početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Nekropola sa stećcima na lokalitetu Suhodanj u Milatkovićima, historijsko područje

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 25. do 29. travnja 2013. godine, donijelo je

 

O D L U K U

 

I.

 

Povijesno područje – Nekropola sa stećcima na lokalitetu Suhodanj u Milatkovićima, općina Čajniče, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čini nekropola sa 4 stećka.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 4 (novi premjer), posjedovni list broj 519, što odgovara k.č. broj 3413 (austrougarski premjer), k.o. Milatkovići, općina Čajniče, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljenog sukladno Aneksu 8. Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 9/02, 70/06 i 64/08).

 

II.

 

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnoga spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacijske ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III.

 

U svrhu trajne zaštite nacionalnoga spomenika, na prostoru definiranom u točki I. stavak 3. ove odluke primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:

-       dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tekućem održavanju, uključujući i one radove koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje u Republici Srpskoj (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-       dopušteno je obavljanje radova na infrastrukturi, uz odobrenje nadležnoga ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;

-       radovi na uređenju lokaliteta i radovi na saniranju oštećenja dopušteni su isključivo uz prethodno izrađen plan sanacije, restauracije i konzervacije, odobrenje nadležnoga ministarstva i nadzor nadležne službe zaštite;

-       nije dopušteno pomjeranje nadgrobnika sa grobova na bilo koju drugu lokaciju;

-       nije dopušteno čišćenje stećaka od lišaja i mahovine, te uklanjanje patine;

-       iznimno od prethodne alineje, dopušteno je čišćenje stećaka i uklanjanje patine u slučaju da je to nužno za istraživanje epigrafskih ili dekorativnih elelemenata stećka i nišana, uz prethodno izrađen elaborat i odobrenje nadležnoga ministarstva. Elaborat treba biti utemeljen na biološkim, kemijskim, fizičkim i drugim analizama za koje konzervator utvrdi da su nužne, te sadržavati odgovarajuće konzervatorske mjere i procjenu utjecaja načina čišćenja na kamen;

-       područje predstavlja arheološki lokalitet, pa je prigodom obavljanja arheoloških istražnih radova obvezno osigurati nazočnost arheologa;

-       prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;

-       zabranjeno je odlaganje svih vrsta otpada.

 

Vlada Republike Srpske dužna je osobito osigurati provedbu sljedećih mjera zaštite:

-       izradu geodetskoga snimka postojećega stanja nacionalnoga spomenika;

-       izradu plana za sveobuhvatno arheološko istraživanje lokaliteta;

-       izradu Projekta sanacije, restauracije i konzervacije nacionalnoga spomenika, sa izradom preliminarnoga snimka postojećega stanja, kojim će se utvrditi vrsta i stupanj ugroženosti lokaliteta te oštećenja na spomenicima;

-       izradu programa redovitoga održavanja spomenika.

 

IV.

 

Svi pokretni nalazi, koji tijekom arheološkog istraživanja budu nađeni, bit će pohranjeni u najbližem muzeju koji ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke uvjete ili u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i prezentirani na odgovarajući način.

Iznimno od stavka 1. ove točke, u razdoblju do ponovnog otvorenja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, a u slučaju da najbliži muzej ne ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke uvjete, nositelji arheoloških istraživanja dužni su podnijeti pisani zahtjev Povjerenstvu da odredi instituciju u kojoj će arheološki nalazi biti privremeno pohranjeni.

Sav pokretni i nepokretni arheološki materijal koji bude nađen tijekom arheoloških istraživanja nužno je stručno obraditi.

Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja dužan je nakon izvršenih arheoloških radova podnijeti izvješće Povjerenstvu i instituciji koja je obavila istraživanja.

Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja mora imati na raspolaganju sav pronađeni pokretni i nepokretni arheološki materijal dok traje istraživanje i dok ne završi izvješće, a najduže za razdoblje od tri godine.

Paralelno s izvođenjem arheoloških istraživanja, nužna je sukcesivna konzervacija nepokretnih nalaza na lokalitetu i konzervacija pokretnoga arheološkog materijala i njegovo pohranjivanje u odgovarajuće prostore (depoe).

Nakon dostavljanja izvješća o provedenom istraživanju, Povjerenstvo će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti primjenjivane mjere zaštite koje Povjerenstvo utvrđuje.

Iznošenje pokretnih nalaza iz stavka 1. ove točke iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

Iznimno od odredbe prethodnoga stavka, ukoliko voditelj istraživanja utvrdi da je nužna obrada nekoga nalaza izvan zemlje, dokaze o tome prezentirat će Povjerenstvu, koje može dopustiti privremeno iznošenje nalaza iz zemlje pod detaljno utvrđenim uvjetima njegovoga iznošenja, postupanja s njim tijekom boravka izvan zemlje i njegovoga povrata u Bosnu i Hercegovinu.

 

V.

 

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi u dijelu u dijelu u kojemu su oprečni odredbama ove odluke.

 

VI.

 

Svatko, a posebice nadležna tijela Republike Srpske, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VII.

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskome tijelu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, u svrhu provedbe mjera utvrđenih u toč. II. – VI. ove odluke, te nadležnome općinskom sudu u svrhu upisa u zemljišne knjige.

 

VIII.

 

Sastavni je dio ove odluke obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.kons.gov.ba).

 

IX.

 

Prema članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

 

X.

 

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objave u «Službenom glasniku BiH».

 

Ovu je odluku Povjerenstvo donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

 

Broj: 05.2-2.3-53/13-12

25. travnja 2013. godine

Sarajevo

 

Predsjedatelj Povjerenstva

Dubravko Lovrenović

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom sukladno čl. V. i VI. Aneksa 8. Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Udruženje za očuvanje prirodne i civilizacijske baštine «Sinan-paša Sijerčić» iz Goražda, dana 26. 09. 2005. godine, podnijelo je Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika peticiju/prijedlog za proglašenje Nekropole stećaka na lokaciji Suhodanj u Milatkovićima, općina Čajniče, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.         

Sukladno odredbama Zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

Izjava o značaju dobra

Srednjovjekovni nadgrobni spomenici, poznati pod nazivom stećci su impresivan dokaz rastuće gospodarske moći bosanskoga feudalnog društva u XIV. stoljeću, otvaranja rudnika, pojačane urbanizacije, te želje pojedinaca da svoj status i moć prikažu kroz izvanjski izgled nadgrobnoga spomenika. Na lokalitetu Suhodanj evidentirana su 4 stećka u formi sanduka i bez ukrasa.

Poseban značaj ovome povijesnom području daje jaka narodna tradicija u kojoj se sačuvalo vjerovanje o postojanju „hiže – bosanske crkve“ na lokalitetu Suhodanj u Milatkovićima.

 

II - PRETHODNI POSTUPAK

U toku vođenja postupka, izvršen je uvid u:

-       podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis, arhitektonski snimak i fotografije;

-       uvid u sadašnje stanje dobra;

-       kopiju katastarskoga plana;

-       zemljišno-knjižni izvadak; 

-       povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je dana u popisu korištene dokumentacije u okviru ove odluke.

 

Prema odredbi  članka V. stavak 2. Aneksa 8. Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 37. Poslovnika o radu Povjerenstva, prije donošenja konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, Povjerenstvo će pružiti mogućnost vlasniku predloženog nacionalnog spomenika, podnosiocu peticije, institucijama nadležnim za očuvanje naslijeđa, stručnim i naučnim institucijama, stručnjacima i naučnicima, kao i drugim zainteresiranim osobama da iznesu svoje stavove. U skladu s tim, Povjerenstvo je preduzelo sljedeće aktivnosti:

-       Dopisom broj: 05.2-35-250/05-2, od 15. 02. 2007. godine, Povjerenstvo je zatražilo dostavljanje dokumentacije, napomena i sugestija u svezi proglašenja Nekropole sa stećcima na lokalitetu Suhodanj u Milatkovićima, općina Čajniče od: Općine Čajniče (Načelnik; Služba za katastar; Općinski sud), Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, Republički zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske, Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta i Udruženja za očuvanje prirodne i civilizacijske baštine «Sinan-paša Sijerčić» iz Goražda.

-       Dopisom broj: 05.2-35.2-23/09-157, od 17. 09. 2009. godine, Povjerenstvo je zatražilo dostavljanje dokumentacije i stavova u svezi proglašenja Nekropole sa stećcima na lokalitetu Suhodanj u Milatkovićima, općina Čajniče od: Općine Čajniče (Načelnik; Organ uprave nadležan za poslove urbanizma i katastra), Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, Republički zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske i Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta.

-       Dopisom broj: 05.2-36.1-19/13-2, od 11. 01. 2013. godine, Povjerenstvo je zatražilo dostavljanje kopije katastarske podloge austrougarskoga premjera za područje Milatkovića, Općina Čajniče od: Arhiva Bosne i Hercegovine.

-       U „Službenom glasniku BiH“, broj 103/12 od 24.01.2013. godine, objavljena je Obavijest o pokretanju postupka proglašenja predmetnog i drugih dobara nacionalnim spomenicima, sa pozivom vlasnicima i drugim zainteresiranim fizičkim i pravnim osobama, tijelima i institucijama da, u roku od 30 dana dostave Povjerenstvu svoja stajališta u svezi proglašenja dobra nacionalnim spomenikom.

 

Do donošenja odluke, Povjerenstvu je dostavljena sljedeća dokumentacija:

-       Dopisi Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta/športa broj: 07-40-4-565-1/07, od 22. 02. 2007. godine i broj: 07-40-4-3628-1/09, od 29. 09. 2009. godine, kojim je Povjerenstvo  za očuvanje nacionalnih spomenika obaviješteno da Nekropola sa stećcima na lokalitetu Suhodanj u Milatkovićima, općina Čajniče, nije evidentirana niti upisana u Registar nepokretnih spomenika kulture.

-       Dopis Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Čajniče, broj: 50-50-952-21/07, od 12. 03. 2007. godine, kojim je Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika dostavljen podatak da Područna jedinica Čajniče ne raspolaže podacima, jer je na snazi popisni katastar te informiše Povjerenstvo da je u cilju realiziranja navedenih aktivnosti potrebno uz prisustvo suradnika Povjerenstva i suradnika Područne jedinice Čajniče izvršiti na licu mjesta identifikaciju predmetnih parcela.

-       Dopis načelnika općine Čajniče broj: 01-624-1/07, od 09. 08. 2007. godine, kojim je Povjerenstu za očuvanje nacionalnih spomenika dostavljena informacija da se za tražene podatke (općina, naseljeno mjesto, katastarska čestica, katastarska općina i izvod iz katastra) obrati Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Čajniče.

-       Dopis Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske broj; 07/1.20/624-756/09 od 12. 10. 2009. godine, kojim je Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika dostavljen podatak da Republički zavod u svojoj dokumentaciji ne raspolaže podacima o evidenciji i statusu prethodne zaštite Nekropole sa stećcima na lokalitetu Suhodanj u Milatkovićima, općina Čajniče.

-       Dopis Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Čajniče, broj: 21.50/952.2-123/12, od 22. 11. 2012. godine, kojim je Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika dostavljen Posjedovni list – Izvod broj 519, k.o. Milatkovići i kopija austrougarske karte (jedna polovica karte – dio).

-       Srna Hajrudin je lično Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika dostavio Prepis posjedovnog lista broj 519, k.o. Milatkovići, Čajniče, koji je zaveden na protokolu Povjerenstva pod rednim brojem: 05.2-36.1-11/12-131 od 15. 11. 2012. godine.

-       Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne-poslove, Područna jedinica Čajniče, je Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika dostavila kompletnu kopiju austrougarske karte, koja je zavedena na protokolu Povjerenstva pod rednim brojem: 05.2-36.1-11/12-151 od 27. 12. 2012. godine.

-       Dopis Arhiva Bosne i Hercegovine broj: 09-49-8-23-2, od 14. 01. 2013. godine, kojim je Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika dostavljena kopija austrougarske karte oznake Z-31-C-XX-b/4 za područje općine Čajniče.

-       Vlasnik zemljišne parcele Srna (Jusuf) Malić, prilikom tehničkog snimanja stećaka na lokalitetu, dana 04. 10. 2012. godine, izjavila je da je suglasna da se stećci na njenoj parceli zaštite i proglase nacionalnim spomenikom. U momentu tehničke obrade stećaka kod sebe nije imala Posjedovni list, ali je izjavila da će njen rođak (Srna Hajrudin) na adresu Povjerenstva dostaviti potrebnu dokumentaciju.

 

Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Nekropola sa stećcima se nalazi u predjelu koji nosi naziv Suhodanj u selu Milatkovići. U ovo selo se dolazi putem iz Čajniča, preko sela Zaborak, od kojeg makadamski put osposobljen za terenske automobile, preko livada i šuma vodi u Milatkoviće. Ispod Milatkovića protiče Suhodanjska rijeka i nizvodno na udaljenosti od 1, 34 kilometra dolazi se do naselja Suhodanj. Na desnoj strani rijeke, na nadmorskoj visini od 604 m, geografskoj širini 43° 36.014'N i geografskoj dužini 19° 12.312'E(1) nalazi se livada Prostranice na kojoj su evidentirani stećci.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k. č. broj 4 (novi premjer), upisan u posjedovni list broj 519, k. o. Milatkovići, što odgovara k. č. broj 3413 (austrougarski premjer), k. o. Milatkovići, općina Čajniče, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Povijesni podaci

Čajniče je smješteno u jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine, na putu Goražde – Pljevlja, odnosno na starom putu za Carigrad. Iz doba bosanske srednjovjekovne države nema podataka o Čajniču. Cijeli kraj oblasti Drine, odnosno Gornjeg Podrinja oko gornjeg toka istoimene rijeke, spominje se već u Ljetopisu popa Dukljanina(2) i od tada se može pratiti značaj ove regije u gospodarskom i političkom pogledu. Do 1373. godine, cijeli kraj Gornjeg Podrinja se nalazio u granicama srpske države. Te godine je ova oblast pripala Bosni pri podjeli posjeda Nikole Altomanovića između bosanskog kralja Tvrtka I. i srpskog kneza Lazara. Jačanjem vlasteoske porodice Kosača krajem XIV. i u XV. stoljeću ovaj kraj je pod vlašću Sandalja Hranića i hercega Stjepana Vukčića Kosače. U raznim dubrovačkim arhivskim dokumentima iz tog doba najviše ima akata koji se odnose na trgovačku, zanatsku i traznitnu djelatnost u Foči, Goraždu i Ustikolini. Kraj bogat šumama i plodnim kotlinama bio je povoljan za razvoj stočarstva, pčelarstva, uzgoj žita i drugih poljogospodarstvenih proizvoda. Iako se samo mjesto Čajniče u srednjovjekovnim povijesnim izvorima ne spominje, u inače veoma bogatoj arhivskoj građi iz toga perioda koja se odnosi na Gornje Podrinje, brojne nekropole sa stećcima, narodna predaja, kao i najraniji osmanski izvori svjedoče o naseljenosti ovoga kraja.(3)

Mada Čajniče nije spominjano u srednjovjekovnim izvorima, Osmanlije ga zatiču kao trg.(4)  

U srednjem vijeku glavni put kroz ovu regiju bio je Via Drinae, a značajna središta su bili Foča i Goražde. U osmansko doba je preko Čajniča vodio put iz Bosne za Carigrad. Sudeći prema opisu Francuza Filipa Difren-Kaneja iz 1573. i Evlije Čelebije iz 1664. godine, Čajniče je bilo bogato mjesto.(5)  

 

2. Opis dobra

Nekropola sa stećcima se nalazi na livadi nazvanoj Prostranice, u predjelu koji nosi naziv Suhodanj u selu Milatkovići. Smještena je na nadmorskoj visini od 604 m nv, geografskoj širini 43° 36.014'N i geografskoj dužini 19° 12.312'E.(6)

Analiza nadgrobnika na terenu omogućila je prikupljanje osnovnih podataka o spomenicima. Oblik nadgrobnika i zastupljenost ukrasa najčešće ovise od vremena u kojem je on nastao. Tako se na osnovi zastupljenih formi stećaka, nadgrobnici mogu datirati u kasni srednji vijek (XIV. stoljeće).

Na lokalitetu se nalaze 4 stećka u formi sanduka, dijelom utonuli u zemlju, obrasli mahovinom, lišajevima, travom i niskim raslinjem. Poredani su u niz od sjevera ka jugu, a orijentirani su u pravcu zapad – istok, osim stećka br. 4., koji je orijentiran u pravcu sjever – jug. Ukrasi nisu evidentirani na stećcima.

Stećci su smješteni na strmoj zapadnoj bočnoj strani zemljišne parcele označene kao k.č. 3413., koja graniči sa državnom parcelom k.č. 3380 i sa privatnim parcelama k.č. 3414, k.č. 3417 i k.č. 3418 k.o. Milatkovići. Pored stećaka protiče manji potočić, koji nastaje prilikom otapanja snijega i većih padavina. Iznad pozicioniranih stećaka vidljiv je plato površine cca 50 x 25 m. Prilikom tehničke obrade stećaka na ovom platou nije bilo moguće evidentirati ostatke ili temelje bilo kakve građevine. Za ovaj plato sugovornici na terenu izvjesni Srna Malić i Šučro Karalić, koriste naziv Ada i ukazuju na pripovijedanje starijih stanovnika da se tu na platou nekada nalazila „hiža – bosanska crkva“. Potrebno je navesti činjenicu da je narodna povijesna tradicija bila putokaz istraživačima za otkrivanje novih arheoloških nalazišta, što se može vidjeti i u izradi pripremnoga projekta „Gornje Podrinje u doba Kosača“, gdje je zabilježena predaja o zatrpanim „zasutim“ crkvama na području općine Čajniče.(7) Na osnovi navedenog, narodna povijesna tradicija i u slučaju postojanja „hiže – bosanske crkve“ na lokalitetu Suhodanj u Milatkovićima, ukazuje na postojanje novog, još neistraženog, arheološkog nalazišta. Za potvrđivanje teze o postojanju „hiže – bosanske crkve“, nužno je provesti svobuhvatna detaljna arheološka istraživanja.

Stanje stećka

Stećak br. 1. – sanduk bez ukrasa i postolja, dijelom utonuo, oštećen sa bočne sjeverne strane, obrastao mahovinom, lišajevima i travom, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 140x58x25 cm.

Stećak br. 2. – sanduk bez ukrasa i postolja, dijelom utonuo, obrastao mahovinom, lišajevima i travom, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 140x58x25 cm.

Stećak br. 3. – sanduk bez ukrasa i postolja, dijelom utonuo, obrastao mahovinom, lišajevima i niskim raslinjem, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 160x74x15 cm.

Stećak br. 4. – sanduk bez ukrasa, na njegovu gornju površinu nasuta je zemlja tako da su tehnički obrađene vidljive strane, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, orijentiran u pravcu sjever – jug; dimenzije stećka su: dužina 160x visina 25 cm.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u spise o zaštiti dobra i utvrđeno je:

U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području općine Čajniče kao spomenik III. kategorije uvršteno je 8 lokaliteta, nekropola sa stećcima (518 stećaka) bez preciznije identifikacije.(8)  

U dopisima Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta/športa broj; 07-40-4-565-1/07, od 22. 02. 2007. godine i 07-40-4-3628-1/09, od 29. 09. 2009. godine, Nekropola sa stećcima na lokalitetu Suhodanj u Milatkovićima, općina Čajniče, nije evidentirana pod spomenutim nazivom i nije bila upisana u Registar spomenika kulture Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.

U dopisu Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske broj: 07/1.20/624-756/09, od 12. 10. 2009. godine, navedeno je da Zavod ne raspolaže podacima u svojoj dokumentaciji za predmetno dobro.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Istraživački i konzervatorsko – restauratorski radovi nisu poduzimani.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, 04. 10. 2012. godine, ustanovljeno je sljedeće:

-       Područje nekropole sa stećcima obraslo je niskim raslinjem i travom;

-       Na lokalitetu su evidentirana 4 stećka u formi sanduka, dijelom utonuli u zemlju, na njima se nalaze biljni organizmi (lišajevi i mahovina) u većoj ili manjoj mjeri, koji razaraju strukturu kamena;

-       Stećci su izloženi ubrzanom propadanju usljed nedostatka redovitog održavanja;

-       Iznad stećaka vidljiv je plato površine cca 50 x 25 m nazvan Ada i za kojeg se vezuje pripovijedanje o postojanju „bosanske crkve – hiže“.

 

6. Specifični rizici

-       dezintegracija lokaliteta zbog dugogodišnjeg neodržavanja,

-       nepovoljni utjecaji atmosferilija,

-       samonikla vegetacija.

 

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje

B.         Povijesna vrijednost

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Kvalitet obrade

ii.          Kvalitet materijala

iii.         Proporcije

D.         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

i.          Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim povijesnim razdobljima

E.         Simbolička vrijednost

ii.          Sakralna vrijednost

iii.         Tradicionalna vrijednost

v.         Značaj za identitet skupine ljudi

G.         Izvornost

i.          Oblik i dizajn

ii.          Materijal i sadržaj

iii.         Namjena i upotreba

iv.         Tradicija i tehnike

v.         Položaj i smještaj u prostoru

 

Sastavni dio ove odluke su:

-       Imovinsko-vlasnička dokumentacija

-         Posjedovni list – Izvod broj 519, k.o. Milatkovići i kopija austrougarske karte, dostavljeni dopisima Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Čajniče, broj: 21.50/952.2-123/12, od 22. 11. 2012. godine i broj: 05.2-36.1-11/12-151, od 27. 12. 2012. godine.

-         Prepis posjedovnog lista broj 519, k.o. Milatkovići, Čajniče, koji je zaveden na protokolu Povjerenstva pod rednim brojem: 05.2-36.1-11/12-131 od 15. 11. 2012. godine, Srna Hajrudin lično dostavio na adresu Povjerenstva.

-         Kopija austrougarske karte oznake Z-31-C-XX-b/4 za područje općine Čajniče dostavljena dopisom Arhiva Bosne i Hercegovine broj: 09-49-8-23-2, od 14. 01. 2013. godine.

-       Dokumentacija o prethodnoj zaštiti dobra

-         Dopisi Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta/športa broj: 07-40-4-565-1/07, od 22. 02. 2007. godine i broj: 07-40-4-3628-1/09, od 29. 09. 2009. godine, kojim je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika obaviješteno da Nekropola sa stećcima na lokalitetu Suhodanj u Milatkovićima, općina Čajniče, nije evidentirana niti upisana u Registar nepokretnih spomenika kulture.

-         Dopis Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske broj; 07/1.20/624-756/09 od 12. 10. 2009. godine, kojim je Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika dostavljen podatak da Republički zavod u svojoj dokumentaciji ne raspolaže podacima o evidenciji i statusu prethodne zaštite Nekropole sa stećcima na lokalitetu Suhodanj u Milatkovićima, općina Čajniče.

-       Fotodokumentacija

-         Fotografije postojećeg stanja dobra snimljene su 04. 10. 2012. godine fotografirao: histroičar Zijad Halilović (fotografirano digitalnim fotoaparatom Canon EOS 450D).

-       Tehnička dokumentacija

-         Tehnički snimci postojećega stanja dobra (skica nekropole, snimak spomenika, definiranje zone zaštite); dana 04. 10. 2012. godine mjerili i snimali: Zijad Halilović, historičar i Ešref Salihagić, geometar i vanjski saradnik Povjerenstva.

 

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

 

1940.    Dinić, Mihailo. Tri francuska putopisca XVI veka u našim zemljama. Beograd: Godišnjica Nikole Čupića, knj. XLIX, 1940.

 

1973.    Palavestra, Vlajko. „Toponomastička istraživanja“, u: Skupina autora. Gornje Podrinje u doba Kosača, naučnoistraživački program br. III/1973. Sarajevo: Nositelj Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973.

 

1973.    Petrović, Đurđica. „Arhivsko-istorijska istraživanja“, u: Skupina autora. Gornje Podrinje u doba Kosača, naučnoistraživački program br. III/1973. Sarajevo: Nositelj Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973.

 

1978.    Kovačević, Kojić, Desanka. Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države. Sarajevo: 1978.

 

1979.    Čelebija, Evlija. Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama. Sarajevo: 1979.

 

1980.    Skupina autora. Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza b – valorizacija, prirodne i kulturno-historijske vrijednosti. Sarajevo: Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo, 1980.

 

2009.    Živković, Tibor. Gesta regum Sclavorum. Beograd: Istorijski institut Beograd – Manastir Ostrog, Tom II, 2009.

 


(1) www.google earth.com (23. avgust 2012.)

(2) Tibor Živković je u svom radu Gesta regum Sclavorum analizirao obje redakcije LJPD i njihov međusobni odnos, tj. takozvanu “hrvatsku redakciju” (HR), izvorno napisanu na latinskom jeziku, te “latinsku redakciju” (LR). Naratološka analiza obje redakcije ustvrdila je da je HR i LR sastavila ista osoba, što nameće zaključak da je HR prvobitna redakcija, a LR konačna verzija LJPD. Također, je mišljenja da je pisac Ljetopisa bio stranac, koji je, prije nego što se u Dalmaciji nastanio — dosta putovao i čitao i da je pripadao katoličkoj crkvi. Na temelju analiziranih dokumenata i događaja smatra da je Pop Dukljanin Gesta regum Sclavorum pisao u drugoj polovici XIII. stoljeća, a ne polovicom XII. stoljeća kakvo je bilo zastupljeno mišljenje u nauci. Živković, Tibor, Gesta regum Sclavorum, Beograd: Istorijski institut Beograd – Manastir Ostrog, Tom II, 2009.

(3) Petrović, Đurđica, „Arhivsko-istorijska istraživanja“, u: Skupina autora, Gornje Podrinje u doba Kosača, naučnoistraživački program br. III/1973., Sarajevo: Nositelj Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973., 38.-42.

(4) Kovačević, Kojić, Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo: 1978., 87.

(5) Dinić, Mihailo, Tri francuska putopisca XVI veka u našim zemljama, Beograd: Godišnjica Nikole Čupića, knj. XLIX, 1940., 99.; Čelebija, Evlija, Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo: 1979., 399.-403.

(6) www.google earth.com (23. avgust 2012.)

(7) Palavestra, Vlajko, „Toponomastička istraživanja“, u: Skupina autora, Gornje Podrinje u doba Kosača, naučnoistraživački program br. III/1973., Sarajevo: Nositelj Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973., 18., 19.

(8) Skupina autora, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza b – valorizacija, prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Sarajevo: Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo, 1980., 51.



Nekropola sa stećcima na lokalitetu Suhodanj u MilatkovićimaNekropola sa stećcima na lokalitetu Suhodanj u MilatkovićimaStećak br. 1Stećak br. 2


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: