;
- na nedovršenome objektu rekonstruiranoga mekteba sagrađenoga na parceli sjeveroistočno od džamije (na katastarskoj čestici III/274, k.o. Stolac) na temeljima staroga mekteba, potrebito je:
- ukloniti postojeće betonske stube kojima se pristupa krovnoj ploči;
- ukloniti jugoistočni prepust ravne armiranobetonske ploče;
- nad armiranobetonskom tavanicom izgraditi jednovodni krov blagoga nagiba (nagibnica sliva krovne plohe prema jugozapadu), a pokrov izvesti od kamenih ploča debljine od 2,5 cm – 4 cm;
II zona zaštite (zaštitni pojas) obuhavaća k.č.br. III/278, k.č.br. III/302, k.č.br. III/303, k.č.br. III/304, k.č.br. III/305, k.č.br. III/306, k.č.br. III/281, k.č.br. III/282, k.č.br. III/283, k.č.br. III/130, k.č.br. III/131, k.č.br. III/132, k.č.br. III/133, k.č.br. III/134, k.č.br. III/886, k.č.br. III/265 i katastarska parcela koje se nalazi između parcela k.č.br. III/265 i k.č.br. III/270.
U II zoni zaštite (k.č.br. III/278, k.č.br. III/302, k.č.br. III/303, k.č.br. III/304, k.č.br. III/305, k.č.br. III/306, k.č.br. III/281, k.č.br. III/282, k.č.br. III/283, k.č.br. III/130, k.č.br. III/131, k.č.br. III/132, k.č.br. III/133, k.č.br. III/134, k.č.br. III/886, k.č.br. III/265 i katastarska parcela koje se nalazi između parcela k.č.br. III/265 i k.č.br. III/270) nije dopuštena nova izgradnja. Dopuštena je samo rehabilitacija porušenih ili oštećenih objekata u njihovim izvornim oblicima, uz primjenu izvornih materijala i pokrova od kamene ploče.
Na svim stambenim cjelinama u II zaštitnoj zoni zadržavaju se ili rekonstruiraju kameni avlijski zidovi sa lučnim kamenim dovratnikom avlijskoga ulaza.
III zona zaštite- širi zaštitni pojas obuvata k.č.br. III/127, k.č.br. III/128, k.č.br. III/264, k.č.br. III/271, k.č.br. III/574, k.č.br. III/307, k.č.br. III/277, k.č.br. III/278, k.č.br. III/279, k.č.br. III/285, k.č.br. III/287, k.č.br. III/288, k.č.br. III/289, k.č.br. III/290, k.č.br. III/291, k.č.br. III/292, k.č.br. III/293, k.č.br. III/294, k.č.br. III/295, katastarska parcela koje se nalazi uz k.č.br. III/277 jugozapadno od k.č.br. III/277, katastarska parcela koje se nalazi uz k.č.br. III/272 sjeveroistočno od k.č.br. III/272.
U III zoni zaštite dopušta se rehabilitacija porušenih ili oštećenih objekata i njihovo tekuće održavanje, a moguća je interpolacija stambenih objekata maksimalne dopuštene katnosti objekata P+1 u njihovim izvornih oblicima, uz primjenu izvornih materijala i pokrova (kamen i bijelo bojeni ožbukani zid od cigle za zidanje, kamene ploče ili svijetlosivi crijep za krovni pokrivač, kosi krovovi, drvena konstrukcija krovišta, maksimalnoga nagiba 30o, svi otvori na fasadi zatvoreni prozorima i vratima od nebojenoga drveta).
IV
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
V
Svatko, a posebice nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, županije, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.
VI
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnome ministarstvu nadležnome za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II - IV ove odluke i nadležnome općinskome sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VII
Sastavni je dio ove odluke obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).
VIII
Prema članku V, stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.
IX
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» i «Službenim novinama Federacije BiH».
Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Broj: 07-6-532/03-1
21. siječnja 2003. godine
Sarajevo
Predsjedatelj Povjerenstva
Dubravko Lovrenović
O b r a z l o ž e n j e
I - UVOD
Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članak 2, stavak 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo proglasilo nacionalnim spomenikom, sukladno čla. V i VI Aneksa 8., kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika, sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovome statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Povjerenstvo je donijelo odluku o stavljanju Uzunovićke džamije u Stocu na Privremenu listu nacionalnih spomenika pod rednim brojem 587 pod imenom Džamija Ismail-kapetana Šarića.
Sukladno odredbama Zakona, a na temelju članka V stavka 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
II - PRETHODNI POSTUPAK
Tijekom vođenja postupka izvršen je uvid u:
Ÿ dokumentaciju o lokaciji imovine i vlasničku dokumentaciju (zemljišno-knjižni izvadak i kopiju katastarskoga plana);
Ÿ sadašnje stanje objekta;
Ÿ podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije;
Ÿ povijesnu, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru.
Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o lokalitetu
Lokacija
Uzunovićka džamija nalazi se u Uzunovića mahali u Stocu. Graditeljska cjelina Uzunovićke džamije u Stocu izgrađena je na k.č.br. III/272 i k.č.br. III/273, zemljišnoknjižni uložak br.1187, k.o. Stolac, kako je označeno na kopiji zemljišnoknjižnoga izvatka i kopiji katastarskoga plana koji su sastavni dio ove Odluke. (Prilog 1.).
Povijesni podaci
Uzunovićku džamiju sagradio je hidžretske 1154. (1741. godine) Ismail-kapetan Šarić, što je uklesano na natpisu ploče iznad ulaznih vrata džamije (Mujezinović, 1998., str. 373; Hasandedić, 1990., str. 31). Iz drugog tariha, vidljivo je da je hidžretske 1206. (1791./1792. godine), džamija temeljito popravljena (Mujezinović, 1998., str. 374 i 375). Džamija je sagrađena kao središte mahale Uzunovići, među obiteljskim stambenim cjelinima visoke graditeljske vrijednosti, od kojih su neke postojale i prije njene izgradnje. Sa prostorom džamijske cjeline graniče stambene cjeline: Fildićevina, Serdarevina sa Hromića-kulom, Repkovina, kula sa dvorima obitelji Mahmutćehajić, a u njezinoj blizini je i kula sa dvorima obitelji Grljević. Specifičnost neposrednoga okruženja Uzinovićke džamije je preovlađujući tip stambenih cjelina: kule sa dvorima, što je, dijelom, oblik razvijen u feudalnome načinu stanovanja i prenesen u gradsko tkivo. Stambeni se tip kule sa dvorima rijetko susreće u gradskim cjelinama. Snažan oblikovni element u gradskome pejzažu čine i dvovodni ili trovodni krovovi pokriveni kamenim pločama. Svaka je od stambenih cjelina u okruženju džamije imala kameni okvir avlijskih vrata sa polukružnim lučnim nadvratnikom. Dijelovi kula i svi lučni ulazi sačuvani su i do danas.
Džamija je sagrađena u vrijeme gradnje stambene cjeline kapetanske obitelji Šarića u neposrednoj blizini Čaršijske džamije.
U haremu su džamije izgrađene dvije čatrnje. Za prvu čatrnju H. Hasandedić tvrdi da ju je “…sagradio vakif Šarić što se vidi iz vakufname gdje se određuje da se ona svake godine očisti.” (Slovo Gorčina 1997. godine, str. 97, Hasandedić, 1990., str. 32 ), a drugu je, prema natpisu uklesanome na kamenoj ploči slivnika situiranom južno od čatrnje, hidžretske 1225. (1810. godine), sagradio Salih-ćehaja iz porodice Mahmutćehajića iz Stoca (Mujezinović, 1998., str. 375). Međutim, s obzirom na lokaciju prve čatrnje, neposredno uz sjeveroistočni zid džamije, i s obzirom na obradu materijala i tehnologiju građenja, vjerojatnije je da je čatrnja starija od džamije i da je pripadala starijoj stambenoj cjelini na čijem je zemljištu džamija sagrađena. Vakufnamom je mogla biti utvrđena obveza čišpćenja zatečene čatrnje.
Nakon izgradnje džamije, na nekoliko metara od objekta džamije, sa njene sjeveroistočne strane sagrađen je sibjan-mekteb (Slovo Gorčina 1997 godine, str. 97). Sibjan-mekteb je srušen,a sve do 1991. godine bili su očuvani njegov sjeveroistočni zid u punoj visini sa tragovima dimnjaka na njemu, kao i ostali zidovi do visine od 50 do 60 cm. Godine je 1991. pripremljena dokumentacija za konzervaciju zidova i rekonstrukciju mekteba, što je zaustavljeno zbog rata. Nakon je rata mekteb rekonstruiran na neodgovarajući način, a intaktni izvorni dijelovi zidova nisu više prepoznatljivi.
Šadrvan koji se nalazi u haremu džamije ispred ulaznoga trijema džamije, negdje oko 1912. godine, je sagradio Alibeg Šarić (Slovo Gorčina 1997 godine, str. 98).
Kamena munara džamije je 1964. godine demontirana i prenesena, te preziđivanjem ugrađena u džamiju u Crnićima (Džamija u Crnićima je srušena 1993. godine).
Imamsku su dužnost u džamiji u dugome razdoblju obavljali imami iz obitelji Hromić, koji su spadali u red učenijih Stočana, prepisivači, a i posjednici velikoga broja rukopisa, knjiga i dokumenata. Posljednji je imam Uzunovićke džamije iz te obitelji bio Salih-efendija Hromić, sin Ibrahimov, koga su 1941. godine ubili četnici. Prije njega imam je bio njegov otac, a prije njega Salih-efendijin djed, Abdullah-hodža, poznat i kao Abdi-hodža. Nakon ubistva Salih-efendije Hromića, dužnost imama preuzeo je hafiz Halil Repak i obavljao je sve do zatvaranja džamije 1951. godine. U nekoliko je navrata nakon zatvaranja postojao pokušaj njezinoga obnavljanja i ponovnoga korišćenja. Godine 1964., nakon što je skinuta munara, džamija je odlukom općinskih vlasti pretvorena u skladište pogrebnoga materijala. Godine 1990. džamiji je vraćena izvorna namjena i pokrenuti su istraživački radovi s ciljem njene restauracije.
Uzunovićka džamija i stambene cjeline u njezinome okruženju uništeni su zapaljivim mecima sa fosfornim punjenjem 1993. godine. U potpunosti je izgorio krov i trijem džamije, a zidovi i slikane i kamene dekoracije su znatno oštećene zbog gorenja.
Dosadašnja zakonska zaštita
Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika pod rednim brojem 587, Uzunovićka džamija u Stocu registrirana je kao «Džamija Ismail-kapetana Šarića u Stocu».
2. Opis spomenika
Arhitektura
Uzunovićka džamija u Stocu spada u tipološku seriju džamija sa centralnim prostorom, kosim četverovodnim krovom i kamenom munarom, što je u Bosni i Hercegovini, nakon džamija sa drvenom munarom, najzastupljeniji tip. Sofe i unutrašnji prostor džamije bili su pokriveni jedinstvenim četverostrešnim krovom.
Objekt, vanjskih gabaritnih dimenzija 10,22 x 10,32 m., zidan je od pritesanog kamena vapnenca. Zid, debljine oko 65–80 cm, je sa vanjskih strana rađen pritesanim kamenom u vapnenoj žbuki, a njegova unutrašnjost je punjena komadima lomljenoga kamena i vapnenom žbukom. Kutovi su rađeni provezivanjem krupnijih klesanaca, koji su vezani željeznim klanfama. Vidljiva su mjesta užljebljenja drvenih hatula na mjestima podnožja prozora kao i na mjestima prelaska prozora iz rektangularne u formu prelomljenog luka. Džamija je pokrivena kamenim pločama na četverovodnome drvenome krovištu. Konstrukcija krovišta je opisom najpribližnija sustavu krovišta sa kosim stolicama oslonjenim na veznu gredu obličastoga presjeka dijametra 30 cm, koja se oslanjala na sjeveroistočni i jugozapadni zid (zid koji dijeli trijem od centralnoga prostora). Drvene grede rogova krovišta bile su dimenzija 9x9 cm do 12x12 cm i bile su, zbog težine kamenoga pokrivača, postavljene u gustom poretku na malim međurazmacima od 37-50 cm. Drvene podrožnice poprečnoga presjeka 10x10 cm do 12x12 cm, bile su postavljene veoma gusto, sa međurazmacima mjerenim u ravni rogova od 130-180 cm.
Strehe krova su bile duboke i poduhvaće drvenim kosnicima, a na ulaznoj, sjeverozapadnoj fasadi, streha krova je bila još dublje prepuštena i poduhvaćena drvenim kosnicima-rukama, koji su se oslanjali na zidne ante isturenih zidova trijema i na četiri drvena stupa trijema sa sedlima. Stupovi su trijema bili oslonjeni na kamene postamente. Strehe krova nisu imale oluke.
U dispozicionom se smislu objekt sastojao od ulaznoga natkrivenoga trijema (ulaz u molitveni prostor je sa sjeverozapada) dimenzija 2,86x9,03 m koji je imao dvije vanjske sofe, lijevu dimenzija 2,86x3,75 m i desnu dimenzija 2,75x3,82 m; centralnoga molitvenoga prostora dimenzija 6,07x9,08 m.Središnji molitveni prostor je ima svijetlu visinu (mjereno od poda centralnoga prostora do šiše) od 3,96 m. Mahfil je bio smješten u zapadnome uglu džamije i imao je dimenzije 1,30x2,17 m i svijetlu visine (mjerenu od poda mahfila do šiše) od 1,65 m. Mahfil se nalazio desno od ulaznoga portala, i na njega se pristupalo preko strmih drvenih stuba (stubište je imalo obrazne nosače i gazišta, a nije imalo čela); bio je ograđen drvenom ogradom visine cca 58 cm i preko njega se, kroz zasvedeni ulazni otvor u zidu postamenta munare, pristupalo zavojitom kamenom stubištu munare.
Baza munare je zidana pravilnim tesancima i četverokutnog je presjeka. Kaca munare ima dvanaestokutni presjek. Munara je zidana kamenom tenelijom, koji je fino tesan zubljom. Ograda šerefe je puna, kamena, a čaša šerefe profilirana,.Na oko 60-80 cm visine ispod čaše šerefe bio je isklesan profilirani kameni prstenasti vijenac. Ćulah je bio pokriven tenelijom i učvršćen prstenovima od kovanoga željeza. Visina munare je bila oko 15 m (Slovo Gorčina 1997 godine,str. 96).
Prozorski otvori džamije postavljeni su u jednome horizontalnome pojasu, na sjeveroistočnome zidu je jedan pravokutni prozor, nadsveden plukupolom u unutrašnjostii džamije. Na ostalim vanjskim zidovima su po dva prozora. Prozori imaju neprofilirane šembrane od kamena miljevine koje su formirale pravokutni okvir i iznad njega rasteretni prelomljeni luk formiran od četiri kamena segmenta , koji je na fasadi bio vidljiv. U enterijeru su ti prozori bili nadsvođeni prelomljenim svodom. Prozori na jugoistočnoj i najugozapadnoj fasadi su u prostoru ispod prelomljenih lukova imali kamene tranzene-lunete od miljevine sa različitim geometrijskim motivima. Svi prozori su imali demire od kovanoga željeza.
Okvir portala džamije, vanjskih dimenzija 1,59x2,55 m , sa plitkim lukom iz tri segmenta, rađen je u kamenu miljevini i profiliran je. Sama ulazna vrata portala imaju završetak u formi plitkog luka i svijetle zidarske vanjske mjere 0,97x1,82 m . Kameni ulazni prag je visine 15 cm.
Kameni mihrab smješten na jugoističnome zidu džamije ima poluobličasto udubljenu nišu širine 93 cm i visine oko 3 m koja je pri vrhu profilirano zasvedena sa četiri horizontalna pojasa. Okvir niše izlazi iz korpusa zida 34 cm i ima širinu 1,75 m i visinu od oko 3,90 m i završen je ukrasnim polukružnim završetkom.
Na unutrašnjoj strani sjeveroistočnog zida, blizu kuta zida, lijevo od ulaza, urađena je dolaf-niša širine 66 cm i dubine 35 cm.
Enterijer džamije i ulazna fasada džamije bili su oslikani polihromom dekoracijom.. Nakaš je koristio floralne i stilizirane geometrijske motive. Godine 1991. godine otkrivena su dva sloja polihromnih dekoracija zidova, pa se pretpostavlja da je džamija bila dekorirana već 1741. godine. U drugome sloju, vjerojatno iz 1791. godine raskošno su bili oslikani ulazni portal, mihrab, prozorske niše i zidne površine enterijera, kao i svi vidljivi drveni elementi, uključujući i stupove na sofama. Na razini zidova iznad prozora bila su kaligrafski ispisana imena Allah, Muhammed, Ebu-Bekr, Omer, Osman, Ali, Hasan, Husein. Na antama isturenih zidova trijema bili su oslikani motivi narančinog drveta. Na desnoj anti isturenog zida trijema u visini ispod razine sofa nalazio se sunčani gnomon (sunčani sat), a na jugozapadnoj fasadi istog zida, prema munari, bili su motivi polumjeseca . Kameni isklesani motivi polumjeseca bili su znak objekta sa sunčanim gnomonom, s obziorm na korišćenje lunarnoga kalendara.
Nekada je džamija imala nekoliko mezara u svome haremu, koji su vremenom utonuli ili uništeni. Ispred džamijskoga harema nalazila se javna česma, jedna od čuvenih stolačkih česama, izlivenih u željezu, postavljenih početkom stoljeća. Devedestih godina dvadesetog stoljeća česma je uklonjena.
Integralni dio kompleksa džamije su dvije čatrnje, šadrvan koji je u posljednje vrijeme natkriven drvenom konstrukcijom sličnoj pojednostavljenoj formi sebilja, mekteb , interpolirani uredski i sanitarni prostor smješten lijevo od ulaznih vrata harema džamije, kaldrmirane staze do i oko džamije, kao i četinarska vegetacija koja raste u džamijskome haremu.
3. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Krajem 1991. godine Zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Bosne i Hercegovine je izvršio arhitektonsko snimanje i izradbu tehničkih nacrta postojećeg stanja objekta džamije (Prilog 4.). Projekt revitalizacije cjeline Uzinovićke džamije izradili su 1991. godine Amra i Fehim Hadžimuhamedović.
U isto vrijeme, ekipa konzervatora iz Zavoda (Nihad Bahtijarević, Enes Bahtijarević, Nihad Ćengić) vršila je kratkotrajne istraživačke radove zidnih površina i polihromih zidnih dekoracija džamije.
4. Sadašnje stanje lokaliteta
Zapaljivim mecima sa fosfornim punjenjem 1993. godine je zapaljena džamija. Time je uništen krov džamije, trijem i najveći dio dekoracija. Zbog štetnog djelovanja atmosferskih utjecaja, propadaju strukture kamenih zidova, ožbukane zidne površine, a dekorativna polihroma obrada se prepoznaje samo u tragovima.
Nestručno i bez primjene stručno opravdanih metoda rekonstruiran je objekt mekteba i izvršena je interpolacija krova šadrvana.
III - ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, usvojene na 4. sjednici Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, održanoj od 03. do 09. rujna, 2002. godine, Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:
A. Vremensko određenje,
B. Povijesna vrijednost,
C. Umjetnička i estetska vrijednost
Ci. Kvaliteta obrade,
Ciii. Proporcije,
Civ. Kompozicija,
Cv. Vrijednost detalja,
D. Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, izobrazbena vrijednost)
Div. Svjedočanstvo o određenome tipu, stilu ili regionalnome maniru,
Dv. Svjedočanstvo o tipičnome načinu života u određenome razdoblju,
E. Simbolička vrijednost
Ei. Ontološka vrijednost,
Eii. Sakralna vrijednost,
Eiii. Tradicionalna vrijednost,
Eiv. Vezanost za rituale ili obrede,
Ev. Značaj za identitet skupine ljudi,
F. Ambijentalna vrijednost
Fii. Značenje u slici i strukturi grada,
G. Izvornost,
Giv. Tradicija i tehnike,
Gvi. Duh i osjećanja.
Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu.
Sastavni dio ove odluke su fotodokumentacija i grafički prilozi navedeni u popisu priloga kako slijedi:
1. IMOVINSKO-PRAVNA DOKUMENTACIJA
1.1. UZUNOVIĆA DŽAMIJA KOPIJA KATASTARSKOGA PLANA
1.2. UZUNOVIĆA DŽAMIJA KOPIJA ZEMLJIŠNO-KNJIŽNOGA IZVATKA
2. KARTA SA UCRTANIM ZONAMA ZAŠTITE
3. FOTOGRAFIJE SNIMLJENE PRIJE RUŠENJA OBJEKTA
4. FOTOGRAFIJE SNIMLJENE NAKON RUŠENJA OBJEKTA
5. ARHITEKTONSKI NACRTI-TEHNIČKI SNIMCI OBJEKTA-STANJE PRIJE RUŠENJA (uradio Zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Bosne i Hercegovine)
5.1. TLOCRTI
5.2. SJEVEROISTOČNA FASADA
5.3. JUGOZAPADNA FASADA
6. CRTEŽI- TEHNIČKI SNIMCI OBJEKTA U VLASNIŠTVU AMRE HADŽIMUHAMEDOVIĆ
Korištena literatura
1990. Hivzija Hasandedić, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, El-Kalem, Sarajevo, 1990.
1997. Slovo Gorčina '97, Predsjedništvo Općine Stolac, Mostar, 1997.
1998. Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga 3, 3. izdanje, Biblioteka Kulturno naslijeđe, Sarajevo –Publishing 1998.
Crteži i fotografije u privatnome vlasništvu Amre Hadžimuhamedović
|
