početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Rimski logor i civilno naselje u Makljenovcu, arheološki lokalitet

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 2. do 4. septembra 2013. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Arheološki lokalitet – Rimski logor i civilno naselje u Makljenovcu, opština Doboj, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nacionalni spomenik).

            Nacionalni spomenik čine ostaci temelja kastruma, kanabea i ranosrednjovjekovnog slovenskog naselja, te pokretni arheološki materijal s lokaliteta.

Nacionalni spomenik nalazi se na prostoru koji obuhvata k.č. 8072, posjedovni list broj 578/0, k.č. 8071, posjedovni list broj 1043/1, k.č. 8070, posjedovni list broj 3677/2, k.č. 8069, posjedovni list broj 2310/3, k.č. 8065/3, posjedovni list broj 1138/2, k.č. 8054/5, posjedovni list broj 5026/0, k.č. 8064/5, posjedovni list broj 5026/0, k.č. 8064/4, posjedovni list broj 5025/0, k.č. 8064/3, posjedovni list broj 5027/0, k.č. 8064/2, posjedovni list broj 5028/0, k.č. 8064/1, posjedovni list broj 5029/0, k.č. 8058/1 i 8058/2, posjedovni list broj 2232/12, k.č. 8057/1 i 8057/2, posjedovni list broj 1037/0, k.č. 8113/ i 8113/2, posjedovni list 284/3, k.č. 8114/1, 8114/2 i 8114/3, posjedovni list broj 1840/0, k.č. 8115/1, posjedovni list broj 6341/1, k.č. 8115/3, posjedovni list broj 48/4, k.č. 8116, posjedovni list broj 46/0, k.č. 8065/1, posjedovni list broj 1138/2, k.č. 8066/1, posjedovni list broj 1874/5, k.č. 8067/1, posjedovni list broj 1040/0, k.č. 8068/1, posjedovni list broj 450/1, k.č. 8081/1, posjedovni list broj  5148/0, k.č. 8078/4 i 8074, posjedovni list br. 5194/0, k.č. 8073/1, posjedovni list broj 729/180 i k.č. 8073/2, posjedovni list broj 5504/1, k.o. Doboj, opština Doboj, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 9/02, 70/06 i 64/08).

 

II

 

Vlada Republike Srpske dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.        

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljem tekstu: Komisija) utvrdiće uslove i obezbijediti sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

Prvi stepen zaštite primjenjuje se na prostor koji obuhvata: k.č. 8072, posjedovni list 578/0, k.č. 8071, posjedovni list 1043/1, k.č. 8070, posjedovni list 3677/2, k.č. 8069, posjedovni list 2310/3, k.č. 8065/3, posjedovni list 1138/2, k.č. 8054/5, posjedovni list 5026/0, k.č. 8064/5, posjedovni list 5026/0, k.č. 8064/4, posjedovni list 5025/0, k.č. 8064/3, posjedovni list 5027/0, k.č. 8064/2, posjedovni list 5028/0, k.č. 8064/1, posjedovni list 5029/0, k.č. 8058/1 i 8058/2, posjedovni list 2232/12, k.č. 8057/1 i 8057/2, posjedovni list 1037/0, k.č. 8113/ i 8113/2 upisani u posjedovni list 284/3, 8114/1, 8114/2 i 8114/3, posjedovni list 1840/0, k.č. 8115/1, posjedovni list 6341/1, k.č. 8115/3, posjedovni list 48/4, k.č. 8116, posjedovni list 46/0). U tom stepenu utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-       dozvoljeni su isključivo istraživački, arheološki i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite nasljeđa na nivou Republike Srpske (u daljem tekstu: nadležna služba zaštite);

-       zona je arheološko nalazište, pa je prilikom obavljanja istražnih radova obavezno obezbijediti prisustvo arheologa;

-       zabranjeno je izvođenje građevinskih radova i promjena oblika terena, te izgradnja infrastrukture, industrijskih objekata i postrojenja;

-       zabranjeno je prekopavanje lokaliteta;

-       zabranjeno je oranje dublje od 20 cm;

-       zabranjeno je neovalašćeno prikupljanje pokretnog arheološkog materijala (nalaza);

-       mjere tehničke zaštite arheološkog lokaliteta mogu se sprovoditi samo uz prethodna arheološka iskopavanja; nije dopušteno odlaganje bilo kakvog otpada.

 

Drugi stepen zaštite primjenjuje se na prostoru koji se nalazi na udaljenosti od 10 metara prema istoku od granica područja na kojem se primjenjuju mjere iz prvog stepena zaštite, unutar parcela: k.č. 8065/1, posjedovni list 1138/2, k.č. 8066/1, posjedovni list 1874/5, k.č. 8067/1, posjedovni list 1040/0, k.č. 8068/1, posjedovni list 450/1, k.č. 8081/1, posjedovni list 5148/0, k.č. 8078/4 i 8074, posjedovni list 5194/0, k.č. 8073, posjedovni list 729/180 i k.č. 8073/2, posjedovni list 5504/1. U tom stepenu utvđuju se sljedeće mjere zaštite:

-       zabrana gradnje na graničnom pojasu sa prostorom koji obuhvata prvi stepen na udaljenosti od 20 metara;

-       zona je potencijalno arheološko nalazište, pa je prilikom obavljanja istražnih radova obavezno obezbijediti prisustvo arheologa; zabranjena izgradnja bez prethodno obavljenih arheoloških istraživanja.

 

IV

 

Svi pokretni nalazi, koji tokom arheološkog istraživanja budu nađeni, biće deponovani u najbližem muzeju koji ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke uslove ili u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i prezentovani na odgovarajući način.

Izuzetno od stava 1. ove tačke, u periodu do ponovnog otvaranja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, a u slučaju da najbliži muzej ne ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke uslove, nosioci arheoloških istraživanja dužni su da podnesu pisani zahtjev Komisiji da odredi instituciju u kojoj će arheološki nalazi biti privremeno deponovani.

Sav pokretni i nepokretni arheološki materijal koji bude nađen tokom arheoloških istraživanja neophodno je stručno obraditi.

Arheolog – vođa arheoloških istraživanja dužan je nakon izvršenih arheoloških radova da podnese izvještaj Komisiji i instituciji koja je obavila istraživanja.

Arheolog – vođa arheoloških istraživanja mora imati na raspolaganju sav nađeni pokretni i nepokretni arheološki materijal dok traje istraživanje i dok ne završi izvještaj, a najduže za period od tri godine.

Paralelno s izvođenjem arheoloških istraživanja, neophodna je sukcesivna konzervacija nepokretnih nalaza na lokalitetu i konzervacija pokretnog arheološkog materijala i njegovo deponovanje u odgovarajuće prostore (depoe).

Nakon dostavljanja izvještaja o sprovedenom istraživanju, Komisija će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti primjenjivane mjere zaštite koje Komisija utvrđuje.

             

V

 

Iznošenje pokretnog arheološkog materijala iz tačke I stav 2. i tačke IV stav 1. ove odluke (u daljem tekstu: pokretno nasljeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dozvoljeno.

Izuzetno od odredbe stava 1. ove tačke, dozvoljeno je privremeno iznošenje pokretnog nasljeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini, odnosno ako se procijeni da se konzervacija u inostranstvu može izvršiti kvalitetnije, brže i jeftinije.

Odobrenje u smislu prethodnog stava daje Komisija, ukoliko nesumnjivo bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno nasljeđe.

Komisija u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog nasljeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uslove pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povratak u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uslova, te o tome obavještava Vladu Republike Srpske, nadležnu službu bezbjednosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

 

VI

 

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti u dijelu u kojem su suprotni odredbama ove odluke.

 

VII

 

Svako, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu da oštete nacionalni spomenik ili dovedu u pitanje njegovu zaštitu.

 

VIII

 

Ova odluka dostaviće se Vladi Republike Srpske, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i opštinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II – VII ove odluke, te nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

IX

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresovanim osobama u prostorijama i na web-stranici Komisije (www.kons.gov.ba).

 

X

 

U skladu sa članom V stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

XI

 

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom  glasniku BiH».

 

            Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

 

Broj: 05.1-2.3-53/13-23

2. septembra 2013. godine

Sarajevo

 

Predsjedavajući Komisije

Dubravko Lovrenović

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

Na osnovuu člana 2. stav 1. Zakona o sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, „nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to dobro podnesen zahtjev.

Aleksandar Jašarević, kustos - arheolog u Regionalnm muzeju u Doboju, podnio je, dana 22. 02. 2013. godine, peticiju/prijedlog za proglašenje arheološkog lokaliteta: Rimski vojni logor i civilno naselje u Makljenovcu kod Doboja, nacionalnim spomenikom BiH.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stavak 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila sprovođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

Izjava o značaju dobra

Osim utvrđenja unutar centralnih plemenskih područja, koja su činila određeni obrambeni sistem, postojala su i utvrđenja duž komunikacija, koje su Rimljani podizali paralelno s probijanjem novih i proširivanjem ilirskih puteva, uklapajući ih u opšti sistem odbrane. Tako je i vojni logor u Makljenovcu kod Doboja bio smješten na strateški važnom putnom pravcu i pokrivao određenu teritoriju s većom vojnom posadom, koji je po svojoj veličini i obliku pripado auxilijarnom tipu. Na osnovu arheoloških nalaza, može se uvrstiti u utvrđenja izgrađena u doba Flavijevaca. Zidovi kastruma su kasnije poslužili Slovenima kao zaštita, a vjerovatno su još egzistirali neki zidovi principije, jer su se njihove nastambe nalazile na samoj njenoj podnici.        

Ranije naselje Slovena bilo je na brdu Crkvenica, nedaleko kastruma, u rimskom utvrđenju (kasnoantičkom refugiju), gdje su nađeni grobovi s nakitom, datirani u period od IX do XII vijeka. Na teritoriji današnje Bosne i Hercegovine poznat nam je manji broj rimskih vojnih logora, te i iz tog razloga lokalitet dobija na važnosti.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-       dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

-       podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-       istorijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentirnu građu o dobru.

 

Prema odredbi člana V stav 2. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 37. Poslovnika o radu Komisije, prije donošenja konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, Komisija će pružiti mogućnost vlasniku predloženog nacionalnog spomenika, podnosiocu peticije, institucijama nadležnim za očuvanje nasljeđa, stručnim i naučnim institucijama, stručnjacima i naučnicima, kao i drugim zainteresovanim licima da iznesu svoje stavove. U skladu s tim, Komisija je zatražila:

-       dopisom broj 05.1-35.2-2/13-50, od 13. 03. 2013. godine, zatražena je dostava dokumentacije i stava u vezi sa proglašenjem Arheološkog lokaliteta Rimski logor i civilno naselje u Makljenovcu nacionalnim spomenikom BiH od: Opštine Doboj - načelnik, od Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Banja Luka - Područna jedinica Doboj, Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske i Regionalnog Muzeja u Doboju;

-       dopisom broj 05.1-36.1-19/13-45, od 28. 03 2013 godine, zatražena je identifikacija starog i novog premjera, kao i kopija katastarskog plana šireg obuhvata od Republičke uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Banja Luka - Područna jedinica Doboj;

-       u „Službenom glasniku BiH“, broj 19/13 od 12.03.13. godine objavljeno je Obavještenje o pokretanju postupka proglašenja predmetnog i drugih dobara nacionalnim spomenicima, s pozivom vlasnicima i drugim zainteresovanim fizičkim i pravnim licima, tijelima i institucijama da, u roku od 30 dana dostave Komisiji svoja stanovišta u vezi sa proglašenjem dobra nacionalnim spomenikom.

 

Nakon toga, Komisiji je dostavljena sljedeća dokumentacija:

-       dopisom broj: 01-48/13, od 18.03.2013. godine, Muzej u Doboju dostavio podatke kojima raspolaže o predmetnom dobru (o provedenim arheološkim istraživanjima, artefaktima smještenim u Muzeju – inventarni brojevi 1124-1233, koordinate lokaliteta i popis literature u kojoj je isti objavljivan);

-       dopisom broj: 21.20/952-1-180/13, od 20.03.2013. godine, Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka, Područna jedinica Doboj dostavila je Komisiji podatke o vlasništvu i posjedu;

-       dopisom broj: 05/111/2013, od 14.03.2013. godine, Grad Doboj, Administrativna služba - odjeljenje za prostorno uređenje, obavijestila je Komisiju da se kod istog odjeljenja može provjeriti da li je predmetni lokalitet u obuhvatu donesenog planskog akta na području opštine Doboj, ali uz dostavljenu kopiju katastarskog plana s tačno navedenim katastarskim česticama;

-       dopisom broj: 21.20/952.1-363/13, od 11.04.2013. godine, Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka, Područna jedinica Doboj dostavila je Komisiji identifikaciju starog i novog premjera;

-       do momenta donošenja odluke nije dobijen stav vlasnika (privatno vlasništvo).

 

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija dobra

Rimski vojni logor - kastrum i civilno naselje – kanabe, bili su podignuti u polju, na strateški bitnoj komunikaciji, neposredno iznad ušća Usore u Bosnu, na lokalitetu zvanom Gradina, u Makljenovcu, oko 4 kilometra južno od Doboja, istočno od nekadašnje željezničke pruge Doboj-Teslić. Nadmorska visina lokaliteta iznosi 144 m, geografska širina 44°42' 39″, geografska dužina 18°04 22″.

Nacionalni spomenik se nalazi na parcelama označenim kao kao k.č. 8072, posjedovni list 578/0, k.č. 8071, posjedovni list 1043/1, k.č. 8070, posjedovni list 3677/2, k.č. 8069, posjedovni list 2310/3, k.č. 8065/3, posjedovni list 1138/2, k.č. 8054/5, posjedovni list 5026/0, k.č. 8064/4, posjedovni list 5025/0, k.č. 8064/3, posjedovni list 5027/0, k.č. 8064/2, posjedovni list 5028/0, k.č. 8064/1, posjedovni list 5029/0, k.č. 8058/1 i 8058/2, posjedovni list 2232/12, k.č. 8057/1 i 8057/2, posjedovni list 1037/0, k.č. 8113/ i 8113/2 upisani u posjedovni list 284/3, 8114/1, 8114/2 i 8114/3, posjedovni list 1840/0, k.č. 8115/1, posjedovni list 6341/1, k.č. 8115/3, posjedovni list 48/4, k.č. 8116, posjedovni list 46/0, k.o. Doboj, opština Doboj, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Istorija dobra

Nakon Batonovog rata (Bellum Batonianum), koji je trajao od 6. do 9. godine, Rimljani su pokorili ilirska plemena. Vodeću ulogu u navedenom ratu imali su Breuci i Desidijati, a zna se (pouzdano) da su borbe vođene s obje strane Save (Savis) u područjima između Sremske Mitrovice (Sirmium) i Siska (Siscie)(1). Pokorenu zemlju Rimljani su pacifikovali odvođenjem u ropstvo, raseljavanjem stanovništva, masovnim regrutovanjem, te konfiskovanjem zemlje i prirodnih resursa. Represivne mjere bile su takve da se ilirska i panonska plemena nikada više nisu pobunila, priznavši rimsku vlast, a zauzvrat su dobila plemensku autonomiju (civitates peregrinae), ali bez rimskog građanskog prava. Radi lakšeg nadzora, Rimljani su 10. godine oformili dvije provincije, Dalmaciju i Panoniju. Veći dio današnje Bosne i Hercegovine pripao je Dalmaciji, dok je Panoniji pripao široki pojas južno od Save. Podignuti su vojni logori i putevi za nadzor domicilnog stanovništva. Sve do odlaska legija iz Dalmacije oko 70. godine rimska vlast se oslanjala na vojsku (doba prefekturalne uprave), ali je sarađivala i s plemenskim vođama (principes, praepositi). Proces romanizacije tekao je sporo, najveći dio stanovnika u unutrašnjosti zemlje ostao je dugo u statusu peregrina, koji su bili slobodni, ali bez građanskih prava. Građansko pravo liberalnije su počeli dodjeljivati Flavijevci, pa su se po njima novi građani zvali Flavii, a svim slobodnim stanovnicima Carstva podijelio ga je 212. godine M. Aurelije Antonim Karakala, te isti postaju cives Romani. Svojom službom u vojsci, Delmati i Panoni, dali su značajan doprinos, te od njih potiču i neki tzv. vojnički carevi, kao što su Klaudije Gotski (270), Dioklecijan (248)(2). 

Rimska okupacija dovela je do značajnih promjena u društvenom životu ilirskog i panonskog stanovništva(3). Dotad slobodna plemena morala su se obavezati na plaćanje danka (tributum) i na služenje u rimskim pomoćnim jedinicama (auxiliarii). Izgubili su političku slobodu prilagođavajući se rimskom društvenom poretku i načinu života. Rimska civilizacija imala je izrazito gradska obilježja (urbanitas), dok su Iliri i Panoni (kolektivna imena za raznorodna plemena) živjeli u predurbanoj i protourbanoj fazi u okvirima većih ili manjih etničkih zajednica (plemena i savezu plemena), podijeljenih na rodovske (pagi) i teritorijalne (civitates) zajednice u utvrđenim gradinskim naseljima (castella, oppida). Među plemenima česti su bili sukobi zbog međaša. Pašnjaci i šume pripadali su rodovskim zajednicama.

Na diplomama o otpustu iz vojske i na nadgrobnim spomenicima, sačuvalo se više potvrda o vojnoj službi pripadnika pojedinih plemena. Postojale su i one civitates koje nisu davale vojnike u augzilijarne jedinice ili su ih davale za službu, ali samo unutar granica provincije (bar u počecima)(4).

Kada govorimo o sistemu odbrane ili o utvrđenjima, koja su imala određeni vojno-strateški zadatak na području Bosne i Hercegovine u rimsko doba, potrebno je sagledati o kakvom se sistemu odbrane ili utvrda radilo, u krajevima u kojima su do rimskih osvajanja živjela ilirska plemena(5). Važnu ulogu u tom sistemu odigrao je i sam geografski položaj provincije Dalmacije, smještene između istočne obale Jadrana i Panonije, čiji su centralni dijelovi dio današnje Bosne i Hercegovine. Kada su Rimljani definitivno pokorili Ilire 9. godine n.e., na navedenim prostorima javlila su se utvrđenja iz dva različita istorijska razdoblja. Prvi period obuhvatao je prva dva vijeka ili period tzv. pacifikacije (pax romana), a drugi, nakon jednog mirnog, ali kratkog razdoblja, nemirno, tj. ratno razdoblje, kojeg karakterišu sukobi na granicama Rimskog carstva.

Utvrđenja iz perioda pacifikacije (I i II vijek)

Kroz dugi period ratovanja s Ilirima, Rimljani su stekli veliko iskustvo, te su morali naći određenu primjenu u pacifikaciji zemlje i u izgradnji utvrđenja, formirajući obrambeni sistem. Na takav način željeli su zadržati pod svojom vlašću pokoreno ilirsko područje, na što su ih posebno motivisale sjeverne granice Rimskog carstva, koje su carevi Avugust i Tiberije pomjerili na Dunav. Probijanje novih cesta i dograđivanje postojećih ilirskih puteva, paralelno je pratila i izgradnja utvrđenja kao sastavni dio rimske vojne strategije u sistemu odbrane. Iz istih razloga, Rimljani su utvrđenjima obezbjeđivali i rudarska područja, a naročito rudnike željeza(6). U pogledu romanizacije, politiku Rima najvećim je dijelom provodila rimska vojska, u samom početku su to bile VII i XI legija, koje su od 42. godine nazvane Cl(audia) p(ia) f(idelis)(7). Nakon odlaska ovih legija, od doba Flavijevaca, obavezu obezbjeđivanja osvojene teritorije, preuzele su pomoćne jedinice - kohorte.

Osim utvrđenja unutar centralnih plemenskih područja, koja su činila određeni odbrambeni sistem, postojala su i utvrđenja duž komunikacija, koje su Rimljani podizali paralelno s probijanjem novih i proširivanjem ilirskih puteva, uklapajući ih u opšti sistem odbrane. Glavni organizator i realizator navedenih cesta bio je Publije Kornelije Dolabela, carski namjesnik za provinciju Dalmaciju. Dakle, bili su to osnovni putni pravci s ishodištem u Saloni, odakle su se granali i vodili prema unutrašnjosti kroz ilirske zemlje, praćeni utvrđenjima s vojnim posadama, obezbjeđujući ukupan tranzit prema sjeveru sve do Limesa na Dunavu(8). 

Utvrđenja iz III i IV vijeka

Nakon perioda pacifikacije, u III i IV vijeku javlja se nemirno, ratno razdoblje, koje se u smislu odbrane bitnije razlikuje od sistema i ciljeva prvobitno navedenog razdoblja. Pred opasnošću od novih naroda, germanskih plemena na zapadu, Gota i Perzijanaca na istoku, napuštena utvrđenja iz doba pacifikacije se revitalizuju, kako bi još jednom poslužila kao utvrđenja i refugij. U novonastaloj situaciji, već romanizovani Iliri, tj. rimski građani, vjerno služe Rimskom carstvu(9). Treba svakako napomenuti da se u doba kasne antike, javljaju veliki arhitektonski kompleksi u vidu kastruma s osnovnom karakteristikom ugaonih kula i kula na vratima. Taj tip utvrđenja naziva se kastron (u BiH su to Mogorjelo i neistražena građevina na Gromilama u Karauli kod Kaknja).

Vojni logor u Makljenovcu kod Doboja je u vrijema pacifikacije pokrivao određenu teritoriju s posadama. To je područje, gledano s današnjeg arheološkog aspekta(10), moglo najvjerovatnije biti zemlja Dezidijata s većom vojnom posadom u kastelu.

Gotovo sva rimska utvrđenja su imala četiri ulaza (portae) na svakoj strani, mada je moglo biti i izuzetaka, a bila su branjena kvadratičnim ili pravouglim kulama(11). Teška drvena vrata zatvarala su ulaze. Glavni ulaz tradicionalno je bio okrenut ili prema istoku ili prema neprijatelju. Ulice unutar logora T-oblika, su se sjekle u centru, gdje su bile locirane upravne zgrade (principia), odakle je zapovjednik imao dobar pregled prema glavnoj ulici (via praetoria) i na glavna ulazna vrata (porta praetoria). Stražnja vrata (porta decumana) uobičajeno su se nalazila na sredini stražnjeg bedema, a odatle je išla ulica (via decumana) prema principiji. Komunikacija unutar utvrđenja bila je kompletirana perifernom ulicom (via sagularis). Između zgrada ostavljan je manji prazan prostor, koji je preko via vicenarie korespondirao sa svim glavnim ulicama unutar logora. Utvrđenja su takođe bila branjena iskopanim rovovima i bedemima (grudobranima). Kako kamen nije uvijek bio dostupan, bedemi utvrđenja su mogli biti građeni i od drugih materijala (zemlja, busenje, drvo).

Principija, smještena u samom centru logora, često je inkorporirala i basilicu, koja je na jednoj strani imala uzdignuti podij. Iza nje, nalazile su se prostorije (uredi oficira, riznica za čuvanje novca, oružarnica), obično njih pet u nizu, od kojih je centralna bila svetilište (aedes)(12). Zgrade u kojima su bili smješteni vojnici imale su prostor za čuvanje oružja i oruđa, spavaonice, a u slučaju da su u logoru bili stacionirani konjanici i štale za konje. Neki od većih logora imali su i bolnice (valetudinarium) i medicinsko osoblje(13).

Na području Bosne i Hercegovine dosad(14) su poznati logori: Humac, Makljenovac kod Doboja, Šipovo, Lutvin Han na Drini kod Srebrenice i Banja Luka (castra). Osim logora, postojao je veliki broj utvrđenja (castella) koja su služila za smještaj manjih posada i straža, a kao takvi poznati su u rudarskim područjima i na važnijim komunikacijskim mjestima. Kod navedenih logora ustanovljeni su ostaci civilnih naselja (canabae). Naselje u Makljenovcu doživjelo je procvat krajem II i početkom III vijeka, a u blizini ovog rimskog vojnog logora bio je smješten kasnoantički refugij (Crkvina na Makljenovcu)(15). 

Propašću Zapadnog Rimskog carstva 476. godine Dalmacija dolazi pod vlast Odoakara, zapovjednika germanske vojske u Italiji. Tako istočni car postaje i zapovjednikom Dalmacije. Teško socijalno stanje i velike nepravde podstaknule su cara Zenona (474-491) da nagovori Istočne Gote na rat protiv Odoakara, koji je poveo Teodorik 488. godine i osvojio Dalmaciju i Panoniju. Ovim je i područje današnje Bosne i Hercegovine ušlo u satav istočnogotske države, u kojoj su stanovnici živjeli mirnim životom. U tom istorijskom razdoblju počinju ponovo raditi rudnici (metalurgija i zanati), a u vezi s tim oživljava saobraćaj i trgovina. Među istočnim Gotima dolazi 535. godine do velikih nesuglasica, pa Istočno carstvo osvaja ponovo jedan dio Dalmacije. Na osnovu novog političkog stanja, sužava se i geografski pojam Dalmacije, jer se granica pomjera s Drine na Bosnu. Provalom južno od Save, Avari i Slaveni 602. godine narušavaju kratki period mira i prekidaju zadnje ostatke antičke državne organizacije u našim krajevima(16).

Pad Salone smatra se prekretnicom prema novom dobu, obilježenom procesom naseljavanja Slovena(17). Slovenska plemena Hrvati i Srbi, uz dozvolu vizantijskog cara, naselili su čitavu oblast nekadašnje provincije Dalmacije, osim utvrđenih vizantijskih gradova na obali.

 

2. Opis dobra

Kastrum(18)  

Iz rimskog perioda ostali su donekle sačuvani temelji bedema i zgrade unutar kastruma, te temelji banja u kanabama, naselju uz kastrum. Zidovi su mjestimično bili iskrčeni, a na pojedinim mjestima sačuvani su bili samo fragmentarno. Kastrum, oblika izduženog pravougaonika - paralelograma (160x134 m), bio je utvrđen širokim zidom, zaobljenim na uglovima. Zid omotača kastruma bio je gotovo do temelja raznesen. Zid se najbolje mogao pratiti s unutrašnje strane, s koje je dijelom bio zaštićen zemljanim nasipom, dok je vanjska strana više stradala prilikom obrađivanja njiva. S njega je većim dijelom skinuta oplata, od lijepo tesanih kamenih kvadera, a očuvalo se samo jezgro od smjese velikih oblutaka vezanih malterom i šljunkom.

Dosta dobro je bilo očuvano jezgro južnog bedema, koje se moglo pratiti i ispred samog jugozapadnog ugla bedema širine 1,30 m. Zapadni bedem, zaštićen nasipom bio je dobro očuvan. Pred samim zapadnim vratima, bio je očuvan u potpunoj širini od 1,60 m, na osnovu čega bi se moglo zaključiti da je zid bedema zajedno s oplatom morao biti širok oko 2 m ili više. Zapadni bedem se nije mogao pratiti jer je njegov sjeverni dio bio obrastao drvećem. Istočni bedem se mogao pratiti s unutrašnje strane do pred sam sjeveroistočni ugao. U blizini ovog ugla bedem je s obje strane bio iskrčen. Prilikom obrađivanja njiva iskrčen je i sjeverni bedem, koji se samo mjestimično mogao pratiti (obrastao drvećem). Uglovi bedema, kao što je i uobičajeno za ovakve kastrume, bili su svuda polukružni i u njima su se, negdje bolje, negdje lošije, očuvali temelji kula trapezoidnog oblika. Najbolje očuvani su bili temelji kule u sjeveroistočnom uglu bedema (5,70x3,60x4 m). Na unutrašnjoj strani sjeverne kule bio je očuvan i dio oplate od lijepo tesanog kamena. Kod ostalih kula sačuvala se samo podloga visine 0,60 m do 0,80 m od oblutaka vezanih malterom, koja je bila mjestimično oštećena, a temelji su iznosili: u jugozapadnom uglu: 3,80x2,80x2,70 m, a u sjeverozapadnom uglu: 5,00x3,20x3,50 m. U jugoistočnom uglu nije bila smještena kula, gdje je u polukružnom dijelu dograđen paralelni zid, koji je zatvaro uski prostor. Jedino je ovdje jezgro omotača iznosilo 0,70 m visine, 1,50 m širine, dok je unutrašnji paralelni zid bio širine 1 m.

Na svakoj strani bedema kastruma nalazila su se po jedna utvrđena vrata. Kod istočnih, južnih i zapadnih, uzdizao se s obje unutrašnje strane ulaza, nasip od zemlje, visine 1 m i dužine 20 m. Čini se da oko sjevernih vrata nije postojao nasip. Glavna i ujedno najveća vrata s dva ulaza na južnom bedemu, bila su utvrđena s po jednom kulom s obje strane ulaza. Između ova dva ulaza bio je široki zid, koji ih je razdvajao (2,20 m širine)(19). 

Principija

Principija, dimenzija 41x33 metra, bila je smještena u centru prostora ograđenog bedemima, u ovoj građevini kojoj su obavljani administrativni i vojni poslovi, te vršeni određeni religiozni obredi. Iako bi po pravilu principija u rimskom legionarskom logoru bila paralelna s bedemima, u slučaju logora kod Makljenovca je izgrađena, kao i kod drugih logora sličnih tipova, s uobičajnim blagim odstupanjem njenih zidova od zidova bedema. Principijin jugozapadni ugao nešto više je bio okrenut prema jugu, tako da je ulaz u građevine odstupao od pravca puta koji je spajao zapadnu i istočnu kapiju (via principalis). Temelji zgrade principije su se sačuvali samo 0.2 do 0.3 metra, a mjestimično i 0.1 do 0.15 metara pod površinom zemlje. Ulaz u građevinu ležao je s južne strane, nasuprot glavnih južnih vrata na bedemu. Desno i lijevo uz ulaz su pronađene male prostorije koje su vjerovatno bile male stražarnice. Kroz ulaz se dolazilo u otvorenu prostoriju bez podnice (prostorija 1), iz koje se dalje prema sjeveru išlo u najveći otvoreni prostor u građevini (prostorija 5). Ovaj otvoreni prostor bi po pravilu trebao da ima stubove na zidu koji je dijelio s prethodnom prostorijom, ali nisu pronađeni dokazi o njihovom postojanju. U istočnom dijelu otvorenog prostora konstatovan je sloj isitnjene muljike, ispod kojeg se nalazio debeo sloj nasutog šljunka, a ispod njega pronađena je podnica, koja je ležala pola metra dublje od ostalih u građevini. Ovako pronađeni ostaci upućuju na moguće postojanje objekta s hipokaustom, zatrpanog u kasnijoj fazi riječnim šljunkom i isitnjenom muljikom. S obje strane otvorenog prostora (prostorija 5) nalazili su se uži hodnici, na koje su se nastavljale manje prostorije, koje su služile kao oružarnice u logorima sličnog tipa. Iako je podnica prednjih prostorija principije bila samo mjestimično sačuvana, slojevi spomenutih prostorija dali su najbrojnije i najvažnije nalaze unutar principije. Nađene su: velike količine rimske i slovenske keramike, terra sigillatae, bronzani ukrasi za vojnu opremu, fibule, stilusi, brojni ključevi, vezane male pločice pancera, veća količina bronzanog i srebrenog rimskog novca(20), te dijelovi paradne kacige(21). Sjeverno od navedenih prostorija bila je prostorija 8, koja je išla cijelom dužininom principije, te se uz njenu sjevernu stranu pružao niz manjih prostorija, od kojih je najvažnija bila, ona nešto veća u sredini, u kojoj je obično bilo smješteno svetilište. Iako su podnice manjih prostorija bile jako plitko pod zemljom, ipak je ostalo dovoljno ostataka da se može reći da se radilo o podnicama od estriha. Temelji sjevernih prostorija su bili vrlo široki, a i zidovi su bili širi od prostorija na južnom dijelu građevine. Zbog toga što su ostaci ovog dijela principije bili relativno plitko pod zemljom, nađeno je manje arheoloških artefakata (nekoliko fragmenata keramike, bronzanih aplika i kovanica). Iz ovog razloga se funkcije prostorija 9-15 mogu odrediti samo na osnovu analogija s ostalim logorima. Prostorija 12, kao što je već rečeno, bila je svetilište i mjesto za čuvanje zastava, dok su ostale služile kao kancelarije za potrebe stacioniranih vojnika. Neubičajna pojava je nadogradnja više manjih prostorija i većeg dvorišta uz jugozapadni dio principije. Zidovi ovih prostorija bili su rađeni od muljike, što je osobina antičkih građevinskih objekata izgrađenih od III vijeka pa nadalje. Na temelju pronađenih nalaza u ovim prostorijama može se zaključiti da se ovdje radi o lončarskoj radionici. Tokom arheoloških istraživanja Irme Čremošnik, nije iskopan cijeli obim nadograđenog dijela principije. Sjeverno od pretorije su bile smještene nastambe vojnika, dok je južno bilo polje za vježbanje vojnika(22).       

Civilno naselje (canabae) i javna zgrada banje

Civilno naselje se protezalo 150 do 200 metara od jugozapadnog ugla logora, paralelno s njegovim zapadnim bedemom, skretalo i približavalo se jugozapadnom uglu logora, obilazilo ga, da bi se tu gubio trag naselja. Na jugozapadnom dijelu ove cjeline pronađena je javna zgrada banje. Zbog okolnosti u kojima je pronađena ova građevina, nađen je mali broj nalaza, te je otkopan samo njen manji dio, dimenzija 20x33 metra. Pretpostavlja se da je banja bila veličine 40x50 metara(23). Pronađeni su: hipokaustni stubići(24), praefurnium (peć) u sklopu hipokaustnog sistema zagrijavanja, kosi kanal koji je vjerovatno služio kao supstrukcija latrine (nužnika). Od nalaza je pronađeno nešto keramike, kovanica, predmeta od kosti i alatki. Uz rimske nalaze konstatovani su i nalazi iz kasnijeg perioda: kameni mlin koji je počivao na posudi debelih zidova, fragmenti grube keramike i sloj gareži koji ukazuje na kasniju drvenu nastambu izgrađenu unutar ruševine banje. Civilno naselje istraženo je na manjoj površini od logora, ali ipak se mogu uočiti određene pojave. Većina građevina su bile drvene, s temeljom od šljunka, te su bile poredane sa zapadne strane šljunkovitog puta koji je išao od banje prema sjeverozapadnom uglu logora i vjerovatno je vodio prema njegovim sjevernim vratima(25).

Slovenske nastambe pronađene na arealu principije

Na cijelom arealu lokaliteta logora i civilnog naselja pronađeni su, uz rimsku, i fragmenti slovenske keramike lošijeg kvaliteta. Ostaci nastambi evidentirani su samo na principiji i banji, kojima se nije mogao odrediti tip jer nisu bile ukopane u zemlju, već su bile građene direktno na podnici ili šutu iz rimskog perioda. Bile su građene od oblijepljenog pruća. Slične nastambe postojale su i nad ostacima prostorija 8 do 15, ali ne postoje direktni dokazi, jer su ostaci bili veoma plitko u zemlji. U drugim dijelovima logora ne postoje arheološki ostaci koji bi upućivali na postojanje slovenskih nastambi. U principiji je pronađeno i nekoliko ognjišta(26).  

Pokretni nalazi(27)  

Prilikom iskopavanja logora i civilnog naselja pronađen je veliki broj različitog arheološkog materijala, a najveći broj nalaza je keramičke prirode. Pronađene su sljedeće vrste keramike:

-       terra sigillata iz sjeveroafričke radionice Chiara, što predstavlja najsjeverniji nalaz ove vrste sigillatae(28),

-       provincijska rimska keramika,

-       crveno obojena i mramorirana keramika(29),

-       siva, bjeličasta i crvena keramika(30),

-       nekoliko fragmenata posuda većih dimenzija(31).

Bitno je napomenuti da su stanovnici logora bili sposobni da proizvode za svoje potrebe, finu sivu keramiku, karakterističnu za III i IV vijek, jer su u prostoru lončarske radionice nađeni upravo ovakvi fragmenti(32).   

Na cijeloj površini otkopanog lokaliteta su pronađeni fragmenti prozorskog stakla, kao i fragmenti staklenih posuda. Takođe je pri iskopavanju principije pronađen određen broj odbrambenog i ofanzivnog oružja, kao i alata kojima su se služili vojnici i njihove porodice tokom postojanja logora. Značajniji nalazi na lokalitetu su:

-       dijelovi bronzanog paradnog šljema s prikazima Atine na lijevom i Marsa na desnom zaštitnom dijelu lica, koji se može datirati u kraj II i početak III v.n.e(33),

-       srebreni okov drške patere, provincijalne izrade, oblika izduženog trapeza, s reljefno urađenim predstavama: Atine pri dnu, iznad koje se nalazi Heraklo, a iznad njega je glava zmije kojoj su s obje strane smještene po jedna zmija(34),

-       aplika od olova s motivom triscelisa(35),

-       lutka od kosti u obliku izduženog plošnog ženskog poprsja, pronađene u prostoru javne građevine banje(36).

Nalazi novca

Prilikom istraživanja rimskog kastruma pronađeno je 20 rimskih novčića, koji su se mogli identifikovati, te veliki broj onih koje nije bilo moguće determinisati(37). Među novcima koji se mogao odrediti četiri su iz II, jedanaest iz III i četiri iz IV vijeka. U blizini kastruma, 1969. godine pronađeno je još stotinu rimskih denariusa, među kojima je najviše onih iz III vijeka, što je pouzdan dokaz da je u tom vijeku život u kastrumu bio najintenzivniji. Najmlađi novci pripadali su caru Valensu, koji je vladao od 364-378. Kako na lokalitetu nije pronađen kasnorimski novac V vijeka, kao ni ranovizantijskog iz VI vijeka, moglo bi se pretpostaviti da je rimski novac ostao u upotrebi i u ova dva navedena vijeka(38). U okolini kastruma na lokalitetu Crkvina i na Omerovoj glavici, pronađeni su novci, kao slučajni nalazi (jedan sesterius cara Hadrijana, jedan follis cara Valentinijana, sesterius Aleksandra Severa i bronzani novac Krispa). 

Malobrojni epigrafski natpisi daju nam samo djelimičan uvid u život koji se odvijao unutar kastruma. Većina kamenih odlomaka s natpisima nađeni su na brdu Crkvenici ugrađeni u kasnoantički refugij, koji se uzdizao nedaleko kastruma. Manji dio nalaza je s lokaliteta samog logora, a većina ih je s kraja II i početka III vijeka(39).

Od nalaza iz perioda Seobe naroda i srednjega vijeka evidentirana je samo keramika, a nekoliko fragmenata keramike odgovaralo bi početnom periodu doseljavanja Slovena(40). Ostali nalazi keramike su mlađi od prethodno spomenutog, a okvirno pripadaju mlađem gradišnom dobu, dok su pojedinačni nalazi karakteristični za srednjovjekovnu keramiku(41).

Tačnije vrijeme nastanka kastruma kod Doboja, nije se moglo odrediti, ali se na  osnovu arheoloških nalaza, može uvrstiti u utvrđenja izgrađena u doba Flavijevaca(42). Prema natpisu iz druge polovine I vijeka, koji spominje tribuna cohors I Flaviae Hispanorum, već je tada ovdje postojalo neko vojno uporište. Iz najranijeg perioda nije pronađen novac, jedino oblici keramike upućuju na I i II vijek. Ista tehnika gradnje ukazuje da je banja vjerovatno izgrađena kada i kastrum. I vrijeme napuštanja kastruma je neizvjesno. Zidovi kastruma su kasnije poslužili Slovenima kao zaštita, a vjerovatno su još egzistirali neki zidovi principije, jer su se njihove nastambe nalazile na samoj njenoj podnici. Ranije naselje Slovena bilo je na brdu Crkvenica u rimskom utvrđenju, gdje su nađeni grobovi s nakitom, datirani u period od IX do XII vijeka(43).

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

U Prostornom planu BiH do 2000. godine lokalitet Makljenovac nije uvršten kao zaštićen spomenik kulture.

Arheološki lokalitet u Makljenovcu zaveden je u Arheološkom leksikonu BiH, pod nazivom: Gradina, Doboj, Doboj, gdje je evidentiran rimski kastrum (dimenzija 160x134 m) i kanabe(44). 

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Položaj kastruma na Gradini prvi je registrovao Radimsky prilikom istraživanja rimskog utvrđenja na obližnjem brežuljku „Crkvenica“ te je dao skicu položaja Crkvenice i kastruma (Die römische Befestigung auf Crikvenica und das Catrum bei Doboj, Wiss. Mitt. Aus B. U. H., I, 1893). Zidovi kastruma bez oplate, tada su bili visoki oko 1 metar i široki 1,5 metara. Radimsky je prilikom istraživanja na Crkvenici našao nekoliko natpisa, koje je Patch (ispravno) pripisao naselju u kastrumu. Nađeni su kao spolija, i to po drugi put upotrijebljena u kasnoantičkom zidu.

Civilno naselje (canabae), koje se nalazilo oko 200 m zapadno od kastruma, ustanovio je kasnije K. Patch, Mali rimski nahođaji i posmatranja (IX, Usora kod Doboja), U GZM, IX, 1897), na nešto uzvišenijem dijelu, koji se protezao od kamenoloma do sjeverozapadnog ugla kastruma.

Arheološki radovi izvedeni su 1959. i 1960. godine sredstvima Zavičajnog muzeja u Doboju, kojima je rukovodio mr. Branko Belić, a rezultati tih istraživanja nisu nikada objavljeni. Sav pronađeni pokretni materijal je inventiran i čuva se kao dio arheološke zbirke Muzeja u Doboju. Najveći dio nalaza čini keramika, zatim staklo, novac i dijelovi vojnog naoružanja(45).            

U periodu od 1965. do 1969. godine, sredstvima Zemaljskog muzeja u Sarajevu, izvedena su naredna sistematska istraživanja. Dr Irma Čremošnik vodila je istraživanja kastruma i dijelova kanabea. Tada su pronađene: principia, četiri kapije, kasnoantičke građevine i ostaci ranosrednjovjekovnog slovenskog naselja unutar kastruma, kao i banje u južnom dijelu civilnog naselja.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na lokalitetu, koji je obavljen dana 19. 06. 2013. godine, ustanovljeno je sljedeće:

-       ostaci nekadašnjeg kastruma i kanabea nalaze se u neposrednoj blizini magistralnog puta Zenica – Doboj, na lokalitetu zvanom Gradina, oko 4 km južno od Doboja,

-       oko 200 m zapadno od logora nalazilo se civilno naselje,

-       zapadnu ivicu kanabea presijeca kanal,

-       unutar i oko logora zemlja se obrađuje (pliće oranje), a zasijane su različite poljoprivredne kulture,

-       po ostacima bedema kastruma zasađeno je visoko drveće (prateći oblik logora),

-       ostaci bedema mjestimično su bili vidljivi,

-       lokalitet je ugrožen oranjem,

-       lokalitet je u vrijeme obilaska bio pod bujnom vegetacijom (visoka trava i grmlje) na mjestima gdje nije orana i zasađena.

 

6. Specifični rizici

-       obrađivanje zemlje (oranje)

 

III –  ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterijume za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom („Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijumima:

A.         Vremensko određenje (dobra nastala od praistorije do 1960. godine)

B.         Istorijska vrijednost (veza građevine, cjeline ili područja sa istorijskom ličnošću ili značajnim događajem u istoriji)

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

iii.         Proporcije,

iv.         Kompozicija,

v.         Vrijednost detalja,

vi.         Vrijednost konstrukcije.

D.         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

i.          Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim istorijskim periodima,

ii.          Svjedočanstvo o istorijskim promjenama,

iv.         Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru,

v.         Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom periodu.

F.         Ambijentalna vrijednost

i.          Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline,

iii.         Objekat ili grupa objekata je dio cjeline ili područja.

H.         Jedinstvenost i reprezentativnost

i.          Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila

 

Sastavni dio ove odluke su:

-       Imovinsko – vlasnička dokumentacija:

¾      Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka, Područna jedinica Doboj, dostavila je Komisiji kopiju katastarskog plana, prepis posjedovnog lista i zemljišnoknjižne izvatke.

-       Fotodokumentacija, (fotografije sa terena načinjene 19.06. 2013).

 

Korišćena literatura

Tijekom vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korišćena je sljedeća literatura:

 

1891.    Radimsky, Vaclav. “Rimska utvrda na Crikvenici kod Doboja”, U GZM u Sarajevu. Sarajevo: 1891.

 

1960.    Pašalić, Esad. Antička naselja i komunikacije u BiH. Sarajevo: 1960.

 

1979.    Čermošnik, Irma. “Dijelovi paradnog bronzanog šljema iz Kastruma kod Doboja”, U GZM, n.s, 34. Sarajevo: 1979.

 

1980.    Redžić, Husref (ur.). Prostorni plan Bosne i Hercegovine, Faza „B“ – Valorizacija, Prirodne i kulturno-historijske vrijednosti. Sarajevo: Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, 1980.

 

1984.    Čermošnik, Irma. “Rimski castrum kod Doboja”, U GZM u Sarajevu, NS 39, Sarajevo: 1984.

 

1984.    Kraljević, Gojko. “Rimski novac iz castruma kod Doboja”, U GZM, n.s, 39, Sarajevo: 1984.

 

1986.    Paškvalin, Veljko. “O utvrđenjima u Bosni i Hercegovini u rimsko doba”, U Materijali XXII, Savez arheoloških društava Jugoslavije, Arheološko društvo Vojvodine. Novi Sad: 1986.

 

1988.    Čović, Borivoj (ur.). Arheološki leksikon BiH, TOM 2. Sarajevo: 1988.

 

1988.    Čović, Borivoj (ur.). Arheološki leksikon BiH, TOM 1. Sarajevo: 1988.                                 

 

2009.    Duncan B Campbel. Roman Auxiliary Forths 27 BC – AD 378. New York: Osprey Publisching, 2009.


(1) Borivoj, Čović (ur.), Arheološki leksikon BiH, TOM 1, Sarajevo: 1988, 30.                                

(2) Borivoj, Čović (ur.), Nav. dj., Sarajevo: 1988, 30.                                

(3) Borivoj, Čović (ur.), Nav. dj., Sarajevo: 1988, 31.

(4) Borivoj, Čović (ur.), Nav. dj., Sarajevo: 1988, 31.

(5) Veljko, Paškvalin, “O utvrđenjima u Bosni i Hercegovini u rimsko doba”, U Materijali XXII, Savez arheoloških društava Jugoslavije, Arheološko društvo Vojvodine, Novi Sad: 1986, 153.

(6) Veljko, Paškvalin, Nav. dj., Novi Sad: 1986, 153

(7) Veljko, Paškvalin, Nav. dj., Novi Sad: 1986, 157.

(8) Veljko, Paškvalin, Nav. dj., Novi Sad: 1986, 155.

(9) Veljko, Paškvalin, Nav. dj., Novi Sad: 1986, 158.

(10) Veljko, Paškvalin, Nav. dj., Novi Sad: 1986, 155.

(11) Duncan B Campbel, Roman Auxiliary Forths 27 BC – AD 378. New York: Osprey Publisching, 2009, 33.

(12) Duncan B Campbel, Nav. dj., New York: 2009, 40.

(13) Duncan B Campbel, Nav. dj., New York: 2009, 43.

(14) Esad, Pašalić, Antička naselja i komunikacije u BiH, Sarajevo: 1960, 98.

(15) Esad, Pašalić, Nav. dj., Sarajevo: 1960, 99.

(16) Borivoj, Čović (ur.), Nav. dj., Sarajevo, 1988, 36, 37.

(17) Borivoj, Čović (ur.), Nav. dj., Sarajevo, 1988, 41.

(18) Irma, Čermošnik, “Rimski castrum kod Doboja”, U GZM u Sarajevu, NS 39, Sarajevo: 1984, 24.

(19) Irma, Čermošnik, Nav. dj., Sarajevo: 1984, 25.

(20) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo: 1984, 27-28.

(21) Irma, Čremošnik, “Dijelovi paradnog bronzanog šljema iz Kastruma kod Doboja”, U GZM, n.s, 34, Sarajevo: 1979, 85-95.

(22) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo: 1984, 27-30.

(23) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo: 1984, 32.

(24) Na njima je ležao pod, tako da se ispod objekta stvarao zatvoreni prostor kroz kojeg bi strujao ugrijani vazduh iz praefurnium-a (peć).

(25) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo: 1984, 30-34.

(26) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo: 1984, 33-34.

(27) Dio pokretnog materijala deponovan je u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, a dio u Regionalnom muzeju u Doboju (inv. broj 1124-1233).

(28) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo: 1984, 46-48.

(29) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo: 1984, 48-49.

(30) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo: 1984,  49-58.

(31) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo: 1984, 58.

(32) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo: 1985, 59.

(33) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo: 1979, 85-95; Irma, Čremošnik, Nav.dj., Sarajevo: 1984, 40.

(34) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo: 1984, 41.

(35) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo: 1984, 43.

(36) Irma,Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo: 1984, 44.

(37) Gojko, Kraljević, “Rimski novac iz castruma kod Doboja”, U GZM, n.s, 39, Sarajevo: 1984, 85.

(38) Gojko, Kraljević, Nav. dj., Sarajevo: 1984, 84.

(39) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo: 1984, 38.

(40) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo: 1984, 59, 61.

(41) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo: 1984, 61.

(42) Irma, Čremošnik, Nav. dj., Sarajevo: 1984, 69.

(43) Irma, Čremošnik, Nav.dj., Sarajevo: 1984, 70.

(44) Borivoj, Čović (ur.), Arheološki leksikon BiH, TOM 2, Sarajevo, 1988, 64. (04.39)

(45) Dokumentacija sa arheološkog iskopavanja 1958/59. godine.



Rimski logor i civilno naselje u Makljenovcu, arheološki lokalitetRimski logor i civilno naselje u Makljenovcu, arheološki lokalitetOstaci bedema castrumaPlan lokaliteta
Arheološki nalazi - crtežiNovčićArheološki nalazPosuda


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: