početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Stambeno naselje Crni Vrh, graditeljska cjelina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 46/12.


Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4 Aneksa 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39 stav 1 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 26. do 28. marta 2012. godine donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Građevinska cjelina – Stambeno naselje Crni Vrh u Sarajevu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čine stambeni objekti sa pripadajućim zelenim površinama nastali tokom perioda između dva svjetska rata, kao i područje gdje su interpolirani objekti nakon Drugog svjetskog rata uklopljeni u izvorni regulacioni plan.

Nacionalni spomenik nalazi se na prostoru koji obuhvata k.č. 930/1 i 930/2 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 853 i k.č. 2939 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 1720 i 438; 931/1 i 931/2 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 853 i 854 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 1720; 983/2 i 983/1 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 1126, dio 1001, 2429, 2430 i 884 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 418 i 880; 983/3 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 2431 i 2432 (spojen sa 1033) k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 418 i 435; 982 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 1001 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 418; 920/1 i 920/11 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 805 i 2170 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 807; 920/10, 920/9, 920/8, 920/7, 920/6, 920/5, 920/4, 920/3, 920/2 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 2162, 2164, 2165, 2166, 2167, 2161 i 2163 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 807; 969 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 806 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 583; 970 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 879 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 411; 979/1 i 979/2 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 881 i 2652 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 861; 980/1 i 980/3 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 882 i k.č. 2397 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 773; 981 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 885 i dio 882 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 773; 990 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 808, 1057 i 1056 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 591; 921 i 922 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 870 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 655; 923 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 872 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 628; 927 i 926 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 851 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 366; 916 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 876 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 578; 917 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 875 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 211; 918 i 919 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 874 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 415; 924 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 873 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 456; 967 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 888 i 889 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 445 i 454; 968 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 890 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 835; 973 i 974 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 887 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 621; 975 i 976 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 886 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 449; 978 i 977 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 1033 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 435; 985/1 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 800, dio 161 i k.č. 883 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 838, 880 i 375; 985/2 i 985/3 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 2665 i 2512 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 1158; 984/1 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 800, dio 161 i dio 883 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 838, 880 i 375; 984/2 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 2735 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 989; 929 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 852 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 460; 928 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 1100 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 587; 971 i 972 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 880 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 14; dio 1209 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 161 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 880 i 966 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 161, k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 880, općina Centar Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da osigura pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, restauraciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i Odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

I stepen zaštite primjenjuje se na prostoru koji obuhvata stambene objekte i zelene površine u okviru građevinske cjeline nastale tokom perioda između dva svjetska rata, a koji se nalaze na zemljištu označenom kao k.č. 930/1 i 930/2 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 853 i k.č. 2939 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 1720 i 438; 931/1 i 931/2 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 853 i 854 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 1720; 983/2 i 983/1 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 1126, dio 1001, 2429, 2430 i 884 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 418 i 880; 983/3 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 2431 i 2432 (spojen sa 1033) k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 418 i 435; 982 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 1001 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 418; 920/1 i 920/11 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 805 i 2170 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 807; 920/10, 920/9, 920/8, 920/7, 920/6, 920/5, 920/4, 920/3, 920/2 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 2162, 2164, 2165, 2166, 2167, 2161 i 2163 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 807; 969 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 806 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 583; 970 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 879 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 411; 979/1 i 979/2 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 881 i 2652 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 861; 980/1 i 980/3 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 882 i k.č. 2397 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 773; 981 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 885 i dio 882 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 773; 990 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 808, 1057 i 1056 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 591; 921 i 922 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 870 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 655; 923 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 872 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 628; 927 i 926 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 851 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 366; 916 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 876 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 578; 917 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 875 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 211; 918 i 919 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 874 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 415, općina Centar Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

U I stepenu zaštite utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-          Dozvoljeni su isključivo radovi konzervacije, restauracije i prezentacije nacionalnog spomenika;

-          Dozvoljena je unutrašnja adaptacija objekata i uvođenje savremenih instalacija pod uvjetom da elementi instalacija ne budu postavljani na ulične fasade;

-          Sve intervencije na pojedinačnim objektima i pripadajućim površinama (vrtovima, baštama, dvorištima) moraju biti urađene u skladu sa principima moderne;

-          Nisu dozvoljene promjene nagiba krovnog pokrivača ili intervencije kojima se mijenja originalni oblik objekata;

-          Prilikom radova na konstruktivnoj sanaciji, konzervaciji i restauraciji moraju se koristiti u najvećoj mogućoj mjeri izvorni materijali i vezivna sredstva;

-          Prilikom restauracije fasada, potrebno je izvršiti adekvatnu hromatsku obradu svih fasada, po ugledu na originalnu boju fasada, koristeći postojeću tehničku i foto dokumentaciju.

II stepen zaštite primjenjuje se na prostoru koji obuhvata stambene objekte u okviru građevinske cjeline nastale nakon Drugog svjetskog rata, kao i ulične površine, a koji se nalaze na zemljištu označenom kao k.č. 924, k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 873 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 456; 967 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 888 i 889 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 445 i 454; 968 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 890 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 835; 973 i 974 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 887 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 621; 975 i 976 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 886 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 449; 978 i 977 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 1033 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 435; 985/1 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 800, dio 161 i k.č. 883 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 838, 880 i 375; 985/2 i 985/3 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 2665 i 2512 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 1158; 984/1 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 800, dio 161 i dio 883 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 838, 880 i 375; 984/2 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 2735 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 989; 929 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 852 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 460; 928 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 1100 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 587; 971 i 972 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 880 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 14; dio 1209 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 161 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 880,966, k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 161 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 880, općina Centar Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

            Za prostorne cjeline obuhvaćene II stepenom zaštite bit će izrađeni detaljni provedbeni planovi. U sklopu provedbenih planova moguće je predvidjeti radove rehabilitacije, konzervacije, prezentacije i adaptacije objekata savremenoj namjeni, a izuzetno i interpolaciju novih objekata koji svojim oblikom, dimenzijama i vanjskom obradom neće ugroziti strukturu zaštićenog područja. U tom prostoru potrebno je u potpunosti očuvati plansku osnovu i restaurirati i hortikulturno urediti postojeće otvorene prostore. Minimalni sadržaj provedbenih planova treba biti analiza trenutnog stanja prostorne cjeline, i to:

-          hronološki prikaz i stilsko određenje postojećih objekata;

-          pregled spratnosti postojećih objekata;

-          pregled primijenjenih materijala;

-          oštećenja;

-          stepen očuvanosti;

-          hronološki prikaz namjene dobara sa pregledom njihove današnje namjene.

Za objekte i slobodne površine obuhvaćene I i II stepenom zaštite potrebno je izraditi plan trajnih mjera zaštite i prezentacije naslijeđa u sklopu prostorne cjeline, koji će posebno obuhvatiti detaljno definiranje uvjeta u svim pojedinačnim slučajevima za:

-          sanaciju, konzervaciju, uređenje i prezentaciju postojećih objekata i cjelina;

-          restauraciju i rekonstrukciju objekata, oblika i prostora kojom će biti osiguran integritet građevinske cjeline i čitljivost njenih specifičnosti (rekonstrukciju uništenih objekata, restauraciju objekata ili pojedinačnih arhitektonskih elemenata – horizontalni i vertikalni gabariti, proporcija, broj, veličina i raspored otvora, arhitektonski detalji, popločanje, oblik, nagib krova i vrsta pokrova, tretman fasada itd.);

-          regulaciju pješačkog i kolskog saobraćaja, s tim da nije dozvoljeno proširenje postojećih ulica na postojeće zelene površine ili podzide;

-          uređenje pješačke zone – javna rasvjeta, urbani mobilijar, obrada pješačkih i kolovoznih površina;

-          obnovu infrastrukturne mreže, posebno vodovoda i kanalizacije;

-          Planom trajnih mjera zaštite treba biti zabranjena izgradnja industrijskih objekata unutar zaštićenog područja ili uvođenje novih namjena koje bi utjecale na promjenu karaktera i elemenata koji karakteriziraju dati ambijent.

Nijedan građevinski, građevinsko-zanatski i zanatski zahvat utvrđen Planom trajnih mjera zaštite i prezentacije naslijeđa ne može biti izvođen bez odobrenja federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručnog nadzora nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nadležna služba zaštite).

Potrebno je izraditi Program upravljanja naslijeđem u sklopu zaštićenog područja, sa definiranim nosiocima realizacije programa i etapni program provedbe plana sa finansijskim pokazateljima.

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika utvrđuje se zaštitni pojas, koji čini zona sjeverno i zapadno od područja proglašenog nacionalnim spomenikom između Kalemove i Ulice Omera Stupca. Zaštitni pojas obuhvata zemljište označeno kao: K.č. 279 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 801 i dio 161 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 563 i 880; 278 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 801 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 563; 277 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 801 i dio 161 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 563 i 880; 276 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 1019 i 1278 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 1540; 986/3 i 986/2 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 2639 i 2640 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 924 i 1570; 986/1 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 812 i dio 2639 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 1570 i 924; 987 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 2644, dio 800 i dio 161 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 923, 838 i 880; 989 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 809 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 125; 990 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 808, 1057 i 1056 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 591; 961 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 868 i dio 1090 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 558 i 426; 964 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 846 i k.č. dio 847 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 426 i 575; dio 1209 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 161 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 880; 960 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 867 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 233; 963 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 868, dio 1090, dio 846, dio 867, dio 847, dio 848, dio 849 i dio 850 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 558, 426, 575, 233, 842, 839 i 833; 965 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 847, dio 848 i dio 849 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 575, 842 i 839; 959 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 866 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 443; 925 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 849 i dio 850 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 839 i 833; 958 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 863 i dio 1014 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 576 i 598; 957/1 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 1014, dio 863, dio 862, dio 861, dio 860, dio 859, dio 1144 i dio 850 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 598, 576, 805 i 833; 956 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 863 i dio 862 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 576 i 805; 955 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 861 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 805; 954 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 860 i dio 859 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 805; 957/2 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 850 k.o. Centar Sarajevo LIV i k.č. 251 k.o. Centar Sarajevo LI (stari premjer), z.k. uložak br. 164; 932 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 855 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 371; 933 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 856 i dio 1146 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 828 i 470; 934 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 857 k.o. Centar Sarajevo LIV i k.č. dio 235 k.o. Centar Sarajevo LII (stari premjer), z.k. uložak br. 868 i 145; 937 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 857 k.o. Centar Sarajevo LIV i k.č. dio 235, dio 234 i dio 241 k.o. Centar Sarajevo LII (stari premjer), z.k. uložak br. 145 i 234; 935 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 234 k.o. Centar Sarajevo LII (stari premjer), z.k. uložak br. 144; 936 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 235 i dio 241 k.o. Centar Sarajevo LII (stari premjer), z.k. uložak br. 145, općina Centar Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Unutar zaštitnog pojasa utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-          potrebno je osigurati očuvanje strukture, prije svega planske osnove, uz ograničenje spratnosti, veličine i gabaritnih dimenzija objekata, kao i upotrebu materijala i arhitektonskih elemenata koji neće ugroziti karakter nacionalnog spomenika;

-          potrebno je poduzimanje posebnih mjera koje će zaustaviti pojavu klizišta;

-          nije dozvoljena izgradnja magistralnih infrastrukturnih i industrijskih objekata.

 

IV

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti u dijelu u kojem su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tačkama II - V ove odluke, te nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.kons.gov.ba).

 

VIII

 

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku BiH».

 

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

 

Broj: 07.3-2.3-73/12-11

27. marta 2012. godine

Sarajevo  

 

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

 

O b r a z l o ž e nj e

 

I - UVOD

Na osnovi član 2 stav 1.Zakona o provođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira na to da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev. Bošnjak Zvonimir i Bošnjak Ana iz Sarajeva podnijeli su Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika, dana 04.07.2011. godine, peticiju odnosno prijedlog, za proglašenje Građevinske cjeline Crni Vrh u Sarajevu, nacionalnim spomenikom BiH. Istog dana, Hasanagić Mirsad iz Sarajeva podnio je peticiju Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika, za proglašenje Kalemove ulice na Crnom Vrhu u Sarajevu, nacionalnim spomenikom BiH, a Mesihović Mustafa iz Sarajeva za proglašenje vile Corn nacionalnim spomenikom BiH. Davor Perinović iz Sarajeva je dana 25.03.2011. godine podnio peticiju za proglašenje obiteljske kuće u Kalemovoj ulici br. 18, nacionalnim spomenikom.

Građevinska cjelina – Stambeno naselje iz međuratnog perioda - Crni Vrh u Sarajevu se nalazi na Privremenoj listi Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika pod rednim brojem 546, pod nazivom „Gradska ambijentalna cjelina Sarajevo“. Komisija je pokrenula postupak za donošenje odluke o proglašenju predmetnog dobra nacionalnim spomenikom, u skladu sa članom V Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i odredbama Poslovnika o radu Komisije.

 

Izjava o značaju dobra

Građevinska cjelina – Stambeno naselje – Crni Vrh u Sarajevu predstavlja jedino planski građeno naselje iz perioda između dva svjetska rata u Sarajevu, koje je izvedeno u duhu moderne. Sagrađena je sredstvima Željezničarske kreditne i potporne zadruge osnovane 1923. godine u Sarajevu i Stambene zadruge koja je osnovana 1925. godine sa zadatkom ublažavanja socijalne bijede željezničara. Crni Vrh je regulacionim planom isparcelisan na 93 građevne parcele. U projektovanju pojedinačnih objekata učestvovali su značajni predstavnici moderne sa područja tadašnje Kraljevine Jugoslavije: Dušan Smiljanić, Franjo Lavrenčić, Bruno Tartalja, Danilo Kocijan, Franc Novak, Mate Bajlon i Stjepan Planić. U sklopu naselja nalazi se i vila u kojoj je živio Mate Bajlon. Planska osnova naselja je uglavnom očuvana, a karakteristično je da je regulacioni plan poštovan i kasnijim izvedbama nakon Drugog svjetskog rata.

 

II - PRETHODNI POSTUPAK

U toku vođenja postupka izvršen je uvid u:

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis, arhitektonski snimak i fotografije;

-          uvid u sadašnje stanje dobra;

-          kopiju katastarskog plana;

-          zemljišno-knjižni izvadak;

-          historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentacijsku građu o dobru, koja je data u popisu korištene dokumentacije u okviru ove odluke.

Prema odredbi člana V stav 2. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 37. Poslovnika o radu Komisije, prije donošenja konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, Komisija je dužna pružiti mogućnost vlasniku predloženog nacionalnog spomenika, podnosiocu peticije, institucijama nadležnim za očuvanje naslijeđa, stručnim i naučnim institucijama, stručnjacima i naučnicima, kao i drugim zainteresiranim licima da iznesu svoje stavove. Dana 04.07.2011. godine Komisija je primila peticije sa prilozima (Primjedbe na regulacioni plan “Crni Vrh” iz 2010. godine; Dopis stanara Kalemove ulice Zavodu za planiranje razvoja Kantona Sarajevo; Dopis Visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH ministru kulture i sporta Kantona Sarajevo). Dana 25.03.2011. godine Komisija je primila dodatnu peticiju bez priloga. U skladu s tim, Komisija je dopisom broj: 07.3-8-35.2-8/11-84 od 06.07.2011. zatražila dostavljanje dokumentacije i stavova u vezi sa proglašenjem vile Corn u Kalemovoj ulici br. 14, građevinske cjeline Cni Vrh i Kalemove ulice u Sarajevu nacionalnim spomenikom, od: Općine Centar, Federalnog ministarstva prostornog uređenja i okoliša, Arhiva BiH, Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa FBiH, Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo, Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo, Historijskog arhiva grada Sarajeva, Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa i podnosilaca peticije (Mustafa Mesihović, Mirsad Hasanagić, Zvonimir i Ana Bošnjak). Pored toga, Komisija je dana 26.09.2011. godine uputila dopis broj 07.3-8-35.2-8/11-138 Gradskoj upravi Sarajevo kojim je obavještava da je pokrenula proceduru za proglašenje građevinske cjeline Cni Vrh u Sarajevu nacionalnim spomenikom i zatražila njihov stav. Nakon toga, Komisiji je dostavljena sljedeća dokumentacija:

- Zavod za planiranje razvoja Kantona Sarajevo je dana 01.06.2011. godine uputio dopis broj 02-23-3073/11 Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika, u čijem prilogu se nalazi Regulacioni plan „Crni Vrh“ (faza: Urbanizam)

- Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa je dana 06.07.2011. godine uputio dopis broj 602-1/11 Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika, u čijem se prilogu nalazi izvod iz Separata zaštite za RP „Crni Vrh“

-          Zavod za zaštitu spomenika, u okviru Ministarstva kulture i sporta Federacije Bosne i Hercegovine, je dana 11.07.2011. godine uputio dopis broj 03-23-2-1051/11 Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika, u kojem se navodi da ne posjeduje dokumentaciju o predmetnim dobrima.

-          Zavod za zaštitu spomenika, u okviru Ministarstva kulture i sporta Federacije Bosne i Hercegovine, je dana 12.07.2011. godine uputio dopis broj 07-40-4-2802-1/11 Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika, u kojem se navodi da predmetna dobra nisu bila zaštićena ili evidentirana.

-          Zavod za planiranje razvoja Kantona Sarajevo je dana 13.07.2011. godine uputio dopis broj 02-23-4041/11 Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika, kojim napominje da je ranije uputio Regulacioni plan „Crni Vrh“ (faza: Urbanizam).

-          Razmatranju prijedloga odluke o proglašenju građevinske cjeline – Stambenog naselja Crni Vrh u Sarajevu nacionalnim spomenikom, na prethodnoj 52. sjednici, prisustvovala je Arijana Musić, stručni savjetnik za prostorno uređenje i stambene poslove u Upravi Grada Sarajeva koja je tom prilikom iznijela stav Gradske uprave. Arijana Musić je obavijestila članove Komisije da je Gradsko vijeće Grada Sarajeva donijelo odluku o usvajanju Regulacionog plana „Crni vrh“ na sjednici održanoj 28.12.2010. godine (Sl. novine Kantona Sarajevo 36/10), čiji je sastavni dio elaborat zaštite kulturno-historijskog naslijeđa, izrađen od strane Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturnog i prirodnog naslijeđa (autor Sanda Pudarić, diplomirani arhitekta). Arijana Musić je istakla da prezentacija o rezultatima istraživanja koje je provela Komisija ukazuje na vrijednost građevinske cjeline, a svi detalji nisu bili dovoljno poznati u toku donošenja Regulacionog plana.

-          Komisija je dopisom broj 07.3-7.3-32/12-9 od 26.03.2012. godine pozvala predstavnika Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturnog i prirodnog naslijeđa da prisustvuje 53. sjednici gdje se raspravljalo o proglašenju Građevinske cjeline Crni Vrh u Sarajevu nacionalnim spomenikom, ali se niko nije odazvao pozivu.

 

Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Stambeno naselje Crni Vrh u Sarajevu se nalazi na području općine Centar sjeverno od Marijin Dvora, u čijem se centralnom dijelu nalazi Kalemova ulica, postavljena u smjeru istok-zapad. Područje je sa juga ograničeno ulicom Kranjčevićeva, a sa istoka kompleksom Državne bolnice.

Nacionalni spomenik nalazi se na zemljištu označenom kao: K.č. 930/1 i 930/2 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 853 i k.č. 2939 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 1720 i 438; 931/1 i 931/2 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 853 i 854 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 1720; 983/2 i 983/1 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 1126, dio 1001, 2429, 2430 i 884 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 418 i 880; 983/3 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 2431 i 2432 (spojen sa 1033) k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 418 i 435; 982 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 1001 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 418;

920/1 i 920/11 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 805 i 2170 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 807; 920/10, 920/9, 920/8, 920/7, 920/6, 920/5, 920/4, 920/3, 920/2 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 2162, 2164, 2165, 2166, 2167, 2161 i 2163 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 807; 969 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 806 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 583; 970 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 879 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 411; 979/1 i 979/2 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 881 i 2652 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 861; 980/1 i 980/3 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 882 i k.č. 2397 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 773; 981 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 885 i dio 882 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 773; 990 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 808, 1057 i 1056 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 591;

921 i 922 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 870 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 655; 923 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 872 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 628; 927 i 926 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 851 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 366; 916 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 876 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 578; 917 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 875 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 211; 918 i 919 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 874 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 415;

924 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 873 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 456; 967 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 888 i 889 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 445 i 454; 968 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 890 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 835; 973 i 974 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 887 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 621; 975 i 976 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 886 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 449; 978 i 977 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 1033 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 435; 985/1 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 800, dio 161 i k.č. 883 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 838, 880 i 375; 985/2 i 985/3 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 2665 i 2512 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 1158; 984/1 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 800, dio 161 i dio 883 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 838, 880 i 375; 984/2 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 2735 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 989; 929 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 852 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 460; 928 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 1100 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 587; 971 i 972 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 880 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 14, općina Centar; dio 1209 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 161 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 880; 966 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 161 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer), z.k. uložak br. 880, općina Centar Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Historijski podaci

Područje Crnog Vrha u Sarajevu do kraja XV vijeka najvjerovatnije nije bilo naseljeno, i ne postoje podaci na osnovi kojih bi se moglo pouzdano zaključiti da je zemljište obrađivano. Centralna komunikacija područja – Kalemova ulica, je tokom osmanskog i austrougarskog perioda predstavljala seoski, tačnije čobanski puteljak oko kojeg nije bilo formirano naselje(1).  Krajem XV vijeka spominje se zemljište u vlasništvu Skender-pašinog vakufa Međuputnica, Zagorica i Sušica. Imenom Sušica se zvala i ulica koja je spajala Koševski potok na istoku i Pofaliće na zapadu(2) (današnja Kranjčevićeva ulica(3)).

Krajem osmanskog perioda, šezdesetih godina XIX vijeka u blizini Magribija džamije, jugoistočno u odnosu na područje Crnog Vrha podignuta je Vojna bolnica (Hastahana), u stilu koji nagovještava prodor europskih historicističkih tendencija u arhitekturi i urbanizmu Sarajeva. Uz ovu bolnicu se grade i stambeni objekti(4), a sjeverozapadno, na području obuhvata Crnog Vrha istovremeno su podignute bolničke barake, na mjestu gdje se danas nalazi savremeni bolnički kompleks “Dr. Abdulah Nakaš”(5).

Početkom austrougarskog perioda, 1878. godine na području Gorice, u zoni Crnog Vrha, pružen je oružani otpor austrougarskoj vojsci, i tu su strijeljani organizatori Kaukčija Abdulah-efendija, Muhamed Hadžijamaković i Avdo Jabučica(6). Austrougarska vlast je urbanizirala područje Crnog Vrha istočno u odnosu na bolničke barake podignute tokom osmanskog perioda (ulice Tepebašina, Odobašina, Avde Jabučice, istočni dio Kranjčevićeve i druge), dok je područje zapadno ostalo neizgrađeno, što će stvoriti pretpostavke za razvoj stambenog naselja u narednom historijskom periodu. Izuzetak na zapadnoj strani će predstavljati regulacija Tešanjske ulice, koja nastaje 1913. godine, kada su izgrađene prve kuće(7). Izvedba te ulice, koja će spojiti gradsko područje Marijin Dvora preko Kranjčevićeve ulice sa Crnim Vrhom, i dalje Koševskim Brdom će stvoriti urbanističke pretpostavke za izgradnju stambenog naselja tokom prve polovine XX vijeka, s obzirom da pristup Crnom Vrhu nije bio moguć sa istoka, odnosno današnje ulice Avde Jabučice.

Arhitektura koja je tokom dvadesetih i tridesetih godina XX vijeka nastajala u Sarajevu, bila je raznovrsna i osmišljavana je u sprezi domaće tradicije i srednjoevropskih utjecaja. Ona je na sarajevskom tlu svoje korijene imala u razvijenoj domaćoj kulturi stanovanja. Sarajevske kuće su smišljeno postavljane u svoju okolinu, često u prirodu sa baštama i ljetnim kuhinjama. Imale su razrađenu unutrašnju i vanjsku dispoziciju, a namještaj je bio praktičan i udoban. Grad je iz austrougarskog perioda naslijedio razvijenu infrastrukturu (ulice, regulacione linije, vodovod i kanalizaciju).

Porodične kuće i vile projektovali su i izvodili slijedeći sarajevski građevinci: Bajlon, Lovrenčić, Rajs, Grabrijan, Pavlin, braća Kadić, Šamanek, Baldasar, Smiljanić, Bunić, Dimitrijević, Moravec(8), ali i zagrebački arhitekta Stjepan Planić(9).

Građevinska cjelina Crni Vrh sagrađena je sredstvima Željezničarske kreditne i potporne zadruge Z.S.O.J. osnovane 26. juna 1923. godine u Sarajevu(10) i Stambene zadruge(11) koja je osnovana 1925. godine sa zadatkom ublažavanja socijalne bijede željezničara(12). Željezničarska zadruga je osnovana u najtežem periodu finansijske i ekonomske podređenosti željezničara kao tadašnjih državnih službenika. Ideja o osnivanju je iznesena na skupštini održanoj u Gradskoj vijećnici dana 9. jula 1922. godine od strane Jovana Đurića. Inicijativa je ponovo pokrenuta 28. maja 1923. godine, kada je Nikola Kalem na sjednici udruženja predložio da se konačno poduzmu konkretne osnivačke aktivnosti(13).

Konačno, 26. juna 1923. godine, u prisustvu 28 skupštinara osnovana je zadruga koja je za cilj imala poboljšanje materijalnog i socijalnog statusa željezničara, a za prvog predsjednika je izabran Drago Grgurić(14). Iste godine su odobreni prvi zajmovi članovima zadruge(15).

Stambena zadruga je osnovana dvije godine kasnije, 1925. godine, i njen se rad oslanjao na prethodno osnovanu Željezničarsku kreditnu zadrugu(16). Malobrojno članstvo zadruge se nije moglo prihvatiti zadaće prikupljanja potrebnih finansijskih sredstava. Snažnija aktivnost Stambene zadruge je zabilježena tek 1929. godine kada je otkupljen veći komad zemljišta u Novom Sarajevu, za koji je izrađen Regulacioni plan u cilju gradnje stambenih objekata(17). 

Godine 1931. održana je VII godišnja skupština Željezničarske zadruge, kada je odlučeno da zadruga aktivno učestvuje u kupnji kompleksa zemljišta na Crnom vrhu za potrebe zadrugara i izgradnju zadrugarskih kuća(18). 

Početkom 1932. godine, Stambena zadruga je otkupila zemljište na Crnom Vrhu za koje je izrađen Regulacioni plan, kojim je isparcelisano na 93 građevne parcele. Iduće godine se počelo sa gradnjom stambenih objekata(19) rađenih u duhu moderne(20). 

Na desetu godišnjicu rada, 1933. godine(21) zabilježena je pomoć Željezničarske zadruge u izgradnji ukupno 9 novih kuća na Crnom Vrhu. Iste godine uprava Željezničarske zadruge je, sa odobrenjem Skupštine, tragala za pogodnim zemljištem za gradnju veće stambene zgrade. U tu svrhu je Željezničarska zadruga otkupila 3 parcele od Stambene zadruge (u Kranjčevićevoj ulici) i na tom mjestu podigla veliku zgradu za potrebe svojih zadrugara(22). 

Nakon izrade svih potrebnih nacrta kolektivne stambene zgrade, objekat je pokriven prije zime. Objekat je bio završen do juna 1934. godine, a sastojao se od 14 savremenih stanova sa 2 sobe, kuhinjom, banjom i sporednim prostorijama i 5 lokala(23). 

U urbanističkom smislu, izgradnja područja predstavlja logičan nastavak naselja Marijin Dvor(24), podignutog tokom austrougarskog perioda. Geomehaničke osobine tla i izdvojeni položaj na brdu su odbijali austrougarske građevine, koji su urbanizirali samo istočno područje gdje se danas nalazi ulica Avde Jabučice. U narednoj građevinskoj epohi Crni Vrh pokazao kao područje na kojem je u statičkom smislu bilo moguće graditi individualne stambene objekte. Blizina centralnog područja i osunčanost su predstavljali velike prednosti, koje je Željeznička zadruga znala iskoristiti u uvjetima kada su ravničarska, ali i padinska područja desne obale Miljacke u centru bila već izgrađena. Izvedba naselja će dokazati da je moderna kao stvaralački pokret sposobna stvoriti urbanističko-arhitektonske kreacije koje će predstavljati univerzalne vrijednosti u oblasti stambene arhitekture. Pravo na vidik i osunčanje, organska veza stambenih jedinica i zelenila, kao i mjerilo su bili elementi kojima je iskazano poštovanje prema tradicionalnom građevinstvu sarajevskih mahala. S druge strane, savremena arhitektonska, ali i urbanistička forma materijalizovana racionalnom parcelizacijom i proporcionalnim odnosom javnog (ulica) i privatnog (vila i vrt), predstavljaju kreativnu nadogradnju okrenutu ka novim europskim tendencijama i internacionalnom stilu.

Urbanizam Crnog Vrha u Sarajevu je pod jasnim utjecajem izgradnje sličnih stambenih naselja na području Srednje Evrope(25). 

Izgradnja Željezničarske kolonije na Crnom Vrhu je predstavljala najkrupniji urbanistički poduhvat u Sarajevu iz perioda između dva svjetska rata. Do 1932. godine Željezničarska zadruga je otkupila cjelokupnu južnu stranu Crnog Vrha, a područje je regulirano tako što su određene trase novih ulica – Kalemove i Zadrugine (danas Omera Stupca) i Kranjčevićevog stepeništa (današnja ulica Halida Nazečića). Konkurs za izradu idejnih rješenja tipova kuća i arhitektonsku izgradnju cijelog područja raspisan je 05.01.1933. godine. Ocjenjivački sud, u kome su bili i sarajevski arhitekti Dušan Smiljanić(26) i Mate Bajlon, 09.04.1933. godine zaključio je svoj rad. Od 45 prispjelih radova nijedan nije sasvim zadovoljio, pa prva nagrada nije dodijeljena, ali jesu 2. nagrada i dvije 3. nagrade, a 3 projekta su otkupljena(27). 

Dana 25.04.1933. godine u Sarajevu je priređena izložba konkursnih radova prispjelih iz Kraljevine Jugoslavije i inostranstva, koji su trebali dati rješenje za pet tipova porodičnih kuća. Prvi tip je trebao imati dvije sobe, stambenu kuhinju i sve nus prostorije, a peti četiri sobe, kuhinju i nus-prostoriju. Tražena je krajnja ekonomičnost svih tipova, a cijelo naselje trebalo je urediti tako da gustina naseljenosti ne bude velika. Iz Zagreba je stiglo devet projekata, iz Sarajeva osam, Ljubljane šest, Beograda pet, iz Splita i Praga po tri, a nekoliko projekata je stiglo iz Pariza i Beča. Iako je konkurs bio usložnjen specifičnom konfiguracijom terena, stiglo je nekoliko vrijednih radova inspirisanih rješenjima naselja Vajsenhof u Štutgartu i naselja Baba u Pragu(28).

Očuvana dokumentacija o autorima projekata je oskudna, ali se zna da su u izvedbi objekata na Crnom Vrhu učestvovali Mate Bajlon, Franjo Lavrenčić i Bruno Tartalja(29), dobitnik 3. nagrade na konkursu, koji je izradio rješenja jednoporodičnih i višeporodičnih kuća. Slovenački arhitekti Danilo Kocijan i Franc Novak(30) dobili su također 3. nagradu razrađujući tipove porodićnih kuća(31).

Usporedbom današnje osnove sa izvornom parcelizacijom utvrđeno je da je prosječna veličina parcele iznosila oko 500m2. Između 1933. godine i početka Drugog svjetskog rata, samo u Kranjčevićevoj ulici su bili izgrađeni gotovo svi predviđeni individualni stambeni objekti i jedna stambena zgrada, dok su u Kalemovoj i drugim ulicama izvedeni samo dijelovi planom predviđenog naselja. U Kalemovoj ulici je na sjevernoj strani izgrađen kameni podzid koji je doprinio stabilizaciji građevinskog zemljišta. Svi projekti su na kraju rađeni kao jedinstveni, tako da je bila isključena tipološka izgradnja(32).

Tokom Drugog svjetskog rata nisu zabilježena ozbiljnija oštećenja objekata, s tim što su pripadnici njemačke vojske uselili u određene objekte i ostali u njima do kraja rata.

Period nakon Drugog svjetskog rata karakterističan je radi velike potrebe za novim gradnjama, ali i velike materijalne i ekonomske oskudice. I pored takvih okolnosti, u određenoj mjeri se poštovao postojeći regulacioni plan koji je izradila Željezničarska zadruga. Kolektivne stambene zgrade, rađene na tragu moderne bile su znatno skromnijih oblikovno-arhitektonskih ambicija i komfora, ali nisu zabilježene gradnje koje su bile u izrazitom konfliktu sa postojećom urbanističkom matricom. U urbanističkom smislu, period neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata predstavlja trenutak kojim je Crni Vrh, odnosno Kalemova ulica, kvalitetno povezan sa centralnim gradskim područjem. Područje između Kalemove ulice i ulice Avde Jabučice, koja je postavljena istočno u odnosu na Kalemovu, je probijeno, i konačno je ostvaren saobraćajni protok kroz obje ulice(33). Do tada se kolovozni saobraćaj odvijao isključivo preko Tešanjske ulice na zapadu.

Pedesetih godina XX vijeka završena je izgradnja željezničke stanice zapadno od područja Crnog Vrha, te je značaj Kranjčevićeve ulice porastao, jer je predstavljala saobraćajnicu kojom je stanica spojena sa centrom grada(34).

            Od šezdesetih godina počeo je neprimjereni proces preoblikovanja pojedinih objekata (što se pogotovo odnosi na Kranjčevićevu ulicu) kada je izvršena ireverzibilna transformacija kuća Mate Bajlona i inženjera Golubovića (današnji Dom pisaca), stambene zgrade izvedene po projektu arhitekte Franje Lavrenčića, kao i drugih objekata na cijelom području.

Tokom zadnjeg rata u BiH (period 1992 - 1995) nisu zabilježena posebna oštećenja objekata vezanih za građevinsku cjelinu nastalu u periodu između dva svjetska rata. Kranjčevićeva ulica je u tom periodu predstavljala glavnu saobraćajnicu i komunikacionu vezu centra grada na istoku i novog dijela grada na zapadu(35).

Nakon zadnjeg rata u BiH izvedeni su izrazito neprimjereni zahvati kada su pojedini vrijedni primjeri moderne nestali (vila Kosić), a na njihovom mjestu su nicali objekti u konfliktu sa ambijentalnom cjelinom. Na osnovi urbanističkih nacrta iz aktuelnog regulacionog plana „Crni Vrh“ može se zaključiti da postoji namjera dalje degradacije ambijentalne cjeline, što se naročito odnosi na namjeru širenja Kalemove ulice prema sjeveru, čime bi se narušile zelene površine preostalih objekata građenih u periodu između dva svjetska rata. Isto tako, primjetno je da se pojedini objekti iz istog perioda namjeravaju srušiti i na njihovom mjestu izgraditi novi stambeni objekti.

 

2. Opis dobra

Stambeno naselje iz perioda između dva svjetska rata – Crni Vrh u Sarajevu se nalazi na području sjeverno od područja Marijin Dvora, i proteže se ulicama Kranjčevićeva na jugu,Tešanjska na zapadu, Kalemova(36) na sjeveru i ulicom Halida Nazečića koja je postavljena u smjeru sjever-jug, gdje se nalazi kameno stepenište(37). Ukoliko se izvrši poređenje originalnog regulacionog plana sa današnjim stanjem, moguće je doći do zaključka da je izveden samo dio plana, što ni u kom slučaju ne umanjuje njegovu urbanističko-kompozicionu i dokumentarnu vrijednost. Početak Drugog svjetskog rata je spriječio izgradnju cijelog naselja. Nakon završetka rata, na sjevernoj strani na području ulice Omera Stupca izvedeni su objekti kolektivnog stanovanja i vodovodni rezervoar.

Sačuvana je osnovna urbanistička infrastruktura naselja izgrađenog između dva svjetska rata, iz koje je vidljiva izrazito funkcionalna koncepcija urbanističkih projekatanata koji su djelovali u skladu sa principima moderne. Osovinu naselja čini Kalemova ulica orijentirana u smjeru istok-zapad, povezana sa gradskim područjem, odnosno Kranjčevićevom ulicom preko Tešanjske ulice na zapadu i kamenim stepeništem na istočnoj strani cjeline(38) (ulica Halida Nazečića). Iako na krajnjem sjevernom kraju naselja, u ulici Omera Stupca nisu izgrađene planom predviđene individualne vile, već objekti kolektivnog stanovanja. Početkom druge polovine XX vijeka, osnovna saobraćajna infrastruktura i urbanistička matrica su sačuvani. Kasnije gradnje su poštovale zamišljeni prostorni raspored i osnovnu koncepciju urbanističkog plana.

U Kalemovoj ulici, na uzdignutoj sjevernoj strani cjeline, se nalazi ukupno šest sačuvanih individualnih stambenih objekata iz međuratnog perioda. Između njih se nalazi više interpoliranih objekata građenih tokom druge polovine XX vijeka i preoblikovanih nakon zadnjeg rata u BiH. Takvi objekti se oblikom i odnosom prema uspostavljenoj građevinskoj liniji, uglavnom uklapaju u regulacioni plan uspostavljen tridesetih godina XX vijeka. U Kranjčevićevoj i Tešanjskoj ulici u produžetku, u ravničarskom dijelu cjeline na jugu, prema Marijin Dvoru, se nalaze ukupno četiri sačuvana individualna stambena(39), kao i dva kolektivna objekta iz međuratnog perioda. U ulici Halida Nazečića se nalaze još dva sačuvana individualna stambena objekta iz istog perioda.

Kao i u Kalemovoj ulici, između objekata u Kranjčevićevoj i ulici Halida Nazečića, interpolirane su gradnje iz druge polovine XX vijeka, kao i one nastale početkom XXI vijeka. Pojedini objekti locirani u Kranjčevićevoj ulici, iznimno velike dokumentarne vrijednosti, su degradirani, a neki srušeni, te je na njihovom mjestu izvršena gradnja novih objekata.

Sjeverno od Kalemove ulice, u ulici Omera Stupca(40), kao i na istočnom i zapadnom kraju Kalemove ulice nalaze se kolektivni stambeni objekti građeni tokom druge polovine XX vijeka na parcelama koje su prvobitnim regulacionim planom bile predviđene za individualne vile(41). 

Kalemova ulica predstavlja centralnu ulicu naselja(42), i njena dužina od spoja sa ulicom Avde Jabučice na istoku do Tešanjske ulice na zapadu iznosi 480,00m. Širina ulice iznosi 6,00m, a sa sjeverne strane se nalazi karakteristični kameni podzid visine između 1,50m i 2,50m. Podzid je izveden u kontinuitetu u centralnom dijelu ulice od spoja sa ulicom Omera Stupca na zapadu do vile Smiljanić na istoku, i njegova dužina iznosi 160,00 m. Na istočnom kraju je prekinut, ali je u različitoj formi izveden i na istoku do kraja ulice. U centralnom dijelu Kalemove ulice se nalaze očuvani objekti iz perioda između dva svjetska rata. U sjevernom nizu, gledajući sa istoka se nalazi stambena vila u Kalemovoj ulici br. 12 (k.č. 930/1 i 930/2) dimenzija 14,50m x 10,00m i spratnosti suteren+prizemlje+potkrovlje. Objekat je građen između 1933. i 1934. godine za inženjera Smiljanića, a izvorna arhitektura objekta je čista i funkcionalna. Izvedeni su balkoni punog parapeta prema jugu i istoku oslonjeni na masivne stubove. Prilikom restauratorskih radova na objektu, koji su se odigrali nakon završetka zadnjeg rata u BiH, sačuvane su izvorne stilske karakteristike(43). Slobodna površina na sjeveru je iskorištena za gradnju nove konstrukcije koja je umanjila ukupnu kulturno-historijsku vrijednost objekta. Do 2010. godine u objektu je bila smještena ambasada Bugarske(44).

Stambenu vilu u Kalemovoj ulici br. 18 (k.č. 926 i 927) je projektovao polovinom 1938. godine zagrebački arhitekta Stjepan Planić(45) za vlasnika dr. Vladimira Perinovića. Tlocrtna forma objekta je približno kvadratne osnove dimenzija 11,00m x 12,00m, a spratnost iznosi suteren+prizemlje+potkrovlje. U kompoziciono-stilskom smislu, objekat predstavlja uspio primjer spoja moderne i lokalnih tradicionalnih elemenata. Unutrašnja organizacija i oprema ukazuju na jasne utjecaje moderne koja se očituje u izrazito racionalnoj distribuciji prostora i funkcionalnosti. U prizemnom dijelu, na južnoj strani se nalazi osunčani reprezentativni salon, a na sjeveru kuhinja, spavaća soba, kupatilo i pomoćne prostorije. U sredini se nalazi ulazni hol, odakle se vrši loženje peći pozicionirane u salonu na jugu. Prizemlje je unutrašnjim stepeništem povezano sa suterenskim stanom koji se sastoji od spavaće sobe, kupatila, ulaznog hola adaptiranog u trpezariju sa kuhinjom i dodatne prostorije koja je izvorno imala namjenu skladišta. Istim stepeništem se pristupa adaptiranom potkrovlju, koje danas ima funkciju radne sobe – biblioteke i skladišta.

Vanjski oblik objekta otkriva snažne utjecaje lokalne tradicije. Četverovodni krov(46) i pravougaoni prozorski otvori usječeni u čiste fasadne plohe su karakteristični za ovu građevinu. Iz raspoložive originalne dokumentacije projekta moguće je zaključiti da je izrađeno nekoliko varijanti projekta, i da je došlo do određenog odstupanja od projekta(47) u samoj izvedbi, što ne umanjuje dokumentarnu vrijednost izrazito očuvane izvedbe iz 1939. godine. U objektu su očuvani gotovo svi autentični enterijerski elementi (unutrašnja stolarija, rukohvati, parket, peći i drugo). Očuvana je vanjska stolarija sa ručkama, drvena konstrukcija krova vidljiva svana, vrtni zid prema ulici, kao i potporni zidovi, ogradni stubovi i vanjska vrtna stepeništa, tako da se za ovaj objekat može reći da spada među očuvanije stambene objekte na Crnom Vrhu građene tridesetih godina XX vijeka.

Između stambenih objekta na brojevima 12 i 18 nalazi se stambena vila u Kalemovoj ulici br. 14 i 16 koja je po svojim gabaritima i stilskom određenju vrlo slična susjednoj vili Perinović na broju 18, s tim da je izgrađena nakon završetka Drugog svjetskog rata.

U istom nizu ulice, sa istoka i zapada se nalaze objekti izgrađeni nakon završetka Drugog svjetskog rata. Sa zapadne strane, na brojevima 20, 22, 24 i 26(48) se nalaze tri objekta pravougaone tlocrtne osnove dimenzija 10,50m x 21,00m odnosno 10,50m x 16,50m i spratnosti suteren+prizemlje+1, odnosno suteren+prizemlje+1+potkrovlje.

Sa istočne strane se nalazi kompleks stambenih objekata u ulici Kalemova na brojevima 2, 4 i 6 koji su izgrađeni u periodu nakon Drugog svjetskog rata. Objekti tlocrtnih dimenzija 11,00m x 11,00m, ne računajući istak na jugu, povučeni su od ulice prema unutrašnjosti parcele, a prema ulici se nalaze dva potporna zida obložena kamenom. Ulaz se nalazi na južnoj strani i povučen je u unutrašnjost objekta koji je na tom mjestu oslonjen na stub kružnog presjeka. Manji kubus na jugu spratnosti suteren+prizemlje+2+potkrovlje, je završen ravnim krovom, a veći na sjeveru spratnosti suteren+prizemlje+3+potkrovlje, je pokriven četverovodnim krovom blagog nagiba. Raspored otvora je čist, simetričan i u strogom ritmu, te ukazuje na unutrašnju organizaciju stambenog prostora.

Objekti su većim dijelom sačuvani u svom izvornom izgledu, iako su primjetne aktivnosti stihijskog ostakljavanja balkona. Fasade nisu primjereno održavane, a upitno je stanje pokrova i krovne konstrukcije(49). U produžetku, prema zapadu se nalazi stambeni objekat u Kalemovoj ulici br. 8, dimenzija 15,50m x 11,50m i spratnosti suteren+prizemlje+2+potkrovlje, koji je također izgrađen nakon Drugog svjetskog rata, i pokriven je blago nagetim četverovodnim krovom sa naglašenom strehom. Na južnoj strani prema gradu izvedena su četiri otvora različitih veličina i po jedan balkon na svakoj etaži. Prizemni dio je obložen kamenom, a izvorni izgled je izmijenjen usljed promjene originalne stolarije(50).  

U južnom nizu, gledajući sa istoka, nalazi se stambena vila u Kalemovoj ulici br. 1 (vila Mihajlović) (k.č. 916) dimenzija 11,00m x 11,00m i spratnosti prizemlje+1+potkrovlje, koja je građena u periodu između dva svjetska rata. Ulaz se nalazi na sjevernoj fasadi usmjerenoj ka Kalemovoj ulici(51). Sjeverna fasada je zatvorena prema ulici i oblikovno se razlikuje od južne fasade koja je razigrana i otvorena prema gradu. Na istočnoj fasadi se nalazi terasa, a na južnom kraju parcele vrt. Objekat je pokriven jednovodnim krovom nagetim prema sjeveru.

            Na sličan način su riješeni objekti u Kalemovoj ulici na brojevima 3 (vila Latal-Danon) i 5 (vila I. Markezića, kasnije vila Corn) (k.č. 917, 918 i 919). Objekat na broju 3, dogradnjama koje su se odigrale tokom druge polovine XX vijeka, djelimično je izgubio izvorne stilske karakteristike(52). Objekat je danas spratnosti prizemlje+2+potkrovlje i pokriven je dvovodnim krovom. Vila Danon je izgrađena 1940. godine, a fasada je izvedena tek nakon završetka Drugog svjetskog rata(53). U enterijeru su očuvani originalni detalji stubišta (ograda i rukohvati, obloga i konstrukcija stepeništa), kao i druga enterijerska oprema (peći na čvrsto gorivo, parket, karakteristični dijelovi namještaja).

U istom nizu ulice, ali na zapadnom kraju Kalemove ulice očuvana je stambena vila u Kalemovoj ulici br. 19 (k.č. 982 i 983/1) poznata kao vila Murko ukupnih dimenzija 12,50m x 11,00m i spratnosti suteren+prizemlje+1. Ovaj objekat predstavlja vrijedno ostvarenje moderne iz perioda između dva svjetska rata. Ulaz u objekat se nalazi na sjevernoj uličnoj strani, dok su južni i istočni dio objekta razigrani i otvorima različitih veličina usmjereni prema gradu. Na sjevernoj fasadi se nalaze tri jednokrilna prozorska otvora u nivou prizemlja i jedan trokrilni na spratu(54). Na jugoistočnoj strani u nivou prizemlja se nalaze trakasti prozori, a u nivou sprata otvorena terasa koja ima funkciju ravnog krova. Objekat je pokriven jednovodnim krovom, a originalna forma stambene vile je u velikoj mjeri očuvana. Vrtna površina koja se nalazi na južnoj strani je novom parcelizacijom odvojena od predmetnog objekta(55). 

Na potezu između vile Murko i vile Corn na istoku nalazi se više interpoliranih objekata građenih tokom druge polovine XX vijeka. Prvi u nizu, gledajući sa istoka, je stambeni objekat u Kalemovoj ulici br. 7 tlocrtnih dimenzija prizemlje+2+potkrovlje. Objekat je pokriven dvovodnim krovom, a ulaz je usmjeren prema sjeveru, odnosno Kalemovoj ulici. Originalni prostorni raspored je vrlo blizak objektima građenim tokom prve polovine XX vijeka u istom nizu, s obzirom na razigranost južne strane i zatvorenost sjeverne. Primjetna je nadogradnja južnog dijela objekta u zoni drugog sprata i potkrovlja, te se može osnovano pretpostaviti da izvorno nije bio izveden dvovodni krov. Zapadno od tog objekta nalazi se sjeverni kraj kamenog stepeništa u ulici Halida Nazečića, a dalje zapadno se nalaze objekti u Kalemovoj ulici na brojevima 9, 11(56), 13, 15 i 17. različitih gabarita i spratnosti građeni tokom druge polovine XX vijeka(57). 

U ravničarskom dijelu, u sjevernom nizu Kranjčevićeve ulice smješten je niz objekata građenih u periodu između dva svjetska rata, usmjerenih ka području Marijin Dvora.

Ukupna dužina Kranjčevićeve ulice iznosi 900,00m, od spoja sa Alipašinom ulicom na istoku do raskršća kod Željezničke stanice na zapadu, a naselju Crni Vrh pripada samo centralni dio ulice dužine od 165,00m. U tom dijelu ulice, u sjevernom nizu se nalaze slijedeći objekti:

Kolektivni stambeni objekat u Kranjčevićevoj ulici br. 16, 18 i 20 (k.č. 920/1) se nalazi između bolničkog kompleksa na istoku i stepeništa ulice Halida Nazečića na zapadu. Pročelje je usmjereno ka jugu, odnosno Kranjčevićevoj ulici, dok se ulazi u stambene jedinice nalaze na sjevernoj, ali i južnoj strani. Građevina je pravougaone tlocrtne forme, dimenzija 50,00m x 12,50m i spratnosti suteren+prizemlje+4, i predstavlja vrijedno ostvarenje moderne iz perioda između dva svjetska rata. Prizemlje ima poslovnu namjenu, a etaže iznad stambenu. Oko tri unutrašnja stepeništa je smješteno 14 savremeno koncipiranih stanova(58). Na svakoj etaži se nalazi po 12 višekrilnih prozorskih otvora, i po šest pravilno raspoređenih balkona punog parapeta.

Projektant objekta je bio Franjo Lavrenčić(59), u periodu 1932. - 1933. godine. Originalna spratnost objekta je bila suteren+prizemlje+2 (na bokovima suteren+prizemlje+3) a nakon Drugog svjetskog rata nadograđene su treća i četvrta etaža, čime je objekat izgubio izvorni oblik(60). Objekat je degradiran neprimjerenom obradom prizemnog dijela južne ulične fasade i stihijskom gradnjom zatvorenih i poluzatvorenih bašti ugostiteljskih objekata na istoj strani.

Stambena vila u Kranjčevićevoj ulici br. 22 (k.č. 969) je tridesetih godina XX vijeka građena za vlasnika Mavru Koflera u duhu moderne, ali sa određenim prilagodbama lokalnoj tradiciji(61). Tlocrtna forma objekta je u obliku slova „L“, ukupnih dimenzija 10,00m x 10,00m (južni dio) i 5,50m x 7,50m (sjeverni dio) i spratnosti suteren+prizemlje+1. Ulaz se nalazi na zapadnoj strani, a prema jugu i istoku se nalaze široki prozorski otvori. U izvornoj izvedbi, na jugoistočnom uglu prema Kranjčevićevoj ulici, u nivou prizemlja i sprata, su se nalazile verande, s tim da je spratna bila otvorena, a prizemna ustakljena. Danas su obje zatvorene stolarijom novije izvedbe(62).

Stambena vila u Kranjčevićevoj ulici br. 24 (k.č. 970) je izgrađena za ing. Golubovića, u približno istom vremenskom periodu kao i susjedna vila Kofler. Tlocrtna osnova je približno kvadratnog oblika dimenzija 10m x 10m, spratnost iznosi prizemlje+2, a ulaz se nalazi na istočnoj strani. Od ulice parcela je ograđena visokim kamenim zidom na kojem se nalazi ulaz u vrt i dva otvora. Objekat je pokriven blago nagetim četverovodnim krovom ispred kojeg su izvedeni zabatni zidovi, tako da se stječe utisak da je vila pokrivena ravnim krovom. U originalnom obliku, na južnoj, ali i na istočnoj strani su bili postavljeni široki otvori prema gradu, kao i isturene terase.

Sedamdesetih godina izvedene su dogradnje na južnoj strani, izmjena stolarije, kao i druge prepravke. Početkom devedesetih godina XX vijeka u objekat je smješten ugostoteljski objekat „Klub pisaca“ i sjedište udruženja pisaca.

Usljed neprimjerenih dogradnji i drugih radova, kulturno-historijska vrijednost objekta je u znatnoj mjeri umanjena(63). 

Stambena vila u Kranjčevićevoj ulici br. 26 (k.č. 971) je izvorno građena za vlasnika Janka Kosića tridesetih godina XX vijeka i do 2009. godine je predstavljala jedan od rijetkih potpuno sačuvanih objekata građenih u duhu moderne na području Crnog Vrha. Bili su očuvani originalna stolarija, kamenom obloženi vrtni zid prema ulici i detalji poput lula za odvodnju vode na terasama(64). U originalnoj formi spratnost objekta je iznosila suteren+prizemlje+2, a na jugoistočnoj strani su se nalazile otvorene verande. Objekat je bio pokriven ravnim krovom.

Godine 2011. na njegovom mjestu je zatečen novi objekat(65), spratnosti suteren+prizemlje+3 pokriven dvovodnim krovom, u stilu koji dijelom oponaša historicistički način gradnje. Na mjestu originalnog vrtnog zida prema ulici, izgrađen je novi zid obložen kamenom, u kojem se nalazi pravougaoni garažni otvor.

Stambena vila u Kranjčevićevoj ulici br. 28 (k.č. 979/2 i 979/1) je izvorno građena za jednog od najznačajnijih sarajevskih arhitekata koji su projektovali u duhu moderne Matu Bajlona(66)1933. godine(67). U originalnoj formi spratnost objekta je iznosila suteren+prizemlje+1 i suteren+prizemlje+2, a bio je pokriven ravnim krovom.

Neprimjerenom nadogradnjom etaže objekat je izgubio izvorna obilježja moderne, iako je tlocrtna osnova ostala ista, koja iznosi 9,00x 10,00m. Spratnost objekta, sada pokrivenog dvovodnim krovom, iznosi suteren+prizemlje+2+potkrovlje.

Stambena vila u Kranjčevićevoj ulici br. 30 (k.č. 980/1, 980/3 i 981) predstavlja objekat građen tokom druge polovine tridesetih godina XX vijeka čija tlocrtna osnova ima oblik pravougaonika dimenzija 10m x 12m.

U originalnoj formi, stambeni objekat je bio spratnosti suteren+prizemlje+1 i suteren+prizemlje+2, i bio je pokriven ravnom terasom. Arhitektura predstavlja spoj moderne i tradicionalnih tendencija(68). Nakon zadnjeg rata u BiH izvršena je nadogradnja na mjestu ravne terase drugog sprata, dogradnja prema jugu i istoku u nivou suterena i prizemlja, izvršena je kompletna izmjena preostale originalne stolarije i kolorita, te se može reći da je objekat u velikoj mjeri izgubio autentične karakteristike moderne.

Stambeni objekat u Kranjčevićevoj ulici br. 32 i 34 je u originalnoj formi predstavljao stambeni dupleks izgrađen neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata, rađen po izvornom urbanističkom projektu Željezničarske zadruge, sve na osnovi ranije usvojene parcelizacije područja. Objekat je znatno skromnije arhitektonske vrijednosti i izvedbe u odnosu na vile građene prije Drugog svjetskog rata. Stambene jedinice su bile manje kvadrature i skromnije opreme. U suterenu su se po pravilu nalazili vešeraji i ostave za ogrjev. Slični dupleksi u istom periodu su izgrađeni i u Kalemovoj ulici na brojevima 26 i 28 (očuvana autentična arhitektura) i na broju 22 (izvorni oblik kasnijim intervencijama znatno izmijenjen). Takvi dupleksi su projektovani kao građevine jednostavne kubične forme pokrivene četverovodnim krovovima blagog nagiba(69). 

Stambeni objekat u Kranjčevićevoj ulici broj 34, tlocrtne osnove dimenzija 9,00m x 9,00m i spratnosti suteren+prizemlje+2 je sačuvao izvorni oblik, i karakterističan stub kružnog presjeka na verandi drugog sprata. Istočno u odnosu na njega, objekat u Kranjčevićevoj ulici broj 32 je u formalnom smislu doživio transformaciju i izgubio sva obilježja izvorne arhitekture. Na objektu koji je dobio funkciju hotela je nadograđena etaža, a izvršena je dogradnja suterenske i prizemne etaže na južnoj strani prema ulici, gdje je smještena samoposluga. Pored toga, izmijenjena je kompletna stolarija, a objekat je pokriven ravnim krovom. U estetsko-oblikovnom i gabaritnom smislu objekat doprinosi umanjenju ukupne ambijentalne vrijednosti područja.

Na zapadnoj strani Kranjčevićeve ulice, uzbrdo prema sjeverozapadu se odvaja Tešanjska ulica. Početni dio ulice, u dužini od 60,00m pripada građevinskoj cjelini i tu se nalaze slijedeći objekti:

Kolektivna stambena zgrada u Tešanjskoj ulici broj 2 (k.č. 990) je izvedena u duhu moderne, u vrijeme prve izgradnje stambenog naselja Crni Vrh(70) tridesetih godina XX vijeka. Tlocrtna osnova je pravougaone osnove dimenzija 10,00m x 15,00m i spratnosti suteren+prizemlje+2. Objekat je pokriven ravnim krovom sa južne strane, i jednovodnim krovom na sjeveru. Na južnoj fasadi, usmjerenoj prema Kranjčevićevoj ulici su izvedena po dva trokrilna prozora u svakom nivou, dok se na jugoistoku nalaze uvučene lođe od kojih je ona u nivou visokog prizemlja naknadno ustakljena. Visok stepen očuvanosti objekta narušen je dogradnjom ulaznog prostora u nivou suterena prema Kranjčevićevoj ulici(71). Dograđeni prostor je pokriven otvorenom plohom koja ima funkciju ravne terase, dok je u unutrašnjosti smješten poslovni prostor sa svijetlećim panoima neprimjerene forme i kolorita(72).

Kolektivna stambena zgrada u Tešanjskoj ulici broj 4 je konačno izvedena nakon završetka Drugog svjetskog rata(73), a izvedena je po općim uputstvima usvojenih urbanističkih pravila za naselje Crni Vrh(74). U svojoj izvornoj formi objekat je imao sve karakteristike moderne i veliku ambijentalnu vrijednost. Originalna spratnost je iznosila suteren+prizemlje+1, a na jugozapadu su bile postavljene uvučene lođe, oslonjene na stubove kvadratne osnove, dok su se na južnoj fasadi nalazili četverokrilni prozorski otvori postavljeni u dva reda.

Krajem prve decenije XXI vijeka originalna forma je izmijenjena, što je dovelo do znatnog umanjenja dokumentarne i estetske vrijednosti objekta. Iako je tlocrtna osnova ostala nepromijenjena, 12,00m x 12,00m, nadograđena je potkrovna etaža, lođe na jugozapadu su zatvorene i izvršena je neprimjerena izmjena originalnog kolorita, s obzirom da je objekat obojen u dvije nijanse roza boje.

Krajnčevićeva i Kalemova ulica su spojene ulicom Halida Nazečića, odnosno kamenim stepeništem dužine od 90,00m i širine 3,80m. U ulici se nalazi ukupno 160 stepenika i 21 odmorište, dok se u centralnom dijelu nalazi metalna ograda sa rukohvatom. Na istočnoj strani ulice se nalaze sljedeći objekti:

Stambena vila u ulici Halida Nazečića br. 6 (k.č. 923) dimenzija 10m x 12m je smještena unutar pripadajuće parcele veličine 25m x 18m. Spratnost objekta iznosi sut+prizemlje+2, s tim da se u suterenu i drugom spratu koristi samo polovina korisne površine(75). Karakteristika objekta su razvijene vizure prema jugu i prisutnost većeg vrta. Izvorno, vila je građena za vlasnike Slavka Hajnskog i Mošu Atiasa. Objekat nema kolski prilaz, s obzirom da ulicu čini stepenište koje povezuje Kranjčevićevu ulicu na jugu i Kalemovu ulicu iznad, na sjeveru. Objekat nije u funkciji.

Stambena vila u ulici Halida Nazečića br. 2 (k.č. 921 i 922) dimenzija 13,00m x 9,00m je smještena unutar pripadajuće parcele veličine 23m x 19m. Spratnost objekta iznosi suteren+prizemlje+2. Izvorno, objekat je građen za vlasnika, ing. Viktora Sijaskijevića. Dobra osunčanost i razvijene vizure prema gradu su karakteristike ovog objekta građenog u punom duhu moderne. Objekat je u funkciji, a kao i objekat u istoj ulici na broju 6, nema kolovozni prilaz(76). Na jugozapadu je primjetna dogradnja ustakljene terase, kao i izmjena originalne stolarije na većem dijelu objekta.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Stambeno naselje Crni Vrh se nalazi u sklopu Gradske ambijentalne cjeline Sarajevo koja se nalazi na Privremenoj listi Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika pod rednim brojem 546.

Po podacima dobijenim od strane Zavoda za zaštitu spomenika Federalnog ministarstva kulture i sporta(77), Stambeno naselje iz perioda između dva svjetska rata – Crni Vrh u Sarajevu nije upisano u registar spomenika kulture.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Nisu poznati posebni istraživački ili konzervatorsko-restauratorski radovi vezani za stambeno naselje iz perioda između dva svjetska rata – Crni Vrh u Sarajevu.

Zavod za planiranje razvoja Kantona Sarajevo je, novembra 2010. godine završio izradu Regulacionog plana „Crni Vrh“(78). 

Regulacioni plan „Crni Vrh“ se sastoji od tekstualnog obrazloženja i grafičkih priloga. U sklopu tekstualnog obrazloženja obrađeni su slijedeći sadržaji:

1. Postojeće stanje

1.1. Prirodni uvjeti

1.2. Stvoreni uvjeti

2. Odnos prema planu višeg reda

3. Koncept prostorne organizacije

4. Namjena površina

5. Stanovanje i stanovništvo

6. Društvena infrastruktura

7. Saobraćaj

8. Komunalna infrastruktura

9. Zelenilo

10. Intervencije na postojećem građevinskom fondu

11. Urbanističko-tehnički pokazatelji

Grafički prilozi sadrže:

A. Postojeće stanje

1. Izvod iz Urbanističkog plana 1:5000

2. Ažurna geodetska podloga. 1:1000

3. Detaljna inženjersko-geološka karta 1:1000

4. Postojeće stanje – Namjena, spratnost i kategorija objekata 1:1000

5. Posjedovno stanje 1:1000

6. Karta rušenja 1:1000

B. Projekcija razvoja

7. Planirana namjena površina 1:1000

8. Urbanističko rješenje – Namjena, spratnost i razmještaj objekata 1:1000

9. Mreža regulacionih i građevinskih linija

Područje planiranja regulacionog plana ”Crni Vrh” ograničeno je:

-          na istoku ulicom Alipašina,

-          na zapadu objektima izgrađenim uz ulicu Halida Kajtaza i ulicom Crni Vrh,

-          na sjeveru ulicama Omera Stupca i Gorica,

-          na jugu ulicom Silvija Strahimira Kranjčevića.

Površina obuhvata iznosi 23.31 ha i obuhvata dijelove administrativnog teritorija općine Centar. Dužina terena ovog obuhvata po pravcu sjever-jug, na području od Gorice pa do početka ulice Odobašina iznosi oko 500 m, a u zapadnom dijelu oko 100 m – na području novog nebodera ''AVAZ''-a u Tešanjskoj ulici. Po pravcu istok zapad, duž ulica Kranjčevića i Kalemova dužina iznosi oko 800 m, a na terenu Gorice oko 150 m. Teren je u rasponu nadmorskih visina od 535 – 540 m uz ulicu Kranjčevića na južnom dijelu obuhvata, do 545 m na sjeverozapadu u ulici Tešanjska i do 570 – 580 m nadmorske visine na Gorici u sjeveroistočnom dijelu obuhvata(79).

Urbanističkim planom grada Sarajeva za urbano područje Sarajevo za period 1986-2015. god. Za područje planiranja utvrđena je namjena: mješovito stanovanje oznake 1.2.-11. “Crni Vrh”, zatim stambeno-poslovna zona oznake 1.4.-5. “Gradsko jezgro” i poslovna zona oznake 1.5.-6. ”Crni Vrh”.

Cilj izrade Plana je preispitivanje prostorne organizacije koja je data Regulacionim planom ''Crni Vrh'' (''Službene novine Grada Sarajeva'' br. 9/91). Zbog nemogućnosti realizacije ranijih planskih rješenja (rješavanje imovinsko-pravnih odnosa za ranije planirane objekte kolektivnog stanovanja), predložena je izrada novog plana koji, u suštini, predstavlja sanaciju postojećeg stanja, (osim ukoliko se postojeći objekti nalaze na trasama i koridorima iz planova višeg reda – Urbanistički plan grada Sarajeva za urbano područje Sarajevo za period 1986-2015. odnosno, na izrazito nestabilnom terenu ili u prostoru predviđenom za drugu namjenu).

Predloženim rješenjem planirana je izgradnja ukupno 11 novih objekata (individualni stambeni objekti, manji objekti kolektivnog stanovanja i dva poslovna objekta), čija se spratnost kreće od suteren+prizemlje do suteren+prizemlje+3, a BGP iznosi 2631 m². Zamjenom građevinskog fonda, a unutar granica promatranog lokaliteta, postojeća BGP od 4004 m² povećava se na 11599 m² planirane BGP.

Planom je predviđena rekonstrukcija gabarita postojeće saobraćajne mreže, odnosno, minimalno zadovoljenje zakonskih dimenzija poprečnih profila kolskih ulica, kao i radijusa raskrsnica i krivina, neophodnih za tehnički korektno odvijanje kolskog saobraćaja. Saobraćaj u mirovanju za sve novoplanirane objekte predviđen je u okviru pripadajućih parcela, unutar gabarita objekata ili jedne ili više podzemnih etaža garaža.

Za postojeće objekte koji se Planom zadržavaju, predviđena je mogućnost rekonstrukcije, sanacije, redizajna, dogradnje ili nadziđivanja, ukoliko za to postoje prostorne mogućnosti, odnosno, ukoliko se planiranom intervencijom ne ugrožavaju uvjeti stanovanja u susjednim objektima. Intervencije na objektima koji su zadržani Planom, a koji su prema Separatu zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa označeni kao objekti od kulturno-historijskog značaja I građevinskog naslijeđa, davat će se na osnovi mišljenja Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo.

Definiranjem prostora u granici Plana dobijeni su sljedeći urbanističko-tehnički pokazatelji:

- Ukupna površina obuhvata------------------------------------------------------------------23.31 ha

- Ukupan broj stanovnika-------------------------------------------------------------------5260 stan.

- Gustina naseljenosti-------------------------------------------------------------------------226 st/ha

- Ukupna tlocrtna površina objekata-----------------------------------------------------65 221 m²

- izgrađena tlocrtna površina-------------------------------------------------------------- 59 651 m²

- planirana tlocrtna površina-----------------------------------------------------------------5 570 m²

- Ukupna bruto građevinska površina objekata--------------------------------------238 909 m²

- izgrađena bruto građevinska površina ----------------------------------------------220 672 m²

- planirana bruto građevinska površina ------------------------------------------------ 18 237 m²

- Procenat izgrađenosti (Pi)----------------------------------------------------------------------28%

- Koeficijent izgrađenosti----------------------------------------------------------------------------1.02

Gradsko vijeće Sarajevo je u decembru mjesecu 2010. godine donijelo „Odluku o provođenju regulacionog plana „Crni Vrh“(80).

Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo je u novembru 2009. godine završio izradu Separata zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“. Tim separatom date su Preporuke za buduće intervencije za 4. zonu – urbanu osnovu formiranu u međuratnom periodu – stambeno naselje „Crni Vrh“(81):   Nastaviti kontinuitet gradnje stambenih vila, očuvanje zelenih površina i čistoće arhitektonskog stila. Posebnu vrijednost predstavlja niz objekata moderne uz Kranjčevićevu ulicu utvrđene visoke arhitektonske i ambijentalne vrijednosti, koji su u statusu ugroženih dobara kulturnog naslijeđa, a za koji služba zaštite traži najstroži režim zaštite. Uz zaštitu arhitektonskih (stilskih) i ambijentalnih vrijednosti postojeće arhitekture, kod nove gradnje se preporučuje model slobodnostojeće gradnje kroz primjenu čiste funkcionalne savremene arhitekture. Isto tako, peta fasada naselja treba da pokazuje jednostavne krovne forme – ravni krovovi (ili jednovodni blagog nagiba) ili četverovodni blagog nagiba u sjevernom dijelu naselja. Dvovodni krovovi i mansarde neprimjereni su elementi arhitekture u naselju Crni Vrh. Optimalna vidljiva visina P+1, maksimalno P+2, tamo gdje to omogućavaju uvjeti terena i podnosi okolni ambijent.

U odjeljku Analiza postojećeg stanja Separata zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“, utvrđeno je da se na prostoru cjelokupnog zahvata nalaze objekti građeni tokom osmanskog, austrougarskog, međuratnog i poratnog perioda(82). 

 

5. Sadašnje stanje dobra

Građevinska cjelina Crni Vrh, pod kojom se podrazumijeva parcijalno izgrađeno naselje u duhu moderne po regulacionom planu iz tridesetih godina XX vijeka, je parcijalno očuvano stambeno naselje ugroženo neprimjerenim savremenim intervencijama. Cjelina je degradirana jer su pojedini objekti u Kranjčevićevoj ulici uništeni (vila Kosić), a drugi ireverzibilno transformirani (vila Mate Bajlona).

Na području su prisutni objekti iz međuratnog perioda koji su u većoj ili manjoj očuvani u originalnom obliku. Izvorna forma reguliranih ulica je sačuvana (Kalemova ulica, stepenište u ulici Halida Nazečića, pa i Kranjčevićeva ulica), što daje posebnu vrijednost građevinskoj cjelini. Očuvanju građevinske cjeline su doprinijele i gradnje koje su se odigrale neposredno nakon Drugog svjetskog rata, na parcelama na kojima nisu izgrađeni objekti prije 1941. godine, budući da formom, funkcijom i gabaritom nisu bile u konfliktnom odnosu sa cjelinom.

Sadašnje stanje građevinske cjeline bi bilo dodatno degradirano ako bi se provele u djelo neke odredbe aktuelnog regulacionog plana koje predviđaju proširenje Kalemove ulice prema sjeveru(83) i u skladu s tim uništenje zelenih površina i vanjskih zidova parcela pripadajućih vila, kao i uklanjanje vile Corn u južnom nizu Kalemove ulice i izgradnja savremenog stambenog objekta na njenom mjestu.

 

6. Specifični rizici

-          Opasnost od degradacije cjeline usljed nekontrolirane gradnje.

 

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH” br.33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu.

Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje

(dobra nastala od prahistorije do 1960. godine)

B.         Historijska vrijednost

(veza građevine, cjeline ili područja sa historijskom ličnošću ili značajnim događajem u historiji)

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Kvalitet obrade,

ii.          Kvalitet materijala,

iii.         Proporcije,

iv.         Kompozicija,

v.          Vrijednost detalja.

D.         Čitljivost

(dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

ii.          Svjedočanstvo o historijskim mijenama,

iii.         Djelo značajnog umjetnika ili građevinara,

v.          Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju.

E.         Simbolička vrijednost       

v.          Značaj za identitet grupe ljudi.

F.         Ambijentalna vrijednost       

ii.          Značenje u strukturi i slici grada,

iii.         Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja.

G.         Izvornost

i.          Oblik i dizajn,

ii.          Materijal i sadržaj,

iii.         Namjena i upotreba,      

v.          Položaj i smještaj u prostoru.

H.         Jedinstvenost i reprezentativnost

i.          Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila.

I.          Cjelovitost

i.          Fizička cjelovitost (kompaktnost),

ii.          Homogenost,

iii.         Zaokruženost (kompletnost).

 

Sastavni dio ove odluke su:

-          Imovinsko-vlasnička dokumentacija

-         Kopije katastarskog plana broj 930/1 i 930/2 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 853 i k.č. 2939 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 931/1 i 931/2 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 853 i 854 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 929 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 852 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 928 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 1100 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 927 i 926 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 851 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 916 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 876 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 917 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 875 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 918 i 919 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 874 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 923 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 872 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 924 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 873 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 967 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 888 i 889 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 968 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 890 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 973 i 974 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 887 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 975 i 976 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 886 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 978 i 977 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 1033 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 971 i 972 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 880 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 983/2 i 983/1 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 1126, dio 1001, 2429, 2430 i 884 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 983/3 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 2431 i 2432 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 982 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 1001 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 981 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 885 i dio 882 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 985/1 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 800, dio 161 i k.č. 883 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 990 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 808, 1057 i 1056 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 985/2 i 985/3 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 2665 i 2512 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 984/1 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 800, dio 161 i dio 883 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 984/2 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 2735 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 980/1 i 980/3 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 882 i k.č. 2397 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 979/1 i 979/2 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 881 i 2652 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 970 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 879 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 969 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 806 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 920/1 i 920/11 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 805 i 2170 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 920/10, 920/9, 920/8, 920/7, 920/6, 920/5, 920/4, 920/3, 920/2 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 2162, 2164, 2165, 2166, 2167, 2161 i 2163 (nastale od k.č. 805) k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 921 i 922 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 870 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer).

-         Katastarske čestice broj (zaštitni pojas) 279 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 801 i dio 161 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 278 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 801 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 277 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 801 i dio 161 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 276 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 1019 i 1278 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 986/3 i 986/2 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 2639 i 2640 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 986/1 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 812 i dio 2639 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 987 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 2644, dio 800 i dio 161 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 989 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 809 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 990 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 808, 1057 i 1056 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 961 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 868 i dio 1090 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 964 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 846 i k.č. dio 847 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); dio 1209 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 161 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 960 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 867 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 963 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 868, dio 1090, dio 846, dio 867, dio 847, dio 848, dio 849 i dio 850 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 965 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 847, dio 848 i dio 849 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 959 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 866 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 925 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 849 i dio 850 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 958 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 863 i dio 1014 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 957/1 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 1014, dio 863, dio 862, dio 861, dio 860, dio 859, dio 1144 i dio 850 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 956 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 863 i dio 862 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 955 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 861 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 954 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 860 i dio 859 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 957/2 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 850 k.o. Centar Sarajevo LIV i k.č. 251 k.o. Centar Sarajevo LI (stari premjer); 932 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 855 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 933 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. 856 i dio 1146 k.o. Centar Sarajevo LIV (stari premjer); 934 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 857 k.o. Centar Sarajevo LIV i k.č. dio 235 k.o. Centar Sarajevo LII (stari premjer); 937 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 857 k.o. Centar Sarajevo LIV i k.č. dio 235, dio 234 i dio 241 k.o. Centar Sarajevo LII (stari premjer); 935 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 234 k.o. Centar Sarajevo LII (stari premjer); 936 k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer) odnosno k.č. dio 235 i dio 241 k.o. Centar Sarajevo LII (stari premjer), br. plana: Sarajevo – 146 i 147; Razmjera 1:1000, izdata 18.10.2011. godine od strane Službe za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar Općine Centar, Kanton Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

-         Zemljišno-knjižni izvaci za prethodno navedene zemljišne parcele, k.o. Sarajevo LIV, LI i LII, Nar. br. 065-0-RZ-11-4668 od 02.11.2011. i Nar. br. 065-0-RZ-11-4927  od 10.11.2011., izdao Zemljišno-knjižni ured Općinskog suda u Sarajevu, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

-         Zemljišnoknjižni izvaci sa historijatom, z.k. ul. 413 k.o. Sarajevo mahala LIV; z.k. ul. 398 k.o. Sarajevo mahala LIV; z.k. ul. 393 k.o. Sarajevo mahala LIV (e. 861); z.k. ul. 416 k.o. Sarajevo mahala LIV; z.k. ul. 397 k.o. Sarajevo mahala LIV; z.k. ul. 396 k.o. Sarajevo mahala LIV (el. 807); z.k. ul. 397 k.o. Sarajevo mahala LIV; z.k. ul. 396 k.o. Sarajevo mahala LIV (el. 807); z.k. ul. 441 k.o. Sarajevo mahala LIV (el. 591); z.k. ul. 407 k.o. Sarajevo mahala LIV (el. 438); z.k. ul. 409 k.o. Sarajevo mahala LIV (el. 418); z.k. ul. 535 k.o. Sarajevo mahala LIV; z.k. ul. 419 k.o. Sarajevo mahala LIV; z.k. ul. 456 k.o. Sarajevo mahala LIV; z.k. ul. 414 k.o. Sarajevo mahala LIV; z.k. ul. 440 k.o. Sarajevo mahala LIV; z.k. ul. 415 k.o. Sarajevo mahala LIV, Nar. br. 065-0-RZ-11-5263 od 05.12.2011., izdao Zemljišno-knjižni ured Općinskog suda u Sarajevu, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

-          Dokumentacija o prethodnoj zaštiti dobra

-         Sanda Pudarić, voditelj projekta. Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Sarajevo, novembar 2009. godine.

-         Dopis broj 07-40-4-2802-1/11 Zavoda za zaštitu spomenika u okviru Ministarstva kulture i sporta FBiH od 12.07.2011. godine.

-          Foto-dokumentacija

-         Historijske fotografije Stambenog naselja iz perioda između dva svjetska rata – Crni Vrh u Sarajevu. Izvor: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa kantona Sarajevo i Nikola Kalem. Spomenica desetogodišnjeg rada Željezničke kreditne i potporne zadruge Z.S.O.J.U. u Sarajevu, 1923-1933. Sarajevo: Izdanje Željezničke kreditne i potporne zadruge Z.S.O.J.U. u Sarajevu, 1934. godine.

-         Historijske fotografije kuće Perinović iz Kalemove ulice, šezdesete godine XX vijeka. Izvor: porodična kolekcija porodice Perinović iz Kalemove ulice u Sarajevu, 2011. godina.

-         Historijske fotografije privatne kolekcije stanarke Ljerke Danon, Sarajevo oktobar 2011. godine.

-         Fotografije postojećeg stanja Stambenog naselja iz perioda između dva svjetska rata – Crni Vrh u Sarajevu, uradio arhitekta Adi Ćorović 15. septembra 2011. godine. (fotografisano digitalnim fotoaparatom Sony DSC – H10).

-          Tehnička dokumentacija

-         Stjepan Planić. Projekat vile g. Vladimira Perinovića na Crnom Vrhu u Sarajevu. Zagreb, 1938. godine. Izvor: privatna kolekcija porodice Perinović iz Kalemove ulice u Sarajevu, Sarajevo 2011. godine.

-         Dženita Šehovac, dipl. ing arh. i Nataša Pelja-Tabori, dipl. ing. arh, odgovorni planeri. Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za planiranje razvoja kantona Sarajevo, novembar 2010. godine.

-         Nacrt regulacionog plana Crni Vrh iz 1932. godine, izvor: Nikola Kalem. Spomenica desetogodišnjeg rada Željezničke kreditne i potporne zadruge Z.S.O.J.U. u Sarajevu, 1923-1933. Sarajevo, izdanje Željezničke kreditne i potporne zadruge Z.S.O.J.U. u Sarajevu, 1934. godine.

-         Nacrti vile Bajlon u Kranjčevićevoj ulici iz 1933. godine – P. Milošević. Mate Bajlon, arhitekta. Beograd: Zadužbina Andrejević, maj 2007.

-          Ostala dokumentacija

-         Željko Ler, predsjedavajući gradskog vijeća. Odluka o provođenju regulacionog plana „Crni Vrh. Sarajevo; Gradska uprava, 28.12.2010. godine.

-         Pismena izjava stanarke Ljerke Danon-Latal, broj lične karte 03BRCO587, matični broj 0602929175926, Sarajevo 21. septembar 2011. godine.

-         Pismena izjava stanara Mehe Elezovića iz Kalemove ulice br. 20, Sarajevo 12.10.2011. godine.

 

Korištena literatura

1934.    Nikola Kalem. Spomenica desetogodišnjeg rada Željezničke kreditne i potporne zadruge Z.S.O.J.U. u Sarajevu, 1923-1933. Sarajevo: Izdanje Željezničke kreditne i potporne zadruge Z.S.O.J.U. u Sarajevu, 1934. godine

 

1988.    Borislav Spasojević. Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu. Sarajevo: Svjetlost, 1988.

 

1991.    Hamdija Kreševljaković. Izabrana djela IV (Prilozi za političku istoriju BiH u XVIII i XIX stoljeću). Sarajevo u doba okupacije 1878. Sarajevo: Veselin Masleša, 1991.

 

1996.    Behija Zlatar. Zlatno doba Sarajeva. Sarajevo: Svjetlost, 1996.

 

1997.    Predrag Milošević. Arhitektura u kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918 -1941). Foča: Prosvjeta, 1997. godine.

 

1973.    Alija Bejtić. Ulice i trgovi Sarajeva. Sarajevo: Muzej grada Sarajeva 1973. godine.

 

2004.    Akademik Ivan Kožarić, glavni urednik i Radovan Ivančević. Impressum izložbe Stjepan Planić 1900-1980., iz arhive arhitekta. Biografija i Stjepan Planić i avangarda hrvatske arhitekture tridesetih godina. Zagreb: Hrvatska akademija nauke i znanosti – Gliptoteka, Institut za povijest umjetnosti, 2004. godine.

 

2007.    P. Milošević. Mate Bajlon, arhitekta. Beograd: Zadužbina Andrejević, maj 2007. godine.

 

2007.    Odluka o proglašenju historijske građevine Zgrade Marijin Dvora u Sarajevu nacionalnim spomenikom, na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 20. do 27. novembra 2007. godine u Sarajevu

 

2009.    Odluka o proglašenju historijske građevine – Kuće Damić u Radićevoj ulici broj 10 u Sarajevu nacionalnim spomenikom, donesena na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, održanoj od 12. do 18. 05. 2009. godine u Sarajevu. 


(1) Alija Bejtić, Ulice i trgovi Sarajeva, Sarajevo: Muzej grada Sarajeva 1973, 206, 207.

(2) Behija Zlatar, Zlatno doba Sarajeva, Sarajevo: Svjetlost, 1996, 28.

Sanda Pudarić, voditelj projekta. Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Sarajevo, novembar 2009. godine, str. 4.

(3) Kao put ulica je nastala tokom srednjeg vijeka, a možda i ranije, s obzirom da se pod imenom Sušica javlja 1462. godine u Isa-begovoj vakufnami i označava kompleks oranica u tom kraju. Ime Sušica je bilo u upotrebi do 1921. godine, kada je zamijenjeno današnjim, u spomen na istaknutog hrvatskog pjesnika Silvija Strahimira Kranjčevića (1865-1908), koji je najzrelije stvaralačke godine proveo u Sarajevu gdje je i umro. - Alija Bejtić, Nav. djelo, Sarajevo: 1973, 223, 224.

(4) Borislav Spasojević, Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu, Sarajevo: Svjetlost, 1988, 13.

(5) Sanda Pudarić, voditelj projekta. Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo.  Sarajevo, novembar 2009. godine, str. 8.

(6) Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela IV (Prilozi za političku istoriju BiH u XVIII i XIX stoljeću), Sarajevo u doba okupacije 1878, Sarajevo: Veselin Masleša 1991, 109-112.

Ulica u istočnom produžetku Kalemove ulice se naziva Avde Jabučice, a nastala je 1915. godine, kada je nosila naziv Vijuge. Godine 1919. mijenja naziv u Crni Vrh, a od 1931. godine današnje ime, po mehaničaru zaduženom za opravku topova postrojbi koje su pružile otpor ulasku austrougarske vojske u Sarajevo 1878. godine. Avdo Jabučica je strijeljan iste godine po ulasku austrougarskih trupa u Sarajevo, na području današnje ulice. Alija Bejtić, Nav. djelo, Sarajevo: 1973, 88.

Sarajevo: Arhiv grada Sarajeva, 1969, 14.

Sanda Pudarić, voditelj projekta. Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Sarajevo, novembar 2009. godine.

(7) Alija Bejtić, Nav. djelo, Sarajevo: 1973, 356.

(8) Predrag Milošević, Arhitektura u kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918 -1941), Foča: Prosvjeta, 1997, 105.

(9) Stjepan Planić, Projekat vile g. Vladimira Perinovića na Crnom Vrhu u Sarajevu, Zagreb: 1938.

(10) Nikola Kalem, Spomenica desetogodišnjeg rada Željezničke kreditne i potporne zadruge Z.S.O.J.U. u Sarajevu, 1923-1933, Sarajevo: Izdanje Željezničke kreditne i potporne zadruge Z.S.O.J.U. u Sarajevu, 1934, 7.

(11) Nikola Kalem, Nav. djelo, Sarajevo, 1934, 42.

(12) Nikola Kalem, Nav. djelo, Sarajevo, 1934, 86.

(13) Nikola Kalem, Nav. djelo, Sarajevo, 1934, 6.

(14) Nikola Kalem, Nav. djelo, Sarajevo, 1934, 7, 8.

(15) Nikola Kalem, Nav. Djelo, Sarajevo, 1934, 12.

(16) Godine 1930. dvije zadruge su potpisale Pravilnik o uzajamnoj saradnji, po kojem Željezničarska zadruga kreditira sve članove hipotekarnim kreditima za gradnju kuća. Ti krediti su na raspolaganju Stambenoj zadruzi u svrhu izvođenja građevinskih radova i podizanja kuća za račun članova. - Nikola Kalem, Nav. Djelo, Sarajevo, 1934, 87.

(17) Nikola Kalem, Nav. Djelo, Sarajevo, 1934, 86.

(18) Pored toga, odobren je kredit za igradnju 14 zadrugarskih kuća u Novom Sarajevu. Treba reći da su razmjere finansijske krize te godine bile takve da je u cijelom svijetu vladalo nepovjerenje prema novčanim zavodima, što je izazvalo povlačenje ušteđevine. To nije bio slučaj sa Željezničarskom zadrugom, s obzirom da su zadrugari uvidjeli razliku između bankarskog sistema i zadrugarskog pokreta - Nikola Kalem, Nav. Djelo, Sarajevo, 1934, 34, 35.

(19) Nikola Kalem, Nav. Djelo, Sarajevo, 1934, 86.

(20) Rješenja sarajevskih arhitekata iz tog vremena primjer su uspješnog mirenja interesa investitora i stvaralačkih stremljenja projektanata. I kada se radilo o stambenim zgradama namijenjenim iznajmljivanju, bilo interpoliranim, bilo slobodnostojećim, ovi arhitekti su ustrajavali na principima na kojima su se temeljila nova shvatanja u arhitekturi. Osunčanost, široki vidici, kontakt sa zelenilom gradskih parkova i ulica, okupljanje prostorija stana u funkcionalne cjeline, što kraće međusobne veze pojedinih prostorija u stanu, su bili polazni elementi koji su označavali znatan napredak u datoj građevinskoj oblasti u Sarajevu i BiH - Predrag Milošević, Arhitektura u kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918-1941), Foča: Prosvjeta, 1997, 134.

(21) Od 1926. godine, osjeća se velika promjena u shvatanju stambene arhitekture, a mlađa generacija arhitekata školovanih na naprednim srednjoevropskim arhitektonskim školama donosi nove stvaralačke ideje. U tom periodu u Sarajevu su građene gotovo sve vrste objekata koje su se gradile i u ostalim evropskim zemljama (upravne, poslovne, stambene zgrade, stadioni, banke, pošte, bolnice, kasarne i bogomolje). Među izvedenim, najveći broj pripada arhitekturi stambenih objekata. - Predrag Milošević, Nav. Djelo, Foča: 1997, 134.

(22) Pored toga, izvršeno je finansiranje izgradnje 6 novih kuća u Novom Sarajevu. - Nikola Kalem, Nav. Djelo, Sarajevo, 1934, 42.

(23) Izgradnjom ovog objekta, Željezničarska zadruga je dodatno ojačana s obzirom da je plasirala dio svog kapitala u vlastite nekretnine sa sigurnom rentom - Nikola Kalem, Nav. Djelo, Sarajevo, 1934, 42.

(24) Odluka o proglašenju historijske građevine Zgrade Marijin Dvora u Sarajevu nacionalnim spomenikom, na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 20. do 27. novembra 2007. godine u Sarajevu.

(25) Naselje je dobrim dijelom oštećeno savezničkim bombardovanjima, ali i djelovanjem nacističkog režima koji je prema toj vrsti stvaralaštva imao negativan stav. Ipak, očuvanjem i stavljanjem pod zaštitu naselja, vidimo civilizacijski odnos naspram naslijeđa arhitekture i urbanizma moderne u Evropi. Le Corbusier-ova vila u sklopu naselja je danas pretvorena u muzej Weissenhof. Čista kubistička forma, čist odnos punog i praznog, velika terasa na krovu sa ozelenjenim partijama – sve su to jasne odlike arhitekture internacionalnog stila, koju su svesrdno prihvatili i naši arhitekti tog vremena. Kod nas se samo na naselju Crni Vrh može doživjeti potpun ignorantski odnos spram iste arhitekture i urbanizma. To naselje je moguće uporediti sa stambenim naseljem Weissenhof u Štutgartu, nastalim 1927. godine, a u čijem su kreiranju učestvovala velika imena evropske moderne poput Le Corbusier-a, Mies Van Der Rohe-a, Scharoun-a i drugih – Sanda Pudarić, voditelj projekta. Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Sarajevo, novembar 2009. godine str. 49-51.

(26) Dušan Smiljanić je rođen u Trnovu 16. marta 1895., a umro je u Sarajevu 27. marta 1973. godine. Maturirao je na „Velikoj realki“ u Sarajevu 1914. godine i u tom periodu je bio član „Mlade Bosne“. Nakon kraja I svjetskog rata upisuje Arhitektonski fakultet u Pragu, koji završava 1923. godine. Od tada do 1926. godine predaje na srednjoj Tehničkoj školi u Sarajevu, baveći se istovremeno projektovanjem, a njegovi učenici su bili kasnije značajni predstavnici moderne, poput braće Kadić, Fincija, Kabilja i drugih. Godine 1926. Smiljanić počinje da radi kao arhitekta u Gradskoj upravi, i za taj period su vezana njegova najznačajnija ostvarenja, poput kuće Damić, Škole u Logavinoj ulici, Dječiji dom Egipat na Bjelavama i druga. U periodu 1929-35, ovaj projektant se našao u ulozi građevinskog poduzetnika, kada je izveo veći broj objekata širom BiH. U periodu 1935-39. otvara svoj projektantski biro kada u saradnji sa drugim arhitektima uspješno nastavlja stvaralačku karijeru.

Nakon 1945. godine se vraća u Sarajevo, a 1949. godine je izabran za profesora na tek osnovanom Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu. Djelo Dušana Smiljanića nastalo između dva svjetska rata može se smatrati prvim dostignućem moderne u Sarajevu koje je nastalo na provjerenim vrijednostima praške arhitektonske škole. – Predrag Milošević, Nav. Djelo, Foča: 1997, 287 - 289.

Odluka o proglašenju historijske građevine – Kuće Damić u Radićevoj ulici br. 10 u Sarajevu, donesena na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, održanoj od 12. do 18. 05. 2009. godine u Sarajevu

(27) Predrag Milošević, Nav. Djelo, Foča: 1997, 240.

(28) Predrag Milošević, Nav. Djelo, Foča: 1997, 240.

(29) Bruno Tratalja,je na početku svoje karijere radio kao inženjer-statičar u preduzeću “Kaps i Miler” u Pragu. Ostatak svoje profesionalne karijere uglavnom je proveo u Zagrebu. - Predrag Milošević, Nav. Djelo, Foča: 1997, 316.

(30) Radi se o dvojici arhitekata koji su učestvovali na sarajevskom konkursu, a živjeli su u Sv. Juraju pod Kumom, odnosno Murskoj Soboti - Predrag Milošević, Nav. Djelo, Foča: 1997, 319.

(31) Sanda Pudarić, voditelj projekta. Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Sarajevo, novembar 2009. godine, str. 49.

(32) Sanda Pudarić, voditelj projekta. Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Sarajevo, novembar 2009. godine, str. 49.

(33) Alija Bejtić, Nav. Djelo, Sarajevo: 1973, 206, 207.

(34) U tom periodu Kranjčevićeva ulica je prekrivena granitnom kockom. - Sanda Pudarić, voditelj projekta. Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Sarajevo, novembar 2009. godine.

(35) Razlog je bio što je bila manje izložena artiljerijskoj i snajperskoj vatri od Titove ulice i ulice Zmaja od Bosne - Sanda Pudarić, voditelj projekta. Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Sarajevo, novembar 2009. godine.

(36) Ulica je dobila svoj naziv tek 1937. godine, po zaslužnom zadružnom radniku Nikoli Kalemu, rođenom u Otesima kod Stupa, tragično preminulom 1938. godine u Splitu. - Alija Bejtić, Nav. djelo, Sarajevo: 1973, 206, 207.

(37) Ulica – stepenište između Kranjčevićeve i Kalemove ulice nastaje u vrijeme izgradnje naselja Crni Vrh, kao komunikacija predviđena prethodno donešenim regulacionim planom. Ta spojnica se od 1945. godine zvala Stepenište, zatim Mala Kalemova ulica i kasnije Kranjčevića stepenište - Alija Bejtić, Nav. Djelo, Sarajevo: 1973, 224.

Nakon zadnjeg rata u BiH (1992-95) ulica dobija naziv Halida Nazečića.

(38) Iz originalnog regulacionog plana je moguće pročitati namjeru tadašnjih urbanista da na zapadnoj strani otvore još jednu poprečnu ulicu – stepenište, paralelno sa ulicom Halida Nazečića, koje bi spajalo Kranjčevićevu ulicu i Tešanjsku ulicu. Do izgradnje tog stepeništa nije došlo, a najvjerovatniji razlog je bio što do početka Drugog svjetskog rata nisu bile izgrađene sve stambene jedinice, te je postojeća saobraćajna infrastruktura zadovoljavala potrebe tadašnjih stanovnika. Kao dokaz za tako nešto može poslužiti i činjenica da se potreba za spajanjem sa ulicom Avde Jabučice na istoku ukazala tek nakon završetka Drugog svjetskog rata, kada je povećan broj stambenih objekata i stanovnika naselja.

(39) Do 2011. godine na istom potezu se nalazio još jedan vrijedan primjer individualne stambene arhitekture (vila Kosić) koji je u potpunosti srušen.

(40) U toj ulici nakon II svjetskog rata izveden je niz od 7 kolektivnih stambenih objekata pravougaone osnove, spratnosti Sut+P+2, pokrivenih četverovodnim krovom, koji formom i gabaritom ne odudaraju od ambijentalne cjeline.

(41) Područje gdje su izgrađeni ti objekti se nalazi u zaštitnom pojasu, a sami objekti nisu u konfliktu sa građevinskom cjelinom. Područje sjeverno od ulice Omera Stupca, koje je prvobitnim regulacionim planom bilo predviđeno za gradnju individualnih stambenih objekata.

(42) Starosjedioci su Kalemovu ulicu prozvali sarajevski Stradun (misleći na čuveni Stradun u Dubrovniku), zbog uređenosti područja, hortikulture i objekata – Pismeni iskaz stanara Mehe Elezovića iz Kalemove ulice br. 20, Sarajevo 12.10.2011. godine.

(43) Sanda Pudarić, voditelj projekta. Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Sarajevo, novembar 2009. godine, str. 42.

(44) Tokom II svjetskog rata u objektu je bilo smještena centrala njemačkog Gestapoa – Pismena izjava stanarke Kalemove ulice Ljerke Danon - Latal, broj lične karte 03BRCO587, matični broj 0602929175926, Sarajevo 21. septembar 2011. godine.

(45) Stjepan Planić (1900-1980) je rođen u Zagrebu u radničkoj zidarskoj porodici. Godine 1920. završava Državnu srednju tehničku školu i prva iskustva stiče u studiju arh. R. Lubinskog, a potom upisuje Katedru za arhitekturu Državne umjetničke akademije u Zagrebu, gdje se profesionalno oblikuje u pravcu funkcionalističke poetike, ali i društveno angažovanog rada. Godine 1935 podiže Tomislavov dom, dvojnu vilu Belaj – Veble i vilu Fuhrmann kružnog tlocrta.u Zagrebu, a 1939. godine metodom kontrasta nadograđuje secesijsku uglovnicu Honigsberga i Deutscha. Nakon II svjetskog rata nastavlja sa radom u Ministarstvu građevina. Godine 1966. gradi kuću - kocku obloženu ljubičastom opekom u Novakovoj ulici u Zagrebu. Godine 1971. dograđuje crkveni kompleks u Mariji Bistrici, a 1971. dobija nagradu za životno djelo „Viktor Kovačić“. Stjepan Planić je jedan od najznačajnijih hrvatskih arhitekata XX vijeka koji je stvarao u duhu moderne – Akademik Ivan Kožarić, glavni urednik i Radovan Ivančević, Impressum izložbe Stjepan Planić 1900-1980., iz arhive arhitekta, Biografija i Stjepan Planić i avangarda hrvatske arhitekture tridesetih godina, Zagreb: Hrvatska akademija nauke i znanosti – Gliptoteka, Institut za povijest umjetnosti, 2004, 5 i 65-75.

(46) krovna konstrukcija naročito dimenzionirana na eventualni visoki sloj snijega. – Stjepan Planić. Tehnički opis, vila g. Vladimira Perinovića na Crnom Vrhu u Sarajevu. Zagreb, 1938. godine.

(47) Stjepan Planić, Projekat vile g. Vladimira Perinovića na Crnom Vrhu u Sarajevu, Zagreb, 1938.

(48) Objekti izgrađeni u Kalemovoj ulici na brojevima 20, 22 i 26 izgrađeni su 1950. godine, dok je objekat na broju 24 izgrađen 1963. godine.

(49) Sanda Pudarić, voditelj projekta. Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Sarajevo, novembar 2009. godine, str. 41.

(50) Sanda Pudarić, voditelj projekta. Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Sarajevo, novembar 2009. godine, str. 41.

(51) Sanda Pudarić, voditelj projekta. Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Sarajevo, novembar 2009. godine, str. 42.

(52) Sanda Pudarić, voditelj projekta. Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Sarajevo, novembar 2009. godine, str. 42.

(53) Pismena izjava stanarke Ljerke Danon, Sarajevo 21. septembar 2011. godine.

(54) Sjeverna fasada gdje se nalazi ulaz je suzdržana, dok su južna i istočna fasada, usmjerene prema gradu razigrane slobodnijim formama, terasama, lučno izvedenim doksatima i prozorskim trakama - Sanda Pudarić, voditelj projekta. Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Sarajevo, novembar 2009. godine.

(55) Najveća šteta je učinjena svođenjem prostora oko kuće na pješački prolaz oko objekta širine od 1,5m. Služba zaštite ne može špekulisati o razlozima odvajanja vrta od objekta, ali čitanjem ažurrne geodetske podloge vidi se da se vrtna (983/1) i susjedna parcele (983/2 i 983/3) vode pod istim brojem, te se osnovano može pretpostaviti da je planirana izvedba velikog objekta koji može poremetiti ukupnu urbanu sliku prostora - Sanda Pudarić, voditelj projekta. Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Sarajevo, novembar 2009. godine, str. 43.

(56) Objekat izgrađen u Kalemovoj ulici na broju 9 izgrađen je 1950. godine, dok je objekat na broju 11 izgrađen 1969. godine.

(57) Sudeći po podlozi gdje su prikazani objekti po periodima izgradnje, u sklopu Separata zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“ rađenog od strane Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo iz 2009. godine, objekat u Kalemovoj 13 (prvi vlasnik je najvjerovatnije bio inženjer S. Bijena) je izvorno građen tokom perioda između dva svjetska rata. Uvidom na terenu utvrđeno je da je objekat nepovratno preoblikovan tokom druge polovine XX i početkom XXI vijeka, te ga nije moguće svrstati u objekte građene tokom međuratnog perioda.

(58) Predrag Milošević, Nav. Djelo, Foča: 1997, 144.

(59) Franjo Lavrenčić (Ljubljana 1904 – Austrija 1965) je 1923. godine školujući se na srednjoj Tehničkoj školi u Ljubljani osvojio 1. nagradu za Poštansku štedionicu. Godine 1928. Upisuje Arhitektonski fakultet u Pragu, ali ga napušta na prvoj godini u „želji da stvara arhitekturu“.Od tada do 1931., kada dolazi u Sarajevo, učestvovao je na nekoliko arhitektonskih konkursa gdje je osvajao nagrade u Ljubljani, Zagrebu i Beogradu. U periodu od 1932. do 1942. godine projektuje u Sarajevu nekoliko značajnih objekata u duhu moderne, od kojih je prvi bio kolektivni stambeni objekat u Kranjčevićevoj ulici. Kasnije gradi kuće I. Kapetanovića u Podhrastovima, Leona Kamhija, braće Finci, kuću trgovca kožom Pesaha u Gundulićevoj ulici i druge. Godine 1934./35. otkupljeni su njegovi konkursni radovi za „Gajretov dom“ u današnjoj ulici Branilaca grada i „Sokolski dom“ u Mis Irbinoj ulici. U istom peridu završava projekat crkve sv. Josipa na Marijin Dvoru koji nije izveden. Godine 1936. pobjeđuje na konkursu za „Učiteljski dom“ u današnjoj Alipašinoj ulici, gdje je kasnije smješteno kino „Radnik“. Godine 1939. izvedeni su njegovi prvonagrađeni projekti za „Dom grafičara“ u ulici A. Cesarca, kao i zgrada gdje je danas smješten Šumarski fakultet. U poslijeratnom periodu je izveo čitav niz objekata u Zagrebu i Tuzli - Predrag Milošević, Nav. Djelo, Foča: 1997, 301, 302.

(60) Sanda Pudarić, voditelj projekta. Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Sarajevo, novembar 2009. godine, str. 45.

(61) Uzevši u obzir da je arh. Stjepan Planić također primijenio četverovodni krov u projektu za vilu Perinović u Kalemovoj ulici, može se reći da su projektanti stambenog naselja Crni Vrh u periodu između dva svjetska rata učestalo tražili vezu moderne i tradicionalne arhitekture na ovom urbanističkom potezu.

(62) Sanda Pudarić, voditelj projekta. Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Sarajevo, novembar 2009. godine, str. 46.

(63) Sanda Pudarić, voditelj projekta. Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Sarajevo, novembar 2009. godine, str. 46.

(64) Sanda Pudarić, voditelj projekta. Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Sarajevo, novembar 2009. godine, str. 47.

(65) Bez obzira na tu činjenicu, mjesto na kojem je prvobitno građen objekat u periodu između dva svjetska rata je od iznimnog ambijentalnog značaja za građevinsku cjelinu, te se na njega primjenjuju mjere prvog stepena zaštite.

(66) Mate Bajlon je rođen u Kaštelu Kambelovac 3. februara 1903. godine, a umro je u Beogradu 21. juna 1995. godine. Na Arhitektonskom odjeljenju Tehničke visoke škole u Beču diplomirao je 1926. godine. Od 1. decembra 1926. godine do 6. avgusta 1927. godine radi u Beču kod profesora Klemensa Holcmajstera, gdje izrađuje svoj prvi konkursni rad. Od 1928. godine do 1943. godine živi i radi u Sarajevu gdje najprije radi u Direkciji državnih željeznica, a potom u Gradskoj upravi. Ovo je i najkreativnije razdoblje njegovog profesionalnog života, a njegovo stvaralaštvo ostavlja dubok trag u urbanističkoj matrici Sarajeva, koje je vidljivo i danas. Radeći u Direkciji željeznica Bajlon učestvuje u izgradnji stambenih zgrada na Marijin Dvoru i Novom Sarajevu. Njegovo kasnije stvaralaštvo pokazuje afinitet za čistu formu, jasan volumen i opredjeljenje za internacionalni stil. Tokom ovog perioda započeo je i ambiciozne projekte, od kojih su neki izvedeni a neki ne, za Makarsku, Gradac, područje Jahorine i Trebevića i druge. Prvu individualnu kuću u Sarajevu Bajlon realizuje u Čemerlinoj ulici, za advokata Jelavića. U periodu 1927-29 projektuje studiju – kuću sa atrijumom, 1928. godine tvori idejno rješenje tipske osnove uz plan regulacije Gradca u Dalmaciji (seljačka kuća - kuća koja raste), 1931. godine izvodi vilu Jelavić u ulici S. Markovića u Sarajevu, 1932. godine se izvodi kuća Daneta Cvitkovića u Jug Bogdanovoj ulici u Sarajevu. U periodu od 1932-34 godine projektuje kuću Kušan u ulici Kralja Tomislava 40 (danas Koševska ulica) u Sarajevu, dok 1933. godine izvodi svoju kuću u Kranjčevićevoj ulici u Sarajevu. U istom periodu izvodi i stambenu zgradu E. Levija, ugao ulica M. Bušatlije i Boriše Kovaćevića (1935. godina); Stambenu zgradu Nanić, ugao ulica Kralja Tomislava i Kapetanovićeve (1940. godina). Poslovno-stambenu zgradu Kreditne zadruge Melaha, Šaloma Albaharija, Sarajevo (1936). Od banki Bajlon projektuje: 1929-32 godine Gradsku štedionicu u ulici Kralja Petra (danas ulica Zelenih beretki) u Sarajevu. Od zdravstvenih ustanova autor projektuje: Gradsku ambulantu u Sarajevu, 1929 godine. Od škola i đačkih domova: 1930-31. godine osnovnu školu u Nemanjinoj ulici (danas ulica Čekaluša) u Sarajevu, 1936-37. godine osnovnu školu na Vratniku u Sarajevu, i druge. Od berzi rada i radničkih domova: 1929 - 30. godine Javnu berzu rada u ulici Kraljice Marije u Sarajevu, 1935. godine Zadružni dom Saveza nabavljačkih zadruga, Obala Vojvode Stepe (danas Obala Kulina Bana) u Sarajevu. U ovom izuzetno plodnom kreativnom razdoblju Bajlon nalazi vremena i za oblast urbanizma, mada zbivanja na ovom polju u Sarajevu, u tom razdoblju nisu bila dinamična kao u Ljubljani ili Zagrebu. Bajlon je u Sarajevu, na polju urbanizma, nastavio djelovanje Josipa Pospišila, a njegov način rada je bio uporediv sa djelovanjem Korbizijea i Losa. - P. Milošević, Mate Bajlon, arhitekta, Beograd: Zadužbina Andrejević, maj 2007. godine.

(67) O vlastitoj kući i projektu Mate Bajlon je rekao slijedeće: Moja sopstvena kuća, kuća M.B. pod Crnim Vrhom u Sarajevu, izgrađena je 1933. godine na strmom terenu sa orijentacijom i lijepim pogledom ka jugu, što je direktno utjecalo na u svemu provedenu željenu koncepciju. Zahvaljujući takvim preduvjetima u kući su postignute kontinuirane kružne veze, izolacija od ulice i uključenje vrta u intiman porodični život – preko malog mosta – kao i potpuna izolacija gornje etaže od života ulice, ostvarena terasom pruženom uzduž cijelog uličnog fronta. Također je u potpunosti ostvaren dogovor sa susjedima o postavljanju bočnih prozora. U donjem dijelu prizemlja smješten je atelje povezan sa stanom, a izveden je i propusnik za ekonomski dio kuće. - Predrag Milošević, Nav. djelo, Foča, 1997, 107.

(68) To se pogotovo očituje u izvedbi doksata sa nizom prozora koji se otvaraju na istog, zapad i jug - Sanda Pudarić, voditelj projekta. Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Sarajevo, novembar 2009. godine, str. 47 i 48.

(69) Sanda Pudarić, voditelj projekta. Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Sarajevo, novembar 2009. godine, str. 48.

(70) Sanda Pudarić, voditelj projekta. Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Sarajevo, novembar 2009. godine, str. 63.

(71) U odnosu na Kranjčevićevu ulicu, nivo suterena usljed nagiba terena odgovara prizemlju.

(72) Dogradnja je u suprotnosti sa urbanom postavkom i urbanom filozofijom - Sanda Pudarić, voditelj projekta. Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Sarajevo, novembar 2009. godine, str. 63.

(73) Iako je na podlozi, gdje su prikazani objekti po periodima izgradnje, predmetni objekat svrstan u grupu objekata izgrađenih nakon završetka II svjetskog rata, ostavljena je otvorena mogućnost da je njegova izgradnja započeta prije početka II svjetskog rata - Sanda Pudarić, voditelj projekta. Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Sarajevo, novembar 2009. godine, str. 63. 

(74) Pozicioniranje objekta u središtu stambene parcele, povlačenje gabarita u odnosu na regulacionu liniju, zelena površina prema ulici, visina objekta Sut+P+1 - Sanda Pudarić, voditelj projekta. Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Sarajevo, novembar 2009. godine, str. 63.

(75) Na južnom dijelu drugog sprata postavljena je otvorena terasa koja ima funkciju ravnog krova.

(76) Sanda Pudarić, voditelj projekta. Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Sarajevo, novembar 2009. godine, str. 40.            

Između stambenih objekata na brojevima 2 i 6, nalazi se upravni objekat bez spomeničke vrijednosti, građen tokom druge polovine XX vijeka.

(77) Dopis broj 07-40-4-2802-1/11 Zavoda za zaštitu spomenika u okviru Ministarstva kulture i sporta FBiH od 12.07.2011. godine.

(78) Dženita Šehovac, dipl. ing arh. i Nataša Pelja-Tabori, dipl. ing. arh, odgovorni planeri. Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za planiranje razvoja kantona Sarajevo, novembar 2010. godine.

(79) Primjetno je da je obuhvat današnjeg regulacionog plana “Crni Vrh” znatno veći od obuhvata istoimenog regulacionog plana iz tridesetih godina XX vijeka.

(80) Željko Ler, predsjedavajući gradskog viječa. Odluka o provođenju regulacionog plana „Crni Vrh. Sarajevo: Gradska uprava, 28.12.2010. godine.

(81) Sanda Pudarić, voditelj projekta. Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Crni Vrh“. Sarajevo: Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Sarajevo, novembar 2009. godine, str. 65.

(82) U grafičkom prilogu Analiza postojećeg stanja – period gradnje, individualni stambeni objekat u vlasništvu porodice Perinović, izgrađen u sjevernom nizu Kalemove ulice, je obilježen kao objekat izgrađen nakon II svjetskog rata. Pronađena je originalna dokumentacija na osnovi koje se može nedvojbeno zaključiti da je objekat izgrađen tokom perioda između dva svjetska rata, po projektu zagrebačkog arhitekte Stjepana Planića.

(83) Vidi grafičke priloge Planirana namjena površina i Karta rušenja Regulacionog plana „Crni Vrh“ izrađenog od strane Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo, novembar 2010. godine.



Stambeno naselje Crni Vrh, tokom izgradnjeKranjčevićeva ulica tokom izgradnje 1934. godineKranjčevićeva i ulica Halida Nazečića tokom izgradnjeKalemova ulica
Kalemova ulicaUlica Omera Stupca, zaštitini pojasUlica Halida NazečićaKolektivni stambeni objekat u Kranjčevićevoj ulici
Vila KoflerVila Kofler, izvorno stanjeVila GolubovićVila Golubović, izvorno stanje
Vila BajlonVila MurkoVila Murko i vila Bajlon, izvorno stanjeKolektivni stambeni objekat u Tešanjskoj ulici
Vila Latal-DanonVila Latal-Danon, unutrašnjostVila Latal-Danon, unutrašnjostVila Perinović
Vila Perinović, unutrašnjostVila Perinović, unutrašnjostVila Perinović, unutrašnjostVila Smiljanić
Vila Markezić-CornVila MihajlovićVila Sijaskijević 


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: