početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Zmajevac, historijsko područje

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 69/12.


Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39 stav 1 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 6. juna 2012. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Istorijsko područje – Zmajevac, opština Čelinac, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čine mjesto i ostaci praistorijske gradine, kasnoantičkog utvrđenja i srednjovjekovnog grada Zmajevca.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 210 /1 (novi premjer), posjedovni list broj 181/3, što odgovara k.č. 88/1 (stari premjer), ZK uložak broj 88/1, k.o. Čelinac Gornji, opština Čelinac, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, ustanovljene u skladu sa Aneksom 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 9/02, 70/06 i 64/08).

 

II

 

Vlada Republike Srpske dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdiće tehničke uslove i obezbijediti finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

U svrhu trajne zaštite nacionalnog spomenika na prostoru definisanom u tački I stavak 3. ove odluke primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:

-          dozvoljeni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tekućem održavanju, uključujući i one radove koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-          prostor spomenika biće otvoren i dostupan javnosti, a može da se koristi u obrazovne i kulturne svrhe;

-          dozvoljeno je obavljanje radova na infrastrukturi, uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;

-          radovi na uređenju lokaliteta i radovi na saniranju oštećenja dozvoljeni su isključivo uz prethodno izrađen plan sanacije, restauracije i konzervacije, te odobrenje nadležnog ministarstva i nadzor nadležne službe zaštite;

-          područje predstavlja arheološki lokalitet, pa je prilikom obavljanja istražnih radova obavezno obezbijediti prisustvo arheologa;

-          zabranjeno je odlaganje svih vrsta otpada.

 

Vlada Republike Srpske dužna je posebno da obezbijedi provođenje sljedećih mjera:

-          izradu geodetskog snimka postojećeg stanja;

-          izradu Projekta sanacije, restauracije i konzervacije nacionalnog spomenika;

-          izradu programa redovnog održavanja spomenika.

 

IV

 

Svi pokretni nalazi koji, u toku arheološkog istraživanja, budu nađeni, biće pohranjeni u najbližem muzeju koji ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke uslove ili u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i prezentovani na odgovarajući način.

Sav pokretni i nepokretni arheološki materijal koji bude nađen u toku arheoloških istraživanja neophodno je stručno obraditi.

Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja dužan je nakon izvršenih arheoloških radova podnijeti izvještaj Komisiji i instituciji koja je obavila istraživanja.

Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja mora imati na raspolaganju sav pronađeni pokretni i nepokretni arheološki materijal dok traje istraživanje i dok ne završi izvještaj, a najduže za period od tri godine.

Paralelno s izvođenjem arheoloških istraživanja, neophodna je sukcesivna konzervacija nepokretnih nalaza na lokalitetu i konzervacija pokretnog arheološkog materijala i njegovo pohranjivanje u odgovarajuće prostore (depoe).

Nakon dostavljanja izvještaja o provedenom istraživanju, Komisija će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti primjenjivane mjere zaštite koje Komisija utvrđuje.

Pokretne nalaze iz stava 1. ove tačke nije dozvoljeno iznositi iz Bosne i Hercegovine.

Izuzetno od odredbe stava 7. ove tačke, ukoliko voditelj istraživanja utvrdi da je neophodna obrada nekog nalaza izvan zemlje, dokaze o tome prezentiraće Komisiji, koja može dozvoliti privremeno iznošenje nalaza iz zemlje pod detaljno utvrđenim uslovima njegovog iznošenja, postupanja s njim u toku boravka izvan zemlje i njegovog povratka u Bosnu i Hercegovinu.

 

V

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti u dijelu u kojem su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

VI

 

Svako, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili dovedu u pitanje njegovu zaštitu.

 

VII

 

Ova odluka dostaviće se Vladi Republike Srpske, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i opštinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra radi provedbe mjera utvrđenih u tačkama II – VI ove odluke, te nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VIII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na veb stranici Komisije (http://www.kons.gov.ba).

 

IX

 

Prema članu V., stav 4. Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

X

 

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objave u «Službenom glasniku BiH».

 

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

 

Broj: 05.2-2.3-73/12-17

4. juna 2012. godine

Sarajevo

 

Predsjedavajuća Komisije

Amra Haimuhamedović

 

O b r a z l o ž e nj e

 

I – UVOD

Na osnovu člana 2. stav 1 Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Narodna biblioteka “Ivo Andrić”, Čelinac (Vojvode Mišića bb, 78240 Čelinac), dostavila je dana 15. 04. 2003. godine prijedlog/peticiju za proglašenje Starog grada Zmajevca, Čelinac, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Narodna biblioteka “Ivo Andrić” Čelinac (Vojvode Mišića bb, 78 240 Čelinac), dostavila je dana 05. 04. 2012. godine prijedlog/peticiju za proglašenje Gradina i srednjovjekovni grad u Čelincu, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju člana V, stav 4. Aneksa 8 i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

Izjava o značaju dobra

Na lokalitetu Zmajevac evidentirani su ostaci praistorijske gradine, kasnoantičkog utvrđenja i srednjovjekovnog grada. Ostaci zidina grada debljine od 40 do 80 cm, sa istočne strane vidljivi su u dužini od 100 m, sa sjeverne 20 m, sa zapadne 45 m, te na južnoj strani polukružni zid oko 50 m. Grad je više puta rušen i obnavljan, a nastanak se datira u kasni srednji vijek. Vremenom se kamenje porušenog grada raznosilo, a najviše prilikom gradnje uskotračne pruge Banja Luka – Čelinac – Maslovare početkom XX stoljeća. Prirodni pravac pružanja platoa na kojem se nalazi Zmajevac je u pravcu sjeverozapad – jugoistok. Sa jugozapadne i sjeverne strane grada protiče Džombanjski (Čobanski) potok, koji se u Vrbanju ulijeva neposredno ispod zidina grada, kojima se prilazi isključivo sa jugozapadne strane, kroz nekoliko kapija. Sa prilaznog puta odvaja se jedan krak i spušta do potoka na kojem je nekoliko slapova. Konfiguracija terena je dosta interesantna i nagovještava da je grad imao više etaža. Sa istočne strane primjetna je neka vrsta podzemne prostorije za koju lokalno stanovništvo veže legende o zmajevima i skrivenom blagu, a sa jugozapadne polukružni zid.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

U toku vođenja postupka izvršen je uvid u:

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis, arhitektonski snimak i fotografije;

-          uvid u sadašnje stanje dobra;

-          kopiju katastarskog plana;

-          zemljišno-knjižni izvadak;

-          istorijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korišćene dokumentacije u okviru ove odluke.

 

Prema odredbi člana V stav 2. Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 37. Poslovnika o radu Komisije, prije donošenja konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, Komisija je dužna pružiti mogućnost vlasniku predloženog nacionalnog spomenika, podnosiocu peticije, institucijama nadležnim za očuvanje naslijeđa, stručnim i naučnim institucijama, stručnjacima i naučnicima, kao i drugim zainteresovanim licima da iznesu svoje stavove. Dana 15. 04. 2003. godine Komisija je primila Peticiju.

U skladu s tim, Komisija je dopisom broj: 05.1-35-758/03-1, od 28. 01. 2004. godine i dopisom broj; 05.2-35.2-8/11-54 od 15. 04. 2011. godine, zatražila dostavljanje dokumentacije i stavova u vezi sa proglašenjem Starog grada Zmajevca, Čelinac od: Opštine Čelinac (Načelnik), Organ uprave nadležan za poslove urbanizma i katastra, Opštinski sud (zemljišno-knjižni ured), Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske, Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske i Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta.

Komisija je dopisom broj: 05.2-36.1-7/11-47, od 15. 04. 2011. godine, zatražila dostavljanje zemljišno-knjižnih uložaka za katastarske čestice broj 45/1, 55 i 88/1, k.o. Čelinac Gornji, opština Čelinac, od; Osnovnog suda Banja Luka.

Komisija je dopisom broj: 05.2-36.1-7/11-151, od 28. 10. 2011. godine, obavijestila Republičku upravu za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske, Područna jedinica Čelinac, da će 01. 11. 2011. godine izvršiti uvid u stanje lokaliteta i identifikaciju katastarskih čestica na terenu te je zatražila stručno lice Republičke uprave za realizaciju navedenih poslova.

Nakon toga, Komisiji je dostavljena sljedeća dokumentacija:

-          Dopis Opštine Čelinac – Odjeljenje za društvene djelatnosti – broj: 02/2 624-1/04 od 11. 02. 2004. godine, kojim su Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika dostavljeni; 1. Katastarske čestice; 2. Informacija da će zemljišnoknjižni uložak stići iz Gruntovnice Banja Luka; 3. predračun radova čišćenja Starog grada u iznosu od 30.000,00 KM; 4. tekst, fotografije i izvod iz literature.

-          Dopis Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske, Područna jedinica Čelinac, broj: 51-62-14/04 od 12. 02. 2004. godine, kojim su Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika dostavljeni Izvodi posjedovnih listova na kojima se nalazi Stari grad Zmajevac.

-          Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj: 07-40-4-1262-1/11, od 28. 04. 2011. godine, kojim su Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika dostavljeni podaci o evidenciji i statusu prethodne zaštite Starog grada Zmajevca, Čelinac.

-          Dopis Osnovni sud u Kotor-Varoši – zemljišno-knjižna kancelarija – broj: 073.0.RZ-11-000612 od 06. 06. 2011. godine, kojim su Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika dostavljeni podaci da su k.č. broj 45/1, 55 i 88/1, upisane u zemljišno-knjižne uloške broj; 143, 357 i 144 k.o. Čelinac Gornji, ali da je za njihovo izdavanje potrebno platiti sudsku taksu u iznosu od 10,00 KM po ulošku i da se ista plaća prilikom preuzimanja, tako da se ZK ulošci ne šalju poštom.

-          Dopis Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske, Područna jedinica Čelinac, broj: 21.51/952.1-818/11 od 14. 11. 2011. godine, kojim su Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika dostavljeni: 1. Posjedovni list; 2. Zemljišno-knjižni izvadak; 3. Kopija plana (novi premjer); 4. Kopija plana (stari premjer); 5. Kopija plana (sa visinskom prestavom).

 

Dana 05. 04. 2012. godine Komisija je primila peticiju za lokalitet Gradina i srednjovjekovni grad u Čelincu.

U skladu s tim, Komisija je dopisom broj: 05.2-35.2-5/12-55, od 10. 04. 2012. godine, zatražila dostavljanje dokumentacije u vezi sa proglašenjem Gradine i srednjovjekovnog grada u Čelincu, od: Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske i Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta.

Komisija je dopisom broj: 05.2-35.2-19/12-18, od 10. 04. 2012. godine, obavijestila Opštinu Čelinac (Načelnik), Organ uprave nadležan za poslove urbanizma i katastra, da posjeduje katastarske podatke za Gradinu i srednjovjekovni grad u Čelincu te zatražila dostavljanje stava vlasnika zemljišne parcele u vezi proglašavanja predmetnog dobra nacionalnim spomenikom.

Nakon toga, Komisiji je dostavljena sljedeća dokumentacija:

-          Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj: 07-40-4-2560-1/12, od 11. 04. 2012. godine, kojim su Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika dostavljeni podaci o evidenciji i statusu prethodne zaštite za Gradinu i srednjovjekovni grad u Čelincu.

-          Dopis Opštine Čelinac – načelnik – broj; 01/1-62-1/12 od 24. 04. 2012. godine, kojim je Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika dostavljen stav Opštine Čelinac, kao i informacija da vlasnici parcela na poziv Opštine Čelinac nisu dostavili svoj stav u vezi sa proglašenjem dobra nacionalnim spomenikom.

-          Deatljnim pregledom literature i stanja na terenu utvrđeno je da se obje spomenute peticije odnose na isti lokalitet. Naime, izlaskom na lokalitet u dva navrata i u prisustvu geometra utvrđeno je da da se ostaci zidina grada Zmajevca, nalaze na lijevoj obali rijeke Vrbanje, iznad samog ušća Džombanjskog (Čobanskog) potoka u Vrbanju. Ispod lokaliteta, a na desnoj obali rijeke Vrbanje i desnoj strani ceste, naspram ušća spomenutog potoka u Vrbanju, nalazi se izvor u narodu nazvan Zmajevac. U literaturi (Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 2, Sarajevo: Zemaljski muzej BiH, 1988, 133; Jelena Mrgić-Radojičić, Donji Kraji, krajina srednjovekovne Bosne, Beograd: Filozofski fakultet u Beogradu, Filozofski fakultet u Banja Luci, Istorijski institut u Banja Luci, 2002, 227, 228), se pak smatralo da su se ostaci zidina grada Zmajevca, nalazili iznad desne obale rijeke Vrbanje, međutim na desnoj obali Vrbanje, naspram Zmajevca, uzdiže se brdo koje po svojim konfiguracijama upućuje na lingulastu gradinu i gdje bi se u budućnosti mogli tražiti ostaci praistorijske gradine i kasnoantičkog (refugija) utvrđenja, a nikako ostaci srednjovjekovnog grada Zmajevca.

 

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Dobro je smješteno na 260 m nadmorske visine, geografske širine N 44° 43.538' i geografske dužine E 17° 17.558' (podatak sa Google Earth) i (N 4953928.634 E 6444475.610 EPE:1,8 SBAS) podatak sa GPS.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. broj 210 /1 (novi premjer), posjedovni list broj 181/3, što odgovara k.č. broj 88/1 (stari premjer), upisan u ZK uložak broj 88/1, k.o. Čelinac Gornji, opština Čelinac, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Istorijski podaci

Područje sjeverozapadne Bosne u predrimsko doba naseljavalo je pleme Mezeja, odnosno plemenski savez, sastavljen od više manjih zajednica. Pobliže bi im se sjedišta mogla odrediti od Grmeča do Kozare na sjeveru i Vlašića na jugoistoku. Kroz njihov teritorij tekle su rijeke Sana i Vrbas, djelomično i Una, s njihovim pritokama, a na istoku Vrbanja. Politički i kultni centri nalazili su se na gradinskim naseljima (castella, oppidda), u kojima se odvijao sav društveni i privredni život. Takve centre treba tražiti po dominantnim položajima iznad rijeka i po obodima polja. Iako su poznati položaji brojnih gradinskih naselja, teško se može prodrijeti u strukturu plemenske podjele Mezeja, jer nedostaju konkretni pisani podaci. Iz antičkih izvora su poznate samo dvije plemenske zajednice; Sapuata (Sapuates) i Ematina (Ae?]matini), ali je i njih vrlo teško lokalizovati. I identifikacije pojedinih naselja što ih spominju rimski itinerari (Itin- Ant, Tab. Peut., Ravenat) samo su manje ili više uspjeli pokušaji pojedinih istraživača. Mezeji se prvi put spominju 6. do 9. g. n. e., u vrijeme velikog panonsko-dalmatinskog ustanka. Godine 7. ih je pobijedio i zemlju opustošio (poharao) Augustov nećak Germanik (Dio LV 32). Arheološki materijal kasnobronzanog i željeznog doba, pa sve do rimske okupacije, s nekih nalazišta sjeverne i sjeverozapadne Bosne, pretežno gradinskih, kao što su Vis kod Dervente, Zecovi kod Prijedora, pećina Hrustovača na Sani, Donja Dolina na Savi i druga, ima svoj specifičan arheološki faciès, u osnovi kojeg leži kultura žarnih polja (KŽP), porijeklom iz sjeverozapadne Panonije. Ovaj prodor elemenata KŽP dopro je duboko na jug, sve do dinarskih planina, čak i preko njih. Ti se elementi manifestiraju ne samo u keramičkoj proizvodnji — napose u ornamentici i u bogatstvu oblika — već i u nekim pojavama obrade metalnih proizvoda, npr. facetiranje kopalja. Razlike između sjevernog i južnog (ilirskog) kompleksa manifestiraju se i u sferi duhovne kulture, u načinu sahranjivanja — na sjeveru su ravni grobovi i spaljivanje pokojnika te njihovo sahranjivanje u urnama, a na jugu — inhumacija i sahranjivanje u tumule; na sjeveru je zastupljen kult vodenih ptica (patke, guske, labudovi), a na jugu kult zmije i nekih kopnenih ptica(1).

Dolinu Vrbanje kao prirodnu geografsku cjelinu sa svih strana zatvaraju visoke planine: Gola planina (1438 m) prema Jajcu i dolini Vrbasa, na sjeverozapadu Čemernica (1338 m), a na sjeveroistoku Uzlomac (1018 m) i Borja planina (1077 m), što je odvajaju od Posavine na sjeveru i srednje Bosne na istoku, dok joj jugoistočni bok zatvara Vlašić (1943 m). Zbog svog pretežno planinskog karaktera, uz to udaljenoj od glavnih prometnih puteva, u dolini Vrbanje, manje ili više zatvorenoj u sebe i pod rimskom upravom se uporno održavao patrijarhalni način života s naseljima od laganog materijala (ćerpič i drvo). Na rimski način građena naselja su rijetka; dosad su poznata samo u Šipragama, uzvodno, i u Podbrdu, nizvodno od Kotor-Varoši. Vjerovatno su antička naselja u dolini Vrbanje nastala u vezi s eksploatacijom bogatih šuma, ali i iz upravnih potreba. Osnovna privredna grana bila je i ostala stočarstvo, napose ovčarstvo, koje je imalo dugu tradiciju. Ο upravnom statusu doline Vrbanje u rimsko doba ne zna se ništa, jer nema pisanih izvora. Moglo bi se samo nagađati da li se predrimska plemenska civitas (župa) održala i pod rimskom upravom, ili je možda, i ovo područje bilo pretvoreno u poseban teritorij pod upravom carskog fiska za uzgoj stoke i eksploataciju šuma (conpascua et silvae). S obzirom na karakter ove oblasti, za većinu puteva se može uzeti da su transhumantnog karaktera. Pretpostavlja se da je jedan put vodio preko Vlašića; odvajao se kod Bile, prelazio Vlašić i dolinom Vrbanje vodio u Banjaluku. Jedan put je morao ići i dolinom Ugra, ali najvećim dijelom su u pitanju brdski i planinski (stočarski) putevi(2).

U srednjem vijeku prostor između Vrbasa, Une i Save bio je organizovan u posebnu upravnu cjelinu bosanske države nazvanu Donji Kraji(3).

U istorijskim izvorima pod ovim imenom prvi put se spominje 1244. godine u povelji ugarskog kralja Bele IV, u obliku mađarskog naziva Olfeld (Alföld), koji u doslovnom prevodu znači „Donja zemlja“. Već 1299. godine rodonačelnik vlasteoske porodice Hrvatinića, knez Hrvatin Stjepanić, nosio je titulu kneza Donjih Kraja bosanske zemlje (comes partium provinciarum inferiorum terr Bosnensis; comes de inferioribus confiniis Bosne)(4).

Teritorij Donji Kraji bio je organizovan po župama; Uskoplje, Pliva, Luka, Tribova (Trijebovo), Mel, Lušci, Banjica, Zemunik i Vrbanja, a u vrijeme velikog vojvode Hrvoja Vukčića, pripojene su i župe; Sana, Glaž, Vrbas i na kratko Dubica(5).

U navedenom periodu Čelinac se nalazio u sastavu župe Vrbanja, koja se prvi put spominje u povelji iz 1326. godine, kojom je ban Stjepan II dao knezu Vukoslavu Hrvatiniću gradove Ključ i Kotor sa župama Banjicom i Vrbanjom. Župa Vrbanja se prostirala oko donjeg i srednjeg toka istoimene rijeke, glavne pritoke Vrbasa. Nalazila se istočno od župe Zemunik, s kojom je graničila na Vrbasu do Zvečaja, a zatim su granicu činile planine Osmača, Tisovac i Čemernica. Na sjeveru prema Usori, granicu je predstavljala planina Uzlomac, koja se pruža u pravcu sjeverozapad – jugoistok, a dalje na istoku, granica je dodirivala zapadne padine Borja-planine. Na jugu se župa Vrbanja graničila sa župom Mel, koja se prostirala oko srednjeg toka Ugra. Sjedište župe Vrbanja predstavljalo je utvrđenje Kotor poznato i pod imenom Bobas. Ivan Frano Jukić zabilježio je predanje prema kojem je grad Kotor (Bobas), podigao herceg Hrvoje, koji je u njemu i preminuo 1416. godine. Tvrđava se nalazila na lijevoj obali rijeke Vrbanje, na vrhu kraške grudine iznad rječice Jakotine. Ispod nje se pružaju današnja naselja Zagrađe i Kotor, a na desnoj obali su Kotorište i Varoš. U periodu austorugarske uprave nad Bosnom i Hercegovinom 1878–1918. godine došlo je do spajanja ova dva naselja u jedno, današnja Kotor-Varoš. U doba rimske uprave dolina Vrbanje nije bila u većoj mjeri urbanizovana i stoga je pronađeno veoma malo ostataka što s druge strane govori da je u srednjem vijeku došlo do intenzivnijeg naseljavanja i formiranja većeg broja naselja. Međutim, čitav kraj je nedovoljno arheološki ispitan(6). Na području opštine Čelinac evidentirano je desetak ilirskih gradina i kamenih tumula ili gromila; Stražbenica, locirana na lijevoj strani Vrbanje, pored Bijelog potoka, na osmom kilometru od Banja Luke prema Čelincu; Zmajevac, lociran na desnoj strani Vrbanje kod željezničkog mosta iznad tunela, na desetom kilometru od Banja Luke prema Čelincu; Branešići, gradina uz koju je vjerovatno postojala rimska topionica rudače iz Čečave; Gradina Sač u Babićima; Gradina u blizini rijeke Snjegotine, koja se ulijeva u Ukrinu i za koju se pretpostavlja da bi mogao biti i srednjovjekovni grad Glaž; Gradina u Lađevcima, pokraj puta Lađevci – Kokori; zatim grad Tetunio lociran na području Lipovca, Popovca i Mehovca(7).

 

2. Opis dobra

Nizvodno od Čelinca na udaljenost od 3 km, na lijevoj obali rijeke Vrbanje, i iznad samog ušća Džombanjskog (Čobanskog) potoka u Vrbanju uzdiže se brdo na kojem se nalaze ostaci zidina grada u narodu poznatog pod imenom Zmajevac. Ispod lokaliteta, a na desnoj obali rijeke Vrbanje i desnoj strani ceste, naspram ušća spomenutog potoka u Vrbanju nalazi se i izvor, također, u narodu nazvan Zmajevac. Sam grad je smješten na 260 m nadmorske visine, geografske širine N 44° 43.538' i geografske dužine E 17° 17.558' (podatak sa Google Earth) i (N 4953928.634 E 6444475.610 EPE:1,8 SBAS) podatak sa GPS. Iako je zarastao u gustu bjelogoričnu šumu vidljivi su ostaci obrađenog kamena i zidova. Prirodni pravac pružanja platoa na kojem se nalazi Zmajevac je u pravcu sjeverozapad –jugoistok. Sa jugozapadne i sjeverne strane grada protiče Džombanjski (Čobanski) potok, koji se u Vrbanju ulijeva neposredno ispod zidina grada, kojima se prilazi isključivo sa jugozapadne strane kroz četiri umjetna usjeka u stijeni. Sa prilaznog puta odvaja se jedan krak i spušta do potoka na kojem je nekoliko slapova. Područje lokaliteta je obraslo visokom bjelogoričnom šumom, dok su vidljivi ostaci zidina obrasli mahovinom, korovom (loza) i šibljem. Kamenje zidina je upotrebljavano za gradnju uskotračne pruge Banja Luka – Čelinac – Maslovare početkom XX stoljeća, te je vidljivo i obrušavanje kamena. Konfiguracija terena je dosta interesantna i nagovještava da je grad imao više etaža. Sa istočne strane primjetna je neka vrsta podzemne prostorije za koju lokalno stanovništvo veže legende o zmajevima i skrivenom blagu, a sa jugozapadne polukružni zid. Tehničko snimanje nije moguće izvršiti bez prethodno urađenog elaborata o čišćenju i arheološkom istraživanju.

Uvidom u postojeću literaturu, navedeno je da su na lokalitetu Zmajevac zabilježeni ostaci praistorijske gradine, kasnoantičkog utvrđenja i srednjovjekovnog grada, čiji su ostaci zidina sa istočne strane vidljivi u dužini od 100 m, sa sjeverne 20 m, sa zapadne 45 m te na južnoj strani polukružni zid oko 50 m. Nastanak grada se datira u kasni srednji vijek(8). Zidine su debljine od 40 do 80 cm. Grad je više puta rušen i obnavljan. Vremenom se rasipalo kamenje porušenog grada, a najviše kamena je ugrađeno u uskotračnu šumsku prugu koju je izgradila Austro-Ugarska(9).

Postojeći ostaci zidina, vidljivi na lokalitetu odgovaraju dimenzijama navedenim u literaturi.

Ipak, zbunjujući su podaci koji navode da se lokalitet Zmajevac nalazi iznad desne obale rijeke Vrbanje(10), kao i podatak u kojem se navodi da su na sedmom kilometru uzvodno od ušća Vrbanje u Vrbas, na mjestu gdje brda stvaraju sutjesku ispred Čelinca, na obje obale rijeke podignuta utvrđenja, koja su branila put dolinom Vrbanje. U uporednom tabelarnom prikazu rimskih ostataka i naselja i srednjovjekovnih naselja i nekropola stećaka u župi Vrbanji, pod rednim brojem 1 navodi se lokalitet Zmajevac – praistorijska gradina i antičko utvrđenje, te srednjovjekovno utvrđenje Zmajevac u Čelincu, a pod rednim brojem 2 srednjovjekovno utvrđenje u Gornjem Čelincu, na kojem nisu zabilježeni rimski ostaci naselja(11).

Pored podataka o lokalitetu Zmajevac u literaturi se spominje i lokalitet Gradina, lociran u Gornjem Čelincu na kojem se nalazi srednjovjekovni grad podignut na strmoj stijeni uz lijevu obalu Vrbanje, ušće Džombanjskog (Čobanskog) potoka. Oblika je izdužene elipse (40 x 15 m) sa dva tornja na užim krajevima. Pred ulazom su četiri umjetna usjeka u stijenu(12) kao i podatak u kojem se navodi da su na sedmom kilometru uzvodno od ušća Vrbanje u Vrbas, na mjestu gdje brda stvaraju sutjesku ispred Čelinca, na obje obale rijeke podignuta utvrđenja, koja su branila put dolinom Vrbanje. U uporednom tabelarnom prikazu rimskih ostataka i naselja i srednjovjekovnih naselja i nekropola stećaka u župi Vrbanji, pod rednim brojem 1. navodi se lokalitet Zmajevac – praistorijska gradina i antičko utvrđenje te srednjovjekovno utvrđenje Zmajevac u Čelincu, a pod rednim brojem 2. srednjovjekovno utvrđenje u Gornjem Čelincu, na kojem nisu zabilježeni rimski ostaci naselja(13).

Nastojeći uistinu, razriješiti nastalu problematiku sa dostupnim podacima u literaturi, nazivima za lokalitete i stvarnim stanjem na terenu, izvršen je ponovni izlazak na lokalitet, gdje je ustanovljeno da se lokacijski Zmajevac nalazi na lijevoj obali rijeke Vrbanje, ispred ušća Džombanjskog (Čobanskog) potoka, što se vidi i na kartama. U nastojanju da se utvrdi postojanje drugog grada na suprotnoj, desnoj strani, uz pomoć geometra Uroša Jankovića i Borislava Maksimovića, dugogodišnjeg zaposlenika u Narodnoj biblioteci „Ivo Andrić“ u Čelincu, izvršen je uvid u dostupne topografske karte, stanje na terenu i obavljen razgovor sa lokalnim stanovništvom. Uvidom u karte nije evidentirano postojanje grada na desnoj strani Vrbanje, što se tiče uvida u stanje na terenu evidentno je da se na desnoj strani Vrbanje uzdiže brdo, koje po svojim konfiguracijama upućuje na postojanje lingulaste gradine. Prilikom obilaska lokacije nije pronađen površinski arheološki materijal. Od lokalnog stanovništva kontaktirani su braća Vid i Tihomir Predić, čiji je otac Đurađ Predić (rođ. 1907), doselio sa prostora opštine Kotor-Varoš na sadašnje imanje tik iznad tunela. Prema njihovim riječima ne sjećaju se da se ikada na desnoj obali Vrbanje nalazio bilo kakav grad, osim izvora u podnožju brda, kojeg nazivaju Zmajevac. Za pretpostaviti je da se u literaturi potkrala greška u odredbi lokacije i da se naziv lokaliteta Gradina, na kojem se nalazi srednjovjekovni grad, ustvari odnosi na grad u narodu nazvan Zmajevac, a da za utvrđivanje postojanja lingulaste gradine, nasuprot Zmajevca, treba predvidjeti istražne radove. Oko 2 km zračne linije nizvodno postoji lokalitet Stražnice (Stražbenice), koji je evidentiran u literaturi(14). Navedeni podaci poistovjećuju se sa podacima koje prenosi Vuk Jelovac, gdje navodi da je V. Skarić pronašao dvije gradine, jednu u obližnjoj šumi pored izvora Zmajevca na lijevoj strani rijeke Vrbanje na udaljenosti oko 12 km putem što vodi od Banja Luke prema Kotor-Varoši, a drugu nešto bliže na jednoj goloj glavici(15).

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

U Prostorni plan BiH do 2000. godine sa područja opštine Čelinac u periodu od praistorije do početka XX stoljeća, nije uvršten niti jedan kulturno-istorijski spomenik(16).

U dopisu Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta od 28. 04. 2011. godine, predmetno dobro je evidentirano pod nazivom

-          Arheološki lokalitet Zmajevac, Egići, Čelinac. Praistorijska gradina, kasnoantičko utvđenje i srednjovjekovni grad. Lokalitet Zmajevac nalazi se iznad desne obale Vrbanje, u šumi. Vidljivi ostaci zidina pripadaju kasnom srednjem vijeku.

Navedeno dobro nije bilo upisano u Registar spomenika kulture Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Istraživački i konzervatorsko – restauratorski radovi nisu preduzimani.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, 01. 11. 2011. godine i 10. 05. 2012. godine ustanovljeno je sljedeće:

-          Nizvodno od Čelinca na udaljenosti od 3 km, na lijevoj obali rijeke Vrbanje nalazi se lokalitet Zamjevac,

-          Sa zapadne i sjeverne strane Zmajevca protiče Džombanjski potok, koji se u Vrbanju ulijeva neposredno ispod zidina grada,

-          Zidinama grada prilazi se isključivo sa jugozapadne strane, kroz četiri umjetna usjeka u stijeni,

-          Sa prilaznog puta odvaja se jedan krak i spušta do potoka na kojem je nekoliko slapova,

-          Područje lokaliteta je obraslo visokom bjelogorčnom šumom, dok su vidljivi ostaci zidina obrasli mahovinom, korovom (loza) i šibljem,

-          Kamenje zidina je upotrebljavano za gradnju uskotračne pruge Banja Luka – Čelinac – Maslovare početkom XX stoljeća, te je vidljivo i obrušavanje kamena,

-          Najveća prepreka kretanju oko Zmajevca je gusto šiblje, a u toplijim danima treba računati i na prisustvo zmija,

-          Konfiguracija terena je dosta interesantna i nagvoještava da je grad imao više etaža,

-          Sa istočne strane primjeta je neka vrsta podzemne prostorije za koju lokalno stanovništvo veže legende o zamjevima i skrivenom blagu.

 

6. Specifični rizici

-          vandalizam – rušenje zidina grada i korišćenje kamena za gradnju pruge,

-          dezintegracija lokaliteta zbog dugogodišnjeg neodržavanja,

-          nepovoljni utjecaji atmosferalija,

-          samonikla vegetacija.

 

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

 

A)         Vremensko određenje

B)         Istorijska vrijednost

C)         Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Kvalitet materijala

D)         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

i.          Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim istorijskim periodima

E)         Simbolička vrijednost

i.          Tradicionalna vrijednost

ii.          Značaj za identitet skupine ljudi

F)         Izvornost

i.          Materijal i sadržaj

ii.          Namjena i upotreba

iii.         Položaj i smještaj u prostoru

 

Sastavni dio ove odluke su:

-          Imovinsko-vlasnička dokumentacija

-         Dopis Opštine Čelinac – Odjeljenje za društvene djelatnosti – broj: 02/2 624-1/04 od 11. 02. 2004. godine, kojim su Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika dostavljeni; 1. Katastarske čestice; 2. Informacija da će zemljišnoknjižni uložak stići iz Gruntovnice Banja Luka; 3. predračun radova čišćenja Starog grada u iznosu od 30 000, 00 KM; 4. Osnov za proglašenje objekta nacionalnim spomenikom, svjedoči vrijeme, tekst, fotografije i lietratura u Prilogu.

-         Dopis Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske, Područna jedinica Čelinac, broj: 51-62-14/04 od 12. 02. 2004. godine, kojim su Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika dostavljeni Izvodi posjedovnih listova na kojima se nalazi Stari grad Zmajevac.

-         Dopis Osnovni sud u Kotor-Varoši – zemljišnoknjižna kancelarija – broj: 073.0.RZ-11-000612 od 06. 06. 2011. godine, kojim su Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika dostavljeni podaci da su k.č. broj 45/1, 55 i 88/1, upisane u zemljišnoknjižne uloške broj; 143, 357 i 144 k.o. Čelinac Gornji, ali da je za njihovo izdavanje potrebno platiti sudsku taksu u iznosu od 10, 00 KM po ulošku i da se ista plaća prilikom preuzimanja, tako da se zk ulošci ne šalju poštom.

-         Dopis Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske, Područna jedinica Čelinac, broj: 21.51/952.1-818/11 od 14. 11. 2011. godine, kojim su Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika dostavljeni: 1. Posjedovni list; 2. Zemljišno-knjižni izvadak; 3. Kopija plana (novi prmjer); 4. Kopija plana (stari premjer); 5. Kopija plana (sa visinskom prestavom).

-          Dokumentacija o prethodnoj zaštiti dobra

-         Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj: 07-40-4-1262-1/11, od 28. 04. 2011. godine, kojim su Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika dostavljeni podaci o evidenciji i statusu prethodne zaštite Starog grada Zmajevca, Čelinac.

-         Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj: 07-40-4-2560-1/12, od 11. 04. 2012. godine, kojim su Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika dostavljeni podaci o evidenciji i statusu prethodne zaštite za gradinu i srednjovjekovni grad u Čelincu.

-          Fotodokumentacija

-         Fotografije postojećeg stanja dobra snimljene su 01. 11. 2011. godine i 10. 05. 2012. godine; fotografisao: histroičar Zijad Halilović (fotografisano digitalnim fotoaparatom Canon EOS 450D).

-          Tehnička dokumentacija

-         Tehnički snimci postojećeg stanja dobra (skica grada), nisu pripremljeni zbog nepristupačnosti terena.

 

Korišćena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korišćena je sljedeća literatura:

 

1960.    Jelovac, Vuk. Banja Luka u prošlosti. Banjaluka: Štamparija „Glas“, 1960.

 

1973.    Kuzmanović, Rajko. Čelinac kroz vjekove. Čelinac: Skupština opštine Čelinac, 1973.

 

1980.    Grupa autora. Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza b – valorizacija, prirodne i kulturno-istorijske vrijednosti. Sarajevo: Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakultet u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo, 1980.

 

1988.    Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 2. Sarajevo: Zemaljski muzej BiH, 1988.

 

1988.    Bojanovski, Ivo. Bosna i Hercegovina u antičko doba. Sarajevo: Djela ANUBiH LXVI, CBI knj. 6., 1988.

 

2002.    Mrgić-Radojičić, Jelena. Donji Kraji, krajina srednjovekovne Bosne. Beograd: Filozofski fakultet u Beogradu, Filozofski fakultet u Banja Luci, Istorijski institut u Banja Luci, 2002.


(1) Bojanovski, Ivo, Bosna i Hercegovina u antičko doba, Sarajevo: Djela ANUBiH LXVI, CBI knj. 6., 1988, 266 – 269.

(2) Bojanovski, Ivo, Ibidem, Sarajevo: Djela ANUBiH LXVI, CBI knj. 6., 1988, 300, 301.

(3) Mrgić-Radojičić, Jelena, Donji Kraji, krajina srednjovekovne Bosne, Beograd: Filozofski fakultet u Beogradu, Filozofski fakultet u Banja Luci, Istorijski institut u Banja Luci, 2002, 11.

(4) Mrgić-Radojičić, Jelena, Ibidem, Beograd: Filozofski fakultet u Beogradu, Filozofski fakultet u Banja Luci, Istorijski institut u Banja Luci, 2002, 28.

(5) Mrgić-Radojičić, Jelena, Ibidem, Beograd: Filozofski fakultet u Beogradu, Filozofski fakultet u Banja Luci, Istorijski institut u Banja Luci, 2002, 116.

(6) Mrgić-Radojičić, Jelena, Ibidem, Beograd: Filozofski fakultet u Beogradu, Filozofski fakultet u Banja Luci, Istorijski institut u Banja Luci, 2002, 226, 227.

(7) Kuzmanović, Rajko, Čelinac kroz vjekove, Čelinac: Skupština opštine Čelinac, 1973, 11.

(8) Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 2, Sarajevo: Zemaljski muzej BiH, 1988, 133.

(9) Kuzmanović, Rajko, Ibidem, Čelinac: Skupština opštine Čelinac, 1973, 10.

(10) Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 2, Sarajevo: Zemaljski muzej BiH, 1988, 133; Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj: 07-40-4-1262-1/11, od 28. 04. 2011. godine.

(11) Mrgić-Radojičić, Jelena, Ibidem, Beograd: Filozofski fakultet u Beogradu, Filozofski fakultet u Banja Luci, Istorijski institut u Banja Luci, 2002, 227, 228, + Karta; Naselja „zemlje“ Donji Kraji u srednjem vijeku.

(12) Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 2, Sarajevo: Zemaljski muzej BiH, 1988, 129.

(13) Mrgić-Radojičić, Jelena, Ibidem, Beograd: Filozofski fakultet u Beogradu, Filozofski fakultet u Banja Luci, Istorijski institut u Banja Luci, 2002, 227, 228, + Karta; Naselja „zemlje“ Donji Kraji u srednjem vijeku.

(14) Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 2, Sarajevo: Zemaljski muzej BiH, 1988, 132.

(15) Jelovac Vuk, Banja Luka u prošlosti, Banjaluka: Štamparija „Glas“, 1960, 8.

(16) Tek iz perioda XX. stoljeća kao spomenik III kategorije – Objekti i prostori regionalnog značaja – uvršten je Spomen-obelisk na području Mlinska rijeka, oko 16 km od Čelinca. Grupa autora, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza b – valorizacija, prirodne i kulturno-istorijske vrijednosti, Sarajevo: Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo, 1980, 82.



Pristupni putVidljive konture zidova na ZmajevcuGornji platoGornji plato
Dio zida gornjeg platoa Podzemna prostorija   


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: