Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39 stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 2. do 4. septembra. 2013. godine donijela je

O D L U K U

I

Ostaci graditeljske cjeline džamije sa haremom u Đakovićima, općina Čajniče, proglašavaju se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 1, 2 i 195, (stari premjer), što odgovara k.č. 27, 93 i 250 (novi premjer), k.o. Đakovići, posjedovni list br. 317/0, općina Čajniče, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 9/02, 70/06 i 64/08).

II

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika.           

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će uvjete i osigurati sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

U svrhu trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se mjere zaštite koje se odnose na dio prostora definiranog u tački I, stav 2. ove odluke, i to: od ugla tromeđe parcela k.č. 42, k.č. 1 i seoskog puta k.č. 55, zatim granična linija ide sjeveroistočno i sjeverno granicom k.č. 1, tj. granicom seoskog puta do tromeđe parcela k.č.1, k.č. 215 i seoskog puta k.č. 3. Granična linija dalje nastavlja prema zapadu sjevernom granicom parcela k.č. 1 i 195, te se vraća jugoistočno do tromeđe parcela k.č. 195, k.č. 1 i k.č. 194. Linija dalje ide jugozapadno granicom k.č. 1 sa k.č. 194 i k.č. 42, gdje se vraća na polaznu tačku na tromeđi k.č. 42, k.č. 1 i seoskog puta k.č. 55. U navedenom prostoru utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-       Ostaci objekta džamije u Đakovićima trebaju biti konzervirani i restaurirani, a potrebno je izvršiti djelimičnu rekonstrukciju, uz primjenu izvornih ili istovrsnih materijala i izvornih metoda građenja u najvećoj mogućoj mjeri, uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje u Republici Srpskoj i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske.

-       Svi originalni fragmenti džamije koji su pronađeni i sakupljeni na lokaciji ili na nekom drugom mjestu, trebaju biti registrirani, snimljeni i ponovno ugrađeni u objekat. Do momenta ugradnje, potrebno ih je na odgovarajući način zaštititi.

-       Fragmente koji se zbog visokog stepena oštećenja ne mogu ugraditi potrebno je na odgovarajući način konzervirati i prezentirati in situ.

-       U svrhu osiguranja korištenja objekta u skladu sa principima "živog naslijeđa", nedostajući dijelovi objekta koji ne podliježu obavezi rekonstrukcije trebaju biti izvedeni na način da bude osigurano poštovanje i odgovarajuće prezentiranje izvornih dijelova objekta i jasna razlikovnost svih dodatih dijelova.

-       Sve nadgrobne spomenike pronađene na lokaciji ili na nekom drugom mjestu treba konzervirati i na osnovi raspoložive dokumentacije vratiti na izvorno mjesto, u mjeri u kojoj je to moguće. Nadgrobne spomenike za koje nije moguće precizno definirati raniju lokaciju treba konzervirati i na odgovarajući način prezentirati u sklopu harema džamije.

U cilju osiguranja uvjeta za rehabilitaciju nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće hitne mjere zaštite:

-       uklanjanje otpadaka i čišćenje prostora harema,

-       otkopavanje površinskih slojeva zemlje u cilju pronalaženja ostataka objekta, ili nišana, uz obavezno prisustvo arheologa,

-       sanacija i konsolidacija originalnih dijelova temelja i zidova.

IV

Svi pokretni nalazi koji budu nađeni u toku arheološkog istraživanja bit će pohranjeni u najbližem muzeju koji ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke uvjete ili u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i prezentirani na odgovarajući način.

Izuzetno od stava 1. ove tačke, u periodu do ponovnog otvaranja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, a u slučaju da najbliži muzej ne ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke uvjete, nosioci arheoloških istraživanja dužni su podnijeti pisani zahtjev Komisiji da odredi instituciju u kojoj će arheološki nalazi biti privremeno pohranjeni.

Iznošenje arheoloških nalaza iz prethodnog stava iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

Izuzetno od prethodnog stava, ukoliko vodilac istraživanja utvrdi da je neophodna obrada arheoloških nalaza izvan Bosne i Hercegovine, dokaze o tome će prezentirati Komisiji, koja može dopustiti privremeno iznošenje nalaza iz zemlje, pod detaljno utvrđenim uvjetima.

Nakon dostavljanja izvještaja o provedenom istraživanju, Komisija će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti primjenjivane mjere zaštite koje Komisija utvrđuje.

Komisija u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženje pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta te o tome obavještava Vladu Republike Srpske, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

V

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti u dijelu u kojem su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

VI

Svako, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VII

Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje u Republici Srpskoj, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II–VI ove odluke, te nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VIII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.kons.gov.ba).

IX

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

Broj: 07.3-2.3-53/13-31

3. septembra 2013. godine

Sarajevo

Predsjedavajući Komisije

Dubravko Lovrenović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovi člana 2. stav 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, "nacionalni spomenik" je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Centar za islamsku arhitekturu iz Sarajeva podnio je, dana 22.05.2003. godine, peticiju/prijedlog Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika za proglašenje Džamije u Đakovićima, općina Čajniče, nacionalnim spomenikom BiH.

Udruženje za očuvanje prirodne i civilizacijske baštine "Sinan-paša Sijerčić", Goražde podnijelo je dana 26.09.2005. godine Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika peticiju/prijedlog za proglašenje Džamije u selu Đakovićima nacionalnim spomenikom BiH.

Na osnovi prijedloga, Komisija je pokrenula postupak za donošenje odluke o proglašenju predmetnog dobra nacionalnim spomenikom, u skladu sa članom V Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i odredbama Poslovnika o radu Komisije.

Izjava o značaju dobra

Iako ne postoje sačuvani pouzdani historijski podaci o džamiji u Đakovićima kod Čajniča, sudeći po načinu gradnje može se reći da predstavlja jedan od rijetkih sačuvanih objekata u čajničkom kraju koji je podignut za vrijeme Maldovan Ali-paše Čelje, koji je sličnu džamiju podigao i u Međurječju 1763. godine.

Džamija ima simbolički značaj i značaj za identitet stanovnika tog područja, s obzirom na to da je predstavljala muslimansko vjersko središte za veći broj okolnih sela.

II - PRETHODNI POSTUPAK

U toku vođenja postupka izvršen je uvid u:

-       podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis, arhitektonski snimak i fotografije,

-       uvid u sadašnje stanje dobra,

-       kopiju katastarskog plana,

-       zemljišno-knjižni izvod, 

-       historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištene dokumentacije u okviru ove Odluke.

Prema odredbi člana V stav 2. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 37. Poslovnika o radu Komisije, prije donošenja konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom Komisija će pružiti mogućnost vlasniku predloženog nacionalnog spomenika, podnosiocu peticije, institucijama nadležnim za očuvanje naslijeđa, stručnim i naučnim institucijama, stručnjacima i naučnicima, kao i drugim zainteresiranim licima da iznesu svoje stavove. 

U skladu s tim, Komisija je dopisima broj: 08.2-879/03-1 od 05.08.2003. godine, 07.3-35-2-8/11-292 od 27.12.2011.07.3-35-2-2/13-26 od 08.02.2013. godine, 07.3-35-2-2/13-27 od 09.02.2013. godine i 07.3-35-2-2/13-34 od 26.02.2013. godine zatražila dostavljanje dokumentacije i stavova u vezi sa proglašenjem džamije u Đakovićima od: Općine Čajniče (Načelnik i Organ uprave nadležan za poslove katastra i urbanizam); Ministarstva prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije RS-a; Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog naslijeđa Republike Srpske; Centra za islamsku arhitekturu Sarajevo, Medžlisa IZ Čajniče, Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta, Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, Vakufske direkcije IZ Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Udruženja za očuvanje prirodne i civilizacijske baštine "Sinan-paša Sijerčić" iz Goražda i Selima Hasovića iz Sarajeva.

U "Službenom glasniku BiH" broj 103/12 od 24.01.2013. godine objavljeno je Obavještenje o pokretanju postupka proglašenja predmetnog dobra nacionalnim spomenikom, te poziv vlasnicima i drugim zainteresovanim fizičkim i pravnim licima, tijelima i institucijama da u roku od 30 dana dostave Komisiji svoja stajališta u vezi sa proglašenjem dobra nacionalnim spomenikom.

Nakon toga, Komisiji je dostavljena sljedeća dokumentacija:

-       Selim Hasović iz Sarajeva je dana 25.12.2011. godine dostavio Posjedovni list dobra koji je izdala Općina Čajniče dana 8.12.2011. godine; pregled vakufa sreza Čajniče, fotodokumentaciju iz 2011. Godine.

-       Medžlis IZ Čajniče je uputio dopis broj 01-03-1-02/12 od 09.01.2012. godine u kojem se kaže da ne raspolaže nikakvim podacima o dobru.

-       Zavod za zaštitu spomenika u sklopu Federalnog ministarstva kulture je uputio dopis broj 07-40-4-106-1/12 od dana 12.01.2012. godine u kojem se kaže da dobro prethodno nije bilo zaštićeno niti evidentirano.

-       Selim Hasović i Kasim Čeljo su dana 07.05.2012. godine Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika dostavili Idejno rješenje obnove porušene džamije u Đakovićima, općina Čajniče, izrađeno kod firme „RE-KONSTRUKCIJA“ d.o.o., odgovorni projektant Husejn Zakomac, dipl. ing. arh.

-       Selim Hasović je dana 03.09.2012. godine Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika dostavio kopiju austrougarskog plana Đakovića broj 31-XX-16-a/1,a/3 iz 1884. godine (Arhiv Bosne i Hercegovine, dopis broj 09-49-8-544-2 od 25.07.2012. godine).

-       Selim Hasović je dana 20.09.2012. godine Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika dostavio pismenu izjavu i kopije slijedećih članaka sa pripadajućim fotografijama: Abdurahman Trnčić. Mevludi Šerif. Povodom postavljenja temelja za munaru u Đakovićima. Glasnik Vrhovnog islamskog strješinstva SFRJ br. XXXV/1972, br. 9–10, 1972.; Abdurahman Trnčić. Svečanost povodom izgradnje munare uz džamiju u selu Đakovićima kod Čajniča. Glasnik Vrhovnog islamskog strješinstva SFRJ br. XXXVI/1973, br. 1–2, 1973.

-       Arhiv Bosne i Hercegovine je dana 24.10.2012. godine uputio dopis broj 09-49-8-747/2 u čijem se prilogu nalazi kopija austrougarskog plana s oznakom 31-XX-15-b/2.

-       Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske, područna jedinica Čajniče je dana 22.11.2012. godine uputila dopis broj 21.50/952.2-123/12, u čijem se prilogu nalaze Kopija austrougarske karte koja je van upotrebe, lokalitet Đakovići džamija i izvod iz Posjedovnog lista broj 317/0 za parcele 27, 93 i 250, općina Čajniče, katastarska općina Đakovići.

-       Vakufska direkcija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je odgovorila dopisom broj 09-04-1-212-2/13 od 21.02.2013. godine u kojem se kaže da ne raspolaže nikakvim podacima o dobru, a da se Medžlis IZ Čajniče i Goraždanski muftiluk protive proglašenju džamije u Đakovićima nacionalnim spomenikom, s obzirom na to da bi u tom slučaju Medžlis IZ Čajniče imao problema vezanih za procedure i troškove. U istom dopisu je naglašeno da Medžlis IZ Čajniče i Goraždanski muftiluk ne raspolažu nikakvom dokumentacijom vezanom za spomenuto dobro.

-       Centar za islamsku arhitekturu je odgovorio dopisom broj 10-ŠF-04-22-3/13 od 14.03.2013. godine u kojem se kaže da raspolaže oskudnom dokumentacijom vezanom za džamiju u Đakovićima (karton dobra i fotografije objekta u ruševnom stanju). Predlažu kontaktiranje izvjesnih osoba (Nurija Omerbašić – 21.03.2013. tvrdi da ne raspolaže nikakvom dokumentacijom) koje možda imaju neku dokumentaciju. Centar za islamsku arhitekturu ističe da im je poznat negativan stav Vakufske direkcije IZ i Medžlisa IZ Goražde po pitanju proglašenja dobra nacionalnim spomenikom. Centar se ne slaže s tim stavom i tvrdi da je istog stava i Rijaset IZ u BiH.

-       Građevinski odbor za obnovu džamije u Đakovićima i Džematski odbor IZ Đakovići su uputili dopis Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika dana 21.03.2013. u kojem nisu ponudili nove bitne historijske ili druge činjenice vezane za džamiju u Đakovićima. Priloženi su recentne fotografije džamije i izjave vjernika koji tvrde da je džamija u Đakovićima izgrađena krajem XVII ili početkom XVIII vijeka, te da je rušena i paljena 1914, 1942. i 1992. godine. U dopisu se navodi da se "aktuelne vlasti iz zemljišno-knjižnih knjiga Opštine Čajniče isknjižili i ostatke uništenih džamija u Đakovićima i Međurječju".

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Mjesto i ostaci džamije u Đakovićima se nalaze u selu Đakovići, koje je smješteno 22 kilometra istočno od grada Čajniča, ispod brda Stakorina, u neposrednoj blizini tromeđe Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore. Džamija se nalazi sa sjeverozapadne strane makadamskog puta koji prolazi kroz selo.

Dobro se nalazi na lokaciji označenoj kao  k.č. 1, k.č. 2 i k.č. 195, k.o. Đakovići – stari premjer, odnosno k.č. 27, 93 i 250, k.o. Đakovići – novi premjer, posjedovni list br. 317/0, k.o. Đakovići, općina Čajniče, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Historijski podaci

Čajniče je grad u jugoistočnoj Bosni na granici Crne Gore i Bosne i Hercegovine, i prvi put se kao trg spominje 1477. godine(1), a prije 1582. godine postao je samostalan kadiluk(2).

O Čajniču postoje oskudni podaci u defteru iz 1468/69, a nije pobliže poznato iz srednjevjekovnih izvora(3).

Godine 1582. Čajniče se spominje kao samostalni kadiluk u sastavu Hercegovačkog sandžaka(4). U tom periodu sandžakbeg Sinan-beg Boljanić gradi džamiju, a grad bilježi procvat(5). U osmanskom periodu preko područja Čajniča je vodio put iz Bosne za Carigrad.

O gradnji džamije u Đakovićima kod Čajniča ne postoje historijski podaci ili bilo kakva dokumentacija. Velika sličnost mihraba (oblik, način gradnje, materijal i dimenzije) džamije u Đakovićima i džamije u Međurječju koji je podigao oko 1763. godine Maldovan Ali-paša Čeljo(6), upućuju na pretpostavku da je vjerski objekat u Đakovićima podignut u bliskom historijskom periodu.

O izvornom obliku džamije ne postoje bilo kakvi podaci, ali po svjedočenju Selima Hasovića, koji prenosi i izjave drugih stanovnika okolnih sela, do 1961. godine radilo se o džamiji pokrivenoj četverovodnim krovom sa drvenom munarom i sofama natkrivenim trijemom(7).

Tokom I i II svjetskog rata džamija u Đakovićima je bila spaljivana, ali su sačuvani vanjski kameni zidovi. Poslije oba rata džamija je rekonstruirana(8). Džamija je opsluživala džematlije iz sela Đakovići, Kukavice, Todorovići, Hasovići i Podhrid(9).

Godine 1961. džematlije sela Đakovići, IZ Čajniče, izveli su rekonstrukciju džamije sa drvenom munarom i izgradili imamski stan(10), s tim da su bili očuvani samo vanjski zidovi.

Dana 11.06.1972. godine Odbor IZ Čajniče organizirao je mevlud(11) u džamiji u Đakovićima. Tom prilikom je postavljen temelj za kamenu munaru od sedre, s obzirom na to da je drvena munara dotrajala(12).

Dana 03.09.1972. godine organizirana je proslava povodom završetka zidanja kamene munare. Svečanosti su prisustvovali imami susjednih džemata, hafiz Ismail ef. Fazlić – imam iz Sarajeva, Muharem ef. Hasanbegović – vjerski prosvjetni referent iz Goražda i Ago Čurovac – predsjednik Odbora IZ Goražde(13).

Po popisu iz 1991. godine(14), u selu Đakovići su bila 233 stanovnika, a danas nema stalno naseljenih.

Džamija je teško oštećena 1992. godine(15) i od tada nisu poduzimane mjere u cilju zaštite mjesta i ostataka objekta.

2. Opis dobra  

Prema konceptu prostorne organizacije, u originalnoj formi džamija u Đakovićima sa haremom je spadala u grupu jednoprostornih džamija sa otvorenim sofama i drvenom munarom koje su bile pokrivene jedinstvenim četverovodnim krovom.

Objekat džamije u Đakovićima je bio pravougaone osnove dimenzija 10,00m (dužina) x 8,90m (širina). Ulaz se nalazio na sjeverozapadnoj strani, a ispred se nalazio trijem sa sofama, dubine oko 3,00m. Ulazni trijem je bio oslonjen na drvene stubove koji su počivali na kamenim bazama. Na sjevernoj i zapadnoj strani od ulaza u objekat nalaze se ostaci sofa koje su bile pokrivene daščanim podom. Sofe su bile izdignute od zemlje. Između sofa se nalazio prolaz koji je vodio do mjesta gdje se nalazio ulazni portal(16). Visina zidova džamije do strehe iznosila je oko 5,20m, a sačuvani su uglavnom ostaci zidova do visine od 4,00m. Po svjedočenju vjernika porijeklom iz Međurječja, pod džamije je bio drveni, a unutrašnji zidovi nisu bili dekorisani ili oslikani.

U centralnom dijelu jugoistočnog unutrašnjeg zida se nalazi sačuvana mihrabska niša, polukružne osnove, prečnika od 90cm, a visina mihraba do vrha mihrabske krune iznosi 280cm. Otvor niše se pri vrhu stepenasto završava stalaktitnim ukrasima poredanim u četiri reda. Ovi stalaktitni ukrasi se postepeno sužavaju tako da zatvaraju udubljenje niše i završavaju se mihrabskom krunom. Oko mihrabske niše je izrađen kameni mihrabski okvir, koji je u odnosu na ravan unutrašnjeg zida izvučen 10cm. Visina okvira iznosi 320cm, a debljina ruba iznosi 15cm. Na oštećenom mihrabu je prepoznatljiva hromatska obrada(17).

U sredini sjeverozapadnog pročelja se nalazio ulazni portal, a sa strana po jedan prozor pravougaonog oblika(18). Maksimalna visina pročelja iznosi 250cm.

U centralnom dijelu jugoistočne fasade nalazi se zid mihraba visine od 3,20m, a sa strana su bila pozicionirana po dva pravougaona prozora. Na južnom kraju nalazi se najviši sačuvani ostatak zidova džamije (visinska kota +5,20m).

Na jugozapadnoj fasadi se nalazi ostatak baze munare dimenzija 210cm x 210cm i visine 4,80m, dok se na južnoj strani iste fasade nalaze sačuvani pravougaoni prozori u oba nivoa dimenzija 80cm x 120cm. U donjoj zoni su očuvani drveni okviri bojeni u zeleno i iznad drvene gredice spojene sa konstrukcijom kamenog zida. Djelimično je očuvana malterisana površina na kamenoj podlozi.

Sjeveroistočna fasada je u originalnoj formi bila istovjetna sa  jugozapadnom, s tom razlikom da na njoj nije bila smještena munara. U donjoj zoni na istočnoj strani je sačuvan jedan prozor dimenzija 80cm x 120cm sa metalnim rešetkama, drvenim okvirom i prozorskim krilima bojenim u zeleno. Kao i na jugozapadnoj fasadi, u donjoj zoni je sačuvana malterisana površina.         

Od izvornih materijala za gradnju džamije upotrijebljeni su kamen (zidovi) i drvo(19) (prozori i nadprozornici, krovna konstrukcija, hatule). Vezivo upotrijebljeno za gradnju nosivih zidova džamije je krečni malter. Širina izvornih vanjskih kamenih zidova iznosi 80cm. Zidovi su sa unutrašnje i vanjske strane bili malterisani.

Harem džamije je opasan bodljikavom žicom učvršćenom betonskim stubovima i sa ulaznom kapijom na jugoistoku prema prilaznom putu. Ograda je recentna.

U krugu harema se nalazi stotinjak mezara(20) iz različitih historijskih epoha, od osmanskog perioda (najvjerovatnije od druge polovine XVIII vijeka(21) do druge polovine XX vijeka).

Nišani su jednostavne izrade i rađeni su od lokalnog kamena. Niti na jednom nišanu se ne nalaze natpisi niti godina izrade. Dva najstarija nišana se nalaze pored džamije i pripisuju se utemeljiteljima džamije(22). Ostali nišani su nastali kasnije, ali je zbog oštećenja nastalih vremenom na kamenu lošeg kvaliteta teško odrediti njihovu starost(23).

U krugu harema se nalaze slijedeći nišani:

1. mezar na kojem je kameni santrač, dimenzija 125x248x28 cm; od nišana je ostao samo čatal turban koji je položen na mezar,

2. mezar na kojem su vidljivi samo ostaci kamenog santrača, dimenzija 110x220x20 cm; na mezaru nema nišana,

3. stela bez natpisa, dimenzija 21x12x60 cm,

4. nišan sa turbanom u obliku gljive petougaone osnovice čija je stranica 12 cm i visine 58 cm,

5. nišan sa turbanom u gužve, utonuo u zemlju dimenzija 14x12x30 cm,

6. nišan sa ahmedijom, oštećen vremenom tako da mu je skoro naraspoznatljiv oblik, dimenzija 22x12x55 cm,

7. nišan sa turbanom okrugle osnovice obima 62 cm i visine 56 cm,

8. muški nišan sa turbanom, dimenzija 17x14x25 cm,

9. muški nišan sa turbanom utonuo u zemlju, visine 21 cm,

10. muški nišan sa turbanom, dimenzija 20x10x45 cm,

11. muški nišan sa turbanom, obrastao u mahovinu, dimenzija 19x14x70 cm,

12. muški nišan sa derviškim turbanom, oštećen, dimenzija 15x10x50 cm,

13. muški nišan sa turbanom, dimenzija 22x15x66 cm,

14. stele dimenzija 24x14x40 cm,

15. muški nišan sa turbanom, potonuo u zemlju, visine 33 cm,

16. oboren muški nišan sa turbanom u gužve, dimenzija 16x9x70 cm,

17. muški nišan sa turbanom, dimenzija 14x12x53 cm,

18. oštećena stela, dimenzija 22x10x40 cm,

19. muški nišan sa turbanom, dimenzija 20x12x63 cm,

20. muški nišan sa turbanom, dimenzija 14x12x50 cm,

21. muški nišan sa turbanom, u gužve rađen od čvršćeg kamena, drugačiji od svih ostalih u mezaristanu, okrugle osnovice, obima 68 cm i visine 50 cm, bez natpisa(24).

3. Dosadašnja zakonska zaštita           

Po raspoloživim podacima, džamija u Đakovićima nije ranije evidentirana, niti upisana u registar spomenika kulture na bilo kojem nivou(25).

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Nakon I I II svjetskog rata (1961. godina) vršene su rekonstrukcije džamije u Đakovićima na sačuvanim perimetralnim zidovima.

Godine 1972. izvršena je izgradnja kamene munare sa bazom od čvrstog materijala.

Nakon rušenja džamije 1992. godine nisu vršeni konzervatorsko-restauratorski radovi, ali je 2011. godine izrađen snimak postojećeg stanja, kao i idejno rješenje rekonstrukcije 2012. godine, firma "Re-konstrukcija" iz Sarajeva(26).

5. Sadašnje stanje dobra

Džamija u Đakovićima je teško oštećena 1992. godine, ali nije srušena do temelja. Ostali su sačuvani masivni perimetralni zidovi, do prosječne visine 4m, a maksimalne visine od 5,20m, izrađeni od slaganog kamena, kao i pojedini okviri prozora.

Zidovi su ogoljeni i vidljiva je konstrukcija od slaganog kamena, ali su u donjoj zoni očuvane i malterisane površine.

Četverovodni krov džamije je u potpunosti uništen i ne postoje njegovi ostaci.

Unutrašnjost je izložena utjecajima atmosferalija i tu se nalaze kameni i drugi ostaci objekta. U unutrašnjosti je vrlo dobro sačuvan mihrab. Ne postoje tragovi drvene obloge sofa, ili se nalaze ispod debelog sloja otpadnog materijala.

Munara je srušena, ali je ostala sačuvana armirano-betonska baza.

Prostor harema sa očuvanim mezarima iz različitih epoha je vrlo dobro održavan.

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima ("Službeni glasnik BiH", br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela Odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje (dobra nastala od prahistorije do 1960. godine).

E.         Simbolička vrijednost

ii.          sakralna vrijednost

iii.         tradicionalna vrijednost

v.         značaj za identitet grupe ljudi

G.         Izvornost

v.         položaj i smještaj u prostoru

vi.         duh i osjećanja

Sastavni dio ove odluke su:

-       Imovinsko-vlasnička dokumentacija:

¾      Posjedovni list br. 317/0, k.o. Đakovići, općina Čajniče, izdat kod Područne jedinice Čajniče, Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske, dopis broj 21.50-952.1-1-1693/2011 od 08.12.2011. godine.

¾      Kopija austrougarske karte koja je van upotrebe, lokalitet Đakovići džamija, geometar Valentin Prettner, općina Čajniče, katastarska općina Đakovići – Dopis broj 21.50/952.2-123/12 Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske, područna jedinica Čajniče, od 22.11.2012. godine.

¾      Izvod iz Posjedovnog lista broj 317/0 za parcele 27, 93 i 250, općina Čajniče, katastarska općina Đakovići (broj 21.50-952.1-1-894/2012 od 19.11.2012.) – Dopis broj 21.50/952.2-123/12 Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske, područna jedinica Čajniče, od 22.11.2012. godine.

¾      k.č. 1, k.č. 2 i k.č. 195 KO Đakovići.

Obuhvat zone zaštite počinje od ugla tromeđe parcela k.č. 42, k.č. 1 i seoskog puta k.č. 55. Granična linija zone zaštite zatim ide sjeveroistočno i sjeverno granicom k.č. 1, tj. granicom seoskog puta do tromeđe parcela k.č. 1, k.č. 215 i seoskog puta k.č. 3.

Granična linija dalje nastavlja prema zapadu sjevrnom granicom parcela k.č. 1 i k.č. 195 te se vraća jugoistočno do tromeđe parcela k.č. 195, k.č. 1 i k.č. 194.    

Linija dalje ide jugozapadno granicom k.č. 1 sa k.č. 194 i k.č. 42, gdje se vraća na polaznu tačku na tromeđi k.č. 42, k.č. 1 i seoskog puta k.č. 55 KO Đakovići i time je zatvorena zona zaštite – Katastarske čestice, kao i obuhvat zone zaštite određen na osnovi geometarskog elaborata geometra Ešrefa Salihagića urađenog na osnovu kopije austrougarskog plana s oznakom 31-XX-15-b/2 - selo Đakovići (Stakorina) – Čajniče, geometar Valentin Prettner (Arhiv Bosne i Hercegovine, dopis broj 09-49-8-747/2 od 24.10.2012. godine) – 29.10.2012. godine, Sarajevo.

-       Fotodokumentacija:

¾      Fotografije postojećeg stanja džamije u Đakovićima kod Čajniča, septembar 2011. godine. Fotografirao arh. Husejn Zakomac.

¾      Fotografije postojećeg stanja džamije u Đakovićima kod Čajniča od 13. jula 2012. godine. Fotografirao arh. Adi Ćorović (fotografirano digitalnim fotoaparatom Sony DSC – H10).

-       Dokumentacija o prethodnoj zaštiti:

¾      Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sklopu Federalnog ministarstva kulture broj 07-40-4-106-1/12 od 12.01.2012. godine.

-       Tehnička dokumentacija:

¾      Geometar L. Lajite i saradnik Em. Hellich. Geometarski snimak u razmjeri 1:6250 sela Đakovići (Stakorina) – Čajniče iz 1884. godine. Izdato kod Arhiva BiH, august 2012. godine, Sarajevo (kopiju austrougarskog plana Đakovića broj 31-XX-16-a/1,a/3 iz  1884. godine - Arhiv Bosne i Hercegovine, dopis broj 09-49-8-544-2 od 25.07.2012. godine).

¾      Arhiv Bosne i Hercegovine, dopis broj 09-49-8-747/2 od 24.10.2012. godine sa kopijom austrougarskog plana s oznakom 31-XX-15-b/2 – selo Đakovići (Stakorina) – Čajniče, geometar Valentin Prettner.

¾      Husejn Zakomac, dipl. ing. arh., Idejno rješenje obnove porušene džamije u Đakovićima, općina Čajniče. Sarajevo: "RE-KONSTRUKCIJA" d.o.o. Sarajevo, februar 2012. Godine.

-       Ostala dokumentacija:

¾      Pismena izjava Selima Hasovića iz Sarajeva, rođenog u Hasovićima kod Đakovića 15.05.1949. godine (broj lične karte: 06BHS1111, matični broj: 15051949172668). Sarajevo: 18.07.2012. godine.

¾      Hazim Numanagić. Mezaristan u selu Džakovići kod Čajnića, izvještaj. Sarajevo: august 2012.

Korištena literatura

Tokom vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom, korištena je sljedeća literatura:

1972.    Trnčić, Abdurahman. “Mevludi Šerif. Povodom postavljenja temelja za munaru u Đakovićima”, Glasnik Vrhovnog islamskog strješinstva SFRJ br. XXXV/1972, br. 9–10, 1972.

1973.    Trnčić, Abdurahman. “Svečanost povodom izgradnje munare uz džamiju u selu Đakovićima kod Čajniča”, Glasnik Vrhovnog islamskog strješinstva SFRJ br. XXXVI/1973, br. 1–2, 1973.

1978.    Kovačević-Kojić, Desanka. Gradska naselja srednjevjekovne Bosanske države, Sarajevo: Veselin Masleša, 1978.

1991.    Kreševljaković, H. Izabrana djela II – Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463–1878). Sarajevo: Veselin Masleša, 1991.

1998.    Mujezinović, Mehmed. Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga II. Sarajevo: Sarajevo Publishing, 1998.

1998.    “Stanovništvo po naseljenim mjestima - Popis stanovništva, domaćinstava i poljoprivrednih gazdinstava iz 1991. godine”. Sarajevo: Statistički bilten broj 257, Federalni zavod za statistiku, 1998. godine

2004.    Huseinović, I. i Babić, Dž. Svjetlost Evrope u BiH. Sarajevo: Buybook, 2004.

2008.    Odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika o proglašenju Mjesta i ostataka graditeljske cjeline džamije u Međurječju sa haremom (Maldovan-pašina džamija) kod Čajniča nacionalnim spomenikom donesenoj na sjednici Komisije održanoj od 09. do 15. oktobra 2008. godine u Sarajevu.

(1) Huseinović, I. i Babić, Dž, Svjetlost Evrope u BiH, Sarajevo: Buybook, 2004, 23.

(2) Kreševljaković, H. Izabrana djela II – Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463–1878), Sarajevo: Veselin Masleša, 1991, 346.

(3) Kovačević-Kojić, Desanka, Gradska naselja srednjevjekovne bosanske države, Sarajevo:  Veselin Masleša, 1978, 109. 

(4) Mujezinović, M. Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga II, Sarajevo: Sarajevo Publishing, 1998, 66.

(5) Huseinović, I. i Babić, Dž., Nav djelo, Sarajevo, 2004, 277.

(6) Odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika o proglašenju Mjesta i ostataka graditeljske cjeline džamije u Međurječju sa haremom (Maldovan-pašina džamija) kod Čajniča nacionalnim spomenikom donesenoj na sjednici Komisije održanoj od 09. do 15. oktobra 2008. godine u Sarajevu.

(7) Pismena izjava Selima Hasovića iz Sarajeva, rođenog u Hasovićima kod Đakovića 15.05.1949. godine (broj lične karte: 06BHS1111, matični broj: 15051949172668). Sarajevo: 18.07.2012. godine.

(8) Pismena izjava Selima Hasovića iz Sarajeva, rođenog u Hasovićima kod Đakovića 15.05.1949. godine (broj lične karte: 06BHS1111, matični broj: 15051949172668). Sarajevo: 18.07.2012. godine (na osnovu ranijih iskaza predaka).

(9) Pismena izjava Selima Hasovića iz Sarajeva, rođenog u Hasovićima kod Đakovića 15.05.1949. godine (broj lične karte: 06BHS1111, matični broj: 15051949172668). Sarajevo: 18.07.2012. godine (na osnovu ranijih iskaza predaka).

(10) Trnčić, Abdurahman, “Svečanost povodom izgradnje munare uz džamiju u selu Đakovićima kod Čajniča”, Glasnik Vrhovnog islamskog strješinstva SFRJ br. XXXVI/1973, br. 1–2, 1973, 80.

(11) Mevlud označava tekst recitala – spjevan u sjećanje na Muhammeda, Božijeg poslanika, koji se izvodi 12. Rebiul evela, dana u hidžretskom kalendaru kada se obilježava Njegov rođendan. Istom riječju obilježava se okupljanje i svečanost učenja mevluda. Mevlud je tradicija koja se historijski vezuje za sufijsku prisutnost u Bosni. Osim mevluda na turskom jeziku, u Bosni su se učili mevludi na bosanskom, neki kao prijevod sa turskog, a neki izvorno spjevani na bosanskom jeziku, od kojih su najpoznatiji oni čiji su autori: Salih Gašević, Safet-beg Bašagić, Seid Zenunović Korajli i Rešad Kadić. Učenje mevluda uobičajeno  je među bosanskim muslimanima, ne samo za rođendan Poslanika, nego i u svim slučajevima slavlja, kao npr. useljenje u kuću, rođenje djeteta, otvorenje džamije i sl.

Više podataka u The Encvclopaedia of Islam, New edition, Sv. VI, Leiden: E.J. Brill, 1991, 895–897.

(12) Trnčić, Abdurahman, “Mevludi Šerif. Povodom postavljenja temelja za munaru u Đakovićima”, Glasnik Vrhovnog islamskog strješinstva SFRJ br. XXXV/1972, br. 9–10, 1972, 499–500.

(13) Trnčić, Abdurahman, “Svečanost povodom izgradnje munare uz džamiju u selu Đakovićima kod Čajniča”, Glasnik Vrhovnog islamskog strješinstva SFRJ br. XXXVI/1973, br. 1–2, 1973, 80

(14) “Stanovništvo po naseljenim mjestima – Popis stanovništva, domaćinstava i poljoprivrednih gazdinstava iz 1991. godine”, Sarajevo: Statistički bilten broj 257, Federalni zavod za statistiku, 1998. godine.

(15) Pismena izjava Selima Hasovića iz Sarajeva, rođenog u Hasovićima kod Đakovića 15.05.1949. godine (broj lične karte: 06BHS1111, matični broj: 1505949172668). Sarajevo: 18.07.2012. godine

(16) Svjedočenje Salema Hasovića, porijeklom iz sela Đakovići.

(17) Mihrab, oblikom i hromatskom obradom je vrlo sličan mihrabu Maldovan-pašine džamije u Međurječju – Vidi odluku Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika o proglašenju Mjesta i ostataka graditeljske cjeline džamije u Međurječju sa haremom (Maldovan-pašina džamija) kod Čajniča nacionalnim spomenikom, donesenoj na sjednici Komisije održanoj od 09. do 15. oktobra 2008. godine u Sarajevu.

(18) Iznad su se nalazila još 3 prozora.

(19) U slučaju konstrukcije džamije u Međurječju, drvo je upotrebljeno kao konstruktivni materijal (hatule). Džamija u Đakovićima je izuzetno teško oštećena te se ne može sa sigurnošću tvrditi da je i ona bila izgrađena na isti način.

(20)  Numanagić, Hazim, Mezaristan u selu Džakovići kod Čajnića, izvještaj, Sarajevo: august 2012.

(21) Vidi Odluku Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika o proglašenju Mjesta i ostataka graditeljske cjeline džamije u Međurječju sa haremom (Maldovan-pašina džamija) kod Čajniča nacionalnim spomenikom, donesenoj na sjednici Komisije održanoj od 09. do 15. oktobra 2008. godine u Sarajevu.

(22) Ne postoje natpisi ili dokumentacija na osnovu kojih bi se mogla potkrijepiti takva tvrdnja. Postoje samo usmena svjedočenja vjernika – usmena izjava Selima Hasovića iz Sarajeva, rođenog u Hasovićima kod Đakovića 15.05.1949. godine (broj lične karte: 06BHS1111, matični broj: 1505949172668). Sarajevo: 18.07.2012. godine (na osnovu ranijih iskaza predaka).

(23) Numanagić, Hazim, Mezaristan u selu Džakovići kod Čajnića, izvještaj, Sarajevo: august 2012.

(24) Numanagić, Hazim, Mezaristan u selu Džakovići kod Čajnića, izvještaj, Sarajevo: august 2012.

(25) Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sklopu Federalnog ministarstva kulture broj 07-40-4-106-1/12 od 12.01.2012. godine.

(26) Husejn Zakomac, dipl. ing. arh. Idejno rješenje obnove porušene džamije u Đakovićima, Opština Čajniče. Sarajevo: "RE-KONSTRUKCIJA" d.o.o. Sarajevo, februar 2012. godine.

Dokumentacija prezentirana kao projekat rekonstrukcije nije prihvatljiva sa stanovišta zaštite, a projekat bi trebao biti urađen u skladu sa metodologijom propisanom ovom Odlukom.