Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 38/12.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 21. do 24. novembra 2011. godine, donijela je

O D L U K U

I

Historijski spomenik - Pravoslavna crkva Uspenja presvete Bogorodice na Palama, sa pokretnom imovinom, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik sačinjavaju: crkva, pokretna imovina koju sačinjava ikonostas sa ikonama i Spomenik žrtvama iz Prvog svjetskog rata.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 1053/1 k.o. Pale grad, posjedovni list broj 1544 (novi premjer), što odgovara k.č. 618/16, 618/41, 618/42 619/2 i 619/23, k.o. Pale SP (stari premjer), z.k. uložak broj 25, općina Pale, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Dograđeni objekat koji služi za prisluživanje svijeća, povezan sa objektom crkve otvorenim trijemom, kao i trijem ne podliježu mjerama zaštite utvrđenim ovom odlukom.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 9/02,70/06 i 64/08).

II

Vlada Republike Srpske dužna je da osigura pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za istraživanje, zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.         

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će uvjete i osigurati sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, na prostoru definiranom u tački I stav  3. ove odluke utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-          dopušteni su radovi redovnog tekućeg održavanja, radovi koji će osigurati održivu upotrebu objekta, istraživački radovi, radovi konzervacije, sanacije, te radovi restauracije nacionalnog spomenika i njegova prezentacija uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-          zabranjeno je sahranjivanje na udaljenosti manjoj od 15 m od objekta crkve;

-          zabranjeno je izmještanje Spomenika žrtvama iz Prvog svjetskog rata;

-          zabranjeno je odlaganje otpada.

Utvrđuju se sljedeće mjere zaštite za pokretnu imovinu iz tačke I stav 2. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe):

-          Vlada Republike Srpske osigurat će odgovarajuće fizičke i tehničke uvjete za čuvanje pokretnog naslijeđa;

-          izvršiti konzervatorsko-restauratorske zahvate na zbirci ikona i ikonostasu;

-          sve intervencije na pokretnom naslijeđu treba izvršiti stručno lice, uz elaborat koji odobrava ministarstvo nadležno za kulturu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ministarstvo nadležno za kulturu) i stručni nadzor nadležne službe zaštite;

-          izlaganje i ostali vidovi prezentacije pokretnog naslijeđa na području Bosne i Hercegovine vršit će se na osnovi uvjeta koje utvrdi ministarstvo nadležno za kulturu;

-          nadzor nad provođenjem mjera zaštite pokretnog naslijeđa vrši ministarstvo nadležno za kulturu.

IV

Iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

Izuzetno od odredbe stava 1. ove tačke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini, odnosno ako se procijeni da se konzervacija u inozemstvu može izvršiti kvalitetnije, brže i jeftinije.

Odobrenje u smislu prethodnog stava daje Komisija, ukoliko nesumnjivo bude utvrđeno da to neće ni na koji način ugroziti pokretno nasljeđe.

Komisija u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija za osiguranje tih uvjeta, te o tome obavještava Vladu Republike Srpske, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

V

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti u dijelu u kojem su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

VI

Svako, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VII

Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, ministarstvu nadležnom za kulturu, nadležnoj službi zaštite i općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - VI ove odluke, te nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VIII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (www.kons.gov.ba).

IX

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj 33/02, „Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 79/02, „Službene novine Federacije BiH“, broj 59/02 i „Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“, broj 4/03), briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 454.

X

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

XI

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku BiH“.

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

Broj: 02-2.3-77/11-44

23. novembra 2011. godine

Sarajevo                                   

Predsjedavajući Komisije

Dubravko Lovrenović

O b r a z l o ž e nj e

I – UVOD

Na osnovi člana 2 stav 1. Zakona o provođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro, koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za šta ne postoji vremensko ograničenje, i bez obzira na to da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku o stavljanju Crkve Uspenja presvete Bogorodice na Palama na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 454.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

Izjava o značaju dobra

Crkva Uspenja presvete Bogorodice izgrađena za vrijeme austrougarskog perioda 1909. godine. Pripada tipu jednobrodne centralne kubične građevine, sa petostranom apsidom na jugoistočnoj, zvonikom na sjeverozapadnoj strani i bočnim pjevnicama. Zidana je od opeke i kamena. Objekat je skromnih dimenzija i na njemu su uočljive odlike i uticaj srpsko-vizantijskog stila gradnje crkvenih objekata. Projektant crkve je bosanskohercegovački slikar Lazar Drljača, kome je ovo jedini realizovan arhitektonski projekat.

Izgradnjom crkve počinje razvoj i izgradnja opštine Pale, čime je objekat postavio neke od osnovnih smjernica za razvoj urbane matrice opštine.

Današnjim izgledom, crkva je i pored oštećenja tokom Prvog i Drugog svjetskog rata, sačuvala veliki dio svog izvornog izgleda.

U porti crkve nalazi se i Spomenik žrtvama Prvog svjetskog rata iz 1926. godine.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U toku vođenja postupka, izvršen je uvid u:

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis, arhitektonski snimak i fotografije;

-          uvid u sadašnje stanje dobra;

-          kopiju katastarskog plana;

-          zemljišno-knjižni izvadak; 

-          historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištene dokumentacije u okviru ove odluke.

Prema odredbi  člana V stav 2.  Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 37. Poslovnika o radu Komisije, prije donošenja konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, Komisija je dužna pružiti mogućnost vlasniku predloženog nacionalnog spomenika, podnosiocu peticije, institucijama nadležnim za očuvanje naslijeđa, stručnim i naučnim institucijama, stručnjacima i naučnicima, kao i drugim zainteresiranim licima da iznesu svoje stavove. U skladu s tim, Komisija je dopisom broj: 02-35.2-8/1111-117 od 19.09.2011. godine zatražila dostavljanje dokumentacije i stavova u vezi sa proglašenjem Crkve Uspenja presvete Bogorodice u Palama nacionalnim spomenikom od: vlasnika dobra - Srpske pravoslavne crkvene općine Pale, općine Pale, Osnovnog suda u Sokocu, Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske i Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske. Nakon toga, Komisiji je dostavljena sljedeća dokumentacija:

-          dopisom br. 21.34/952.1-3-801/11 i br. 02.34/714.3-335/12 od 22.03.2012. godine od 02.11.2011. godine Republička Uprava za geodetske i imovinsko- pravne poslove Banja Luka - područna jedinca Pale, je dostavila dokumentaciju za proglašenje navedenog dobra nacionalnim spomenikom

Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Graditeljska cjelina, Crkve Uspenja presvete Bogorodice nalazi na lokaciji označenoj kao k. č. 1053/1 (novi premjer), što odgovara k. č. 618/16; 618/41; 618/42; 619/2; 619/23 (stari premjer), k.o. Pale grad, upisana u posjedovni list broj 1544/11, općina Pale, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina. Crkva je smještena u centru općine Pale.

Historijski podaci

Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, veći dio općine Pale ušao je u sastav Republike Srpske. U sastav Federacije Bosne i Hercegovine ušla su naseljena mjesta: Brojnići, Čeljadinići, Čemernica, Datelji, Komrani, Renovica i Šainovići, te dijelovi naseljenih mjesta: Brdarići, Kamenica, Prača, Srednje i Turkovići. Od ovog područja formirana je općina Pale-Prača(1). Općina Pale je jedna od šest općina koje pripadaju gradu Istočno Sarajevo(2).

Smještena je u između planinskih masiva Jahorine sa juga i jugoistoka, Gosine sa istoka, Romanije sa sjeveroistoka i Ozrena sa sjevera i sjeverozapada. Od Sarajeva je udaljena 15 km, povezana magistralnim putem, a do 1978. godine željezničkom prugom Sarajevo-Užice(3).

Područje općine naseljeno je od najranijih faza ljudske historije. Ostataka iz prahistorije ima vrlo malo, ali se zna da je preko Pala prolazila putna komunikacija koja je vodila na Glasinačko polje, koje predstavlja značajan arheološki lokalitet iz bronzanog doba.

Znatno više arheoloških nalaza pripada periodu srednjeg vijeka, jer je u kasnom srednjem vijeku (XIV i XV vijek) paljanski kraj pripadao plemićkom rodu Pavlovića, koji je ovdje imao dva, a možda i tri utvrđena grada (Pavlovac na Prači, Gradina u Gornjim Palama i Hodidjed iznad sastava rijeka Paljanske i Mokranjske Miljacke).

Sama činjenica da je iznad južnog ruba paljanskog polja, blizu vrela Miljacke postojalo utvrđenje Gradina kao upravni centar za područje paljanskog polja, a možda i šireg područja, govori da je ovdje moralo postojati neko veće naselje.

Padom Bosne pod vlast Osmanlija (1463) oblast Pavlovića podijeljena je u 11 nahija, a cijelo ovo područje nazvano je Vilajet Pavli.

Značajno je istaći da se na Palama 1832. godine odigrala jedna od bitaka između sultanove vojske i bosanskih feudalaca predvođenih Husein-kapetanom Gradaščevićem.

U doba austrougarske uprave izvršen je značajan prelaz sa naturalne na robno-novčanu privredu, započela je izgradnja komunalnih objekata, željezničkih pruga i puteva i snažna industrijalizacija. Austrougarski kapital je dobio odriješene ruke u eksploataciji prirodnih bogatstava, a u prvom redu šumskog i rudnog bogatstva. Austrougarska vlast je odmah ustupila svojim firmama više od 300.000 hektara najboljih šumskih površina i započela izgradnju pilana i drugih preduzeća za industrijsku preradu drveta. U to vrijeme i područje Pala počelo se pretvarati u važan centar drvne industrije. Tada je započelo intenzivije naseljavanje paljanskog polja. Ljudi su pokazivali tendenciju da se približe industrijskim centrima i komunikacijama.

Prema popisu stanovništva iz 1895. godine, Pale su, sa okolnim selima, imale ukupno 483 stanovnika. Od toga broja, 440 stanovnika živjelo je od poljoprivrede i sječe šume, a 27 od državne službe ili trgovine, zanatstva i drugih nezemljoradničkih samostalnih djelatnosti. Industrijski razvoj je povukao za sobom i razvoj tercijarnih djelatnosti. Otvaraju se trgovačke radnje, gostionice i druge uslužne djelatnosti.

Prema službenim podacima austrougarske uprave za Bosnu i Hercegovinu, na Palama su već 1879. godine postojale dvije evropski uređene pilane, a njihovi proizvodi su čekali da budu transportovani za Sarajevo cestom čija je izgradnja tada bila u toku.

Kada je izgradila strateški važnu željezničku prugu Sarajevo – Višegrad (1905. godine), Austrougarska je imala u vidu i njen veliki privredni značaj. Tada su Pale dobile svoju željezničku stanicu, a šumarstvo i industrijska prerada drveta novi razvojni podsticaj. To je imalo za posljedicu veće ulaganje stranog kapitala u privredni razvoj paljanskog kraja(4).

Paljanska parohija je bila u zajednici sa mokranjskom parohijom do 1890. godine. Te godine osnovana je parohija sa sjedištem u Palama. U sastav paljanske parohije ušla su sela od Kozije Ćuprije, Buloga, Ljubogošte, Trebevića, Rakovca, Ćemanovića, do ispod Romanije sela Bogovića(5).  

Na području parohije u to vrijeme nije postojala crkva. Inicijativa i najveća zasluga za izgradnju crkve, pripada prvom paljanskom svešteniku Đorđu Grabežu i tadašnjem crkvenoškolskom odboru(6). Prva osnovna škola na Palama otvorena je 1907. godine, zaslugom svešenika Đorđa Grabeža koji je ustupio svoje prostorije u parohijskom domu za smještaj škole, a sebi iznajmio jednu malu sobu(7). Ubrzo poslije toga izrađena je crkva.

Izgradnjom Crkve Uspenja presvete Bogorodice(8) u Palama, nastavljen je i razvoj općine Pale. Greškom izvođača u toku izgradnje crkve došlo je do odstupanja za 350 od pravca istok-zapad. Neke od kasnije građenih zgrada postavljene su u ovom pravcu, što svjedoči o značaju crkve za izgradnju i razvoj općine. Na taj način crkva, sagrađena na 860 m nadmorske visine odredila je položaj i pravac razvoja grada(9).

Crkva Uspenja presvete Bogorodice u Palama sagrađena je 1909. godine (osvećena 11. septembra 1909. god.). Projektant crkve bio je Lazar Drljača. Crkva na Palama je njegov jedini izvedeni arhitektonski projekat(10). 

Pripreme za izgradnju počele su još 1904. godine kada se počeo nabavljati građevinski materijal i prikupljati dobrovoljni novčani prilozi.

Crkvenoškolska općina paljanska 1905. godine raspisala je konkurs  za izradu projekta za izgradnju crkve u Palama, gdje je izabran rad Lazara Drljače(11). Za izvođača radova izabran je Miloš Miladinović iz Donjeg Vakufa(12).

O aktivnostima za izgradnju, tačnije o izgradnji i osvećivanju temelja crkve svjedoči i tekst o osvećenju temelja zabilježen u listu ''Istočnik'' 31. jula 1908. godine. Osvećenje temelja je 12. jula 1908. godine na hrišćanski praznik Sveti apostoli Petar i Pavle - Petrovdan, izvršio visokoprečasni proto Vaso Popović, kao izaslanik Njegovog Visokopreosveštenstva mitropolita dabrobosnaskog Evgenija Letice, uz sasluženje još tri sveštenika i jednog đakona. Osvećenju temelja prisustvovalo je oko 1000 ljudi, pa se i danas tradicionalno održava sabor na taj dan(13).

I pored velikih materijalnih teškoća koje su postojale prilikom izgradnje crkve, radovi su uspješno završeni u roku od jedne godine. Crkva u Palama osvećena je 30. avgusta, odnosno 11. septembra 1909. godine na pravoslavni praznik Usjekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja. Na taj dan se, svake godine, održava sabor na Palama. Osvećenje je izvršio mitropolit Evgenije Letica uz prisustvo mnogobrojnih sveštenika i pjevačkog društva ''Sloga'' iz Sarajeva(14) kao i velikog mnoštva naroda ne samo paljanskog nego i kotara sarajevskog, pračanskog, fočanskog, rogatičkog i sokolačkog. O tome svjedoči i kamena ploča postavljena u hramu i sačuvana do danas, na kojoj je zapisano:

''Ovaj sv. hram podiže se trudom

i prilozima srp. prav. naroda. Posveti

ga N. V. AE. Mitropolit Evgenije

Letica dana 31. avgusta 1909. g.

za vrijeme crkveno-školskog Odbora:

Predsjednika Riste Šušića, sveštenika Đorđa Grabeža, Podpresjednika Vase Todorovića.

Članova: Riste Čečara, Gaje Blagojevića, Josifa Starovlaha, Stjepana Simića, Đorđa Ćirića,

Riste Jovanovića, Ilije Savića, Mlađena Savića, Đorđe Obradovića, Trifka Divčića, Neđe

Lučića, Jove Šarca, Ilije Babića, Save Lučića, Marka Parađine, Save Savića i njihovi

zastupnika: Jove Škoba, Nikole Radovića, Bože Savića, Blagoje Starčevića, Gruje

Trifkovića, Save Klačara, Neđe Lazarevića, Save Tošića, Ilije Marinkovića, Đure

Pandurevića i Ilije Cice

Graditelj Miloš Miladinović rodom iz Donjeg Vakufa.

PETRA VEKIĆA SARAJEVO

Ploču je izradio kamenorezac Petar Vekić iz Sarajeva i vidljivi su tragovi oštećenja na njoj. Prema svjedočenju Branka Petrovića, crkvi u Palama, kada je završena kupljena su tri veća kandila koja se i danas nalaze u hramu. Jedno je darivao izvjesni Neđo Ćiro, drugo poklonio Periša Rudić iz Silosa, a treće Nikola Simić iz Gornjih Pala. Ovo su u to vrijeme bili najugledniji srpski domaćini iz ovog kraja(15). 

Za vrijeme Prvog svijetskog rata austrougarski vojnici su u crkvi zatvarali konje. U crkvenoj porti podignut je spomenik 72 žrtve austrougarskog terora, od oko 330 stradalih u tom području. Crkveno zvono sa crkve je skinuto i odnešeno u topionicu.

U Drugom svjetskom ratu, crkva je ponovo pretrpjela oštećenja. Crkvena arhiva u potunosti je spaljena i uništena, kao i matične knjige, crkvene stvari, bogoslužbene knjige i inventar hrama. Porušen je spomenik žrtvama iz Prvog svjetskog rata, a dom žrtava pretvoren u ustašku komandu(16). 

2. Opis dobra

U porti crkve nalaze se sljedeći objekti: crkva, dva parohijska doma, novoizgađena kapela povezana novoizgađenim natkrivenim trijemom i Spomenik žrtvama iz Prvog svijetskog rata. Crkva je od vremena kad je izgrađena zauzimala značajno mjesto u urbanoj strukturi općine Pale. Sa izgradnjom crkve, počinje razvoj općine što je vidljivo i u formiranju stambeno-poslovnih blokova izgrađenih poslije. Uspostavljena su dva osnovna ortogonalna pravca koja formiraju ortogonalnu uličnu mrežu. Pravci su približno usmjereni na podužnu i popriječnu osovinu crkve. Postoje četiri pješačka pristupa crkvi: iz ulice Boška Jugovića (jugozapadna strana), iz ulice Dobroslava Jevđevića (jugoistočna strana) i iz ulice Srpskih ratnika (sa sjeveroistočne I sjeverozapadne strane).

Crkva

Crkva pripada tipu centralne kubične građevine, sa bočnim pijevnicama koje daju spoljašnosti siluetu slobodnog krsta, poligonalnom (petostranom) apsidom na jugoistočnoj i zvonikom na sjeverozapadnoj strani svijeta

Vanjski gabariti crkve iznose: 12,20 m x 9,60 m.

U osnovi krova vidljivo je krstoobrazno rješenje, u presjeku podužnog dvoslivnog krova i viševodnog krova izvedenog nad bočnim pjevničkim paraklisma.

Podužni pravac crkve postavljen je u smjeru sjeverozapad-jugoistok, oltar je okrenut prema jugoistoku, dok je zvonik okrenut prema sjeverozapadu.

Na crkvi postoje tri portala. Glavni je na sjeverozapadnoj strani zvonika i dva sporedna se nalaze na pjevničkim paraklisima. Portal na jugozapadnoj strani se ne koristi, zatvoren je drvenim postoljem sa ikonama. Kroz sporedne paraklise predviđen je ulaz direktno u prostor naosa. Portali se završavaju lučno, obrađeni su reljefnim dekoracijama od opeke i kamena.

Glavni portal, stepenasto uvučen u ravan fasade, je raskošnije dekoriran u odnosu na bočne portale. Portal je uokviren polukružnim lukom koji povezuje dva bočna pilastra. Pilastri, visine 2,50 su usječeni u stubove zvonika iz kojih izlaze za oko ¾ svog obima. Baza pilastra se sastoji od dva torusa međusobno povezana profiliranim trohilusom. Stablo stuba visine 167 cm i prečnika 15 cm, obrađeno je bez dekoracija. Kapitel je obrađen u vidu voluta. Veza između luka i stuba postignuta je preko imposta. Impost ima oblik obrnute četverostrane, zarubljene piramide. Luk je reljefno dekorisan u vidu rojte.

Zidarske dimenzije vrata 140/215 cm, svijetle dimenzije 122/206 cm. Vrata su rađena od drveta, dvokrilna, pravougaonog oblika, završena polukružnim nadvratnikom. Prema natpisu, koji je također izrezbaren u vratima,  izrađena su i darovana crkvi 28.08.2009. godine:

''Dar crkvi od Aca i Mladena

28. 08. Stanišića 2009. ''

Vrata su jednostavne izrade. Na krilima vrata je podjela na po dva polja: kvadratni u donjoj zoni i pravougaoni sa polukužnim lučnim završetkom iznad. Nadvratnik je također drveni, dekoriran rezbarenim floralnim motivom uvrnute vinove lozice sa cvjetovima.

Bočni portali su također lučno, polukružno završeni. Dimenzije vrata su: zidarske dimenzije 110/220, svijetle 90/206 cm. Vrata su drvena, pravougaonog oblika. Iznad njih su zastakljena, polukružna nadsvjetla. Staklo je dekorirano istim motivom kao na nadvratniku vrata glavnog portala. Polukružni luk otvora uokviren je plitkoreljefnom arhivoltom od naizmjeničnih redova opeke.

Unutrašnju organizaciju prostora crkve čine: priprata iznad koje se nalazi galerija; molitveni prostor (naos); oltarski prostor sa apsidom i zvonik.

          Zbog skromnih dimenzija crkve, priprata nije izgrađena kao zasebna prostorija, te sa naosom čini jedinstven prostor. Priprata je pravougaonog oblika, natkrivena galerijom. Na taj način je, u vizuelnom smislu, priprata naglašena. Unutrašnje dimenzije priprate iznose: 7,95 m x 3,35 m. Masivni stubovi zvonika, u njegovom prizemnom dijelu, raščlanjuju ovaj prostor na tri dijela: centralni (ulazni dio) i dva bočna, smještena sa lijeve i desne strane od ulaza. Stubovi su u enterijeru crkve međusobno povezani polukružnim lukovima.

U centralnom dijelu priprate, oivčenom stubovima zvonika pozicioniran je glavni ulaz u crkvu, usmjeren ka tetrapodu, malom stolu sa četiri oslonca, na kome je ikona zašitnika hrama. Desni dio priprate, prije izgradnje kapele, služio je za prisluživanje svijeća. U lijevom dijelu priprate, uz zid, smješteno je drveno, dvokrako stepenište koje vodi na galeriju. Širina stepenišnog kraka iznosi 1,10 m. Gazišta stepeništa su užljebljena između obraznih nosača i u odnosu na čela blago su isturena unaprijed za cca 3 cm. Krakovi stepeništa u odnosu jedan na drugi su postavljeni pod uglom od cca 90 stepeni sa podestom između njih. Ograda stepeništa je drvena, čini je niz vertikalnih stubića visine 1,15 m. Stubići su kvadratnog poprečnog presjeka, sa blago, ukoso zasječenim ivicama. Rukohvati stepeništa i drveno čelo međuspratne konstrukcije galerije su tretirani na isti način, obojeni smeđom, dok su drveni stubići ograde bojeni u bijelu boju. Prostor ispod prvog kraka stepeništa je zatvoren drvenim daskama, bojenim bijelom bojom. Ispod podesta je smještena manja ostava također zatvorena drvenim daskama, bojenim u bijelo, sa vratima obrađenim na identičan način.

Galerija otvorenog tipa, konstruktivno se oslanja na prizemni dio stubova zvonika i vanjske zidove priprate. Stubovi zvonika nastavljaju se i na galeriji. Galerija služi za smještaj crkvenog hora i za pristup crkvenom zvonu u zoni unutar zvonika. Desni dio horske galerije je u ravni zvonika pregrađen drvenom pregradom. Dužina galerije iznosi 7,94 m, širina 3,35 m. Debljina međuspratne konstrukcije galerije sa završnom obradom iznosi 38,5 cm. Ograda i rukohvati na galeriji obrađeni su na isti način kao i kod stepeništa.

Molitveni prostor (naos) zauzima centralni dio crkve. U odnosu na pripratu, prostor je proširen bočnim pijevničkim prostorima, paraklisima. Dužina naosa u pravcu poprečne osovine crkve iznosi 9,13 m, dok je širina 4,58 m Prostor je nadsvođen svodom podužno postavljenim od ulaza ka oltaru i sa dva kraća svoda poprečno postavljena nad pijevnicama, koja nad prostorom naosa formiraju krstasti svod. Raspon svoda izvedenog nad pjevničkim istacima iznosi cca 5,85 m, svod nad podužnom osnovom crkve 7,95 m. Visina svoda iznosi cca 7,60 m. Izduženi unutrašnji prostor stvara efekat prostranosti. Na istočnoj strani naosa u pravcu podužne osovine crkve je polukružni amvon, koji ulazi u prostor naosa. Sa desne strane amvona, svetište je prošireno za povšinu koju zauzima postolje sa pijevnicom. Oltarski prostor (svetište), u odnosu na ostatak prizemnog dijela crkve, su denivelacijom izdignuti za visinu jednog stepenika, tj. za 10 cm.

Svetište je od naosa odvojeno drvenim ikonostasom. Nadsvođeno je plouobličastim svodom, oslonjenim na vanjski zid i zid između naosa i svetišta. Na svetište se nadovezuje polukružna oltarska apsida sa konhom nadvišenom polukalotom(17).

U enterijeru crkve, zidovi su malterisani i bojeni bijelom bojom, u donjoj zoni na visini 1,68 m obrađeni su drvenom lamperijom. Pilastri uz ikonostas crkve su dekorirani floralnom dekoracijom. Svod crkve je živopisan 2009. godine(18), dok je prethodna obrada bila bojena plavom bojom sa zvjezdicama.

Unutrašnji sokl obrađen je keramičkim pločicama. Pod naosa i priprate obrađen je kvadratnim teraco pločicama. Pod svetišta ili oltara je obrađen keramičkim pločicama, dok su galerija i stepenište obloženi tepihom.

U crkvi je uvedeno centralno grijanje sa radijatorima. Radijatori su postavljeni uz zidove priprate i pijevničkih ispusta.

            Svi prozorski otvori na crkvi, osim dva polukružna na frontonu ulazne fasade, su pravougani i polukružno završeni.

Sjeveroistočna i jugozapadna fasada crkve oživljene su sa po dva prozora istih dimenzija, simetrično raspoređena na pjevničkim paraklisima. Prozori su drveni, jednokrilni, bijele boje, sa po dvije horizontalne prečkice podijeljeni na tri pravougaona polja i jedno polukružno.

Jugoistočna fasada ima tri pravougaona prozorska otvora sa polukružnim završetkom, raspoređena na tri stranice apside. Prozorska krila su od drveta, bojena bijelom bojom, sa dvije horizontalne prečke podijeljena na dva pravougaona i jedno polukružno polje.

Ulazna fasada ima dva simetrična pojasa prozorskih otvora i jednu biforu na zvoniku. Prozori donje zone su pravougani, polukružno završeni, visoko pozicionirani uz gornji okvir fasade. Izrađeni su od drveta, bojeni bijelom bojom, jednokrilni. Krilo je sa dvije horizontalne prečkice podijeljeno na dva pravougaona polja i završeno jednim polukružnim. Iznad njih su u istoj vertikalnoj osovini, na frontonu fasade dva polukružna prozora. Bifora je sastavljena od dva jednokrilna, drvena prozora pravouganog oblika, polukružno završena. Prozori su horizontalnim prečkicama podijeljeni na tri pravougaona i jedno polukružno polje. Između dva prozorska otvora je stubić, sa spoljašnje strane u zoni sastava polukružnih svodova dekoriran krstom. Biforu ukrašava polukružni tordirani luk.

Dimenzije prozora na sjeveroistočnoj i jugozapadnoj strani crkve i prozora bifore iznose: zidarske mjere 65/215 cm, svijetle mjere 45/97 cm.

Dimenzije prozora na ulaznoj fasadi i apsidi iznose: zidarske mjere 78/175, svijetle 52/156 cm.

Pored ovih prozorskih otvora, na fasadama crkve pojavljuju se i okulusi, okrugli prozori, dekorativne namjene. U okulus je postavljen krst sa četiri ocila, četiri ćirilična slova ''s'' koja su leđima okrenuta jedno drugom unutar krakova krsta(19). 

Spoljašnja obrada crkve je bogatija u odnosu na unutrašnju. Fasade su ravne, bez ukrasa, malterisane. Prema navodima, crkva je bila bojena purpurnom bojom(20). Današnji izgled  je monohromatski obrađena, malterisana fasada. Sokl je od obrađenog kamena visine 50 cm.

Dinamika fasade postignuta je pilastrima i lezenama, obradom prozora, slijepih niša i okulusa. Svi otvori na crkvi završavaju se polukružno sa arhivoltama od opeke. Redovi opeke su radijalno usmjereni, na nekim otvorima presječeni sa jednim horizontalnim redom. Lezene i pilastri blago izlaze iz ravni zida za 7 cm, raspoređeni tako da prikazuju unutrašnji raspored prostora. Na prelazu fasade i krova je horizontalni, profilirani vijenac. U gornjoj zoni, uz strehu krova je nazubljen, dok se ispod stepenasto, pravolinijski uvlači ka fasadi objekta.

Ulazna, sjeverozapadna fasada objekta je najbogatijja fasada objekta. Predstavlja kombinaciju kamenom obrađenih stubova zvonika i bijele malterisane fasade. U odnosu na druge fasade objekta, forma ove fasade je dinamičnija, a dekoracija bogatija. U silueti fasade dominira centralno postavljen masivni zvonik koji vertikalno raščlanjuje fasadu. Zvonik izvučen iz fasadne ravni priprate, svojom visinom daje fasadi lakoću i vitkost. Iznad glavnih ulaznih vrata, između stubova zvonika, nalazi se bifora iste širine kao i ulaz, a iznad je okulus. Horizontalnim profiliranim vijencem, fasada je podijeljena na ravni dio fasade i fronton. Ravni dio fasade, uokviren je pravougaonim okvirom, čine ga pilastri ispušteni iz ravni zida, povezani u gornjoj zoni horizontalnim vijencem. Na ravnom dijelu fasade, sa obje strane zvonika je po jedan pravougaoni prozor polukružno završen. U istoj osovini, na frontonu je po jedan polukružni prozor. Ovi prozorski otvori, iste širine, skladnih proporcija i dekorativno obrađenih arhitrava daju fasadi dinamiku i ritam.

Sjeveroistočna i jugozapadna fasada crkve su identične. Na fasadi je vidljiva unutrašnja podjela prostora, tako da su uočljive tri cjeline. Centralna, odgovara prostoru naosa, blago je izdignuta za visinu svoda, u odnosu na svetište i pripratu. Plastika fasade postignuta je igrom puno-prazno. Na bijeloj, malterisanoj površini fasade su prisutne razigrane forme arhivolti prozorskih otvora i portala obrađene opekom. U centralnoj osovini je portal, iznad koga su dekoracije od polukružne, plitkoreljefne niše i okulusa. Sa jedne i druge strane ovog niza je simetrično postavljen pravougaoni prozor polukružno završen. Cijela kompozicija uokvirena je ramom od lezena koji se završava lukom dekorisanim opekom. Lezene plitko izlaze iz ravni fasade i imaju istu materijalizaciju kao i fasada.

U visini početka luka pjevničkih istaka, nastavlja se ravni dio fasade koji odgovara prostoru svetišta oivčen pravougaonim ramom. Na isti način je obrađen i dio fasade koji prostorno odgovara priprati obogaćen plitkom nišom u obliku prozorskih otvora.

Jugoistočna fasada objekta jednostavnije je obrade. Na ravnu površinu fasade u zoni svetišta nadovezana je petostrana apsida, niža od ostatka objekta. Apsida je oživljena prozorskim otvorima postavljenim na tri šire strane petougaonog ispusta. Prozori su jednodijelni, pravougaoni, polukružno zasvođeni. Arhitrav prozora obrađen je dekorativnom opekom kao i na drugim fasadama.

Crkva je građena od opeke(21) i kamena. Debljina vanjskih zidova crkve iznosi: 80 cm.

Zvonik predstavlja monumentalni toranj kvadratne osnove postavljen na četiri ojačana stuba. Visina tornja iznosi cca 15 metara. Pokriven je kriškastom kupolom, sastavljenom od osam sferičnih polja. Kupola je postavljena na vitki, osmostrani tambur. Na vrhu kupole je postavljen krst. Naročito je obrađena i dekorirana strana zvonika koja odgovara ulaznoj fasadi. Osim ulaza, ističe se obrada bifore, okulusa i u zoni osmostranog tambura prozorski otvori. Od svog osnivanja u zvoniku je postavljeno samo jedno zvono, što je izuzetak, jer obično na ovakvim zvonicima biva postavljeno tri ili više zvona.

Iznad podužnog svoda izvedena je dvoslivna krovna konstrukcija sa zarubljenim krajem ka apsidi. Krov iznad pjevničkih istaka je također dvoslivni prelomljen na po dvije krovne ravni, prilagođene obliku svoda. Iznad zvonika izvedena je kriškasta kupola. Završna obrada krova je bakreni lim.

Porta crkve, uokvirena je presjekom tri saobraćajnice jakog intenziteta. Sa jugoistočne i jugozapadne strane porte formiran je parking, niskim zidićem, visine oko 40 cm, odvojen od crkvene porte. Sa sjeveroistočne i sjeverozapadne strane, crkvena porta je ograđena niskom metalnom ogradom. Površina crkvene porte iznosi oko 5000 m2.

Ikonostas(22) (širina 4,48 m, visina 7,30 m) crkve očuvan je u cjelosti in situ, a u stilskom pogledu odražava duh neoklasicizma. Prema podacima o završetku gradnje crkve moguće je pretpostaviti da je izveden početkom 20. stoljeća. Petnaest prizora, odnosno ikona podijeljene su u dvije zone, a dio ikonostasa sa dverima u tri. Ikone prve zone imaju pravougaoni okvir, dok su ikone druge zone polukružno završene.

               Konstrukcija ikonostasa je u pogledu ornamenta decentna, a ukrašeni su samo kapiteli stubića koji ujedno dijele polja sa prizorima, te lučni završeci ikona u drugoj zoni. Stubići su kružnog presjeka, postavljeni na postament kvadratnog presjeka. Postament odgovara visini donje zone polja ikonostasa. Stubići su tanki, ukrašeni konveksnim kanelurama, završeni kružnim prstenom i stiliziranim floralnim motivom povijenog lista. Kapitel je u vidu voluta koje se završavaju trolisnim cvjetovima. U dnu ikonostasa je niz drvenih ploča na kojima je izrezbaren trostruki X (XXX). Na centralnoj osi ikonostasa, iznad carskih dveri i polja sa ikonama je Veliko raspeće.

Konstrukcija ikonostasa je drvena dok su ukrasi izvedeni u gipsu, a potom obojeni smeđom bojom, te su izjednačeni sa ostatkom drvene konstrukcije.

            Kompoziciju ikonostasa možemo podijeliti u dvije horizontalne zone tematskog programa sa dverima i velikim Raspećem na vrhu.              

Prva zona, posmatrano S→J:

1. Sveti Nikola Čudotvorac (144 cm x 64 cm), ulje na platnu, Špiro Bocarić (Budva, 24.05.1876. – Banja Luka, 07.1941.)(23)   

2. Sveti Arhiđakon Stefan, ujedno Sjeverna vrata ikonostasa, (144 cm x 64 cm), ulje na platnu, Špiro Bocarić (Budva, 24.05.1876. – Banja Luka, 07.1941.)

3. Prestona ikona Bogorodica sa Mladencem, ujedno Sjeverna vrata ikonostasa, (144 cm x 64 cm), ulje na platnu, Špiro Bocarić (Budva, 24.05.1876. – Banja Luka, 07.1941.)

4. Prestona ikona Hristos spasitelj svijeta, (144 cm x 64 cm), ulje na platnu, Špiro Bocarić (Budva, 24.05.1876. – Banja Luka, 07.1941.)

5. Arhanđel Mihailo, ujedno Sjeverna vrata ikonostasa, (144 cm x 64 cm), ulje na platnu, Špiro Bocarić

6. Sveti Sava, prvi arhiepiskop srpski, (144 cm x 64 cm), ulje na platnu, Špiro Bocarić (Budva, 24.05.1876. – Banja Luka, 07.1941.)

U pogledu kompozicije prizori sa likovima svetaca su jednostavni – svetački lik je prikazan stojeći mirno okružen prostom, tamnom pozadinom koju oživljava tračak svjetlosti. Sv. Nikola Čudotvorac prikazan je kako blagosilja vjernike; Sv. Arhiđakon Stefan sa svijećnjakom; Bogorodica sa Mladencem u ikonografskom tipu Odigitrija; U ikoni Hristos spasitelj svijeta, Hristos je prikazan kako blagosilja dok u lijevoj ruci drži knjigu; Arhanđel Mihailo prikazan je sa krilima u laganom pokretu; Sveti Sava prikazan je kako desnom rukom blagosilja dok u lijevoj drži vladičanski štap.

Druga zona, posmatrano S→J:

7. Mironosice na grobu, Vaskrsenje (144 cm x 64 cm), ulje na platnu, Špiro Bocarić. Djevojka je prikazana dok kleči pred otvorenim Hristovim grobom dok Hristos obasjan nebeskom svjetlošću lebdi iznad nje.

8. Ulazak u Jerusalem (144 cm x 64 cm), ulje na platnu, Špiro Bocarić. Hristos na magarcu ulazi u Jerusalim, a okružen je svjetinom koja ga prati.

9. Propovijed na Sinajskoj gori (144 cm x 64 cm), ulje na platnu, Špiro Bocarić. Kompoziciju je vizuelno moguće podijeliti u dva pojasa – u donjem su učenici koji kleče i gledaju u Hrista koji je u bijeloj odori obasjan svjetlošću lebdi nad njima.

10. Rođenje (144 cm x 64 cm), ulje na platnu, Špiro Bocarić. Prizor je smješten u štalicu – dijete Hristos položeno je na slamnatu postelju i gdje ga brižno motri Marija.

11. Vaznesenje Hristovo (144 cm x 64 cm), ulje na platnu, Špiro Bocarić. Prizor se vizuelno može podijeliti u dva nivoa – u donjem pojasu prizora su učenici i Bogorodica dok je Hristos vaznesen na nebo obasjan svjetlošću iznad njih.

12. Sretenje Gospodnje (144 cm x 64 cm), ulje na platnu, Špiro Bocarić. Sveti Simeon Bogoprimac u rukama drži mladenca Hrista, naspram njega je Bogorodica, a iza nje Josif. Iza Simeonovih leđa je Ana.

Vertikala dveri:

13. Blagovijesti, prizor na dverima (154 cm x 72 cm), ulje na platnu. U slikarskom rukopisu znatno se razlikuje od ostalih ikona. Anđeo i Marija su plošni, a prizor je tradicionalan. U desnom krilu dveri je Marija koja kleči, a u lijevom anđeo sa maslinovom grančicom i golubom (Duh Sveti).

14. Tajna večera, prva zona (34 cm x 92 cm), ulje na platnu, Špiro Bocarić. U pogledu ikonografije prizor je tradicionalan – kompozicija je izrazito horizontalna, apostoli su raspoređeni s Hristove lijeve i desne strane, samo je Juda nešto pomjeren.

15. Sveto Trojstvo, druga zona (94 cm x 92 cm), Špiro Bocarić. Hristos i Bog Otac prikazani su kako sjede na kugli, a između njih je golub raširenih krila (simbol Svetog Duha).

1. MARIJA I HRISTOS

Vrijeme izrade: početak 20. stoljeća

Tehnika: ulje na platnu

Dimenzije: 66 cm x 53 cm

Opis: Bogorodica je predstavljena sa malim Hristom u ikonografskom tipu Odigitrija. Okvir ikone je raskošan sa pozlatom. Ikona je u dobrom stanju. U lijevom i desnom gornjem kutu stoje inicijali Bogorodice i Hrista, ispisani slovima grčkog alfabeta.

Spomenik žrtvama iz Prvog svjetskog rata:

U porti crkve nalazi se spomenik žrtvama poginulih srpskih vojnika iz Prvog svjetskog rata.

Spomenik je postavljen na stepenasto kameno postolje. Postolje čine tri stepenika kvadratne osnove, koja se sužavaju ka vrhu. Spomenik je od mermera u obliku stele. Stela je komponovana od tri dijela: postolje, pravougaoni dio i dio koji se trapezasto sužava ka vrhu.

Dimenzije spomenika: podužni pravac: 4,80 m + 1,52 m; poprečni pravac : 0,70 m + 2,41 m+ 0,70 m. Visna zida spomenika iznosi 0,38 m. Nadgrobna ploča postavljena je na visini 83 cm, dok je ukupna visina nadgrobne ploče 2,40 m.

Sa zapadne strane ispod uklesanog krsta stoji natpis:

SVETLIM SENAMA

SEDAMDESET I DVEJU

ŽRTAVA

PALIH

ZA SLOBODU OTADŽBINE

SRPSKI NAROD

PUTNIČE STANI

I POKLONI SE PRAHU ONIH

KOJI BEZ JAUKA ŽRTVOVAŠE

SVOJE ŽIVOTE VELIKOJ MISLI

OSLOBOĐENJA I UJEDINJENJA;

OČELIČI SE OVIM SVIJETLIM

PRIMEROM I UČI DECU SVOJU

KAKO NESEBIČNO  TREBA VOLE-

TI OTADŽBINU I NAROD SVOJ.

PALE, 10./X. 1926.  ODBOR

Na postament je postavljen kamen sa groba kralja Petra I Oslobodioca. Mjesto je vidljivo označeno, a kamen uklesan u mermernu ploču, tako da su na simvoličan način sjedinjene kosti onih koji su svoje živote žrtvovali za Kralja i Otadžbinu.

NA GROB ŽRTAVA SA GROBA

VELIKOG OSLOBODIOCA PETRA I

Sa unutrašnje strane spomenika ispod uklesanog krsta napisano je:

NA PALAMA I PO

OKOLICI PALE SU

OD AUSTROUGARSKOGA

BESA I NASILJA U

1914. GOD. 72 ŽRTVE

SRPSKOG NARODA I

SAHRANJENE U OVAJ

ZAJEDNIČKI GROB(24).

Osim navedenih, u porti crkve se nalaze i sljedeći objekti koji ne sadrže elemente od značaja za zaštitu nacionalnih spomenika: novoizgrađena kapela sa trijemom i dva parohijska doma(25) sa garažama.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Dobro se nalazi na Privremenoj listi Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, pod rednim brojem 454.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Crkva u Palama obnavljana je više puta. Crkvenoškolski odbor je 23. juna 1996. godine donio odluku o generalnoj obnovi crkve. Poslije nabavke potrebnog materijala, potpuno je izmijenjena krovna konstrukcija i urađena vanjska fasada. Radove na izmjeni krovne konstrukcije radio je limar Vojin Kapuran. Krov je pokriven bakrenim limom. Radove na fasadi radio je Savo Vukosavljević iz Mokrog(26). 

Godine 2006. započeti su radovi na dogradnji kapele. Namjena kapele je prisluživanje svijeća. Kapela je sa crkvom povezana izgradnjom otvorenog trijema. Zemljane radove na iskopavanju i betoniranju temelja donirao je Milomir Prović. Projekat dogradnje radila je arhitekta Ljubica Bošnjak iz Beograda, a izvođač radova bio je Đorđije Đukić. U enterijeru kapele, postavljeni su mermerni nosači za pijesak i vodu u kojima se prislužuju svijeće. Za dogradnju kapele pribavljene su potrebne saglasnosti(27). 

Godine 2008. urađena je drenaža oko hrama, postavljen trotoar i popločan između hrama i kapele(28). 

5. Sadašnje stanje dobra

Dana 02. septembra 2011.godine, izlaskom na teren, izvršen je uvid u postojeće stanje i utvrđeno je sljedeće:

-          Objekat je dobro očuvan i konstruktivno stabilan;

-          Fasade objekta obnavljane u periodu nakon 1996. godine su očuvane i bez oštećenja;        

-          U enterijeru objekta rađene su intervencije na dijelu ukrštenog svoda iznad naosa crkve 2009. godine, svod je živopisan. Autor živopisa je majstor Petar Bilić iz Beograda;

-          Kapela sa trijemom dograđena je nakon 2006. godine, uz potrebne sagasnosti, nalazi se u dobrom i očuvanom stanju.

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom („Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje

B.         Historijska vrijednost

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Kvalitet obrade

ii.          Kvalitet materijala

iii.         Proporcije

iv.         Kompozicija

v.          Vrijednost detalja

vi.         Vrijednost konstrukcije

D.         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

iii.         Djelo značajnog umjetnika ili graditelja

E.         Simbolička vrijednost

ii.          Sakralna vrijednost

iv.         Vezanost za rituale ili obrede

v.          Značaj za identitet grupe ljudi

F.         Ambijentalna vrijednost

ii.          Značenje u strukturi i slici grada

iii.         Objekat ili grupa objekata je dio cjeline ili područja

Sastavni dio ove odluke su:

-          Imovinsko-pravna dokumentacija

-         kopija katastarskog plana za katastarsku česticu broj 1053/1 izdat dana 02.11.2011. godine.

-          Fotodokumentacija

-         02. septembra 2011. godine, fotografirala Milka Grujić (digitalni fotoaparat Sony Cyber-Shot DSC-H10);

-         02. septembra 2011. godine, fotografirala Aida Bucalović (digitalni fotoaparat Sony Cyber-Shot DSC-H10).

-          Ostala dokumentacija

-         Crteži pravoslavne crkve;

-         Arhitektonski snimak postojećeg stanja Pravoslavne crkve Uspenja presvete Bogorodice (Snimali Nermina Katkić, dipl. ing. arh. i Milka Grujić, dipl. ing. Arh., nacrte uradila Milka Grujić, dipl. ing. arh.).

Korišćena literatura

1987.    Likovna enciklopedija Jugoslavije, tom 1 A-J. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod ‘Miroslav Krleža’, 1987.

1998.    Božić, Jelena. ''Srpske pravoslavne crkve u Sarajevu (1878-1918)'', Naše starine, Godišnjak Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske. Banja Luka: 1998.

2000.    Protođakon dr Simić, Pribislav. ''Crkvena umjetnost, pregled razvoja graditeljstva i živopisa''. Beograd: 2000.

2009.    Protojerej - Stavrofor Vasiljević, Momir. ''Stotinu godina hrama Uspenja presvete Bogorodice u Palama''. Pale: 2009.

(1) Podaci preuzeti sa http://bs.wikipedia.org/wiki/Pale

(2) Strategija Razvoja. 15.09. 2011. godine 

(3) Protojerej-stavrofor Vasiljević, Momir, ''Stotinu godina hrama Uspenja presvete Bogorodice u Palama'', 34.

(4) Tako je 1912. godine u Podgrabu otvorena velika pilana u vlasništvu italijanske firme "Đuzepe Feltrineli i kompanija" iz Milana, dok je na Palama radila pilana sa pet gatera u vlasništvu firme "Zadik s. Finci". Ova firma je na submisijskoj licitaciji 1911. godine dobila pravo na dvadesetogodišnju eksploataciju šumskog područja Romanija – Mokro, s godišnjim etatom od 10.000 m3 četinara i 13.250 m3 bukovine. Godine 1913. firma "Zadik s. Finci" prodala je pilansko postrojenje na Palama grčkoj firmi "Grčko društvo za trgovinu i industriju drveta u Atini" – Filijala Pale, a 1914. godine prenijela na nju i ugovor o eksploataciji.

(5) Protojerej- stavrofor Vasiljević, Momir, Isto dj., 34.

(6) Protojerej- stavrofor Vasiljević, Momir, Isto dj.,  9.

(7) Protojerej- stavrofor Vasiljević, Momir, Isto dj., 48.

(8) Osim crkve na Palama, postoji još jedna pravoslavna crkva Svetog Ilije Proroka u Maglaju, konciprana i izvedena na isti način.

(9) ''Poznato je da položaj i pravac hrama određuju još Apostolske ustanove: ''Prvo mora biti dom Gospodnji duguljast, postavljen prema izlasku sunca, sa sporednim prostorijama sa obje strane, tako da je sličan lađi.- Pravoslavna liturgika, protoprezviter Dr Lazar Mirković, Beograd 1965, str. 79'',  preuzeto iz Protojerej- stavrofor Vasiljević, Momir, ''Stotinu godina hrama Uspenja presvete Bogorodice u Palama'', 17.

 (10) ''Lazar Drljača je rođen 10. februara 1881. godine u selu Blatnici na Uni. Nakon završene osnovne škole, zanata i građevinske tehničke škole u Sarajevu, diplomirao je na Akademiji za likovne umjetnosti u Beču 1910. godine. Zatim je upisao studije na Sorboni u Parizu. Umjetnički talenat Lazara Drljače prati i njegova osobena i veoma čudna narav. Poslije izložbe slika u Rimu, koja je bila veoma uspješna, jer su čak i njegove četiri slike uvrštene u veoma zahtjevnu izložbu, Lazar dobija naklonost kraljice Jelene Savojske, ali i završava u zatvoru na Sardiniji, odakle je prognan u Blatnicu. Na molbu banjalučke eparhije, prihvatio se novog projekta za hram, ali njegov projekat nije usvojen i on odlazi u Sarajevo. U Sarajevu je nekoliko puta izlagao svoje slike, ali svaki put bi izenadio i svoje prijatelje i posjetioce nekim čudnim i neuobičajenim postupkom. Povlači se u Hercegovinu i boravi u Borcima. Odatle na konju obilazi cijelu Hercegovinu, primorje i Dalmaciju i sabira slike. U jednom požaru izgorjeće mu najveći dio slika. Često je neshvaćen, a i ne želi da bude shvaćen, pa je primoran da se osim svog zanimanja bavi razičitim poslovima i zanimanjima.

Osim malobrojnih umjetničkih slika i djela koja su sačuvana, hram u Palama je unikatan, jer pored još jednog projekta koji je uradio za potrebe banjalučke eparhije, a koji mu nije prihvaćen, Lazar Drljača se nikada više nije bavio projektovanjem. Tako je hram u Palama postao i ostao jedino svjedočanstvo njegove projektantske nadarenosti i umijeća.''-  Protojerej- stavrofor Vasiljević, Momir, Nav.dj., 13.

(11) Protojerej- stavrofor Vasiljević, Momir, Nav. dj., 11, 12.

(12) Protojerej- stavrofor Vasiljević, Momir, Nav. dj., 9.

(13) ''Sarajevo, Istočnik, XXII 13. i 14, 31. jula 1908, 214.'' Navedeno djelo; Protojerej- stavrofor Vasiljević, Momir, Nav. dj., 14.

(14) ''Sarajevo, Istočnik, XXII 15. i 16, 31. jula 1908, 214.'' Navedeno djelo; Protojerej- stavrofor Vasiljević, Momir, Nav. dj., 14.

(15)  Protojerej- stavrofor Vasiljević, Momir. Nav. dj., 15.

(16) Protojerej- stavrofor Vasiljević, Momir. Nav. dj., 10.

(17) Protojerej- stavrofor Vasiljević, Momir. Nav. dj., 18.

''Ikonostas paljanskog hrama rađen je u stilu neoklasicizma, po ugledu na vojvođanske, najčešće novosadske radionice, koje su ikonama snadbijevale prostor Bosne i Hercegovine krajem 19. i početkom 20. vijeka. Ikonostas je namjenski rađen za ovaj hram. Iako ranije nije bilo rijetko da se ikonostas '' naslijedi'' kao dar iz neke starije crkve, u ovo vrijeme se to rijetko činilo jer je došlo do ekspanzije izgradnje hramova, a i Paljani su željeli da u novom hramu imaju nov ikonostas. Drvorezbarija je istog stila, klasična, ali veoma odmjerena i elegantna....

....nažalost, ne postoje tačni  podaci ni da li je postojeći ikonostas iz vremena gradnje hrama, jer je hram, kako je navedeno, nekoliko puta skrnavljen i oštećen...''

(18) Na svodu su naslikani Vaskrsenje Hristovo, Rođenje Hristovo, Uspenje Bogorodice (Velika Gospojina) i Krštenje Hristovo (Bogojavljenje). U oltaru se vidi Pričešće apostola, nad ikonostasom je Poslednja večera.

(19) Protojerej-stavrofor Vasiljević, Momir, ''Stotinu godina hrama Uspenja presvete Bogorodice u Palama'', 17.

(20) Božić, Jelena, ''Srpske pravoslavne crkve u Sarajevu (1878-1918)'', Naše starine, Godišnjak Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog nasijeđa Republike Srpske, Banja Luka: 1998: ''...Građena je od opeke i na svetogorski način omalterisana i obojena purpurnom bojom...'' 

(21) Božić, Jelena, ''Srpske pravoslavne crkve u Sarajevu (1878-1918)'', Naše starine, Godišnjak Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog nasijeđa Republike Srpske, Banja Luka: 1998: ''...Građena je od opeke i na svetogorski način omalterisana i obojena purpurnom bojom...''

(22) Protojerej-stavrofor Vasiljević, Momir, ''Stotinu godina hrama Uspenja presvete Bogorodice u Palama'', 18: ''Ikonostas paljanskog hrama rađen je u stilu neoklasicizma, po ugledu na vojvođanske, najčešće novosadske radionice, koje su ikonama snadbijevale prostor Bosne i Hercegovine krajem 19. i početkom 20. vijeka. Ikonostas je namjenski rađen za ovaj hram. Iako ranije nije bilo rijetko da se ikonostas ''naslijedi'' kao dar iz neke starije crkve, u ovo vrijeme se to rijetko činilo jer je došlo do ekspanzije izgradnje hramova, a i Paljani su željeli da u novom hramu imaju nov ikonostas. Drvorezbarija je istog stila, klasična, ali veoma odmjerena i elegantna....

....nažalost, ne postoje tačni podaci ni da li je postojeći ikonostas iz vremena gradnje hrama, jer je hram, kako je navedeno, nekoliko puta skrnavljen i oštećen...''

(23) Prve pouke dobio je od brata, slikara Anastasa. Studirao je u Veneciji. U Sarajevu živi od 1897. god. do 1914. god. potom odlazi u Banju Luku gdje ostaje do smrti. Slikao je staru čaršiju, seoske djevojke, žanr scene, studije muških likova te mnoge ikonostase širom Bosne I Hercegovine (Ilijaš, Nišići, Prača, Rogatica). Usp. Likovna enciklopedija Jugoslavije, tom 1 A-J, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod ‘Miroslav Krleža’, 1987, 145.

(24) Protojerej-stavrofor Vasiljević, Momir, ''Stotinu godina hrama Uspenja presvete Bogorodice u Palama'', 23, 24.

(25) Kapela je dograđena 2006. godine po projektu arhitekte Milice Bošnjak iz Beograda. Osnova kapele ima formu ravnokrakog slobodnog krsta. Kapela je namijenjena prisluživanju svijeća. Ulaz u kapelu postavljen je nasuprot ulazu u crkvu. Vanjske dimenzije kapele: podužni pravac 2,30 m + 2,90 m + 2,30 m; poprečni pravac 2,00 m + 3,00 m + 2,00 m. Unutrašnje dimenzije objekta su: podužni pravac 2,00 m + 2,30 m + 2,00 m; poprečni pravac 2,00 m + 2,70 m + 2,00 m. Debljine zidova su 30 cm.Visina prostorije iznosi 3,18 m. U presjeku krakova krsta je izvedna kupola na kvadratnom postolju. Kupola je sa unutrašnje strane polusferična, postavljena na osmostrani tambur, osvijetljen sa osam pravougaonih prozora polukružno završenih. Sa unutrašnje strane, tambur je kružne osnove. Oslonjen je na četiri stuba dimenzija 43 x 43 cm. Kupola je sa spoljašnje strane obrađena u vidu šatorastog krova. Krov nad krakovima krstaste osnove je dvoslivni, pokriven limom. Unutrašnjost kapele je malterisana. Zidovi su dijelom obloženi keramičikm pločicama. Pod crkve je izveden od pravougaonih teraco pločica. U enterijeru su vidljivi mermerni nosači za pijesak i vodu u kojima se prislužuju svijeće. Spoljašnja obrada je bijela malterisana, ravna površina fasade, oživljena prozorskim otvorima i slijepim nišama jednostavne obrade.

Trijem sa stubovima povezuje kapelu i crkvu, istovremeno natkrivajući ulaze u ova dva objekta. Zasvođen je polukružnim svodom koji se oslanja na četiri para stubova. Radijus stubova međusobno lučno povezanih iznosi cca 30 cm. Visina stubova je 273 cm. Ukupna dužina trijema iznosi 7,67 m. Stari parohijski dom sagrađen je u periodu oko 1928. godine. Objekat stambenog karaktera, sa dva stana za sveštenike, je u potpunosti renoviran zbog čega nije obuhvaćen ovom odlukom. Objekat je stambenog karaktera sa dva stana za sveštenike.U novom parohijskom domu, sagrađenom 2002. godine, u prizemlju su smješteni biblioteka Crkvene općine, sala za narod sa pomoćnom kuhinjom, kancelarija, svijećarnica, magacin za svijeće i dr. Na spratu su dva stana za sveštenike.

(26) Protojerej- stavrofor Momir Vasiljević,  Nav. dj., 17, 18.

(27) Protojerej- stavrofor Vasiljević, Momir, Nav. dj., 109.

(28) Protojerej- stavrofor Vasiljević, Momir, Nav. dj., 109.