Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4 Aneksa 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39 stav 1 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 6. juna 2012. godine je donijela
O D L U K U
I
Arheološki lokalitet – Mekota, Gornji Rakani, općina Novi Grad, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik čine prahistorijska nekropola i pokretni arheološki materijal s lokaliteta koji se nalazi u Galeriji u Novom Gradu.
Nacionalni spomenik nalazi se na prostoru označenom kao k.č. 90 i 157, posjedovni list broj 76/2, k.č. 161 i 162, posjedovni list broj 106/2, k.č. 82, posjedovni list broj 79/2, k.č. 88, 89, 156 i 158, posjedovni list broj 195/1, k.o. Gornji Rakani, općina Novi Grad, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene u skladu sa Aneksom 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 9/02, 70/06 i 64/08).
II
Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će uvjete i osigurati sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
U svrhu trajne zaštite nacionalnog spomenika na prostoru definiranom u tački I stav 3 ove odluke utvrđuje se:
- dozvoljeni su isključivo istraživački, arheološki i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje Republike Srpske i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske;
- zona je arheološko nalazište, pa je prilikom obavljanja istražnih radova obavezno osigurati prisustvo arheologa;
- zabranjeno je izvođenje zemljanih i građevinskih radova i promjena oblika terena, izgradnja infrastrukture, industrijskih objekata i postrojenja;
- zabranjeno je prekopavanje lokaliteta;
- zabranjeno je neovlašteno prikupljanje pokretnog arheološkog materijala (nalaza);
- mjere tehničke zaštite arheološkog lokaliteta mogu se provoditi samo uz prethodna arheološka iskopavanja;
- nije dozvoljeno odlaganje bilo kakvog otpada.
Vlada Republike Srpske posebno je dužna osigurati provođenje sljedećih mjera: arheološko istraživanje, izradu inventarnih lista i objavljivanje rezultata o pokretnom arheološkom materijalu koji se trenutno nalazi u Galeriji u Novom Gradu i izradu projekta prezentacije nalaza u sklopu Vijećnice u Novom Gradu ili drugog objekta koji ispunjava neophodne uvjete.
IV
Svi pokretni nalazi, koji budu nađeni u toku arheološkog istraživanja, bit će pohranjeni u Vijećnici u Novom Gradu ili u najbližem muzeju koji ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke uvjete, obrađeni i prezentirani na odgovarajući način.
Sav pokretni i nepokretni arheološki materijal koji bude nađen u toku arheoloških istraživanja neophodno je stručno obraditi.
Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja, dužan je, nakon izvršenih arheoloških radova, podnijeti izvještaj Komisiji i instituciji koja je obavila istraživanja.
Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja, mora imati na raspolaganju sav pronađeni pokretni i nepokretni arheološki materijal dok traje istraživanje i dok ne završi izvještaj, a najduže za razdoblje od tri godine.
Paralelno s izvođenjem arheoloških istraživanja, neophodna je sukcesivna konzervacija nepokretnih nalaza na lokalitetu i konzervacija pokretnog arheološkog materijala i njegovo pohranjivanje u odgovarajuće prostore (depoe).
Nakon dostavljanja izvještaja o provedenom istraživanju, Komisija će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti primjenjivane mjere zaštite koje Komisija utvrđuje.
V
Pokretno naslijeđe iz tačke 1 stav 2 i tačke 2 stav 1 ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe) nije dozvoljeno iznositi iz Bosne i Hercegovine.
Izuzetno od odredbe stava 1 ove tačke, dozvoljeno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine, radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini, odnosno ako se procijeni da se konzervacija u inostranstvu može izvršiti kvalitetnije, brže i jeftinije.
Odobrenje u smislu prethodnog stava daje Komisija, ukoliko nesumnjivo bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno naslijeđe.
Komisija u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta, te o tome obavještava Vladu Republike Srpske, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.
VI
Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski atki u dijelu u kojem su suprotni odredbama ove odluke.
VII
Svako, a naročito nadležna tijela Republike Srpske, gradske i općinske službe suzdržat će se od preduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VIII
Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje Republike Srpske, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske i općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, u svrhu provedbe mjera utvrđenih u tačkama II – VII ove odluke, te nadležnom općinskom sudu u svrhu upisa u zemljišne knjige.
IX
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (www.kons.gov.ba).
X
U skladu sa članom V stav 4 Aneksa 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.
XI
Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.
Broj: 05.1-2.3-73/12-14
4. juna 2012. godine
Sarajevo
Predsjedavajuća Komisije
Amra Hadžimuhamedović
O b r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na osnovi člana II stav 1 Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, ustanovljene u skladu sa Aneksom 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, „nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa V i VI članom Aneksa 8, Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za pomenuto dobro podnesen zahtjev.
JU Kulturno obrazovni centar Novi Grad, Karađorđeva 71, podnijela je dana 20. 06. 2003. godine, peticiju/prijedlog za proglašenje arheološkog lokaliteta Mekota nacionalnim spomenikom BiH.
U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V, stav 4, Aneksa 8 i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
Izjava o značaju dobra
Na lokalitetu Mekota, koji se nalazi 12 km uzvodno od Novog Grada na desnoj obali rijeke Une, u neposrednoj blizini magistralnog puta Novi Grad – Bihać, smještena je prahistorijska nekropola, a sjeveroistočno od nje, na samoj obali, evidentirano je prahistorijsko naselje. Na ukupnoj, arheološki istraženoj, površini od 1.611 m², otkriveno je 769 grobova. Nekropola se može okvirno datirati od kraja 9. do kraja 7. stoljeća pr. n. e. Većinu nalaza u grobovima čine bikonične šolje koje su polagane uz skelete, u urne, uz urne, samostalno ili u grupi. Male naočaraste fibule i privjesci, spiralno uvijene žice i tordirani torkvesi čine većinu ostalih nalaza.
Detaljnija interpretacija nalaza uveliko bi doprinijela analizi razvoja sahranjivanja tokom kasnog bronzanog i željeznog doba u sjeverozapadnoj Bosni.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:
- dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
- povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.
Prema odredbi člana V stav 2 Aneksa 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 37. Poslovnika o radu Komisije, prije donošenja konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, Komisija je dužna pružiti mogućnost vlasniku predloženog nacionalnog spomenika, podnosiocu peticije, institucijama nadležnim za očuvanje naslijeđa, stručnim i naučnim institucijama, stručnjacima i naučnicima, kao i drugim zainteresiranim licima da iznesu svoje stavove. U skladu s tim, Komisija je zatražila:
- dopisom broj 05.1-35.19/12-9 od 02. 02. 2012. godine, zatražena je dostava dokumentacije, objava Javnog poziva vlasnicima i stava u vezi sa proglašenjem, Arheološkog lokaliteta Mekota, općina Novi Grad, nacionalnim spomenikom BiH od Organa uprave nadležnog za urbanizam, geodetske i imovinsko-pravne odnose, Novi Grad
- dopisom broj 05.1-35.2-5/12-32 od 22. 02. 2012. godine, zatražena je dostava informacija o pokretnom arheološkom materijalu s terena, od Kulturno-obrazovnog centra Novi Grad
- dopisom broj 05.1-35.1-11/12-65 od 15. 05. 2012. godine, zatražena je identifikacija starog i novog premjera, kao i kopija katastarskog plana šireg obuhvata od Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka, Područna jedinica Novi Grad
Nakon toga, Komisiji je dostavljena sljedeća dokumentacija:
- dopisom broj: 21.33/952.1-1-169/12, od 09. 02. 2012. godine, Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka, Područna jedinica Novi Grad, dostavila je Komisiji kopiju katastarskog plana, prepis posjedovnog lista i zemljišno-knjižne izvatke;
- dopisom broj: 03/16-052/2/12, od 24. 02. 2012. godine, Općina Novi Grad, Administrativna služba, Odjeljenje za društvene djelatnosti, dostavila je Komisiji kopiju katastarskog plana, prepis posjedovnog lista i Rješenje broj: 02/8-473-7/81, od 27. 04. 1981. godine, kojim se utvrđuje da su arheološka istraživanja na lokalitetu Mekota u Gornjim Rakanima od općeg značaja i da se može pristupiti ekspropriaciji nekretnina na katastarskim česticama istog;
- dopisom broj: 03/16-052/2/12, od 24. 02. 2012. godine, Općina Novi Grad, Administrativna služba, Odjeljenje za društvene djelatnosti, obavijestila je Komisiju da je Javni poziv vlasnicima izložen na oglasnoj tabli Općine Novi Grad 07. 02. 2012. godine i upućen lokalnoj radio stanici na objavljivanje. Komisiji su dostavljene i kopije Arheološkog pregleda br. 23, isječci iz novina vezani za arheološka istraživanja na lokalitetu Mekota;
- dopisom broj: 01-43/12, od 08. 03. 2012. godine, Kulturno-obrazovni centar, Novi Grad, dostavio je Komisiji kopije dokumenta nastalih za vrijeme arheoloških istraživanja („Izvještaj o arheološkom iskopavanju nekropole Mekota kod Bosanskog Novog u 1986. god.“)
- do momenta donošenja ove odluke nije dobijen stav vlasnika.
Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija dobra
Lokalitet Mekota nalazi se 12 km uzvodno od Novog Grada na desnoj obali rijeke Une, u neposrednoj blizini magistralnog puta Novi Grad – Bihać i željezničke pruge. Nadmorska visina lokaliteta iznosi 138 m, geografska širina 44°55.627', geografska dužina 16°17.2370'.
Smještena je na početku blage padine koja se diže iz doline Une i djelomično je pod šumom. Od desne obale Une udaljena je svega 120 m. Sjeveroistočno od nekropole, na samoj obali, evidentirano je prahistorijsko naselje, koje nije ispitivano, pa se ne može sa sigurnošću utvrditi njegov odnos prema nekropoli.
Nacionalni spomenik se nalazi na parcelama označenim kao k.č. br. 90 i k.č. br. 157, posjedovni list 76/2, k.č. br. 161 i k.č. br. 162, posjedovni list 106/2, k.č. br. 82, posjedovni list 79/2, k.č. br. 88, k.č. br. 89, k.č. br. 156 i k.č. br. 158, posjedovni list 195/1, k.o. Gornji Rakani, općina Novi Grad, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.
Historija dobra
Stane Gabrovec i Borivoj Čović navode: “Željezno doba, koje obuhvata, grubo rečeno, vrijeme posljednjeg milenija stare ere, od kraja bronzanog doba do rimske okupacije.“ Tačnija periodizacija istog, određena je na području srednje Evrope, gdje su otkrivena nalazišta Hallstatt u Austriji i La Tène u Švicarskoj(1). Reinecke P. za oznake je upotrijebio navedena nalazišta, koja su označila njegov stariji, odnosno mlađi period (Hallstatt A-D i La Tène A-D). Za prostor bivše SFRJ Benac A. 1987. godine donosi samostalni hronološki sistem, baziran na osnovu i okviru pojedinih kulturnih grupa, a unutar regionalnih „cjelina“, gdje su bile poznate i gdje su se mogle odrediti, ne samo po specifičnosti materijala nego i prema različitom razvojnom ritmu. Nazivi grupa zasnivani su na reprezentativnim grobovima, odnosno građi iz istih, ili su pak označavani jednostavno brojkama.
Rasprostranjenost grupe Donja Dolina - Sanski Most(2), treba proizvoljno prihvatiti, a posmatrana je kao grupa koja je egzistirala u dijelu Bosanske Posavine između ušća Une i Vrbasa u Savu, kao i brdskim područjima nešto južnije od ovog, naročito u porječju Sane. Navedeni krajevi su bili dosta povoljni za život (plodno zemljište, pogodno za zemljoradnju, uvjeti za stočarstvo, lov i ribolov).
Kulturne grupe starijeg željeznog doba jugoistočnoalpske regije ne produžavaju život u mlađe željezno doba. Kulture koje ih naslijeđuju su različite. Ovakva konstatacija važi i za grupu Donja Dolina – Sanski Most. Međutim, svim grupama čitave (predmetne) regije, zajedničko je da se formiraju rano, u vrijeme punog procvata panonskih kultura polja(3) sa žarama(4).
Kultura polja sa žarama, prostorno velikog areala rasprostiranja, obuhvatala je i sjeverne dijelove Bosne, odakle se utjecaj širio i dalje prema jugu. Širenje i razvoj ove grupe, može se pratiti u rasponu od preko pet stoljeća, a njeni počeci su zasigurno još u srednjem bronzanom dobu. U sjevernoj Bosni ista se može pratiti od posljednjiih decenija 13. stoljeća do kraja 12. stoljeća (prva faza). Druga velika faza razvoja obuhvatala je približno vrijeme između posljednjih decenija 11. i kraja 9. stoljeća. Promjene, kao rezultat evolucije i populacijskih kretanja, odražavaju se i na prostor sjeverozapadne Bosne u pojavi spaljivanja (incineracije) mrtvih i u nekim keramičkim i metalnim oblicima u okviru japodske grupe(5).
Na području grupe (Donja Dolina – Sanski Most) u željezno doba postoje tri osnovne vrste naselja: gradinska (najbrojnija), otvorena ravničarska (njih dvanaest) i jedno sojeničko naselje(6). Najstarija visinska naselja mogu biti i starija, porijeklom iz bronzanog doba ili čak eneolitika, a u pravilu se nastavljaju u srednje bronzano. Nerijetko naselja željeznog doba imaju začetak u kasnom bronzanom dobu, te u skladu s tim i začetak pripadajuće kulturne skupine željeznog doba, može biti pomaknut u to vrijeme(7). Gradine su bile različite veličine i uvijek prilagođene terenu, a najčešće su bile takozvane kružne i rubne.
U načinu ukopa svakako se može vidjeti i izraz kulturno-političkih utjecaja. Na početku gotovo svih skupina nailazimo na „kneževske“ grobove, označene oružjem (mač, koplje, sjekira, konjska oprema). U odnosu prema grobovima kulture polja sa žarama i kasnog bronzanog doba, to predstavlja glavnu novinu. Istovremeno se ovi grobovi najčešće javljaju u tumulusima, koji su uglavnom porodični. Na ovaj način struktura groblja odražava izrazito rodovsko-plemensko uređenje, na čelu s rodovskim prvakom(8).
Snažan razvoj zanatstva i trgovine, neosporno je bitno djelovao u cilju napredovanja društvenog razvoja u željeznom dobu od rodovskog uređenja u pravcu protuurbanog razvoja društva. Pri tome, dobro se mogu razlikovati snažnije naseobine od slabijih, naime, u okruženju snažnijih javljaju se manja uporišta drugačijeg tipa, očigledno povezana sa svojim matičnim naseljem. Neka od tih snažnijih naselja (Nesactium, Metulum, Delminium), mogla su zauzeti vodeće mjesto i postajati „glavnim“ gradom. Drugi vrlo bitan dokaz takovog razvoja možemo vidjeti u duhovnoj, odnosno kultno-religijskoj sferi. Kultne ostave tipa Škocjan, predstavljaju zametke zajedničkog kultnog mjesta, svojevrsnu predfazu svetišta, koje je povezivalo veću nadrodovsku zajednicu. Prvo svetište poznato nam je u Podu (kod Bugojna), otkriveno zaslugom B. Čovića, koji je vodio sistematska arheološka istraživanja.
Religija ljudskih zajednica željeznog doba, koliko je poznajemo(9), manifestirala se objektima i simbolima u kojima se mogu prepoznati naslijedni kultovi i religijska shvatanja, te grobovima, kao spomenicima kulta mrtvih, koji je unutar zajednica imao važnu ulogu. U obje navedene oblasti postojale su značajne razlike, promatrane od grupe do grupe, ali i zajednički elementi ili razvojne tendencije, koje nisu zanemarive. Stariji religijski slojevi, prvenstveno sunčev kult, te kultovi vodenih božanstava, kao i oni vezani s kultnim mjestima pećinskog tipa, spadaju u tu kategoriju.
Problem geneze populacije željeznog doba u sjeverozapadnoj Bosni kao i njegove kulture, temeljito je dao Z. Marić(10). Neke od osnovnih teza, sasvim sažeto, su sljedeće:
- nosioci kulture polja sa žarama (urnama), naselili su sjevernu Bosnu u posljednjim stoljećima drugog milenija stare ere (Ha A). U prvim stoljećima prvog milenija (Ha B), kultura se u ovom području posve konsolidirala;
- stanovnici sjeverozapadne Bosne u željeznom dobu (izuzevši Japode u Pounju) direktni su potomci nositelja kulture polja sa žarama;
- potomci nosioca kulture polja sa žarama zapadnopanonskog područja najvjerovatnije su bili povijesno poznati Panoni;
- prema tome, stanovnici Donje Doline i njihovi srodnici u sjevernoj Bosni trebali bi također smatrani Panonima;
- područje na kojem leži Donja Dolina, u doba rimske vladavine, pripadalo je panonskim Oserijatima;
- mezejska teritorija u predrimsko doba (područje oko rijeke Sane) ima naglašen panonski karakter, odnosno dosta elemenata kulture polja sa žarama i njenih izdanaka(11).
2. Opis dobra
Prema dosadašnjim arheološkim istraživanjima, probnim i sistematskim, kao i na osnovi slučajnih nalaza mještana, može se pretpostaviti da se prahistorijska nekropola rasprostire na površini od preko 20.000 m²(12). Broj grobova na toj površini može se procijeniti čak na nekoliko tisuća. Bogatstvo slučajnih nalaza iniciralo je da se u oktobru i novembru 1980. godine izvedu probna arheološka istraživanja radi utvrđivanja prave prirode i približnih granica lokaliteta. Otvoreno je pet sondi ukupne površine 100 m² i otkriveno 66 prahistorijskih grobova s dosta keramičkog i bronzanog materijala, a raspored sondi potvrdio je da se radi o nekropoli impozantnih dimenzija.
Ovakvi rezultati utjecali su na to da se u maju i junu 1981. godine izvrše sistematska iskopavanja. Na površini od 700 m² u 28 sondi, dimenzija 5x5 m, otkriveno je novih 386 grobova. Grobovi su se pronalazili na samoj površini, pa sve do dubine od 180 cm. U principu, na lokalitetu se nakon 20-25 cm humusa, pojavljivao sloj mekše gline, koji je išao do dubine 75-85 cm, a ispod je bio tvrđi sloj gline do sterilnog dijela zdravice. Toponim Mekota je i nastao upravo radi ovog mekanog sloja gline.
U grobovima su nađeni predmeti od bronze, keramika, kožni ukrasi, perle od staklene paste i nekoliko željeznih i jantarskih predmeta. Dominiraju bikonične šolje i male naočaraste fibule i privjesci, torkvesi, narukvice, nanogavice i smoci spiralno uvijene bronzane žice. Pokojnici su u većini slučajeva spaljivani, a pepeo je polagan u plitku raku ili postavljan u urne. Utvrđeno je i više slučajeva skeletnog sahranjivanja, ali skeleti nisu pronađeni, zbog sastava zemlje (kosti se raspadaju). Skeletni grobovi bili su dosta bogati bronzanim nakitom, a pored njega nalažena je i bar po jedna šolja u visini glave ili na nekom drugom mjestu. Nakit je nalažen na onim mjestima na kojima je i inače za života pokojnika nošen(13).
Nakon arheoloških radova 1981. godine, nalazi s ovog lokaliteta bili su brojni i pokazivali izvjesnu sličnost s materijalom nekropole Sanski Most i gradine Zecovi(14), a nalazište će se moći detaljno analizirati i potpuno definirati tek nakon završetka iskopavanja. Grobovi u sjevernom sektoru nekropole mogu se datirati u kasno bronzano doba s mjestimičnim naknadnim ukopima iz halštata i latena. Nalazi negiraju pripadnost nekropole japodskom etnosu, pa bi daljnja istraživanja mogla dati odgovor o razgraničenju ilirsko-panonskih plemena u Donjem Pounju i popuniti postojeći hijatus između eneolitske i halštatske faze razvoja civilizacije na području sjeverozapadne Bosne(15).
Radovi u 1982. godini, nastavljeni su u blizini probne sonde broj 1 iz 1980. godine. Na toj velikoj površini završeno je pet sondi, a potom su isti nastavljeni u širem iskopu oko sonde broj 3 iz 1980. godine. Postavljena je mreža, dimenzija 10x10 m, sa po četiri sonde u svakom kvadrantu. Na ovom nivou istraženo je 16 sondi, što sa prethodnih pet, čini ukupno 21 sondu površine 525 m², u kojima je nađeno novih 228 grobova.
Naredna arheološka istraživanja počela su 1986. godine, nakon četiri godine pauze. Pretpostavka je bila da nekropola ima i stariji dio koji bi mogao pripadati kasnijem bronzanom dobu, što je vrlo zanimljivo, posebno zato što u Pounju do tada nisu bili otkriveni grobovi koji bi sa sigurnošću mogli pripasti vremenu starijem od Ha B2/B3 perioda. U okviru ovog istraživanja izvršena su arheološka iskopavanja 1986. i 1987. godine.
Na površini od 200 m² (8 sondi, dimenzija 5x5 m) 1986. godine, pronađeno je novih 65 grobova. Iskopani materijal bio je sličan ranijem materijalu i nije se bitnije razlikovao od njega. Keramičke šolje i urne nađene su u standarnim omjerima. Jedino je osjetno bilo pomanjkanje bronzanih predmeta. Jedan od razloga za to mogao bi biti što su sonde nalazile u jednoj manjoj polukružnoj depresiji. Ova lokacija je kao izbor mjesta za ukop manje pogodna, jer je pogled s nekropole na naselje na obali Une i obrnuto bio loš, tako da je ovaj teren bio namjerno izbjegavan za ukop, te su pokojnici rjeđe sahranjivani(16). Od ukupno 65 grobova osamnaest ih je bilo s urnom, a od ostalih 47 - za svega tri se može sa sigurnošću tvrditi da su bili skeletni.
Urne se grubo mogu podijeliti na manje loptaste s kratkim, naglašenim vratom koji se ponekad završava blago izvijen prema van. Potom slijede bikonične s manjim ravnim dnom i gornjim konusom koji ponekad završava blago izvijen prema van. Urne su imale jednu ili dvije trakaste drške, a bile su ponekad poklopljene dubljom koničnom ili bikoničnom zdjelom. Urne su pronalažene u sljedećim kombinacijama: same (5 urni), urna u kojoj je šolja (1 urna), urna u kojoj je šolja sa zdjelom kao poklopcem, urna pored koje je šolja i željezna narukvica, urna pored koje su dvije ili tri šolje (po jedan slučaj). Šolje su redovno bikoničnog oblika, a izuzetno koničnog.
Pored navedenih grobova s urnama, pronađena su još 32 groba s jednom šoljom, 7 grobova sa po dvije, jedan grob s tri šolje i četiri groba u kojima su se uz njih našli metalni prilozi. Od tri pronađena skeletna groba, dva su, osim bronzanih priloga, imala i po jednu šolju.
Prilikom arheoloških istraživanja 1987. godine, otvorene su sonde na najvišem dijelu terena, udaljene oko 120 m od sonde broj 1 iz 1980. godine. Ukupno tri sonde, površine 72 m², bile su postavljene u nizu i po pravcu sjever-jug, prateći kosinu brda. Pronađeno je ukupno 24 groba. U većim otkrivenim grobovima nađene su keramičke šolje i urne, od čega je samo jedan grob bio bez navedenih priloga. Urne su nađene ili same ili u kombinaciji s bronzanim (oštećenim) prilogom, sa šoljama pored ili u urni (po jedan primjerak). U dvanaest grobova kao prilog nađene su samo šolje, od čega je takvih šest nađeno u skeletnim grobovima. U ovom dijelu nekropole otkriveno je više metalnih nalaza. Većinu bronzanog nakita čine nanogavice, narukvice, naočarasti privjesci i fibule, dvostruki naočarasti ukrasi i manji smoci spiralno uvijene žice. Nanogavice i narukvice su poluobličastog presjeka i ponekad s rastavljenim krajevima. Keramičke šolje bikoničnog su izgleda, a njihovo dno pripada tipu „omfalos“ ili je ravno. Rađene su od slabo pročišćene zemlje i pečene u rasponu od crvenog do tamnijeg (mrkog) tona. Urne su loptastog ili bikoničnog oblika s obodom prema van, a na ramenu se javljaju jedna ili dvije trakaste drške, koje se prema vrhu sužavaju. Ukras na ramenu sastoji se od tri horizontalne paralelne linije ispod kojih su girlande ili motivi šrafiranih vučijih zuba. Motivi su izvedeni tehnikom pseudo vrpčastog ukrasa ili kaneliranja. Dno urni je isključivo ravno.
Bogatstvo nalaza u ova dvadeset četiri groba može se objasniti atraktivnom lokacijom na kojoj su isti smješteni (na kosini, koja je bila lako uočljiva iz naselja s obale Une i obrnuto).
Tokom pet kampanja iskopano je ukupno 67 sondi, površine 1.611 m² i otkriveno 769 grobova. Nekropola se može okvirno datirati od kraja 9. do kraja 7. stoljeća pr. n. e. Na istraženoj površini nisu nađeni grobovi koji bi se mogli datirati u neku od ranijih faza kasnog bronzanog doba (Ha A-B1-2), a mali ih je broj koji se mogu pripisati kraju 9. i 8. stoljeću pr. n. e. (Ha B3)(17).
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Skupština Općine Bosanski Novi donijela je Rješenje, na sjednici održanoj dana 13. 04. 1981. godine, a na zahtjev Zavičajonog muzeja Bosanski Novi, kojim se utvrđuje da su od općeg značaja arheološka istraživanja na lokalitetu Mekota u Gornjim Rakanima i da se može pristupiti ekspropriaciji nekretnina označenih na: k.č. br. 156, k.č. br. 157, k.č. br. 158, k.č. br. 161, k.č. br. 162, k.č. br. 82, k.č. br. 88, k.č. br. 89 i k.č. br. 90, k.o. Gornji Rakani.
U Prostornom planu BiH do 2000. godine lokalitet Mekota nije uvršten kao zaštićen spomenik kulture.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Arheološki lokalitet Mekota zaveden je u Arheološkom leksikonu BiH, pod nazivom: Mekota, Gornji Rakani, Bosanki Novi(18) (sada Novi Grad), kao prahistorijska nekropola ravnih grobova.
Nekropola je otkrivena prilikom rekognosciranja terena 1980. godine, a nešto sjeveroistočnije od nje, smješteno je i naselje. Iste godine izvršena su probna iskopavanja, koja su dala bogate nalaze, na osnovi kojih se zaključilo da se radi o značajnoj nekropoli.
Naredne dvije godine (1981. i 1982.) vršena su velika sistematska arheološka istraživanja.
Arheološki radovi izvedeni 1986. godine, nadovezivali su se na one iz 1982. godine.
Arheološka istraživanja izveo je arheolog Enver Mulabdić, kustos tadašnjeg Zavičajnog muzeja Bosanski Novi uz nadzor arheologa Zdenka Žeravice iz Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Sarajevu, uz saradnju arheologa Milenka Radivojca.
Kulturno-obrazovni centar, Novi Grad, dostavio je Komisiji kopije dokumenta nastalih za vrijeme arheoloških istraživanja („Izvještaj o arheološkom iskopavanju nekropole Mekota kod Bosanskog Novog u 1986. god.“). Arheološki materijal čuvao se, nakon istraživanja, u zgradi Zavičajnog muzeja (stara zgrada Vijećnice), koja je u periodu 1992-1995. pretrpjela oštećenja. U februaru 1996. godine materijal je premješten u Galeriju Novi Grad, gdje se i danas nalazi. Potreban je studiozan rad arheologa da utvrdi postojeće stanje i eventualne nedostatke, jer je postojao dug period bez nadzora nad arheološkim materijalom.
5. Sadašnje stanje dobra
Uvidom na lokalitetu, koji je obavljen dana 25. 05. 2012. godine, ustanovljeno je sljedeće:
- lokalitet Mekota nalazi se u neposrednoj blizini magistralnog puta Novi Grad – Bihać i željezničke pruge,
- smješten je na početku blage padine koja se diže iz doline Une i djelomično je pod šumom,
- na terenu se ni po čemu nije moglo vidjeti gdje su vršena arheološka istraživanja zbog bujne vegetacije (visko i nisko rastinje),
- mjestimično primjećeni „svježi“ plići iskopi u zemlji(19),
- samo još rijetki mještani Rakana znaju gdje se tačno nalazi lokalitet i gdje su vršena arheološka istraživanja.
6. Specifični rizici
Neovlašteno kopanje u potrazi za arheološkim nalazima
III – ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima („Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:
A) Vremensko određenje (dobra nastala od prapovijesti do 1960. godine)
B) Povijesna vrijednost (veza građevine, cjeline ili područja sa povijesnom ličnošću ili značajnim događajem u povijesti)
D) Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)
i. Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim historijskim razdobljima
iv. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru
E) Simbolička vrijednost
v. Značaj za identitet skupine ljudi
G) Izvornost
ii. Materijal i sadržaj
Sastavni dio ove odluke su:
- Imovinsko-vlasnička dokumentacija:
- Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka, Područna jedinica Novi Grad, dostavila je Komisiji kopiju katastarskog plana, prepis posjedovnog lista i zemljišno-knjižne izvatke.
- fotodokumentacija, (fotografije sa terena od 25. 5. 2012.).
Korištena literatura
Tokom vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
1980. Redžić, Husref (ur.). Prostorni plan Bosne i Hercegovine, Faza „B” – Valorizacija, Prirodne i kulturno-historijske vrijednosti. Sarajevo: Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, 1980.
1982. Milinović, Ante. “Mekota, Gornji Rakani kod Bosanskog Novog – praistorijska nekropola kasno bronzano doba (period polja s urnama)”, Arheološki pregled, Vol. 23. Ljubljana: 1982.
1987. Benac, Alojz (gl.ur.). Prahistorija jugoslavenskih zemalja, Željezno doba V. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanološka ispitivanja, 1987.
1987. Čović, Borivoj. “Grupa Donja Dolina-Sanski Most”, u Prahistorija jugoslavenskih zemalja, Željezno doba V. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanološka ispitivanja, 1987.
1988. Čović, Borivoj (ur.). Arheološki leksikon BIH, TOM 2. Sarajevo: 1988.
1988. Čović, Borivoj (ur.). Arheološki leksikon BIH, TOM 1. Sarajevo: 1988.
2010. Mulabdić, Enver. “Mekota u Gornjim Rakanima”, u: Glasnik Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, Arheologija. Sarajevo: 52/2010.
(1) Alojz Benac, (gl.ur.), Prahistorija jugoslavenskih zemalja, Željezno doba V, Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanološka ispitivanja, 1987, 901.
(2) Borivoj Čović, “Grupa Donja Dolina-Sanski Most”, u: Prahistorija jugoslavenskih zemalja. Željezno doba V, Sarajevo, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanološka ispitivanja, 1987, 232.
(3) Polja su ime dobila po spaljivanju umrlih i pokopu u žare (urne);
(4) Alojz Benac, (gl.ur.), Nav. dj., Sarajevo: 1987, 904.
(5) Borivoj, Čović, (ur.), Arheološki leksikon BIH, TOM 1, Sarajevo: 1988, 101, 102.
(6) Borivoj,Čović, Nav. dj., Sarajevo: 1987, 267.
(7) Alojz Benac, (gl.ur.), Nav. dj., Sarajevo: 1987, 912.
(8) Alojz Benac, (gl.ur.), Nav. dj., Sarajevo: 1987, 918.
(9) Alojz Benac, (gl.ur.), Nav. dj., Sarajevo: 1987, 921.
(10) Borivoj Čović, Nav. dj., Sarajevo: 1987, 281.
(11) „U posljednje dvije decenije nisu se pojavili novi radovi niti su objavljeni novi arheološki nalazi koji bi mogli bitno izmijeniti shemu etnogenetskog odnosa procesa na ovom tlu koju je izgradio Z. Marić. Ostaje, ipak, otvoreno još nekoliko pitanja.“ Borivoj Čović, Nav. dj., Sarajevo: 1987, 281.
(12) Enver Mulabdić, “Mekota u Gornjim Rakanima”, u: Glasnik Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, Arheologija, Sarajevo: 2010, 82.
(13) Enver Mulabdić, Nav.dj., Sarajevo: 2010, 83.
(14) Ante Milinović, “Mekota, Gornji Rakani kod Bosanskog Novog – praistorijska nekropola kasno bronzano doba (period polja s urnama)”, u: Arheološki pregled, Vol. 23. Ljubljana: 1982, 47.
(15) Ante Milinović, “Mekota”, Nav. dj., Ljubljana: 1982, 47.
(16) Enver Mulabdić, Nav.dj., Sarajevo: 2010, 84.
(17) Enver Mulabdić, Nav.dj., Sarajevo: 2010, 86.
(18) Borivoj Čović (ur.), Arheološki leksikon BIH, TOM 2, 1988, 37.
(19) Prema riječima mještana ljudi neovlašteno kopaju u potrazi za nalazima.
|
