početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Prva pošta, historijska građevina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6. do 8. novembra 2012. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Istorijska građevina – Prva pošta u Brčkom proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine  (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 80 (novi premjer), što odgovara k.č. 7/68 i 7/241 (stari premjer), k.o. Brčko 1, Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Brčko Distrikt), Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o implementaciji odluke Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika iz Aneksa 8 (“Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“, br. 2/02 i 19/07).

 

II

 

            Vlada Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Brčko Distrikta) dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju I prezentaciju nacionalnog spomenika.

Vlada Brčko Distrikta dužna je da obezbijedi sredstva za izradu i provođenje potrebne tehničke dokumentacije za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i obnovu nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdiće tehničke uslove i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informativne table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

 

III

 

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se primjenjuju na prostor definisan u tački I stav 2 ove odluke:

-       dozvoljavaju se radovi koji će biti isključivo usmjereni na zaštitu istorijskih i stilskih vrijednosti objekta, prije svega konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi tekućeg održavanja, radovi u enterijeru objekta na način da se ne ugrozi integritet objekta, te radovi koji će obezbijediti njegovu održivu upotrebu;

-       izvršiti uklanjanje svih naknadno izgrađenih struktura koje svojim izgledom narušavaju autentičnost cjeline;

-       prije početka konzervatorsko-restauratorskih radova na objektu izvršiti detaljno snimanje stanja, te istraživačke radove koji će obuhvatiti analizu građevinskih materijala i vrstu i ton izvornih boja vanjskih zidova fasada;

-       obavezno je sačuvati izvorni izgled objekta u pogledu obrade arhitektonskih detalja, boje zidova, tretmana fasada, ritma, položaja i dimenzija fasadnih otvora, konstrukcije objekta, visine i nagiba krova, te vrste krovnog pokrivača;

-       nije dozvoljena promjena stilskih karakteristika uklanjanjem ili dodavanjem pojedinih dekorativnih elemenata i arhitektonskih detalja (kamene i druge plastike – nadvratnika, vijenaca i sl.);

-       prilikom konzervatorsko-restauratorskih radova koristiti identične materijale, izvorne tehnike i obradu materijala u najvećoj mogućoj mjeri;

-       zadržati dominantnu javnu namjenu građevine u što je moguće većoj mjeri.

 

U dvorišnom dijelu objekta utvrđuju se slijedeće mjere zaštite:

-       dozvoljena je izgradnja novih struktura pod uslovom da njihova ukupna visina bude usklađena sa visinom postojećih susjednih objekata, odnosno maksimalne spratnosti P+2;

-       dozvoljena je upotreba savremenih materijala pod uslovom da njihova upotreba ne bude predominantna u odnosu na postojeće objekte, kako se ne bi narušio vizuelni kontinuitet fasadnih platana u ulicama Islahijet i Danila Kiša;

-       sve planirane aktivnosti koje predviđaju izgradnju novih struktura riješiti u sklopu projekta na način kojim će se osigurati čitljivost njihovog interpoliranja;

-       svi radovi na nacionalnom spomeniku moraju se izvoditi na osnovu  odobrenja odjela nadležnog za prostorno uređenje u Vladi Brčko Distrikta i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa;

-       izraditi i provesti program prezentacije nacionalnog spomenika;

-       izraditi i provesti projekat elektroiluminacije nacionalnog spomenika.

 

Na susjednim parcelama označenim kao k.č.  73/1, 73/3, 74, 75, 76, 77/1, 77/3, 79, 81, 82, 83/1 i 83/2, utvrđuju se slijedeće mjere zaštite:

-       dozvoljena je sanacija i adaptacija postojećih objekata uz zadržavanje gabarita;

-       svi objekti na kojim se vrše radovi sanacije i adaptacije moraju da poštuju građevinsku liniju susjednih objekata i u prizemlju i na spratovima;

-       ukupna visina svih struktura mora da bude usklađena sa visinom postojećih susjednih objekata;

-       dozvoljena je upotreba savremenih materijala pod uslovom da njihova upotreba ne bude predominatna u odnosu na postojeće objekte, kako se ne bi narušio vizuelni kontinuitet fasadnih platana;

-       svi objekti svojim mjerilom i koloritom ne smiju da odudaraju od objekata sa ambijentalnim vrijednostima;

-       zabranjuje se podizanje reklamnih tijela, oglasa i oznaka koje mogu narušiti cjelokupan izgled građevinske cjeline i okolnog ambijenta.

           

 

IV

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti u dijelu u kojem su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

           

V

 

Svako, a posebno nadležni organi Brčko Distrikta, suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili da dovedu u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI

 

Ova odluka dostaviće se Vladi Brčko Distrikta, organu uprave nadležnom za prostorno uređenje Brčko Distrikta i nadležnoj službi zaštite naslijeđa, radi provođenja mjera utvrđenih u tačkama II – V ove odluke, te nadležnom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.kons.gov.ba).

 

VIII

 

Prema članu V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH», broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 144.

 

X

 

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku BiH».

 

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

 

Broj: 06.3-2.3-73/12-39                                                                                              

7. novembra 2012. godine                                                                      

Sarajevo

 

Predsjedavajuća Komisije

Ljiljana Ševo

 

O b r a z l o ž e nj e

 

I – UVOD

Na osnovu člana II stav 1 Zakona o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, ustanovljene u skladu sa Aneksom 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, „nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku o stavljanju Prve pošte u Brčkom na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 144.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

Izjava o značaju dobra

Uspostava austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini predstavljala je za Brčko šansu za njegov intenzivniji razvitak. Snažan utjecaj habsburškog građenja i kulture, vidljiv je krajem XIX stoljeća naročito na organizaciji novih dijelova grada gdje se uočava određena transformacija, od spontano oblikovanih cjelina mahala i čaršije prema geometrijski postavljenim gradskim ulicama.

U to vrijeme nastaju novi oblici „čaršije“ – cjeline gdje se sada spajaju stanovanje i zanatsko-trgovačke funkcije.

Kao primjer novog načina gradnje objekata i urbanističkog koncepta u srcu starog grada je trgovačko-zanatsko jezgro Kolobara – graditeljska cjelina u čijem sastavu se nalaze javni, poslovni i privatni, stambeno-poslovni objekti. U sastavu Kolobare se nalazi i objekat Prve pošte.

Tačan datum gradnje objekta Pošte nije utvrđen, iako je poznato da je u oktobru 1878. godine, s neograničenom dnevnom i noćnom službom, u Brčkom bila otvorena telegrafska stanica. Do sada nije utvrđeno da li je u pitanju ovaj objekat ili neki drugi.

Objekat ima tlocrtno rješenje u obliku latiničnog slova „L“ sa vidljivom simetrijom „krila“, što predstavlja jedinstveno dispoziciono rješenje na prostoru naselja Kolobara.

Objekat je zbog svojih dimenzija u tkivu ambijentalne cjeline Kolobara, predstavljao jedan od prostorno najznačajnijih vizuelnih akcenata.

 

II – PREDHODNI POSTUPAK

U toku vođenja postupka izvršen je uvid u:

-       podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis i fotografije;

-       uvid u sadašnje stanje dobra;

-       kopiju katastarskog plana;

-       zemljišno-knjižni izvadak; 

-       istorijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korišćene dokumentacije u okviru ove odluke.

 

Prema odredbi člana V stav 2 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 37. Poslovnika o radu Komisije, prije donošenja konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, Komisija će pružiti mogućnost vlasniku predloženog nacionalnog spomenika, institucijama nadležnim za očuvanje naslijeđa, stručnim i naučnim institucijama, stručnjacima i naučnicima, kao i drugim zainteresovanim licima da iznesu svoje stavove.

U skladu s tim, Komisija je uputila sljedeće dopise i zatražila dostavljanje dokumentacije i stavova u vezi proglašenja Prve pošte u Brčkom nacionalnim spomenikom:

-       Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika uputila je zahtjev za dostavu dokumentacije i stavova za objekat „Prve pošte“ Vladi Brčko Distrikta BiH (Gradonačelnik; Urbanizam; Katastar), dopis broj 07.1-35.2-5/12-2, od 16.08.2012. godine;

-       Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika uputila je zahtjev za dostavu dokumentacije i stavova za objekat „Prve pošte“ Zavodu za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta i Arhivu BiH, dopis broj 07.1-35.2-5/12-147, od 16.08.2012. godine.

 

U toku provođenja postupka Komisiji je dostavljena sljedeća dokumentacija:

-       Lukas kompani Brčko, vlasnik objekta, obratio se Komisiji dopisom od 25.09.2009. godine, sa molbom za izuzimanje objekta „Prve pošte“ sa Privremene liste, s obzirom da je predmetni objekat u veoma lošem stanju, odnosno zbog namjere da se umjesto predmetnog objekta omogući izgradnja modernog stambeno poslovnog bloka – stambene lamele spratnosti podrum+prizemlje+4 sprata i mansarda;

-       Vlada Brčko Distrikta – kancelarija gradonačelnika obratila se Komisiji, dopisom broj 01.1-39-032129/09, od 06.10.2009. godine, molbom za izuzimanje objekta „Prve pošte“ sa Privremene liste, s obzirom da je predmetni objekat u veoma lošem stanju;

-       Vlada Brčko Distrikta BiH, Odjeljenje za javni registar, Pododjeljenje za katastarske knjige - dostavilo je kopiju katastarskog polana za objekat „Prve pošte“, dopis broj 10-0270RN-02/12, od 13.01.2012. godine;

-       Vlada Brčko Distrikta – Odjeljenje za prostorno planiranje i imovinsko-pravne poslove - dostavilo je katastarske podatke za objekat „Prve pošte“, dopis broj 06-0341SC-005/12, od 24.07.2012. godine;

-       Zavod za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta dopis broj 07-40-4-4989-1/12, od 31.08.2012. godine – obavještenje da je objekat Prve pošte u Brčkom bio evidentiran, ali nije bio zaštićen od strane Zavoda i da Zavod ne posjeduje dokumentaciju za navedeni objekat;

-       Vlada Brčko Distrikta – Odjeljenje za prostorno planiranje i imovinsko-pravne poslove, obratilo se Komisiji, dopis broj 06-0341SC-007/12, od 25.09.2012. godine, zahtjevom za skidanje objekta „Prve pošte“ sa Privremene liste.

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Brčko: 44.87°N; 18.81°E.

Grad Brčko se nalazi u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine. Smješten je na ušću rijeke Brke u rijeku Savu. Leži na 96 m nadmorske visine.

Objekat Prva pošta se nalazi u stambenom naselju Kolobara na udaljenosti oko 400 m od pješačke zone grada Brčko i uz samu obalu rijeke Save. Površina pripadajuće parcele je cca 1400 m2.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. br. 80 (novi premjer), što odgovara 7/68 i 7/241 (stari premjer), k.o. Brčko 1, Brčko Distrikt, Bosna i Hercegovina.

Glavni pješački pristup objektu je sa ulice Islahijet, sa sjeveroistočne strane. Objekat je prostorno koncipiran u obliku slova «L».

Istorijski podaci

Iako je Brčko u kontinuitetu nastanjeno od praistorije pa sve do današnjih dana (kao dokaz ovoj tvrdnji idu u prilog pronađeni ostaci rimskih grobnica i predmeta od staklene paste na mjestu oko Atik džamije)(1), detaljnijih pisanih podataka o samom gradu i njegovoj okolini gotovo da i nema do srednjovjekovnog perioda. Čak i tada značajniji podaci mogu se posmatrati u okviru šireg razmatranja društveno-političkih prilika u srednjovjekovnoj sjevernoj Bosni.(2)  

“Iz srednjovekovnog doba potiču Brčko i Novi — dva važna „broda“ na Savi, koji su imali funkciju trgova, da bi potom bili utvrđeni podizanjem manjih zaštitnih objekata. Brčko se prvi put pominje u ugarskim izvorima 1422. godine pod imenom „Barkazaad“ — „ušće Brke“. Sasvim je izvesno da je Brčko bio utvrđen grad, budući da se u izvorima pominju njegovi kastelani — vojni zapovednici.”(3)  

“Nestankom Bosanskog kraljevstva 1463. godine, u periodu kada je došlo do direktnog sučeljavanja Ugarskog i Osmanskog carstva, počinje Ugarska ofanziva prema jugu preko Save, čiji je cilj bio zauzimanje Jajca.(4) “…među usorske gradove koji su ovom prilikom prešli pod vlast ugarskog vladara treba ubrojiti savska pristaništa — Brčko i Novi, zatim i Teočak, izuzetno značajnu stratešku tačku i raskrsnicu puteva u severoistočnoj Bosni.”(5)

“Grad je pao pod osmansku vlast tokom juna 1528. godine, ali se ne nalazi u defteru Zvorničkog sandžaka 1533, kao ni grad Novi, na ušću Lukavca u Savu.

Adem Handžić je iznio mišljenje da razlog tome može biti da su upisani u poseban defter tvrđavskih posada—ulufedžija, koji nisu imali timare i popisivani su u posebne deftere.

Tek sa osmanskim osvajanjem Slavonije, smiruju se prilike i dolazi do naseljavanja stanovništva s vlaškim statusom i privrednog oporavka prisavskih nahija. Brčko se razvijalo pretežno kao privredni centar koji je u vreme zvorničkog sandžakbega Mehmed-hana (1548–1560) postao kasaba.”(6)   

U drugoj polovini XVI stoljeća Brčko se osjetno razvija, a najviše zbog strateškog i komunikacionog razloga. U Brčkom oživljava tranzit robe i ljudi koji odlaze u Slavoniju i obratno. Zahvaljujući tim okolnostima počinje da se širi podgrađe brčanske tvrđave, koje sve više poprima obilježje gradskog naselja. U to vrijeme Brčko je bilo utvrđeno palisadom, opkopom sa vodom i zidom. Pretpostavlja se da je ono u XVI stoljeću moglo biti locirano na samom ušću rječice Brke u Savu, po kojoj je vjerovatno i dobilo ime. Zid je štitio samo kasabu ili mahalu sa čaršijom.(7)  

Do danas se nisu sačuvali nikakvi ostaci utvrđenja u Brčkom.

„Oko 1600. godine Brčko se pominje kao varoš, u kome je muslimanski živalj (oko 35 kuća) dobilo privilegij kasablija. Tada su, čini se, stvoreni preduslovi za kasabu. U naselju je podignuta džamija, a otvoren je i pazarni dan kao i u drugim kasabama.“(8)  

Već 1620. godine Brčko se spominje u jednom od opisa Bosanskog pašaluka (opis naselja je vezan za skelu preko rijeke Save i za stanovnike naselja koji su uglavnom bili skelari).

Godine 1628. u jednom mletačkom opisu Bosne spominje se mjesto Barchi (Brčko). Godine 1642. stanovnici Brčkog su bili oslobođeni od svih daća i teških poslova s tim da besplatno obavljaju prevoz robe i ljudi i da čuvaju prijelaz preko rijeke Save.(9) Taj privilegij je obnovljen 1644. godine.(10)   

U izvještaju biskupa fra Marijana Maravića iz 1645. godine upućenom papi Inoćentiju X spominje se mjesto Barrcka (Brčko) sa 150 kuća i tri džamije.(11) A 1650. godine na De Vitorovoj karti ugarskih zemalja mjesto Barka zabilježeno je uz rijeku Savu.

U septembru 1688. godine Ludvig Badenski zauzeo je Brčko sa austrijskom vojskom, kada je sagrađen pontonski most preko rijeke Save, koji je srušen krajem novembra iste godine uslijed velikih kiša. U aprilu 1689. godine je podignut novi pontonski most, a u junu iste godine Ludvig Badenski je napustio Brčko sa vojskom, tako da su u jesen iste godine Osmanlije spalile tvrđavu i kasabu Brčko. U decembru 1690. godine austrijski pukovnik Perčinlija je zauzeo Brčko, a 1692. godine je ponovno osnovana palanka Brčko.

Godine 1699. Karlovačkim mirom rat između Austrije i Turske okončan je, tako da je Brčko opet došlo pod vlast Turaka(12), kada se muslimansko stanovništvo vraća u palanku Brčko. Znajući da se Austrija neće zadovoljiti protjerivanjem Turaka samo iz Slavonije i Vojvodine, Turska je pristupila boljem utvrđivanju i čuvanju svojih granica. Tom poslu pristupilo se već 1700. godine, samo godinu dana nakon Karlovačkog mira. Grade se novi, a popravljaju stari, davno napušteni gradovi i formiraju nove kapetanije. Ne utvrđuje se samo granica, nego i putevi koji vode u unutrašnjost Bosne.(13) „Odmah se pristupa opravci kuća i džamija. Ovakvo stanje potrajalo je do Požarevačkog mira 1718. godine, kada je Austrija zauzela uzak pojas desne obale rijeke Save, uključujući brčansku palanku.“(14)

Razvitak Brčkog u razdoblju do 1716. godine bio je intenzivan. Tada su sagrađene dvije javne banje, jedna kula, džamija i više stambenih objekata.(15) U prvom ratu Karla VI s Portom (1716-1718) Brčko bilo potpuno uništeno, da bi nakon Požarevačkog mira 1718. godine ostalo u rukama Austrougarske. „Brčko je poslije ovih događaja, kako je zapisano, bilo hrpa ruševina gdje su graničari iz Rajeva Sela napasali stoku ili orali kućišta između kaldrmisanih nekadašnjih sokaka, porušenih i izgorjelih hamama, kula i džamija.“(16) Nakon 1718. godine Brčko se ponovno polako počinje obnavljati i tada se intenzivira povratak hrišćanskog stanovništva u bosansku Posavinu.

„Kada je Beogradskim mirom 1739. godine granica između Austrije i Turske uspostavljena na rijeci Savi, Bosanska Posavina je ponovno pala pod tursku vlast. Period 1743-1786. godine predstavlja mirnije razdoblje... što je stvorilo preduslove da se stanovništvo ovih krajeva duže zadrži u prvobitnim naseljima uz Savu i ozbiljnije bavi zemljoradnjom i stočarstvom. Oživljava i gradska privreda u kojoj dominira obrt, što je naročit slučaj u Brčkom.

Brčko je u XVIII stoljeću bilo palanka sa utvrđenjem od brvana ili jakog kolja, oko čega je bio opasan hendek ispunjen vodom. Iznad samog ulaza u palanku nalazili su se čardaci izgrađeni od hrastovine... u Brčkom je tokom XVIII stoljeća radila skela. “(17)  

Oko 1820. godine u gradu se formiraju mahale: Atik, Džedid, Varoš, Karanfil (na desnoj obali rijeke Brke) i Kolobara (na lijevoj obali rijeke Brke).

S obzirom na povoljnost položaja uz Savu, grad se počeo pojačano razvijati kada je utemeljeno Dunavsko parobrodsko društvo, 1830. godine, i kada je u naselju smještena jedna od najvažnijih carinarnica u Bosni. Društvo je u Brčkom imalo svoju agenciju i luku, čime grad postaje važnom stanicom, što doprinosi i bržem razvoju trgovine.

Brzi privredni razvoj uzdigao je Brčko šezdesetih godina XIX stoljeća iznad ostalih posavskih varoši, kada ono postaje važna saobraćajnica sa skelom koja ga je povezivala sa Austrijom. Od 1865. godine u Brčkom se nalazi austrijski konzularni agent koji se kod turskih vlasti zauzimao za austrijske trgovce u rješavanju sporova i viziranju pasoša austrijskih podanika u Osmanskom carstvu.(18)

“Osmanske vlasti su 1851. godine, u doba Tanzimata, organizovale prvi zvanični popis stanovništva u Bosanskom, Hercegovačkom i Novopazarskom sandžaku. Popisivane su zapravo kuće i muškarci, verovatno samo stariji od 10 godina, muslimani, hrišćani, jevreji i cigani. S obzirom na brojne nepreciznosti, vrlo je uslovna procena da je broj stanovnika Bosne i Hercegovine (bez Novopazarskog sandžaka) tada iznosio 1.021.772. Prema prvom popisu nakon austrougarske okupacije, sprovedenom 1879, ukupan broj stanovnika Bosne i Hercegovine iznosio je 1.158.164, što je, računajući površinu od 51.000 km2, davalo prosečnu gustinu od 23 stanovnika po km2. Ipak, okruzi koji su se prostirali u ravnoj Posavini izdvajali su se znatno većom gustinom naseljenosti — okrug Bijeljina i Brčko imali su više od 50 stanovnika po km2.” (19)  

Nagli razvoj Brčkog podstakao je austrijsku vladu da 1865. godine premjesti svoj vicekonzulat iz Tuzle u Brčko.

U Brčkom je u septembru 1869. uveden telegraf, pa je tako ovaj grad bio povezan modernim putem sa Sarajevom. Godinu dana kasnije, 2. aprila 1870. godine, Brčko je dobilo i svoju Poštu.(20)  Uključivanjem Brčkog u poštansko-telegrafski saobraćaj, pojačani su zahtjevi Brčaka da se ovim putem modernog saobraćaja povežu i sa poštama i telegrafima izvan BiH. Ovi zahtjevi su naročito dolazili od brčanskog trgovačkog staleža. Brčko je, naime, 1870. godine imalo preko 3.000 stanovnika, što je za ono vrijeme bila solidna gradska naseobina. Ovo saznajemo iz zapisnika Vilajetskog vijeća, kada su 1870. godine delegati iz Zvorničkog sandžaka tražili da se Brčko, kao trgovačko mjesto, poveže poštom i telegrafom i sa Rajevim Selom u Slavoniji, što znači da se uklopi u telegrafsko-telefonski sistem Austro-Ugarske monarhije. Svoje argumente delegati Zvorničkog sandžaka u Vilajetskom vijeću u Sarajevu obrazlagali su time, što su iznijeli podatke da Brčko kao trgovačko središte godišnje u Austriju otprema preko 150 brzojava. Za brzojav od 20 riječi, tvrdili su oni, plaća se 20 groša, a uz to se i gubi dosta vremena dok se iz Brčkog dođe u poštu u Rajevo Selo. Ovi nas podaci upućuju na pretpostavku da su brčanski trgovci u tim godinama već dobro razvijali trgovinu sa susjednom Austrijom, a preko nje i sa drugim evropskim zemljama.(21)

Prilikom Austrougarske okupacije 1878. godine Brčaci su, pod vodstvom kajmakana Mehmed-bega Ćerimagića i Nike Ristanića, pružili snažan otpor austrougarskim snagama. 18. septembra 1878. godine austrougarske trupe su ušle u grad Brčko, tako da je od tog dana do 31. decembra 1879. godine u Brčkom bila zavedena vojna uprava. Tek 1. januara 1880. godine uspostavljena je civilna uprava, ali je i dalje u gradu ostao jak vojni garnizon.(22)

Uspostava austrougarske vlasti za Brčko je značila brži razvitak i snažan upliv evropskog načina života i građenja. Kako su granice na Savi okupacijom prestale postojati, trgovina je počela još jače cvjetati, a to je značilo i u ukupnosti brži napredak.

Kako Brčko nikad nije imalo formu srednjevjekovnog utvrđenog grada, to ni njegovo gradsko jezgro nije oblikovano kao grad unutar zidina, već je nastajalo oko ušća Brke u Savu i tako dobijalo ljevkastu formu. Još sredinom i u drugoj polovini XIX stoljeća, prije austrougarske okupacije, Brčko se transformiše prema zahtjevima novog, trgovačko-poslovnog građanskog staleža, preciznije rečeno, prema potrebama velikih trgovačkih porodica, na čije ime su u gruntovnicu upisani veliki trgovačko-poslovni objekti ucrtani na "austrijskoj karti". Pravac uz desnu obalu Brke do tog vremena nije bio značajnije izgrađen. Na lijevoj obali Brke sačuvala se donekle orijentalna struktura, u kojoj ulica nije definišući element, već element koji prati nepravilno oblikovano naselje – mahalu. Tako na ovom prostoru grada splet ulica i danas ponavlja stanje zatečeno 1882. godine. One vijugaju između objekata koji slijede morfologiju terena, bez ortogonalne šeme, ne podliježući geometrijskim pravilima regulacije. To su današnje ulice Pante Pantelića, Islahijet, Rizaha Štetića, Danila Kiša, Suljagića sokak, Omerbašića, Braće Trebinjčević, Vasifa H. Zajčirević i A. Branka Šimića, pri čemu pravac Ulica Kantardžića prati tok Brke.

Druga polovina XIX stoljeća je period najvećeg razvoja Brčkog, otvorena je već pomenuta Pošta (bivša zgrada JRB – Jugoslovenskog riječnog brodarstva)(23), 1886. sagrađena je bolnica, 1892. Gradska biblioteka, a 1883. otvorena je Trgovačka akademija. Željeznički most na rijeci Savi dug 755 m sa 27 stubova otvoren je za saobraćaj 1894. godine. Od tada je Brčko željeznicom povezano sa Vinkovcima (Hrvatska). U isto vrijeme izgrađen je Hotel Posavina i druge institucije kao što su škole, obdanište, pošta, bolnica i banke.

Na austrijskom geodetskom snimku Brčkog iz 1895. godine, uočava se novi koncept organizacije grada, sa ortogonalno postavljenim gradskim ulicama koje zamjenjuju spontano oblikovane cjeline mahala i čaršije.

Brčko je dobilo struju 1900. godine. Brčko je početkom XX vijeka imalo 5 hotela, 6 banaka, nekoliko etivaža za suhu šljivu, industriju spirita, 2 pilane, 2 ciglane itd.

„S obzirom da je Brčko ležalo na izuzetnoj saobraćajnici, nije slučajno što se tako brzo privredno razvijalo. Na početku XIX stoljeća posebno se ističe trgovina, čiji su glavni nosioci doseljeni Jevreji. Francuski konzul u Travniku Pjer David piše 1809. godine svojoj vladi da se u Brčkom vodi trgovina na evropski način. Roba se nabavlja putem mjenica. Trgovci iz ovog grada odlaze u Beč, Trst i Veneciju gdje nabavljaju robu. U Brčkom je bilo trgovaca iz Mostara, Livna, Sarajeva i drugih bosanskohercegovačkih gradova. U Brčkom otvaraju svoje filijale koje služe za nabavku sirovina. Stvara se jak trgovački stalež svih konfesija, ali se u prvo vrijeme ističu jake trgovačke porodice kao što su: Krsmanovići, Kojdići i drugi. U to vrijeme i kasnije, izvozi se suha šljiva u velikim količinama, po kojoj su Bosanska Posavina i grad Brčko bili poznati širom Evrope. Umjesto seoskih vodenica, u Brčkom se još u doba turske vladavine podiže prvi parni mlin.“(24)   

Još u toku borbi 1878. godine, na dijelu okupiranih područja došlo je do osnivanja vojnih poštanskih institucija. Tako je u Brčkom koje je okupirano 17. septembra, osnovana 17 etapna poštanska stanica sa jednim službenikom. Već 27. oktobra iste godine u Brčkom je uspostavljen prvi telegram sa neograničenom dnevnom i noćnom službom. Telegrafska linija povezivala je Sarajevo sa Zvornikom, Tuzlom i Bijeljinom, a Brčko je preko Rajevog Sela bilo povezano sa područjem Hrvatske. Sljedeće, 1879. godine uspostavljena je direktna telegrafska linija Osijek-Vinkovci-Brčko. Matična pošta u Brčkom imala je i određeni broj tzv. pomoćnih pošta, čija su sjedišta bila u Brezovom Polju, Bukviku, Ćeliću, Koraju, Obudovcu, Loparama i Rahiću. Te pomoćne pošte bile su otvorene, uglavnom, u toku 1912. godine. Za vrijeme rata došlo je do ukidanja pomoćnih pošta i umjesto njih osnovana su tzv. Poštanska stajališta (Post-Haltestelle). U posljednjoj deceniji austrougarske uprave došlo je do formiranja tzv. ambulantnih pošta na važnijim pravcima u zemlji. Takva ambulantna pošta postojala je i na pravcu Brčko-Vinkovci. Za poštanske pošiljke bio je organizovan i kolski prevoz na relaciji Brčko-Tuzla (1892.) običnim zaprežnim kolima prevožene su poštanske pošiljke na relacijama prema Obudovcu, Gornjem Rahiću i Bukviku.

Javni telefonski saobraćaj u Bosni i Hercegovini uveden je 1898. godine, a 1904. godine otvorena je lokalna telefonska centrala u Brčkom, koja je bila povezana sa osam bosanskohercegovačkih gradova. Veza sa Vinkovcima uspostavljena je 1907. godine, a kasnije je Brčko bilo povezano sa Sarajevom, Bijeljinom i Tuzlom. Za ilustraciju prilika u ovoj grani saobraćaja može poslužiti i struktura telefonskih pretplatnika u Brčkom 1913. godine. Od ukupno 38 brojeva vojna i civilna vlast imala je 7, trgovine, hoteli i kafane 12, banke 10, advokati 2, ljekari i bolnice 3 i fabrike i preduzeća 4 pretplatnika. Za period 1918-1941. godine nema podataka o razvoju PTT saobraćaja u Brčkom. Daljnju modernizaciju cjelokupnog PTT saobraćaja u predratnoj Jugoslaviji, a na osnovu toga i na području Brčkog i okoline, karakterisao je ubrzani razvoj, što su uslovljavale potrebe privrede i društva.(25)  

 

2. Opis dobra

Objekat pošte je prizeman i ima ugaonu dispoziciju, u obliku slova „L“ (sa dva asimetrična krila) ukupne površine od 511 m2. Ima dominantnu ulogu u ovoj ambijentalnoj cjelini sa aspekta oblikovnog tretmana parcele i predstavlja jedan od najbitnijih očuvanih objekata.

Dostupan je pješacima preko dva ulaza, jedan od strane ulice Islahijet i jedan od strane ulice Danila Kiša, dok se kolski i pješački ulaz u dvorište objekta i pristup samom objektu nalazi iz ulice Danila Kiša kroz prostrani centralni prolaz. Ispod dijela objekta, na strani ulice Danila Kiša, nalaze se podrumske prostorije.

Sjeveroistočna fasada koja je usmjerena prema Ulici Islahijet (krilo 1) duga je cca 34,5 m, dok je jugoistočna fasada usmjerena prema Danila Kiša ulici (krilo 2) duga cca 22 m (do prolaza širine cca 4 m). Pripadajuće unutrašnje dvorište objekta je površine 253 m2, dok su dimenzije unutrašnjih fasada sljedeće: cca 24 m (krilo 1) i cca 12 m (krilo 2 - do prolaza).

Ukupna visina objekta je cca 8,4 m. Visina objekta do krovnog vijenca, odnosno do početka krova, je cca 5,7 m.

Građen je opekom, malterisan, polistrešnog krova, pokriven biber crijepom.

Objekat posjeduje dva fasadna platna različito tretirana, vanjska, reprezentativnija i unutrašnja prema dvorištu su lišena bilo kakvih dekorativnih elemenata. Glavne ulične fasade objekta, riješene u duhu istoricizma (neorenesansa, što se ogleda u pravilnom ritmu prozorskih otvora i istaknutim krovnim vijencem) imaju horizontalnu podjelu na plitko odvojene trake, izrađene u malteru. Duž čitavog objekta krovni vijenac je blago istaknut i profilisan sa karakterističnim ležećim olukom. Ispod njega se nalazi plitki friz koji završava horizontalnom profilacijom urađenom u malteru, koja se proteže takođe duž obje glavne fasade objekta. Krovni vijenac, friz i horizontalna profilacija tvore okvir kompletne kompozicija uličnih pročelja, koji sa nizovima prozora na fasadnim plohama, naglašavaju izrazitu horizontalnost objekta. Analizom stare fotografije uočljiva je razlika u ovom elementu koji je na fotografiji iz 1914. godine uočljiv jedino na naglašenom ugaonom dijelu objekta – erkeru. Osim navedenog na objektu se uočava još jedan profilisani vijenac u zoni ispod prozora, na visini od cca 1,8 m. Kontinuitet fasadnih ploha ostvaren je protezanjem navedenog profilisanog vijenca duž čitave njihove dužine. Svi vijenci su izvedeni bez posebnih dekorativnih elemenata. Iznad sokla, koji ujedno predstavlja i zonu sa malim pravougaonim podrumskim prozorima (ispod dijela objekta, na strani ulice Danila Kiša), smještena je zona prozorskih parapeta iznad kojih se nalaze fasadni otvori izvedeni kao dvokrilni prozorski otvori sa nadsvjetlom. Pored navedene horizontalne podjele prisutna je i vertikalna podjela plitkim, pravougaonim pilastrima – lezenama sa malim profilisanim kapitelima, posebno na ugaonom dijelu objekta. Sve profilacije su rađene plastičnom obradom u malteru.

Na sjeveroistočnoj fasadi nalazi se 14 otvora od kojih je 13 prozorskih (12 smještenih simetrično u odnosu na glavni pješački ulaz u objekat – po 6 sa svake strane dok je posljednji, ugaoni posebno naglašen dodatnom profilacijom arhitrava, natprozornikom i pripadajućim poljem naglašenim lezenama). Na ovom otvoru se iznad nadsvjetla nalazi linearni konzolni istak, na cca 50 cm od gornje ivice prozora, u osovini oslonjen na dekorativni element od vještačkog kamena. Na jugoistočnoj fasadi nalazi se 7 prozorskih otvora od kojih su 3 ugaona posebno naglašena dodatnom profilacijom doprozornika, natprozornikom i pripadajućim poljima naglašenim lezenama u formi erkera istaknutog u odnosu na ravan pročelja za 54 cm. I iznad ovih otvora se nalaze linearni konzolni istaci čiji se dekorativni elementi na koje su se naslanjali (vidljivi su na fotografijama iz 1914. godine) nisu očuvali do danas.

Djelimično su očuvani autentični prozorski otvori, koji su simetrično, pravilno raspoređeni i uokvireni profilisanim doprozornicima dok je su na istaknutom uglovnom dijelu natprozornici jače akcentirani naglašenijom profilacijom. Stolarija na objektu je drvena, najvećim dijelom u veoma lošem stanju.

            Konstruktivni sistem je masivni sa zidovima od pune opeke. Stropnu konstrukciju čine drvene grede sa daščanim pokovom. Krov je riješen kao klasični drveni krov (viševodni odnosno dvovodni), sa biber crijepom kao krovnim pokrivačem.

Na fasadnim zidovima, gotovo na cijeloj površini objekta, izvorni malter je otpao ili je u veoma lošem stanju pa se zadržao samo u fragmentima. Struktura i boja fasade može se uočiti jedino u pojedinim očuvanim površinama. Rustični dijelovi i profilirani vijenci su takođe fragmentarno očuvani i teško oštećeni. Završna obrada fasadnih zidova je u malteru - bojeno.

Krilo 1, desni dio, organizovano je kao stambena jedinica i trenutno se koristi za stanovanje. S obzirom da nije bilo moguće ući u objekat i da su na ovom dijelu objekta sa dvorišne strane izvršene značajnije izmjene (dogradnje pomoćnih sadržaja – ostava, sanitarnih blokova, ulaznih hodnika) za pretpostaviti je da je dispozicija ovog dijela objekta mijenjana, naročito sa pomenute dvorišne strane.   Drugi, lijevi dio krila 1 nije u funkciji i trenutno je u zapuštenom i oštećenom stanju. Slična situacija je i sa krilom 2 jer se ni ono ne koristi. U ovim napuštenim dijelovima objekta stolarija je potpuno uništena, podovi i stropovi su takođe u jako lošem stanju, a zidovi su zapušteni. Podne površine su prekrivene otpacima i nasutim šutom. Dio krila 1 i krila 2 koji nije u funkciji stanovanja, je usljed oštećenja i nekorištenja u veoma lošem stanju. Kako ne postoje zastakljene površine na prozorskim otvorima, ovaj dio objekta je izložen konstantnom zagađenju.

Unutar dvorišta, pored već navedenih naknadno izvedenih dogradnji, evidentiran je i prizemni pomoćni slobodno stojeći objekat, takođe zapušten i devastiran.

                       

3. Dosadašnja zakonska zaštita

U januaru 1977. godine, Programom zaštite, obnove i izgradnje spomenika i spomen-obilježja na području opštine Brčko od 1977. do 1987. godine, usvojenom od strane Skupštine opštine Brčko i Skupštine SIZ (Samoupravna interesna zajednica) kulture, zaključeno je da se sačini odgovarajući prijedlog sa obrazloženjima i od strane opštine Brčko, odnosno Republičkog zavoda za zaštitu spomenika u Sarajevu traži odluka o stavljanju pod zaštitu države (republičkog zavoda) objekta Prve pošte u Brčkom koja bi podrazumijevala i: redovno održavanje, obilježavanje pločom i da se do 1987. godine izvrši prepokrivanje i uređenje fasade.

Odlukom o prostornom uređenju područja opštine Brčko, Skupština Opštine Brčko, od 12. juna 1979. godine, članom 241. Odluke, Zgrada Prve stare pošte u Brčkom – današnja zgrada JRB(26) u Brčkom je utvrđena i zaštićena kao spomenik graditeljskog nasljeđa od istorijskog, kulturnog, arhitektonskog, umjetničkog i naučnog značaja, o čemu svjedoči i tabla koja stoji na samom objektu, a koju je postavio Odbor za obilježavanje kulturno-istorijskih spomenika, Brčko, 1984. godine.

Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, objekat Prve pošte u Brčkom je upisan pod rednim brojem 144.

Objekat Prve pošte u Brčkom je, Regulacionim planom Kolobara, Brčko, urađenim od strane Urbanističkog zavoda BiH - Sarajevo, broj 0-02-022-179/03, usvojenim 29.05.2003. godine, valoriziran kao objekat arhitektonske vrijednosti za koji se predviđa revitalizacija i restauracija, odnosno izrada urbanističkog projekta za prostor na kojem se nalazi grupacija objekata kulturno-istorijskog naslijeđa (nekoliko objekata koji se nalaze na Privremenoj listi) unutar naselja Kolobara, u koji spada i Prva pošta.

Objekat Prve pošte u Brčkom je Izmjenama i dopunama Urbanističkog plana grada Brčko (II), broj 0-02-022-96/07, usvojenim 19.07.2007. godine, valoriziran kao objekat arhitektonske vrijednosti i nalazi se u prvoj zoni zaštite, u sklopu ambijentalne cjeline Kolobara.(27)  

 

4. Istraživački i konzervatorsko–restauratorski radovi

Nije poznato da su na objektu rađeni bilo kakvi konzervatorsko-restauratorski radovi.

             

5. Sadašnje stanje dobra

Na licu mjesta ustanovljeno je da su na objektu, usljed utjecaja atmosferilija, dotrajalosti materijala i neodržavanja nastala znatna oštećenja i deformacije koje ga bitno i konstruktivno ugrožavaju, a ogledaju se u sljedećem:

-       s obzirom da je objekat mijenjao funkciju i namjenu pojedinih prostora tokom vremena, došlo je do izmjena u njegovoj dispoziciji;

-       fasade objekata, posebno glavne fasade prema ulici, su teško oštećene usljed nepovoljnih atmosferskih utjecaja i neodržavanja;

-       krovna konstrukcija je u lošem stanju, vidljivo deformisana, posebno na dijelovima gdje, usljed oštećenja krovnog pokrivača (crijep ili u potpunosti nedostaje ili je star i ispucao), dolazi do kontinuiranog vlaženja;

-       krovna limarija je propala;

-       sokl je na više mjesta oštećen, odnosno na većem dijelu je otpao malter. Nisu vidljive deformacije prouzrokovane oštećenjem temelja;

-       stropovi su deformisani, na pojedinim dijelovima u potpunosti uništeni dok su na nekim dijelovima vidljivi tragovi prokišnjavanja. Na nekim mjestima stropna konstrukcija je oštećena;

-       dimnjaci, rađeni od opeke, su djelimično rastreseni tako da je na nekim došlo do ispadanja pojedinih opečnih elemenata;

-       na dvorišnom dijelu došlo je do značajnih devastacija originalne strukture objekta u smislu dogradnji, proširenja postojećih unutrašnjih prostora, nadstrešnica, novih otvora (vrata i prozori);

-       na prozorima  još uvijek postoje ostaci izvorne stolarije – uglavnom ramovi bez prozorskih krila, dok je veći dio stolarije jako oštećen uslijed neodržavanja i utjecaja atmosferilija, a u dijelu objekta koji se koristi je u zapuštenom stanju uslijed neodržavanja. 

 

6. Specifični rizici

-       oborinska voda;

-       kapilarna vlaga;

-       neodržavanje objekta.

 

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom («Službeni glasnik BiH», br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje

B.         Istorijska vrijednost

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

iii.         Proporcije

iv.         Kompozicija

D.         Čitljivost

iv.         Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

E.         Simbolička vrijednost

iii.         Tradicionalna vrijednost

F.         Ambijentalna vrijednost

i.          Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline

ii.          Značenje u strukturi i slici grada

G.         Izvornost

i.          Oblik i dizajn

iv.         Položaj i smještaj u prostoru

I.          Cjelovitost (cjeline, područja, zbirke)

i.          Fizička cjelovitost

ii.          Homogenost

iii.         Zaokruženost

 

Sastavni dio ove odluke su:

-       kopija katastarskog plana,

-       z.k. izvadak, 

-       fotodokumentacija,

-       grafički prilozi.

 

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja istorijske građevine – Prva pošta u Brčkom nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

 

1971.    Dr. Marković, Jovan. “Brčko – najveći grad Bosanske Posavine”, Gradovi Jugoslavije. Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije, 1971, 175 – 178.

 

1977.    Samoupravna interesna zajednica kulture Brčko. Program zaštite, obnove i izgradnje spomenika i spomen-obilježja na području opštine Brčko od 1977. do 1987. godine. Brčko: januar 1977.

 

1983.    Blago na putevima Jugoslavije, Enciklopedijsko-turistički vodič. Beograd: Jugoslavija publish, 1983.

 

1983.    Odluka o provođenju urbanističkog plana opštine Brčko, “Službene novine opštine Brčko“. Brčko: 1983.

 

1985.    Grupa autora. Brčko i okolina u radničkom pokretu i NOB. Tuzla: Odbor za ediciju Brčko i okolina u radničkom pokretu i NOB-u i Izdavačko grafička i trgovinska radna organizacija „Univerzal” Tuzla – OOUR „Izdavačka djelatnost” Tuzla, 1985.

 

1985.    Prostorni plan Opštine Brčko, stanje prostornog uređenja, kulturno-istorijsko i prirodno naslijeđe. Sarajevo: Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, 1985.

 

1987.    Krzović, Ibrahim. Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878-1918 (katalog - koncepcija izložbe i izbor djela Ibrahim Krzović). Sarajevo: Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, 1987. Print.

 

1987.    Odluka o provođenju prostornog plana Opštine Brčko, “Službene novine opštine Brčko“. Brčko: 1987.

 

1989.    Hadžimuhamedović, Amra. Struktura historijske gradske jezgre Brčkog, seminarski rad na postdiplomskom studiju Razvoj arhitekture i naselja na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, svibanj 1989.

 

1995.    Mujačić, Mehmedalija. Brčko srce bosanske Posavine. Verlag: BOSANSKA RIJEČ – DAS BOSNISCHE WORT, Wuppertal, Savezna Republika Njemačka, 1995.

 

1998.    Kurto, Nedžad. Arhitektura Bosne i Hercegovine: razvoj bosanskog stila. Sarajevo: Sarajevo Publishing, Biblioteka kulturno nasljeđe BiH, 1998. Print.

 

2003.    Ristić, Dušan. Brčko – Stari srpski trgovci u Brčkom. Brčko: decembar 2003.

 

2007.    Izmjene i dopune Urbanističkog plana grada Brčko (II)

 

2008.    Akcionarsko društo „PROJEKT“ Banja Luka. Prijedlog urbanističkog projekta Istorijsko gradsko jezgro Brčko – nacrt projekta.

 

2008.    Mrgić, Jelena. Severna Bosna 13-16. vek. Beograd: Istorijski institut, posebno izdanje, knjiga 55, 2008.

 


(1) Mujačić, Mehmedalija, Brčko srce bosanske posavine, Wupertal: 1995, 30.

(2) „Bliže ispitivanje istorije srednjovekovnih naselja, njihovog nastanka i etapa razvoja, nije moguće sprovesti usled oskudne izvorne građe. U kontekstu privredno-političke istorije nameće se zaključak da se su gotovo svi severnobosanski gradovi razvili od tvrđava koje su obezbeđivale glavne saobraćajnice. Takav je slučaj s gradovima u dolini Bosne — Doboj, Maglaj, Žepče, Dobor, Usore — Tešanj, na Trebavi i Majevici — Gračac, Soko, Srebrenik, Teočak. Jedino se za Zvornik može pretpostaviti da mu je prethodio trg koji se razvio oko „broda“ na Drini, na mestu gde put prelazi na njenu desnu obalu, idući ka Dmitrovici, Valjevu i Beogradu. Na delu savskog toka, od ušća Vrbasa do ušća Drine, od antičkog vremena su postojali „brodovi“ Kobaš, Dubočac i Rača, dok iz perioda srednjeg veka potiču Novigrad, Arki — Jaruge, Sikirevci, Brčko i Novi. Pomenuta naselja su sigurno imala funkciju trgova, a neki od njih su kasnije bili utvrđeni.” Mrgić, Jelena, Severna Bosna 13-16. vek, Beograd: 2008, 372.

“Dvadesetih godina 15. veka sačuvani izvori pružaju više informacija o događajima u severnoj Bosni. Juna 1422. ugarski kralj je dao u zakup usorskom vojvodi Ivanu Gorjanskom čitavu oblast (districtus) grada Srebrenika na Majevici, zatim Brčko (Barka, Barkaszad) i tvrđavu Grabovac.” Mrgić, Jelena, Severna Bosna 13-16. vek, Beograd: 2008, 113.

“Politika oslanjanja na ugarski dvor u borbi protiv Osmanskog carstva ogledala se u braku koji je u leto 1428. godine kralj Tvrtko II sklopio s Dorotejom, ćerkom usorskog vojvode Ivana Gorjanskog. On je bio sestrić Nikole Gorjanskog Mlađeg, pašenoga kralja Zigmunda i zeta kneza Lazara. Kako je vojvoda ubrzo preminuo, nasledila ga je udovica Poljakinja Hedviga, preuzevši i upravu nad Srebrenikom i Brčkom. Sin njihovog familijara Klementa Đulaija, Ivan, bio je kastelan Brčkog u službi udovice Gorjanskog.

Takva situacija je postojala sve do 6. januara 1430, kada je pomenute gradove uzeo u zakup za sumu od 12.000 florina Matko de Luka, poznatiji kao Talovac, tadašnji kovinski župan i uskoro beogradski ban. Izgleda da je ban Matko radio na popravci utvrđenja, jer je angažovao četvoricu dubrovačkih zidara preko svog zastupnika, vlastelina Andrije Bobaljevića. Neposredno pošto je Matko uveden u posed pomenutih gradova, 30. aprila je izbio sukob između vojvode Radosava Pavlovića i Dubrovnika, poznat u istoriografiji pod imenom „Konavoski rat“ (1430–1433).” Ibid, 118.

(3) Ibid, 247.

(4) “Nestankom srpske Despotovine (1459) i Bosanskog kraljevstva (1463), Osmansko carstvo i Ugarska našle su se direktno sučeljene na širokom frontu, u širokom luku od Omiša na Jadranskoj obali do Severina na Dunavu. Svako dalje napredovanje osmanske države ka zapadu vodilo je ubuduće preko teritorije ugarskog kralja. Poučen porazima svoga oca, kralj Matija (Hunjadi) Korvin (1458–1490) izbegavao je da se upusti u otvorenu bitku s glavninom osmanske vojske. Tek po njenom povlačenju iz Bosne, oktobra 1463, krenuo je na jug preko Save. Pokretu ugarske vojske prethodilo je sklapanje sporazuma s Venecijom o zajedničkom ratu protiv sultana.

Cilj ugarske ofanzive bilo je zauzimanje grada Jajca — „ključa Bosne“, kao najvažnije raskrsnice puteva ka Splitu, Istri, Kranjskoj i gornjoj Slavoniji. Tokom opsade kralju Matiji su se pridružili herceg Stefan Vukčić i njegovi sinovi Vladislav i Vlatko, koji su do tada uspeli da oslobode većinu gradova na svojoj teritoriji, prodirući duboko na teritoriju Pavlovića i Kovačevića. Vlatko je tada osvojio devet gradova i dospeo u blizinu Srebrenice. Herceg je i materijalno potpomogao kralju Matiji, a Vladislavu su poveljom dati posedi u Ugarskom kraljevstvu.

Turski garnizon u citadeli Jajca predao se tek 25. decembra 1463, a zatim je to učinila i posada Zvečaja na Vrbasu, kojom je komandovao Konstantin Mihailović iz Ostrovice. Grad Jajce je postao sedište nove ugarske vojne i upravne jedinice — Jajačke banovine, koju je činio sistem utvrđenih gradova u dolini Vrbasa i Sane. Iako Bonfini navodi da je ukupno bilo 27 gradova, bilo je moguće pouzdano utvrditi 17: Jajce, Vinac, Jezero, Sokol, Ključ, Kamičak, Kamengrad, Komotin, Kozara, Peć, Kotor (-Varoš), Zvečaj, Greben, Banjaluka, Kozara, Levač i Vrbaški Grad. Osipanje teritorije Jajačke banovine trajalo je sve do njene konačne propasti krajem 1527. i početkom 1528. godine.

Smatrajući se naslednikom svog pokojnog vazala, kralja Stefana Tomaševića, kralj Matija je nastupao kao vladar Bosne i za svog „namesnika“ imenovao je Emerika Zapolju, bivšeg kraljevskog rizničara, koji je poneo titulu „gubernator Bosnae ac Dalmatiae et Croatie necnon Sclavonie banus“ (1464–1465). Njemu su bili podređeni jajački banovi, koji se, u prvo vreme, navode sa titulama „banova Bosne“. Obično ih je bilo dvojica službenika, tako da je jedan boravio u gradu Jajcu, a drugi je po slavonskim županijama prikupljao novac i provijant potreban za odbranu Banovine.

Ista strategija iz osmansko-ugarskog rata primenjivana je i 1464. godine—obe strane su izbegavale da se upuste u otvorenu bitku. Sultan je u julu i avgustu, opsadom koja je trajala 40 dana, ponovo pokušao da osvoji grad Jajce, ali se na vest o dolasku nove ugarske vojske, 22. avgusta povukao. U Veneciji se 28. avgusta znalo da je Matija Korvin dao da se sagradi most preko Save, ali da ni krajem septembra nije prešao reku. Osmanska vojska je čekala ugarske trupe na udaljenosti od dva dana hoda od mosta. Tek posle 8. oktobra kralj Matija je preko novoizgrađenog mosta na „brodu“ kod Rače prešao Savu, u nameri da zauzme donje Podrinje i Usoru, kako bi stvorio novi odbrambeni pojas južno od Save. Ugarska vojska predvođena Emerikom Zapoljom osvojila je Srebrenik na Majevici i druge gradove u Usori, a zatim je opsela Zvornik — „ključ Drine“, dok su se neke ugarske trupe probile i do rudnika Srebrenice…” Ibid, 135-136.

(5) Ibid, 137.

(6) Ibid, 247.

(7) Mujačić, Mehmedalija, Brčko srce bosanske posavine, Wupertal: 1995, 14-17.

(8) Ibid, 18.

(9) Ristić, Dušan, Brčko – Stari srpski trgovci u Brčkom, Brčko: 2003, 12.

(10) Kreševljaković, Hamdija, Izabrana djela III, Banje u Bosni i Hercegovini (1462-1916), 1991, 339.

(11) Ibid, 21.

(12) Ristić, Dušan, Brčko – Stari srpski trgovci u Brčkom, Brčko: 2003, 12, 13.

(13) Mujačić, Mehmedalija, Brčko srce bosanske posavine, Wupertal: 1995, 20.

(14) Ristić, Dušan, Brčko – Stari srpski trgovci u Brčkom, Brčko: 2003, 22.

(15) Hadžimuhamedović, 1989.

(16) Mujačić, Mehmedalija, Brčko srce bosanske posavine, Wupertal: 1995, 30.

(17) Mujačić, Mehmedalija, Brčko srce bosanske posavine, Wupertal: 1995, 20.

(18) Grupa autora, Brčko i okolina u radničkom pokretu i NOB, članak: dr Pavo Živković – “Pregled historije Brčkog i okoline od najstarijih vremena do austrougarske okupacije (1978)”, 1985, 38.

(19) Mrgić, Jelena, Severna Bosna 13-16. vek, Beograd: 2008, 175.

(20) Druga polovina XIX stoljeća predstavlja period veoma brzog napretka zemlje na administrativnom, kulturnom, društvenom i ostalim poljima. Nakon konačnog sloma ajana, 1850. godine, a u sjeni zatišja koje time nastalo u političkom životu muslimana u BiH, osmanska vlast je nastojala završiti započete reforme na vojnom i upravnom planu, u oblasti poreskog sistema i drugim oblastima društvenog života. Uredba o organizaciji Bosanskog vilajeta je donijeta 1.juna 1865. godine ali je njena primjena u praksi, kao Ustavni zakon Bosanskog vilajeta, počela 1867. godine. U periodu koji je uslijedio reorganizirana je lokalna uprava s ciljem centralizacije, uvedeno je Upravno vijeće kojim je predsjedavao sam valija, te kajmekami (koji su kontrolisali sandžake), ukinuta je esnafska organizacija u Bosni i Hercegovini koja je dugo vremena predstavljala kočnicu proizvodnje i prometa. Privredni tokovi u Bosni i Hercegovini pomognuti su izgradnjom kolskih puteva i željezničke pruge. Telegrafski saobraćaj se počeo razvijati 1858. godine da bi već 1875. godine devetnaest telegrafskih stanica u Bosni i Hercegovini bilo umreženo i povezano sa Istanbulom. U drugoj polovini XIX stoljeća intenzivirana je izgradnja i obnova sakralnih i školskih objekata kršćanskog stanovništva. (http://bs.wikipedia.org/wiki/Tanzimat - pristup 15.4.2011. posljednja izmjena stranice 14. oktobar 2010. godine).

U pogledu provođenja reformi posebno je bio aktivan posljedni veliki bosanski namjesnik, Osman Šerif Topal-paša, koji je tokom svoje uprave, šezdesetih godina XIX stoljeća, nastojao izvesti zemlju na put građanskog razvoja, u privrednom i administrativno-političkom pogledu. On je pomogao otvaranje prve moderne štamparije u Sarajevu, 1866. godine, pokretanje i štampanje vilajetskog sedmičnog dvojezičnog lista Bosna. U periodu njegovog namjesnikovanja izgrađen je kolski put Sarajevo-Brod, otvorene su prave svjetovne škole (ruždije), podignuti mnogi novi javni objekti u evropskom stilu (među izgrađenim objektima se ističu konak, merkez ili policija, upravna zgrada sandžaka na Bistriku, vojna bolnica na Hisetima i kasarna Medžidija), posebno u Sarajevu koje je, Omer-paša Latas, nakon 150 godina, vraćanjem vezirske stolice, uspostavio kao stvarno središte Bosne. Grad je tada dobio i modernu poštu sa telegrafskom vezom sa Istanbulom i Bosanskim Brodom. (Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka (Sarajevo: Bošnjačka zajednica kulture, Izdavačko preduzeće „Preporod“, 1997, 340-342) Evropske velike sile su u Sarajevu i Mostaru otvorile svoje konzulate.

(21) Mujačić, Mehmedalija, Brčko srce bosanske posavine, Wupertal: 1995, 34.

(22) Grupa autora, Brčko i okolina u radničkom pokretu i NOB, članak: dr Luka Đaković – „Brčko u novijoj istoriji (1978-1918)“, 1985, 63.

(23) Objekat je na ovoj parceli upisan u gruntovnicu 1888. godine.

(24) Mujačić, Mehmedalija, Brčko srce bosanske posavine, Wupertal: 1995, 23.

(25) Grupa autora, Brčko i okolina u radničkom pokretu i NOB, članak: dr Dušan Penezić, dr Šefik Mulabegović, dr Božidar Stavrić – „Ekonomski razvoj Brčkog i okoline“, 1985, 106-107.

(26) Jugoslovensko riječno brodarstvo

(27) U ovoj zoni ne dozvoljava se nova gradnja osim restauracije valorizovanih vrijednih objekata uz vraćanje njihovog autentičnog izgleda a prema arhivskoj, foto i tehničkoj dokumentaciji, te detaljnih projekata po uslovima zaštite. Predviđa se hortikulturno uređenje sa ciljem da se vrati nekadašnji izgled ovom prostoru. U prvoj zoni zaštite uklanjaju se objekti koji su u koliziji sa izgledom tog prostora. Sve intervencije u prvoj zoni zaštite zahtijevaju elaborat istraživanja, detaljne mjere zaštite, te saglasnost nadležne ustanove.



Prva pošta u BrčkomPrva pošta u Brčkom 1914. godinePrva pošta 2012. godineSjeveroistočna fasada
Unutrašnje dvorišteUnutrašnje dvorišteUlaz 


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: