Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Povjerenstvo
za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8.
Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1.
Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici
održanoj od 25. do 29. travnja 2013. godine, donijelo je
O D L U K
U
I.
Povijesno
područje – Nekropola sa stećcima na lokalitetu Suhodanj u Milatkovićima, općina
Čajniče, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u
daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni
spomenik čini nekropola sa 4 stećka.
Nacionalni
spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 4 (novi premjer), posjedovni
list broj 519, što odgovara k.č. broj 3413 (austrougarski premjer), k.o.
Milatkovići, općina Čajniče, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.
Na
nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi
odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljenog sukladno
Aneksu 8. Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni
glasnik Republike Srpske”, br. 9/02, 70/06 i 64/08).
II.
Vlada
Republike Srpske dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke,
administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju
nacionalnoga spomenika.
Povjerenstvo
za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će
tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje
informacijske ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju
dobra nacionalnim spomenikom.
III.
U svrhu trajne
zaštite nacionalnoga spomenika, na prostoru definiranom u točki I. stavak 3.
ove odluke primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:
-
dopušteni su isključivo
istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tekućem
održavanju, uključujući i one radove koji imaju za cilj prezentaciju spomenika,
uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje u Republici Srpskoj
(u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe
zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležna
služba zaštite);
-
dopušteno je obavljanje
radova na infrastrukturi, uz odobrenje nadležnoga ministarstva i stručno
mišljenje nadležne službe zaštite;
-
radovi na uređenju
lokaliteta i radovi na saniranju oštećenja dopušteni su isključivo uz prethodno
izrađen plan sanacije, restauracije i konzervacije, odobrenje nadležnoga
ministarstva i nadzor nadležne službe zaštite;
-
nije dopušteno pomjeranje
nadgrobnika sa grobova na bilo koju drugu lokaciju;
-
nije dopušteno čišćenje stećaka
od lišaja i mahovine, te uklanjanje patine;
-
iznimno od prethodne
alineje, dopušteno je čišćenje stećaka i uklanjanje patine u slučaju da je to
nužno za istraživanje epigrafskih ili dekorativnih elelemenata stećka i nišana,
uz prethodno izrađen elaborat i odobrenje nadležnoga ministarstva. Elaborat
treba biti utemeljen na biološkim, kemijskim, fizičkim i drugim analizama za
koje konzervator utvrdi da su nužne, te sadržavati odgovarajuće konzervatorske
mjere i procjenu utjecaja načina čišćenja na kamen;
-
područje predstavlja
arheološki lokalitet, pa je prigodom obavljanja arheoloških istražnih radova
obvezno osigurati nazočnost arheologa;
-
prostor spomenika bit će
otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;
- zabranjeno je odlaganje svih vrsta otpada.
Vlada Republike Srpske dužna je osobito osigurati
provedbu sljedećih mjera zaštite:
- izradu geodetskoga snimka postojećega stanja
nacionalnoga spomenika;
- izradu plana za sveobuhvatno arheološko
istraživanje lokaliteta;
- izradu Projekta sanacije, restauracije i
konzervacije nacionalnoga spomenika, sa izradom preliminarnoga snimka
postojećega stanja, kojim će se utvrditi vrsta i stupanj ugroženosti lokaliteta
te oštećenja na spomenicima;
- izradu programa redovitoga održavanja spomenika.
IV.
Svi pokretni nalazi, koji tijekom arheološkog
istraživanja budu nađeni, bit će pohranjeni u najbližem muzeju koji ispunjava
kadrovske, materijalne i tehničke uvjete ili u Zemaljskom muzeju Bosne i
Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i prezentirani na odgovarajući način.
Iznimno od stavka 1. ove točke, u razdoblju do ponovnog
otvorenja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, a u slučaju da najbliži muzej
ne ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke uvjete, nositelji arheoloških
istraživanja dužni su podnijeti pisani zahtjev Povjerenstvu da odredi
instituciju u kojoj će arheološki nalazi biti privremeno pohranjeni.
Sav pokretni i nepokretni arheološki materijal koji bude
nađen tijekom arheoloških istraživanja nužno je stručno obraditi.
Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja dužan je
nakon izvršenih arheoloških radova podnijeti izvješće Povjerenstvu i
instituciji koja je obavila istraživanja.
Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja mora imati
na raspolaganju sav pronađeni pokretni i nepokretni arheološki materijal dok
traje istraživanje i dok ne završi izvješće, a najduže za razdoblje od tri
godine.
Paralelno s izvođenjem arheoloških istraživanja, nužna je
sukcesivna konzervacija nepokretnih nalaza na lokalitetu i konzervacija
pokretnoga arheološkog materijala i njegovo pohranjivanje u odgovarajuće
prostore (depoe).
Nakon dostavljanja izvješća o provedenom istraživanju,
Povjerenstvo će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti primjenjivane mjere
zaštite koje Povjerenstvo utvrđuje.
Iznošenje pokretnih nalaza iz stavka 1. ove točke iz
Bosne i Hercegovine nije dopušteno.
Iznimno od odredbe prethodnoga stavka, ukoliko voditelj
istraživanja utvrdi da je nužna obrada nekoga nalaza izvan zemlje, dokaze o
tome prezentirat će Povjerenstvu, koje može dopustiti privremeno iznošenje
nalaza iz zemlje pod detaljno utvrđenim uvjetima njegovoga iznošenja,
postupanja s njim tijekom boravka izvan zemlje i njegovoga povrata u Bosnu i
Hercegovinu.
V.
Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni
prostorno-planski spisi u dijelu u dijelu u kojemu su oprečni odredbama ove
odluke.
VI.
Svatko, a posebice nadležna tijela Republike Srpske,
gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje
mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VII.
Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske,
nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskome tijelu uprave
nadležnom za poslove urbanizma i katastra, u svrhu provedbe mjera utvrđenih u
toč. II. – VI. ove odluke, te nadležnome općinskom sudu u svrhu upisa u
zemljišne knjige.
VIII.
Sastavni je dio ove odluke obrazloženje sa pratećom
dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama
i na web stranici Povjerenstva (http://www.kons.gov.ba).
IX.
Prema
članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i
Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.
X.
Ova
odluka stupa na snagu narednog dana od dana objave u «Službenom glasniku BiH».
Ovu je
odluku Povjerenstvo donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin
Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.
Broj: 05.2-2.3-53/13-12
25. travnja 2013. godine
Sarajevo
Predsjedatelj
Povjerenstva
Dubravko
Lovrenović
O b r a z
l o ž e n j e
I – UVOD
Na
temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje
nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općega okvirnog sporazuma
za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo
za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom sukladno
čl. V. i VI. Aneksa 8. Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,
kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i
Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne
donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko
ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Udruženje
za očuvanje prirodne i civilizacijske baštine «Sinan-paša Sijerčić» iz Goražda,
dana 26. 09. 2005. godine, podnijelo je Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih
spomenika peticiju/prijedlog za proglašenje Nekropole stećaka na lokaciji
Suhodanj u Milatkovićima, općina Čajniče, nacionalnim spomenikom Bosne i
Hercegovine.
Sukladno
odredbama Zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35.
Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo
je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje
dobra nacionalnim spomenikom.
Izjava o značaju dobra
Srednjovjekovni
nadgrobni spomenici, poznati pod nazivom stećci su impresivan dokaz rastuće
gospodarske moći bosanskoga feudalnog društva u XIV. stoljeću, otvaranja
rudnika, pojačane urbanizacije, te želje pojedinaca da svoj status i moć
prikažu kroz izvanjski izgled nadgrobnoga spomenika. Na lokalitetu Suhodanj
evidentirana su 4 stećka u formi sanduka i bez ukrasa.
Poseban
značaj ovome povijesnom području daje jaka narodna tradicija u kojoj se
sačuvalo vjerovanje o postojanju „hiže – bosanske crkve“ na lokalitetu Suhodanj
u Milatkovićima.
II - PRETHODNI POSTUPAK
U toku
vođenja postupka, izvršen je uvid u:
-
podatke o sadašnjem stanju
i namjeni dobra, uključujući opis, arhitektonski snimak i fotografije;
-
uvid u sadašnje stanje
dobra;
-
kopiju katastarskoga
plana;
-
zemljišno-knjižni
izvadak;
-
povijesnu, arhitektonsku
ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je dana u popisu korištene
dokumentacije u okviru ove odluke.
Prema
odredbi članka V. stavak 2. Aneksa 8.
Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 37. Poslovnika o
radu Povjerenstva, prije donošenja konačne odluke o proglašenju dobra
nacionalnim spomenikom, Povjerenstvo će pružiti mogućnost vlasniku predloženog
nacionalnog spomenika, podnosiocu peticije, institucijama nadležnim za očuvanje
naslijeđa, stručnim i naučnim institucijama, stručnjacima i naučnicima, kao i
drugim zainteresiranim osobama da iznesu svoje stavove. U skladu s tim,
Povjerenstvo je preduzelo sljedeće aktivnosti:
-
Dopisom broj:
05.2-35-250/05-2, od 15. 02. 2007. godine, Povjerenstvo je zatražilo
dostavljanje dokumentacije, napomena i sugestija u svezi proglašenja Nekropole
sa stećcima na lokalitetu Suhodanj u Milatkovićima, općina Čajniče od: Općine
Čajniče (Načelnik; Služba za katastar; Općinski sud), Ministarstvo za prostorno
uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, Republički zavod za
zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske, Zavoda za
zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta i
Udruženja za očuvanje prirodne i civilizacijske baštine «Sinan-paša Sijerčić»
iz Goražda.
-
Dopisom broj:
05.2-35.2-23/09-157, od 17. 09. 2009. godine, Povjerenstvo je zatražilo
dostavljanje dokumentacije i stavova u svezi proglašenja Nekropole sa stećcima
na lokalitetu Suhodanj u Milatkovićima, općina Čajniče od: Općine Čajniče
(Načelnik; Organ uprave nadležan za poslove urbanizma i katastra), Ministarstvo
za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, Republički
zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske i
Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta.
-
Dopisom broj:
05.2-36.1-19/13-2, od 11. 01. 2013. godine, Povjerenstvo je zatražilo
dostavljanje kopije katastarske podloge austrougarskoga premjera za područje
Milatkovića, Općina Čajniče od: Arhiva Bosne i Hercegovine.
-
U „Službenom glasniku
BiH“, broj 103/12 od 24.01.2013. godine, objavljena je Obavijest o pokretanju
postupka proglašenja predmetnog i drugih dobara nacionalnim spomenicima, sa
pozivom vlasnicima i drugim zainteresiranim fizičkim i pravnim osobama,
tijelima i institucijama da, u roku od 30 dana dostave Povjerenstvu svoja
stajališta u svezi proglašenja dobra nacionalnim spomenikom.
Do donošenja
odluke, Povjerenstvu je dostavljena sljedeća dokumentacija:
-
Dopisi Zavoda za zaštitu
spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta/športa broj:
07-40-4-565-1/07, od 22. 02. 2007. godine i broj: 07-40-4-3628-1/09, od 29. 09.
2009. godine, kojim je Povjerenstvo za
očuvanje nacionalnih spomenika obaviješteno da Nekropola sa stećcima na
lokalitetu Suhodanj u Milatkovićima, općina Čajniče, nije evidentirana niti
upisana u Registar nepokretnih spomenika kulture.
-
Dopis Republičke uprave za
geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Čajniče, broj:
50-50-952-21/07, od 12. 03. 2007. godine, kojim je Povjerenstvu za očuvanje
nacionalnih spomenika dostavljen podatak da Područna jedinica Čajniče ne
raspolaže podacima, jer je na snazi popisni katastar te informiše Povjerenstvo
da je u cilju realiziranja navedenih aktivnosti potrebno uz prisustvo suradnika
Povjerenstva i suradnika Područne jedinice Čajniče izvršiti na licu mjesta
identifikaciju predmetnih parcela.
-
Dopis načelnika općine Čajniče
broj: 01-624-1/07, od 09. 08. 2007. godine, kojim je Povjerenstu za očuvanje
nacionalnih spomenika dostavljena informacija da se za tražene podatke (općina,
naseljeno mjesto, katastarska čestica, katastarska općina i izvod iz katastra)
obrati Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna
jedinica Čajniče.
-
Dopis Republičkog zavoda
za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske broj;
07/1.20/624-756/09 od 12. 10. 2009. godine, kojim je Povjerenstvu za očuvanje
nacionalnih spomenika dostavljen podatak da Republički zavod u svojoj
dokumentaciji ne raspolaže podacima o evidenciji i statusu prethodne zaštite
Nekropole sa stećcima na lokalitetu Suhodanj u Milatkovićima, općina Čajniče.
-
Dopis Republičke uprave za
geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Čajniče, broj:
21.50/952.2-123/12, od 22. 11. 2012. godine, kojim je Povjerenstvu za očuvanje
nacionalnih spomenika dostavljen Posjedovni list – Izvod broj 519, k.o.
Milatkovići i kopija austrougarske karte (jedna polovica karte – dio).
-
Srna Hajrudin je lično
Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika dostavio Prepis posjedovnog
lista broj 519, k.o. Milatkovići, Čajniče, koji je zaveden na protokolu
Povjerenstva pod rednim brojem: 05.2-36.1-11/12-131 od 15. 11. 2012. godine.
-
Republička uprava za
geodetske i imovinsko pravne-poslove, Područna jedinica Čajniče, je
Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika dostavila kompletnu kopiju
austrougarske karte, koja je zavedena na protokolu Povjerenstva pod rednim
brojem: 05.2-36.1-11/12-151 od 27. 12. 2012. godine.
-
Dopis Arhiva Bosne i
Hercegovine broj: 09-49-8-23-2, od 14. 01. 2013. godine, kojim je Povjerenstvu
za očuvanje nacionalnih spomenika dostavljena kopija austrougarske karte oznake
Z-31-C-XX-b/4 za područje općine Čajniče.
- Vlasnik zemljišne parcele Srna (Jusuf) Malić, prilikom tehničkog
snimanja stećaka na lokalitetu, dana 04. 10.
2012. godine, izjavila je da je suglasna da se stećci na njenoj parceli zaštite
i proglase nacionalnim spomenikom. U momentu tehničke obrade stećaka kod sebe
nije imala Posjedovni list, ali je izjavila da će njen rođak (Srna Hajrudin) na
adresu Povjerenstva dostaviti potrebnu dokumentaciju.
Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje
dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Nekropola sa stećcima se nalazi u predjelu koji nosi
naziv Suhodanj u selu Milatkovići. U ovo selo se dolazi putem iz Čajniča, preko
sela Zaborak, od kojeg makadamski put osposobljen za terenske automobile, preko
livada i šuma vodi u Milatkoviće. Ispod Milatkovića protiče Suhodanjska rijeka
i nizvodno na udaljenosti od 1, 34 kilometra dolazi se do naselja Suhodanj. Na
desnoj strani rijeke, na nadmorskoj visini od 604 m, geografskoj širini 43° 36.014'N
i geografskoj dužini 19° 12.312'E(1)
nalazi se livada Prostranice na kojoj su evidentirani stećci.
Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao
k. č. broj 4 (novi premjer), upisan u posjedovni list broj 519, k. o.
Milatkovići, što odgovara k. č. broj 3413 (austrougarski premjer), k. o.
Milatkovići, općina Čajniče, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.
Povijesni podaci
Čajniče je smješteno u jugoistočnom dijelu Bosne i
Hercegovine, na putu Goražde – Pljevlja, odnosno na starom putu za Carigrad. Iz
doba bosanske srednjovjekovne države nema podataka o Čajniču. Cijeli kraj
oblasti Drine, odnosno Gornjeg Podrinja oko gornjeg toka istoimene rijeke,
spominje se već u Ljetopisu popa Dukljanina(2) i od tada se može pratiti značaj ove regije u gospodarskom
i političkom pogledu. Do 1373. godine, cijeli kraj Gornjeg Podrinja se nalazio
u granicama srpske države. Te godine je ova oblast pripala Bosni pri podjeli
posjeda Nikole Altomanovića između bosanskog kralja Tvrtka I. i srpskog kneza
Lazara. Jačanjem vlasteoske porodice Kosača krajem XIV. i u XV. stoljeću ovaj
kraj je pod vlašću Sandalja Hranića i hercega Stjepana Vukčića Kosače. U raznim
dubrovačkim arhivskim dokumentima iz tog doba najviše ima akata koji se odnose
na trgovačku, zanatsku i traznitnu djelatnost u Foči, Goraždu i Ustikolini.
Kraj bogat šumama i plodnim kotlinama bio je povoljan za razvoj stočarstva,
pčelarstva, uzgoj žita i drugih poljogospodarstvenih proizvoda. Iako se samo
mjesto Čajniče u srednjovjekovnim povijesnim izvorima ne spominje, u inače
veoma bogatoj arhivskoj građi iz toga perioda koja se odnosi na Gornje
Podrinje, brojne nekropole sa stećcima, narodna predaja, kao i najraniji
osmanski izvori svjedoče o naseljenosti ovoga kraja.(3)
Mada Čajniče nije spominjano u srednjovjekovnim izvorima,
Osmanlije ga zatiču kao trg.(4)
U srednjem vijeku glavni put kroz ovu regiju bio je Via
Drinae, a značajna središta su bili Foča i Goražde. U osmansko doba je
preko Čajniča vodio put iz Bosne za Carigrad. Sudeći prema opisu Francuza Filipa
Difren-Kaneja iz 1573. i Evlije Čelebije iz 1664. godine, Čajniče je bilo
bogato mjesto.(5)
2. Opis dobra
Nekropola sa stećcima se nalazi na livadi nazvanoj
Prostranice, u predjelu koji nosi naziv Suhodanj u selu Milatkovići. Smještena
je na nadmorskoj visini od 604 m nv, geografskoj širini 43° 36.014'N i
geografskoj dužini 19° 12.312'E.(6)
Analiza nadgrobnika na terenu omogućila je prikupljanje
osnovnih podataka o spomenicima. Oblik nadgrobnika i zastupljenost ukrasa
najčešće ovise od vremena u kojem je on nastao. Tako se na osnovi zastupljenih
formi stećaka, nadgrobnici mogu datirati u kasni srednji vijek (XIV. stoljeće).
Na lokalitetu se nalaze 4 stećka u formi sanduka, dijelom
utonuli u zemlju, obrasli mahovinom, lišajevima, travom i niskim raslinjem.
Poredani su u niz od sjevera ka jugu, a orijentirani su u pravcu zapad – istok,
osim stećka br. 4., koji je orijentiran u pravcu sjever – jug. Ukrasi nisu
evidentirani na stećcima.
Stećci su smješteni na strmoj zapadnoj bočnoj strani
zemljišne parcele označene kao k.č. 3413., koja graniči sa državnom parcelom
k.č. 3380 i sa privatnim parcelama k.č. 3414, k.č. 3417 i k.č. 3418 k.o.
Milatkovići. Pored stećaka protiče manji potočić, koji nastaje prilikom
otapanja snijega i većih padavina. Iznad pozicioniranih stećaka vidljiv je
plato površine cca 50 x 25 m. Prilikom tehničke obrade stećaka na ovom platou
nije bilo moguće evidentirati ostatke ili temelje bilo kakve građevine. Za ovaj
plato sugovornici na terenu izvjesni Srna Malić i Šučro Karalić, koriste naziv
Ada i ukazuju na pripovijedanje starijih stanovnika da se tu na platou nekada
nalazila „hiža – bosanska crkva“. Potrebno je navesti činjenicu da je narodna
povijesna tradicija bila putokaz istraživačima za otkrivanje novih arheoloških
nalazišta, što se može vidjeti i u izradi pripremnoga projekta „Gornje Podrinje
u doba Kosača“, gdje je zabilježena predaja o zatrpanim „zasutim“ crkvama na
području općine Čajniče.(7) Na
osnovi navedenog, narodna povijesna tradicija i u slučaju postojanja „hiže –
bosanske crkve“ na lokalitetu Suhodanj u Milatkovićima, ukazuje na postojanje
novog, još neistraženog, arheološkog nalazišta. Za potvrđivanje teze o
postojanju „hiže – bosanske crkve“, nužno je provesti svobuhvatna detaljna
arheološka istraživanja.
Stanje stećka
Stećak br. 1. –
sanduk bez ukrasa i postolja, dijelom utonuo, oštećen sa bočne sjeverne strane,
obrastao mahovinom, lišajevima i travom, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimenzije
stećka su: 140x58x25 cm.
Stećak br. 2. –
sanduk bez ukrasa i postolja, dijelom utonuo, obrastao mahovinom, lišajevima i
travom, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 140x58x25 cm.
Stećak br. 3. –
sanduk bez ukrasa i postolja, dijelom utonuo, obrastao mahovinom, lišajevima i
niskim raslinjem, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su:
160x74x15 cm.
Stećak br. 4. –
sanduk bez ukrasa, na njegovu gornju površinu nasuta je zemlja tako da su
tehnički obrađene vidljive strane, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, orijentiran
u pravcu sjever – jug; dimenzije stećka su: dužina 160x visina 25 cm.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
U
postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid
u spise o zaštiti dobra i utvrđeno je:
U
Prostornom planu BiH do 2000. godine na području općine Čajniče kao spomenik
III. kategorije uvršteno je 8 lokaliteta, nekropola sa stećcima (518 stećaka)
bez preciznije identifikacije.(8)
U
dopisima Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture
i sporta/športa broj; 07-40-4-565-1/07, od 22. 02. 2007. godine i
07-40-4-3628-1/09, od 29. 09. 2009. godine, Nekropola sa stećcima na lokalitetu
Suhodanj u Milatkovićima, općina Čajniče, nije evidentirana pod spomenutim
nazivom i nije bila upisana u Registar spomenika kulture Socijalističke Republike
Bosne i Hercegovine.
U dopisu
Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa
Republike Srpske broj: 07/1.20/624-756/09, od 12. 10. 2009. godine, navedeno je
da Zavod ne raspolaže podacima u svojoj dokumentaciji za predmetno dobro.
4. Istraživački i
konzervatorsko-restauratorski radovi
Istraživački
i konzervatorsko – restauratorski radovi nisu poduzimani.
5. Sadašnje stanje dobra
Uvidom na
licu mjesta, 04. 10. 2012. godine, ustanovljeno je sljedeće:
- Područje nekropole sa stećcima obraslo je
niskim raslinjem i travom;
- Na lokalitetu su evidentirana 4 stećka u
formi sanduka, dijelom utonuli u zemlju, na njima se nalaze biljni organizmi
(lišajevi i mahovina) u većoj ili manjoj mjeri, koji razaraju strukturu kamena;
- Stećci su izloženi ubrzanom propadanju usljed
nedostatka redovitog održavanja;
- Iznad stećaka vidljiv je plato površine cca
50 x 25 m nazvan Ada i za kojeg se vezuje pripovijedanje o postojanju „bosanske
crkve – hiže“.
6. Specifični rizici
-
dezintegracija lokaliteta
zbog dugogodišnjeg neodržavanja,
-
nepovoljni utjecaji
atmosferilija,
-
samonikla vegetacija.
III - ZAKLJUČAK
Primjenjujući
Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (“Službeni glasnik
BiH”, br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka
je zasnovana na sljedećim kriterijima:
A. Vremensko određenje
B. Povijesna vrijednost
C. Umjetnička
i estetska vrijednost
i. Kvalitet
obrade
ii. Kvalitet
materijala
iii. Proporcije
D. Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)
i. Materijalno
svjedočanstvo o manje poznatim povijesnim razdobljima
E. Simbolička
vrijednost
ii. Sakralna
vrijednost
iii. Tradicionalna
vrijednost
v. Značaj za
identitet skupine ljudi
G. Izvornost
i. Oblik i
dizajn
ii. Materijal i sadržaj
iii. Namjena i upotreba
iv. Tradicija i tehnike
v. Položaj i smještaj u prostoru
Sastavni
dio ove odluke su:
-
Imovinsko-vlasnička
dokumentacija
-
Posjedovni list – Izvod
broj 519, k.o. Milatkovići i kopija austrougarske karte, dostavljeni dopisima
Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica
Čajniče, broj: 21.50/952.2-123/12, od 22. 11. 2012. godine i broj:
05.2-36.1-11/12-151, od 27. 12. 2012. godine.
-
Prepis posjedovnog lista
broj 519, k.o. Milatkovići, Čajniče, koji je zaveden na protokolu Povjerenstva
pod rednim brojem: 05.2-36.1-11/12-131 od 15. 11. 2012. godine, Srna Hajrudin
lično dostavio na adresu Povjerenstva.
-
Kopija austrougarske karte
oznake Z-31-C-XX-b/4 za područje općine Čajniče dostavljena dopisom Arhiva
Bosne i Hercegovine broj: 09-49-8-23-2, od 14. 01. 2013. godine.
-
Dokumentacija o prethodnoj
zaštiti dobra
-
Dopisi Zavoda za zaštitu
spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta/športa broj:
07-40-4-565-1/07, od 22. 02. 2007. godine i broj: 07-40-4-3628-1/09, od 29. 09.
2009. godine, kojim je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika
obaviješteno da Nekropola sa stećcima na lokalitetu Suhodanj u Milatkovićima,
općina Čajniče, nije evidentirana niti upisana u Registar nepokretnih spomenika
kulture.
-
Dopis Republičkog zavoda
za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske broj;
07/1.20/624-756/09 od 12. 10. 2009. godine, kojim je Povjerenstvu za očuvanje
nacionalnih spomenika dostavljen podatak da Republički zavod u svojoj
dokumentaciji ne raspolaže podacima o evidenciji i statusu prethodne zaštite
Nekropole sa stećcima na lokalitetu Suhodanj u Milatkovićima, općina Čajniče.
-
Fotodokumentacija
-
Fotografije postojećeg stanja dobra snimljene su 04. 10.
2012. godine fotografirao: histroičar Zijad Halilović (fotografirano digitalnim
fotoaparatom Canon EOS 450D).
- Tehnička dokumentacija
-
Tehnički snimci postojećega stanja dobra (skica
nekropole, snimak spomenika, definiranje zone zaštite); dana 04. 10. 2012.
godine mjerili i snimali: Zijad Halilović, historičar i Ešref Salihagić,
geometar i vanjski saradnik Povjerenstva.
Korištena literatura
U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim
spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
1940. Dinić, Mihailo. Tri francuska putopisca
XVI veka u našim zemljama. Beograd: Godišnjica Nikole Čupića, knj. XLIX,
1940.
1973. Palavestra, Vlajko. „Toponomastička
istraživanja“, u: Skupina autora. Gornje Podrinje u doba Kosača,
naučnoistraživački program br. III/1973. Sarajevo: Nositelj Zavod za zaštitu
spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973.
1973. Petrović, Đurđica. „Arhivsko-istorijska
istraživanja“, u: Skupina autora. Gornje Podrinje u doba Kosača,
naučnoistraživački program br. III/1973. Sarajevo: Nositelj Zavod za zaštitu
spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973.
1978. Kovačević, Kojić, Desanka. Gradska
naselja srednjovjekovne bosanske države. Sarajevo: 1978.
1979. Čelebija, Evlija. Putopis. Odlomci o
jugoslovenskim zemljama. Sarajevo: 1979.
1980. Skupina autora. Prostorni
plan Bosne i Hercegovine, faza b – valorizacija, prirodne i
kulturno-historijske vrijednosti. Sarajevo: Institut za
arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u
Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo, 1980.
2009. Živković, Tibor. Gesta regum Sclavorum.
Beograd: Istorijski institut Beograd – Manastir Ostrog, Tom II, 2009.
(1) www.google
earth.com (23. avgust 2012.)
(2) Tibor Živković
je u svom radu Gesta regum Sclavorum analizirao obje redakcije LJPD
i njihov međusobni odnos, tj. takozvanu “hrvatsku redakciju” (HR), izvorno
napisanu na latinskom jeziku, te “latinsku redakciju” (LR). Naratološka analiza
obje redakcije ustvrdila je da je HR i LR sastavila ista osoba, što nameće zaključak
da je HR prvobitna redakcija, a LR konačna verzija LJPD. Također, je
mišljenja da je pisac Ljetopisa bio stranac, koji je, prije nego što se
u Dalmaciji nastanio — dosta putovao i čitao i da je pripadao katoličkoj crkvi.
Na temelju analiziranih dokumenata i događaja smatra da je Pop Dukljanin Gesta
regum Sclavorum pisao u drugoj polovici XIII. stoljeća, a ne polovicom XII.
stoljeća kakvo je bilo zastupljeno mišljenje u nauci. Živković, Tibor, Gesta
regum Sclavorum, Beograd: Istorijski institut Beograd – Manastir Ostrog,
Tom II, 2009.
(3) Petrović, Đurđica, „Arhivsko-istorijska
istraživanja“, u: Skupina autora, Gornje Podrinje u doba Kosača,
naučnoistraživački program br. III/1973., Sarajevo: Nositelj Zavod za zaštitu
spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973., 38.-42.
(4) Kovačević, Kojić, Desanka, Gradska naselja
srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo: 1978., 87.
(5) Dinić, Mihailo, Tri
francuska putopisca XVI veka u našim zemljama, Beograd: Godišnjica Nikole
Čupića, knj. XLIX, 1940., 99.; Čelebija, Evlija, Putopis. Odlomci o
jugoslovenskim zemljama, Sarajevo: 1979., 399.-403.
(6) www.google
earth.com (23. avgust 2012.)
(7) Palavestra,
Vlajko, „Toponomastička istraživanja“, u: Skupina autora, Gornje Podrinje u
doba Kosača, naučnoistraživački program br. III/1973., Sarajevo:
Nositelj Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973., 18., 19.
(8) Skupina autora,
Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza b – valorizacija, prirodne i
kulturno-historijske vrijednosti, Sarajevo:
Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog
fakulteta u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo,
1980., 51.
|