O D L U K U

I

Povijesno područje – Crkva brvnara posvećena svetom Nikoli u Krupi na Vrbasu, Grad Banja Luka, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čini crkva sa pokretnom imovinom (carski dveri).

Zvonik, prizemni objekt ukopan u teren sa zapadne strane i kapela od kamena, koja se nalazi u dvorištu crkve, ne uživaju sustav zaštite utvrđen ovom odlukom.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru koji obuhvata k.č. 2932, 2933 i 2934, k.o. Krupa na Vrbasu, posjedovni list br. 420/0 i 405/0 (novi premjer), što odgovara k.č. 642/1, 643 i 628, SP_Krupa, z.k. uložak br. 21 i 105 (stari premjer), k.o. Krupa na Vrbasu, z.k. uložak broj 105 i k.o SP Krupa, z.k. uložak broj 21, Grad Banja Luka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, supostavljenoga sukladno Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 9/02,70/06 i 64/08).

II

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administracijske i financijske mjere za istraživanje, zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.   

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će uvjete i osigurati sredstva za izradu i postavljanje informacijske ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

Radi trajne zaštite nacionalnog spomenika, na prostoru definiranom u točki I stavak 4. ove odluke utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-          dopušteni su isključivo konzervatorsko-restauracijski radovi, uključujući i radove na trenutnom održavanju i prezentaciji spomenika, uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje Republike Srpske i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-          izvršiti uklanjanje cementnog maltera koji je korišten kao vezivo u temeljnom zidu crkve;

-          zabranjeno je sahranjivanje na udaljenosti manjoj od 15 m od objekta crkve;

-          zabranjeno je odlaganje otpada.

Utvrđuju se sljedeće mjere zaštite za pokretnu imovinu iz točke I stavak 2. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe):

-          Vlada Republike Srpske osigurat će odgovarajuće fizičke i tehničke uvjete za čuvanje pokretnoga naslijeđa;

-          izvršiti konzervatorsko-restauracijske zahvate na carskim dverima;

-          sve intervencije na pokretnome naslijeđu treba izvršiti stručna osoba, uz elaborat koji odobrava ministarstvo nadležno za kulturu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ministarstvo nadležno za kulturu) i stručno nadziranje službe zaštite;

-          izlaganje i ostali vidovi prezentacije pokretnog naslijeđa na području Bosne i Hercegovine vršit će se na osnovi uvjeta koje utvrdi ministarstvo nadležno za kulturu;

-          nadzor nad provedbom mjera zaštite pokretnoga naslijeđa vrši ministarstvo nadležno za kulturu.

IV

Iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

Iznimno od odredbe stavka 1. ove točke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnoga naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervacijske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini, odnosno ako se procijeni da se konzervacija u inozemstvu može izvršiti kvalitetnije, brže i jeftinije.

Odobrenje u smislu prethodnoga stavka daje Povjerenstvo, ukoliko nedvojbeno bude utvrđeno da to neće ni na koji način ugroziti pokretno naslijeđe.

Povjerenstvo u svome odobrenju za privremeno iznošenje pokretnoga naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povratak u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih tijela i institucija na osiguranju tih uvjeta, te o tome izvještava Vladu Republike Srpske, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

V

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti u dijelu u kojem su oprečni odredbama ove odluke.

VI

Svako, a posebno nadležna tijela Republike Srpske, gradske i Općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VII

Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, ministarstvu nadležnom za kulturu, nadležnoj službi zaštite i Općinskim tijelima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u točkama II - VI ove odluke, te nadležnom Općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VIII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (www.kons.gov.ba).

IX

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 33/02, „Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 79/02, „Službene novine Federacije BiH“ broj 59/02 i „Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“ broj 4/03), briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 327.

X

Prema članku V stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

XI

Ova odluka stupa na snagu narednoga dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku BiH“.

Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

Broj: 02-2.3-73/12-13

27. ožujka 2012. godine

Sarajevo

Predsjedateljica Povjerenstva

Amra Hadžimuhamedović

O b r a z l o ž e nj e

I – UVOD

Na osnovi člankа 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenoga sukladno Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom, sukladno člancima V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za šta ne postoji vremensko ograničenje, i bez obzira na to da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika donijelo je odluku o stavljanju Crkve brvnare u Krupi na Vrbasu na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 327.

Sukladno odredbama Zakona, a na osnovi članka V stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

Izjava o značaju dobra

Crkve brvnare su objekti osobiti po svom postanku, materijalizaciji i jedinstvenosti. One predstavljaju odraz cjelokupne kulture i povijesti naroda koji ih je gradio i kome su služile.

Crkva brvnara u Krupi na Vrbasu posvećena svetom Nikoli predstavlja prijelazno rješenje od prvobitnih crkvava brvnara iz XVIII stoljeća, skromnih dimenzija i materijalizacije ka razvijenijem tipu crkvava koji se javlja u XIX stoljeću. Na crkvi su pomješani elementi arhitekture iz ova dva perioda, koji se jasno razlikuju na preostalim crkvama brvnarama Eparhije banjalučke.    

II – PRETHODNI POSTUPAK

U tijeku vođenja postupka izvršen je uvid u:

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis, arhitektonsku snimku i fotografije;

-          uvid u sadašnje stanje dobra;

-          kopiju katastarskog plana;

-          zemljišno-knjižni izvadak;

-          prijepis iz posjedovnog lista

-          povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je dnta u popisu korištene dokumentacije u okviru ove odluke.

Prema odredbi članka V stavak 2. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 37. Poslovnika o radu Povjerenstva, prije donošenja konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, Povjerenstvo će pružiti mogućnost vlasniku predloženoga nacionalnog spomenika, podnosteljuu peticije, institucijama nadležnim za očuvanje naslijeđa, stručnim i znanstvenim institucijama, stručnjacima i znanstvenicima, kao i drugim zainteresiranim osobama da iznesu svoje stavove. Sukladno tome, Povjerenstvo je dopisima broj: 06.3-35.2-10/10-220 od 19.11.2010. godine, 02-35.2-8/11-248 od 06.12.2011. godine, 02-36.1-7/11-197 od 06.12.2011. godine i 06.12.2011. od 06.12.2011. godine, zatražilo dostavljanje dokumentacije i stavova u vezi s proglašenjem Crkve brvnare Krupa na Vrbasu acionalnim spomenikom od: vlasnika dobra –Eparhije banjalučke, Grada Banja Luke, Osnovnog suda Banja Luka, Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka, Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske i Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-povijesnog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske. Nakon toga, Povjerenstvu je dostavljena sljedeća dokumentacija:

-          dopisom broj 03-364-3153/10 dana 01.12.2010. godine, Grad Banja Luka, Odjeljenje za prostorno uređenje, su dostavili dokumentaciju, odnosno podatke o lokaciji objekta sa upisanim brojevima k.č i k.o.

-          dopisom broj 02-361-11/12-26, dana 13.02. 2012. godine, Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove, područna jedinica Banja Luka, dostavili su kopiju katastarskog plana, prijepis iz posjedovnog lista i zemljišno-knjižni izvadak.

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Crkva je smještena u zaseoku Tovilovići, na uzvisini na obodu hrastove šume.

Do crkve vodi lokalna saobraćajnica u neposrednoj blizini glavnog puta Banja Luka - Jajce. Pristup nacionalnom spomeniku je njegove južne strane, a ulaz je pozicioniran na zapadnoj strani objekta.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru koji obuhvata k.č. 2932, 2933 i 2934, k.o. Krupa na Vrbasu, posjedovni list br. 420/0 i 405/0 (novi premjer), što odgovara k.č. 642/1, 643 i 628, SP_Krupa, z.k. uložak br. 21 i 105 (stari premjer), k.o. Krupa na Vrbasu, z.k. uložak broj 105 i k.o SP Krupa, z.k. uložak broj 21, Grad Banja Luka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Povijesni podaci

Gradnja crkava brvnara u Bosni i Hercegovini ima korijene još u dalekoj prošlosti gradnje objekata slovenskih plemena pomiješane sa tradicijom starosjedilačkog stanovništva balkanskog poluostrva(1). 

Prvi objekti koje su ova plemena gradila vjerojatno su nastali kao rezultat sinteze između sopstvene i novozatečene tradicije gradnje prvih objekata. Jedna od pretpostavki je i da su Sloveni na balkanskom poluostrvu osim stambenih objekata, zatekli i prve oblike drvenih hramova. Gradnja drvetom razvija se i prilagođava različitim povijesnim i prirodnim uvjetima i transformira se sukladno trenutačnim uvjetima okružja, gospodarstvenim i političkim prilikama u zemlji. Današnji sačuvani ostaci crkvi brvnara vjerojatno su rezultat transformacije, odnosno evolucije od prvobitnog koncepta drvenih objekata za stanovanje, što je prepoznatljivo u unutarnjem rasporedu i organizaciji prostora do razvijene forme crkvi brvanara koje su se do danas sačuvale, a građene su u XVIII i XIX vijeku(2).

Gradnja crkvi brvnara je osobit oblik građenja proistekao iz narodnog graditeljstva ne vezujući se ni uz jednu poznatu kulturu.

Prema tome, arhitektura ovih objekata predstavlja osobit i autentičan oblik gradnje proistekao iz povijesnog okvira i uvjeta.

Tijekom vremena veliki broj ovih zdanja je nestao. Postoje dva čimbenika uništenja ovih objekata: prirodni ili vještački (ljudski faktor).

Najveći broj ovih crkvi na području Bosne i Hercegovine sačuvao se u zapadnoj Bosni, a pripadaju Eparhiji banjalučkoj(3).

Postoji podatak da je na prostoru Bosanske krajine postojalo ukupno 83 sakralna objekta izgrađena od drveta(4). Objekti su nastali u sljedećim vremenskim razdobljima: sedam nastalo u XVIII stoljeću, šesnaest u XIX stoljeću (do 1878. godine), a do 1911. godine ukupno šezdeset. Do 1952. godine ih je bilo približno trideset. Veliki broj drvenih crkava nestao je u tijeku Drugog svjetskog rata i u godinama poslije njegovog završetka, za šta su glavni razlozi uglavnom bili vezani uz rat, odnosno kasnije loše ili nedovoljno održavanje ovih objekata(5). 

Do danas je sačuvano samo dvanaest ovih objekata koji su pretežito locirani u selima oko Banja Luke i Prijedora.

Naselje Krupa na Vrbasu smješteno je na ušću rječice Krupe u Vrbas, 25 km jugoistočno od Banja Luke. Danas je to poznato izletište zahvaljući prirodnim ljepotama koje posjeduje, kao i mjesto hodočašća pravoslavnih vjernika koje se obavlja u manastiru Krupa.

Naselje Krupa je bilo naseljeno još u srednjem vijeku. Do danas su sačuvani ostaci starog grada sa jednom okruglom kulom na stijeni, stari manastir, (koji su spalile ustaše tijekom Drugog svijetskog rata) sa ostacima starih zgrada i nekropola sa stećcima, kao i crkva brvnara smještena u zaseoku Tovilovići na sjevereozapadnoj strani Krupe na Vrbasu. Crkva brvnara je posvećena svetom Nikoli.

Točni podaci o vremenu izgradnje crkve ne postoje u pisanim izvorima, mada postoji više narodnih predanja koja govore o tome.

U listu Dabrobosanski Istočnik za 1887. i 1888. godinu stoji da ‘’U selu Krupa postoji mala kapela od drveta, za koju se priča da je sagrađena prije 120 godina, što znači oko 1768. Posvećena je svetom ocu Nikoli. (prijegled 1888:7)(6)''  

Prema pričanju sveštenika Bogdana Vranješevića, koga su 1941. godine ubile ustaše, crkva je podignuta 1735 g., a osveštao ju je crnogorski vladika Janićije 1752. godine. O tome gdje su podaci pronađeni danas se ne zna, jedna od pretpostavki je da je da su bili upisani na Bogorodičnom kolu prethodne crkve(7).

O vremenu izgradnje crkve vjerodostojnije govori sama arhitektura objekta. To se odnosi na sljedeće reference:

-          Dimenziije objekta: dužina veća od 8 m i širina veća od 6 metara izlazi iz okvira crkvi brvnara građenih u XVIII stoljeću koje najčešće nisu duže od 7 m niti šire od 4 m, sa iznimkom crkve u Javoranima;

-          Objekt ima trostranu apsidu i zidove od masivnih brvana, vezane posebnim preklopima na uglovima apside, što su odlike mlađih crkava od drveta onih iz XIX stoljeća (hram od drveta bez apside u Palačkovcima podignut je XIX stoljeću, pa se ni ova odrednica ne može se smatrati relevantnom);

-          Odsustvo tavanice ili svoda u unutarnjosti, stupaca u naosu, ili pojava duge opuštene strehe, vezuju se uz sakralno graditeljsvo u drvetu u XVIII stoljeću.

Iz ovoga proizlazi slijedeće:

1. Da je crkva podignuta krajem XVIII, početkom XIX stoljeća

2. Da je crkva sagrađena u XIX stoljeću na mjestu starog hrama, odnosno da je obnovljena i da joj je dodata trostrana apsida, zadržavajući elemente prethodnog objekta(8) 

Uz izgradnju crkve vezuje se legenda ‘’... Pričao mi Đurađ Tovilović, crkveni klisar, star 53 godine. Sva brvna stesali majstori, a samo jedno je otsekla i otesala neka Striktna devojka od porodice Strika,12 Tovilovića. Vremenom su sva brvna ispucala, samo je njeno ostalo čitavo...’’

Prema opisu, koji je dao Petar Momirović, kao i na osnovi fotografija, vidimo da je u periodu (pedesetih godina prošlog stoljeća) crkva imala nešto drugačiji izgled u odnosu na današnji. Promjene su nastale usljed velikog broja zahvata vršenih na objektu u periodu nakon Drugog svijetskog rata do danas. Te promjene najviše se odnose na krovni pokrivač, koji je u vremenu kad ga je Momirović opisao bio izrađen od vrlo sitnog klisa, u velikim naslagama po 5-6 slojeva. Pri sljemenu u 4 reda, klis je bio obrađen u obliku crijepa sa zaokruženim vrhovima, što je krovu davalo dekorativniji izgled. Klinci su bili obični, na pojedinim mjestima osobito izrađeni sa krstastim glavama. Takav se nalazio pod usječenim lukom strehe pred vratima, zatim na jednom dovratniku. Prema navodima Momirovića klince je kovao Marko Vuković iz Rekavica (obližnje selo), u kome i danas žive Vukovići. Iznad vrata sa zapada streha je polukružno usječena. Otvor vrata je bio veliki 149X93 cm sa plitkim, punim lukom nadvratnika. Takođe, uočava se nešto drugačiji izgled stupaca pritvora ili priprate ‘’lepo oblikovani i ukrašeni rustičnom dekoracijom.(9)’’  U nešto kasnijem opisu koji daju Ljiljana Ševo i Dragica Arnautović Aksić, vidimo da su krov od drvenog klisa popravljali i mijenjali mještani i da je u 1979. godine zamjenjen pokrovom od lima(10), nakon čega je 2008. godine krov ponovo rekonstruiran i pokriven klisom(11).

2. Opis dobra

Na osnovi istraživanja koja su vršena u vezi sa crkvama brvnarama banjalučke regije postoji više podjela i tipologija. Ta tipološka raznolikost proizašla je iz činjenice da na jednom hramu postoji više različitih elemenata, pa je prema tome nemoguće izvršiti jasnu podjelu na određene tipove.

Prema autoru Petru Momiroviću crkva brvnara Krupa na Vrbasu pripada trećem tipu crkvi brvanara prelaznog oblika, odnosno crkvi pravokutnog oblika sa dodatom trostranom apsidom na istoku(12).

Na osnovu istraživanja vršenih u skorije vrijeme, izvršene su detaljnije podjele crkvi brvnara banjalučke eparhije.

            Prema lokaciji, crkva brvanara u Krupi na Vrbasu pripada tipu crkvi izgrađenih na padini i obodu šume, a u odnosu na naselje izgrađena je na obodu sela. Prema broju ulaza pripada tipu crkvi sa jednim ulazom.

Crkva brvnara Krupa na Vrbasu je jednobrodna građevina, pravokutne osnove, koja se na istočnoj strani završava poligonalnom, trostranom apsidom(13). Pretpostavlja se da je crkva prvobitno imala pravokutnu osnovu, odnosno da je podignuta ili rekonstruisana na mjestu starog hrama i da joj je tom prilikom dograđena trostrana apsida zadržavajući elemente prethodne građevine(14). Sa površinom od cca 49,05 m2 i trostranom apsidom ona spada u crkve srednje veličine (površine), odnosno predstavlja prelazno rješenje od prvobitnih crkvi brvnara skromnih dimenzija (Javorani, Romanovci, Malo Blaško i Kola) i pravokutnog oblika ka većim hramovima koji su građeni u nešto kasnijem periodu (Palačkovci i Rakelići).

U pogledu konstruktivnih elemenata, crkva pripada tipu crkvi pune konstrukcije zidova, sa klisom kao krovnim pokrivačem i odsustvom tavanice.

Prema podjeli podova, spada u red crkvi sa podovima popločanim kamenom, dok se prema podjeli otvora svrstava u crkve sa malim prvobitnim otvorima – prozorima i sa lučno završenim otvorom i krilom vrata.

Crkva u izvornom obliku nije imala zvonik, pa se svrstava u crkve koje su građene bez zvonika. Zvonik koji se nalazi u dvorištu crkve nije autentičan, tj. izgrađen je u novije vrijeme tijekom poslednjih konzervacijskih radova na crkvi(15). 

Pristup crkvi je lokalnim seoskim putem sa njene južne strane, a glavni ulaz u crkvu je, kako to nalaže pravilo o pozicioniranju ulaza u pravoslavnom hramu, sa njene zapadne strane.

Crkva je postavljena na uzvisini, na kosoj padini, pa je savladavanje kosine terena izvedeno preko zidanog temeljnog zida. Podužni pravac crkve postavljen je u smjeru istok-zapad, sa ulazom orjentiranim na zapadnoj strani.

Dimenzije crkve, mjereno sa vanjske strane zajedno sa prepustima talpi iznose: podužni pravac 7,70 m; poprečni pravac 6,02 m; sjeverna zakošena strana apside 1,88 m; južna zakošena strana apside 1,86 m i središnja strana apside 3,66 m.

Crkva je u cjelosti izvedena od drveta. Osnovni konstruktivni sustav crkve čine zidovi od talpi, postavljeni na temeljni zid od kamena, koji nose krovnu konstrukciju strmog četverovodnog krova sa zaobljenim ivicama.

Temeljni zid izveden je od nepravilnoga lomljenog kamena sa cementnim malterom kao vezivom, što je posljedica posljednjih konzervatorskih intervencija. Temeljni zid ima različite dimenzije, tj. visine, prilagođene konfiguraciji terena. Na zapadnoj, ulaznoj strani visina zida iznosi 11-15 cm, dok je na istočnoj apsidalnoj strani 111-116 cm. Preko temeljnih zidova postavljena je podna ploča koja se sastoji od kamenih ploča međusobno vezanih malterom. U odnosu na temeljne zidove, zidovi crkve su blago povučeni ka unutra za 13-18 cm.

Strukturu drvenog zida čine tesane hrastove talpe debljine cca 12 cm i širine 16-22 cm. Na uglovima sa zapadne ili ulazne strane crkve, talpe su međusobno uvezane vezom na usjek i preklop i prepušene za 10 cm. Na mjestima gdje se podužni zidovi crkve i popriječni zid apside križaju sa ukošenim zidovima apside, talpe su uvezne vezom na dvostruki kosi prekolop. Prepusti talpi su nepravilno prepušteni za 5 cm i više, a ivice koso zasječene paralelno zidovima na koje naliježu. Relativno niski zidovi, koji ne dosežu visinu čovječijeg rasta (145-156 cm) za približno trećinu svoje visine su skriveni i zaštićeni dubokim strehama krova.

Krov je izveden kao četverovodni sa zaobljenim ivicama nad uglovima objekta i drvenim klisom kao pokrivačem. Nagib je jako veliki, cca 60o, pa se zahvaljujući tome padavine manje zadržavaju i manje oštećuju krovni pokrivač.

Premoštavanje oštrih ivica na uglovima krova nepovoljno je za ovu vrstu krovnog pokrivača, pa je krovna konstrukcija prilagođena u vidu zaobljenja na uglovima, a spoj u sljemenu izveden postavljanjem velikog brvna.

            Krovna konstrukcija sastoji se od drvenog kostura rogova naspramno uvezanih nad podužnom stranom, dok su nad poprečnom stranom sastoji od više pari naspramnih rogova koji su spojeni u tjemenima. Na uglovima objekta, zaobljenja krova su izvedena umnožavanjem rogova. Uvezivanje naspramnih rogova nad podužnom stranom izvedeno je izravno, bez sljemenjače, sa pajantama ili košnicama (Momirović) kao ukrutom. Umjesto sljemenjače, sa gornje strane rogova postavljeno je tzv. korito, tj. veliko brvno, četverokutnog presjeka. Korito naliježe na rogove nad podužnom stranom objekta tako što se usijeca sa donje strane na mjestu sučeljavanja dva roga. Na taj način, brvno je užljebljeno između dva roga, što povećava njegovu stabilnost.

Sa spoljašnje strane vidljiv je četverokutni oblik brvna, prepuštenog preko strehe krova, a u njegovim krajnim točkama postavljeni su drveni križevi. Osovinski raspon rogova je nepravilan i iznosi od 86-113 cm nad podužnom stranom objekta, 81-91 nad poprečnom stranom apside, dok je nad zaobljenim stranama apside 74-142 cm. Iznad ulazne strane objekta raspon rogova se kreće od 94 cm do 140 cm. Opterećenje krova prenosi se na zidove crkve preko vjenčanica. Vjenčanica je dvostruka, sastavljena od gornje grede zida brvnare i kose grede koja naliježe na nju. Rogovi su usječeni između ove dvije grede i prepušteni u polje za cca 42 cm. Krovna streha je blago zaobljena nad poprečnim stranama objekta, a vjenčanica postavljena tako da približno prati zaobljenja krovne strehe.

            Na rogove su pričvršćene letvice preko kojih je postavljen krovni pokrivač od hrastovog klisa u tri sloja. Klis se pričvršćuje dugim kovanim klincima sa spljoštenim neravnim glavama, nejednake okrugline.

Unutarnji prostor je drvenim pregadama, postavljenim u poprečnom pravcu, podjeljen na tri funkcionalne cjeline koje zadovoljavaju osnovne cjeline pravoslavnog hrama: priprata sa horskom galerijom iznad na zapadnom dijelu objekta, potom središnji i najveći dio čini prostor naosa i oltarski prostor na istočnoj strani.

Priprata pravokutnog oblika je niskom drvenom pregradom odvojena od naosa. Dimenzije priprate, mjerene sa unutarnje strane iznose: 1,34 x 5,58 m, visine 1,57 m. Pregrada se sastoji od tri dijela: središnji koji ujedno služi kao prolaz između priprate i naosa i dva bočna dijela sa niskim drvenim pregradama. U konstruktivnom pogledu pregrada se sastoji od četiri vertikalna stuba, dva krajnja, postavljena uz zidove brvnare i dva središnja. Između stubova je ispuna od niskih drvenih pregrada. Stubovi se sa donje strane oslanjaju na masivnu horizontalnu gredu širine 22-23 cm, visine cca 20 cm. Sa gornje strane na stubove je oslonjena horizontalna greda međuspratne kostrukcije galerije, širine 22 cm. Na mjestu prolaza u naos grede su blago lučno usječene. Veza između stubova i greda postignuta je krutom vezom na utor i žljeb. Drvena pregrada visine 74 cm, mjereno od donje grede do vrha pregrade, sastavljena je od drvenih dasaka užljebljenih u stubove pregrade. U sjevernom dijelu priprate smješteno je drveno stubište ili stube koje vodi na galeriju. Stubište se sastoji od drvenih gazišta debljine 5 cm, širine cca 25 cm i dužine cca 56 cm. Gazišta su užljebljena između dva obrazna nosača debljine 7 cm.

Naos zauzima najveći dio crkve. Pravokutnog je oblika, dimenzija: 4,00 x 5,00 m. Osvijetljen je sa po dva prozora kvadratnog oblika na sjevernom i južnom zidu crkve. Vizualno, prostor izgleda znatno veći zahvaljujući odsustvu tavanice. U središnjem dijelu naosa, visi drveno devetostrano Bogorodično kolo polijelej, skromne dekoracije u vidu drvene rezbarije. Naos je od oltarskog prostora crkve odvojen ikonostasom obrađenim u vidu drvene pregrade.

Ikonostas je nosivom drvenom gredom koja je postavljena u visini zidova, podijeljen na gornju i donju zonu. U donjoj zoni između šest stubova koji nose konstrukciju pregrade postoje tri otvora: središnji i dva bočna uz zidove crkve. U središnjem dijelu je otvor sa originalnim carskim dverima, a u bočnim prostor odgovara đakonskim vratima. Između ovih otvora i carskih dvera su pregrade od drvenih daski užljebljene između stubova otvora. Stubovi se nastavljaju i u gornjoj zoni, formirajući pregradu visine cca 91 cm.

Oltarski prostor je poligonalnog oblika sa trostranom apsidom na istočnoj strani. Dužina oltarskog prostora ili svetišta iznosi 5,49 m, a širina mjerena po središnjici iznosi 2,26 m. U središnjem dijelu oltara je sv. presto u vidu kamene ploče na drvenom ukrašenom stupcu sa upornicama za održavanje ploče.

Galerija ili hor, smješen je iznad priprate i jednim dijelom prepušten je u prostor naosa. Prostor je sa istočne strane prema naosu pravokutnog oblika, a sa zapadne, tj. ulazne strane crkve prati liniju vjenčanice i završava se lučno. Dimenzije hora, mjereno sa unutarnje strane crkve po podužnoj osi crkve iznose 2,58 m, a po poprečnoj 5,82 m (pod hora doseže do vanjskih ivica zidova). Međukatna konstrukcija galerije sastoji se od drvenih greda patosnica postavljenih u podužnom pravcu crkve. Patosnice su oslonjene na gornju nosivu gredu pregrade između priprate i naosa i vjenčanicu nad ulaznim dijelom. Dimenzije poprečnog presjeka patosnica iznose 13/13, 13/14 i 13/15 cm, na međusobnom rastojanju od 80 do 146 cm, a u polje naosa konzolno prepuštene za 44 cm. Preko patosnica postavljen je pod od drvenih daski. Prema naosu postavljena je puna ograda visine 91 cm, sastavljena od stubova među kojima su užljebljene daske kao ispuna.

Prozorski otvori su manjih dimenzija, propuštaju veoma malu količinu svjetlosti, prvobitno obrađeni tako da podsjećaju na puškarnice, a kasnije je dodano šest malih otvora između susjednih talpi. Ove otvore možemo podijeliti na dvije vrste: prozori približno kvadratnog oblika i mali uski pravokutni otvori.

Prva vrsta pojavljuje se na sjevernom i južnom podužnom zidu crkve, novijeg je datuma iz perioda rekonstrukcija crkve. Sa unutarnje strane ubačen je demir od dvije metalne šipke, postavljene unakrst. Svjetla dimenzije prozorskih otvora na sjevernom zidu iznose 21 x 22 cm i 22 x 23 cm, a na južnom 28 x 21cm i 30 x 24 cm, posmatrano od ulaza ka oltaru i na južnom ukošenom zidu apside 30 x 24 cm.

Druga vrsta prozorskih otvora više odgovara izvornom obliku prozorskih otvora. Otvor je trapezasto usječen u zidove od talpi, sa širom stranom okrenutom ka unutra, što omogućava bolje širenje svijetlosti u unutarnjost crkve. Otvori se pojavljuju na zidovima priprate sa sjeverne i južne strane po jedan i dva na poprečnom zidu crkve. Kod obje vrste prozora, sa unutarnje strane je drveni poklopac, koji se klizno navlači na otvor. Postavljen je na drveni okvir i sudeći prema izgledu, novijeg je datuma.

Ulaz u crkvu je sa zapadne strane objekta. Pošto je fasada zaklonjena dubokom strehom, nad ulaznim dijelom krov je lučno usječen radi lakšeg pristupa unutarnjosti crkve. Širina usjeka je 1,35 m, a dubina cca 0,50 m. Vrata su uokvirena ramom koji sačnjavaju dva stuba u funkciji dovratnika umetnuta između dvije krajnje nosive grede zida. Stubovi ili dovratnici su pravokutnog poprečnog presjeka 10 x 12 cm (stub prema sjevernoj fasadi) i 9 x 12 cm (stub prema južnoj fasadi). Istovremeno služe i kao nosivi elemeti fasade. Masivna dvokrilna vrata od hrastovine imaju pravokutni oblik, sa gornje strane na središnjem dijelu završen istakom u vidu plitkog luka. U gornju i donju nosivu gredu takođe je usječen luk pribižnih dimezija. Ukupna širina vrata je 1,24 m, a visina po najdužoj osi 1,48 m. Svijetla širina vrata iznosi 1,12 m, a svijetla visina 1,41 m. Krila vrata su sastavljena od po tri vertikalne daske sa unutarnje strane učvršćene horizontalnim prečkama. Vrata su postavljena na metalne baglame sa gvozdenom bravom i velikim ključem.

U enterijeru crkve prostor izgleda znatno veći i monumentalniji zahvaljući odsustvu tavanice, sa vidljivom kostrukcijom krova. Izražen osjećaj za mjeru čine prostor je veoma dobro iskorištenim i funkcionalnim. Unutarnja obrada je od prirodnih materijala u kombinaciji vidljive drvene kostrukcije krova i zidova i poda od kamenih ploča. Ogoljenost materijala u kome je vidljiva izvorna kostrukcija i ispisana tehnika gradnje, daju objektu autentičan izgled stvoren rukom narodnog neimara. Odsustvo svjetlosti u objektu, usljed malih prozorskih otvora, također utječe na stvaranje specifičnog ambijenta, mirom i tišinom izoliranog od spoljašnjeg okruženja.

Dekoracija na crkvi je skromna. Ističe se dekoracija carskih dvera sa poljima uokvirenim tordiranom vrpcom. Nešto skromnija dekoracija u vidu drvoreza pojavljuje se i na polijeleju. Ulazna vrata sa spoljašnje strane reljefno su ukrašena drvenim križem. Prema opisu Petra Momirovića, također su stupci pritvora bili lijepo oblikovani i ukrašeni osobitom dekoracijom.

Tijekom poslednje rekonstrukcije crkve, u objekt je uvedena električna energija.

Crkveno dvorište ograđeno je drvenom ogradom sa monumentalnom kapijom od drveta i kamena na ulazu. Kapija je izvedena sa nadstrešnicom u obliku četvrovodnog krova koju nosi konstrukcija od po tri naspramno postavljena stuba. Pokov nadstrešnice je drveni klis, koji podržava izgled pokrova na crkvi. U dvorištu crkve nalaze se spomenik, zvonik, izgrađen u novije vrijeme i prizemni objekt (ukopan u teren sa zapadne strane) – kapela od kamena za crkvene potrebe.

Spomenik je u odnosu na crkvu pozicioniran na sjevernoj strani, na rastojanju od cca 1 m. Na spomeniku su dva nadgrobnika u obliku kamenih stela. Nadgrobnici su postavljeni na postament od lomljenog kamena, a kao vezivo je korišten cementni malter. Dimenzije kamenog postamenta iznose cca 1,40 x 1,80 m. l Natpisi na nadgrobnicima su teško čitljivi.

Na fotografijama snimljenim nakon rekonstukcije krova koja je izvedena 1979. godine, zvonik i kapela nisu postojali, pa prema tome ne uživaju režim zaštite.

Pokretno naslijeđe

Carske dveri su podjeljene na devetnaest polja od kojih šest nose prizore, dok su ostala ispunjena floralnim ornamentom. Polja su uokvirana tordiranom vrpcom i ispunjena prilepljenim papirnim gravurama(16). Gravure su priljepljene na izdubljena polja lipovih dasaka. Gravure potječu iz ilustrovanih ruskih štampanih izdanja iz XIX stoljeća, ali i grčkih gravura iz XVIII stoljeća, kolorisanih, štampanih u Veneciji, jevtinih i stoga dostupnih i rasprostranjenih(17).

Ove iznimno zanimljive i rijetke carske dveri, danas su u veoma lošem stanju te je prizore gotovo nemoguće raspoznati.

Prestone ikone Hrist i Bogorodica, te ikona Sabor Arhanđela sa Hristovim likom na keramionu koje se spominju u literaturi(18) prilikom terenskog istraživanja (27.01.2012.) nisu zatečene u crkvenom prostoru.

Dimenzije dveri su: visina 145 cm, širina 82 cm.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Dobro se nalazi na Privremenoj listi Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine pod rednim brojem 327.

U zemljišno-knjižnom uložku broj 105 SP Krupa upisano je sljedeće: ''dobro je na osnovu rješenja Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti od 24. 10. 1951. godine. broj 897/51, a u smislu čl. 1 i 19 Zakona o zaštiti spomenika kulture, zabilježuje se da je k.č.br.849 upisana u A listu, spada pod zaštitu države''.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauracijski radovi

Crkva brvnara u Krupi na Vrbasu obnavljana je više puta. Ne postoje zvanični podaci o ovim radovima, ali se o njima može zaključiti na osnovi usporedne analize opisa i fotografija iz perioda nakon Drugog svjetskog rata koju su dali navedeni autori, zatim podataka upisanih na samom objektu i uvidom u sadašnje stanje dobra. Poznato je da je crkva dva puta obnovljena u periodu nakon Drugog svjetskog rata: 1979. godine i 2008. godine.  Između ovih rekonstrukcija vjerojatno su izvođene manje popravke od strane lokalnog stanovništva.

Prema podacima koji stoje na gredi iznad ulaza u crkvu, radovi na rekonstrukciji crkve izvrešeni su 1979. godine. Radove su izvodili mještani. Tom prilikom zamjenjen je stari pokrov od sitnog hrastovog klisa pokrovom od pocinčanog lima, a ispod osnovnih brvana postavljen je temelj od lomljenog kamena, vezanog cementnim malterom(19). 

Rekonstrukcija krova izvršena je 2008. godine kao i radovi na spoljašnjem i unutarnjem uređenju crkve. Umjesto lima, krov je pokriven hrastovim klisom, koji je nešto širi od izvornog.

U unutarnjosti crkve izvršeni su radovi na uređenju enterijera. Prema izgledu, pregrade između priprate i naosa, ikontasa, drvenog stepeništa i galerije, može se reći da su novijeg datuma, vjerojatno zamjenjeni usljed dotrajalosti. Na osnovi opisa koje daje Momirović, tehnika i konstrukcija novih elemenata uglavnom su sačuvani u izvornome obliku. Jedino su na dekoraciji stubova primjetna određena odstupanja.

Stupci pritvora su bili ''lepo oblikovani i ukrašeni rustičnom dekoracijom'', a sada su jednostavne obrade bez dekoracija.

Osim ovih radova, u dvorištu crkve izgrađen je novi zvonik. Također je neposredno uz crkvu i zvonik izgađena poluukopana kapela. Okolo crkvenog dvorišta izvedena je drvena ograda, a ulaz u crkvu uokviren monumentalnom drvenom kapijom sa nadstrešnicom. Prostor između ulaza u crkveno dvorište, novoizgarđenog zvonika, novoizgrađene kapele i ulaza u crkvu je popločan. Ovi graditeljski poduhvati, prema fotografiji snimljenoj u vrijeme kad je crkva imala pokrov od pocinčanog lima (nakon 1979. god.) nisu bili izvedeni.

5. Sadašnje stanje dobra

Dana 12.12.2011. godine, izlaskom na teren izvršen je uvid u postojeće stanje i utvrđeno je sljedeće:

-          Objekt je rekonstuiran i nalazi se u konstruktivno stabilnom stanju;

-          Fasade objekta nalaze se u veoma dobrom i očuvanom stanju. Dotrajale talpe zamijenjene su novima što se vidi po strukturi i izgledu talpe;

-          U enterijeru objekta rađene su intervencije na ikonostasu (nove drvene talpe), zatim na pregradi između naosa i priprate;

-          Drveno stubište novijeg je datuma i nalazi se u dobrom stanju;

-          Pokrov krova je u cijelosti zamjenjen tijekom poslednje rekonstrukcije;

-          U crkvenom dvorištu izgrađen je novi zvonik i kapela, a prostor koji zatvaraju ova dva objekta, crkva (ulazna strana) i ulazna kapija popločan;

-          Dvorište crkve je ograđeno drvenom ogradom sa drvenom kapijom na ulazu.

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom („Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje

B.         Povijesna vrijednost

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

ii.          Kvalitet materijala

iii.         Proporcije

iv.         Kompozicija

v.          Vrijednost detalja

vi.         Vrijednost konstrukcije

D.         Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)

iv.         Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

v.          Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju

E.         Simbolička vrijednost

ii.          Sakralna vrijednost

iv.         Vezanost za rituale ili obrede

v.          Značaj za identitet grupe ljudi

F.         Ambijentalna vrijednost

iii.         Objekt ili grupa objekata je dio cjeline ili područja

G.         Izvornost

i.          Oblik i dizajn                 

iii.         Namjena i uporaba

iv.         Tradicija i tehnike

v.          Položaj i smještaj u prostoru

vi.         Duh i osjećanja

Sastavni dio ove odluke su:

-          Imovinsko-pravna dokumentacija

-         Kopija podataka vezanih za lokaciju obekta, za kč. 2932, 2933, 2934; k.o. Krupa na Vrbasu (novi premjer) izdat dana 01.12.2011. godine.

-          Fotodokumentacija

-         Fotografije postojećeg stanja Crkve brvnare u selu Krupa na Vrbasu, grad Banja Luka snimljene su: siječanj 2011. godine, fotografirala Milka Grujić (digitalni fotoaparat KENOX S860/ Samsung S860); siječanj 2012. godine, fotografirala Milka Grujić (digitalni fotoaparat Sony Cyber-Shot DSC-H10).

-          Ostala dokumentacija

-         Arhitektonska snimka postojećega stanja Crkve brvnare Krupa na Vrbasu  (Snimala Milka Grujić, dipl. ing. arh., nacrte uradila Milka Grujić, dipl. ing. arh.).

Korištena literatura

1956.    Momirović, Petar. “Drvene crkve Zapadne Bosne”. Sarajevo: Naše starine, br. III, str. 149-172, 1956

1987.    Cvijić, Jovan. Balkansko poluostrvo i južnoslovenske zemlje. Beograd: SANU Beograd 1987.

1962.    Palvlović, St. Dobroslav. Crkve brvnare u Srbiji. Doktorska disertacija odbranjena na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu. Beograd, 1962.

2009.    Arnautović-Aksić, Dragica. Arhitektura crkava brvnara Banjalučke eparhije. Banja Luka: Ingra inženjering, 2009.

2002.    Ševo, Ljiljana. Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878. Banja Luka: Glas srpski, 2002.

2000.    Srpska pravoslavna Eparhija banjalučka 1900-2000, Šematizam. Banja Luka: Izdanje Eparhijskog upravnog odbora Srpske pravoslavne Eparhije banjalučke, 2000.

(1) Pretpostavka je da su kuće slovenskih naroda prilagođene načinu života nomadskog stočara, jednostavnih oblika i trošnih materijala, koji ne zahtjevaju puno truda oko same montaže i demontaže objekata. Dolaskom na balkansko poluostrvo, slovenska plemena zatekla su starosjedelačko stanovništvo koje je već imalo razvijenu tradiciju gradnje drvetom. (Cvijić, Jovan, Balkansko poluostrvo i južnoslovenske zemlje, Beograd: SANU Beograd, 1987)

(2) ''Na osnovu svega izloženog, možemo smatrati da su Sloveni, prilikom svog dolaska na Balkan, zatekli kod starosedelaca kuće od drveta, pa možda i najprimitivnije oblike hramova od drvene građe.'' Pavlović, St. Dobroslav. (Crkve brvnare u Srbiji, Doktorska disertacija odbranjena na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, Beograd: 1962)

(3) ''Banjalučka eparhija osnovana je 1900. godine, do tada je bila u sklopu Dabrobosanske mitropolije, čije je sjedište bilo u Sarajevu. Banjalučka eparhija obuhvata sjeverozapadno područje Republike Srpske omeđeno rijekom Savom, na jugu planinom Grmeč, na istoku rijekom Usorom i na zapadu rijekom Unom.'' (Arnautović-Aksić, Dragica, Arhtektura crkvi brvnara banjalučke eparhije, Banja Luka: Ingra inženjering, 2009. godina)

(4)  (II šematizam Pravoslavne mitropolije banjalučko-bihačke za godinu 1911).

(5) ''Mnogobrojni ratovi uništili su ne samo hramove nego i brojne izvore o njima. (Arnautović-Aksić, Dragica, Arhtektura crkvi brvnara banjalučke eparhije, Banja Luka : Ingra inženjering, 2009. godina)

(6) Arnautović-Aksić, Dragica, Arhtektura crkvi brvnara banjalučke eparhije, Banja Luka: Ingra inženjering, 2009, 13.

(7) ''O postanku ove crkve nemamo nikakvih pisanih podataka, sem predanja. Po pričanju pok. sveštenika Bogdana Vranješevića, koji je ubijen 1941 g. od ustaša, crkva je podignuta 1735 g., a osveštao ju je crnogorski vladika Janičije 1752 g. Ne zna se gde je pok. Vranješević na te podatke naišao. Možda na starom Bogorodičnorn kolu prethodne crkve. '' (Momirović, Petar, Naše starine, br. III, str. 149-172, 1956. god.)

(8) ''Neke od karakteristika kao što su odsustvo tavanice ili svoda u unutrašnjosti, stupaca u naosu, ili pojava dugačke opuštene strehe, vezuju se za sakralno graditeljstvo u drvetu u XVIII vijeku. Takva pojava različitih graditeljskih oblika, nekih osobenih za XVIII i drgih specifičnih za XIX vijek, davala je povoda da se brvnara u Tovilovićima datuje u kraj XVIII ili početne godine XIX vijeka. Prihvatljivije izgleda tumačenje prema kojem je sadašnja crkva podignuta u XIX vijeku na mjestu starije, odnosno da je stari hram iz XVIII vijeka tada samo obnovljen i da je tom prilikom dobio trostranu apsidu, a zadržao ostale elemente gradnje prethodnog stoljeća.'' (Ševo, Ljiljana, Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878. godine, Banja Luka: Glas srpski, 2002. godina)

(9) ''Stupci pritvora su lepo oblikovani i ukrašeni rustičnom dekoracijom'' (Momirović, Petar, Naše starine, br. III, str. 149-172, 1956. god.)

(10) ''Tokom poslednjih decenija mještani su popravljeli crkvu- stari krov od šindre zamjenili su pokrovom od lima, a ispod osnovnih brvana postavljen je temelj od lomljenog kamena vezanog cementnim malterom.'' ( Ševo, Ljiljana, Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878. godine, Banja Luka: Glas srpski, 2002. godina)

(11) ''Radovi na rekonstrukciji hrama su u toku, te je vraćen klis kao prvobitni krovni pokrivač.'' (Arnautović-Aksić, Dragica, Arhtektura crkvi brvnara banjalučke eparhije, Banja Luka: Ingra inženjering, 2009. godina)

(12) Arnautović-Aksić, Dragica, Arhtektura crkvi brvnara banjalučke eparhije, Banja Luka: Ingra inženjering, 2009.

(13) Arnautović-Aksić, Dragica, Nav. dj.,  2009.

(14) Ševo Ljiljana, Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878. godine

(15) Arnautović-Aksić, Dragica, Arhtektura crkvi brvnara banjalučke eparhije, Banja Luka: Ingra inženjering, 2009.

(16) Momirović, 162.

(17) Ljiljana Ševo, 76.

(18) Momirović, 162; Ševo, 76-77.