Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 25. do 29. travnja 2013. godine, donijelo je

O D L U K U

I.

Arheološko područje (neolitičko naselje) – Nebo, Han Bila, općina Travnik, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čine: tragovi (ostaci) prapovijesnog neolitičkog naselja i pokretni arheološki materijal.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru koji obuhvaća k.č. 2989, posjedovni list broj 220, k.č. 2991/1, posjedovni list broj 832, k.č. 2991/2, posjedovni list broj 833, k.č. 2991/3, posjedovni list broj 821, k.č. 2993, posjedovni list broj 27, k.č. 2994, posjedovni list broj 29, k.č. 2995, posjedovni list broj 1072, k.č. 2988, posjedovni list broj 214, k.č. 2996, posjedovni list broj 1190, k.č. 2997, posjedovni list broj 220, k.č. 2998, posjedovni list broj 219, k.č. 2999, posjedovni list broj 213, k.č. 3000, posjedovni list broj 217 i k.č. 3001, posjedovni list broj 203, k.o. Han Bila, općina Travnik, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina. 

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

II.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnoga spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacijske ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

U cilju trajne zaštite na prostoru definiranom u točki I. stavak 3. ove odluke, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

I. stupanj zaštite primjenjuje sa na parcelama: k.č. 2989, posjedovni list broj 220, k.č. 2991/1, posjedovni list broj 832, k.č. 2991/2, posjedovni list broj 833, k.č. 2991/3, posjedovni list broj 821, k.č. 2993, posjedovni list broj 27, k.č. 2994, posjedovni list broj 29, k.č. 2995, posjedovni list broj 1072, k.č. 2988, posjedovni list broj 214, k.č. 2996, posjedovni list broj 1190 i k.č. 2997, posjedovni list broj 220, k.o. Han Bila, općina Travnik. U tom prostoru utvrđuju se sljedeće mjere:

-       dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi i radovi koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-       prigodom obavljanja istražnih radova obvezno je osigurati nazočnost arheologa;

-       dopušteno je izvođenje radova koji neće utjecati na uništavanje arheološkog sloja ili na izmjenu izgleda nacionalnoga spomenika, uz prethodni uvid stručnjaka-arheologa na terenu, uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručni nadzor nadležne službe zaštite;

-       nije dopušteno oranje dublje od 25 cm (mjestimično je kulturni sloj ustanovljen na samoj površini);

-       nije dopušteno neovlašteno prikupljanje pokretnog arheološkog materijala (nalaza);

-       mjere tehničke zaštite arheološkog lokaliteta mogu se provoditi samo uz prethodna arheološka iskapanja;

-       prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;

-       nije dopušteno odlaganje otpada.

II. stupanj zaštite primjenjuje se na parcelama: k.č. 2998, posjedovni list broj 219, k.č. 2999, posjedovni list broj 213, k.č. 3000, posjedovni list broj 217 i k.č. 3001, posjedovni list broj 203, k.o. Han Bila, općina Travnik. U tom prostoru utvrđuju se sljedeće mjere:

-       prostor je potencijalno i indicirano arheološko nalazište, te stoga nije dopušteno izvođenje radova koji bi mogli utjecati na uništavanje arheološkoga sloja ili na izmjenu izgleda nacionalnoga spomenika, a bez prethodnoga uvida stručnjaka-arheologa na terenu i odobrenja nadležnog ministarstva i stručni nadzor nadležne službe zaštite;

-       nije dopušteno oranje dublje od 25 cm;

-       nije dopušteno neovlašteno prikupljanje pokretnog arheološkog materijala (nalaza);

-       zabranjeno odlaganje otpada i smeća.

Vlada Federacije je dužna osigurati izradu i provedbu programa prezentacije nacionalnoga spomenika.

IV.

Svi pokretni nalazi, koji tijekom arheološkoga istraživanja budu nađeni, bit će pohranjeni u najbližem muzeju koji ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke uvjete ili u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i prezentirani na odgovarajući način.

Iznimno od stavka 1. ove točke, u razdoblju do ponovnog otvorenja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, a u slučaju da najbliži muzej ne ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke uvjete, nositelji arheoloških istraživanja dužni su podnijeti pismeni zahtjev Povjerenstvu da odredi instituciju u kojoj će arheološki nalazi biti privremeno pohranjeni.

Sav pokretni i nepokretni arheološki materijal koji bude nađen tijekom arheoloških istraživanja nužno je stručno obraditi.

Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja dužan je nakon izvršenih arheoloških radova podnijeti izvješće Povjerenstvu i instituciji koja je obavila istraživanja.

Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja mora imati na raspolaganju sav nađeni pokretni i nepokretni arheološki materijal dok traje istraživanje i dok ne završi izvješće, a najduže za razdoblje od tri godine.

Paralelno sa izvođenjem arheoloških istraživanja, nužna je sukcesivna konzervacija nepokretnih nalaza na lokalitetu i konzervacija pokretnog arheološkog materijala i njegovo pohranjivanje u odgovarajuće prostore (depoe).

Nakon dostave izvješća o provedenom istraživanju, Povjerenstvo će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti primjenjivane mjere zaštite koje Povjerenstvo utvrđuje.

V.

Iznošenje pokretnoga naslijeđa iz točke I. stavak 2. i točke IV. stavak 1. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

Iznimno od odredbe stavka 1. ove točke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnoga naslijeđa iz Bosne i Hercegovine u svrhu prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini, odnosno ako se procijeni da se konzervacija u inozemstvu može izvršiti kvalitetnije, brže i jeftinije.

Odobrenje u smislu prethodnoga stavka daje Povjerenstvo, ukoliko nesumnjivo bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno naslijeđe.

Povjerenstvo u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnoga naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih tijela i institucija na osiguranju tih uvjeta, te o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

VI.

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno - planski akti u dijelu u kojem su oprečni odredbama ove odluke.

VII.

Svatko, a posebice nadležna tijela Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.  

VIII.

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnome ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskome organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, u svrhu provedbe mjera utvrđenih u toč. II. – VII. ove odluke, te nadležnome općinskom sudu u svrhu upisa u zemljišne knjige.

IX.

Sastavni je dio ove odluke obrazloženje s pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (www.kons.gov.ba).

X.

Prema članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

XI.

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objave u „Službenom glasniku BiH“.

           Ovu je odluku Povjerenstvo donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

Broj: 05.1-2.3-53/13-11

25. travnja 2013. godine

Sarajevo

Predsjedatelj Povjerenstva

Dubravko Lovrenović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8. Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Zavičajni muzej Travnik iz Travnika podnio je Povjerenstvu, dana 20.11. 2012. godine, peticiju /prijedlog za proglašenje arheološkog lokaliteta Nebo u Brajkovićima, Nova Bila, općina Travnik, nacionalnim spomenikom BiH.

Sukladno odredbama Zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

Izjava o značaju dobra

Butmirska kultura predstavljala je najznačajniju pojavu u mlađem neolitiku Bosne i Hercegovine. Odlikovala se originalnim oblicima posuda, specifičnim ornamentalnim sustavom spiraloidno - trakastog motiva (posebno dekorativne su kombinacije plastičnih S i C motiva u jedinstvenom frizu), bogatom i raznovrsnom figuralnom plastikom, a svoj puni procvat doživjela je u srednjoj, odnosno klasičnoj fazi.

Arheološka sustavna istraživanja neolitičkog naselja Nebo (veličine 150 x 100 m, oko 15.000 m²), doprinijela su boljem poznavanju butmirske kulturne grupe, kojoj isto pripada. Lokalitet, poznat i kao “Sikirište” (prema brojnim pronađenim sjekirama) i “Nastinice”, nalazi se zapadno od sela Brajkovića, udaljenom oko 8 km zračne linije, istočno od Travnika, na malom platou, iznad ravnice uz rijeku Bilu, a koja je, čini se, nekada tekla ispod samog lokaliteta, tako da je naselje ležalo na visokoj obali rijeke, što je bio izvanredan prirodan položaj za nastanak naselja.

Na lokalitetu Nebo nije bilo prekida kulturnog sloja, koji se slagao in continuo. U prvo vrijeme u upotrebi su bile zemunice (značajan nalaz dvostruke zemunice), da bi kasnije neolitički stanovnici Neba počeli graditi i nadzemne kuće.

Od skromnih nalaza plastike, posebno treba izdvojiti pronađenu široku nogu, za koju se može predpostaviti da je služila kao nosač neke antropomorfne vaze (nije poznata niti u Butmiru) i sjedeću statuetu, vjerojatno kultnog karaktera. Statueta predstavlja jedan od najvrjednijih nalaza, s obzirom da na lokalitetu Butmir, okarakteriziranom (i po) nalazima figuralne plastike, nije pronađana niti jedna sjedeća figura (samo stojeće).

Keramika s lokaliteta Nebo bila je brojna, raznovrsna oblicima, bogato ornamentirana i po svemu je odgovarala keramici iz Butmira.

II - PRETHODNI POSTUPAK

Tijekom vođenja postupka, izvršen je uvid u:

-       podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis, arhitektonski snimak i fotografije;

-       uvid u sadašnje stanje dobra;

-       kopiju katastarskog plana;

-       zemljišno-knjižni izvadak; 

-       povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištene dokumentacije u okviru ove odluke.

            Prema odredbi  članka V. stavak 2. Aneksa 8. Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 37. Poslovnika o radu Povjerenstva prije donošenja konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, Povjerenstvo će pružiti mogućnost vlasniku predloženog nacionalnog spomenika, podnosiocu peticije, institucijama nadležnim za očuvanje naslijeđa, stručnim i naučnim institucijama, stručnjacima i naučnicima, kao i drugim zainteresiranim  osobama da iznesu svoje stavove. U skladu s tim, Povjerenstvo je:

-       dopisom broj: 05.1-35.2-2/13-48, od 13.03.2013. godine, zatražilo dostavljanje dokumentacije i stavova u svezi proglašenja - Arheološkog lokaliteta Nebo, Han Bila, općina Travnik, nacionalnim spomenikom BiH, od: Općine Travnik, Službe za imovinsko-pravne odnose i katastar, Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta i Federalnog ministarstva prostornog uređenja i Zavičajnog muzeja Travnik u Travniku.

-       dopisom broj: 05.1-35.2-5/13-31, od 22.03.2013. godine, zatražilo dostavljanje stavova vlasnika u svezi proglašenja od Općine Travnik, Službe za imovinsko-pravne odnose i katastar, putem Javnog poziva vlasnicima.

Nakon toga, Povjerenstvu je dostavljena sljedeća dokumentacija:

-       dopisom broj: 07-40-4-903-1/13, od 19.03.2013. godine, Federalno ministarstvo kulture i sporta obavijestilo je Povjerenstvo da, prema evidenciji Zavoda za zaštitu spomenika, je dobro bilo zaštićeno od strane Zavoda za zaštitu kulturno-povijenog i prirodnog naslijeđa pod sljedećim nazivom: Nebo, Brajkovići, Travnik, Rješenjem broj 548/51 od 2. 6.1951. godine.

-       dopisom broj: 03-23-2-353/13 ND, od 25.03.2013. godine, Federalno ministarstvo prostornog uređenja, obavijestilo je Povjerenstvo da ne posjeduje dokumentaciju za predmetno dobro.

-       dopisom broj: 01-404/13-1, od 25.03.2013. godine, Općina Travnik, Načelnik, poslala je Povjerenstvu: spisak parcela k.o. Han Bila-šifra k.o. 457014, strana 1,2,3; kopiju katastarskog plana, Izvod iz prostornog plana Općine Travnik, Izvod odluka o provođenju, kopiju Prostornog plana.

-       dopisom broj: 77/13, od 25.03.2013. godine, Zavičajni muzej Travnik Povjerenstvu je proslijedilo: točnu lokaciju dobra, dokumentaciju o izvornom stanju dobra, vrijeme izgradnje, opis, literaturu, fotografije.

1. Podaci o dobru       

Lokacija

Arheološki lokalitet Nebo nalazi se na nadmorskoj visini od 513 m, zemljopisnoj širini 43°13' 53.77″, zemljopisnoj dužini 17°45 46.44″, iznad lijeve obale rijeke Bile, na brežuljku zvanom Sikirište, u naselju Brajkovići, Han Bila, udaljenom oko 8 km zračne linije, istočno od Travnika.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. 2989, posjedovni list 220, k.č. 2991/1, posjedovni list 832, k.č. 2991/2, posjedovni list 833, k.č. 2991/, posjedovni list 821, k.č. 2993, posjedovni list 27, k.č. 2994, posjedovni list 29, k.č. 2995, posjedovni list 1072, k.č. 2988, posjedovni list 214, k.č. 2996, posjedovni list 1190, k.č. 2997, posjedovni list 220, k.č. 2998, posjedovni list 219, k.č. 2999, posjedovni list 213, k.č. 3000, posjedovni list 217 i k.č. 3001, posjedovni list 203, k.o. Nova Bila, općina Travnik, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina. 

Povijest

Neolitička tzv. prelazna zona zauzimala je ograničen teritorij, ali je morala biti izdvojena u zasebnu cjelinu, zbog svojih posebnih kulturnih odlika u tom prapovijesnom periodu(1). Njena bazična teritorija pružala se od sjeverozapada prema jugoistoku i išla je paralelno s obalom Jadranskog mora. Ovdje dakle, nije riječ o kompaktnoj teritorijalnoj cjelini, nego o tri oblasti: oblast oko gornjeg toka rijeke Bosne ili oblast centralne Bosne, južna Metohija i, kao treća Ohridsko jezero i južna Pelagonija(2).

Prva navedena oblast, pružala se između gradova Sarajeva i Zavidovića, u središnjoj Bosni, kojoj, pored same doline gornjeg toka Bosne, pripadaju i doline njenih pritoka: Željeznice, Fojnice, Trstionice, Zgošće, Lašve i Bile. Na ovom području ustanovljeno je 13 neolitičkih lokaliteta(3), što je svakako velika koncentracija naselja u okviru neolitičkog života, kojem su pogodovala manja zatvorena plodna polja uz riječne tokove.

Mlađi neolitik- Butmirska kulturna grupa(4)  

Mlađi neolitik u središnjoj Bosni obiljžen je „jednom jedinom”(5) butmirskom kulturom. Naselja ove kulture(6) raspoređena su na nešto širem prostoru nego što je onaj koji je pokrivala kakanjska kulturna grupa(7). Početna faza ove grupe locirana je u blizini samog Kaknja (Obre II), ali su naselja razvijene i kasne faze, osim Okolišta, podignuta dosta daleko od tog središta. Tako je i sam Butmir smješten znatno južnije, u blizini izvora rijeke Bosne, a Brdo u Kiseljaku iznad Fojnice. Idući dolinom Lašve udaljavaju se prema zapadu naselja Nebo, Mujevine i Crkvina, dok je u srednjem toku Bosne locirano naselje u Kraljevinama. Dakle, butmirska naselja se postupno udaljavaju od inicijalnog središta, a i njihov položaj je nešto drugačiji. Jedino je naselje u Okolištu smješteno uz obalu Bosne, a sva druga su povučena u unutrašnjost, uz njene pritoke. Tako je Nebo (bliža oznaka Sikirište ili Nastinice) locirano na platou iznad ravnog terena uz rječicu Bilu (veličina naselja 150 x 100m, oko 15.000 m²)(8). U dosadašnjim istraživanjima(9) nije primijećeno da je neko od naselja bilo utvrđeno, a jedino je na Okolištu zapažen uzdignut rub naselja, te bi trebalo budućim istraživanjima ustanoviti da li je rub uzdignut zbog poplava ili odbrane(10).

Kombinacijom rezultata istraživanja naselja butmirske kulture, ustanovljeno je da se ista razvijala u tri osnovne kronološke faze(11):

1. starija faza butmirske kulture (Butmir I): Obre II/I faza

2. srednja faza butmirske kulture (Butmir II): Obre II/Iif faza, Butmir, Nebo, Kraljevine, Okolište, Mujevine (?)

3. mlađa faza butmirske kulture (Butmir III): Obre II/III faza, Nebo, Crkvine, Brdo

Ovakva podjela dolazi do izražaja u obradi keramičkih nalaza, iako je vidljiva i kod oruđa i oružja. Kulturni inventar se razlikuje od naselja do naselja, a najlakše se uočavaju kod plastike i nakita.

Nalazi u Obrima II, Butmiru i Nebu, pokazali su da je osnovu ekonomije predstavljala zemljoradnja i stočarstvo, a lov, sakupljačke djelatnosti i trgovačka razmjena, su ih nadopunjavali(12).

Nositelji butmirske kulture(13) upotrebljavali su dva tipa stambenih građevina: zemunički (ili poluzemunički) i nadzemni tip. Najveći broj zemuničkih nastambi otkriven je u Butmiru (oko 90)(14). 

Naseobinski objekti

Na lokalitetu Nebo ustanovljena su dva građevinska stratuma, od kojih je donji bio zemuničkog tipa. Otkriveno je također, šest zemuničkih jama: četiri kružne, jedna izdužena i jedna dvostruka zemunica. Ova potonja sastojala se od dvije prostrane, dosta nepravilne jame, koje su bile prekrivene zajedničkim dvoslivnim krovom (četiri duboke jame od stupova, nosača krovnog sljemena, očišćene su između dva zemunička udubljenja, a na suprotnim stranama bile su po dvije iste jame od stupova, nosača zidne konstrukcije). Svakako je interesantno da se oko navedene dvostruke zemunice pružao manji čist prosotor, na čijim rubovima su se redale ostale zemuničke jame. Na taj način dobijena je shema naseobine: središnja građevina i oko nje krug ostalih stambenih objekata, dakle, koncentrični tip naselja(15). Obzirom da je istražen manji prostor, ne možemo reći da li se radi o jedinstvenom kružnom sustavu ili se radi o nekoliko ovakvih kružnih shema.

Nadzemne kuće(16) su do sada vezane samo uz Nebo i Obre II(17). Prilikom istraživanja gornjega građevinskog stratuma očišćena je podnica jedne nadzemne kuće(18). Podnica je bila od debelih naslaga ilovače, izgorjele prilikom požara, preko koje je nađeno dosta drvenog gara. Treba istaknuti da je kuća bila ovalnog oblika, što je očito imitiranje zemuničnih nastambi. U naselju Nebo zabilježena su samo vanjska ognjišta, izrađena od ilovače.

Od svih lokaliteta butmirske kulture, jedino je Obre II, pružilo podatke o kultu mrtvih, odnosno o pogrebnom ritualu (isključivo ukop sitne djece, ukopi vršeni u početku života u naselju, nema priloga uz kosture)(19). Ovdje su ustanovljena dva značajna kulta: kult vezan uz ritone na četiri noge (starija faza) i kult sunca (sunčev kolut od pečene zemlje)(20). Butmirska plastika je svakako morala imati kultni karakter, razlikovala se od izrađevina susjednih neolitičkih kulturnih grupa, a naročito od vinčanske plastike(21). Na navedenom lokalitetu bile su jako zapažene figurice s „maskom na licu” i tzv. adoranti, a figurine s uzdignutim ili prekriženim rukama na grudima, predstavljale su učesnike u određenim kultno-magijskim obredima (stav kod molitve ili mirnog predavanja nekom ritualu). U naselju Nebo pronađena je jedino sjedeća figurina koja nadopunjuje repertoar butmirske plastične umjetnosti.

Naselja butmirske kulture ponudila su bogat i raznovrstan repertoar pokretnih nalaza, iako keramika čini glavni sadržaj pojedinih slojeva. Izrada kamenog i kremenog alata, vršena je na posebnim radioničkim mjestima u naselju, o čemu svjedoče nalazi u Butmiru, Nebu, Novom Šeheru i Obrima II. „Radionice” su se nalazile između kuća i na širim slobodnim prostorima. Osnovni utisak, dobijen na temelju arheološkog materijala, je da su kamena i kremena oruđa iz mlađeg neolitika u središnjoj Bosni, daleko raznovrsnija i bolje izrađena nego u prethodnim (starijim) periodima(22). Najčešći nalazi kremenog oruđa su rezači i retuširani noževi, a potom jednostruki i dvostruki strugači, noževi – strugači i svrdla. Kamene okresane ili uglačane sjekire, javljale su se u tri osnovna oblika: jezičaste, kalupaste i sjekire-čekići, a izrađivane su od kornita, kvarcita, kvarcnog pješčara, škriljevca i nekih drugih vrsta kamena. Nalazi koštanog materijala variraju od naselja do naselja, tako da u Butmiru i Kraljevinama, broj istih je neznatan (nekoliko koštanih šila), dok je potuno drugačija situacija na Nebu (brojna koštani šila i glačalice) i Obrima (obilje koštanih nalaza).

Nalazi nakita nađeni su samo u Nebu (skroman inventar) i Obrima II (bogatiji nalazi, a najveću pažnju privukao je nakit od morske školjke (Spondylusa)(23).

Keramika butmirske kulturne grupe, najraznovrsnija je i najdekorativnija keramika čitave prijelazne zone. Ista je prošla kroz tri razvojne faze: starija faza-Butmir I (Obre II), srednja faza-Butmir II (Butmir, Nebo, Obre II, Kraljevine, Okolište) i mlađa faza - Butmir III (Nebo, Obre II)(24).  Premda se radi o istoj kulturnoj skupini, ipak se pojedina naselja razlikuju kada su u pitanju keramičke karakteristike.

U starijoj fazi, gruba keramika je u tehničkom pogledu, istovjetna s ovom vrstom nalaza u svim drugim neolitičkim grupama. Jedina posebnost sastojala se u tome što je njihova površina često bila premazana posebnim nanosom ilovače, pa su stoga primjerci djelovali dotjeranije. Oblici ove grupe keramike (grube) kretali su se od koničnih do loptastih posuda većih dimenzija; dno je uglavnom bilo ravno, a vertikalne i horizontalne trakaste drške, kao i razne plastične trake s utiscima nokta ili nekog predmeta, bili su redoviti elementi grube keramike. Fina keramika je bila kompleksnija i sastojala se od sljedećih komponenti: kakanjske, danilske, lengyelsko-panonske, crnoglačane i butmiroidne. Ova potonja se od samog početka okarakterizirala izvanredno dekorativnim sustavom ukrašavanja, kada su se već razlikovali krivolinijski i pravolinijski motivi(25). Među krivolinijskim motivima najčešći su udubljeni i plastični spiraloidni ukrasi. Bez obzira u kojoj tehnici su izvođeni, motivi su već u ovoj fazi bili sastavljani od velikog broja zavoja, a kombinirani su s bijelom inkrustacijom. Kod pravolinijskih motiva razlikovali su se tzv. trakasti i pravi geometrijski motivi (najčešće trokutovi i rombovi u različitim kombinacijama, šahovska polja). Srednja faza je zapravo kalsična faza butmirske kulture, u kojoj su do punog izražaja došle najbolje osobine keramičkih izrađevina. U tehničkom pogledu, kod grube keramike, nije došlo do promjena, izuzev povećanog repertoara oblika (uvećan broj koničnih posuda, vaza na nozi i plitkih grubih zdjela s valovito oblikovanim obodom)(26). Kod fine keramike došlo je do značajnijih promjena. Nestali su glavni (sasvim izraziti) kakanjski i danilski elementi. U ovoj fazi fina keramika se javljala u tri osnovne vrste: crnoglačana, spiralno-trakasta i keramika hvarsko-lisičićkog tipa. Spialno-trakasta keramika, kao najizrazitija keramika butmirske kulture, doživjela je procvat, a posebno dekorativno su djelovala kombinacije plastičnih S i C motiva u jedinstvenom frizu (najveći domet na butmirskoj keramici). Svakako su motivi najljepše djelovali u kombinacji s bijelom inkrustacijom (u spiralnom motivu) i crveno obojanom okolnom (preostalom) površinom. U ovoj fazi ovi motivi izvođeni su i bockanjem traka, a zaseban tip predstavlja tzv. vegetabilni spiraloidni ornament kod kojeg se krajevi spirala završavaju trokutom u obliku lista.

Keramika mlađe faze sa sigurnošću je bila izdvojena jedino u Obrama II, gdje je primijećena degeneracija bogatog butmirskog stila, što je ujedno i glavna karakteristika III. faze(27). Teško je objasniti zašto su se krupne promjene dogodile samo u Obrama II. Zbog pojave duborezne tehnike na nekim vazama u Nebu, dr. Alojz Benac je smatrao da se radilo o najmlađoj fazi butmirske kulture. Međutim, kasnije je ustanovio, da u mlađoj fazi butmirske kulture nestaje spiraloidni ornament, što se nije dogodilo u Nebu, gdje su zapažene vrlo lijepe kombinacije spiralnih motiva, pa je sigurno da u Nebu treba računati i s jednim dijelom klasične butmirske faze(28).

Plastične izrađevine od pečene zemlje činile su važnu komponentu u okviru butmirske kulture, koje joj osiguravaju posebnu individualnost u balkanskom neolitičkom svijetu. Ovakvi artefakti nađeni su u naseljima Butmir (klasična faza), Obre II (starija faza) i Nebo. Butmir je svakako bio glavno nalazište plastičnih izrađevina, a većina nalaza pripadala je ljudskim figurama (72 komada), te mali broj, prikazima životinja (najčešće su predstavljale rogate, domaće životinje, odnosno goveda).

Ljudske figure izrađivane su s dosta pažnje, većinom u crnoglačanoj tehnici, urezima su naglašavani dijelovi odjeće ili tijela. Statuete su u pravilu prikazivale ženske likove, naglašenih oblina, čime je bila isticana uloga žene u neolitičkim zajednicama (matrijarhat).

Pored realističnih prikaza, javljali su se i oni dosta shematizirani :

-       lice platično uokvireno ili je imalo potpuno neprirodan, horizontalan položaj, s jako naglašenim nosom,

-       prikaz tzv. adoranata, s uzdignutim ili na grudima prekriženim rukama.

Geneza butmirske kulture(29)  

Sljedeće komponente bile su značajne za genezu butmirske kulture:

-       Najvažniju „etničku” i kulturnu bazu za formiranje butmirske kulture činili su elementi domaće, kakanjske grupe.

-       Naglašenu komponentu u genezi predstavljali su jadranski, kontinentalni (podunavsko-srednjoevropski) i jugoistočni kulturni doticaji.

-       Sekundarne elemente čine primjerci lengyelske keramike, keramike tipa Serra d’ Alto i sl., što je vjerojatno bio znak određenih ekonomskih veza na jednoj ili drugoj strani.

-       Nakon izvjesnog vremena, navedeni elementi se stapaju u jedinstven izraz butmirske kulture, u kojoj su najznačajniju ulogu imale spiralno-trakasta i crnoglačana keramika posebnog tipa. U klasičnoj fazi postupno  je u prvi plan došla i hvarsko-lisičićka kultura.

-       Konačno u zadnjoj fazi (faza III) došlo je do degeneracije klasičnog butmirskog stila, u kojoj nestaje spiralna ornamentika, trakasti motivi su bili pojednostavljeni, a keramika hvarsko-lisičićkog tipa bila je u porastu.

Sinhronizacija butmirske kulture s drugim suvremenim kulturama: Butmir I-Kaknj III-Danilo III-Vinča B2 - Sopot-lengyel I; Butmir II - Danilo IV-Hvar/Lisičići I - Vinča C- B2- Sopot-lengyel II; Butmir III-Hvar/Lisičići II- Vinča C/D- Sopot-lengyel II/III.(30)  

2. Opis dobra

Prapovijesni odsjek Zemaljskog muzeja poduzeo je u proljeće 1948. godine rekognosciranje terena u dolini Bile (od Han Bile do Zabilja), a u srpnju iste godine, izvršena su i arheološka istrašivanja, koja su dala izvanredne rezultate za poznavanje prapovijesti Bosne i Hercegovine, kada su konstatirani lokaliteti: Mujevine, Nebo i Gradina iznad sela Alihodža(31). 

Lokalitet Nebo nalazi se zapadno od sela Brajkovića, na malom platou, koji se diže iznad ravnice uz rijeku Bilu, udaljenom od nje oko 80 m. Dva potoka su ograničavala uzvisinu nalazišta, koja su nekada, prema konfiguraciji terena, morala biti i veća. Također se čini da je rijeka Bila nekada tekla ispod samog lokaliteta (platoa), tako da je naselje ležalo na visokoj obali rijeke, što je bio izvanredan prirodan položaj za nastanak naselja. Pored naziva Nebo lokalitet je još znan i kao “Sikirište” (prema sjekirama koje su vlasnici zemljišta prilikom oranja nalazili) i “Nastinice”(32). 

Probnim iskapanjem ustanovljeno je da se naselje pružalo na površini dužine 150 m i širine 100 m, tako da je ovim istraživanjem bila zahvaćena zaista neznatna površina (svega 6x15 m), ali koja je dala značajne rezultate.

Kulturni sloj počinjao je odmah na površini zemlje, debljine 1,10 m. U gornjih 20 cm, nalazi su bili rijetki, jer se nad čitavim naseljem nalazila oranica, tako da je arheološki materijal, dugotrajnim oranjem zemlje, izbačen ili uništen. Na otkopanom prostoru kulturni sloj bio je bogat, jedinstven i bez prekida, što ukazuje na dugotrajan život naselja. Kada je naselje napušteno, na ovom mjestu život više nije obnavljan(33). 

U kulturnom sloju nađene su kosti životinja (rogovi jelena, zub vepra, čeljusne kosti i zubi svinje, goveda i psa), a najveći broj pripadao je rogovima jelena, tako da se može zaključiti da je lov bio važan u životu stanovnika naselja.

Na otkopanom dijelu pronađeno je 28 cijelih i 16 fragmentiranih kamenih oruđa, uz mnoštvo kremenih strugalica i tri kremene strelice. Oruđe je bilo lijepo modelirano i polirano, a izrađivano je u samom naselju, čiji su se stanovnici služili isključivo kamenim glačanim oruđem, što je bitna odrednica za dataciju u neolitičko razdoblje(34). 

Pored kamenog oruđa, Nebo je obilovalo i koštanim oruđem, a naročito su bila brojna šila u dva oblika: jedna duža i tanja, a druga kraća i deblja. Nađena je i jedna fragmentirana udica od kosti, kao dokaz o bavljenju ribarstvom.

Keramika s lokaliteta Nebo bila je brojna, raznovrsna oblicima, bogato ornamentirana, a po svemu navedenom, odgovarala je keramici iz Butmira(35). 

Razlike su postojale u manjim nijansama. Do pronalaska ovog lokaliteta, Butmir je smatran posebnim nalazištem, ali od otkrića lokaliteta Nebo, možemo ga (Butmir) promatrati kao nalazište u okviru određene kulture(36). 

U keramičkom inventaru Neba naročito su česte bile bikonične i zaobljene kupe (skifosi). Neke od bikoničnih kupa imale su vrlo oštar prelaz između gornjeg i donjeg dijela, dok je kod drugih bio blaži. Veliki broj kupa imao je na gornjem dijelu vertikalna udubljenja, koja su tvorila gusta rebra. Iako je oblik kupe čest u Butmiru, ovakav ornament na ovim keramičkim oblicima nije poznat (čest u Vinči, ali na kupama nešto većih dimenzija)(37). Kao ukras na kupama javljala su se i plastična dugmad na najširem dijelu ili uz obod. Zanimljiv je nalaz kupe s plastično izvedenim cik - cak ornamentom, jer je kao takav slabo poznat. Naime, cik - cak ukras je dobro poznat u tehnici urezivanja, a ovdje je pokušan da se predstavi plastično(38). Sve kupe izrađivane su od crnopečene zemlje, površina je bila nepažljivo glačana, a najčešće su one na visokoj nozi. Pronađena je čitava kolekcija različitih visokih nogu (cilindričan oblik, noge s raširenim dnom, noge sa zadebljenjem u sredini, s kanelurama) koje u potpunosti odgovaraju nalazima iz Butmira.

Posebno je potrebno izdvojiti nalaz vaze (amfore) s kuglastim gornjim dijelom i nogom u obliku prstena, kakva se sreće i u Butmiru, a nađena je na dubini od 0,75 cm. Imala je uzak, neprofiliran otvor, a na suprotnim stranama trbuha nalazile su se po dvije male ušice u obliku životinjske glave (potpuno se sačuvala samo jedna)(39). Osim oblika, od velikog je značaja njen ornament. Tehnikom udubljivanja, čitava površina kuglastog gornjeg dijela, bila je ukrašena plastičnim, spiraloidnim ornamentom oblika slova S i C, čiji spojeni (uvezani) krajevi tvore tzv. diskos. Na oštećenim dijelovima vidljivo je da je površina bila tamno obojena, a unutrašnje stijenke crveno pečene, što bi značilo da je površina naknadno bojena, potom je izvođen ornament, nakon čega je vaza bila pečena. U Butmiru nisu pronađeni ovako složeni motivi na vazama, kao ni ova kombinacija S i C motiva zajedno (S motiv povezan s dva C motiva, a preko ovih još dva C motiva)(40). 

Na lokalitetu Nebo, pronađen je čitav niz ulomaka keramike s urezanim ornamentom, ornamentom izvedenim ubodima ili nazupčanim predmetom. U navedenim tehnikama izvođeni su različiti motivi, a najčešća je bila upotreba trakastog motiva s urezanim ivicama (ili bez). Pored traka, kao dekoracija, javljaju se još: rombovi, trokutovi, tzv. “vučji zubi”, spirale, šahovska polja, kvadratna polja i sl. Najveći broj primjeraka predstavljaju crno-pečene vaze s nevješto glačanom površinom, zatim žućkaste i crvenkasto - smeđe  vaze, s tamnom površinom.

Bijela inkrustacija bila je u široj upotrebi na ovom lokalitetu, a primjenjivana je za ispunjavanje urezanih linija i uboda (u Butmiru primijećeni sasvim neznatni tragovi bijele inkrustacije)(41).  

Da bi se dobila potpunija slika o veličini i značaju naselja Nebo, i u kolovozu 1951. godine, poduzeta su sustavna arheološka istraživanja, kojima je obuhvaćena ukupna površina od 649 metara kvadratnih (u 13 kvadranata-sondi), kao produžetak ranije otkopanih površina. Naime, i arheološkim istraživanjem 1949. godine bile su otkrivene tri zemuničke i jedna nadzemna kuća, kao i čitav niz drugih objekta koji su im pripadali, te je novije istraživanje trebalo pružiti daljnje i podrobnije podatke o načinu života stanovnika Neba(42).  

U najdonjem dijelu sloja, nazvanog “zemunički sloj”(43) objekkti su zapravo ležali na neolitičkom humusu, a pronađeno je: sedam zemuničkih jama (B,C,D,E,F,G,H), četiri ognjišta (O 4-7), šest jama za stupove (S 1-6), dvadeset drugih jama, manjih dimenzija i različite namjene (J 1-20) i veliko udubljenje (J-21). Ostaci u zemuničkim jamama i oko njih, govore o načinu izgradnje najstarijih kuća, a njihovom analizom ustanovljeno je da postoje izvjesne, pa čak i bitne, razlike u arhitekturi pojedinih zemunica. Zemunice C i D imale su rupe za kočeve unutar zemuničkih jama. Pleter je bio smješten uz unutarnji rub jama, a potom se vršilo obljepljivanje pletera debelim slojem ilovače. Zidna konstrukcija bila je masivna i oblijep od ilovače vjerojatno je ispunjavao čitav prostor između pletera i ruba jame. Krovni dio bio je građen od slame, odnosno slične biljne materije. One predstavljaju prvotni način gradnje u Nebu. Kod zemunica B, G i H nisu zapažene nikakve rupe za kočeve, ali su u njihovim jamama i oko njih, nađene veće količine crveno pečenog lijepa, a na mnogim komadima lijepa, zapaženi su ostaci kočeva i pruća. Zbog navedenog, pretpostavka je da su i kod ovih zemunica zidovi bili u obliku pletera i oblijepljeni ilovačom. Međutim, pleter se nije nalazio unutar jama kao kod prve grupe, nego je moguće stajao izvan rubova jama. Kao treći slučaj zemuničke arhitekture, pronađena je i dvostruka zemunica E-F. Njeni drveni piloni bili su nosioci dvoslivne krovne konstrukcije, a svaka streha natkrivala je jednu zemuničku jamu. U sredini su bila poredana po četiri stuba, kao čvrsti nosioci krova, a krajeve streha držala su po dva stuba na svakoj strani, kao glavni oslonci zidne konstrukcije. Novina kod ove kuće je i u tome što su zidovi bili građeni uglavnom od drvenog pletera, dok je krov bio jače oblijepljen ilovačom. U Bosni i Hercegovini do sada nije nađena nijedna zemunička nastamba koja bi bila slična dvostrukoj zemunici E-F(44).   

Kada su u pitanju ognjišta, nije se moglo sa sigurnošću konstatirati niti jedno u zemuničkoj jami. Pretpostavka je da je moglo (prema sekundarnim nalazima), postojati samo u jami F. Naime, to ognjište bi bilo ovdje mnogo opravdanije nego u ostalim zemunicama, jer je dvostruka zemunička nastamba E-F daleko prostranija od ostalih. Kada su bile otkrivene zemunice B,C i D, onda su uz svaku od njih pronađena i ognjišta koja su im pripadala (O 4,5,6). Istarživanjima 1951. godine nisu ponovljeni takvi nalazi. Uz zemunice G i H čitava zapadna i južna strana ostale su neistražene, pa je sasvim moguće da će se, nekim budućim istraživanima, i tu otkriti. 

Nakon provedenih istraživanja u 1951. godini, postavljene su i prve hipoteze o obliku cjelokupnog naselja Nebo. Naime, nazirala su se dva reda zemuničkih nastambi: u gornji red spadale su zemunice: D, E-F, G i H , a u donji red B i C. Između njih ostao je prazan prostor od 8 m. U sklopu ovih kuća posebno se isticala dvostruka zemunička nastamba E-F, koja je najvjerojatnije imala neko centralno mjesto i određeno značenje(45). Svojom arhitekturom, značajno je rasvijetlila društvenu strukturu stanovnika Neba, koja jasno govori o njihovoj uskoj povezanosti i o životu rodovskog društva(46).

Kako je već rečeno, na lokalitetu Nebo nije bilo prekida kulturnog sloja, on se slagao in continuo, ali to ne znači da se tijekom života u naselju nisu dogodile promjene, kao razvojna linija cjeline. U prvo vrijeme u upotrebi su bile zemunice, da bi kasnije neolitički stanovnici Neba počeli graditi i nadzemne kuće. Prilikom istraživanja 1949. godine, bila je ustanovljena takva jedna ovalna kuća (A), s podom premazanim ilovačom i zidnom konstrukcijom sličnom kao i kod zemunica B,C i D. Zbog ovih osobina, ista je označena kao prelazni oblik(47). Otkopani ostaci nadzemne kuće A sasvim su točno obilježavali ovaj stambeni objekat. U 1951. godini nisu se pojavili ovako sigurni ostaci nadzemnih kuća, već samo indicije da su nadzemne kuće bile izrađivane i zapadno od prve (zemlja pomiješana s velikom količinom gareži, vjerojatno, izgorjelog prepleta i manje količine razbijenog crvenog lijepa). Iz navedenog bi se možda moglo zaključiti da su na tim mjestima eventualno stajali slabije građeni nadzemni objekti, opleteni pleterom i površno oblijepljeni ilovačom, odnosno blatom. Dvije pretpostavljene kuće N1 i N2, nalazile su se na dubini od 0,50 m, a N3 je bila na nešto višem nivou (0,30 m). Pored njih evidentirana je veća hrpa kamenja, nejasnog značenja (možda je služilo za učvršćivanje arhitekture navedenih kuća)(48).  

Pored ovih “kućišta”, u gornjim slojevima kulturnog sloja pojavili su se: ognjište, kremeni otpaci, kao i nedovršeno kremeno oruđe (na dubini od 0,50 do 0,60 m). Po svoj prilici, radilo se o produžetku ranije otkrivene radionice R-2. Osim navedenoga, konstatirane su još dvije radionice R-3 i R-4. Prva je ležala na dubini od 0,75 m, a sastojala se od istih kremenih ostataka kao i prethodna, dok je R-4 imala drugačiji karakter. U njoj je pronađen brus za brušenje kremenog oruđa, brojni komadi dovršenih i nedovršenih poliranih sjekira i vjerojatno je služila za izradu istih.

Izgleda da se ne može postaviti nikakva oštra granica između života u zemunicama i nadzemnim kućama. Zemunice su se u pravilu izrađivale u samu zemlju zdravicu. Vjerojatno je da nisu bile istovremene (različiti nivoi), a i sasvim je moguće da je poneka zemunica pravljena u vrijeme kad su se već počele praviti nadzemne kuće(49).  

U radu “Neolitsko naselje Nebo i problem butmirske kulture”(50), dr. Alojz Benac je dao pregled standardnih tipova oruđa i oružja koji su nađeni na lokalitetu Nebo. Iskapanje 1951. godine, nije promijenilo sliku u pogledu ove vrste artefakata. Navedenim istraživanjem pronađeno je svega 46 dijelova od kamenih žrnjeva, a samo u izuzetnim slučajevima pronađen je čitav žrvanj. Arheološkim istraživanjem 1949. godine nađena su 53 ovakva komada i među njima nije bilo nikakve razlike. Treba samo istaći da je u zadnjem istraživanju nađen veći broj satirača od kamena, koji su imali oblik kugle i služili su za satiranje određenih plodova na podlozi žrvnja. Zanimljivo je izdvojiti i jedan čekić ili, bolje rečeno, čekić-sjekiru, čija forma nije zapažena niti na jednom butmirskom komadu. Šiljak mu je bio gotovo u potpunosti zatupljen, usljed dugotrajne upotrebe, središnji dio jako raširen, a prema šiljku se naglo sužavao. Navedeni oblik je neobičan za butmirsku kulturu i općenito za sve predjele neolitičkog svijeta(51). 

Oruđa izrađena od pečene zemlje nastavila su seriju ranije pronađenih predmeta (horizontalni urezi na sjekirici znak su da je takav ukras bio na oruđu izvan svakodnevne upotrebe, dakle votivne-kultne namjene)(52).

Svakako treba izdvojiti i nalaze velikih strugalica, kod kojih je široki i debeli donji dio, bio pažljivo retuširan, a kao oruđe bile su iznimno podesne za struganje kože, drveta i sl.

Vrhovi pronađenih strelica nađeni su u tri oblika: krstasti, romboidni i duguljasti s naročito izraženim trnom. Pronađena koštana šila, običnog su oblika.

Nalazi plastičnih predmeta, potvrdili su sliku dobijenu ranijim istraživanjima: naselje Nebo ostalo je i dalje siromašno nalazima ove vrste (bitna razlika između Neba i Butmira), što bi moglo ukazivati i na jednu relativno stariju kronološku skalu Butmira. Otkrivena su svega četiri plastična komada, od kojih su dva naročito interesantna (široka noga i statueta):

1. Pronađena životinjska glava sumarno je modelirana, tako da se na njoj može raspoznati samo njuška i horizontalno položeni rogovi (nemoguće je reći o kojoj se životinji radi). Služila je kao drška ne nekoj posudi, a gotovo u potpunosti odgovara primjerku iz Butmira, te prema tome, ne predstavlja nikakvu novinu u okviru butmirske kulture.

2. Dio noge pripadao je nekoj grubo rađenoj statueti s rastavljenim nogama. Stopalo je naznačeno samo kao proširenje u obliku baze.

3. Široka noga od koje se sačuvalo stopalo i mali dio noge iznad njega. S donje strane stopalo je potpuno ravno, peta nije posebno naglašena, a dio noge iznad stopala imalo je cilindričan oblik. S prednje strane naznačeno je pet prstiju, vrlo površno, samo s jednostavnim udubljenjima između njih. S obje strane noge, apliciran je po jedan ovalan dodatak, kao naznaka kostiju gležnjeva. Površina je bila sivosmeđe boje, a na znatnom dijelu je bila uglačana. Opisana noga predstavlja novinu: prema obujmu sačuvanog gornjeg dijela, može se pretpostaviti da je služila kao nosač neke antropomorfne vaze. Niti u Butmiru, a niti u naselju Nebo nije primijećen sličan nalaz(53).

4. Jedan od najvrednijih nalaza predstavlja dio sjedeće statuete, nađene u Kv.(kvadrant) Bc, na dubini od 0,60 m. Podnožje statuete nosile su četiri noge, od kojih se najbolje sačuvala prednja desna noga, a na osnovu koje se vidi da su bile cilindrične i prema dolje sužene. Čitav gornji dio podnožja prekriven je raširenom haljinom figure, tako da su ostali slobodni smao uzdignuti rubovi. Figura je prikazana u sjedećem položaju, a skupljene noge spuštene preko ruba podnožja, vrlo su sumarno predstavljene u odnosu na ostatak statuete. Stopala uopće nisu naznačena, već se jednostavno sužavaju prema dolje. Prema neznatnim ostacima crvene boje na nogama i dijelovima postolja, može se pretpostaviti da je čitav donji dio bio crveno obojen. Gornji dio figure je prebijen u pasu, pa je stoga vidljiv samo donji dio odjeće: kratka haljina, koja završava širokim “plisiranim” obrubom, ispod koje se vide savijena koljena i dio nogu iznad istih, iako je figura u sjedećem položaju. Iznad obruba s prednje strane vidljiv je uobičajeni trakasti motiv, ispunjen ubodima, koji, vjerojatno, predstavljaju ukras na odjeći. Sa zadnje strane spušta se okomito, sredinom leđa, motiv “riblje kosti”, a sa svake strane je po jedan trakasti motiv. Velika je šteta što je izgubljen gornji dio statuete, ali u Butmiru su poznati gornji dijelovi s potuno istom kombinacijom ornamenata, kakvi su s prednje strane ove opisane figure(54). Predstavlja prvu ustanovljenu sjedeću statuetu, među neolitičkom plastikom u Bosni i Hercegovini, što samo uvećava njenu vrijednost. Na lokalitetu Butmir nije pronađana niti jedna sjedeća figura (samo stojeće), što ne znači da ih nije bilo, nego da se vjerojatno nisu sačuvale. Inače, sjedeće statuete dobro su poznate izvan BiH među neolitičkom plastikom Vinče i u JI Europi (npr. u Tesaliji ili Rumunjskoj). Statueta je vjerojatno imala kultni karakter, a možda je predstavljala neko sjedeće božanstvo, odjeveno u odjeću posebne vrste, prije nego nekog heroiziranog pokojnika.(55)   

Većina arheološkog materijala s lokaliteta Nebo, deponirana je u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu, a manji broj površinsih artefakata pronađenih na istom, smješten je u Zavičajnom muzeju Travnik u Travniku.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Prema evidenciji Zavoda za zaštitu spomenika dobro je bilo evidentirano i zaštićeno od strane Zavoda za zaštitu kulturno-povijesnog i prirodnog naslijeđa, pod slijedećim nazivom: Nebo, Brajkovići, Travnik, Rješenjem broj 548/51 od 2. 6.1951. godine.

U Arheološkom leksikonu(56) lokalitet evidentiran kao: Nebo, Brajkovići, Travnik, prapovijesno naselje. Probno i sistematska istraživanja obavio 1948., 1949. i 1951. godine Alojz Benac.

U Prostornom planu BiH do 2000. godine lokalitet je evidentiran kao lokalitet I. kategorije (nacionalni značaj): Mlađe neolitsko doba, Butmirska kulturna grupa, Nebo (Slikirište i Nastanice - uz rječicu Bilu kod Travnika)(57). Lokaliteti butmirske kulture nisu u cijelosti istraženi. Kako se radi o prvorazrednim neolitičkim nalazištima, ona trebaju ostati otvorena za nova istraživanja.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Lokalitet je otkriven 1930. godine, a površinska istraživanja u travničkom kraju, pa i na predmetnom lokalitetu vršio je dr. Stanko Sielski. Tom prilikom prikupio je nešto kamenog oruđa, keramičkih fragmenata i drugog materijala, kojeg je poklonio Muzeju bivše Isusovačke gimnazije u Travniku.

Na značaj lokaliteta skrenuo je pažnju i dr. Josip Korošec (1947., Zgodovinski časopis, 123.-150.).

Prilikom rekognosciranja terena u dolini Bile 1948. godine, pored iskapanja na Mujevinama i Gradini, izvršena su sondažna istraživanja (6x15 m) i na lokalitetu Nebo, ispod sela Brajkovića. Rukovoditelj istraživanja bio je Alojz Benac. Iste godine u srpnju započeto je  sustavno areheološko istraživanje.

Sustavna arheološka istraživanja vršena su i 1949. godine, kojima je rukovodio Alojz Benac.

Sustavno arheološko istraživanje 1951. godine vodio je Alojz Benac, a istima su prisustvovali, kao gosti, i dr. Josip Korošec, prof. arheologije na Univerzitetu u Ljubljani, Paola Korošec, arheolog iz Ljubljane, Stanislav Jesse, asistent Arheološke sekcije Slovačke akademije, Ružica Bižić, asistent Zemaljskog muzeja u Sarajevu i Đuro Basler, konzervator Zavoda za zaštitu spomenika u Sarajevu.

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, 20. 03. 2013., ustanovljeno je sljedeće:

-       na širem arealu arheološkog lokaliteta vrše se zemljoradničke aktivnosti (oranice),

-       rekognosciranjem površine zemlje 2013. (oranica koje su se obrađivale u vremenu posjete lokalitetu) pronađen je arheološki materijal, kremenih oruđa i odbitaka i, najvećim dijelom, ulomci keramičkih posuda;

-       arheološki materijal, dugotrajnim oranjem zemlje, izbačen je i (ili) uništen;

-       lokalitet je ugrožen izoravanjem (obradom) zemlje (ranijim arheološkim istraživanjima ustanovljeno je da se kulturni sloj mjestimično nalazi na samoj površini zemlje);

-       urađen je zapisnik s uvida na lokalietu, uzete su sve potrebne informacije o nalazima, kao i fotografije;

-       pronađeni arheološki materijal predan je i deponiran u Zavičajni muzej Travnik (o čemu je Povjerenstvu mailom proslijeđen Izvještaj, koji je uradila arheologinja Ajla Sejfuli);

-       na lokalitetu stupilo se u kontakt s vlasnikom jedne od oranica koja se nalazi na lokalitetu, koji je potvrdio da često pronalazi (prilikom oranja) arheološki materijal.

6. Specifični rizici kojima je spomenik izložen

-       kontinuirana obrada zemlje (oranje)

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje (dobra nastala od prapovijesti do kraja XX. stoljeća)

B.         Povijesna vrijednost (veza građevine, cjeline ili područja sa povijesnom osobom ili značajnim događajem u povijesti)

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Kvalitet obrade

iii.         Proporcije

iv.         Kompozicija

v.         Vrijednost detalja

vi.         Vrijednost konstrukcije

D.         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

i.          Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim povijesnim razdobljima

ii.          Svjedočanstvo o povijesnim mijenama

iv.         Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

v.         Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju.

E.         Simbolička vrijednost

i.          Ontološka vrijednost

iii.         Tradicionalna vrijednost

iv.         Vezanost za rituale ili obrede

v.         Značaj za identitet skupine ljudi

F.         Ambijentalna vrijednost

i.          Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline

iii.         Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja

G.         Izvornost

i.          Oblik i dizajn

ii.          Materijal i sadržaj

iii.         Namjena i uporaba

iv.         Tradicija i tehnike

v.         Položaj i smještaj u prostoru

vi.         Duh i osjećanja

vii.        Drugi unutarnji i vanjski činitelji

H.         Jedinstvenost i reprezentativnost

i.          Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila

ii.          Vrhunsko umjetničko ili arhitektonsko djelo

Sastavni dio ove odluke su

-       Imovinsko – vlasnička dokumentacija

-         Kopija katastarskog plana, izdata: 25.03.2013. godine, izdana od strane Službe za imovinsko-pravne i geodetske poslove i katastar, Općina Travnik,

-         Izvod iz posjedovnog lista za k.č. 2989, posjedovni list 220, k.č. 2991/1, posjedovni list 832, k.č. 2991/2, posjedovni list 833, k.č. 2991/, posjedovni list 821, k.č. 2993, posjedovni list 27, k.č. 2994, posjedovni list 29, k.č. 2995, posjedovni list 1072, k.č. 2988, posjedovni list 214, k.č. 2996, posjedovni list 1190, k.č. 2997, posjedovni list 220, k.č. 2998, posjedovni list 219, k.č. 2999, posjedovni list 213, k.č. 3000, posjedovni list 217 i k.č. 3001, posjedovni list 203, šifra k.o. 457014, k.o. Han Bila, općina Travnik, izdan od strane Službe za imovinsko-pravne i geodetske poslove i katastar, Općina Travnik.

-       Fotodokumentacija

-         fotografije postojećeg stanja snimljene su 20. 03 2013. godine (Silvana Čobanov, suradnica za arheologiju, fotoaparatom Canon 1500 D).

Korištena literatura

U tijeku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

1931.    Sielski, Stanko. “Arheološki nalasci u okolici Travnika i Žepča”, u: Glasnik Zemaljskog muzeja, XLIII: II sveska. Sarajevo: 1931.

1950.    Benac, Alojz. “Istraživanja prehistorijskih nalazišta u dolini Bile”, u: Glasnik Zemaljskog muzeja, n.s., sveska IV-V. Sarajevo: 1950.

1953.    Benac, Alojz. “Neolitsko naselje u dolini Bile”, u: Glasnik Zemaljskog muzeja, n.s., sveska VIII. Sarajevo: 1953.

1979.    Benac, Alojz. “Prelazna zona”, u: Praistorija jugoslavenskih zemalja II, Neolitsko doba. Sarajevo: 1979.

1980.    Redžić, Husref (ur.). Prostorni plan Bosne i Hercegovine, Faza „B“ - Valorizacija, Prirodne i kulturno-historijske vrijednosti. Sarajevo: Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, 1980.

1988.    Čović, Borivoj (ur.). Arheološki leksikon BiH, TOM 2. Sarajevo: 1988.

1988.    Čović, Borivoj (ur.). Arheološki leksikon BiH, TOM 1. Sarajevo: 1988.

2008/2009. Robert Hofman, Zilka Kujundžić-Vejzagić, Johannes Müler, Knut Rassmann, Nils Müler-Scheessel. “Rekonstrukcija procesa naseljavanja u kasnom neolitu na prostoru centralne Bosne”, u: Glasnik Zemaljskog muzeja (A), NS (50/51). Sarajevo: 2008/2009.

(1) Alojz, Benac, “Prelazna zona”, u: Praistorija jugoslavenskih zemalja II, Neolitsko doba, Sarajevo: 1979., 363.

(2) Alojz, Benac, Nav. dj., Sarajevo: 1979., 363.

(3) Alojz, Benac, Nav. dj., Sarajevo: 1979., 363.

(4) Butmirska kultura, nazvana po istoimenom i prvom istraženom lokalitetu Butmiru kod Sarajeva, predstavlja najznačajniju pojavu u mlađem neolitiku BiH. Odlikuje se originalnim oblicima posuda, specifičnim ornamentalnim sustavom, bogatom i raznovrsnom figuralnom plastikom. (Borivoj, Čović (ur.). Arheološki leksikon BiH, TOM 1, Sarajevo: 1988., 64.)

(5) Alojz, Benac, Nav. dj., Sarajevo: 1979., 412.

(6) Alojz, Benac, Nav. dj., Sarajevo: 1979., 413.

(7) Kakanjska kultura je najizrazitiji predstavnik srednjeg neolitika u BiH i prva originalna neolitička kultura na ovom prostoru; područje njenog rasprostiranja je sliv rijeke Bosne. Razvila se iz starčevačkog-impresso supstrata, kao najstarijeg neolitika na ovom prostoru. (Borivoj, Čović (ur.). Arheološki leksikon BiH, TOM 1, Sarajevo: 1988., 98.)

(8) Alojz, Benac, Nav. dj., Sarajevo: 1979., 413.

(9) Alojz, Benac, Nav. dj., Sarajevo: 1979., 415.

(10) Novijim istraživanjima na Oklištu otkriveni su fortifikacijski rovovi i nasipi, a na pojedinim mjestima su se nalazili stupovi, te se može govoriti o bedemima s palisadama. Pogledati: Robert Hofman, Zilka Kujundžić-Vejzagić, Johannes Müler, Knut Rassmann, Nils Müler-Scheessel, “Rekonstrukcija procesa naseljavanja u kasnom neolitu na prostoru centralne Bosne”, u: Glasnik Zemaljskog muzeja (A), NS (50/51), 2008/2009., 40.

(11) Alojz, Benac, Nav. dj., Sarajevo: 1979., 415.

(12) Alojz, Benac, Nav. dj., Sarajevo: 1979., 438.

(13) Alojz, Benac, Nav. dj., Sarajevo: 1979., 416.

(14) Rezultati geomagnetne prospekcije u sjeveroistočnom dijelu naselja Okolišta, pokazali su da se radi o 50 kuća, a u Obrama o najmanje 42 prospekcijom vidljive kuće. Pogledati: Grupa autora, nav.dj., 2008/2009., 28.,32.

(15) Alojz, Benac, Nav. dj., Sarajevo: 1979., 417.

(16) Alojz, Benac, Nav. dj., Sarajevo: 1979., 418.

(17) Za novije podatke pogledati: Grupa autora, nav.dj., 2008/2009.

(18) Alojz, Benac, Nav. dj., Sarajevo: 1979., 418.

(19) Alojz, Benac, Nav. dj., Sarajevo: 1979., 424.

(20) Alojz, Benac, Nav. dj., Sarajevo: 1979., 442.

(21) Alojz, Benac, Nav. dj., Sarajevo: 1979., 443.

(22) Alojz, Benac, Nav. dj., Sarajevo: 1979., 425.

(23) Alojz, Benac, Nav. dj., Sarajevo: 1979., 427.

(24) Alojz, Benac, Nav. dj., Sarajevo: 1979., 429.

(25) Za detaljnjije utjecaje navedenih komponenti, pogledati: Alojz, Benac, Nav. dj., Sarajevo: 1979., 429., 430.

(26) Alojz, Benac, Nav. dj., Sarajevo: 1979., 431.

(27) Alojz, Benac, Nav. dj., Sarajevo: 1979., 434.

(28) Alojz, Benac, Nav. dj., Sarajevo: 1979., 436.

(29) Alojz, Benac, Nav. dj., Sarajevo: 1979., 452.

(30) Čović, Borivoj (ur.), Arheološki leksikon BiH, TOM 1, Sarajevo: 1988., 66.

(31) Alojz, Benac, “Istraživanja prehistorijskih nalazišta u dolini Bile”, u: Glasnik Zemaljskog muzeja, n.s., sveska IV-V, Sarajevo: 1950., 6.

(32) Alojz, Benac, Nav.dj., Sarajevo: 1950., 9.

(33) Alojz, Benac, Nav.dj., Sarajevo: 1950., 29.

(34) Alojz, Benac, Nav.dj., Sarajevo: 1950., 33.

(35) Alojz, Benac, Nav.dj., Sarajevo: 1950., 34.

(36) Alojz, Benac, Nav.dj., Sarajevo: 1950., 34.

(37) Alojz, Benac, Nav.dj., Sarajevo: 1950., 34.

(38) Alojz, Benac, Nav.dj., Sarajevo: 1950., 35.

(39) Alojz, Benac, Nav.dj., Sarajevo: 1950., 36.

(40) Alojz, Benac, Nav.dj., Sarajevo: 1950., 37.

(41) Alojz, Benac, Nav.dj., Sarajevo: 1950., 40.

(42) Alojz, Benac, “Neolitsko naselje u dolini Bile”, u: Glasnik Zemaljskog muzeja, n.s., sveska VIII, Sarajevo: 1953., 238.

(43) Alojz, Benac, Nav.dj., Sarajevo: 1953., 241.

(44) Za detaljnije poredbe pogledati: Alojz, Benac, Nav.dj., Sarajevo: 1953., 242.

(45) Alojz, Benac, Nav.dj., Sarajevo: 1953., 245.

(46) Alojz, Benac, Nav.dj., Sarajevo: 1953., 247.

(47) Alojz, Benac, Nav.dj., Sarajevo: 1953., 246.

(48) Alojz, Benac, Nav.dj., Sarajevo: 1953., 246.

(49) Alojz, Benac, Nav.dj., Sarajevo: 1953., 247.

(50) Za detaljnije podatke pogledati: Alojz Benac, “Neolitsko naselje Nebo i problem butmirske kulture”, Ljubljana: 1952.

(51) Alojz, Benac, Nav.dj., Sarajevo: 1953., 248.

(52) Alojz, Benac, Nav.dj., Sarajevo: 1953., 248.

(53) Za poredbe i vezu s nalazima u Bukk-kulturi i Theiss-kulturi pogledati: Alojz, Benac, Nav.dj., Sarajevo: 1953., 249.

(54) Alojz, Benac, Nav.dj., Sarajevo: 1953., 250.

(55) Alojz, Benac, Nav.dj., Sarajevo: 1953., 251.

(56) Čović, Borivoj (ur.), Arheološki leksikon BiH, TOM 2, Sarajevo: 1988., 202. (regija 13, 13.150.)

(57) Redžić, Husref (ur.), Prostorni plan Bosne i Hercegovine, Faza „B  Valorizacija, Prirodne i kulturno-historijske vrijednosti. Sarajevo: Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, 1980., 34.