Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Komisija
za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg
okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika
o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6.
do 8. novembra 2012. godine donijela je
O D L U K
U
I
Historijska
građevina – Mišćina (Kebkebir hadži Ahmedova) džamija u Sarajevu
proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
nacionalni spomenik).
Nacionalni
spomenik se nalazi na prostoru koji obuhvata k.č. 1583 (novi premjer), što
odgovara k.č. 1 (stari premjer), z.k. uložak broj 141, k.o. SP Sarajevo-Mahala
XCVI i k.č. 2401/2 (novi premjer), što odgovara k.č. 230 (stari premjer), z.k.
uložak broj 143, k.o. SP Sarajevo-Mahala XCVI, Federacija Bosne i Hercegovine,
Bosna i Hercegovina.
Na
nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju
odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8.
Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini („Službene novine
Federacije BiH” br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).
II
Vlada
Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je
osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za
zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Komisija
za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će
tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje
informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju
dobra nacionalnim spomenikom.
III
U svrhu trajne
zaštite nacionalnog spomenika, na prostoru koji je definiran u tački 1.
stav 2. ove odluke utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
-
dozvoljeni su isključivo
istraživački, konzervatorsko-restauratorski i radovi na redovnom održavanju,
kao i radovi koji će osigurati održivu upotrebu spomenika, uključujući i one
radove čiji je cilj prezentacija spomenika, uz odobrenje federalnog
ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor službe zaštite
naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna
služba zaštite);
-
rekonstrukciju svih
dijelova za koje ne postoji pouzdana dokumentacija riješiti u sklopu projekta
tako da se osigura čitljivost njihovog interpoliranja;
-
nije dozvoljeno izvođenje
radova koji bi mogli ugroziti nacionalni spomenik, kao ni postavljanje
privremenih objekata ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i
prezentacija nacionalnog spomenika;
-
nije dozvoljeno odlaganje
otpada.
S ciljem hitne
zaštite nacionalnog spomenika potrebno je preduzeti sljedeće mjere:
- izvršiti konstruktivnu sanaciju i
konsolidaciju zidova;
- izvršiti istraživačke radove u cilju
identifikacije izvornih boja postojećih dekorativnih elemenata na mimberu, mahfilu
i zidovima džamije te izradu i provedbu projekta konzervacije;
- izvršiti uklanjanje svih neadekvatnih
instalacija koje su vidljive na fasadama objekta i u objektu.
Utvrđuju se sljedeće mjere zaštite za zidno slikarstvo:
- sve intervencije na zidnom slikarstvu treba
izvršiti stručno lice, uz elaborat koji odobrava federalno ministarstvo
nadležno za kulturu i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite;
- nadzor nad provođenjem mjera zaštite zidnog
slikarstva vrši federalno ministarstvo nadležno za kulturu.
IV
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni
prostorno-planski akti, u dijelu u kojem su u suprotnosti sa odredbama ove
odluke.
V
Svako a posebno nadležni organi Federacije Bosne i
Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od preduzimanja
bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje
njegovu zaštitu.
VI
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom
ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, federalnom ministarstvu nadležnom
za kulturu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za
poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove
odluke, te nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom
dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i
na web stranici Komisije (http://www.kons.gov.ba).
VIII
Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma
za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.
IX
Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana
objavljivanja u „Službenom glasniku BiH“.
Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu:
Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i
Ljiljana Ševo.
Broj:
06.3-2.3-73/12-36
7.
novembra 2012. godine
Sarajevo
Predsjedavajuća Komisije
Ljiljana Ševo
O b r a z l o ž e nj e
I – UVOD
Na osnovi tačke II stav 1. Zakona o provedbi odluka
Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg
okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, „nacionalni spomenik“ je dobro
koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim
spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u
Bosni i Hercegovini, sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom
statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za
dotično dobro podnesen zahtjev.
Esad Zejnilagić iz Sarajeva podnio je, dana 29.02.2012.
godine Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika peticiju/prijedlog za
proglašenje Mišćine (Kebkebir hadži Ahmedove) džamije u Sarajevu, nacionalnim
spomenikom Bosne i Hercegovine.
Na osnovi prijedloga, Komisija je pokrenula postupak za
proglašenje Mišćine (Kebkebir hadži Ahmedove ) džamije u Sarajevu, nacionalnim
spomenikom, u skladu sa članom V, Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u
Bosni i Hercegovini i odredbama Poslovnika o radu Komisije za očuvanje
nacionalnih spomenika.
Izjava o značaju dobra
Mišćina (Kebkebir hadži Ahmedova) džamija sagrađena je
1557. godine. Stradala je u požaru koji je izazvan napadima princa Eugena
Savojskog na Sarajevo. Obnovljena je 1700. godine.
Ubraja se među veće džamije u Sarajevu sa četverovodnim
krovom i kamenom munarom. Za ovu džamiju karakteristični su: kamena munara koja
je, za razliku od munara na većini ostalih džamija, izvedena u ravni zida i
kolorisani zidni crteži sa motivima Meke i Medine, koji su rad najpoznatijeg
sarajevskog nakaša (slikara) XIX stoljeća - hadži Mustafe Faginovića.
Džamija i mahala su u narodu poznatije kao Mišćina
džamija/mahala, prema omiljenom mujezinu Mišći koji je živio u 18. vijeku.
Njegov mezar, obilježen skromnim nišanima, nalazi se u groblju Kovači, u
neposrednoj blizini džamije.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U toku vođenja postupka izvršen je uvid u:
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra,
uključujući opis, arhitektonski snimak i fotografije;
- uvid u sadašnje stanje dobra;
- kopiju katastarskog plana;
- zemljišno-knjižni izvadak;
- historijsku, arhitektonsku ili drugu
dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištene dokumentacije u
okviru ove odluke.
Prema
odredbi člana V, stav 2. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i
Hercegovini i člana 37. Poslovnika o radu Komisije, prije donošenja konačne
odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, Komisija će pružiti
mogućnost vlasniku predloženog nacionalnog spomenika, podnosiocu peticije,
institucijama nadležnim za očuvanje naslijeđa, stručnim i naučnim
institucijama, stručnjacima i naučnicima, kao i drugim zainteresiranim licima
da iznesu svoje stavove. U skladu s tim, Komisija je dopisima br.:
06.3-35.2-5/12-37 od dana 29.02.2012. godine, 06.3-36.1-11/12-135 od dana
21.11.2012., 06.3-36.1-11/12-142 od dana 27.11.2012. i 06.3-36.1-19/13-23 od
27.02.2013. godine zatražila dostavljanje dokumentacije i stavova u vezi sa
proglašenjem Kebkebir hadži Ahmedove (Mišćine) džamije u Sarajevu, nacionalnim
spomenikom, od: Medžlisa islamske zajednice Sarajevo, Općine Stari Grad, Federalnog
ministarstva prostornog uređenja i Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu
Federalnog ministarstva kulture i sporta.
Nakon toga, Komisiji je dostavljena sljedeća
dokumentacija:
- dopisom broj 03-23-2-269/12 od 05.03.2012.
godine Federalno ministarstvo prostornog uređenja obavijestilo je Komisiju za
očuvanje nacionalnih spomenika da ne raspolaže podacima niti dokumentacijom za
navedeno dobro;
- dopisom broj 07-40-4-1670-1/12 od dana
05.03.2012. godine Zavod za zaštitu spomenika, u sastavu Federalnog ministarstva
kulture i sporta, obavijestio je Komisiju za očuvanje nacionalnih spomenika da
je, prema evidenciji Zavoda, predmetno dobro bilo evidentirano i zaštićeno od
strane Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i
Hercegovine pod nazivom Mišćina džamija u Sarajevu;
- dopisom broj 06-31-sl. od 21.11.2012. godine
Općina Stari Grad – Služba za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar
dostavila je traženu dokumentaciju;
- dana 27.02.2013. godine Općina Stari Grad,
Služba za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar dostavila je traženu
dokumentaciju;
- dopisom broj 065-0-Rz-13-976 od dana
05.03.2013. godine Općinski sud u Sarajevu, Zemljišnoknjižni ured /kancelarija/
dostavio je traženu dokumentaciju.
Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje
dobra utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Mišćina (Kebkebir hadži Ahmedova) džamija se nalazi u
sjevernom dijelu općine Stari Grad u ulici Mišćina, u naselju Kovači.
Ulica je od uspostave austrougarske vlasti do 1948. godine
nosila ime Avdage Zildžića, po izvjesnom Hadži Avdagi Zildžiću, koji je imao
kuću u ovoj ulici i bio ugledan čovjek među susjedima i u čitavom gradu.
Od 1948. godine ulica nosi ime po Aliji Alijagiću,
socijalnom borcu i pripadniku organizacije Crvena pravda. Naziv Mišćina je
dobila 1993. godine po imenu cijele mahale.
Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvata
k.č. 1583 (novi premjer), što odgovara k.č. 1 (stari premjer), z.k. uložak broj
141 k.o. SP Sarajevo-Mahala XCVI i k.č. 2401/2 (novi premjer), što odgovara
k.č. 230 (stari premjer), z.k. uložak broj 143 k.o. SP Sarajevo-Mahala XCVI,
Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Historijski podaci
Historijsku jezgru Sarajeva odlikuje podjela na javni,
poslovni dio - čaršiju i stambenu zonu izdijeljenu u veliki broj mikrorejona,
mahala. Svaka mahala imala je 30-40 kuća, džamiju i uz nju mekteb (školu),
pekaru, zelenaru i brijačnicu. Oko 1477. godine, u Sarajevu su bile svega tri
mahale, a 1516. godine već ih je bilo petnaest. Mula Mustafa Bašeskija navodi
da je u drugoj polovini 18. vijeka Sarajevo imalo oko 100 mahala sa oko 4.500
kuća i 23.000 stanovnika.
Mahala Kebkebir hadži Ahmeda, sina Oručeva, prvi put se
spominje 1528. godine, a izdvojena je iz Skender-pašine mahale kao samostalna
mahala(1).
Kebkebir hadži Ahmedova džamija sagrađena je početkom XVI
stoljeća (1543 - 1557. godine)(2).
Na portalu, na mjestu tariha, nalazi se, u drveni ram,
uokvirena levha na kojoj je natpis na arapskom jeziku,
صاحب الخير
و الحستنا
كبكبير الحاج
احمد
1543 (سنة ۹٦۳, 963)
Vlasnik
dobra i hastahane (tur. bolnica)
Kebkebir
Hadž Ahmed
Godina
1543, po hidžri 963
Džamije
su u narodu najčešće nazivane imenima koja su sadržavala:
-
njihov opis (Bijela,
Šarena džamija, Djevojačka...),
-
materijal od koga su
napravljene (Kuršumlija...)
-
toponim - lokaciju na
kojoj su izgrađene (Dolnjačka, Gornjačka, Čaršijska...) ili
-
neki prirodni fenomen uz
koga su sagrađene (Pod lipom, Pećinska...).
Džamija
rijetko u svom nazivu sadrži ime svog osnivača ili osobe koja je vezana za
njenu historiju, a koju narod pamti (imama, mujezina, mutevevlije ili sl.) Kad
bi objekat dotrajao ili stradao, kao što se desilo sa Kebkebir hadži Ahmedovom
džamijom nakon pohoda Eugena Savojskog 1697. godine, javio bi se drugi građanin
koji bi ga potpuno ili djelimično obnovio. U tom slučaju džamija zadržava ime
osnivača, a nekada džamija i mahala dobijaju ime obnovitelja.
Džamija i
mahala nazvane su Mišćinom po mujezinu ove džamije. Ljetopisac i mujezinov
savremenik, Bašeskija, između ostalog, je zabilježio: „U zoru bi recitovao
hvalospjeve i svojim glasom ispunio grad.“(3) Vlajko Palevestra(4) piše da
je u jednoj mahali na Ploči, poviše Kovača, živio neki Mehmed, sin Jusufov,
zvani Mišćija, ili Mišćo, belukčija koji se bavio izradom ženske odjeće,
jeleka, fermena i drugog. Bio je poznat mujezin Kebkebir hadži Ahmedove
džamije, koji je svakog dana, u zoru, sa munare okuisao i svojim glasom budio
grad. Po tome je postao čuven u starom
Sarajevu, a to se vidi i po tome što se džamija Kebkebir hadži Ahmedova, u
kojoj je Mišćo sve do starosti bio mujezin, prozvala po njegovom nadimku -
Mišćina džamija i mahala. Umro je u Sarajevu 1786/87. godine, a sahranjen je u
groblju (Kovači) preko puta Mišćine džamije. Imovina mu je zavedena u sidžil
21. šabana 1201. (9. juna 1787.), a iznosila 77.736 akči(5).
U
sidžilima i drugim izvorima nalazimo više dokumenata i darovnica kojima
mještani zavještaju nekretnine ovoj džamiji.
Hafiz Muhammed-efendi
Baki Džino-zade(6) sebi je
osigurao mjesto i među značajnijim sarajevskim vakifima. Primjerice, on je
1813. godine uvakufio za džamiju svoj konak i više objekata za popravak i
održavanje džamije. Jedan hudždžet o vakufljenju hafiza Džine iz 1813. godine
čuva se u turskom arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke.
Trinaest
godina ranije za istu je džamiju hadži Fatima,
kćerka hadži Ahmed-age Džine, uvakufila jednu magazu na Varoši i nad njom dvije
sobe, a prihod namijenila za kandilje ove džamije(7).
Hadži
Omer Karić, sin Muharemov, iz iste mahale, vakufi pekaru, nad njom tri sobe,
magazu, bakalski dućan i kuću u Čekrekčijinoj mahali, od čijih prihoda treba da
se plaćaju službenici džamije i vrši njena opravka. Ovo zavještanje je iz 1844.
godine(8).
Džamiju
je 1870. godine oslikao Mustafa Fagin(9) drugi i najznačajniji nakaš u hronološkom nizu porodice
Faginović.
2. Opis dobra
Mišćina
(Kebkebir hadži Ahmedova) džamija pripada tipu jednoprostornih džamija sa
četverovodnim krovom i kamenom munarom(10).
Džamiju
sačinjavaju trijem sa sofama, postavljen dužinom ulaznog, sjeverozapadnog zida,
glavni molitveni prostor i kamena munara. Glavni molitveni prostor i trijem su
natkriveni četverovodnim krovom.
Osnova
džamije je pravougaonog oblika, vanjskih dimenzija oko 11,33 x 12,00 m (širina
x dužina), a dimenzije sa trijemom iznose oko 11,33 x 15,80 m (širina x
dužina).
Zidovi
glavnog kubusa su građeni od ćerpiča sa drvenim hatulama, iznutra i izvana
malterisani i bojeni. Debljina zidova je oko 80 cm.
Trijem sa sofama
Sofe
džamije imaju dimenzije 4,13 x 3,79 m, a visinu 0,35 m. Pod sofa izveden je od
drvenih daski. Između sofa je prolaz koji vodi do portala džamije, širine oko
2,05 m. Na lijevoj sofi nalazi se abdesthana koja je sagrađena 1997. godine.
Na
trijemu se, između drvenih stubova dimenzija oko 13x15 cm, nalazi drvena ograda
visine 1,33 m na podzidu (visina podzida je različita, jer se džamija nalazi na
kosom terenu). Ulazna kapija visine oko 1,90 m, izrađena je od drvenih dasaka.
Na prednjoj strani trijema drveni stubovi su spojeni polukružnim lukovima od
drvenih dasaka. Bočne strane trijema su ozidane. Iznad prostora trijema krovna
konstrukcija je zatvorena drvenim daskama.
Ulazni portal
Visina
portala iznosi oko 5,10 m. Širina portala iznosi oko 2,50 m, a njegova visina
do tariha iznosi oko 2,73 m. Portal je izvučen iz ravni džamijskog zida za oko
26 cm. Iznad lučno završenih vrata, nalazi se niša u obliku stepenastog luka. U
stepenastoj niši se nalazi mjesto gdje je bio smješten tarih. Sada se tu nalazi
levha uokvirena u drveni ram.
Iznad
lučno završenih vrata, simetično su postavljene dvije dekoracije u obliku kruga
koje su izvučene iz zidne plohe za 2-3 cm.
Drvena
dvokrilna vrata su dimenzija oko 1,26 x 2,06 m (širina x visina – svijetli
otvor), 1,62 x 2,26 m (širina x visina – zidarski otvor). Podijeljena su na
kvadratna i pravougaona polja koja su ukrašena izrezbarenim rozetama. Na oba
krila vrata nalaze se ukrasna metalna rozeta sa halkom.
Molitveni prostor
Iz
trijema se ulazi u glavni molitveni prostor, unutrašnjih dimenzija oko 9,80 x
10,00 m (širina x dužina). Visina od poda džamije do plafona iznosi oko 5,60 m.
Sve unutrašnje zidne površine džamije su malterisane i okrečene. Molitveni prostor ima sljedeće elemente: mihrab, minber,
ćurs i mahfil.
Mihrab
Na jugoistočnom zidu džamije, u osovini sa ulaznim
portalom, nalazi se mihrab. Ukupna širina mihraba iznosi 1,98 m, a širina
mihrabske niše je oko 98 cm. Prostor niše je uokviren pravougaonim okvirom.
Mihrab ima okvir visok oko 4 m, dok je širina okvira sa desne strane 52 cm, a
sa lijeve strane 48 cm. Mihrabski okvir je izvučen 26 cm u odnosu na ravan zida
i gusto je oslikan polihromnom floralnom dekoracijom na malteru. Na okviru od
dekoracije zastupljeni su i sljedeći elementi: u gornjem nivou nalaze se linije
u tri reda koje prate oblik mihrabskog okvira, mjesec i zvijezda, simetrično
postavljene na obje strane okvira, dok su u donjem nivou zastupljene zvijezde i
simetrično postavljena (na obje strane okvira) dva stuba (stalka) na kojima je
prikazana vaza sa cvijećem. Niša, poluprečnika 72 cm, završava stalaktitnom dekoracijom
u šest redova. Floralni elementi i listovi su gusto isprepleteni. Unutar niše
su predstavljena četiri stuba sa kapitelima koji su ukrašeni floralnim
motivima, bojeni žutom, zelenom i smeđom bojom. Osim ovih boja, koje dominiraju
unutar niše, na okviru mihraba se pojavljuje i crvena boja. U centralnom dijelu
okvira u gornjem nivou nalazi se u ram uokvirena levha sa natpisom na arapskom
jeziku,
كلما دخل
عليها زكريا المحراب
Svaki
puta kada bi Zekerija ušao u mihrab
(Sura Al-Imran ajet br.37)
Mimber je
postavljen desno od mihraba. Dužina mimbera je oko 3,62 m, širina 77 cm, visina
je oko 5,60 m. Mimber se sastoji od: ulaznog portala, kojeg čini drveni ram,
iznad kojeg se nalazi profilirana drvena letvica sa floralnom dekoracijom,
zatim drvenog stepeništa sa ogradom, koje se sastoji od 12 stepenika sa
podijumom na vrhu - kjursom. Kjurs je uokviren sa četiri stubića koji nose
pokrov. Iznad pokrova je završni dio u vidu niskog osmougaonog tambura i
šatorastog završetka. Sa obje strane mimberskog stepeništa je drvena ograda.
Bočne trouglaste površine, koje se nalaze ispod stepenišnog dijela i ograde
stepeništa, su zatvorene. U donjem nivou bočne strane nalazi se pet malih
prelomljenih lukova. Mimber je bojen zelenom bojom(11).
Ćurs
Uz jugoistočni zid, sa desne strane od mihraba,
postavljen je ćurs. Dimenzije ćursa su 79 x 79 cm. Formiran je od četiri
stubića sa profiliranim završetkom. Stubići su sa dvije strane povezani drvenom
ogradom. Donji dio ćursa ima profilirane otvore.
Mahfil
Mahfil je prednji, a nalazi se na prostoru cijele dužine
sjeverozapadnog zida džamije. Dimenzije mahfila iznose 8,36 x 2,30 m.
Konstrukcija mahfila je drvena i oslanja se na četiri drvena stuba (dimenzije
stubova su 12x13 cm, 19x20cm, 20x20 cm, 22x20 cm) postavljena na betonske baze
(samo je jedna autentična kamena baza zadržana na jednom od centralnih stub-
aca) od kojih se jedan nalazi uz bočni zid džamije, drugi uz zid munare, a
druga dva na centralnom dijelu mahfila na udaljenosti od 2,80 m. Na sredini
mahfila, na prostoru iznad centralnih stubaca, nalazi se polukružni istak
(dužine oko 77 cm) za mujezina. Visina ograde mahfila iznosi oko 40 cm. Uz
ogradu je postavljena dodatna ograda visine oko 90 cm. U prostoru ispod mahfila
je formirana unutrašnja sofa, dimenzija 3,62 x 1,97 m. Prostor sofe je ograđen
ogradom (na L) visine oko 76 cm. Na mahfil se dolazi preko kamenih stepenica
munare i obojen je zelenom bojom.
Prema opisu iz evidencionog kartona koji je Zavod za
zaštitu kulturno-istorijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine uradio 1959. godine
mahfil Mišćine džamije je bio drveni i dosta izrezbaren.
Fasade
Na vanjskom izgledu ističu se veliki prozori i niz
okruglih otvora ispod strehe.
Na zidovima se nalazi 14 prozorskih otvora koji se
završavaju lučno, od kojih se dva nalaze na sjeveoistočnoj fasadi, dok se na
jugoistočnoj, jugozapadnoj i sjeverozapadnoj fasadi nalaze po četiri. Prozori
su postavljeni u dva pojasa, osim na sjeveroistočnoj fasadi, koja ima prozore
samo u gornjem pojasu. Svi prozori donjeg pojasa su pravougaonog oblika, širine 105 cm i
visine 152 cm. Iznad svakog prozora donjeg pojasa se nalazi manji lučni otvor.
Njegova širina je gotovo ista kao i širina prozora, a visina završetka
prelomljenog luka je 60 cm. Ovi prozori na vanjskoj strani imaju željezne
demire. Prozori gornjeg pojasa se završavaju lučno i postavljeni su u istim
vertikalnim osovinama kao i prozori donjeg pojasa. Njihova širina je ista kao i
širina prozora donjeg pojasa - 105 cm, a visine su oko 2 m.
Osim ovih
prozora, postoji još 11 ostakljenih kružnih prozora u drvenom ramu koji se
nalaze na svim fasadama. Kružni prozori su prečnika 40 cm i na svim fasadama se
nalaze po tri ovakva otvora, osim na sjeverozapadnoj, gdje se nalaze dva
prozora. Smješteni su između prozora gornjeg pojasa, u ravni sa njihovom
gornjom linijom. Naknadnim intervenicijama na sjeveroistočnom zidu (radi
postavljanja dva klima uređaja) zazidana su dva prozora, a jedan otvor zazidan
je i na sjeverozapadnom zidu. Fasade su malterisane. Na sjeveroistočnoj fasadi
su vidljiva dva klima uređaja.
Na jugozapadnoj fasadi je vidljiva kamena struktura munare.
U munaru se pristupa iz molitvenog prostora. Dimenzije
lučno završenih drvenih vrata iznose oko 1,74 x 0,72 m. Vrata su postavljena 16
cm više od kote poda molitvenog prostora. Na visini od oko 3 m nalaze se vrata
koja vode na mahfil. Šerefe se nalazi na visini od oko 13 m, a građeno je od
kamena. Ograda šerefeta je od jednostavnih kamenih ploča bez naglašenih gornjih
i donjih profiliranih kamenih vijenaca. Munara je prekrivena bakrenim limom. Na
vrhu munare je alem, rađen u olovu, sa tri jednake jabuke.
Džamija je pokrivena četverovodnim krovom, a nagib
krovnih ploha je približno 30°.
Zidno slikarstvo
Derviški redovi su se rano pojavili u Bosni i igrali
važnu ulogu naročito u širenju islama i razvoju gradova(12). Djelovanje derviških redova kojima su pristupili mnogi
stanovnici bosanskog sandžaka jako je važno u širenju znanja o filozofiji, te
njegovanju i razvoju umjetničkih iskaza poput kaligrafije i minijature, poezije
i književnosti(13).
Brojna su svjedočanstva umjetničkog djelovanja
podstaknuta molitvenim običajima derviških redova očuvana u
bosanskohercegovačkim džamijama i tekijama, ali i privatnim zbirkama te
bibliotekama.
Zidne slike s prikazom Medine (277 x 165 cm) i Meke (276
x 166 cm) na sjeveroistočnom zidu enterijera Mišćine džamije djelo su Mustafe
Fagina. On je ove slike naslikao pod utjecajem učenja zbirke litanija Delailu
- l - hayrat, koja se uči naročito u nakšibendijskom derviškom redu, a
počinje prikazom Meke i Medine(14).
Komparativnom analizom ranijih i nešto kasnijih prikaza
Meke i Medine u rukopisima Dala'il al-Hayrat kakve zatičemo na prostoru
Balkana (Dala'il al-Hayrat, Medina, 18. vijek, Muzej primenjenih
umetnosti Beograd; Dala'il al-Hayrat, Medina i Meka, 1902.,
Državni arhiv Skopje)(15) primijetit
ćemo da je prostor kompozicije Mustafe Fagina u cijelosti ispunjen te da se u
principima komponovanja prizora slikar oslanja na principe historijskog -
kartografskog slikarstva u turskim minijaturama koja se temelji na perzijskim
utjecajima(16).
Zanimljiv detalj kod prikaza Medine, kojem Mustafa Fagin
daje poseban značaj, jeste groblje Dženet ul Bakki, upravo ovaj detalj mogao bi
istraživača dovesti do predloška njegovih zidnih slika, s obzirom da u
minijaturama ovakav detalj nije zastupljen. U toku obnove džamije sačuvani su
samo fragmenti zida na kojima su oslikana sveta mjesta, a prostor između njih
je prekrečen, tako da je izvorna kompozicija razbijena na tri fragmenta, koja
se sad nalaze na zidu. U toku obnove, sačuvani fragmenti su premazani akrilnim
prozirnim lakom, čime je narušen iskaz i kolorit, a zidne slike su dovedene u
opasnost s obzirom na mali koeficijent difuzije koju akrilni lak ima. Današnje
stanje zidnih slika otežava i analizu kompozicije koja u očuvanom dijelu
obiluje detaljima s posebnim naglaskom na prostor Poslanikove džamije u
primjeru vedute Medine, te prostor Kaabe u veduti Meke. Za razliku od istih
prizora u minijaturama, gdje je kompozicija vertikalno postavljena, slikar
ovdje kompoziciju postavlja horizontalno, dok je perspektiva ptičja.
Prikazom Meke dominira Kaaba zauzimajući centralni dio sa
Svetom džamijom (Masdžid al-Haram), dok je ostatak grada prikazan oko same
džamije, ispunjavajući svaki detalj slike. Bočni zidovi Svete džamije su
iskrivljeni prema središtu slike, dok okolne građevine prate linije zidova te
time ostavljaju osjećaj dubine prostora. Medina je kompozicijom slična prikazu
Meke, s tim da većim dijelom slike, pored Poslanikove džamije koja je u središtu,
dominiraju zidine koje opasavaju cijeli prikaz. Opet je korištena ista
perspektiva stvarajući dubinu, sa građevinama oko džamije i izvan zidina. U oba
slučaja prostor kompozicije je u potpunosti ispunjen što umjetnik postiže
inkorporirajući elemente iz prirode (prikaz Meke je okružen stijenama, dok je
Medina okružena visokim drvećem). Faginović sa mnogo pažnje pristupa detaljima
posvećujući posebno pažnju svakoj građevini te detaljno iscrtavajući elemente
Svete džamije i Poslanikove džamije.
Nišani mujezina Mišće
Mehmed, sin Jusufov, Mišćo je ukopan prekoputa džamije.
Mezar je označen sa dva mala, zelena nišana. Podaci o mezaru su bili poznati,
ali je mezar bio zatrpan pa je mutevelija Mustafa Korić 60-tih godina 20.
vijeka organizirao iskopavanje (oko 1 m zemlje). Položaj mezara je specifičan:
kada je za vrijeme svečanosti mujezin u čučećem položaju na mahfilu, i to na
istaknutom zaobljenom dijelu, samo Mišćin mezar je vidljiv kroz prozor, desno
od mihraba. Mezar je u liniji sa mjestom ispred mimbera odakle mujezin uči.
Kada se zakorači na munaru prvo se vidi mezar.
Mezar poznatog mujezina Mišće nalazi se prekoputa džamije
u starom groblju Kovači. Mezar se nalazi na kosom terenu i izdvojen od ostalih,
te je ograđen kamenim podzidom dimenzija oko 2,80 x 1,50 m.
Oba nišana su oštećena.
Nišan broj 1
Muški nišan sa turbanom u gužve, dimenzija 12 x 13 x 61
cm bez natpisa.
Nišan broj 2
(nožni)
Nišan osmougaonog oblika kojem dužina jedne strane iznosi
6 cm. Visina nišana iznosi 51 cm.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Na osnovi zakonske odredbe, a rješenjem Zavoda za zaštitu
spomenika kulture NR Bosne i Hercegovine u Sarajevu broj 678/50 od 09.06.1950.
godine, Mišćina (Kebkebir Hadži Ahmedova) džamija u Sarajevu stavljena je pod
zaštitu države.
4. Istraživački i
konzervatorsko-restauratorski radovi
Džamija
je više puta obnavljana.
U
evidencionom kartonu Zavoda za zaštitu spomenika kulture NR Bosne i Hercegovine
stoji podatak da je 1958. godine izvršena popravka munare. Tom prilikom je skinuta stara ćeremida kao i daščana
podloga te je umjesto ćeremide džamija pokrivena falcovanim crijepom.
-
Fasade su popravljane i
nanovo prebojene.
-
Drvenarija i enterijer(17) su prebojeni uljanim bojama(18).
- Na strop su postavljeni trstika i malter.
- Prilikom tih radova na plafonu su izvedeni
ukrasi u boji koji su tokom radova 1997. godine prebojeni u bijelo.
- Zidne slike koje su se već tada počele
odvajati, premazane su lakom.
Munara je sanirana i oko 1980. i tada je dobila
svoj sadašnji izgled. Tom prilikom je oko munare postavljena armatura na koju
je potom nabačen cementni malter.
Tokom rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995.
džamija je pogođena sa dvije granate: pri dnu munare i pri vrhu krova.
Godine 1997.
izvedeni su sljedeći radovi:
-
krovna konstrukcija
ojačana, postavljeni su samari, nove letve novi crijep, a sa strane lim i
snjegobrani;
-
izvršena je komplenta
obnova sofa i ulaznog drvenog dijela (komad po komad);
-
napravljena abdesthana i
česma;
-
unutrašnjost džamije
ofarbana u bijelo;
-
napravljeni dupli prozori,
a do tada je džamija imala samo unutrašnje prozore;
-
prozori ofarbani zelenom
bojom;
-
izvršena konzervacija
zidnih slika(19).
Radovi 2003.
godine:
-
uvedeno podno grijanje;
-
urađena rekonstrukcija el.
mreže;
-
uvedeno osvjetljenje u
munari.
Pedesetih
godina je bilo organizirano pravljenje kopija zidnog slikarstva u
džamiji. Slike sa kopijama fresaka su bile napravljene, a potom i izložene u
Muzeju grada Sarajeva (Zgrada Šerijatske sudačke škole, FIN-a)(20).
5. Sadašnje stanje dobra
Uvidom na
licu mjesta u martu 2012. godine, utvrđeno je da je objekat džamije u
dobrom stanju.
6. Specifični rizici
-
nestručne i neodgovarajuće
intervencije na zidnim slikama i mihrabu;
-
korištenje neodgovarajućih
savremenih materijala pri održavanju objekta;
-
ugradnja klima uređaja i
plinskog bojlera.
III – ZAKLJUČAK
U skladu
sa navedenim, a koristeći Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim
spomenicima („Službeni glasnik BiH“ br.
33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku o proglašenju historijske
građevine – Kebkebir hadži Ahmedova (Mišćina) džamija, općina Stari Grad, Sarajevo nacionalnim
spomenikom.
Kriteriji na kojima je zasnovana odluka su:
A. Vremensko
određenje
B. Historijska
vrijednost
C. Umjetnička
i estetska vrijednost
i. kvalitet
obrade
ii. kvalitet
materijala
iii. proporcije
iv. kompozicija
v. vrijednost
detalja
vi. vrijednost
konstrukcije
D. Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)
iv. svjedočanstvo
o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru
v. svjedočanstvo
o tipičnom načinu života u određenom razdoblju
E. Simbolička
vrijednost
i. ontološka
vrijednost
ii. sakralna
vrijednost
iii. tradicionalna
vrijednost
iv. vezanost
za rituale ili obred
v. značaj za
identitet skupine ljudi
F. Ambijentalna
vrijednost
i. odnos
oblika prema ostalim dijelovima cjeline
ii. značenje
u strukturi i slici grada
iii. objekat
ili skupina objekata je dio cjeline ili područja
G. Izvornost
i. oblik i
dizajn
ii. materijal i sadržaj
iii. namjena i upotreba
iv. tradicija i tehnike
v. položaj i smještaj u prostoru
vi. duh i osjećanja
vii. drugi unutrašnji i vanjski faktori
H. Jedinstvenost i reprezentativnost
i. jedinstven ili rijedak primjerak
određenog tipa ili stila
ii. vrhunsko umjetničko ili arhitektonsko
djelo
iii. djelo
vrhunskog umjetnika ili graditelja
U prilogu ove odluke je sljedeća dokumentacija:
- kopija katastarskog plana,
- posjedovni list,
- fotodokumentacija [fotografije postojećeg
stanja Kebkebir hadži Ahmedove (Mišćine) džamije, mart 2012. godine],
- grafički prilozi (arhitektonski snimak
postojećeg stanja uradile d.i.a. Milka Grujić i d.i.a. Mejra Hodžić).
Korištena literatura
U toku vođenja postupka proglašenja historijske građevine
– Kebkebir hadži Ahmedova (Mišćina) džamija, općina Stari Grad, Sarajevo,
korištena je sljedeća literatura:
1913. Kemura, Šejh Sejfudin. Sarajevske džamije
i druge javne zgrade turske dobe. Sarajevo: 1913.
1939. Nametak, Alija. Islamski
kulturni spomenici turskog perioda u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Državna štamparija u Sarajevu, 1939.
1953. Bejtić, Alija. Spomenici osmanlijske
arhitekture u Bosni i Hercegovini, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju
jugoslovenskih naroda pod Turskom vladavinom, III-IV, 1952-53. Sarajevo: Veselin
Masleša, 1953.
1960. Šabanović, Hazim. Postanak i razvoj
Sarajeva, radovi Naučnog društva Bosne i Hercegovine , knj. 5. Sarajevo:
1960.
1968. Bejtić, Alija. Stara
sarajevska Čaršija, jučer, danas i sutra. Sarajevo:
Stambeno preduzeće Sarajevo, 1968.
1982. Redžić, Husref. Umetnost na tlu
Jugoslavije, Islamska umjetnost. Beograd: Izdavački zavod Jugoslavija, 1982.
1982. Šabanović, Hazim. Bosanski pašaluk. Sarajevo:
1982.
1983. Redžić, Husref. Studije o islamskoj
arhitektonskoj baštini. Sarajevo: Biblioteka Kulturno naslijeđe, izdavač
»Veselin Masleša«, 1983.
1984. Andrejević, Andrej. Islamska monumentalna
umjetnost 16. vijeka. Beograd: Institut za istoriju umjetnosti, studije 6, 1984.
1985. Skarić, Vladislav. Sarajevo i njegova
okolina od najstarijih vremena do austrougarske okupacije, Izabrana djela,
knj. I. Sarajevo: 1985.
1987. Bašeskija, Mula Mustafa Ševki. Ljetopis
1746-1804. Sarajevo: 1987.
1991. Kreševljaković, Hamdija. Izabrana
djela II, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463-1878). Sarajevo: 1991.
1996. Čelebi, Evlija. Putopis, odlomci o
jugoslovenskim zemljama. Sarajevo: Sarajevo-Publishing, 1996.
1998. Mujezinović, Mehmed. Islamska
epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga I. Sarajevo: Sarajevo
Publishing, 1998.
1999. Bećirbegović, Madžida. Džamije sa drvenom
munarom u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Sarajevo-Publishing, 1999.
2003. Palevestra, Vlajko. Legende iz starog
Sarajeva. Zemun: 2003.
2009. ANALI - Gazi Husrev-begove biblioteke,
Knjiga XXIX-XXX, Sarajevo, 2009.
http://www.scribd.com/doc/74606001/Anali-Gazi-Husrev-begove-biblioteke-u-Sarajevu-knjiga-29-30-2009
na dan 29.02.2012.
2010. Halimić, Enes. Iz mape Faginovića.
Sarajevo: BOŠNJAČKI INSTITUT – Fondacija Adila Zulfikarpašića, Print Line,
2010.
Izvještaj o radu Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika
kulture i prirodnih rijetkosti u Sarajevu u 1958. http://www.fmksa.com/download/zzs/1959/29-1959.pdf na
dan 29.02.2012.
(1) Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i
Hercegovine, knjiga I, Sarajevo: Sarajevo Publishing, 1998, 273-274
(2) Na levhi stoji da je džamija sagrađena 1543. godine, dok
u drugim izvorima, primjera radi, u evidencionom kartonu Zavoda za zaštitu
spomenika kulture NR Bosne i Hercegovine stoji da je džamija sagrađena 1557.
godine.
(3) Mujezin izgovara
uvodni poziv na namaz, ikamet, predvodi zikr (slavljenje Boga) nakon namaza
(molitve), uči ezan (islamski poziv na molitvu) pet puta na dan za svaki namaz
(molitvu) posebno.
(4) Palevestra, Vlajko, Legende
iz starog Sarajeva, Zemun: 2003, 69
(5) Bašeskija, Mula
Mustafa Ševki, Ljetopis 1746-1804, Sarajevo:
1987, 259
(6) Hadži hafiz
Muhammed Baki rođen je u Sarajevu oko polovine 18. vijeka. Nekada se
potpisivao kao Muhammed Abdulbaki (i sin mu se potpisivao kao Abdulbaki), a
češće samo Muhammed Baki Džino ili Džino-zade.
Muhammed-aga Džino spada u red
značajnih sarajevskih vakifa. Osnovao je dva mekteba. Prvi, muški mekteb,
nalazio se u Čekrekči Muslihuddinovoj mahali. Za njegovo izdržavanje hadži
Muhammed-aga je uvakufio jedan han i jednu magazu te odredio da se prihodi
troše za popravku vakufskih zgrada i za plaću mu‘allimu od 30 forinti. Džinin
han je bio na Kovačima, mogao je primiti 20 ljudi i 20 konja. Drugi se nalazio
u Hubjaraginoj mahali, a za njegovo izdržavanje Džino je uvakufio ženski hamam,
poznat kao Mehmed-pašin hamam, koji se nalazio u Šejh Ferrah mahali. Ovaj
jednostruki, potkupolni hamam izgrađen je prije 1554. godine, a Džino ga je
otkupio prije 1771. godine. Iza 1848. godine porušen je, a od njegovog
materijala napravljen je jedan han. Original Džinine vakufname od 27. safera
1185. (11. lipnja 1771.) godine nalazio se u arhivu Muhammeda Enverija Kadića.
Iz Džininog je vakufa 1782. godine izgrađen drveni most na Bentbaši u Sarajevu.
Mehmedović, Ahmed, HADŽI HAFIZ MUHAMMED BAQI DŽINO-ZADE - sarajevski kadija,
vakif, kaligraf i bibliofil, ANALI - Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga
XXIX-XXX, Sarajevo: 2009, 225-236
(7) Mehmedović, Ahmed, HADŽI HAFIZ MUHAMMED BAQI
DŽINO-ZADE - sarajevski kadija, vakif, kaligraf i bibliofil, Anali - Gazi
Husrev-begove biblioteke, Knjiga XXIX-XXX, Sarajevo: 2009, 225-236
(8) Mujezinović, Mehmed,
Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga I – Sarajevo: Sarajevo
Publishing, 1998, 273-274
(9) Posebno mjesto u
bogatoj i raznolikoj kulturnoj povijesti Sarajeva iz Osmanskog perioda pripada
umjetničkoj porodici Faginović, jednoj od najznačajnih sarajevskih
tradicionalnih umjetničkih kuća uopće, koja je dala nekoliko generacija
izvrsnih kaligrafa i nakaša-slikara. Među njima su Mustafa Fagin-zade i Ali
Šeriš Faginović poznati učitelj kaligrafije. Mustafa Fagin je rođen u
Sarajevu 1839. godine, umro u Istanbulu 1900. godine. Halimić, Enes, Iz mape
Faginovića, Sarajevo: BOŠNJAČKI INSTITUT – Fondacija Adila Zulfikarpašića,
Print Line, 2010, 11-12
(10) U Bosni i
Hercegovini džamija sa četvorovodnim krovom i kamenom munarom ima više nego
potkupolnih džamija. Prema statistici iz 1993. godine, u Bosni i Hercegovini
ukupno je bilo 223 džamije sa četvorovodnim krovom i kamenom munarom. Najviše
džamija sa kamenom munarom i četverovodnim krovom bilo je u Sarajevu, ranije
34, a danas 26. Samo tri su izgrađene u 15. vijeku, a sve ostale u 16. vijeku,
ali njihov izgled potječe iz 17. vijeka, jer je većina sarajevskih džamija
stradala 1697. godine, kada je princ Eugen Savojski zapalio Sarajevo.
Bećirbegović, Madžida, Džamije sa drvenom munarom u Bosni i Hercegovini,
Sarajevo: Sarajevo Publishing, 1999, 43
(11) Na zidu pored mimbera nalazi se plinski bojler (op.
M.H.).
(12) Prva derviška tekija
u Sarajevu, Isak-begova, koja je pripadala redu mevlevija, podignuta je prije
1463. godine. Druga, Skender-pašina tekija, koja je pripadala redu nakšibendija,
osnovana je 1500. godine, a u 17. vijeku sagrađene su još dvije važne tekije
(Sinan-pašina i Bistrigina). Evlija Čelebija spominje ih čak 47 sredinom 17.
vijeka. Tekije nisu bile samo lokalna središta druženja i pobožnosti nego i
punktovi goleme međunarodne mreže. Vidi: Noel Malcolm, Bosna, kratka
povijest. Sarajevo: Biblioteka memorija, Buybook, [2011], 201-205.
(13) Ibid.
(14) Na zidu Mišćine
džamije sačuvani su jedinstveni primjeri zidnog slikarstva, kolorisani zidni
crteži Meke i Medine. Među dervišima, a naročito u nakšibendijskom redu
uobičajeno je učenje molitvi za poslanika Muhammeda a.s. iz najpoznatije zbirke
litanija pod nazivom Delailu-l-hajrat koju je u prvoj polovici 15.
stoljeća napisao Šejh Muhamed al Đezuli. Delilu-l Hajrat je umnožavan prepisivanjem,
a obavezni motivi njegovog iluminiranja bile su minijature Mekke i Medine.
Mustafa Fagin je iskustvo u slikanju minijatura u rukopisima dova prenio u
zidne slike na Mišćinoj džamiji. Halimić, Enes, Nav.dj., 12
(15) Zagorka Janc, Islamska
minijatura, Beograd: Prosveta [1985], 54, 55, 104, 105.
(16) Karta Istanbula, Nesuh Es-Silahi El-Matrakči, 1573.
godina iz Beyan-i Menazil-i Sefer-i Irekeyn („priča o fazama pohoda na
dva Iraka“), Istambul: Univerzitetska biblioteka. Vidi: Luca Mozzati, Islamska
umjetnost, Sarajevo: Šahinpašić [2011], 245.
(17) Zidovi džamije su premazani do visine oko 120 cm masnom
bojom koja je imitirala drvo. Radove su izvodili Alija Orlo i Salih Goro. Isti
majstori su započeli rad na mihrabu koji nikada nije završen.
(18) Radove je finansirao
Vakuf u iznosu od 370.000 dinara.
(19) Prema riječima
Mustafe Korića slike su lijepljene za podlogu, a radove su izvodila lica koja
su kao stručna angažirana posebno za taj posao. Gospodin Korić nije znao reći
ko je izvodio te radove
(20) Podatke dao, dana
03.06.2012. godine, Mustafa Korić, bivši mutevelija (otac mu je također bio
mutevelija Mišćine džamije).
|
