Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika,
na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i
Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje
nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 2. do 4. septembra 2013. godine,
donijela je
O D
L U K U
I
Arheološki
lokalitet – Rimski logor i civilno naselje u Makljenovcu, opština Doboj,
proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu:
nacionalni spomenik).
Nacionalni
spomenik čine ostaci temelja kastruma, kanabea i ranosrednjovjekovnog
slovenskog naselja, te pokretni arheološki materijal s lokaliteta.
Nacionalni spomenik nalazi se na prostoru
koji obuhvata k.č. 8072, posjedovni list broj 578/0, k.č. 8071, posjedovni list
broj 1043/1, k.č. 8070, posjedovni list broj 3677/2, k.č. 8069, posjedovni list
broj 2310/3, k.č. 8065/3, posjedovni list broj 1138/2, k.č. 8054/5, posjedovni
list broj 5026/0, k.č. 8064/5, posjedovni list broj 5026/0, k.č. 8064/4,
posjedovni list broj 5025/0, k.č. 8064/3, posjedovni list broj 5027/0, k.č.
8064/2, posjedovni list broj 5028/0, k.č. 8064/1, posjedovni list broj 5029/0,
k.č. 8058/1 i 8058/2, posjedovni list broj 2232/12, k.č. 8057/1 i 8057/2,
posjedovni list broj 1037/0, k.č. 8113/ i 8113/2, posjedovni list 284/3, k.č.
8114/1, 8114/2 i 8114/3, posjedovni list broj 1840/0, k.č. 8115/1, posjedovni
list broj 6341/1, k.č. 8115/3, posjedovni list broj 48/4, k.č. 8116, posjedovni
list broj 46/0, k.č. 8065/1, posjedovni list broj 1138/2, k.č. 8066/1,
posjedovni list broj 1874/5, k.č. 8067/1, posjedovni list broj 1040/0, k.č.
8068/1, posjedovni list broj 450/1, k.č. 8081/1, posjedovni list broj 5148/0, k.č. 8078/4 i 8074, posjedovni list
br. 5194/0, k.č. 8073/1, posjedovni list broj 729/180 i k.č. 8073/2, posjedovni
list broj 5504/1, k.o. Doboj, opština Doboj, Republika Srpska, Bosna i
Hercegovina.
Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere
zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih
spomenika ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir
u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 9/02, 70/06 i
64/08).
II
Vlada Republike Srpske dužna je da obezbijedi
pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu,
konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u
daljem tekstu: Komisija) utvrdiće uslove i obezbijediti sredstva za izradu i
postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o
proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
Prvi
stepen zaštite primjenjuje se na prostor koji obuhvata:
k.č. 8072, posjedovni list 578/0, k.č. 8071, posjedovni list 1043/1, k.č. 8070,
posjedovni list 3677/2, k.č. 8069, posjedovni list 2310/3, k.č. 8065/3,
posjedovni list 1138/2, k.č. 8054/5, posjedovni list 5026/0, k.č. 8064/5,
posjedovni list 5026/0, k.č. 8064/4, posjedovni list 5025/0, k.č. 8064/3,
posjedovni list 5027/0, k.č. 8064/2, posjedovni list 5028/0, k.č. 8064/1,
posjedovni list 5029/0, k.č. 8058/1 i 8058/2, posjedovni list 2232/12, k.č.
8057/1 i 8057/2, posjedovni list 1037/0, k.č. 8113/ i 8113/2 upisani u
posjedovni list 284/3, 8114/1, 8114/2 i 8114/3, posjedovni list 1840/0, k.č.
8115/1, posjedovni list 6341/1, k.č. 8115/3, posjedovni list 48/4, k.č. 8116,
posjedovni list 46/0). U tom stepenu utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
- dozvoljeni
su isključivo istraživački, arheološki i konzervatorsko-restauratorski radovi,
uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje
ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljem tekstu: nadležno
ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite nasljeđa na nivou
Republike Srpske (u daljem tekstu: nadležna služba zaštite);
-
zona je arheološko
nalazište, pa je prilikom obavljanja istražnih radova obavezno obezbijediti
prisustvo arheologa;
-
zabranjeno je
izvođenje građevinskih radova i promjena oblika terena, te izgradnja
infrastrukture, industrijskih objekata i postrojenja;
-
zabranjeno je
prekopavanje lokaliteta;
-
zabranjeno je oranje
dublje od 20 cm;
-
zabranjeno je
neovalašćeno prikupljanje pokretnog arheološkog materijala (nalaza);
- mjere
tehničke zaštite arheološkog lokaliteta mogu se sprovoditi samo uz prethodna
arheološka iskopavanja; nije dopušteno odlaganje bilo kakvog otpada.
Drugi
stepen zaštite primjenjuje se na prostoru koji se nalazi na
udaljenosti od 10 metara prema istoku od granica područja na kojem se
primjenjuju mjere iz prvog stepena zaštite, unutar parcela: k.č. 8065/1,
posjedovni list 1138/2, k.č. 8066/1, posjedovni list 1874/5, k.č. 8067/1,
posjedovni list 1040/0, k.č. 8068/1, posjedovni list 450/1, k.č. 8081/1, posjedovni
list 5148/0, k.č. 8078/4 i 8074, posjedovni list 5194/0, k.č. 8073, posjedovni
list 729/180 i k.č. 8073/2, posjedovni list 5504/1. U tom stepenu utvđuju se sljedeće mjere zaštite:
- zabrana
gradnje na graničnom pojasu sa prostorom koji obuhvata prvi stepen na
udaljenosti od 20 metara;
- zona
je potencijalno arheološko nalazište, pa je prilikom obavljanja istražnih
radova obavezno obezbijediti prisustvo arheologa; zabranjena izgradnja bez
prethodno obavljenih arheoloških istraživanja.
IV
Svi pokretni nalazi, koji tokom arheološkog
istraživanja budu nađeni, biće deponovani u najbližem muzeju koji ispunjava
kadrovske, materijalne i tehničke uslove ili u Zemaljskom muzeju Bosne i
Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i prezentovani na odgovarajući način.
Izuzetno od stava 1. ove tačke, u periodu do
ponovnog otvaranja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, a u slučaju da
najbliži muzej ne ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke uslove, nosioci
arheoloških istraživanja dužni su da podnesu pisani zahtjev Komisiji da odredi
instituciju u kojoj će arheološki nalazi biti privremeno deponovani.
Sav pokretni i nepokretni arheološki
materijal koji bude nađen tokom arheoloških istraživanja neophodno je stručno
obraditi.
Arheolog – vođa arheoloških istraživanja
dužan je nakon izvršenih arheoloških radova da podnese izvještaj Komisiji i
instituciji koja je obavila istraživanja.
Arheolog – vođa arheoloških istraživanja mora
imati na raspolaganju sav nađeni pokretni i nepokretni arheološki materijal dok
traje istraživanje i dok ne završi izvještaj, a najduže za period od tri
godine.
Paralelno s izvođenjem arheoloških
istraživanja, neophodna je sukcesivna konzervacija nepokretnih nalaza na
lokalitetu i konzervacija pokretnog arheološkog materijala i njegovo
deponovanje u odgovarajuće prostore (depoe).
Nakon dostavljanja izvještaja o sprovedenom
istraživanju, Komisija će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti
primjenjivane mjere zaštite koje Komisija utvrđuje.
V
Iznošenje pokretnog arheološkog materijala iz
tačke I stav 2. i tačke IV stav 1. ove odluke (u daljem tekstu: pokretno
nasljeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dozvoljeno.
Izuzetno od odredbe stava 1. ove tačke,
dozvoljeno je privremeno iznošenje pokretnog nasljeđa iz Bosne i Hercegovine
radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove
nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini, odnosno ako se procijeni da se
konzervacija u inostranstvu može izvršiti kvalitetnije, brže i jeftinije.
Odobrenje u smislu prethodnog stava daje
Komisija, ukoliko nesumnjivo bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti
pokretno nasljeđe.
Komisija u svom odobrenju za privremeno
iznošenje pokretnog nasljeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uslove pod
kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povratak u Bosnu i Hercegovinu, kao
i zaduženja pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uslova, te o tome
obavještava Vladu Republike Srpske, nadležnu službu bezbjednosti, carinsku
službu Bosne i Hercegovine i javnost.
VI
Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i
razvojni prostorno-planski akti u dijelu u kojem su suprotni odredbama ove odluke.
VII
Svako, a posebno nadležni organi Republike
Srpske, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih
postupaka koji mogu da oštete nacionalni spomenik ili dovedu u pitanje njegovu
zaštitu.
VIII
Ova odluka dostaviće se Vladi Republike
Srpske, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i opštinskim organima
uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi sprovođenja mjera
utvrđenih u tač. II – VII ove odluke, te nadležnom opštinskom sudu radi upisa u
zemljišne knjige.
IX
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa
pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresovanim osobama u
prostorijama i na web-stranici Komisije (www.kons.gov.ba).
X
U skladu sa članom V stav 4. Aneksa 8. Opšteg
okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.
XI
Ova odluka stupa na snagu narednog dana od
dana objavljivanja u «Službenom glasniku
BiH».
Ovu odluku Komisija je donijela u
sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović,
Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.
Broj:
05.1-2.3-53/13-23
2.
septembra 2013. godine
Sarajevo
Predsjedavajući
Komisije
Dubravko
Lovrenović
O b
r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na osnovuu člana 2. stav 1. Zakona o
sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene
prema Aneksu 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,
„nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih
spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8.
Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao i dobra upisana na
Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik
BiH“, broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu,
a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to dobro
podnesen zahtjev.
Aleksandar Jašarević, kustos - arheolog u
Regionalnm muzeju u Doboju, podnio je, dana 22. 02. 2013. godine,
peticiju/prijedlog za proglašenje arheološkog lokaliteta: Rimski vojni logor i
civilno naselje u Makljenovcu kod Doboja, nacionalnim spomenikom BiH.
U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu
člana V stavak 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje
nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila sprovođenju postupka za donošenje
konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
Izjava o značaju dobra
Osim utvrđenja unutar centralnih plemenskih
područja, koja su činila određeni obrambeni sistem, postojala su i utvrđenja
duž komunikacija, koje su Rimljani podizali paralelno s probijanjem novih i
proširivanjem ilirskih puteva, uklapajući ih u opšti sistem odbrane. Tako je i
vojni logor u Makljenovcu kod Doboja bio smješten na strateški važnom putnom
pravcu i pokrivao određenu teritoriju s većom vojnom posadom, koji je po svojoj
veličini i obliku pripado auxilijarnom tipu. Na osnovu arheoloških nalaza, može
se uvrstiti u utvrđenja izgrađena u doba Flavijevaca. Zidovi kastruma su
kasnije poslužili Slovenima kao zaštita, a vjerovatno su još egzistirali neki
zidovi principije, jer su se njihove nastambe nalazile na samoj njenoj
podnici.
Ranije naselje Slovena bilo je na brdu
Crkvenica, nedaleko kastruma, u rimskom utvrđenju (kasnoantičkom refugiju),
gdje su nađeni grobovi s nakitom, datirani u period od IX do XII vijeka. Na
teritoriji današnje Bosne i Hercegovine poznat nam je manji broj rimskih vojnih
logora, te i iz tog razloga lokalitet dobija na važnosti.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke
o proglašenju, izvršen je uvid u:
- dokumentaciju
o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog
plana i zemljišnoknjižni izvadak),
- podatke
o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o
oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj
vrsti radova na dobru, itd.,
- istorijsku,
arhitektonsku ili drugu dokumentirnu građu o dobru.
Prema odredbi člana V stav 2. Aneksa 8.
Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 37. Poslovnika o
radu Komisije, prije donošenja konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim
spomenikom, Komisija će pružiti mogućnost vlasniku predloženog nacionalnog
spomenika, podnosiocu peticije, institucijama nadležnim za očuvanje nasljeđa,
stručnim i naučnim institucijama, stručnjacima i naučnicima, kao i drugim
zainteresovanim licima da iznesu svoje stavove. U skladu s tim, Komisija je
zatražila:
- dopisom
broj 05.1-35.2-2/13-50, od 13. 03. 2013. godine, zatražena je dostava dokumentacije
i stava u vezi sa proglašenjem Arheološkog lokaliteta Rimski logor i civilno
naselje u Makljenovcu nacionalnim spomenikom BiH od: Opštine Doboj - načelnik,
od Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Banja Luka -
Područna jedinica Doboj, Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i
ekologiju Republike Srpske, Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog
i prirodnog nasljeđa Republike Srpske i Regionalnog Muzeja u Doboju;
-
dopisom broj
05.1-36.1-19/13-45, od 28. 03 2013 godine, zatražena je identifikacija starog i
novog premjera, kao i kopija katastarskog plana šireg obuhvata od Republičke
uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Banja Luka - Područna jedinica
Doboj;
- u
„Službenom glasniku BiH“, broj 19/13 od 12.03.13. godine objavljeno je
Obavještenje o pokretanju postupka proglašenja predmetnog i drugih dobara
nacionalnim spomenicima, s pozivom vlasnicima i drugim zainteresovanim fizičkim
i pravnim licima, tijelima i institucijama da, u roku od 30 dana dostave Komisiji
svoja stanovišta u vezi sa proglašenjem dobra nacionalnim spomenikom.
Nakon toga, Komisiji je dostavljena sljedeća
dokumentacija:
- dopisom
broj: 01-48/13, od 18.03.2013. godine, Muzej u Doboju dostavio podatke kojima
raspolaže o predmetnom dobru (o provedenim arheološkim istraživanjima,
artefaktima smještenim u Muzeju – inventarni brojevi 1124-1233, koordinate
lokaliteta i popis literature u kojoj je isti objavljivan);
-
dopisom broj:
21.20/952-1-180/13, od 20.03.2013. godine, Republička uprava za geodetske i
imovinsko-pravne poslove Banja Luka, Područna jedinica Doboj dostavila je
Komisiji podatke o vlasništvu i posjedu;
-
dopisom broj:
05/111/2013, od 14.03.2013. godine, Grad Doboj, Administrativna služba -
odjeljenje za prostorno uređenje, obavijestila je Komisiju da se kod istog
odjeljenja može provjeriti da li je predmetni lokalitet u obuhvatu donesenog
planskog akta na području opštine Doboj, ali uz dostavljenu kopiju katastarskog
plana s tačno navedenim katastarskim česticama;
-
dopisom broj: 21.20/952.1-363/13,
od 11.04.2013. godine, Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne
poslove Banja Luka, Područna jedinica Doboj dostavila je Komisiji
identifikaciju starog i novog premjera;
- do
momenta donošenja odluke nije dobijen stav vlasnika (privatno vlasništvo).
Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i
stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
dobra
Rimski vojni logor - kastrum i civilno
naselje – kanabe, bili su podignuti u polju, na strateški bitnoj komunikaciji,
neposredno iznad ušća Usore u Bosnu, na lokalitetu zvanom Gradina, u
Makljenovcu, oko 4 kilometra južno od Doboja, istočno od nekadašnje željezničke
pruge Doboj-Teslić. Nadmorska visina lokaliteta iznosi 144 m, geografska širina
44°42'
39″, geografska dužina 18°04
22″.
Nacionalni spomenik se nalazi na parcelama
označenim kao kao k.č. 8072, posjedovni list 578/0, k.č. 8071, posjedovni list
1043/1, k.č. 8070, posjedovni list 3677/2, k.č. 8069, posjedovni list 2310/3,
k.č. 8065/3, posjedovni list 1138/2, k.č. 8054/5, posjedovni list 5026/0, k.č.
8064/4, posjedovni list 5025/0, k.č. 8064/3, posjedovni list 5027/0, k.č.
8064/2, posjedovni list 5028/0, k.č. 8064/1, posjedovni list 5029/0, k.č.
8058/1 i 8058/2, posjedovni list 2232/12, k.č. 8057/1 i 8057/2, posjedovni list
1037/0, k.č. 8113/ i 8113/2 upisani u posjedovni list 284/3, 8114/1, 8114/2 i
8114/3, posjedovni list 1840/0, k.č. 8115/1, posjedovni list 6341/1, k.č.
8115/3, posjedovni list 48/4, k.č. 8116, posjedovni list 46/0, k.o. Doboj,
opština Doboj, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.
Istorija
dobra
Nakon Batonovog rata (Bellum Batonianum), koji je trajao od 6. do 9. godine, Rimljani su
pokorili ilirska plemena. Vodeću ulogu u navedenom ratu imali su Breuci i
Desidijati, a zna se (pouzdano) da su borbe vođene s obje strane Save (Savis) u područjima između Sremske
Mitrovice (Sirmium) i Siska (Siscie)(1).
Pokorenu zemlju Rimljani su pacifikovali odvođenjem u ropstvo, raseljavanjem
stanovništva, masovnim regrutovanjem, te konfiskovanjem zemlje i prirodnih
resursa. Represivne mjere bile su takve da se ilirska i panonska plemena nikada
više nisu pobunila, priznavši rimsku vlast, a zauzvrat su dobila plemensku
autonomiju (civitates peregrinae),
ali bez rimskog građanskog prava. Radi lakšeg nadzora, Rimljani su 10. godine
oformili dvije provincije, Dalmaciju i Panoniju. Veći dio današnje Bosne i
Hercegovine pripao je Dalmaciji, dok je Panoniji pripao široki pojas južno od
Save. Podignuti su vojni logori i putevi za nadzor domicilnog stanovništva. Sve
do odlaska legija iz Dalmacije oko 70. godine rimska vlast se oslanjala na
vojsku (doba prefekturalne uprave), ali je sarađivala i s plemenskim vođama (principes, praepositi). Proces
romanizacije tekao je sporo, najveći dio stanovnika u unutrašnjosti zemlje
ostao je dugo u statusu peregrina,
koji su bili slobodni, ali bez građanskih prava. Građansko pravo liberalnije su
počeli dodjeljivati Flavijevci, pa su se po njima novi građani zvali Flavii, a
svim slobodnim stanovnicima Carstva podijelio ga je 212. godine M. Aurelije
Antonim Karakala, te isti postaju cives
Romani. Svojom službom u vojsci, Delmati i Panoni, dali su značajan
doprinos, te od njih potiču i neki tzv. vojnički carevi, kao što su Klaudije
Gotski (270), Dioklecijan (248)(2).
Rimska okupacija dovela je do značajnih promjena
u društvenom životu ilirskog i panonskog stanovništva(3). Dotad slobodna plemena morala su se
obavezati na plaćanje danka (tributum)
i na služenje u rimskim pomoćnim jedinicama (auxiliarii). Izgubili su političku slobodu prilagođavajući se
rimskom društvenom poretku i načinu života. Rimska civilizacija imala je
izrazito gradska obilježja (urbanitas),
dok su Iliri i Panoni (kolektivna imena za raznorodna plemena) živjeli u
predurbanoj i protourbanoj fazi u okvirima većih ili manjih etničkih zajednica
(plemena i savezu plemena), podijeljenih na rodovske (pagi) i teritorijalne (civitates)
zajednice u utvrđenim gradinskim naseljima (castella,
oppida). Među plemenima česti su bili sukobi zbog međaša. Pašnjaci i šume
pripadali su rodovskim zajednicama.
Na diplomama o otpustu iz vojske i na
nadgrobnim spomenicima, sačuvalo se više potvrda o vojnoj službi pripadnika
pojedinih plemena. Postojale su i one civitates koje nisu davale vojnike u
augzilijarne jedinice ili su ih davale za službu, ali samo unutar granica
provincije (bar u počecima)(4).
Kada govorimo o sistemu odbrane ili o
utvrđenjima, koja su imala određeni vojno-strateški zadatak na području Bosne i
Hercegovine u rimsko doba, potrebno je sagledati o kakvom se sistemu odbrane
ili utvrda radilo, u krajevima u kojima su do rimskih osvajanja živjela ilirska
plemena(5). Važnu ulogu u tom sistemu odigrao je i sam
geografski položaj provincije Dalmacije, smještene između istočne obale Jadrana
i Panonije, čiji su centralni dijelovi dio današnje Bosne i Hercegovine. Kada
su Rimljani definitivno pokorili Ilire 9. godine n.e., na navedenim prostorima
javlila su se utvrđenja iz dva različita istorijska razdoblja. Prvi period
obuhvatao je prva dva vijeka ili period tzv. pacifikacije (pax romana), a drugi, nakon jednog mirnog, ali kratkog razdoblja, nemirno,
tj. ratno razdoblje, kojeg karakterišu sukobi na granicama Rimskog carstva.
Utvrđenja iz perioda pacifikacije (I i
II vijek)
Kroz dugi period ratovanja s Ilirima,
Rimljani su stekli veliko iskustvo, te su morali naći određenu primjenu u
pacifikaciji zemlje i u izgradnji utvrđenja, formirajući obrambeni sistem. Na
takav način željeli su zadržati pod svojom vlašću pokoreno ilirsko područje, na
što su ih posebno motivisale sjeverne granice Rimskog carstva, koje su carevi
Avugust i Tiberije pomjerili na Dunav. Probijanje novih cesta i dograđivanje
postojećih ilirskih puteva, paralelno je pratila i izgradnja utvrđenja kao
sastavni dio rimske vojne strategije u sistemu odbrane. Iz istih razloga,
Rimljani su utvrđenjima obezbjeđivali i rudarska područja, a naročito rudnike
željeza(6). U pogledu romanizacije, politiku Rima
najvećim je dijelom provodila rimska vojska, u samom početku su to bile VII i
XI legija, koje su od 42. godine nazvane Cl(audia)
p(ia) f(idelis)(7).
Nakon odlaska ovih legija, od doba Flavijevaca, obavezu obezbjeđivanja osvojene
teritorije, preuzele su pomoćne jedinice - kohorte.
Osim utvrđenja unutar centralnih plemenskih
područja, koja su činila određeni odbrambeni sistem, postojala su i utvrđenja
duž komunikacija, koje su Rimljani podizali paralelno s probijanjem novih i
proširivanjem ilirskih puteva, uklapajući ih u opšti sistem odbrane. Glavni
organizator i realizator navedenih cesta bio je Publije Kornelije Dolabela,
carski namjesnik za provinciju Dalmaciju. Dakle, bili su to osnovni putni
pravci s ishodištem u Saloni, odakle su se granali i vodili prema unutrašnjosti
kroz ilirske zemlje, praćeni utvrđenjima s vojnim posadama, obezbjeđujući
ukupan tranzit prema sjeveru sve do Limesa na Dunavu(8).
Utvrđenja iz III i IV vijeka
Nakon perioda pacifikacije, u III i IV vijeku
javlja se nemirno, ratno razdoblje, koje se u smislu odbrane bitnije razlikuje
od sistema i ciljeva prvobitno navedenog razdoblja. Pred opasnošću od novih
naroda, germanskih plemena na zapadu, Gota i Perzijanaca na istoku, napuštena
utvrđenja iz doba pacifikacije se revitalizuju, kako bi još jednom poslužila
kao utvrđenja i refugij. U novonastaloj situaciji, već romanizovani Iliri, tj.
rimski građani, vjerno služe Rimskom carstvu(9).
Treba svakako napomenuti da se u doba kasne antike, javljaju veliki
arhitektonski kompleksi u vidu kastruma s osnovnom karakteristikom ugaonih kula
i kula na vratima. Taj tip utvrđenja naziva se kastron (u BiH su to Mogorjelo i
neistražena građevina na Gromilama u Karauli kod Kaknja).
Vojni logor u Makljenovcu kod Doboja je u
vrijema pacifikacije pokrivao određenu teritoriju s posadama. To je područje,
gledano s današnjeg arheološkog aspekta(10),
moglo najvjerovatnije biti zemlja Dezidijata s većom vojnom posadom u kastelu.
Gotovo sva rimska utvrđenja su imala četiri
ulaza (portae) na svakoj strani, mada
je moglo biti i izuzetaka, a bila su branjena kvadratičnim ili pravouglim
kulama(11). Teška drvena vrata zatvarala su ulaze.
Glavni ulaz tradicionalno je bio okrenut ili prema istoku ili prema
neprijatelju. Ulice unutar logora T-oblika, su se sjekle u centru, gdje su bile
locirane upravne zgrade (principia),
odakle je zapovjednik imao dobar pregled prema glavnoj ulici (via praetoria) i na glavna ulazna vrata
(porta praetoria). Stražnja vrata (porta decumana) uobičajeno su se
nalazila na sredini stražnjeg bedema, a odatle je išla ulica (via decumana) prema principiji.
Komunikacija unutar utvrđenja bila je kompletirana perifernom ulicom (via sagularis). Između zgrada ostavljan
je manji prazan prostor, koji je preko via
vicenarie korespondirao sa svim glavnim ulicama unutar logora. Utvrđenja su
takođe bila branjena iskopanim rovovima i bedemima (grudobranima). Kako kamen
nije uvijek bio dostupan, bedemi utvrđenja su mogli biti građeni i od drugih
materijala (zemlja, busenje, drvo).
Principija,
smještena u samom centru logora, često je inkorporirala i basilicu, koja je na jednoj strani imala uzdignuti podij. Iza nje,
nalazile su se prostorije (uredi oficira, riznica za čuvanje novca, oružarnica),
obično njih pet u nizu, od kojih je centralna bila svetilište (aedes)(12).
Zgrade u kojima su bili smješteni vojnici imale su prostor za čuvanje oružja i
oruđa, spavaonice, a u slučaju da su u logoru bili stacionirani konjanici i
štale za konje. Neki od većih logora imali su i bolnice (valetudinarium) i medicinsko osoblje(13).
Na području Bosne i Hercegovine dosad(14) su poznati logori: Humac, Makljenovac kod
Doboja, Šipovo, Lutvin Han na Drini kod Srebrenice i Banja Luka (castra). Osim logora, postojao je veliki
broj utvrđenja (castella) koja su
služila za smještaj manjih posada i straža, a kao takvi poznati su u rudarskim
područjima i na važnijim komunikacijskim mjestima. Kod navedenih logora
ustanovljeni su ostaci civilnih naselja (canabae).
Naselje u Makljenovcu doživjelo je procvat krajem II i početkom III vijeka, a u
blizini ovog rimskog vojnog logora bio je smješten kasnoantički refugij
(Crkvina na Makljenovcu)(15).
Propašću Zapadnog Rimskog carstva 476. godine
Dalmacija dolazi pod vlast Odoakara, zapovjednika germanske vojske u Italiji.
Tako istočni car postaje i zapovjednikom Dalmacije. Teško socijalno stanje i
velike nepravde podstaknule su cara Zenona (474-491) da nagovori Istočne Gote
na rat protiv Odoakara, koji je poveo Teodorik 488. godine i osvojio Dalmaciju
i Panoniju. Ovim je i područje današnje Bosne i Hercegovine ušlo u satav
istočnogotske države, u kojoj su stanovnici živjeli mirnim životom. U tom
istorijskom razdoblju počinju ponovo raditi rudnici (metalurgija i zanati), a u
vezi s tim oživljava saobraćaj i trgovina. Među istočnim Gotima dolazi 535.
godine do velikih nesuglasica, pa Istočno carstvo osvaja ponovo jedan dio
Dalmacije. Na osnovu novog političkog stanja, sužava se i geografski pojam
Dalmacije, jer se granica pomjera s Drine na Bosnu. Provalom južno od Save,
Avari i Slaveni 602. godine narušavaju kratki period mira i prekidaju zadnje
ostatke antičke državne organizacije u našim krajevima(16).
Pad Salone smatra se prekretnicom prema novom
dobu, obilježenom procesom naseljavanja Slovena(17).
Slovenska plemena Hrvati i Srbi, uz dozvolu vizantijskog cara, naselili su
čitavu oblast nekadašnje provincije Dalmacije, osim utvrđenih vizantijskih
gradova na obali.
2. Opis dobra
Kastrum(18)
Iz rimskog perioda ostali su donekle sačuvani
temelji bedema i zgrade unutar kastruma, te temelji banja u kanabama, naselju
uz kastrum. Zidovi su mjestimično bili iskrčeni, a na pojedinim mjestima
sačuvani su bili samo fragmentarno. Kastrum, oblika izduženog pravougaonika -
paralelograma (160x134 m), bio je utvrđen širokim zidom, zaobljenim na
uglovima. Zid omotača kastruma bio je gotovo do temelja raznesen. Zid se
najbolje mogao pratiti s unutrašnje strane, s koje je dijelom bio zaštićen
zemljanim nasipom, dok je vanjska strana više stradala prilikom obrađivanja
njiva. S njega je većim dijelom skinuta oplata, od lijepo tesanih kamenih
kvadera, a očuvalo se samo jezgro od smjese velikih oblutaka vezanih malterom i
šljunkom.
Dosta dobro je bilo očuvano jezgro južnog
bedema, koje se moglo pratiti i ispred samog jugozapadnog ugla bedema širine
1,30 m. Zapadni bedem, zaštićen nasipom bio je dobro očuvan. Pred samim
zapadnim vratima, bio je očuvan u potpunoj širini od 1,60 m, na osnovu čega bi
se moglo zaključiti da je zid bedema zajedno s oplatom morao biti širok oko 2 m
ili više. Zapadni bedem se nije mogao pratiti jer je njegov sjeverni dio bio
obrastao drvećem. Istočni bedem se mogao pratiti s unutrašnje strane do pred
sam sjeveroistočni ugao. U blizini ovog ugla bedem je s obje strane bio
iskrčen. Prilikom obrađivanja njiva iskrčen je i sjeverni bedem, koji se samo
mjestimično mogao pratiti (obrastao drvećem). Uglovi bedema, kao što je i
uobičajeno za ovakve kastrume, bili su svuda polukružni i u njima su se, negdje
bolje, negdje lošije, očuvali temelji kula trapezoidnog oblika. Najbolje
očuvani su bili temelji kule u sjeveroistočnom uglu bedema (5,70x3,60x4 m). Na
unutrašnjoj strani sjeverne kule bio je očuvan i dio oplate od lijepo tesanog
kamena. Kod ostalih kula sačuvala se samo podloga visine 0,60 m do 0,80 m od
oblutaka vezanih malterom, koja je bila mjestimično oštećena, a temelji su
iznosili: u jugozapadnom uglu: 3,80x2,80x2,70 m, a u sjeverozapadnom uglu:
5,00x3,20x3,50 m. U jugoistočnom uglu nije bila smještena kula, gdje je u
polukružnom dijelu dograđen paralelni zid, koji je zatvaro uski prostor. Jedino
je ovdje jezgro omotača iznosilo 0,70 m visine, 1,50 m širine, dok je
unutrašnji paralelni zid bio širine 1 m.
Na svakoj strani bedema kastruma nalazila su
se po jedna utvrđena vrata. Kod istočnih, južnih i zapadnih, uzdizao se s obje
unutrašnje strane ulaza, nasip od zemlje, visine 1 m i dužine 20 m. Čini se da
oko sjevernih vrata nije postojao nasip. Glavna i ujedno najveća vrata s dva
ulaza na južnom bedemu, bila su utvrđena s po jednom kulom s obje strane ulaza.
Između ova dva ulaza bio je široki zid, koji ih je razdvajao (2,20 m širine)(19).
Principija
Principija, dimenzija 41x33 metra, bila je
smještena u centru prostora ograđenog bedemima, u ovoj građevini kojoj su
obavljani administrativni i vojni poslovi, te vršeni određeni religiozni
obredi. Iako bi po pravilu principija u rimskom legionarskom logoru bila
paralelna s bedemima, u slučaju logora kod Makljenovca je izgrađena, kao i kod
drugih logora sličnih tipova, s uobičajnim blagim odstupanjem njenih zidova od
zidova bedema. Principijin jugozapadni ugao nešto više je bio okrenut prema
jugu, tako da je ulaz u građevine odstupao od pravca puta koji je spajao
zapadnu i istočnu kapiju (via principalis).
Temelji zgrade principije su se sačuvali samo 0.2 do 0.3 metra, a mjestimično i
0.1 do 0.15 metara pod površinom zemlje. Ulaz u građevinu ležao je s južne
strane, nasuprot glavnih južnih vrata na bedemu. Desno i lijevo uz ulaz su
pronađene male prostorije koje su vjerovatno bile male stražarnice. Kroz ulaz
se dolazilo u otvorenu prostoriju bez podnice (prostorija 1), iz koje se dalje
prema sjeveru išlo u najveći otvoreni prostor u građevini (prostorija 5). Ovaj
otvoreni prostor bi po pravilu trebao da ima stubove na zidu koji je dijelio s
prethodnom prostorijom, ali nisu pronađeni dokazi o njihovom postojanju. U
istočnom dijelu otvorenog prostora konstatovan je sloj isitnjene muljike, ispod
kojeg se nalazio debeo sloj nasutog šljunka, a ispod njega pronađena je
podnica, koja je ležala pola metra dublje od ostalih u građevini. Ovako
pronađeni ostaci upućuju na moguće postojanje objekta s hipokaustom, zatrpanog
u kasnijoj fazi riječnim šljunkom i isitnjenom muljikom. S obje strane
otvorenog prostora (prostorija 5) nalazili su se uži hodnici, na koje su se
nastavljale manje prostorije, koje su služile kao oružarnice u logorima sličnog
tipa. Iako je podnica prednjih prostorija principije bila samo mjestimično
sačuvana, slojevi spomenutih prostorija dali su najbrojnije i najvažnije nalaze
unutar principije. Nađene su: velike količine rimske i slovenske keramike, terra sigillatae, bronzani ukrasi za
vojnu opremu, fibule, stilusi, brojni ključevi, vezane male pločice pancera,
veća količina bronzanog i srebrenog rimskog novca(20), te
dijelovi paradne kacige(21). Sjeverno
od navedenih prostorija bila je prostorija 8, koja je išla cijelom dužininom
principije, te se uz njenu sjevernu stranu pružao niz manjih prostorija, od
kojih je najvažnija bila, ona nešto veća u sredini, u kojoj je obično bilo
smješteno svetilište. Iako su podnice manjih prostorija bile jako plitko pod
zemljom, ipak je ostalo dovoljno ostataka da se može reći da se radilo o
podnicama od estriha. Temelji sjevernih prostorija su bili vrlo široki, a i
zidovi su bili širi od prostorija na južnom dijelu građevine. Zbog toga što su
ostaci ovog dijela principije bili relativno plitko pod zemljom, nađeno je
manje arheoloških artefakata (nekoliko fragmenata keramike, bronzanih aplika i
kovanica). Iz ovog razloga se funkcije prostorija 9-15 mogu odrediti samo na
osnovu analogija s ostalim logorima. Prostorija 12, kao što je već rečeno, bila
je svetilište i mjesto za čuvanje zastava, dok su ostale služile kao
kancelarije za potrebe stacioniranih vojnika. Neubičajna pojava je nadogradnja
više manjih prostorija i većeg dvorišta uz jugozapadni dio principije. Zidovi
ovih prostorija bili su rađeni od muljike, što je osobina antičkih građevinskih
objekata izgrađenih od III vijeka pa nadalje. Na temelju pronađenih nalaza u
ovim prostorijama može se zaključiti da se ovdje radi o lončarskoj radionici.
Tokom arheoloških istraživanja Irme Čremošnik, nije iskopan cijeli obim
nadograđenog dijela principije. Sjeverno od pretorije su bile smještene
nastambe vojnika, dok je južno bilo polje za vježbanje vojnika(22).
Civilno
naselje (canabae) i javna zgrada banje
Civilno naselje se protezalo 150 do 200
metara od jugozapadnog ugla logora, paralelno s njegovim zapadnim bedemom,
skretalo i približavalo se jugozapadnom uglu logora, obilazilo ga, da bi se tu
gubio trag naselja. Na jugozapadnom dijelu ove cjeline pronađena je javna
zgrada banje. Zbog okolnosti u kojima je pronađena ova građevina, nađen je mali
broj nalaza, te je otkopan samo njen manji dio, dimenzija 20x33 metra.
Pretpostavlja se da je banja bila veličine 40x50 metara(23). Pronađeni su: hipokaustni stubići(24), praefurnium
(peć) u sklopu hipokaustnog sistema zagrijavanja, kosi kanal koji je vjerovatno
služio kao supstrukcija latrine (nužnika). Od nalaza je pronađeno nešto
keramike, kovanica, predmeta od kosti i alatki. Uz rimske nalaze konstatovani
su i nalazi iz kasnijeg perioda: kameni mlin koji je počivao na posudi debelih
zidova, fragmenti grube keramike i sloj gareži koji ukazuje na kasniju drvenu
nastambu izgrađenu unutar ruševine banje. Civilno naselje istraženo je na
manjoj površini od logora, ali ipak se mogu uočiti određene pojave. Većina
građevina su bile drvene, s temeljom od šljunka, te su bile poredane sa zapadne
strane šljunkovitog puta koji je išao od banje prema sjeverozapadnom uglu
logora i vjerovatno je vodio prema njegovim sjevernim vratima(25).
Slovenske
nastambe pronađene na arealu principije
Na cijelom arealu lokaliteta logora i
civilnog naselja pronađeni su, uz rimsku, i fragmenti slovenske keramike
lošijeg kvaliteta. Ostaci nastambi evidentirani su samo na principiji i banji,
kojima se nije mogao odrediti tip jer nisu bile ukopane u zemlju, već su bile
građene direktno na podnici ili šutu iz rimskog perioda. Bile su građene od
oblijepljenog pruća. Slične nastambe postojale su i nad ostacima prostorija 8
do 15, ali ne postoje direktni dokazi, jer su ostaci bili veoma plitko u
zemlji. U drugim dijelovima logora ne postoje arheološki ostaci koji bi
upućivali na postojanje slovenskih nastambi. U principiji je pronađeno i
nekoliko ognjišta(26).
Pokretni
nalazi(27)
Prilikom iskopavanja logora i civilnog
naselja pronađen je veliki broj različitog arheološkog materijala, a najveći
broj nalaza je keramičke prirode. Pronađene su sljedeće vrste keramike:
- terra sigillata iz
sjeveroafričke radionice Chiara, što predstavlja najsjeverniji nalaz ove vrste sigillatae(28),
-
provincijska rimska
keramika,
-
crveno obojena i
mramorirana keramika(29),
-
siva, bjeličasta i
crvena keramika(30),
- nekoliko
fragmenata posuda većih dimenzija(31).
Bitno je napomenuti da su stanovnici logora
bili sposobni da proizvode za svoje potrebe, finu sivu keramiku,
karakterističnu za III i IV vijek, jer su u prostoru lončarske radionice nađeni
upravo ovakvi fragmenti(32).
Na cijeloj površini otkopanog lokaliteta su
pronađeni fragmenti prozorskog stakla, kao i fragmenti staklenih posuda. Takođe
je pri iskopavanju principije pronađen određen broj odbrambenog i ofanzivnog
oružja, kao i alata kojima su se služili vojnici i njihove porodice tokom
postojanja logora. Značajniji nalazi na lokalitetu su:
- dijelovi
bronzanog paradnog šljema s prikazima Atine na lijevom i Marsa na desnom
zaštitnom dijelu lica, koji se može datirati u kraj II i početak III v.n.e(33),
-
srebreni okov drške
patere, provincijalne izrade, oblika izduženog trapeza, s reljefno urađenim
predstavama: Atine pri dnu, iznad koje se nalazi Heraklo, a iznad njega je
glava zmije kojoj su s obje strane smještene po jedna zmija(34),
-
aplika od olova s
motivom triscelisa(35),
- lutka
od kosti u obliku izduženog plošnog ženskog poprsja, pronađene u prostoru javne
građevine banje(36).
Nalazi
novca
Prilikom istraživanja rimskog kastruma
pronađeno je 20 rimskih novčića, koji su se mogli identifikovati, te veliki broj
onih koje nije bilo moguće determinisati(37).
Među novcima koji se mogao odrediti četiri su iz II, jedanaest iz III i četiri
iz IV vijeka. U blizini kastruma, 1969. godine pronađeno je još stotinu rimskih
denariusa, među kojima je najviše onih iz III vijeka, što je pouzdan dokaz da
je u tom vijeku život u kastrumu bio najintenzivniji. Najmlađi novci pripadali
su caru Valensu, koji je vladao od 364-378. Kako na lokalitetu nije pronađen
kasnorimski novac V vijeka, kao ni ranovizantijskog iz VI vijeka, moglo bi se
pretpostaviti da je rimski novac ostao u upotrebi i u ova dva navedena vijeka(38). U okolini kastruma na lokalitetu Crkvina i
na Omerovoj glavici, pronađeni su novci, kao slučajni nalazi (jedan sesterius
cara Hadrijana, jedan follis cara Valentinijana, sesterius Aleksandra Severa i
bronzani novac Krispa).
Malobrojni epigrafski natpisi daju nam samo
djelimičan uvid u život koji se odvijao unutar kastruma. Većina kamenih
odlomaka s natpisima nađeni su na brdu Crkvenici ugrađeni u kasnoantički
refugij, koji se uzdizao nedaleko kastruma. Manji dio nalaza je s lokaliteta
samog logora, a većina ih je s kraja II i početka III vijeka(39).
Od nalaza iz perioda Seobe naroda i srednjega
vijeka evidentirana je samo keramika, a nekoliko fragmenata keramike odgovaralo
bi početnom periodu doseljavanja Slovena(40).
Ostali nalazi keramike su mlađi od prethodno spomenutog, a okvirno pripadaju
mlađem gradišnom dobu, dok su pojedinačni nalazi karakteristični za srednjovjekovnu
keramiku(41).
Tačnije vrijeme nastanka kastruma kod Doboja,
nije se moglo odrediti, ali se na osnovu
arheoloških nalaza, može uvrstiti u utvrđenja izgrađena u doba Flavijevaca(42). Prema natpisu iz druge polovine I vijeka,
koji spominje tribuna cohors I Flaviae
Hispanorum, već je tada ovdje postojalo neko vojno uporište. Iz najranijeg
perioda nije pronađen novac, jedino oblici keramike upućuju na I i II vijek.
Ista tehnika gradnje ukazuje da je banja vjerovatno izgrađena kada i kastrum. I
vrijeme napuštanja kastruma je neizvjesno. Zidovi kastruma su kasnije poslužili
Slovenima kao zaštita, a vjerovatno su još egzistirali neki zidovi principije,
jer su se njihove nastambe nalazile na samoj njenoj podnici. Ranije naselje
Slovena bilo je na brdu Crkvenica u rimskom utvrđenju, gdje su nađeni grobovi s
nakitom, datirani u period od IX do XII vijeka(43).
3. Dosadašnja zakonska
zaštita
U Prostornom planu BiH do 2000. godine
lokalitet Makljenovac nije uvršten kao zaštićen spomenik kulture.
Arheološki lokalitet u Makljenovcu zaveden je
u Arheološkom leksikonu BiH, pod
nazivom: Gradina, Doboj, Doboj, gdje je evidentiran rimski kastrum (dimenzija
160x134 m) i kanabe(44).
4. Istraživački i
konzervatorsko-restauratorski radovi
Položaj kastruma na Gradini prvi je
registrovao Radimsky prilikom istraživanja rimskog utvrđenja na obližnjem
brežuljku „Crkvenica“ te je dao skicu položaja Crkvenice i kastruma (Die römische Befestigung auf Crikvenica und
das Catrum bei Doboj, Wiss. Mitt. Aus B. U. H., I, 1893). Zidovi kastruma bez oplate, tada su bili visoki oko 1 metar
i široki 1,5 metara. Radimsky je prilikom istraživanja na Crkvenici našao
nekoliko natpisa, koje je Patch (ispravno) pripisao naselju u kastrumu. Nađeni
su kao spolija, i to po drugi put upotrijebljena u kasnoantičkom zidu.
Civilno naselje (canabae), koje se nalazilo oko 200 m zapadno od kastruma, ustanovio
je kasnije K. Patch, Mali rimski nahođaji
i posmatranja (IX, Usora kod Doboja), U GZM, IX, 1897), na nešto uzvišenijem dijelu, koji se protezao od kamenoloma
do sjeverozapadnog ugla kastruma.
Arheološki radovi izvedeni su 1959. i 1960. godine sredstvima Zavičajnog muzeja u Doboju, kojima je
rukovodio mr. Branko Belić, a rezultati tih istraživanja nisu nikada
objavljeni. Sav pronađeni pokretni materijal je inventiran i čuva se kao dio
arheološke zbirke Muzeja u Doboju. Najveći dio nalaza čini keramika, zatim
staklo, novac i dijelovi vojnog naoružanja(45).
U periodu od 1965. do 1969. godine,
sredstvima Zemaljskog muzeja u Sarajevu, izvedena su naredna sistematska
istraživanja. Dr Irma Čremošnik vodila je istraživanja kastruma i dijelova
kanabea. Tada su pronađene: principia, četiri kapije, kasnoantičke građevine i
ostaci ranosrednjovjekovnog slovenskog naselja unutar kastruma, kao i banje u
južnom dijelu civilnog naselja.
5. Sadašnje stanje dobra
Uvidom na lokalitetu, koji je obavljen dana 19. 06. 2013. godine, ustanovljeno je
sljedeće:
- ostaci
nekadašnjeg kastruma i kanabea nalaze se u neposrednoj blizini magistralnog
puta Zenica – Doboj, na lokalitetu zvanom Gradina, oko 4 km južno od Doboja,
- oko
200 m zapadno od logora nalazilo se civilno naselje,
- zapadnu
ivicu kanabea presijeca kanal,
- unutar
i oko logora zemlja se obrađuje (pliće oranje), a zasijane su različite
poljoprivredne kulture,
- po
ostacima bedema kastruma zasađeno je visoko drveće (prateći oblik logora),
- ostaci
bedema mjestimično su bili vidljivi,
- lokalitet
je ugrožen oranjem,
- lokalitet
je u vrijeme obilaska bio pod bujnom vegetacijom (visoka trava i grmlje) na
mjestima gdje nije orana i zasađena.
6. Specifični rizici
- obrađivanje
zemlje (oranje)
III – ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterijume za donošenje odluke
o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom („Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i
15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na
sljedećim kriterijumima:
A. Vremensko
određenje (dobra nastala od praistorije do 1960. godine)
B. Istorijska
vrijednost (veza građevine, cjeline ili područja sa istorijskom
ličnošću ili značajnim događajem u istoriji)
C. Umjetnička
i estetska vrijednost
iii. Proporcije,
iv. Kompozicija,
v. Vrijednost detalja,
vi. Vrijednost konstrukcije.
D. Čitljivost
(dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)
i. Materijalno svjedočanstvo o manje
poznatim istorijskim periodima,
ii. Svjedočanstvo o istorijskim
promjenama,
iv. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu
ili regionalnom maniru,
v. Svjedočanstvo o tipičnom načinu života
u određenom periodu.
F. Ambijentalna
vrijednost
i. Odnos oblika prema ostalim dijelovima
cjeline,
iii. Objekat ili grupa objekata je dio
cjeline ili područja.
H. Jedinstvenost
i reprezentativnost
i. Jedinstven ili rijedak primjerak
određenog tipa ili stila
Sastavni dio ove odluke su:
- Imovinsko
– vlasnička dokumentacija:
¾ Republička
uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka, Područna jedinica
Doboj, dostavila je Komisiji kopiju katastarskog plana, prepis posjedovnog
lista i zemljišnoknjižne izvatke.
- Fotodokumentacija,
(fotografije sa terena načinjene 19.06. 2013).
Korišćena
literatura
Tijekom vođenja postupka proglašenja dobra
nacionalnim spomenikom BiH, korišćena je sljedeća literatura:
1891. Radimsky, Vaclav. “Rimska utvrda na
Crikvenici kod Doboja”, U GZM u
Sarajevu. Sarajevo: 1891.
1960. Pašalić, Esad. Antička naselja i komunikacije u BiH. Sarajevo: 1960.
1979. Čermošnik, Irma. “Dijelovi paradnog
bronzanog šljema iz Kastruma kod Doboja”, U GZM,
n.s, 34. Sarajevo: 1979.
1980. Redžić, Husref (ur.). Prostorni plan Bosne i Hercegovine, Faza „B“ – Valorizacija, Prirodne i
kulturno-historijske vrijednosti. Sarajevo: Institut za arhitekturu,
urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, 1980.
1984. Čermošnik, Irma. “Rimski castrum kod Doboja”,
U GZM u Sarajevu, NS 39, Sarajevo:
1984.
1984. Kraljević, Gojko. “Rimski novac iz castruma
kod Doboja”, U GZM, n.s, 39, Sarajevo:
1984.
1986. Paškvalin, Veljko. “O utvrđenjima u Bosni i
Hercegovini u rimsko doba”, U Materijali
XXII, Savez arheoloških društava Jugoslavije, Arheološko društvo Vojvodine.
Novi Sad: 1986.
1988. Čović, Borivoj (ur.). Arheološki leksikon BiH, TOM 2. Sarajevo: 1988.
1988. Čović, Borivoj (ur.). Arheološki leksikon BiH, TOM 1. Sarajevo: 1988.
2009. Duncan B Campbel. Roman Auxiliary Forths 27 BC – AD 378. New York: Osprey
Publisching, 2009.
(1) Borivoj, Čović (ur.), Arheološki leksikon BiH, TOM 1,
Sarajevo: 1988, 30.
(2) Borivoj, Čović (ur.), Nav. dj.,
Sarajevo: 1988, 30.
(3) Borivoj, Čović (ur.), Nav. dj.,
Sarajevo: 1988, 31.
(4) Borivoj, Čović (ur.), Nav. dj.,
Sarajevo: 1988, 31.
(5) Veljko, Paškvalin, “O utvrđenjima u
Bosni i Hercegovini u rimsko doba”, U Materijali
XXII, Savez arheoloških društava Jugoslavije, Arheološko društvo Vojvodine,
Novi Sad: 1986, 153.
(6) Veljko, Paškvalin, Nav. dj., Novi Sad:
1986, 153
(7) Veljko, Paškvalin, Nav. dj., Novi Sad:
1986, 157.
(8) Veljko, Paškvalin, Nav. dj., Novi Sad:
1986, 155.
(9) Veljko, Paškvalin, Nav. dj., Novi Sad:
1986, 158.
(10) Veljko, Paškvalin, Nav. dj., Novi Sad:
1986, 155.
(11) Duncan B Campbel, Roman Auxiliary Forths 27 BC – AD 378. New York: Osprey
Publisching, 2009, 33.
(12) Duncan B Campbel, Nav. dj., New York:
2009, 40.
(13) Duncan B Campbel, Nav.
dj., New York: 2009, 43.
(14) Esad, Pašalić, Antička naselja i komunikacije u BiH, Sarajevo: 1960, 98.
(15) Esad, Pašalić, Nav.
dj., Sarajevo: 1960, 99.
(16) Borivoj, Čović (ur.), Nav. dj.,
Sarajevo, 1988, 36, 37.
(17) Borivoj, Čović (ur.), Nav. dj.,
Sarajevo, 1988, 41.
(18) Irma, Čermošnik, “Rimski castrum kod
Doboja”, U GZM u Sarajevu, NS 39,
Sarajevo: 1984, 24.
(19) Irma, Čermošnik, Nav. dj., Sarajevo:
1984, 25.
(20) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo:
1984, 27-28.
(21) Irma, Čremošnik, “Dijelovi paradnog
bronzanog šljema iz Kastruma kod Doboja”, U GZM,
n.s, 34, Sarajevo: 1979, 85-95.
(22) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo:
1984, 27-30.
(23) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo:
1984, 32.
(24) Na njima je ležao pod, tako da se ispod
objekta stvarao zatvoreni prostor kroz kojeg bi strujao ugrijani vazduh iz praefurnium-a (peć).
(25) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo:
1984, 30-34.
(26) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo:
1984, 33-34.
(27) Dio pokretnog materijala deponovan je u
Zemaljskom muzeju u Sarajevu, a dio u Regionalnom muzeju u Doboju (inv. broj
1124-1233).
(28) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo:
1984, 46-48.
(29) Irma, Čremošnik, Nav.
dj., Sarajevo: 1984, 48-49.
(30) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo:
1984, 49-58.
(31) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo:
1984, 58.
(32) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo:
1985, 59.
(33) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo:
1979, 85-95; Irma, Čremošnik, Nav.dj., Sarajevo: 1984, 40.
(34) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo:
1984, 41.
(35) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo:
1984, 43.
(36) Irma,Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo:
1984, 44.
(37) Gojko, Kraljević, “Rimski novac iz
castruma kod Doboja”, U GZM, n.s, 39,
Sarajevo: 1984, 85.
(38) Gojko, Kraljević, Nav. dj., Sarajevo:
1984, 84.
(39) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo:
1984, 38.
(40) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo:
1984, 59, 61.
(41) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo:
1984, 61.
(42) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo:
1984, 69.
(43) Irma, Čremošnik, Nav.dj., Sarajevo:
1984, 70.
(44) Borivoj, Čović (ur.), Arheološki leksikon BiH, TOM 2,
Sarajevo, 1988, 64. (04.39)
(45) Dokumentacija sa
arheološkog iskopavanja 1958/59. godine.
|