Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6. do 8. novembra 2012. godine donijela je

O D L U K U

I

Prirodno-graditeljska cjelina – Kula Radetina sa prirodnim naslijeđem, općina Cazin, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čine: Kula Radetina, pećina na kojoj se nalazi Kula, potok Radetina i prirodno naslijeđe u okruženju Kule.

Nacionalni spomenik nalazi se na prostoru označenom kao k.č. 62 (novi premjer), što odgovara k.č. 937/70, 937/63 i 937/64 (stari premjer), posjedovni list broj 38/01, z.k. uložak br. 834 i 1370, k.o. Cazin, općina Cazin, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Vlada Federacije dužna je osigurati sredstva za provođenje arheoloških radova, te izradu potrebne tehničke dokumentacije za zaštitu nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, na prostoru koji je definiran u tački I stav 3. ove odluke utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

Graditeljsko naslijeđe

-       dozvoljeni su isključivo istraživački, arheološki, i konzervatorsko-restauratorski radovi na Kuli, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-       prilikom radova na konstruktivnoj sanaciji, konzervaciji i restauraciji nacionalnog spomenika koristiti u najvećoj mogućoj mjeri izvorne materijale i vezivna sredstva;

-       prilikom radova na sanaciji, upotrebljavati postojeće kamene blokove;

-       prostor nacionalnog spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;

-       prostor definiran u tački I stav 3. ove odluke je potencijalno arheološko nalazište, te stoga nije dozvoljeno izvođenje bilo kakvih radova koji bi na bilo koji način utjecali na izmjenu područja i ugrožavanje spomenika, bez nadzora nadležne službe zaštite i bez prisustva arheologa;

-       nije dozvoljena izgradnja niti izvođenje radova koji bi mogli utjecati na izmjenu područja, kao ni postavljanje privremenih objekata ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija nacionalnog spomenika;

-       potrebno je osigurati izradu i provođenje programa uređenja, prezentacije i redovnog održavanja nacionalnog spomenika;

-       potrebno je izvršiti čišćenje i sanaciju prilaznih puteva;

-       zabranjeno je odlaganje svih vrsta otpada.

Prirodno naslijeđe

-       izraditi detaljan plan očuvanja prirodnog ambijenta prostora koji čine pećina, potok Radetina i prirodni kameni most, uz zaštitu cjelokupnog područja bez narušavanja postojećeg stanja i ekološkog sklada;

-       očuvati postojeće visoko rastinje i specifične biljne vrste;

-       nije dozvoljena eksploatacija šume izuzev sanitarne sječe;

-       izvršiti uređenje staza za pristup spomeniku uz postavljanje putokaza i oznaka za kretanje.

S ciljem zaštite prirodno-graditeljske cjeline utvrđuje se zaštitni pojas koji obuhvata prostor koji graniči sa nacionalnim spomenikom i to: na sjevernoj strani do potoka Radetina (k.č. 1450 i 1451), na istočnoj strani k.č. 63 i 64, na južnoj i zapadnoj strani do prilaznog puta (uključujući i put, k.č. 61,65 i 68). U tom pojasu utvrđuju se sljedeće mjere zaštite: nije dozvoljena eksploatacija kamena, sječa šume, izuzev sanitarne sječe, izgradnja industrijskih objekata i magistralne infrastrukture i svih objekata koji u toku izgradnje ili u toku eksploatacije mogu ugroziti nacionalni spomenik.

IV

Svi pokretni nalazi, koji u toku arheološkog istraživanja budu nađeni, bit će pohranjeni u najbližem muzeju koji ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke uvjete ili u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i prezentirani na odgovarajući način.

Izuzetno od stava 1. ove tačke, u periodu do ponovnog otvaranja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, a u slučaju da najbliži muzej ne ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke uvjete, nosioci arheoloških istraživanja dužni su da podnesu pisani zahtjev Komisiji da odredi instituciju u kojoj će arheološki nalazi biti privremeno pohranjeni.

Sav pokretni i nepokretni arheološki materijal koji bude nađen u toku arheoloških istraživanja neophodno je stručno obraditi.

Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja dužan je nakon izvršenih arheoloških radova podnijeti izvještaj Komisiji i instituciji koja je obavila istraživanja.

Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja mora imati na raspolaganju sav pronađeni pokretni i nepokretni arheološki materijal dok traje istraživanje i dok ne završi izvještaj, a najduže za razdoblje od tri godine.

Paralelno s izvođenjem arheoloških istraživanja, neophodna je sukcesivna konzervacija nepokretnih nalaza na lokalitetu i konzervacija pokretnog arheološkog materijala i njegovo pohranjivanje u odgovarajuće prostore (depoe).

Nakon dostavljanja izvještaja o provedenom istraživanju, Komisija će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti primjenjivane mjere zaštite koje Komisija utvrđuje.

Pokretne nalaze iz stava 1. ove tačke nije dozvoljeno iznositi iz Bosne i Hercegovine.

Izuzetno od odredbe prethodnog stava, ukoliko voditelj istraživanja utvrdi da je neophodna obrada nekog nalaza van zemlje, dokaze o tome će prezentirati Komisiji, koja može dozvoliti privremeno iznošenje nalaza iz zemlje pod detaljno utvrđenim uvjetima njegovog iznošenja, postupanja s njim u toku boravka van zemlje i njegovog povratka u Bosnu i Hercegovinu.

V

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti u dijelu u kome su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

VI

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od preduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VII

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II – VI ove odluke, te nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VIII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.kons.gov.ba).

IX

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

X

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku BiH“.

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

Broj: 06.2-2.3-73/12-35

7. novembra 2012. godine

Sarajevo

Predsjedavajuća Komisije

Ljiljana Ševo

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovu člana 2. stav 1. Zakona o provođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini“nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 33/02) sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za šta ne postoji vremensko ograničenje, i bez obzira na to da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.

Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać podnio je Komisiji, dana 09.02.2010. godine, prijedlog/peticiju za proglašenje Kule Radetina, općina Cazin, nacionalnim spomenikom BiH.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

Izjava o značaju dobra

Kao i ostali srednjovjekovni gradovi Pounja, Kula Radetina je smještena na strmom i nepristupačnom uzvišenju. Predstavljala je dio pograničnog odbrambenog sistema. Kula se prvi put pominje kao posjed plemićke porodice Kobasića koji su gospodarili prostorom Brekovice u XV i XVI vijeku. U izvještaju generala Ivana Lenkovića o kulama i gradovima Krajine iz 1536. godine, kaže se da Kulu Radotinu (Radetinu) koja se nalazi u naselju Ćoralići, niko ne čuva niti je treba dalje čuvati i da je treba porušiti.

Nakon 1577. kada ovi krajevi dolaze pod osmansku upravu, Kula služi kao karaula i stražarnica, po čemu je ovaj kraj tada dobio ime Karaula. Prirodno okruženje Kule, koje čine pećina, iz koje izvire potok Radetina, prirodni kameni most i bogati šumski kompleks predstavljaju neraskidivu vezu sa graditeljskim naslijeđem ovog srednjovjekovnog fortifikacijskog objekta.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom izvršen je uvid u:

-       dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopija katastarskog plana, zemljišno-knjižni uložak i prepis posjedovnog lista),

-       sadašnje stanje i namjenu dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o rušenju objekta u toku rata, podatke o intervencijama na rehabilitaciji kao i o projektu, materijalima i načinu gradnje objekta prilikom njegove rehabilitacije,

-       historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištene dokumentacije u okviru ove odluke,

-       podatke o dosadašnjoj zakonskoj zaštiti dobra,

-       stav vlasnika u pismenoj formi koji je u potpunosti saglasan sa proglašenjem dobra nacionalnim spomenikom BiH.

Prema odredbi člana V stav 2. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 37. Poslovnika o radu Komisije, prije donošenja konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, Komisija će pružiti mogućnost vlasniku predloženog nacionalnog spomenika, podnosiocu peticije, institucijama nadležnim za očuvanje naslijeđa, stručnim i naučnim institucijama, stručnjacima i naučnicima, kao i drugim zainteresiranim licima da iznesu svoje stavove.

Shodno tome, Komisija je, dopisom broj 07.1-35.2-8/11-189 od 14.10.2011. godine, zatražila dostavljanje dokumentacije i stavova u vezi sa proglašenjem Kule Radetina u Cazinu od: Općine Cazin, načelnik i organ uprave nadležan za poslove urbanizma i katastra, Federalnog ministarstva prostornog uređenja, Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta i Zavoda za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać.

            Do donošenja odluke Komisiji je dostavljena sljedeća dokumentacija:

-       dopisom broj 0066/10 od 08.02.2010. godine Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać je dostavio peticiju za zaštitu Kule Radetine u Cazinu, a dopisom broj 06-759/11 od 26.10.2011. dostavili su dopunu aplikacije sa prijedlogom mjera sanacije dobra;

-       dopisom broj 03-23-2-272/12 od 02.03.2012. godine Federalno ministarstvo prostornog uređenja uputilo je dopis Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika kojim je obavještava da ne raspolaže podacima niti dokumentacijom za navedeno dobro;

-       dopisom broj 07-40-4-4297-1/11 od 19.10.2011. godine Zavod za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta dostavio je za Kulu Radetinu sljedeće dokumente: Rješenje o zaštiti, Rješenje o upisu u Registar i Evidencioni karton objekta;

-       dopisom broj 03-40-8762/12 od 23.08.2012. godine Općina Cazin Služba za opću upravu i društvene djelatnosti dostavila je sljedeće dokumente:

-       kopiju katastarskog plana broj 2 od 25.07.2012. godine

-       Izvod iz posjedovnog lista 38/01 od 23.07.2012. godine

-       Zemljišno-knjižne uložke broj 834 i 1370

Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je slijedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Cazin se nalazi 26 km sjeverno od Bihaća na putu prema Velikoj Kladuši. To je najveće mjesto na lijevoj obali rijeke Une. Od Cazina Kula Radetina je udaljena 4 km. Kula Radetina se nalazi na strmom i nepristupačnom uzvišenju sjeverozapadno od Cazina, između sela Ćoralići i Gornja Koprivna. Ispod Kule se nalazi pećina i vjerovatno se ranije u Kulu ulazilo kroz pećinu iz koje izvire potok Radetina.

Nacionalni spomenik nalazi se na lokaciji označenoj kao k.č. 62 (novi premjer), što odgovara k.č. 937/70, 937/63 i 937/64 (stari premjer); posjedovni list 38/01; z.k. uložak broj 834 i 1370, katastarska općina Cazin; Općina Cazin, Unsko-sanski Kanton, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Historija(1)   

Područje Cazina bilo je naseljeno u prethistorijskom vremenu, o čemu svjedoče ostaci raznih predmeta od ilovače, kamena, bronze i željeza koji su pronađeni na lokalitetima Čungar, Gradina, Selište i dr. Kako se u okolici Bihaća u VIII vijeku p.n.e. naseljavaju Japodi, pretpostavlja se da su oni bili prisutni i na području Cazina. Početkom nove ere, na cazinsko područje naseljavaju se Rimljani. U historijskim izvorima Cazin se spominje od 1522. godine, kada su Osmanlije osvojile Knin i kada Cazin postaje sjedište kninskih biskupa. Neko vrijeme je Cazin držao Petar Keglević, koji je 1535. godine, po kraljevoj naredbi, predao Cazin na upravljanje novom biskupu kninskom, kanoniku Petru od Ripča, za čijeg su stolovanja u Cazinu, 1539. godine, Osmanlije zauzele grad.

Od 1553. godine Cazin je imao krajišku posadu. U julu 1576. godine, pod komandom Ferhad-paše, Osmanlije su zauzele Cazin i Bužim. Već 1577. godine u gradu je bila osmanska posada od 50 konjanika i 150 pješaka (Lopašić, 1943, 132). Sljedeće godine je Ferhad-paša bez borbe predao Cazin generalu Ivanu Ferenbergu, ali ga je iste godine opet, i to definitivno, zauzeo Ferhad-paša Sokolović (Lopašić, 120-123, Kreševljaković, 1953, 32).

Osmanlije su od 1584. godine radile na utvrđivanju cazinskog grada. U to vrijeme cazinski grad je bio jedan od najutvrđenijih gradova na granici između dvaju carstava. Oko 1570. godine osnovan je Kamengradski kadiluk u okviru Bosanskog sandžaka za nahije u porječju Sane i njemu je pripao i grad Cazin (Šabanović, 1982, 175,181).

Prema ugovoru o granicama između osmanskih posjeda u Krajini i susjednoj Hrvatskoj 1625. godine, u svim gradovima koje su držale Osmanlije u Krajini, a među njima i u Cazinu, nalazile su se vojne posade (Lopašić, 1943, 31).

U XVIII vijeku Cazin je bio u sastavu Ostrožačke kapetanije i nije imao svog dizdara. U XIX vijeku grad Cazin je pripadao, unutar Bosanskog pašaluka, bihaćkom kajmakamluku (okrugu), a mudirluku (kotaru) Cazin ili Ostrožac (Šabanović, 1982, 233).

Kula Gračanica, Kula Radetina i Kula Bišovac nalazile su se u trokutu i imale su namjenu da obezbjeđuju grad Mutnik koji se nalazio u samom centru tog trokuta. Katolička vlastela je držala grad Mutnik koji je važio za najveću utvrdu u tom području sve do njegove okupacije od strane Osmanlija početkom XVI vijeka.

Kula Radetina skupa sa ostalim srednjovjekovnim gradovima i utvrdama unsko-sanskog područja, predstavljala je dio pograničnog odbrambenog sistema. Kula se prvi put spominje kao posjed plemićke porodice Kobasića koji su gospodarili Brekovicom u XV i XVI vijeku. U izvještaju generala Ivana Lenkovića o kulama i gradovima Krajine iz 1536. godine, kaže se da Kulu Radotinu (Radetinu) niko ne čuva niti je treba dalje čuvati, treba je porušiti. Od 1577. godine Kula dolazi pod osmansku upravu. Tada je služila kao karaula (osmatračnica) i stražarnica po čemu je ovaj kraj dobio ime Karaula.

2. Opis dobra

Kula je visoka, relativno uska građevina, koja je bila izgrađena i korištena kao vlastelinski fortifikacijski objekat. Kula je kružne osnove čiji unutrašnji promjer iznosi cca 6,0 m. Kako je Kula izgrađena na uzvisini, na jednom dijelu njena visina iznosi cca 8,0 m, a negdje doseže i do 10,0 m. Zidovi Kule su izgrađeni od lomljenog kamena, a njihova debljina iznosi cca 1,4 m.

Ulaz u Kulu nalazio se na sjevernoj strani i do njega se nekada dolazilo hodnikom koji se nalazio na južnoj strani. Kako je hodnik porušen, ulaz u Kulu je danas gotovo onemogućen.

Krova na Kuli nema. Na njenoj sjevernoj strani vidljivi su tragovi balkona koji se nalazio iznad ulaza i koji je služio kao osmatračnica.

Sa unutrašnje strane vidljivi su manji otvori koji su korišteni kao puškarnice.

Na visini od cca 2,0, 4,0 i 6,0 m od pretpostavljenog poda, vidljiva su mjesta gdje su se nalazile drvene hatule.

Osim ovih otvora, na kružnim zidovima Kule nalaze se prozorski otvori koji su također služili za osmatranje. Prozori su imali konusni oblik, tako da su sa unutrašnje strane bili širi, a sužavali su se prema vanjskoj strani.

Kako je Kula izgrađena na pećini, na strmom i nepristupačnom uzvišenju, pretpostavka je da je postojao tajni ulaz iz pećine koji je do danas neistražen.

Ispod Kule nalazi se pećina iz koje izvire potok Radetina. Prvobitini, prirodni ulaz u pećinu je bio mnogo veći. Sadašnji ulaz je ozidan lomljenim kamenom i njegova širina iznosi cca 2,0 a visina cca 1,5 m. Prvi dio pećine je širine cca 5,4 m, a njegova visna iznosi cca 3,0 m. Nakon ovog prostranog dijela pećina se sužava i nakon 15,0 m ponovo se proširuje.

Prirodno naslijeđe(2)  

Kula Radetina, leži u hidrografski, geološki i floristički zanimljivom području.

Geološku građu područja Cazina(3) karakteriše mezozojska starost(4), a Radetina je locirana na jurskoj „enklavi“. Taj prosloj koji leži između, na istoku, gornjo-kredskih i na zapadu miocenskih naslaga, također ima raznovrsnu geološku građu, pa širim područjem dominira srednja jura (Doger), dok je sedra karakteristika šireg područja ove regije.

Uže područje, odnosno sama Kula Radetina, locirana je na donjo- jurskoj (Malm) starosti.

Litološki cijelim područjem dominiraju masivni krečnjak i dolomit, (poznato je Cazinsko ležište dolomita „Džehveruša“ čije su procijenjene zalihe dolomita „stotinjak miliona m3“)(5), dok područje Radetine determiniraju i pločasti krečnjak, dolomit i pločasti krečnjak s rožnjacima – „lemeške naslage“ sa mikrofosilima Clypeina jurassica i Pianella grudii(6).

Hidrološka specifičnost Cazinskog regiona su tri slivna područja – slivno područje rijeke Une, sa pritokom Dobrenicom, slivno područje rijeke Korane, sa pritokama Toplicom, Mutnicom, Crnajom i Grahovom rijekom, te slivno područje rijeke Gline, sa pritokama Rijekom, Mrcoljicom i Pivnicom(7). Vode sa šireg područja Radetine gravitiraju slivnom području rijeke Gline, a na samom području Radetine egzistira više od trideset samoizlivajućih izvora, (prosječne izdašnosti ispod tri l/s) koji prihranjuju potok Kelečevac(8).

Klimatski ovo područje ima umjereno-kontinentalnu klimu, područje Cazina ima dosta oštre zime i topla ljeta, sa znatnim utjecajem lokalnih uslova(9).

Flora

Vegetacija okoline Cazina je bujna i karakteriziraju je mezofilne šume hrastova sa zajednicom šuma hrasta kitnjaka i običnog graba ilirskog područja(10) (Querco – Carpinetum Horv. et al. 1974). Ova šumska zajednica je rasprostranjena na veoma različitim podlogama, na seriji krečnjačkih i kiselosmeđih zemljišta, ali izbjegava kisela i mokra tla. Ove šume čine visinski prelaz između nizijskih poplavnih šuma i brdskih bukovih šuma, (sve ovo se očituje kroz zastupljenost vrsta: Salix alba, Alnus glutinosa, Adenostyles alliariae). Relativno je malo očuvanih visokih šuma hrasta kitnjaka i običnog graba. Zastupljene su izdanačke šume u različitim stadijima razvoja, što je slučaj i na Radetini, gdje je grab, umjesto kao podstojna etaža postao, usljed degradacije ove zajednice, dominantna vrsta. Nacionalna klasifikacija staništa HR ovakve šume naziva Mješovitim hrastovo-grabovim i čisto grabovim šumama (Sveza Erythronio – Carpinion (Horvat 1958) Marinček in Mucina et. al. 1993), a iste pripadaju redu FAGETALLA SYLVATICAE Pawl. in Pawl. et. al. 1928., a opisane su kao mezofilne i neutrofilne šume planarnog i brežuljkastog (kolinog) područja, redovno izvan dohvata poplavnih voda, u kojima u gornjoj šumskoj etaži dominiraju lužnjak ili kitnjak, a u podstojnoj etaži grab (koji u degradacijskim stadijima može biti i dominantna vrsta drveća). Stefanović, V.(11) također redu Fagetalia pribraja mezofilne šume graba, ali on determinira zajednicu Erythronio – carpinetum illyricum Horvat et. al. 1974. i opisuje je kao šumu hrasta kitnjaka i graba na kiselo smeđim, ilimerizovanim i oglejnim zemljištima umjereno kisele reakcije(12).

Cazinski region je poznat po disjunktnom arealu šume kestena (Querco – Castanetum).

S obzirom na značaj ove zajednice i da se relativno blizu Radetine nalazi zajednica Querco – Castanetum illyricum Horvat et. al. 1974. neophodno ju je opisati. Ona zauzima brežuljkaste ocjedite padine, na nadmorskoj visini od 150 do 600 m. U dodiru je sa šumom kitnjaka i običnog graba, jer se nalazi na njenom području, rasprostranjena na silikatima, na ispranim kiselo smeđim, smeđe podzolastim ili ilimerizovanim zemljištima. U sloju drveća jedan od edifikatora je kesten koji se ovdje zadržao iz glacijalnog doba zahvaljujući toploj klimi rubova Panonske nizije. Tu su, u sloju drveća, pored kestena, još: Quercus petraea, Fagus silvatica, Betula verrucosa, Carpinus betulus. U sloju grmlja i prizemne flore, zastupljene su acidofilne vrste: Genista tinctoria, Genista germanica, Juniperus communis, Frangula alnus, Rubus hirtus, Vaccinium myrtillus, Hieracium murorum, Hieracium umbellatum, Lazula pilosa, Lazula albida, Veronica officinalis, Pteridium aquilinum, Calluna vulgaris, Potentilla erecta, Melamyrum pratense ssp. vulgatum. Često je vrlo razvijen i sloj mahovine sa vrstama: Polytrichum formosum, Leucobrium glaucum, Dicranum scoparium. Za razliku od zajednice kitnjaka i graba, koja je složenije strukture i gdje je sloj grmlja daleko bolje razvijen, ova zajednica se odlikuje jednoličnošću građe i dominacijom acidofilnih vrsta.

Fauna

Pokrivenost šumskom vegetacijom i prisustvo pitke vode omogućava obitavanje više vrsta sisara, ptica, vodozemaca, beskičmenjaka. Za Bosnu i Hercegovinu (a time i za promatrano područje) ne postoji literaturni pokazatelj stanja faune, osim prikaza stanja dosadašnje istraženosti faune sisara (Kotrošan et. al.(13)), gdje se kroz prezentaciju sistematskog popisa faune i popisa od 153 literaturna izvora daje sistematičan i pouzdan temelj za ovu problematiku. S obzirom na osnovne karakteristike staništa područja Kule Radetina nesumljivo je moguće obitavanje sljedećih vrsta: Mammalia (sisari), Aves (ptice), Ihtiofauna (ribe)(14), Reptilia (gmizavci)(15)  Kornjače, Amphibia (vodozemci), Crustacea (rakovi)(16).

3. Dosadašnja zakonska zaštita

U postupku koji je prethodio donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u akte o zaštiti dobra i utvrđeno je:

-       Graditeljska cjelina Kula Radetina bila je zaštićena od strane Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Sarajevo, Narodna Republika Bosna i Hercegovina, Rješenje broj: 02-708-3 od 23.10.1962. godine.

-       Rješenjem o zaštiti broj 1092/51 od 28.12.1951. godine, Kula Radetina upisana je u registar nepokretnih spomenika kulture pod rednim brojem 63.

-       U Prostornom planu Bosne i Hercegovine, faza B – valorizacija, od 1980. do 2002. godine, Kula Radetina se ubraja u II kategoriju.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

-       Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi nisu vršeni.

-       Zavod za zaštitu spomenika Bihać je 2011. godine izradio plan aktivnosti koji pretpostavlja snimanje šireg geodetskog područja, arheološka istraživanja, koja bi se trebala izvršiti na Kuli Radetina kao i čišćenje i izradu prilaznih puteva.           

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na lokalitetu, dana 10.07.2012. godine, ustanovljeno je sljedeće:

-       pristup Kuli je veoma otežan,

-       cijelo područje oko Kule obraslo je visokim i niskim raslinjem i djelomično zasuto obrušenim kamenjem,

-       zidine Kule su sa vanjske i unutrašnje strane obrasle gustim raslinjem,

-       zidine Kule su mjestimično u veoma lošem stanju (predruševno stanje), usljed neodržavanja,

-       prilaz Kuli je onemogućen, jer su prilazni putevi u jako lošem stanju, negdje su potpuno urušeni ili uopće ne postoje,

-       pećina koja se nalazi ispod Kule je neistražena i ne postoji mogućnost pristupa Kuli kroz pećinu.

6. Specifični rizici

-       nepovoljni atmosferski utjecaji,

-       samonikla vegetacija,

-       neodržavanje.

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima („Službeni glasnik BiH“, br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A)         Vremensko određenje

B)         Historijska vrijednost

C)         Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Kvalitet obrade,

iii.         Proporcije,

vi.         Vrijednost konstrukcije.

D)         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

i.          Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim historijskim periodima,

ii.          Svjedočanstvo o historijskim promjenama,

iv.         Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili maniru.

E)         Simbolička vrijednost

i.          Ontološka vrijednost,

iii.         Tradicionalna vrijednost,

v.         Značaj za identitet grupe ljudi.

Sastavni dio ove odluke su:

-       Kopija katastarskog plana

-       Kopija katastarskog plana broj 2, razmjera 1:2500, izdata 25.07.2012. godine, izdata od strane Službe za imovinsko-pravne, geodetske i katastarske poslove, Odsjek za geodetske i katastarske poslove općina Cazin.

-       Izvod iz posjedovnog lista

-       Izvod iz posjedovnog lista 38/01 od 23.07.2012. godine, izdat od strane Službe za imovinsko-pravne, geodetske i katastarske poslove, Odsjek za geodetske i katastarske poslove, Općina Cazin.

-       Fotodokumentacija

-       Fotografije postojećeg stanja Kule Radetina u Cazinu snimljene su u julu mjesecu 2012. godine, a fotografirale su saradnice iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.

-       Ostala dokumentacija

-       Rješenje broj: 02-708-3 od 23.10.1962. godine izdato od strane Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Sarajevo, Narodna Republika Bosna i Hercegovina,

-       Rješenje o zaštiti broj 1092/51 od 28.12.1951. godine Kula Radetina upisana je u registar nepokretnih spomenika kulture pod rednim brojem 63.

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

1904.    Truhelka, Ćiro. Naši gradovi, opis najljepših sredovječnih gradova Bosne i Hercegovine. Sarajevo: izdanje knjižare J. Studnička i drug., 1904.

1934.    Kreševljaković, Hamdija. Cazin i okolina. Sarajevo: 1934.

1943.    Lopašić, Radoslav. Bihać i bihaćka krajina, II izdanje. Zagreb: 1943.

1952.    Kreševljaković, Hamdija. Prilozi povijesti bosanskih gradova pod turskom upravom, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, II/1951. Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu, 1952,119-184.

1953.    Kreševljaković, Hamdija. “Stari bosanski gradovi”, Naše starine I, Sarajevo: 1953, 7-45.

1957.    Vego, Marko. Naselja srednjovjekovne bosanske države. 1957.

1982.    Šabanović, Hazim. Bosanski pašaluk. Sarajevo: "Svjetlost", 1982.

1988.    Arheološki leksikon BiH, tom 2. Sarajevo: 1988, 24.

1991.    Kreševljaković, Hamdija. Kapetanije u Bosni i Hercegovini, u: Izabrana djela I. Sarajevo: IRO "Veselin Masleša", 1991.

1995.    Popović, Marko. Srednjovekovne tvrđave u Bosni i Hercegovini, Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine 1. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti, Odbor za istoriju Bosne i Hercegovine, 1995, 33-55.

1995.    M. Kruhek. Krajiške utvrde hrvatskog kraljevstva. Zagreb: 1995, 191.

2002.    Mrgić-Radojčić, Jelena. Donji kraji Krajina srednjovjekovne Bosne. Beograd: 2002.

2006.    Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Sarajevo, Prostorni plan Općine Cazin 2002-2020

(1) Historijski podaci preuzeti su iz Odluka Komisije: Kuća Nurije Pozderca u Cazinu, Stari grad Bijela Stijena u Stijeni, općina Cazin, kao i  Stari grad Cazin sa džamijom u Cazinu.

(2) Više podataka o prirodnom naslijeđu može se pogledati u izvještaju Zaštita prirodnog naslijeđa Kule Radetina, općina Cazin koji je uradila, dana 09. augusta 2012. godine, Enida Malešević.

(3) Geološka karta – Bihać, (v.Prilog)

(4) Razdoblje od 187 miliona godina trijasa, jure i krede

(5) „Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ br. 3/12, st.105 (koncesije)

(6)  Zemljište nema vidljivih onečišćivača, nema zagađenja, degradacije, ni devastacije zemljišta. Šire područje je na kiselosmeđim, oglejnim i ilumerizovanim tlima kisele reakcije.

(7) „Strateški plan za vode, zaštitu okoliša i komunalnu djelatnost općine Cazin 2010 – 2014“, Cazin

(8) Samoizlivajući izvori imaju nizijsku lociranost, dok na padini postoje vododerine, suha korita, koja su aktivna tokom obilnijih padavina i topljenja snijega. S obzirom na to da su parcele koje gravitiraju potoku Kelečevac u privatnom vlasništvu, te da je cjelokupno područje čisto i očuvano, neophodno je lokalnu zajednicu ohrabrivati i podržavati kako bi i ubuduće stanovništvo, razvijanjem svijesti o očuvanju okoliša, brinulo o čistoći vodotoka i preventivno djelovalo na potencijalna zagađenja (Abramov, N.N. (1974): Snabdevanje vodom stanovništva, industrije i poljoprivrede, „IP Građevinska knjiga“, Beograd)

(9) Srednja godišnja temperatura zraka je 9,5 °C, sa godišnjom amplitudom temperature zraka od 20,6 °C. Najhladniji mjeseci su: januar, zatim decembar i februar, dok su najtopliji juli, august, te juni http://bs.wikipedia.org/wiki/Cazin

(10) Stefanović, V. (1986): Fitocenologija sa pregledom šumskih fitocenoza Jugoslavije, „Svjetlost“, Sarajevo.

(11) Ibid.

(12) Erythronio – carpinetum illyricum zauzima brežuljkaste terene, u sastavu ova šuma, pored niza zajedničkih elemenata za hrastovo-grabove šume (kao npr. Athyrium filix femina, Nephrodium filix mas, Polypodium vulgare, Phyllitis scolopendrium, Polystichum lonchitis, Asplenium trichomanes, Campanula trahelium, Listera ovata, Asarum europaeum, Cicerbita alpina, Poa bulbosa, Geranium phaeum, Ranunculus lanuginosus, Knautia silvatica, Saxifraga rotundifolia, Heracleum sphondylium, Rosa pendulina, Geum rivale, Salvia glutinosa, Circaea alpina, Adenostyles alliariae, Mycelis muralis, Anemone hepatica, Lunaria rediviva, Carex silvatica, Festuca silvatica, Geranium robertianum, Asperula odorata, Galium silvaticum. Glechoma hederacea, Allium ursinum, Arum maculatum, i druge) ima i neke diferencijalne: Erythronium dens canis, Lathyrus montanus, Lusula pilosa, Melampyrum pratense, Polytrichum formosum, Primula vulgaris.

(13) Kotrošan, D., Bjedov, V., Kryštufek, B., (2005): Stanje istraženosti faune sisara Bosne i Hercegovine, radovi Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, No.1, st. 229-55, Sarajevo / rad u cijelosti dat u Prilogu

(14) Na samom području Radetine postoji više od trideset samoizlivajućih izvora, (prosječne izdašnosti ispod 3 l/s) koji prihranjuju potok Kelečevac. Vodotok je čist i bez potencijalnih zagađivača (nema divljih deponija, ljudska naselja nisu u blizini, poljoprivredne djelatnosti su, ako su prisutne, slične organskom uzgoju). Potok Kelečevac ima dvije riblje vrste; klen (Squalius cephalus) i škobalj (Chondostroma nasus), koje pripadaju „šaranima“ (Cyprinidae), što ukazuje na njihovu tolerantnost na slabiju obskrbljenost kisikom (usljed zagrijavanja vode pri niskom ljetnjem vodostaju).

(15) Gmizavci (Reptilia) su relativno dobro zastupljeni, gušterice i zmije koje karakteriziraju ovo područje, pokazatelj su dobrog biodiverziteta.

(16) Tokom terenskog uviđaja Kule Radetine, (prva dekada jula mjeseca) u potoku Kelečevac uočeno je više primjeraka juvenilnog stadija uskoškarog, turskog raka (Astacus leptodactylus). Rakovi ove vrste (Astacus leptodactylus), žive u nizijskim vodotocima, te su otoprni na lošiji fizikalno-hemijski kvalitet vode i dobro podnose veće oscilacije kisika i temperature. Za razliku od drugih evropskih vrsta porodice Astacidae, aktivni su i danju i noću, pa je unos hrane u organizam, a time i rast, veći i brži u odnosu na druge vrste. Stanovništvo, ne samo ovog područja, nego za sve očuvane i čiste riječne tokove, treba upozoravati na opasnost introdukcije invazivnih američkih rakova, koji su agresivniji od autohtonih evropskih vrsta, pa u kompeticiji za prostor i hranu istiskuju domaće vrste iz njihovih staništa.