početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Ženska gimnazija, historijska građevina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 69/12.

 


Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi članka V stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 6. lipnja 2012. godine, donijelo je

 

O D L U K U

 

I

 

Povijesna građevina – Ženska gimnazija u Sarajevu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik nalazi se na prostoru označenom kao k.č. 797, k.o. Sarajevo XIII (novi premjer), što odgovara k.č. 23, 26 i 27, k.o. Sarajevo CXXI (stari premjer), posjedovni list broj 1170, z.k. uložak broj 7 i 16, općina Stari Grad, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljenoga sukladno Aneksu 8. Općeg okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Službene novine Federacije BiH br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administracijske i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnoga spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacijske ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

U cilju trajne zaštite nacionalnoga spomenika utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na prostor definiran u točki I stavak 2. ove odluke:

-          Dozvoljeni su isključivo konzervacijsko–restauracijski radovi, radovi tekućega održavanja i radovi koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnoga za prostorno uređenje i stručno nadziranje nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine;

-          Prije početka konzervacijsko–restauracijskih radova na objektu izvršiti iscrpno snimanje stanja, te istraživačke radove koji će obuhvatiti analizu gradjevinskoga materijala i vrstu i ton boja spoljašnjih zidova fasade;

-          Projekt konzervacijsko–restauracijskih radova mora biti baziran na izcrpnome snimanju stanja objekta i treba uključiti metodološki pristup koji će biti usmjeren ka zaštiti povijesnih vrijednosti objekta;

-          Obvezno je sačuvati izvorni izgled objekta u pogledu obrade arhitektonskih pojedinosti, boje zidova, tretmana fasada, konstrukcije objekta i nagiba krova, te vrste krovnoga pokrivala i nije dopuštena promjena stilskih karakteristika uklanjanjem ili dodavanjem pojedinih dekoracijskih elemenata i arhitektonskih pojedinosti (kamene i druge plastike –nadvratnika, vijenaca i sl.);

-          Prilikom konzervacijsko-restauracijskih radova koristiti materijale iste kao izvorne, izvorne tehnike, obrade materijala;

-          Projektnom dokumentacijom obraditi dotrajale i oštećene elemente objekta i predvidjeti njihovu zamjenu sukladno gore navedenim metodima;

-          Dozvoljena je adaptacija prostora sa ciljem prilagodbe prostora suvremenim potrebama, pod uvjetom da se očuvaju stilske osobenosti objekta;

-          Objekt se može koristiti u edukacijske i kulturne svrhe, odnosno na način koji neće ugroziti integritet objekta, njegovu sigurnost i značenje u strukturi grada.

 

U svrhu zaštite i osiguranja uvjeta za konzervaciju i restauraciju nacionalnoga spomenika, utvrđuju se žurne mjere zaštite:

-          Izvršiti radove na sanaciji krovne konstrukcije i krovnoga pokrivala;

-          Izvršiti zaštitu objekata od negativnih spoljašnjih utjecaja.

 

IV

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno–planski spisi u dijelu u kojemu su oprečni odredbama ove odluke.

 

V

 

Svatko, a osobito nadležna tijela Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnome za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskome tijelu uprave nadležnome za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u točkama II – V ove odluke, te nadležnom općinskome sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.kons.gov.ba).

 

VIII

 

Prema članku V., stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

 

IX

 

Ova odluka stupa na snagu narednoga dana od dana objave u «Službenom glasniku BiH».

 

Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

 

Broj: 07.3-2.3-73/12-18

4. lipnja 2012.godine

Sarajevo

 

Predsjedateljica Povjerenstva

Amra Hadžimuhamedović

 

O b r a z l o ž e nj e

 

I – UVOD

Na osnovi članka 2, stavka 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, ustanovljenoga sukladno Aneksu 8. Općeg okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom, sukladno člancima V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovome statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to dobro podnesen zahtjev.

Mehmed Kenović iz Sarajeva dana 07.07.2010. godine, podnio je peticiju Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika za proglašenje Nekadašnje Ženske gimnazije, kod Drvenije, u Sarajevu, nacionalnim spomenikom BiH.

Ženska gimnazija u Sarajevu nalazi se i u okviru „Gradske ambijentalne cjeline Sarajeva“ koja se na Privremenoj listi nalazi pod rednim brojem 546.

Sukladno odredbama Zakona, a na osnovi članka V stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

Izjava o značaju dobra

Objekt Ženske gimnazije u Sarajevu, izgrađen u duhu neorenesanse tijekom austrougarskoga perioda posjeduje visoku ambijentalnu vrijednost u sklopu središnjega gradskog jezgra. Prvobitno je objekt imao funkciju Mjesne vojne komande, da bi, početkom dvadesetih godina XX stoljeća, u njega bila smještena Prva ženska gimnazija. Ta obrazovna ustanova za djevojke predstavljala je prvu školu, iz austrougarskoga perioda, gimnazijskoga tipa, koja je postala poznata po tome što je veliki broj učenica nakon polaganja mature tijekom perioda između dva svjetska rata, nastavilo školovanje i steklo akademsku naobrazbu.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

U tijeku vođenja postupka izvršen je uvid u:

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis, arhitektonsku snimku i fotografije;

-          uvid u sadašnje stanje dobra;

-          kopiju katastarskoga plana;

-          zemljišno–knjižni izvadak;

-          povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištene dokumentacije u okviru ove odluke.

 

Prema odredbi članka V stavak 2. Aneksa 8. Općeg okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 37. Poslovnika o radu Povjerenstva, prije donošenja konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, Povjerenstvo je dužno pružiti mogućnost vlasniku predloženoga nacionalnog spomenika, podnositelju peticije, institucijama nadležnim za očuvanje naslijeđa, stručnim i znanstvenim institucijama, stručnjacima i znanstvenicima, kao i drugim zainteresiranim osobama da iznesu svoje stavove. Dana 07.07.2010. godine Povjerenstvo je primilo Peticiju bez priloga. Sukladno tomu, Povjerenstvo je dopisom broj:

-          07.3-35.2-10/10-104, od 08.07.2010. godine zatražilo dostavu dokumentacije i stavova u vezi sa proglašenjem današnje Mješovite srednje poljoprivredno–veterinarske i prehrambene škole u Sarajevu od: Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnoga ministarstva kulture i sporta, Arhiva BiH, Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo; Zavoda za zaštitu kulturno–povijesnoga i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo, Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajeva, Općine Stari Grad i Uprave Mješovite srednje poljoprivredno–veterinarske škole u Sarajevu.

-          Uprava Mješovite srednje poljoprivredno–veterinarske i prehrambene škole u Sarajevu je dopisom broj 0205-69/10, od 17.08.2010. godine odgovorila da je suglasna sa prijedlogom za proglašenje objekta nacionalnim spomenikom.

 

Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Ženska gimnazija u Sarajevu nalazi se na lijevoj obali Miljacke u neposrednoj blizini Drvenija mosta. U istom nizu prema istoku duž ulice Hamdije Kreševljakovića(1) nalazi se suvremeni stambeno–poslovni objekt u izgradnji, zgrada Jevrejske općine građena u periodu između dva svjetska rata i Aškenaska sinagoga(2).

Nacionalni spomenik nalazi se na zemljištu označenom kao k.č. 797, k.o. Sarajevo XIII (novi premjer) odnosno k.č. 23, 26 i 27 k.o. Sarajevo CXXI (stari premjer), p.l. 1170, z.k. uložak br. 7 i 16, općina Stari Grad, Kanton Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.         

Povijesni podaci

Zgrada austrougarske Vojne komande kod Drvenija mosta(3), gdje je kasnije smještena Ženska gimnazija, izgrađena je prije 1898. godine po projektu Hansa Niemeczeka(4). Prvobitna zgrada Mjesnog zapovjedništva (Platz-kommande)(5) je predstavljala trokatnicu izgrađenu u neorenesansnom stilu, sa ulaznom fasadom okrenutom prema istoku i zabatnim zidom prema zapadu. Vlasnik nekretnine do 1898. godine je bio veleposjednik Javer eff. Baruh, od kojeg Vrhbosanska nadbiskupija u Sarajevu kupuje nekretninu. Nadbiskup Stadler, odmah po obavljenoj kupovini, objekt izdaje u zakup austrougarskoj vojsci(6).

Zbog centralizacije svih vojnih komandnih službi i potrebe za povećanjem prostora, arhitekti Josipu Vancašu, iste 1898. godine vojna uprava austrougarske vojske povjerava izradu projekta dogradnje prema zapadu, i adaptacije postojeće zgrade. Vancaš projektira i vrši nadzor, a izvedba je bila povjerena poduzetničkom poduzeću u vlasništvu I. Holza I F. Wymlatila. Izgradnja nove zgrade je započeta sredinom srpnja 1898. godine, a završena je sredinom lipnja 1899. godine. Zgrada je dograđena u istome neorenesansnom maniru prema zapadu oko središnje postavljenoga svjetlarnika. Iste godine su započeti radovi na adaptaciji postojećega istočnog dijela koji su završeni kolovoza mjeseca 1899. godine(7).

U originalnoj formi u suterenu je bila smještena kuhinja i blagovaonica za oficire, magacin, arhiv i ostave. Prizemlje, prvi i drugi kat su bili rezervirani za urede, a na trećem katu su se nalazile prostorije za društveni život(8).

            U istoj ulici Terezija(9) Ludwig Huber godine 1900/01 izvodi zgradu “Filipovića kasarne”(10), tako da su u tri godine završena dva značajna vojno–komandna objekta austrougarske vojske na potezu od Bistrika do Drvenija mosta.

Godine 1917. iz objekta se izmješta vojno Mjesno zapovjedništvo i smješta se Opća pripomoćna zaklada pod upravom Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu. Nakon završetka Prvog svjetskog rata, 1919. godine u zgradu je prvobitno smješten Državni erar(11), da bi tek u periodu između dva svjetska rata, 1923. godine objekt dobio svoju konačnu funkciju vaspitno–obrazovne institucije, s obzirom da je u njega smještena Ženska gimnazija.

Nastanak Ženske gimnazije u Sarajevu je vezan uz austrougarski period i različite društvene prilike, kada je vaspitno–obrazovna institucija bila pridružena Realnoj gimnaziji smještenoj u zgradi sa druge strane rijeke Miljacke(12).

Na samome početku austrougarskoga perioda, nova uprava se posvećuje osnivanju državnih srednjih škola. Pored gimnazija, otvaraju se učiteljske, trgovačke, zanatske i poljoprivredne, te više djevojačke škole. Za većinu škola građeni su namjenski objekti prema tadašnjim europskim standardima sa kabinetima prirodnih znanosti i školskim knjižnicama, a profesori su dolazili iz svih krajeva monarhije. Austrougarska vlast je, sukladno svojoj politici, osnivala multikonfesionalne obrazovne institucije čime je nastojala postupno liberalizirati bosanskohercegovačko društvo, a sve u cilju stvaranja sloja obrazovanih ljudi koji će biti kadri ispuniti ciljeve monarhije na tlu Bosne i Hercegovine. Modernizacija školstva je imala dugoročan utjecaj na politički, ekonomski, socijalni i kulturni razvoj(13). Takva obrazovna politika će dovesti do određene emancipacije društva. Unaprjeđenje cjelokupnoga obrazovnoga sustava neće dovesti do toga da ženska djeca pohađaju nastavu gimnazijskog tipa, već će to ostati privilegija muške djece. Austrougarska monarhija, koja je počivala na tradicijskoj patrijarhalnoj društvenoj matrici, već 1879. godine osniva Realnu gimnaziju, na osnovi naredbe tadašnje Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu(14). Nakon toga, osnovana je multikonfesijska državna Gimnazija za mušku djecu 1893. godine u Mostaru, a dvije godine kasnije i Gimnazija u Banjoj Luci. Muške gimnazije su osnovane u Tuzli i Bihaću 1899. odnosno 1911. godine.

Djeci ženskog spola nije bio dopušten redovan upis u Realnu gimnaziju u Sarajevu, smještenu u zgradi na suprotnoj obali Miljacke, do 1909. godine, od kada su ženska djeca mogla dobiti status hospitanata ili privatista, odnosno polagati ispit na kraju školske godine(15). Redovito pravo upisa u gimnaziju u Sarajevu djevojke su dobile tek nakon završetka Prvog svjetskoga rata, početkom školske 1919./20. godine(16). Broj upisane ženske djece se neprestano povećavao, tako da je školske 1923./24. godine od ženskih odjeljenja pri muškoj Gimnaziji osnovana posebna škola pod imenom Prva državna ženska realna gimnazija u Sarajevu(17).

Godine 1923., institucija Ženske gimnazije je dobila svoje konačno sjedište u zgradi nekadašnje Vojne komande iz austrougarskoga perioda. U prvoj godini rada, u Ženskoj gimnaziji je bilo sedam razreda, dok je osmi razred radio u sastavu obližnje Prve muške gimnazije(18). Već u drugoj godini broj učenica je narastao na 500, a bilo je 40 nastavnica, s tim da je kasnije otvorena mogućnost upošljavanja profesora muškoga spola(19). Neposredno prije Drugog svjetskoga rata, Ženska gimnazija je po broju đaka bila među najvećim ustanovama u zemlji, s obzirom da se u njoj školovalo oko 1500 učenica. Broj maturantkinja se godišnje kretao između 30 i 40, a neposredno pred Drugi svjetski rat taj broj se popeo na 80. Zahvaljujući predanom radu osobito selekcioniranog nastavnog osoblja, veliki broj učenica je kasnije nastavio školovanje i stekao univerzitetsku naobrazbu(20).

Kontinuitet vaspitno–obrazovne aktivnosti u objektu na lijevoj obali Miljacke kod Drvenija mosta će biti prisutan i u periodu nakon Drugog svjetskog rata. Tijekom druge polovice XX stoljeća objekt ne mijenja funkciju, ali je umjesto Ženske gimnazije otvorena Poljoprivredno–veterinarska i prehrambena škola, koja je i danas aktivna. U istom periodu vršeni su manji enterijerski građevinski zahvati koji nisu bitno utjecali na autentično stanje objekta, izuzev izmjene stubišnih krakova između prizemlja i drugoga kata istočnog stubišta. Izmijenjene su i stubišne ograde na oba stubišta unutar objekta. U istome periodu je izvršeno uređenje školskoga igrališta na istočnoj strani.

Tijekom zadnjeg rata u BiH (period 1992. – 1995.) objekt je granatiran, usljed čega su oštećeni pokrov i fasade. Nakon rata su izvršeni popravci objekta i adaptacija podruma, a škola je nastavila sa svojom redovitom aktivnošću.

Nakon 1995. godine izvršen je djelimični popravak oštećenoga pokrova, krovne konstrukcije i oštećenih fasada, što je samo djelimice spriječilo prodor atmosferske vlage u objekt. Školski ulaz na zapadu je zatvoren, a sporedni ulaz na istoku koji vodi do igrališta, je dobio funkciju glavnoga ulaza. Izvršen je popravak školske kino–sale na trećem katu.

Godine 2003. izvršena je adaptacija podrumskih prostorija škole uz potporu njemačke organizacije “Handwerkskammer Koblenz”. Tom prilikom su izgrađeni suvremeni sadržaji za praktičnu nastavu: opremljene su prostorije za uzgoj gljiva, prostorija za preradu mesa, pekara, a otvorene su prodavnica i školska menza. Na sjevernoj strani je otvoren novi ulaz koji povezuje Drvenija most sa školskom menzom.

 

2. Opis dobra

Ženska gimnazija u Sarajevu ima približno pravokutnu osnovicu dimenzija 36,50 x 27,00 m. Katnost građevine iznosi Sut+P+3+tavan, njezina visina do krovne strehe iznosi 19,70 m, a do sljemena krova iznosi 23,90 m. Po stilskome određenju građevina se može svrstati u povijesne objekte građene u neorenesansnom duhu, koji su tijekom postojanja dograđivani i mijenjali namjenu.

Na objektu se nalaze dva središnje postavljena ulaza. Prvi ulaz se nalazi na zapadnoj strani i usmjeren je ka ulici Hamdije Kreševljakovića i Drvenija mostu, dok se drugi ulaz nalazi na istočnoj strani i usmjeren je ka školskome igralištu(21). Oba ulaza predstavljaju masivna drvena dvokrilna vrata sa nadsvjetlom ukupnih dimenzija 1,60m x 3,50 m, odnosno 1,60 x 2,90 m. Na objektu se nalazi i sporedni ulaz na sjeverozapadu dimenzija 0,90m x 2,05 m, kojim je povezana đačka menza sa Drvenija mostom.

Prizemlje objekta je izvedeno oko središnjega svjetlarnika, oko kojega se cijelim obimom proteže hodnik kojim se pristupa učionicama i drugim prostorijama raspoređenima po obodu etaže.

Prvi prostor u prizemlju, gledajući s istoka, predstavlja stubište dimenzija 8,40 x 3,10 m gdje je smješteno dvokrako kameno stubište. U osovini stubišta se nalazi pravokutni svjetlarnik dimenzija 15,80 x 1,90 m(22). Sa sjeverne i južne strane svjetlarnika smješteni su široki hodnici dimenzija od po 24,20 x 4,10 m(23), koji su dvokrilnim vratima povezani sa istočnim stubištem.

Na zapadni kraj svjetlarnika se nadovezuje zapadno stubište u kojemu je smješteno trokrako stubište širine stuba od 1,30 m. Između zapadnoga stubišta i središnjega zapadnog ulaza, smješten je vjetrobran dimenzija 4,80 x 2,90 m(24).

Na spoljašnjim stranama prizemne etaže, prema istoku, sjeveru, jugu, zapadu, sjeveru i istoku raspoređeni su kabineti, laboratoriji, učionice, sale i sporedne prostorije širine od 5,00 m. Na južnoj strani se nalazi sala za tjelesni odgoj dužine 19,00 m, na koju se nadovezuju spremište, kotlovnica i radiona dužine 7,30 m. Na zapadu se nalazi arhiv i kabinet gdje je smješten laboratorij za učenike koji se školuju za frizere, dužine 5,50 m. Taj kabinet je spojen sa prostorijom na sjeverozapadu iste namjene, dužine 12,50 m. Na sjeveru sa nalaze još 3 kabineta ukupne dužine 22,00 m. Na istočnoj strani se nalaze po jedan kabinet i sporedna prostorija dimenzija 6,00 x 5,00 m odnosno 5,00 x 5,00 m.

Prostorni raspored prvoga i drugoga kata je gotovo isti kao raspored prizemlja, a razlika je samo u namjeni obodnih prostorija, gdje su na prvome katu smještene isključivo učionice, izuzev prostora na istoku gdje je smješten sanitarni blok. Drugi kat se razlikuje od prvoga po tome što prostorije na južnoj strani imaju namjenu upravnih prostorija. Tu je smještena zbornica ukupnih dimenzija 19,00 x 5,00 m, na koju se nadovezuje kabinet direktora i njegovoga zamjenika i tajnika, kao i školska knjižnica. Drugi kat se razlikuje od kata ispod i po tomu što je dio sjevernoga dijela hodnika pretvoren u kabinet dimenzija 12,00 x 4,10 m.

Raspored trećega kata se razlikuje od ostalih po tome što je ta etaža uža u odnosu na etaže ispod za prostorije smještene na sjeveru i jugu objekta. Sa istočnoga stubišta se pristupa prostorijama smještenim na sjevernoj strani – kino-sali dimenzija 19,50 x 4,10 m i pomoćnim prostorijama dimenzija 4,10 x 4,10 m. Istim stubištem se pristupa kabinetima namijenjenima praktičnoj nastavi za kozmetičarke smještenima iznad hodnika drugoga kata na jugu, ukupnih dimenzija 22,50 x 4,10 m. Zapadnim stubištem je omogućen pristup kabinetima na zapadnoj strani, kao i jednome kabinetu na jugu dimenzija 8,60 x 4,10 m.

Sa oba stubišta omogućen je pristup tavanskom prostoru, smještenom iznad čitave treće etaže.

U sklopu objekta značajno mjesto zauzima podrumski prostor kojemu se pristupa istočnim i zapadnim stubištem. Organizacija prostora podruma je slična prostornoj organizaciji prizemlja, osim što je hodnik znatno sužen (1,80 m odnosno 1,00 m) s obzirom da su prema središnjemu svjetlarniku postavljene prostorije različitih namjena (magacin, garderobe i druge prostorije širine 4,50 m odnosno 3,00 m). Na južnoj strani se nalazi prostorija za uzgoj gljiva dimenzija 5,00 x 14,00 m, na koju se nadovezuju spremišta za ugalj i pomoćne prostorije. Na istočnoj strani se nalazi pekara i još jedna prostorija za uzgoj gljiva, dok se na sjevernoj strani nalaze prostorije širine 5,00 m gdje su smještene mesarske i pekarske radionice. Na sjeverozapadnoj strani se nalaze đačka menza i javna prodavnica gdje je moguće naći prehrambene proizvode dobijene kao rezultat đačkih nastavnih aktivnosti.

Fasade objekta predstavljaju strogo simetrične neorenesansne kompozicije, koje su bile rezervirane za monumentalne objekte iz austrougarskoga perioda, primjerene vojno–komandnome središtu. Svi otvori na fasadi su pravokutnoga oblika, izuzev lučnog nadsvjetla iznad kasnije dograđenoga ulaznog portala na zapadnoj fasadi. Prizemlje je obrađeno kvadarskom rustikom sa dubokim fugama, i sa sve četiri strane je odvojeno plitkim vijencem od etaža iznad. Prvi i drugi kat su odvojeni od trećega širokim vijencem izvedenim u gornjoj zoni parapeta otvora trećega kata. Iznad prozora prvoga kata postavljeni su timpanoni, dok je u visini parapeta izvedena balustrada. Zona trećega kata, koja je smaknuta prema unutarnjosti, na sjeveru i jugu je odvojena od zone potkrovlja širokim vijencem iznad kojega se nalazi balustrada.

Istočna fasada i zapadna fasada predstavljaju strogo simetrične kompozicije gdje se u visini svake etaže nalazi po 5 prozorskih otvora dimenzija 120 x 220 cm, odnosno 120 x 200 cm. Na blago povučenim bočnim stranana, u zoni prizemlja, prvoga i drugoga kata nalazi se još po jedan istovjetan prozorski otvor. Ulazni portali se nalaze u središnjoj zoni fasada. Istočni portal čine masivna dvokrilna vrata ostakljena u gornjoj zoni i sa nadsvjetlom ukupnih dimenzija 1,60 x 2,90 m. Zapadni portal je dimenzija 1,60 x 3,50 m, a iznad pravokutnoga nadsvjetla je pozicionirano lučno nadsvjetlo prečnika koji odgovara širini portala.

Sjeverna i južna fasada predstavljaju gotovo istovjetne kompozicije gdje se na svakoj etaži nalazi po 13 prozorskih otvora, izuzev u razini povučene treće etaže gdje se nalazi 9 prozorskih otvora. Središnji dio obje fasade, u razini od prizemlja do drugoga kata, gdje se nalaze po 3 prozorska otvora je završen timpanonom širine 9,50 m. Razlika između tih fasada je u tomu što se na sjevernoj fasadi, pojavljuju i dvokrilni prozori dimenzija 120 x 160 cm u razini suterena, postavljeni u osovinama prozora etaža iznad(25).

U pogledu materijalizacije, vanjski i unutarnji nosivi zidovi objekta sačinjeni su od opeke, a originalna horizontalna konstrukcija je drvena. Originalno kameno stubište na zapadu je uklonjeno od prizemlja do drugoga kata i umjesto njega je postavljeno armirano–betonsko stubište pokriveno vještačkim kamenom. Ograda stubišta je metalna iz perioda druge polovice XX stoljeća.

Krovna konstrukcija je drvena, a krov je pokriven pocinčanim limom. Konstrukcija stropa iznad suterena izvedena je u svodu zidanom opekom koja je oslonjena na čelične traverse postavljene okomito na vanjske nosive zidove u smjeru istok – zapad, ali i sjever – jug. Kompletna fasada je malterisana, a u razini prizemlja su izvedeni rustični kvaderi, izuzev kamenoga sokla visine od 1,00 m. Vanjska i unutarnja stolarija je drvena, podovi učionica su pokriveni drvenim parketom ili vinil-podom, izuzev podne obloge tavana gdje su sačuvane tavele. Podovi podruma su pokriveni keramikom suvremene izrade. Dimenzije dvokrilnih vanjskih prozora sa nadsvjetlom iznose 1,20 m x 2,20 m, odnosno 1,20 m x 2,00 m.

Debljina vanjskih nosivih zidova u razini suterena iznosi 90 cm, a njihova debljina se na gornjim katovima reducira na 66 cm i manje. Debljina pregradnih zidova u unutarnjosti objekta iznosi 30 cm, 20 cm i 12 cm. Svijetla visina podruma iznosi 2,60 m, prizemlja i prvog kata 4,40 m, drugog kata 3,90 m i trećega kata 3,40 m. Debljina međukatne konstrukcije iznosi 60 cm.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Na privremenoj listi nacionalnih spomenika, Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Ženska gimnazija u Sarajevu je upisana pod rednim brojem 546, i to pod složenim nazivom „Gradska ambijentalna cjelina Sarajeva“.

Po podacima dobijenim od strane Zavoda za zaštitu spomenika Federalnog ministarstva kulture i sporta(26), objekt Ženske gimnazije u Sarajevu je evidentiran pod nazivom „Zgrada vojne komande, Dobrovoljačka 79“, ali nije upisan u registar spomenika kulture.

Zgrada Ženske gimnazije u Sarajevu je evidentirana od strane Zavoda za kulturno-povijesno i prirodno naslijeđe Kantona Sarajevo pod imenom „Zgrada vojne komande (dugogodišnja zgrada Ženske gimnazije), H. Kreševljakovića“, pod točkom 3., u sklopu stavka 4.3.01. – Kasarne (4. Fortifikacijske cjeline i vojna arhitektura, 4.3. Objekti vojne namjene), ali nije upisana u registar spomenika kulture.

Zgrada Ženske gimnazije se nalazi u obuhvatu „Izmjene i dopune Regulacionog plana Mjedenica“ („Službene novine Kantona Sarajevo“ broj 10/02). Navedenim Planom predmetni objekt je zadržan u postojećim gabaritima, a sukladno Separatom Zavoda za kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe Kantona Sarajevo(27).

 

4. Istraživački i konzervacijsko–restauratorski radovi

Na objektu nisu vršeni posebni konzervacijsko–restauratorski radovi, ali su vršene adaptacije uslovljene promjenama namjene objekta tijekom njegovoga postojanja.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Zgrada Ženske gimnazije se nalazi u relativno dobrom konstruktivnom stanju, ali s obzirom da nikada nije izvršen popravak krovne konstrukcije i pokrova, atmosferska vlaga prodire u objekt. Na fasadama objekta su vidljiva oštećenja izazvana ratnim granatiranjem, ali i prodorom vlage iz neispravnih vertikalnih oluka. Dio stubišta istočnog dijela objekta je izmijenjeno, kao i stubišna ograda zapadnoga dijela.

Unutarnjost objekta je primjereno održavana, a suvremeno opremljeni prostori za praktičnu nastavu u podrumu osiguravaju izuzetne uvjete za naobrazbu polaznika škole.

 

6. Specifični rizici

-          prodor atmosferske vlage u objekat.

 

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH” br.33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je bazirana na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje (dobra nastala od prapovijesti do 1960. godine)

B.         Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Kvaliteta obrade

ii.          Kvaliteta materijala

iii.         Proporcije

iv.         Kompozicija     

C.         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

i.          Djelo značajnoga umjetnika ili graditelja

D.         Simbolička vrijednost

i.          Značaj za identitet grupe ljudi

E.         Ambijentalna vrijednost

i.          Značenje u strukturi i slici grada

ii.          Objekt ili skupina objekata je dio cjeline ili područja

F.         Izvornost

i.          Oblik i dizajn

ii.          Materijal i sadržina

iii.         Položaj i smještaj u prostoru

G.         Cjelovitost

i.          Fizička cjelovitost(kompaktnost)

ii.          Homogenost

iii.         Zaokruženost (kompletnost)

iv.         Nenarušenost stanja

 

Sastavni dio ove odluke su:

-          Imovinsko–vlasnička dokumentacija

-         kopija katastarskog plana 797, k.o. Centar Sarajevo XIII (novi premjer), p.l. 1170, br. plana: 3, 4; Razmjera 1:1000 (stari premjer k.č. br. 23, 26, 27, mahala CXXV), izdata 13.07.2010. godine od strane Službe za imovinsko– pravne, geodetske poslove i katastar Općine Stari Grad, Kanton Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina;

-         Zemljišnoknjižni izvadak za zemljišne parcele k.č. br. 23, 26, 27, k.o. Sarajevo mahala CXXV, broj z.k. uloška 16 i 7 (stari premjer), Nar. br. 065-0-Nar-II-010-044968 i 065-0-Nar-II-010-044969 od 18.08. 2010. i 19.08.2010., izdao Zemljišno knjižni ured Općinskog suda u Sarajevu, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

-          Dokumentacija o prethodnoj zaštiti dobra

-         Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sklopu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj 07-40-4-2861-1/10 od 15.07.2010;

-         Dopis Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo broj 02-23-4294/10 od 12.07.2010.

-          Fotodokumentacija

-         Povijesna fotografija Ženske gimnazije u Sarajevu iz austrougarskog perioda, Ibrahim Krzović. Arhitektura Bosne i Hercegovine, 1878. – 1918. Sarajevo: Umjetnička galerija BiH, 1987., 73;

-         Fotografije trenutnoga stanja Ženske gimnazije u Sarajevu uradio arhitekt Adi Ćorović, 2010. i 2012. godine. (fotografirano digitalnim fotoaparatom Sony DSC–H10)

-          Tehnička dokumentacija

-         Tehnički nacrti – tlocrti Ženske gimnazije u Sarajevu – Arhiv Mješovite srednje poljoprivredno-veterinarske i prehrambene škole iz 2005. godine.

-          Ostala dokumentacija

-         Dopis Uprave Mješovite srednje poljoprivredno-veterinarske i prehrambene škole iz Sarajeva broj 0205-69/10 od 17.08.2010. godine.

 

Korištena literatura

Tijekom vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom, korištena je sljedeća literatura:

 

1973.    Bejtić, Alija. Ulice i trgovi Sarajeva. Sarajevo: Muzej grada Sarajeva, 1973.

 

1984.    Papić, Mitar. Školstvo u Bosni i Hercegovini 1918-1941. Sarajevo: Veselin Masleša, 1984.

 

1987.    Krzović, Ibrahim. Arhitektura Bosne i Hercegovine, 1878. – 1918. Sarajevo: Umjetnička galerija BiH, 1987.

 

1988.    Kurto, Nedžad. Arhitektura secesije u Sarajevu, doktorska disertacija. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, 1988.

 

1988.    Spasojević, Borislav. Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu. Sarajevo: Svjetlost, 1988.

 

1989.    Božić, Jela. Arhitekt Josip pl. Vancaš, značaj i doprinos arhitekturi Sarajeva u periodu austrougarske uprave, doktorska disertacija. Sarajevo: Arhitektonski fakultet u Sarajevu, 1989.

 

1998.    Kurto, Nedžad. Arhitektura Bosne i Hercegovine – Razvoj bosanskog stila. Sarajevo: Sarajevo publishing, MCM, 1998.

 

1999.    Bukvić, Zlata i drugi autori. Prva gimnazija – 120 godina Prve gimnazije u Sarajevu, 1879. – 1999. Sarajevo: I gimazija, Sarajevo, 1999.

 

2006.    Odluka o proglašenju Aškenaskog hrama u Sarajevu nacionalnim spomenikom, donesena na sjednici Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 4. do 10. srpnja 2006. godine u Sarajevu

 

2009.    Školstvo u BiH u austrougarskom periodu (1878. – 1918.), Arhiv BiH, ožujak 2009.

 

2010.    http://sarajevo18781918.blogger.ba/arhiva/2005/05/19/40343 06 juli 2010

2010.    http://www.arhivsa.ba/vodic/413.htm 06. srpanj 2010. Sign.UŠ-125

2011.    Odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika o proglašenju Graditeljske cjeline školskih zgrada iz Gimnazijske ulice u Sarajevu nacionalnim spomenikom, ožujak 2011.


(1) Tijekom austrougarskoga perioda ulica je nosila ime Terezija, a od 1931. do zadnjeg rata u BiH ulica je nosila ime Dobrovoljačka, po Dobrovoljačkoj diviziji formiranoj u Rusiji tijekom Prvog svjetskoga rata. – Alija Bejtić, Ulice i trgovi Sarajeva, Sarajevo: Muzej grada Sarajeva, 1973., 140., 141.

(2) Odluka o proglašenju Aškenaskog hrama u Sarajevu nacionalnim spomenikom, donesena na sjednici Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 4. do 10. srpnja 2006. godine u Sarajevu

(3) Objekt nekadašnje Vojne komande je građen po Novom građevinskom redu iz 1893. godine, koji se nije razlikovao od prvog građevinskog reda – „Bauordnung“-a iz 1880. godine, osim što su postojeće norme detaljnije razrađene i uvedena je obveza predavanja projekta i komisijskog pregleda lokacije na licu mjesta. Već građevinskim redom iz 1880. godine propisana je spratnost objekata u centralnom ravničarskom dijelu grada, gdje je izgrađena komandna zgrada – Borislav Spasojević, Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu, Sarajevo: Svjetlost, 1988., 15., 16.

Ranijim građevinskim pravilnikom iz 1880. godine, čije su norme preuzete Novim redom iz 1893., uvode se novi materijali, a osobito se favorizira kvalitetna opeka od koje je izgrađen objekat – Nedžad Kurto, Arhitektura Bosne i Hercegovine – Razvoj bosanskog stila, Sarajevo: Sarajevo publishing, MCM, 1998., 19., 20.

(4) Jela Božić, Arhitekt Josip pl. Vancaš, značaj i doprinos arhitekturi Sarajeva u periodu austrougarske Uprave, doktorska disertacija, Sarajevo: Arhitektonski fakultet u Sarajevu, 1989., 138.

http://sarajevo18781918.blogger.ba/arhiva/2005/05/19/40343 06. srpanj 2010.

(5) Nedžad Kurto, Arhitektura secesije u Sarajevu, doktorska disertacija, Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, 1988., 78

(6) Jela Božić, Nav. djelo, 1989., str. 138.

(7) Jela Božić, Nav. djelo, 1989., str. 138., 242.; Ibrahim Krzović, Nav. djelo, 1987., 116.

(8) Jela Božić, Nav. djelo, 1989., str. 138., 242.; Ibrahim Krzović, Nav. djelo, 1987., 116.

(9) Današnja ulica Hamdije Kreševljakovića

(10) Prvobitni nerealizirani projekt „Filipovića kasarne“ potpisan je od strane Franca Blažeka i Karla Paržika – Nedžad Kurto, Arhitektura Bosne i Hercegovine - Razvoj Bosanskog stila, Sarajevo: Sarajevo Publishing, 1998., 338., 344., 345.

(11) Ibrahim Krzović, Arhitektura Bosne i Hercegovine, 1878. – 1918, Sarajevo: Umjetnička galerija BiH, 1987., 116.

(12) Vidi odluku Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika o proglašenju Graditeljske cjeline školskih zgrada iz Gimnazijske ulice u Sarajevu nacionalnim spomenikom, na sjednici održanoj ožujka mjeseca 2011. godine u Sarajevu

(13) Školstvo u BiH u austrougarskom periodu (1878. – 1918.), Arhiv BiH, ožujak 2009. godine

(14) Zlata Bukvić i drugi autori, Prva gimnazija – 120 godina Prve gimnazije u Sarajevu, 1879. – 1999., Sarajevo: Prva gimazija, Sarajevo, 1999., 7.

(15) Od 2. kolovoza 1918. godine privremeno je dozvoljen upis ženskoj djeci u Realnu gimnaziju koja tada nosi naziv Državna velika gimnazija. Narodno vijeće 1918./19. godine dozvolilo je upis ženskoj djeci koja su završila I i II razred status redovnih učenica. – Zlata Bukvić i drugi autori, Nav. djelo, 1999., 13.

(16) Nisu postojali preduvjeti za trenutačno otvaranje nove škole, tako da su su u Drugoj muškoj gimnaziji otvorena posebna odjeljenja za učenice. – Mitar Papić, Školstvo u Bosni i Hercegovini 1918. – 1941, Sarajevo: Veselin Masleša, 1984., 114.

(17) Mitar Papić. Nav. djelo, 1984., 114.; Državna ženska realna gimnazija u Sarajevu, Godišnji izvještaj za školsku godinu 1929./30., Sarajevo, 1930. godine, 1. http://www.arhiv.ba/vodic/413.htm 06. juli 2010., sign. PŽRG-177

(18) Mitar Papić, Nav. djelo, 1984., 114. i 115.; Državna ženska realna gimnazija u Sarajevu, Nav. djelo, 1930., 1.

(19) Mitar Papić, Nav. djelo, 1984., 115.

(20) Mitar Papić, Nav. djelo, 1984., 115.

(21) Zapadni ulaz je predstavljao središnji ulaz u školu do zadnjega rata u BiH, ali je tada zatvoren, te se kao ulaz isključivo koristi istočni ulaz.

(22) Na krajnjoj istočnoj strani, u širini svjetlarnika je izgrađena portirnica

(23) U sjevernome hodniku je smještena školska muzejska zbirka narodnih nošnji i poljoprivrednih oruđa, dok je južni pregrađen na dva dijela od kojih je istočni manji (2,75 x 4,10 m) u odnosu na zapadni (20,90 x 4,10 m), u čijemu se sastavu nalazi nekoliko sporednih prostorija i sekundarnih hodnika.

(24) Cijelom širinom vjetrobrana izvedene su iznimno široke (2,90 m) monolitne kamene stube.

(25) Izuzetak predstavlja krajnji otvor na zapadu usmjeren ka Drvenija mostu koji je pretvoren u sporedni ulaz dimenzija 90cm x 205cm

(26) Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sklopu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj 07-40-4-2861-1/10 od 15.07.2010.

(27) Dopis Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo broj 02-23-4294/10 od 12.07.2010.



Ženska gimnazijaSjeverna fasadaZapadna fasadaIstočna fasada
Južna fasadaUlaz sa zapadaUnutrašnje dvorištePrizemlje - ulaz sa zapada
Prizemlje - stepenište na istokuPrizemlje - učionicaSprat - unutrašnjostPotkrovlje


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: