Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Komisija
za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg
okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika
o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4.
do 6. februara 2013. godine, donijela je
O D L U K
U
I
Historijski
spomenik - zgrada nekadašnje Sinagoge u Zenici
proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
nacionalni spomenik).
Nacionalni
spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 793, k.o. Zenica II (po novom
premjeru), što odgovara k.č. 3/221, k.o. SP Zenica (po starom premjeru), općina
Zenica, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na
nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju
odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene prema Aneksu 8
Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine
Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).
Pomoćni
objekti pretvoreni u ugostiteljski objekat, koji se nalaze istočno od Sinagoge
na prostoru iz stava 2. ove tačke nisu dio nacionalnog spomenika i na njih se
ne primjenjuju mjere zaštite utvrđene ovom odlukom.
II
Vlada
Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je
osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za
zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Komisija
za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će
tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje
informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju
dobra nacionalnim spomenikom.
III
Na
prostoru definiranom u tački I stav 2. ove odluke utvrđuju se sljedeće mjere
zaštite:
-
dozvoljeni su konzervatorsko-restauratorski
radovi na objektu, radovi tekućeg održavanja, radovi koji imaju za cilj
prezentaciju nacionalnog spomenika, te radovi koji će osigurati održivu
upotrebu objekta;
-
dozvoljeno je vršenje
adaptacije objekta i njegova eventualna transformacija u muzejski, edukacioni
ili izložbeni prostor, ili u neke druge svrhe, na način koji neće ugroziti
izvornu namjenu i vrijednosti objekta;
-
svi radovi na nacionalnom
spomeniku moraju se izvoditi na osnovi odobrenja federalnog ministarstva nadležnog
za prostorno uređenje i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na
nivou Federacije Bosne i Hercegovine.
IV
Stavljaju
se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti u dijelu u kojem
su suprotni odredbama ove odluke.
V
Svako, a
posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i
općinske službe suzdržat će se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu
oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VI
Ova
odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za
prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije
Bosne i Hercegovine i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i
katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II – V ove odluke, te
nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VII
Sastavni
dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na
uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.kons.gov.ba
).
VIII
Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma
za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.
IX
Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana
objavljivanja u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu:
Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i
Ljiljana Ševo.
Broj:
06.1-02.3-53/13-6
5.
februara 2013. godine
Sarajevo
Predsjedavajuća Komisije
Ljiljana Ševo
O b r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na osnovi
člana 2. stav 1. Zakona o provođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih
spomenika, ustanovljene prema Aneksu 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni
i Hercegovini, „nacionalni spomenik“ je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih
spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8.
Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na
Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik
BiH“, broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom
statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to
dobro podnesen zahtjev.
Muzej
grada Zenice podnio je, dana 11.06.2012. godine, prijedlog/peticiju Komisiji za
očuvanje nacionalnih spomenika za proglašenje Sinagoge u Zenici nacionalnim
spomenikom BiH.
U skladu
sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V, stav 4 Aneksa 8 i člana 35.
Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je
pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra
nacionalnim spomenikom.
Izjava o značaju dobra
Sagledavajući
objekat u kontekstu prostora i vremena u kojem je sagrađen, objekat Sinagoge
spada svakako u najljepše i najmonumentalnije objekte u Zenici. Zgrada
nekadašnje Sinagoge u Zenici spada u malobrojne jevrejske sinagoge podignute na
prostoru Bosne i Hercegovine, koje su u svom fizičkom smislu, u ovom slučaju,
svojim gabaritima i arhitekturom vanjskog izleda, preživjele strahote minulih ratova.
Ona je istovremeno i simbol historijske sudbine jevrejske zajednice u Zenici,
njenog prisustva, ali i njenog nestanka.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U toku vođenja postupka, izvršen je uvid u:
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra,
uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o
intervencijama i radovima na dobru, itd.,
-
uvid u sadašnje stanje
objekta,
-
kopiju katastarskog plana,
-
historijsku, arhitektonsku
ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja
dokumentacije u sklopu ove odluke.
Muzej
grada Zenice je, dana 11.06.2012. godine, br. protokola 455/12, podnio peticiju
Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika za proglašenje Sinagoge u Zenici
nacionalnim spomenikom BiH (protol Komisije br. 02-35-27/12-19, od 12.06.2012.
g.). Muzej grada Zenice je uz akt broj 455/12 od 11.06.2012. godine dostavio i
dodatnu dokumentaciju. Podnosilac peticije je dostavio:
-
kopiju katastarskog plana
za k.č. br. 793(1), k.o.
Zenica II,
- kopije fotografija nekadašnjeg izgleda
Sinagoge (godine fotografiranja: 1906., 1912., 1967. i 1970. ),
- kopije 10 crteža sadašnjeg stanja (Situacija,
Osnova prizemlja, Osnova sprata, Osnova krova, Osnova krova-krovne vode,
Podužni presjek, Poprečni presjek, Glavna-ulazna fasada, Fasada prema trgu -
bočna, Bočna fasada, Stražnja fasada; napomena: crteži su iz 2008., Autor:
dipl.ing.arh. Mirsada Arslani,
- fotografije sadašnjeg izgleda objekta
(dostavljeno ukupno 4 fotografije u koloru na listovima A4 formata),
- opis objekta,
- kopije dva teksta o Sinagogi (Muzej grada
Zenice 1964-1976, Faksimili objavljenih napisa u štampi, časopisima i drugim
sredstvima informiranja, Izdanja Muzeja grada Zenice, Radovi X, Knjiga
II, Zenica, 1977.)
Prema odredbi člana V, stav 2 Aneksa 8 Općeg okvirnog
sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 37. Poslovnika o radu Komisije,
prije donošenja konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom,
Komisija je dužna pružiti mogućnost vlasniku predloženog nacionalnog spomenika,
podnosiocu peticije, institucijama nadležnim za očuvanje naslijeđa, stručnim i
naučnim institucijama, stručnjacima i naučnicima, kao i drugim zainteresiranim
licima da iznesu svoje stavove. U skladu s tim, Komisija je preduzela sljedeće
aktivnosti:
- dopisom br. 06.1-35.2-5/12-181 od 01.10.2012.
godine zatraženo je dostavljanje dokumentacije i stavovi u vezi sa proglašenjem
historijskog spomenika - Sinagoge u Zenici, od: vlasnika/korisnika dobra i
podnosioca peticije - Muzeja grada Zenice, Jevrejske općine u Zenici, Jevrejske
općine Sarajevo, Općina Zenica (Načelnika, Organ uprave nadležan za poslove
urbanizma i katastra, Uprave za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar
nekretnina Općine Zenica, Zemljišno-knjižnog ureda Općinskog suda u Zenici),
Federalnog ministarstva prostornog uređenja, Zavoda za zaštitu spomenika u
sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta, Arhiva BiH.
- u „Službenom glasniku BiH“, broj 103/12 od
24.01.2013. godine objavljeno je Obavještenje o pokretanju postupka proglašenja
predmetnog dobra nacionalnim spomenikom, te poziv vlasnicima i drugim
zainteresiranim fizičkim i pravnim licima, organima i institucijama da, u roku
od 30 dana, dostave Komisiji svoje stavove u vezi sa proglašenjem dobra
nacionalnim spomenikom.
Do donošenja Odluke, Komisiji je dostavljena sljedeća
dokumentacija:
- Zavod za zaštitu spomenika u sastavu
Federalnog ministarstva kulture i sporta je svojim aktom br. 07-40-4-5357-1/12
od 02.10.2012. godine, Komisiji dostavio obavještenje da je Sinagoga u Zenici
(Muzej grada Zenice) bila evidentirana od strane Zavoda za zaštitu
kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH, ali ne i zaštićena, te da
Zavod ne posjeduje dokumentaciju, istovremeno upućujući Komisiju na literaturu
u kojoj se mogu pronaći podaci o dobru.
- Muzej grada Zenice je, dana 22.01.2013.
godine, dostavio:
-
zemljišnoknjžni uložak br. 2386, za parcelu br. 3/221,
k.o. SP Zenica, izdat od strane Zemljišnoknjižne kancelarije Općinskog suda u
Zenici, od 22.01. 2013. godine
-
uvjerenje o identifikaciji parcele br. 793, k.o. Zenica
II (po novom premjeru) i parcele br. 3/221, k.o. Zenica (po novom premjeru),
izdato od strane Općinske uprava za imovinsko-pravne, geodetske poslove i
katastar nekretnina Općine Zenica, pod brojem 12-30-2/63/13, od 22.01.2013.
godine.
Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje
dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Zgrada nekadašnje Sinagoge nalazi se u najstarijoj
urbanoj zoni Zenice, pozicioniranoj između Stare čaršije i stambenih zona Pišća
i Potoka. Sa sjeverne strane, Sinagogu tangira pješačka zona ulice Alije
Izetbegovića (bivša ul. Maršala Tita) postavljena u pravcu istok-zapad, dok se
sa zapadne strane Sinagoge nalazi saobraćajnica koja prati korito rijeke Kočeve
i uključuje se na glavnu saobraćajnicu –Obalni Bulevar, u neposrednoj blizini
ušća rijeke Kočeve u rijeku Bosnu. Na razdaljini od cca 50 metara, južno od
zgrade Sinagoge, je granica kompleksa(2) solitera tzv. „Kineskog zida“.
Uvidom na licu mjesta, izvršenim 14.01.2013. godine i
uvidom u dostavljenu kopiju katarskog plana(3), utvrđeno je da je zgrada nekadašnje Sinagoge izgrađena
na katastarskoj čestici br. 793, k.o. Zenica II.
Historijski podaci
Krajem 15. i početkom 16. vijeka zabilježen je snažan val
doseljavanja sefardskih Jevreja, protjeranih 1492. godine iz Španije i Portugala,
na područja zemalja koja su, u to vrijeme, bila pod osmanskom vlašću. Prvi
Sefardi koji naseljavaju prostor današnje Bosne i Hercegovine, dolaze u
Sarajevo(4).
Prvi pisani dokument koji govori o prisutnosti Jevrejima
u Sarajevu je u sidžilu sarajevskog suda iz 1557. godine(5). I u drugom sačuvanom sarajevskom sidžilu iz 1565. g.,
spominju se jevrejski trgovci(6). U
izvještaju bosanskog biskupa Maravića papi, iz 1655. godine, napisano je da je
jevrejska kolonija u Sarajevu jedina te vrste u Bosni(7). Ivan Čerešnješ(8) je u Povijesnom arhivu Dubrovnika našao
korespondenciju jednog dubrovačkog i jednog sarajevskog trgovca iz 1526 godine.
Iz Sarajeva, vođeni ekonomskim razlozima, jevrejski
trgovci i zanatlije su najprije otišli u Travnik, a iz Travnika su se selili u
manja okolna mjesta: Bugojno, Jajce, Livno, Tešanj, Zenicu,... Ekonomski
razlozi i mjesne prilike su odlučivale da li će stalno naseljeni Jevreji
obezbijediti posao i stan svojim rođacima i pozvati i njih da se nastane u tom
mjestu(9).
Prve jevrejske familije koje su se naselile u Travniku,
došle su iz Sarajeva. Prema pisanim izvorima(10), spominje se samostalna Jevrejska općina sa sinagogom u
Travniku 1768. godine(11).
Prema podacima Pinto Avrama(12), najstariji spomenik na Jevrejskom groblju u Zenici je
iz 1747. godine, što znači da je jevrejska zajednica postojala najmanje 5-10
godina prije tog datuma.
Dolazak sefardskih Jevreja iz Travnika i Sarajeva u
Zenicu, može se povezati sa otvaranjem brodskog druma 1864. godine. Jedan dio
Jevreja mogao je doći i u toku 1878. godine, zbog gradnje pruge Brod - Zenica.
Prvi Jevreji koji dolaze u Zenicu (porodice Danon, Eazar, Levi, Montiljo, Ozmo,
Papo, Pinto, Salom, Trinki, Alkalaj, Altarac) su trgovci i zato su se nastanili
pored Čaršije.
Nakon 1878. godine Zenicu naseljavaju i aškenaske
porodice Weiss, Berger, Leibling i druge.
Prema Popisu iz 1879., u Zenici je živio ukupno 2301
stanovnik: 1.718 Muslimana, 207 Pravoslavnih, 328 Katolika i 48 Jevreja(13).
Posljednjih godina osmanske vladavine u Bosni u Zenici je
živjelo i nekoliko imućnijih jevrejskih porodica, poput Atijasa, koji su bili
vlasnici parnog mlina u blizini Željezare, Weresta, vlasnika livnice, zatim
Vajsa, Montilja, vlasnika tvornice likera, Ozma, poduzetnika, Danona, Fincija,
Levija (svi trgovci)(14).
Na osnovi podataka iz Popisa stanovništva, možemo pratiti
stopu prirasta jevrejske populacije u Zenici, koja je svakako indikatorom
kontinuiranog brojčanog, ali i ekonomskog jačanja Jevrejske općine u Zenici u
periodu 1879. - 1910.; godine 1879. 48 Jevreja od ukupno 2.301 stanovnika;
godine 1885. 120 Jevreja od ukupno 3.073 stanovnika; godine 1895. 176 Jevreja
od ukupno 4.226 stanovnika; godine 1910. 297 Jevreja od ukupno 7.235 stanovnika
Zenice.(15)
Kada je u pitanju datacija izgradnje Sinagoge u Zenici,
postoje(16) određene kontradiktornosti u navodima iz
dostupnih izvora. Radi razmatranja konradiktornosti podataka o vremenu
izgradnje same Sinagoge, odnosno opravdanim pretpostavkama o postojanju nove
(iz 1903. odnosno 1904.-1906/1907) i stare (sagrađene prije 1885. godine, a
nalazila se, najvjerovatnije, na mjestu postojeće sinagoge, te je srušena
prilikom njene izgradnje) navodimo sljedeće podatke radi upoređivanja i
analize:
1. „Kada bi se u jednom mjestu nastanilo najmanje šest do
sedam porodica, osnovali bi općinu - Keila. Glavni je uslov za to bio da nova
zajednica ima najmanje 10 odraslih muških članova, starijh od 13 godina, tzv.
„Minjan“. Kasnije su se postepeno obezbjeđivali i drugi uslovi za normalan
jevrejski život sa hramom, predmoliteljem, hazanom i šohetom (ritualni
koljićem), s obzirom da je hrana morala biti po propisima religije “kašer”.“(17)
2. „Doseljenici Jevreji su dvostrukog porijekla. Većina
su Sefardi iz Bosne (Sarajevo i Travnik), te manji dio Eškenazi iz
Austro-Ugarske (Weiss, Alkalaj, Altarac, Berger. Leibling itd). Ekonomski
položaj ovog malobrojnog stanovništva može se vidjeti iz činjenice da su već do
1885. godine podigli sinagogu pored čaršije, a nešto kasnije i groblje na
periferiji grada, kod okuke Bosne, južno od mahale Odmut.“ (18)
3. „... Pola vijeka(19) su zenički Jevreji imali za rabina ham Josefa Levija,
koji umire 1928. godine. Ham Josef je rođen u Travniku 1848. godine, a dvije
godine nakon njegova rođenja seli se njegov otac Rafael sa familijom u Zenicu.
Rafael Levi bio je jedan od osnivača zeničke Jevrejske općine, a obavljao je i
dužnost hazana. Od njegova sina ham Josefa Levija potekla je inicijativa za
gradnju sinagoge,...“(20)
4. „... Vršiti obrede mogli su Jevreji bilo gdje, u kući
u kojoj se stanovalo, u običnoj sobi, na otvorenom prostoru u slučaju nevolje,
pa ipak je gotovo svaka, pa i najmanja i najugroženija zajednica, ubrzo nakon
doseljavanja u neko mjesto, počinjala, često uz velika odricanja, graditi hram.
...“(21)
5. „... Naišli smo na podatak da je zenički hram sagrađen
1903. godine. Posvećivanje novoizgrađene bogomolje obavio je tek 1906/7.
sarajevski nadrabin dr Vesel. Tom prilikom je na večernjem bogosluženju pjevala
„La Lira“. Bio je to prvi put da jevrejsko pjevačko društvo nastupa van
Sarajeva.“(22)
6. Podatak(23) da
je projektant Sinagoge bio inžinjer Miloš Komadina (r.1856-u.1930).
7. Austrougarska karta Zenice iz 1882. na kojoj se, na
mjestu današnje Sinagoge, vidi „markica objekta“, koji je približno istih
gabarita i iste orijentacije objekta kao današnja Sinagoga.(24)
8. „...U starim jevrejskim pisanim izvorima (Talmud, Halaha)
nalaze se i odredbe da sinagoge moraju biti sagrađene na najvišem položaju u
jednom gradu, da nadvisuju ostale građevine. Djela rabina spominju i potrebu za
djevičanskim tlom za gradnju, kao što je netaknuta obala rijeke ili visoka
stijena.,...“ (25)
9. Na originalnim nacrtima Sinagoge (u dnu crteža sa
poprečnim presjekom), naznačena je datacija crteža: Travnik, maj 1904.(26)
Upoređivanjem
navedenih podataka i može se ustanoviti:
-
da je Zenica 1885. godine
imala 120 Jevreja (znači 120:4/5=24-30 domaćinstava, te najmanje toliko
„odraslih muških članova“),
-
da je, do 1878., Jevrejska
općina u Zenici imala nekoliko bogatih članova (industrijalaca),
-
da je ham Josef Levi
obavljao dužnost zeničkog rabina još 1878. godine,
-
da je sadašnja sinagoga
izgrađena u periodu 1904.-1906/1907 godine, neposredno pored korita rijeke
Kočeve u neposrednoj blizini tadašnje zeničke Čaršije, a sve, prethodno
navedeno upućuje na logičan zaključak, da je bogata(27) jevrejska zajednica u Zenici i
prije 1885. godine sagradila sinagogu „pored Čaršije“, ili bila u vlasništvu
većeg(28) objekta
koji se koristio za bogosluženje, odnosno vjerske funkcije, a koji se
najvjerovatnije nalazio na mjestu današnje sinagoge.
Zaključak
o postojanju dvije sinagoge, iz prethodno navedene analize, naknadno je
potvrđen podatkom pronađenim u knjizi Ivana Čerešnješa: “Mala sinagoga je 1903.
godine zamijenjena novom i većom, koju je 1906. godine posvetio nadrabin Dr.
Samuel Wessel“(29).
Prema
podacima Ivana Čerešnješa, postojala su ukupno četiri konkursna rada, rješenja
buduće sinagoge. Dva, od navedena četiti rada, sačuvana su u Arhivi BiH.
Sadašnja Sinagoga u Zenici sagrađena je 1904. -
1906/1907. po projektu ing. Miloša Komadine(30).
Nakon smrti Ham Josefa Levija 1928. godine, rabinsku dužnost
je naslijedio Sarajlija Leon Juda Finci (početkom Drugog svjetskog rata odveden
u logor Jasenovac i ubijen), a hazan i vjeroučitelj bio je dugo vremena Moise
Altarac.
Drugi svjetski rat je imao katastrofalne posljedice po
zeničku jevrejsku zajednicu: njemački okupator i ustaše su 1941. godine
Sinagogu opljačkali, demolirali, njen inventar i enterijer uništili, a objekat
pretvorili u konjušnicu(31). U periodu
1941. - 1945., od ukupno 240 zeničkih Jevreja poginulo je 185, a strahote rata
preživjelo svega 55 osoba. Nastradali su članovi porodica: Altarac, Atijas,
Bararaon, Baruh, Bartfeld, Danon, Drasinover, Eskenazi, Fahri, First, Frajer,
Flajšer, Finci, Gaon, Hiršveld, Jankelović, Kraublat, Kiršenblum, Kabiljo, Kon,
Liebling, Levi, Lihtner, Montilja, Ozmo, Perera, Pinto, Romano, Rihter, Salom,
Špiler, Trinki i Vajs(32).
Od toga, u logor Jasenovac je odvedeno i pogubljeno 172
Jevreja(33).
Nakon Drugog svjetskog rata, malobrojni preživjeli
članovi Jevrejske općine Zenica, nisu bili u mogućnosti da obnove demoliranu
zgradu Sinagoge, tako da objekat mijenja svoju namjenu. Željezera Zenica je
objekat privremeno obnovila i tu smjestila svoju štampariju. Od 1960. godine,
objekat je služilo kao magacin i kao prodavnica namještaja preduzeća „Rad“.
Neadekvatna namjena objekta i njegovo dalje propadanje je zaustavljeno
inicijativom Fikreta Ibrahimpašića, upravnika muzejske zbirke Zenice, koji je
zagovarao da se zgrada Sinagoge restaurira i da se u nju smjesti Muzejska
zbirka grada Zenice. Skupština grada Zenice, uz saglasnost Jevrejske općine iz
Zenice, je donijela odluku o prihvatanju inicijative. Radovi na restauraciji,
sanaciji i adaptaciji Sinagoge su otpočeli 20. avgusta 1966. a završeni su u
aprilu 1967. godine. Troškovi izvedenih radova su iznosili 30 miliona starih dinara.
Svečano otvorenje objekta i Muzejske zbirke (prva trajna historijska i
etnološka izložba muzeja grada Zenice) je bilo 12. aprila 1967. godine i tom
prilikom je otkrivena i spomen-ploča poginulim zeničkim Jevrejima(34).
Godinu dana prije postavljanja ove izložbe, postignut je
dogovor s Jevrejskom zajednicom Jugoslavije da se zgrada Sinagoge da na trajno
korištenje muzeju Zenice. Ovaj dogovor je prešao s Muzeja Zenice na instituciju
Muzej Grada Zenice nakon rata 1992-1995.
Prizemlje objekta se koristi kao galerijski prostor za
povremene i stalne likovne postavke, a na spratnoj etaži je depo muzeja.
Trenutno je i ured Zajednice Jevreja grada Zenice smješten unutar zgrade
Sinagoge u jednoj prostoriji na spratu.
Pored Sinagoge, Jevreji su osnivali i svoje groblje u
Raspotočju, južno od mahale Odmut, a posljednje grobnice su iz perioda
neposredno prije početka II svjetskog rata. Groblje je površine oko 1900 m2, a
sadrži 110-120 grobnica. Finansijskom pomoći „Izgradnje“, PREMIZ-a i
RMK-Prometa, firmi iz Zenice, izvršeno je ograđivanje Jevrejskog groblja, a
općinski SUBNOR je uručio plakete pomenutim organizacijama(35).
2. Opis dobra
Objekat Sinagoge u Zenici je pravougaona građevina
vanjskih gabaritnih mjera 10,20 x 18,50 m. Podužna osovina objekta je orijentirana
u pravcu istok-zapad.
U sadašnjem dispozicionom rješenju, objekat u prizemlju
ima ulaznu partiju sa kancelarijom, kotlovnicom i izložbenom salom, kroz koju
se preko zavojitog stepeništa stiže na galerijsku etažu, na kojoj su smješteni
depo (dimenzija 8,90 x 14,30 m) i kancelarija (površine cca 22,30 m2) .
Glavni ulaz u
objekat je u središnjoj osovini objekta na zapadnoj strani. Kroz dvokrilna
drvena vrata (dimenzija cca 1,30 x 2,75 m) ulazi se u hodnik dimenzija cca 1,67
x 4,40 m. Iz hodnika se ulazi u kancelariju cca 3,42 x 2,95 m, pozicioniranu
južno od hodnika. Sjeverno od ulaznog hodnika je uska prostorija (dimenzija cca
1,58 x 3,42 m) u kojoj je smještena kotlovnica za grijanje.
U originalnom dispozicionom rješenju, ulazni vestibul u
hram je bio znatno većih dimenzija (cca 4,13 x 2,95 m), prostora za kotlovnicu
nije bilo, a kancelarija je bila znatno manjih dimenzija (cca 1,95 x 2,95 m).
Iz ulaznog hodnika se ulazi u izložbenu salu
(unutrašnjih gabarita cca 8,90 x 12,80 m). U podužnoj osovini sale postavljena
su dva stuba dimenzija cca 20 x 25 cm. Stubovi su postavljeni na međurazmaku od
cca 4,88 m, a od istočnog zida sale su odmaknuti cca 5,05 m, odnosno od
zapadnog zida sale cca 2,37 m. Preko stubova, u pravcu uzdužne osovine,
postavljena je greda podvlaka. Evidentno je da greda i stubovi čine
konstruktivni sklop koji je naknadno sagrađen (u intervencijama iz 70-ih godina
20. vijeka) radi poduhvatanja novosagrađene horizontalne stropne konstrukcije
kojim se, nekada jedinstveni, prostor naosa hrama po visini podijelio u dvije
etaže. Isto tako i na stubovima i na gredi podvlaki, vidljive su obloge od
rigipsa (tj. „maske“ dimenzija cca 86 x 195 cm) koje su obojene bijelom bojom,
što upućuje na mogući zaključak da su stubovi i grede izvedeni od profiliranih
čeličnih profila.
U poprečnom smislu, u osovini odmaknutoj za cca 2,37 m od
zapadnog zida sale, postavljena su dva stuba od livenog željeza (kružnog
presjeka, =12 cm, visine cca 3,25m), na međurazmaku od
cca 5,50 m. Originalno, u ovoj osovini postojala su četiri ovakva stuba, koja
su bila postavljena na međurazmacima od cca 1,78 m.
Sjeverno od kotlovnice je prostor sa zavojitim
stepeništem (unutrašnjih gabaria cca 2,19 x 3,50 m), kojem se pristupa iz
izložbene sale, preko tri stepenika. Stepenište je zavojito (dimenzije
stepenika su 21 x 18cm). U originalnom dispozicionom rješenju, sjeverno od
glavnog ulaza, u zidu glavne fasade, postojao je ulaz za žene, kojim se
direktno, preko zavojitog stepeništa, pristupalo galeriji Sinagoge
(galerija je imla dimenzije cca 2,37 x 8,90 m). Iz stepenišnog prostora,
superponirano vestibulu u prizemlju, vrata su vodila u prostoriju (dimenzija
cca 4,13 x 2,95), koja je najvjerovatnije služila za potrebe izvođenja vjerske
nastave, a sa galerije se pristupalo garderobi (cca 1,95 x 2,95m), koja je bila
superponirana kacelariji prizemlja.
Zidovi su rađeni od opeke i njihova debljina iznosi 65
cm. Svijetla visina prizemne etaže iznosi cca 4,20 m, a spratne etaže: 3,17 m
(kancelarija), odnosno 2,37 m (depo). Objekat Sinagoge je u cjelini omalterisan
produžno-cementnim malterom. Sve dekoracije na fasadi su također bile izvedene
u malteru. Jedino je vijenac kojim se ukrašava završetak krovne konstrukcije
urađen od drveta. Visina objekta, do krovnog vijenca, iznosi cca 7,80 m, a mjereno
do sljemena krova cca 9,95 m.
Krovna
konstrukcija krova je dvovodna, krovni vezači - nosači su izvedeni u formi
dvostruke uspravne vješaljke i postavljeni u poprečnom pravcu. U originalnim
crtežima (poprečnom i podužnom presjeku) nije naznačeno(36), kakve su bile krovna i
plafonska konstrukcija i njihova konstruktivna veza. Tehnički promišljajući, a
imajući u vidu oblik konture podgleda i profilacije plafona Sinagoge u
enterijeru, jedino smisleno rješenje je bilo izvesti obješenu potkonstrukciju
plafona sa remenatama i daščanom oplatom kao nosiocem maltera.
Objekat
Sinagoge u Zenici, koji stilski pripada periodu historicizma, odnosno
eklektičkog izraza, je projektovan i izgrađen u pseudomaurskom slogu, odnosno u
mudejar stilu(37).
Postoje
različita tumačenja historičara umjetnosti i arhitekture o upotrebi eklektičke
arihitekture, a posebno pseudomaurskog sloga u Bosni i Hercegovini. Objašnjenje
te pojave sadržano je zapravo u slijedu i praćenju kretanja u evropskoj
arhitekturi kraja 18. i 19. vijeka, koje karakterizira eklekticizam, odnosno
pojava neo i pseudo stilova.
“Čini se
prihvatljivo mišljenje dr. Eleonore Künzl, koje navodi Vedrana Gotovac u svom
radu o sinagogama u Bosni i Hercegovini, da porijeklo maurskog stila u
jevrejskoj umjetnosti – posebno u arhitekturi – ne treba vezati za
reminiscencije na „zlatno doba“ jevrejske prošlosti u Španiji. Od presudne
važnosti je bilo jačanje duhovne, nacionalne i socijalne emancipacije Jevreja
koji nastoje što aktivnije učestvovati u životu nejevrejske okoline... budući
da sada Jevreji slobodno ističu svoje orijentalno porijeklo (a i okolina ih
smatra orijentalnim neevropskim narodom), grade svoje bogomolje nerijetko
monumentalne i bogato dekorisane u egipatskom, maurskom ili kojem drugom
istočnom stilu.”(38)
Pseudomaurski
slog na zeničkoj Sinagogi najuočljiviji je na reljefnim ornamentima fasada,
prozorskim otvorima, formi lukova i alternaciji obojenih horizontalnih traka na
fasadama.
Ulazna
partija objekta, na glavnoj, zapadnoj fasadi objekta je naglašena
rizalitom sa atikom. Na jednoj fotografiji(39) je zabilježeno da je atika imala polukružni završetak. Rizalit
(širine 503 cm, visine cca 10,28 m) je izbačen cca 90 cm vani, u odnosu na
ravan fasade. Atika završava profiliranim vijencem sa krunom koja ima nazupčane
završetke. U središnjem dijelu krune su postavljene dvije bijele kamene ploče
sa s Deset Božjih zapovijedi.
Ispod
vijenca su stalaktitne dekoracije ispod kojih se nalazi natpis na hebrejskom
jeziku. Jevrejska općina u Sarajevu je dostavila tumačenje prevoda hebrejskog
natpisa postavljenog u atici na ulaznoj fasadi. Tumačenje napisa je dao rabin Eliezer Papo. Radi se o stihu
20 iz Psalma 118:
זֶה הַשַּֽׁעַר לַיְהֹוָה. צַדִּיקִים יָבֹֽאוּ בוֹ (Ze ašaar laAdonay,
cadikim yavou vo),
„Ovo su vrata Gospodnja, na koja ulaze pravednici”
Središte rizalita je naglašeno nišom sa ulaznim vratima
iznad koje su suuperponirana dva prozora sa završetkom u vidu luka.
Raspored otvora na sjevernoj i južnoj fasadi
objekta je potpuno simetričan i njihove dimenzije, kao i osovinski razmak
između njih (1,60 m) je identičan. Tako je na sjevernoj fasadi postavljeno šest
prozora na spratu sa završetkom u vidu zašiljenog luka i pet pravougaonih
prozora u prizemlju. Na južnoj fasadi na spratu je postavljeno šest
pravougaonih prozora sa završetkom u vidu luka i šest pravougaonih prozora u
prizemlju. Dimenzije prozora su 90x 1,85 m.
Ritam prozorskih osovina je gust, fasade su bez
horizontalnih vijenaca, a prozori prizemlja i sprata su postavljeni u plitke
niše i dekoracijama povezani u vertikalna polja.
Lijevo od ulaznih vrata u Sinagogu, u zoni prizemlja,
postavljene su dvije ploče sa natpisima.
Na crnoj kamenoj ploči, dimenzija cca 65x50 cm, uklesan
je tekst:
„U ZNAK TRAJNE USPOMENE NA
185 JEVREJA - ZENIČANA
POGINULIH
U LOGORIMA SMRTI
I N O
B-i, OD 1941. - 1945.
GODINE
OVU SPOMEN PLOČU
PODIŽU
GRAĐANI GRADA ZENICE.
ZENICA
12. IV. 1967. GOD.“
Ispod
kamene spomen ploče, postavljena je info-ploča, dimenzija cca 35x25 cm, sa
sljedećim tekstom:
SINAGOGA
IZGRAĐENA U PSEUDOMAURSKOM STILU 1903. GOD.
DO 1941.
GOD. ZGRADA JE BILA U FUNKCIJI VJERSKOG OBJEKTA
OD 1968.
GOD. JE ZGRADA MUZEJA ZENICE
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Zavod za
zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta je
Komisijidostavio obavještenje(40) da je
Sinagoga u Zenici (Muzej grada Zenice) bila evidentirana od strane Zavoda za
zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH.
Odlukom o
provođenju urbanističkog plana grada Zenice od 30.07.1985. godine, Sinagoga je
uvrštena u spomenike graditeljskog naslijeđa(41).
4. Istraživački i
konzervatorsko-restauratorski radovi
Upoređujući
crteže osnova Sinagoge iz austrougarskog perioda(42), sa postojećim stanjem objekta, mogu se uočiti promjene u
dispoziciji objekta, u izgledu enterijera, kao i mobilijarskoj opremi objekta,
dok su najmanje promjene izvršene u eksterijeru objekta.
Dio tih izmjena je naveden, i kurzivom naznačen, u dijelu
testa odluke „2. Opis spomenika“.
Treba istaći da je najviše promjena uočljivo u dijelu
naosa Sinagoge. Prvobitno, prostor naosa je, po visini, bio jedinstven. Visina
naosa, od poda do najviše tačke plafona je iznosila cca 7,00 m. U središnjoj
osovini istočnog zida je bio galut unutar kojeg se nalazila plitka niša u kojoj
se nalazila sveta škrinja (aron hakodeš(43)). Počev od 17. vijeka, iznad arona stoje dvije
zavjetne ploče sa dekalogom i hebrejski natpis: „Znaj ispred koga stojiš“ (44). U središnjem dijelu naosa, nalazila se bima(45), uzdignuti podijum sa kojeg se čita Tora. Prema uputama
iz starih jevrejskih pisanih izvora, bima je trebala biti postavljena u centru
hrama, a u 19. vijeku, pod hrišćanskim utjecajem, bima (tj. tiva)
se sve više primiče aronu, koji sve više dominira prostorom(46). Na tlocrtu prizemlja zeničke Sinagoge tiva je blago
pomaknuta u pravcu arona.
Sjedišta za vjernike se, prema sefardskoj tradiciji,
postavljaju oko tive (što je bio slučaj kod zeničke Sinagoge, kod koje su
sjedišta bila postavljena uz zapadni, sjeverni i južni zid naosa), dok se prema
aškenaskoj tradiciji postavljaju u paralelnim redovima okrenutim prema aronu.
Na galeriji za žene, klupe su bile poredane u nizu
okrenutom prema aronu, što je bilo uslovljeno samim položajem, kao i dubinom
galerije. (47)
Na fotografijama glavne fasade ulazne fasade Sinagoge,
snimljenim prije 1914. godine, iznad atike središnjeg rizalita, oslonjen
na krov, bio je postavljen sat kružnog oblika, što je jedinstven slučaj za
sinagoge u BiH.
5. Sadašnje stanje dobra
Preinake izvršene na objektu u 70-im godinama 20.
vijeka, su proizašle iz promjena funkcije objekta. Pri tome, nije se
sačuvala originalna dispozicija objekta, jer je očito želja za povećanjem
korisne površine prostora prevagnula, što se očitovalo i u unutrašnjem izgledu
objekta. Zbog nedostatka detaljnije i čitljivije tehničke dokumentacije, kako
one originalne iz austrougarskog perioda, tako i one vezane za kasnije
intervencije na objektu, teško je procjeniti da li su ove promjene
reverzibilnog karaktera ili nisu.
Objekat nije pretrpio neka velika oštećenja u toku ratnih
dejstava (1992. - 1995.).
Prilikom intervencija na objektu iz 2010. godine,
došlo je do odstupanja od originalnog kolorističkog tretmana fasada objekta, a
tom prilikom je sendvič-panelima, sa završnom obradom rigips pločama, izvršeno
zatvaranje prozorskih otvora u izložbenoj sali, što je, oboje, reverzibilnog
karaktera.
U ostalom pogledu, objekat se nalazi u solidnom tehničkom
stanju.
III – ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju
dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03),
Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim
kriterijima:
A. Vremensko
određenje (dobra nastala od prahistorije do 1960.
godine)
B. Historijska
vrijednost (veza građevine, cjeline ili područja sa
historijskom ličnošću ili značajnim događajem u historiji)
C. Umjetnička
i estetska vrijednost
i. Kvalitet
obrade,
ii. Kvalitet
materijala,
iii. Proporcije,
iv. Vrijednost
detalja,
v. Vrijednost
konstrukcije.
D. Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)
i. Materijalno
svjedočanstvo o manje poznatim historijskim razdobljima,
ii. Svjedočanstvo
o historijskim mijenama.
E. Svjedočanstvo
o tipičnom načinu života u određenom razdoblju
F. Simbolička
vrijednost
i. Ontološka
vrijednost,
ii. Sakralna
vrijednost,
iii. Tradicionalna
vrijednost,
iv. Vezanost
za rituale ili obrede,
v. Značaj za
identitet skupine ljudi.
G. Ambijentalna
vrijednost
i. Značenje
u strukturi i slici grada.
H. Izvornost
i. Položaj
i smještaj u prostoru,
ii. Duh i
osjećanja,
iii. Drugi
unutarnji i vanjski elementi.
Sastavni
dio ove odluke su:
- Imovinsko-vlasnička dokumentacija
-
Kopija katastarskog plana za k.č. br. 793, k.o. Zenica
II. Kopiju katastarskog plana je 28.03.2005. godine izdala Općinska
uprava za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine
Zenica.
-
Naknadno je dostavljena
Kopija katastarskog plana za k.č. br. 793, k.o. Zenica II, koju je 22.01.2013.
godine izdala Općinska uprava za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar
nekretnina Općine Zenica.
-
Zemljišnoknjžni uložak br.
2386, za parcelu br. 3/221, k.o. SP Zenica, izdat od strane Zemljišnoknjižne
kancelarije Općinskog suda u Zenici, od 22.01.2013. godine.
-
Uvjerenje o identifikaciji
parcela br. 793, k.o. Zenica II (po novom premjeru) i parcele br. 3/221, k.o.
Zenica (po novom premjeru), izdato od Općinske uprave za imovinsko-pravne,
geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Zenica, pod brojem 12-30-2/63/13,
od 22.01.2013. godine.
-
Dokumentacija o prethodnoj
zaštiti dobra
-
Dopis Zavoda za zaštitu spomenika pri Federalnom
ministarstvu kulture i sporta br. 07-40-4-5357-1/12 od 02.10.2012.
-
Fotodokumentacija
-
Fotografije postojećeg
stanja Historijski spomenik zgrada nekadašnje Sinagoge u Zenici, snimljene su
14. 01.2013. godine; fotografirao: arh. Emir
Softić (fotografirano digitalnim fotoaparatom Canon EOS 1000D).
-
Kopije fotografija nekadašnjeg izgleda Sinagoge (godine
fotografiranja: 1906., 1912., 1967. i 1970. ).
- Tehnička dokumentacija
-
kopija crteža sadašnjeg stanja, Autor: dipl.ing.arh.
Mirsada Arslani, (napomena: crteži su iz 2008):
- Situacija,
- Osnova prizemlja
- Osnova sprata,
- Osnova krova,
- Osnova krova-krovne vode,
- Podužni presjek,
- Poprečni presjek,
- Glavna-ulazna fasada,
-
Fasada prema trgu-bočna,
-
Bočna fasada,
-
Stražnja fasada.
-
kopija originalnih
austrougarskih crteža, datiranih u Travniku maja 1904. godine:
- Osnova temelja,
- Osnova prizemlja,
- Osnova galerije,
- Podužni presjek,
- Poprečni presjek,
- Ulazna fasada.
Korištena literatura
U toku
vođenja postupka proglašenja Historijskog spomenika – zgrada nekadašnje
Sinagoge u Zenici nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
1957. Hrelja, Kemal. Zenica i njena okolina. Sarajevo: 1957.
1966. Levy, Moritz. Sefardi u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Bosanska
biblioteka, 1966. (knjiga napisana na njemačkom jeziku Die Sephardim in
Bosnien, prvi put je objavljena 1911.)
1966. Spomenica 400 godina od dolaska Jevreja u Bosnu i Hercegovinu.
Sarajevo: NP
„Oslobođenje“, 1966.
1966. Konforti, Josef. “Jevreji u unutrašnjosti Bosne i Hercegovine”, Spomenica
400 godina od dolaska Jevreja u Bosnu i Hercegovinu. Sarajevo: NP „Oslobođenje“, 1966., 131-140.
1966. Stajić, Aleksandar i Papo Jakov. “Ubistva i drugi zločini izvršeni
nad Jevrejima u Bosni i Hercegovini u toku neprijateljske okupacije”, Spomenica
400 godina od dolaska Jevreja u Bosnu i Hercegovinu. Sarajevo: NP „Oslobođenje”, 1966.
1967. “Svečano otvaranje muzejske zbirke grada Zenice u restauriranoj
zgradi Sinagoge”, Jevrejski pregled, god. XVIII, br. 3-4. Beograd: mart – april, 1967.
1968. Bjeletović, Miloš. Zenica i njena okolina :
ekonomskogeografska studija (Djela Naučnog društva NR Bosne i Hercegovine;
31. Djela Odjeljenja društvenih nauka; 18). Sarajevo: 1968.
1987. Gotovac, Vedrana. Sinagoge u Bosni i Hercegovini, katalog
izložbe. Sarajevo:
1987.
1987 Pinto, Avram. Jevreji Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Sarajevo: 1987.
1995. Sućeska, Avdo. “Položaj Jevreja u Bosni i Hercegovini za vrijeme
Osmanlija”, Sefarad '92: zbornik radova. Sarajevo: Institut za istoriju, 1995, 33-46.
1995. Zlatar, Behija. “Dolazak Jevreja u Sarajevu”, Sefarad '92:
zbornik radova. Sarajevo:
Institut za istoriju, 1995, 57-64.
1998. Jović, Vlastimir. Zenica koje vise nema: reporterske skice iz
stare Zenice. Zenica: Forum gradjana Zenice, 1998.
2004. Krzović, Ibrahim. Arhitektura secesije u Bosni i Hercegovini.
Sarajevo: Sarajevo
Publishing, 2004.
2004. Čerešnješ, Ivan. Jews of Bosnia and Herzegovina, A short
overview. Jerusalem:
2004.
2011. Husremović, Mia. Sinagoga u Zenici, Intervencije u
ambijentalnim cjelinama, studentski rad. Sarajevo: Arhitektonski fakultet u Sarajevu,
2011/2012.
Dokumentacija
dostavljena od strane Muzeja grada Zenice
Podaci iz
korespondencije arhitekte Emira Softića (koji je pripremao prijedlog Odluke odluke o proglašenju dobra nacionalnim
spomenikom BiH) sa Ivanom Čerešnješom, arhitektom i nekadašnjim predsjednikom
Jevrejske općine u Sarajevu (Jerusalem,
Izrael)
(1) Kopiju
katastarskog plana je 28.03.2005. godine izdala Općinska uprava za
imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Zenica.
Naknadno je dostavljena Kopija
katastarskog plana koju je
22.01.2013. godine izdala Općinska uprava za imovinsko-pravne, geodetske
poslove i katastar nekretnina Općine Zenica.
(2) Kompleks
solitera, spratnosti od prizemlje+4 do prizemlje + 17 etaža, kojem su Zeničani
dali naziv „Kineski zid“, izgrađen je u periodu 1976.-1986. godine.
(3) Kopiju katastarskog
plana je, 22.02.1999. godine, izdala Općinska uprava za
imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Zenica.
Dostavljena od strane podnosioca peticije. Naknadno je dostavljena Kopija katastarskog
plana koju je 22.01.2013. godine
izdala Općinska uprava za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar
nekretnina Općine Zenica.
(4) Spomenica 400
godina od dolaska Jevreja u Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo: NP
„Oslobođenje“, 1966., 47.
(5) Gazi Husrev-begova
biblioteka (GHB), Sidžil br A. (Izvor: Zlatar, Behija, „Dolazak Jevreja u
Sarajevu“, Sefarad '92: zbornik radova, Sarajevo: Institut za istoriju,
1995, 57).
(6) GHB, Sidžil br.2
(Izvor: Zlatar, Behija, „Dolazak Jevreja u Sarajevu“, Sefarad '92:
zbornik radova, Sarajevo: Institut za istoriju, 1995, 57).
(7) Sućeska, Avdo, „Položaj
Jevreja u Bosni i Hercegovini za vrijeme Osmanlija“, Sefarad '92:
zbornik radova, Sarajevo: Institut za istoriju, 1995, 33.
(8) Ivan Čerešnješ,
arhitekta i nekadašnji predsjednik Jevrejske općine u Sarajevu (op. E. Softić).
(9) Spomenica
400 godina od dolaska Jevreja u Bosnu i Hercegovinu, 1966., 138.
(10) Josef
Konforti, u svom radu spominje sidžile šerijatskih sudova, zabilješke „Pinkasa”
(blagajničkih zapisa Jevrejske općine u Sarajevu), te navode iz knjige Die
Sephardim in Bosnien (1911.) sarajevskog nadrabina dr Moritz Levy-ja.
(11) Konforti,
Josef, „Jevreji u unutrašnjosti Bosne i Hercegovine“, Spomenica 400 godina
od dolaska Jevreja u Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo: NP „Oslobođenje“, 1966., 131-132.
(12) Pinto,
Avram, Jevreji Sarajeva i Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1987., 165.
(13) Hrelja,
Kemal, Zenica i njena okolina, Sarajevo,
1957, tabela na str. 67.
(14) Hrelja,
Kemal, Zenica i njena okolina, Sarajevo,
1957, 62, 67 i 75.
(15) Podaci o
rastu jevrejske populacije u Zenici su preuzeti iz izvora: Hrelja, Kemal, Zenica
i njena okolina, Sarajevo,
1957, tabela na str. 67. (op. E. Softić)
(16) Upoređivanjem
podataka iz dostupnih izvora, lako je zaključiti da kontradiktornosti i
nelogičnosti u navodima o vremenu izgradnje Sinagoge postoje. (op. E. Softić)
(17) Konforti,
Josef, „Jevreji u unutrašnjosti Bosne i Hercegovine“, Spomenica 400 godina
od dolaska Jevreja u Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo: NP „Oslobođenje“, 1966., 138.
(18) Hrelja,
Kemal, Zenica i njena okolina, Sarajevo,
1957, 75.
(19)
1928-50=1878 godina. Proizlazi da je ham Josef Levi obavljao dužnost zeničkog rabina još 1878. (op. E. Softić)
(20) Gotovac,
Vedrana, Sinagoge u Bosni i Hercegovini, katalog izložbe, Sarajevo: 1987., 47.
(21) Gotovac,
Vedrana, Sinagoge u Bosni i Hercegovini, katalog izložbe, Sarajevo: 1987., 11-12.
(22) Gotovac,
Vedrana, Sinagoge u Bosni i Hercegovini, katalog izložbe, Sarajevo: 1987., 48 (Autor
se poziva na sljedeće izvore: „Statistika Jevrejstva Kraljevine SHS“, Jevrejski
almanah, 1928/29; Spomenica La Lire, 19)
(23) Podatak iz
peticije Muzej grada Zenice je, od 11. juna
2012. godine, br. protokola 455/12, za proglašenje Sinagoge u Zenici
nacionalnim spomenikom BiH.
(24) Karta preuzeta
iz studentskog rada (Husremović, Mia, Sinagoga u Zenici, Intervencije u
ambijentalnim cjelinama, studentski rad, Sarajevo: Arhitektonski fakultet u Sarajevu,
2011/2012)
(25) Gotovac,
Vedrana, Sinagoge u Bosni i Hercegovini, katalog izložbe, Sarajevo: 1987., 12.
(26) Sinagoga je
mogla biti sagrađena nakon datacije objekta, dakle nakon maja 1904. godine.
(op. E. Softić)
(27) Citirano iz
prethodnog teksta: „...vlasnici parnog mlina u blizini Željezare, Weresta,
vlasnika livnice, zatim Vajsa, Montilja, vlasnika tvornice likera, Ozma,
poduzetnika, Danona, Fincija, Levija (svi trgovci)...“ (op. E. Softić)
(28) Treba imati u
vidu statističke podatke o broju jevrejskog stanovništva u Zenici: 1885, 120
Jevreja; 1895, 176 Jevreja, 1910, 297 Jevreja. Dakle, do izgradnje Sinagoge iz
1904-1906/7, za smještaj vjernika je bio potreban objekat odgovarajuće veličine
(op. E. Softić).
(29) Čerešnješ,
Ivan, Jews of Bosnia and herzegovina,
A short overview, Jerusalem:
2004, 14.
(30) Miloš (Stefan
Filip Franc) Komadina, građevinski inžinjer, rođen 4. septembra 1856., u
Rastadt-u, a umro 1930. godine u Mostaru. Školovao se dvije godine na
Politehniku u Cirihu i tri godine na Višoj tehničkoj školi u Beču. Radio od
1880. u Građevinskom odjeljenju Zemaljske vlade u Sarajevu, a 1884. prelazi u
Mostar. Zatim radi u Travniku, Banja Luci i ponovo, od 1909. u Mostaru. Godine
1898. proglašen počasnim građaninom Mostara. Projektovao Lučki most, odnosno
Carinski most u Mostaru, dao prijedlog rješenja trga Musala u Mostaru,
projektovao Pravosudnu palaču u Mostaru, Gimnaziju u Širokom Brijegu, Sinagogu
u Zenici i druge objekte.
(31) „Svečano
otvaranje muzejske zbirke grada Zenice u restauriranoj zgradi Sinagoge“, Jevrejski
pregled, god. XVIII, br. 3-4, Beograd:
mart-april, 1967., 25.
(32) Spisak
Jevreja iz Zenice poginulih u periodu 1941. do 1945. godine u raznim logorima, Jevrejska općina Sarajevo
(33) Stajić,
Aleksandar i Papo Jakov, „Ubistva i drugi zločini izvršeni nad Jevrejima u
Bosni i Hercegovini u toku neprijateljske okupacije“, Spomenica 400 godina
od dolaska Jevreja u Bosnu i Hercegovinu, 1966., 242.
(34) „Svečano
otvaranje muzejske zbirke grada Zenice u restauriranoj zgradi Sinagoge“, Jevrejski
pregled, god. XVIII, br. 3-4, Beograd:
mart-april, 1967., 25-26.
(35) Jović,
Vlastimir, „Priča o jevrejskom groblju”, Zenica koje vise nema: reporterske
skice iz stare Zenice. Zenica: Forum gradjana Zenice, 1998., 72.
(36) Naime,
projektant u crtežima koji su dostupni i pobrojani u dijelu „Tehnička
dokumentacija“, nije razrađivao krovne konstrukcije, plafonske konstrukcije i
njihove međusobne veze i ti dijelovi u crtežu su „išrafirani“ i prikazani samo u linijama „konture“ (op. E. Softić).
(37) Riječ je o
perifernoj i prilično zakasnjeloj pojavi stila u izgradnji sinagoga, pojavi
raširenoj u centralnoj i zapadnoj Evropi već u 18. i 19. vijeku. (Gotovac,
1987., 28)
(38) Krzović,
2004., 155.
(39)
Fotografija se nalazi u knjizi: Gotovac, Vedrana, Sinagoge u Bosni i
Hercegovini, katalog izložbe, Sarajevo:
1987., 47 (op. E. Softić)
(40) Akt Zavoda za
zaštitu spomenika pri Federalnom mistarstvu kulture i sporta br. 07-40-4-5357-1/12
od 02.10.2012.
(41) Podaci iz peticije
Muzeja grada Zenice Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika za proglašenje
Sinagoge u Zenici nacionalnim spomenikom BiH (Akt od 11. juna
2012. godine, br. protokola 455/12).
(42) Preuzetih iz rada: Husremović, Mia, Sinagoga u Zenici,
Intervencije u ambijentalnim cjelinama, studentski rad, Sarajevo: Arhitektonski
fakultet u Sarajevu, 2011/2012.
(43) Sefardi su je nazivali i lekhal, a bosanski
Sefardi i ehal, ili leha, ili lahala. (Gotovac, Vedrana, Sinagoge
u Bosni i Hercegovini, katalog izložbe, Sarajevo: 1987., 13)
(44) Gotovac, Vedrana, Sinagoge u Bosni i Hercegovini,
katalog izložbe, Sarajevo: 1987., 13.
(45) Bosanski Sefardi bimu
su nazivali i teva, odnosno tiva. (Gotovac, Vedrana, Sinagoge
u Bosni i Hercegovini, katalog izložbe, Sarajevo: 1987., 13)
(46) Gotovac, Vedrana, Sinagoge
u Bosni i Hercegovini, katalog izložbe, Sarajevo: 1987., 13.
(47) (op. E. Softić)
|
