početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Musalla sa grebljem u Kamengradu, graditeljska cjelina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno "Službenom glasniku BiH", broj 32/03.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 1. do 7. jula 2003. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Građevinska cjelina Musalla u Kamengradu, sa grebljem, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nacionalni spomenik). 

Nacionalni spomenik obuhvata zemljište označeno kao k.č. 351/1 Musala, 351/2 Musala,  k.o. Donji Kamengrad, br. posjedovnog lista 0820, opština Sanski Most, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Nacionalni spomenik sačinjava: musalla – mihrab, nadstrešnica i greblje. 

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije), dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

Vlada Federacije dužna je da obezbijedi sredstva za izradu i sprovođenje potrebne tehničke dokumentacije za rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljem tekstu: Komisija) utvrdiće tehničke uslove i obezbijediti finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

           

U cilju trajne zaštite dobra utvrđuje se:

            I zona zaštite  koja obuhvata k.č. 351/1 Musala, 351/2 Musala,  k.o. Donji Kamengrad.

            U sklopu ove zone utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-     zabrana  građenja stambenih, privrednih i poljoprivrednih objekata,

-     zabrana izvođenja bilo kakvih radova na spomenicima koji čine građevinsku cjelinu, osim konzervatorsko-restauratorskih radova, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručno nadziranje nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nadležna služba zaštite),

-     zabranu odlaganja svih vrsta otpada,

-     zabrana obavljanja svih radova na infrastrukturi osim u izuzetnim slučajevima uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno nadziranje nadležne službe zaštite.

 

            II zona zaštite koja obuhvata pojas širine od 200 metara od granica I zone.

            U sklopu ove zone utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-     dozvoljena izgradnja objekata maksimalne visine 6,50 m do početka krovišta, odnosno spratnosti P+1 i maksimalnog gabarita 10x12 m,

-     zabrana izgradnje magistralnih infrastrukturnih ili energetskih objekata, zabrana izgradnje industrijskih objekata i postrojenja za eksploataciju kamena i drugih zagađivača u toku čije izgradnje ili ekspolatacije može da dođe do oštećenja nacionalnog spomenika,

-     zabrana odlaganja svih vrsta otpada.

Vlada Federacije dužna je posebno da obezbijedi sprovođenje sljedećih mjera:

-     izradu elaborata u kome će biti obuhvaćeni istraživački i pripremni radovi na nacionalnom spomeniku u cilju njegove rehabilitacije,

-     izradu projekta rehabilitacije nacionalnog spomenika,

-     rehabilitacija uključuje i dokumentovanje epigrafske građe mezarja, uređenje mezarja i sanaciju oštećenih nišana,

-     istraživački, pripremni, kao i radovi na rehablitaciji nacionalnog spomenika moraju da budu izvedeni prema prema elaboratu i projektu odobrenom od strane nadležnog  ministarstva i uz stručno nadziranje nadležne službe zaštite.

 

IV

 

Stavljaju se van snage svi sprovedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik  ili da dovedu u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

 

VI

 

Ova odluka dostaviće se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu , nadležnoj službi zaštite naslijeđa i opštinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web stranici Komisije  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objaviće se u «Službenom glasniku BiH» i «Službenim novinama Federacije BiH«.

 

 

 

Ovu odluku Komisija  je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

 

 

                                                 Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

Broj: 08.2.-6-896 /03-3   

2. jula 2003.godine

Sarajevo                                   

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

 

Na osnovu Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2, stav 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8., Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,  kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za šta ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku o stavljanju Musalle u Kamengradu  na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 497.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stava 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila sprovođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

 

U toku vođenja postupka izvršen je uvid u:

-     podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-     ZK  izvadak i podatke o vlasništvu,

-     istorijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

 

Na osnovu uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje na terenu, utvrđeno  je sljedeće:

 

1. Podaci o lokalitetu

Lokacija

Graditeljska cjelina Musalla u Kamengradu sa grebljem,  nalazi se u naselju Donji Kamengrad, lijevo od ceste Sanski Most – Bosanska Krupa. Od Sanskog Mosta je udaljena 9 km i obuhvata k.č. 351/1 Musala, 351/2 Musala  k.o. Donji Kamengrad, br. posjedovnog lista 0820, vlasništvo IVZ BiH, opština Sanski Most, Federacija Bosne i Hercegovine.

Istorijski podaci

Ostaci starog grada Kamengrada vidljivi su na brdu iznad sela Donji Kamengrad. Srednjevjekovni grad se po prvi puta pominje 3. maja 1374. godine n.e. u kupoprodajnom ugovoru između lokalnih velikaša. Pošto je cijeli kraj bogat gvozdenom rudom, to je i razumljiv kontinuitet aktivnog života kroz dugi vremenski period. Prvi ostaci praistorijskog života susreću se u neposrednoj blizini –u pećini Hrastovači, koja se nalazi južno od Sanskog Mosta.  U okolini Starog Majdana pronađeni su materijalni ostaci iz praistorisjkog i antičkog perioda. Sličnom kulturnom sloju pripadaju nalazišta u Oštroj Luci, Staroj Rijeci i vezana su za gusto razvijenu mrežu saobraćajnica koji su omogućavali efikasnu ekspoloataciju gvozdene rude. Od nastanka Kamengrada, 1374. godine, pa do pada pod otomansku upravu 1499. godine, nema puno podataka. Po Kreševljakoviću grad je sazidan 1346. godine, a pao je 1463. godine (Kreševljaković, H., 1953., str. 28). Sačuvana je predaja da su Osmanlije opsjedale Kamengrad punih jedanaest godina i da su ga osvojili tek onda kada je sa svojom vojskom na bojište došao sultan Fatih. Ovu predaju prvi prenosi Benedikt Kuripešić, 1530. godine u svom putopisu.

Nakon pada grada, vojne i političke aktivnosti se intenziviraju, a razlog tome je izuzetan strateški položaja Kamengrada. Kada su zauzeli Kamengrad, Osmanlije su ga učinile sjedištem nahije koja je pripadala župi Sana. U gradu je bila smještena posada na čijem je čelu bio dizdar, dok je policajne poslove u podgrađu obavljao najprije subaša, a kasnije vojvoda. Nešto kasnije, oko 1541. godine, osnovan je Kamengradski kadiluk, a od 1624. godine Kamengrad je postao sjedište kapetanije, u koju su spadale i varošice Stari Majdan i Vakuf (Sanski Most). Značaj utvrde Kamengrada počela je opadati padom Bosanske Krupe 1565. godine, iako i dalje ostaje sjedište kadiluka do pred kraj XVI vijeka. Ova je varošica propala krajem XVII vijeka, kada je sjedište kadije i kapetana prenešeno u Majdan.  Do 1933. godine vidjeli su se ostaci kapetanove kule i odžaka na brdu iznad Donjeg Kamengrada.

Po narodnom predanju prilikom osvajanja Kamengrada, sultan Mehmed Fatih II je u Donjem Kamengradu klanjao džuma-namaz i na tom mjestu je podignuta Kamengradska musalla. Na poleđini mihraba musalle bio je isklesan na kamenoj ploči natpis o gradnji musalle, o njenom rušenju 1895. godine i o obnavljanju 18. avgusta 1909. godine. Musalla u Kamengradu stradala je 1942. godine, kada je čitav ostao jedino mihrab sa natpisom. U ratu 1992. – 1995. godine objekat je takođe stradao usljed ratnih dejstava. Godine 1997. stanovništvo naselja je izvršilo sanaciju ratnih šteta na objektu.

 

Dosadašnja zakonska zaštita

Rješenjem Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine br. 02-776-3-62 objekat je stavljen pod zaštitu države.

Musalla u Kamengradu  se nalazi na Privremenoj listi nacionalnih spomenika, pod rednim brojem 497.

 

2. Opis spomenika

Musalla je mjesto gdje se svakoga dana održava salat (obredna molitva ili bogosluženje). Kada se Božiji poslanik Muhamed odlučio nastaniti u Medini on je redoviti salat obavljao u svom domu. Izvanredni salati održavali su se na mjestu koje je bilo smješteno južno od grada. Priča se da je molitva za kišu održavana na musalli i da se i bogoslužje mrtvima održavalo na tom mjestu. Napokon musalla se pominje i kao mjesto  gdje su se držala predavanja. Pomenuti obredi održavali su se ne samo u Medini nego i na drugim mjestima. An Nanavi smatra da su se održavali u gotovo svim glavnim gradovima. Musalla predstavlja prostrano mjesto opasano zidom sa mihrabom, gdje postoji i uzdignuto mjesto za hatiba (Smailagić, N., 1990.,str.135).

Musalla ili namazgah je mjesto za molitvu pod otvorenim nebom i predstavlja jedan od 4 osnovna tipa prostora za obavljanje molitve u islamu. 

Musalle iz vremena osmanske uprave mogu da se podijele u dvije grupe:

-     bajramske musalle - one u kojima se obavljala zajednička molitva svih stanovnika jednog grada u vrijeme Bajrama,

-     česmenske musalle - one koje su služile pojedincima ili manjim grupama da obave molitvu na stanicama duž velikih puteva (cesme musallalari). Dobile su naziv  po česmama koje sačinjavaju obavezni i sastavni dio tih objekata. Na najranijim česmenskim musalama pravac kible određivan je namaz-tašom (kamenom u nivou zemlje), s označenim pravcem,  umjesto mihrabom. 

Osim obavljanja molitvi na dva Bajrama, stanovništvo je izlazilo na musallu radi zajedničke molitve za kišu (istiska) i za ispraćaj hadžija koji su odlazili u Mekku. Neki od gradova su imali posebne lokalitete za tu namjenu. Za gradove u Bosni i Hercegovini karakteristično je i to da su se na musallama molitve obavljale petkom (cum'a namazi).

Musalle su se na balkanskim prostorima podizale nakon formiranja grada.

Musalle su građene na mjestima na kojima je, po tradiciji, obavljen prvi namaz po zauzeću grada, u vrijeme osvajačkih pohoda osmanlijskih sultana, naročito Mehmeda II i Sulejmana Veličanstvenog. Sredstva za održavanje musalla obezbjeđivali su vakufi, o čemu je ostalo zapisano nekoliko vakufnama, kao za musalle u Konjicu, Prizrenu i Janjini (Grčka). Pored ovih vakufskih, postojale su i državne musalle koje su nastajale sredstvima građana, a država je preuzimala na sebe njihovo održavanje. Najbolji primjer državne musalle vezan je za Banjaluku i musallu u Gornjem Šeheru, uz samu obalu Vrbasa, na prostoru koji je imao tople izvore, javne banje i havuze sa toplom vodom, po čemu je cijela mahala dobila ime Ilidža.

Bajramska musalla morala je biti prostrana, kako bi primila veliki broj vjernika. Musalla se morala odlikovati svojim prirodnim položajem. Iz svih tih razloga musalle su često bile udaljene od centra grada ili što je bio čest slučaj u Bosni i Hercegovini, da budu smještene pored neke rijeke.  (Musalla Yalisi), a u starim gradovim u blizini samih gradskih zidina i kapija (Namazgah Kapisi) (Bojanić, D. 1990., str. 39.).

Sama musalla je bila ograđena zidom visine 1,5-2 m na kojima su se obično nalazile četiri kapije sa portalima koji su mogli da budu skromni, ali i nerijetko vrlo bogato ukrašavani. Mihrab i minber, koji su mogli da budu skromni ili raskošni, bili su pokriveni manjom kupolom koja se oslanjala na drvene stubove.Najveća vrijednost musalla bila je u njihovom položaju u prostoru. Posebno je bilo važno njihovo hortikulturno rješenje, odnosno bogatstvo i raspored biljnih vrsta. Evlija Ćelebi opisuje namazgah u Elbasanu kao travnjak okružen sa 57 čempresa.

Nekada su musalle stavljane pod krov i na njihovom mjestu su kasnije izgrađivane džamije koje su nazivane musalla džamijama. Poseban tip musalle služio je i kao mjesto za sastajanje i razgovore učenih ljudi zbog čega su prozvane – musalle  medrese. Česte su bile musalle  izletišta (namazgah mesiresi), dok se kao poseban tip javljaju musalle – groblja (musalla mezarligi) (Bojanić, D. 1990., str. 39.– 40.).

Bajramske musalle u Bosni i Hercegovini su nestajale postepeno, a najviše u doba austrougarske uprave. Nova vlast, u želji da modernizuje orijentalni grad, preuzela je na sebe brigu o gradskim trgovima, šetalištima i parkovima. Tako je naprimjer prestala da postoji sarajevska musalla, jer je austrougarska vlast na tom mjestu napravila park sa državnom zgradom. Bila je potrebna fetva da bi se riješilo pitanje ustupanja zemljišta musalle i nju je izdao Mustafa Hilmi Hadžiomerović, sarajevski muftija i prvi reisul –ul-ulema (Bojanić, D. 1990., str. 42.).

Prostori musalla često su kasnije preuređivani u trgove, poput musalle u Mostaru, kojoj su mihrab i mimber srušeni 1890. godine. Od stare musalle ostao je samo toponim.

Musalla u Kamengradu pripada tipu bajramske musalle. Nalazi se na prostranom platou uz cestu koja vodi prema starom gradu Kamengradu. U sklopu musalle nalazi se i greblje koje je i danas aktivno (Kreševljaković,1998., 30 str.).

Mihrab kamengradske musalle je natkriven drvenom kupolom, koja se oslanjala na četiri hrastova stuba. U dnu stubova su kamene baze, a konstrukcija kupole je poduhvaćena drvenim jastucima. Kupola je bila pokrivena olovnim pločama. Sa unutrašnje strane kupole su bile radijalno pokovane daščice. Do mihraba se nalazila grupa od tri stepenasto postavljena kamena koji su, po svoj prilici, služili umjesto mimbera. Na poleđini mihraba nalazio se uklesan tarih koji glasi: «U vrijeme kada se u ovim krajevima nije čuo glas vjere, podigao je sultan Mehmed han Fatih jedan mihrab i minber, kada je ovo mjesto počastvovao svojim boravkom. Oni su porušeni prije petnaest godina. Sada su ponovno izgrađeni zalaganjem sudije kadiluka, pročelnika vjere, Konjičanina Ismail Šukrij efendije Hadžića na dan 1. šabana 1327. godine.» Natpis je uokviren tordiranom vrpcom.

Intervencijom 1909. godine došlo je do rekompozicije objekta, tako da je sa strana mihraba urađen par malih drvenih mimbera sa alemima. Smanjeni su presjeci stubova, a postavljene su i metalne dijagonalne zatege.

Mihrab je visine 2,90 m. Visina mihrabske niše iznosi 2,10 m, dok je dubina niše (mjereno u središnjem dijelu) 55 cm. Sa prednje strane, u geometrijskoj sredini objekta, je natpis na arapskom jeziku, dok se sa zadnje strane takođe nalazi natpis u kome je navedena godina obnove kamengradske musalle. Prednji dio mihraba je djelimično oslikan, a bočni dio krune mihraba je ukrašen floralnim dekoracijama. Nije poznat datum nastanka slikanih motiva, mada je vidljivo da je u nekoliko navrata izvršena njihova rekonstrukcija.

Sa obje strane mihraba se nalaze postamenti visine 1,31 m, na kojima su smještena dva stilizovana drvena mimbera kvadratične osnove, stranica dimenzija 55x55 cm. Visina mimbera iznosi 1,68 m, bez alema. Ukupna visina – visina sa postamentom iznosi 2,99 m. Krov mimbera je u osnovi šestougaon i od vertikalnog dijela mimbera odvojen je daskom ukrašenom jednostavnom profilacijom.

Nakon II svjetskog rata, musalla je ponovo obnovljena, ali ovaj put nestručno, tako da su svi kameni elementi kompozicije presvučeni debelim slojem betona i kulira. Nema podataka kada je olovni lim skinut i zamijenjen pokrovom od pocinčanog lima.

U kompleksu musalle se nalazi greblje, koje se naziva Musalla. Jedan nišan iz ovog greblja ima natpis iz 1197. hidžretske godine (1782.) (Kreševljaković,1998., 30 str.)

 

3. Konzervatorsko restauratorski radovi:

Na objektu nisu izvedeni radovi za koje je urađen projekat i nadziranje od strane nadležne službe zaštite. Radove su obavljali uglavnom stanovnici okolnih naselja, uz pomoć bogatijih ljudi Sanskog Mosta koji su za to davali određena sredstva: 

-     1909. godine sa strana mihraba urađen je par malih drvenih mimbera sa alemima; smanjeni su presjeci stubova, postavljene su metalne dijagonalne zatege;

-     oko 1950.godine svi kameni elementi presvučeni  su debelim slojem betona i kulira;

-     1997. godine izvršena je sanacija sitnih oštećenja na mihrabu, izrađeni novi drveni mimberi i urađena nova kupola;

-     1997. godine Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH je uradio Program rehabilitacije objekta u kome su navedene mjere koje je potrebno preduzeti prije početka izrade cjelovitog projekta rehabilitacije.

 

4. Sadašnje stanje lokaliteta

Uvidom na licu mjesta ustanovljeno je sljedeće:

-     mihrab i svi kameni dijelovi obloženi slojem kulir-betona nepoznate debljine,

-     tarih-tekst je ostao sačuvan, na jednom kraju je napukao,

-     prednji dio mihraba – niša,  je djelimično oslikan, a bočni dio krune je ukrašen dekoracijama sa floralnim elementima,

-     kamene baze stubova su obložene kulirom nepoznate debljine, a slojevi kamena su jedva vidljivi u ležištima stubova,

-     greblje oko musalle je dobro sačuvano, mada je potrebno ispravljanje nekoliko nišana,

-     lokacija je ugrožena stambenom izgradnjom.

 

III  -  ZAKLJUČAK

 

Primejnjujući Kriterijume za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, usvojene na 4. sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 03. do 09. septembra 2002. godine, Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijumima:

A.Vremensko određenje

B.Istorijska vrijednost

C.Umjetnička i estetska vrijednost

C.III. Proporcija

C.IV. Kompozicija,

C.V. Vrijednost detalja

D.Čitljivost

(dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

D.IV. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru 

E.Simbolička vrijednost

E.II.Sakralna vrijednost,

E.III. Tradicionalna vrijednost,

E.IV. Vezanost za rituale ili obrede,

E.V. Značaj za identitet grupe ljudi

F. Ambijentalna vrijednost

Fi. Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline,

Fii. Značenje u strukturi i slici grada,

Fiii. Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja 

G.Izvornost

G.I. Oblik i dizajn,

G.II. Materijal i sadržaj,

G:III. Namjena i upotreba,

G.V. Položaj i smještaj u prostoru,

G.VI. Duh i osjećanja 

H. Jedinstvenost i reprezentativnost

H.I. Jedinstven ili rijedak primjer određenog tipa ili stila

 

Komisija je donijela odluku o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

Sastavni dio ove odluke su:

-     kopija katastarskog plana,

-     z.k. izvadak,  posjedovni list,

-     fotodokumentacija,

-     situacija.

           

Korištena literatura:

U toku vođenja postupka proglašenja građevinske cjeline Musalle u Kamengradu sa grebljem nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

 

1902.    Šišić, Ferdo, Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić i njegovo doba, Zagreb, 1902.

 

1953.    Kreševljaković, Hamdija, Stari gradovi u BiH, Naše starine I, 1953.,             str. 28

 

1990.    Bojanić, Dušanka, Musalle u Balkanskom gradu, Islamska misao, godina XII, broj 138., Sarajevo, juni 1990., str. 38-45

 

1990.    Nerkez, Smailagić, Leksikon islama, Sarajevo 1990.

 

1998.    M. Mujezinović, Islamska epigrafika u BiH, knjiga III,  str. 30, 31., Sarajevo Publishing, 1998. 

 

2002.    Mrgić – Radojčić, Jelena, Donji Kraji. Krajina srednjovekovne Bosne, Beograd, 2002.

 



Historijsko područje KamengradaMusalla sa grebljem u KamengraduMusallaMusalla, stare fotografije
Musalla - mihrabMihrab, crtež  


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: