početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Stambeno-poslovni objekat Vakufa Čokadži Sulejmana, historijska građevina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u “Službenom glasniku BiH”, broj 17/12.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 21. do 24. novembra 2011. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Historijska građevina – Stambeno - poslovni objekat Vakufa Čokadži Sulejmana u Sarajevu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 184, k.o. Sarajevo XIII (novi premjer), što odgovara k.č. 5 i 98, k.o. Sarajevo CXX i CXIX (stari premjer), z.k. uložak broj 60, općina Stari Grad, Grad Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da osigura pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, restauraciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

           

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na prostor definiran u tački I stav 2. ove odluke:

-          dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na sanaciji i prezentaciji spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-          prilikom radova na restauraciji objekta neophodno je sačuvati  njegov izvorni izgled;

-          dopuštena je adaptacija prostora u cilju njegovog prilagođavanja savremenim potrebama (instalacije grijanja i drugi radovi vezani za enterijer) pod uvjetom da se sačuvaju stilske karakteristike objekta, uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručni nadzor nadležne službe zaštite;

-          potrebno je izvršiti preoblikovanje pvc pozicija u nivou prizemlja u skladu sa dokumentacijom o izvornom stanju i uklanjanje svih uređaja i instalacija koji se nalaze na glavnim fasadama objekta (klima uređaji, reklame, natpisi);

-          objekat se može koristiti u stambene, poslovne, obrazovne i kulturne svrhe, odnosno na način koji neće ugroziti integritet objekta i njegovo značenje u strukturi grada.

 

IV

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno - planski akti u dijelu u kojem su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili dovedu u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke, te nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.kons.gov.ba).

 

VIII

 

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku BiH».

 

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

 

Broj: 07.3-2.3-77/11-43

23. novembra 2011. godine

Sarajevo       

 

Predsjedavajući Komisije

Dubravko Lovrenović

 

O b r a z l o ž e nj e

 

I – UVOD

Na osnovi člana 2. stav 1. Zakona o provođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira na to da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.

Emir Kadić iz Toronta, Canada, dana 01.10.2010. godine, podnio je peticiju/prijedlog Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika, za proglašenje Stambeno - poslovne zgrade Vakufa Čokadži hadži Sulejmana u Sarajevu, nacionalnim spomenikom BiH.

Komisija je pokrenula postupak za donošenje odluke o proglašenju predmetnog dobra nacionalnim spomenikom, u skladu sa članom V Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i odredbama Poslovnika o radu Komisije.

 

Izjava o značaju dobra

Stambeno - poslovna zgrada Vakufa Čokadži hadži Sulejmana u Sarajevu predstavlja jedno od najznačajnijih ostvarenja moderne, iz perioda između dva svjetska rata, iz opusa pionira bosanskohercegovačke moderne Reufa Kadića, koje je uradio u svega tri godine - od 1938. do 1940. godine. Pored toga, objekat ima veliku dokumentarnu i ambijentalnu vrijednost, s obzirom da predstavlja autentično svjedočanstvo o urbanističkoj koncepciji vezanoj za Sarajevo u međuratnom periodu.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

U toku vođenja postupka izvršen je uvid u:

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis, arhitektonski snimak i fotografije;

-          uvid u sadašnje stanje dobra;

-          kopiju katastarskog plana;

-          zemljišno-knjižni izvadak; 

-          historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištene dokumentacije u okviru ove odluke.

 

Prema odredbi  člana V stav 2. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 37. Poslovnika o radu Komisije, prije donošenja konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, Komisija će pružiti mogućnost vlasniku predloženog nacionalnog spomenika, podnosiocu peticije, institucijama nadležnim za očuvanje naslijeđa, stručnim i naučnim institucijama, stručnjacima i naučnicima, kao i drugim zainteresiranim licima da iznesu svoje stavove. U skladu s tim, Komisija je dopisom br. 07.3 – 35.2-10/10-229, od 26.11.2010. godine, zatražila dostavljanje dokumentacije i stavova u vezi sa proglašenjem Stambeno - poslovne zgrade Vakufa Čokadži hadži Sulejmana u Sarajevu od: Arhiva BiH, Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo, Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo, Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajeva, Općine Stari Grad i Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta.

-          Općina Stari Grad je odgovorila dopisom broj 01-05-5-2729/10 od 03.12.2010. godine, koja za objekat upisan kao državno vlasništvo „nema sugestije.”

 

Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Stambeno - poslovna zgrada Vakufa Čokadži hadži Sulejmana u Sarajevu se nalazi na sjevernoj strani današnjeg Trga Austrije na Bistriku.

Južno od objekta nalazi se džamija Haži Sulejmana Čokadžije, a zapadno zgrada Filipovića kasarne (današnja zgrada Ministarstva odbrane BiH), građena tokom austrougarskog perioda.

Nacionalni spomenik nalazi se na zemljištu označenom kao k.č. 184, k.o. Sarajevo XIII (novi premjer), što odgovara k.č. 5 i 98, k.o. Sarajevo CXX i CXIX (stari premjer); z.k. uložak broj 60, općina Stari Grad, Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Historijski podaci

Zgrada Vakufa Čokadži hadži Sulejmana je izgrađena na vakufskom zemljištu, na današnjem Trgu Austrije, u neposrednoj blizini džamije koju je 1539. godine podigao Čohadžija hadži Sulejman efendija, sarajevski ajan i plemić.

Nakon gradnje džamija, poznata i pod nazivom „Za beglukom”, je uvakufljena, kao i mekteb za mušku djecu i kuća u obližnjoj šejh Ferahovoj mahali (Abdesthani)(1).

U istoj Čokadži hadži Sulejmanovoj mahali je sačuvano Jelidersko turbe, u narodu poznato kao turbe „Sedam braće”(2). U blizini turbeta se nalazila nakšibendijska tekija sa grobljem(3), na čijem je mjestu izgrađen vakufski stambeno-poslovni objekat. 

Tokom austrougarskog perioda na tom prostoru je formiran Vojni trg, izgradnjom objekata za potrebe austrougarske vojske dovršenih 1902. godine. Trg 1910. godine mijenja ime u Trg Franje Josipa I(4).

U periodu između dva svjetska rata u Sarajevu su građene gotovo sve vrste objekata koje su se gradile i u ostalim evropskim zemljama, od upravnih, poslovnih i stambenih objekata do stadiona, banki, pošti, bolnica, kasarni i bogomolja.

Među izvedenim građevinama, najveći broj pripada arhitekturi stambenih objekata. U periodu između 1918. i 1941. godine u Sarajevu nisu građeni širi urbanistički potezi, već su novi projekti pretežno predstavljali interpolacije unutar postojećih gradskih blokova(5). To je doba dominacije pokreta moderna u evropskoj arhitekturi, čiji pobornici iskazuju značajan otklon od tradicije i ornament u arhitekturi izjednačavaju sa zločinom. Češka kubistička škola arhitekture predstavljena „Klubom za Prag“ je otišla korak dalje, ne protiveći se moderni kao ideji, ali boreći se protiv radikalnih struja u modernom pokretu i njihovog predvodnika Karela Teiga, u cilju očuvanja stare jezgre Praga(6).

U Češkoj u tom periodu preovladavaju ideje zdravog funkcionalizma koji zagovara skladnu sintezu sadržaja i forme posebno u kulturi stanovanja, u jedinstvu sa rezultatima tehničkog napretka, što će se kasnije posebno reflektirati na projekte stambenih zgrada Reufa Kadića(7).

Sredinom dvadesetih godina, sa studija arhitekture završenih na nekim od najprestižnijih evropskih akademija, u Sarajevo se vraća grupa mladih arhitekata školovanih pod uticajem moderne(8), ali i rasprava između pobornika moderne i pobornika retrogradnih pokreta, kao i između radikalnih predstavnika moderne i pripadnika Češke kubističke škole. Među njima su i braća Muhamed i Reuf Kadić(9), koji su završili svoje školovanje na Visokoj tehničkoj školi u Pragu, započeto 1926, odnosno 1927. godine.

Reuf Kadić je u novembru 1935. godine počeo raditi u Vakufskoj direkciji u Sarajevu na mjestu voditelja Tehničkog ureda i glavnog arhitekta. Na tom je poslu ostao do augusta 1942. godine i u tom je razdoblju za Vakuf projektirao i realizirao preko pedeset projekata, između ostalih i projekat za stambeno - poslovnu zgradu Vakufa Čokadži hadži Sulejmana, izvedenu 1939. godine(10). Projektovanje zgrade počelo je u jesen 1938. godine, a njena  gradnja je završena naredne 1939. godine(11).

Realizacija zgrade Vakufa Čokadži hadži Sulejmana pripada drugom periodu razvoja međuratnog graditeljstva u Sarajevu koji počinje 1926. godine(12), kada se na sarajevskoj arhitektonskoj sceni učvršćuje nova generacija arhitekata školovanih na naprednim srednjoevropskim arhitektonskim školama. U oblasti stambene arhitekture ti stvaraoci donose nove ideje po kojima je čovjek mjerilo svih stvari i svih odnosa bitnih za dobro organiziranje stanovanja i da njegov životni prostor treba da služi radu, odmoru, razonodi i ugodnom boravku. Funcija je pravilno shvaćena, što je za posljedicu imalo projektovanje koje je išlo od unutrašnjosti ka spoljašnjosti(13). Odbačeni su pseudostilovi, a zgrade su oblikovane sa velikim prozorskim otvorima uz isticanje konstrukcije, što je osnovna karakteristika tog perioda(14).

Reuf Kadić je pet svojih najznačajnijih prijeratnih projekata vezanih za Sarajevo uradio u samo tri godine, od 1938. do 1940. godine(15), a jedan od njih je upravo zgrada Vakufa Čokadži hadži Sulejmana.

Od samog početka javne upotrebe zgrade Vakufa Čokadži hadži Sulejmana na Bistriku, objekat ima stambeno-poslovnu funkciju. Tokom II svjetskog rata objekat nije pretrpio značajnija oštećenja, a tokom druge polovine XX i početkom XXI vijeka ne mijenja svoju izvornu funkciju.

Prije 1999. godine na južnoj strani objekta dograđen je poslovni objekat medžlisa IZ Sarajevo spratnosti P+2, a poslije su izvršeni radovi redovnog održavanja ravnog krova koji je prokišnjavao.

Sredinom prve decenije XXI vijeka izvršena je adaptacija potkrovlja na južnoj strani, pri čemu su izgrađene badže na istočnoj i zapadnoj strani.

 

2. Opis dobra  

Stambeno - poslovna zgrada Vakufa Čokadži hadži Sulejmana u Sarajevu je građena kao slobodno stojeći objekat(16) na kosom terenu.

U pogledu stilskog određenja, objekat je građen u duhu moderne. 

Građevina je poligonalne tlocrtne osnove ukupnih dimenzija 23,60m x 24,00m. Spratnost objekta iznosi P+3, s tim da se na južnom dijelu objekta pojavljuje i suteren. Visina objekta, gledajući od najniže tačke na sjevernoj strani, iznosi 16,50m. U funkcionalnom smislu, na sjevernoj strani prizemlja su predviđeni poslovni prostori, dok ostatak objekta ima stambenu funkciju.

Ulaz u stambeni dio objekta se nalazi na istočnoj strani(17), dok se ulaz u poslovni prostor nalazi na sjevernoj strani(18). Pored tih ulaza, na zapadnoj strani se nalazi sporedni ulaz u poslovni prostor, a na istočnoj strani se nalazi još jedan ulaz u manji poslovni prostor(19).

U prizemnom dijelu, na sjevernoj strani se nalazi veći poslovni prostor – samoposluga površine od 135,00m2. Taj prostor je povezan sa sporednim prostorijama, skladištem i upravnim uredom na jugozapadnoj strani površine od 56,00m2. Na jugoistočnoj strani se nalazi manji poslovni prostor – apoteka površine od  50,00m2.

Južna strana prizemlja je usljed nagiba terena izdignuta u odnosu na sjevernu stranu za oko 2,00 metra, a do ulaza na istoku vode kamene stepenice širine 2,70 metara. Prvu prostoriju južnog stambenog dijela objekta predstavlja vjetrobran kvadratne osnove, dužine stranice od 2,70 metara. Na vjetrobran se nadovezuje stubište širine 4,40 m, iz kojeg se prema jugu direktno pristupa u dvije manje stambene jedinice površine od po 44,00m2. Na suprotnoj strani se nalazi par stepenica širine 120cm, od kojih one na zapadnoj strani vode ka podrumu, dok one na istočnoj strani vode do podesta prvog sprata gdje su smještene 3 stambene jedinice usmjerene ka Trgu Austrije na sjeveru.

Centralna stambena jedinica je garsonijera površine od 21,00m2, dok se sa bočnih strana nalaze dvije osmosimetrične stambene jedinice(20) površine od 113,00m2. Prvu prostoriju u obje stambene jedinice predstavlja hodnik dimenzija 2,75m x 4,40m, na koji se na sjeveru nadovezuju kuhinja i trpezarija ukupnih dimenzija 4,40m x 4,80m(21) i dnevni boravak dimenzija 4,50m x 5,45m, na čijem se sjevernom kraju nalazi ostakljena lođa dimenzija 4,50m x 2,00m. Na južnoj strani se nalazi spavaća soba kvadratne osnove, dužine stranice 4,30m sa terasom dimenzija 4,45m x 1,15m, i kupatilo.

Na južnoj strani se nalaze dvije stambene jedinice površine od po 60,00m2 na međuetaži između prvog i drugog sprata. 

Raspored drugog sprata i međuetaže između drugog i trećeg sprata odgovara rasporedu etaža ispod.

U nivou trećeg sprata se nalaze dvije bočne stambene jedinice površine od po 65,00m2, dok se na mjestu ulaza u centralnu garsonijeru etaža ispod nalazi izlaz na sjevernu ravnu terasu  dimenzija 23,00m x 4,00m(22).

Treći sprat je stepenišnim krakom povezan sa potkrovljem na južnoj strani objekta, gdje je smještena stambena jedinica površine od 120,00m2, pokrivena dvovodnim krovom čije je sljeme izvedeno u pravcu sjever – jug.    

Fasade objekta su građene u skladu sa načelima moderne. Sjeverna fasada je usmjerena ka Austrijskom trgu, dok istočna i zapadna fasada predstavljaju sporedne fasade objekta(23).  

U centralnom dijelu sjeverne fasade, u nivou prizemlja se nalaze 3 ostakljena polja poslovnog prostora ukupnih dimenzija 4,40m x 4,50m. Sa istočne strane se nalazi dvokrilni ulaz dimenzija 1,50m x 2,10m sa nadsvjetlom, a sa zapadne strane nadsvjetlo dimenzija 4,40m x 0,80m. U nivou prvog i drugog sprata, u centralnom dijelu se nalaze 3 polja sa po 3 dvokrilna prozora sa nadsvjetlima dimenzija od po 4,40m x 1,90m. Na bokovima se nalaze 3 horizontalna reda sa po 5 staklenih polja dimenzija 80cm x 60cm, koja zatvaraju lođe(24).

Istočna fasada se sastoji iz sjevernog i južnog dijela. Sjeverni dio predstavlja nastavak sjeverne fasade, i u prizemlju se nalaze izlozi poslovnih prozora, dok se iznad nalaze 3 reda sa po 2 ostakljena polja kojima su zatvorene lođe i na suprotnoj strani balkoni sa odgovarajućim vratima. Na južnom dijelu se nalaze dvokrilana ulazna vrata stambenog dijela objekta, otvori suterena, kao i dvokrilni i trokrilni otvori prizemlja, prvog i drugog sprata. U nivou treće etaže se nalaze 3 dvokrilna otvora potkrovne badže.

Kompozicija zapadne fasade je vrlo slična kompoziciji istočne fasade i razlikuje se po tome što se u nivou prizemlja umjesto dvokrilnih vrata prema stubištu nalaze jednokrilna sporedna vrata poslovnog prostora.  

U pogledu konstrukcije i materijala, stambeno-poslovna zgrada je izvedena u armiranom betonu, sistemom podužnih nosivih zidova, greda i stubova. Ispuna nenosivih vanjskih i unutrašnjih zidova je izvedena u malterisanoj opeci. Debljina vanjskih zidova iznosi 30cm, a u unutrašnjosti se pojavljuju i zidovi debljine 20cm i 15cm.

Originalna vanjska stolarija stambenog dijela zgrade je izvedena u kvalitetnom drvetu, izuzev lođa gdje se nalaze ostakljena polja na bravarskim pozicijama. U prizemnom poslovnom dijelu došlo je do izmjene bravarije i tu su postavljene bijele pvc pozicije. Podovi stubišta i stepenice su prekrivene vještačkim kamenom. Ograda stepeništa je metalna a rukohvati drveni. 

Svijetla visina prizemlja iznosi 4,00m, prvog i drugog sprata po 3,00m, a trećeg sprata 2,60m. Debljina međuspratne konstrukcije iznosi 30cm. Krovna konstrukcija sjevernog dijela objekta (ravni krov) izvedena je u armiranom betonu sa hidroizolacijom, a završni sloj predstavljaju betonske ploče dimenzija 1,00m x 1,00m. Krovna konstrukcija južnog dijela objekta je drvena, a pokrov je izveden u klasičnom crijepu. Svjetlarnik iznad stubišta je izveden u armiranom staklu postavljenom u metalnoj konstrukciji.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Po podacima dobijenim od strane Zavoda za zaštitu spomenika Federalnog ministarstva kulture i sporta(25), Stambeno - poslovna zgrada Vakufa Čokadži hadži Sulejmana u Sarajevu je evidentirana, ali nije upisana u registar spomenika kulture.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Nije poznato da su vršeni posebni istraživački ili konzervatorsko-restauratorski radovi na stambeno - poslovnoj zgradi Vakufa Čokadži hadži Sulejmana u Sarajevu. Tokom II svjetskog rata, kao i zadnjeg rata u BiH (period 1992-95) nisu zabilježena posebna oštećenja, te nije bilo potrebe za većim zahvatima na objektu. Tokom druge polovine XX vijeka vršeni su uglavnom radovi redovnog održavanja. Nakon završetka zadnjeg rata vršene su opravke ravnog krova i izvršena je adaptacija potkrovlja južnog dijela objekta.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Stambeno - poslovna zgrada Vakufa Čokadži hadži Sulejmana u Sarajevu se nalazi u vrlo dobrom konstruktivnom stanju i nakon opravki ravnog krova voda ne prodire u unutrašnjost objekta. Malterisane fasade su oštećene usljed neredovnog održavanja, a unutrašnjost objekta je primjereno održavana. U zoni prizemlja došlo je do izmjene originalne bravarije i postavljanja neprimjerenih pvc pozicija. Pored toga na objektu su postavljeni table i natpisi neprimjerenog oblika i kolorita, kao i klima uređaji.

 

6. Specifični rizici

-          Ne postoje izraženi specifični rizici vezani za zgradu Vakufa Čokadži hadži Sulejmana u Sarajevu

 

III -  ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje (dobra nastala od prahistorije do 1960. godine)

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Kvalitet obrade,

ii.          Kvalitet materijala,

iii.         Proporcije,

iv.         Kompozicija.

D.         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

iii.         Djelo značajnog umjetnika ili graditelja.

F.         Ambijentalna vrijednost              

ii.          Značenje u strukturi i slici grada.      

G.         Izvornost

i.          Oblik i dizajn,

ii.          Materijal i sadržaj,

iii.         Namjena i upotreba,

v.          Položaj i smještaj u prostoru.

I.          Cjelovitost

i.          Fizička cjelovitost (kompaktnost),

ii.          Homogenost,

iii.         Zaokruženost (kompletnost),

iv.         Nenarušenost stanja.

 

Sastavni dio ove odluke su:

-          Imovinsko-vlasnička dokumentacija

-         kopija katastarskog plana 184, k.o. Sarajevo XIII (novi premjer), p.l. 1117, br. plana: 3; Razmjera 1:1000 (stari premjer k.č.br. 5 i 98, k.o. Sarajevo CXX i CXIX), izdata 30.11.2010. godine od strane Službe za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar Općine Stari grad, Kanton Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina;

-         Zemljišnoknjižni izvadak za zemljišnu parcelu br. 98, k.o. Sarajevo CXIX, broj z.k. uloška 60 (stari premjer), Nar. br. 065-0-NarII-010-068935 od 09.12.2010, Zemljišno knjižni ured Općinskog suda u Sarajevu, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina;

-         Zemljišnoknjižni izvadak za zemljišnu parcelu br. 5, k.o. Sarajevo CXX, broj z.k. uloška 12 (stari premjer), Nar. br. 065-0-NarII-010-068934 od 09.12.2010, Zemljišno knjižni ured Općinskog suda u Sarajevu, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

-          Dokumentacija o prethodnoj zaštiti dobra

-         Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sklopu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj 07-40-4-4500-1/10 od 02.12.2010.

-          Fotodokumentacija

-         Historijska fotografija zgrade Vakufa Čokadži hadži Sulejmana u Sarajevu iz 1939. godine – Emir Kadić. Arhitekt Reuf Kadić i počeci moderne arhitekture u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Emir Kadić, 2010. godine, 46.   

-         Historijska fotografija zgrade Vakufa Čokadži hadži Sulejmana u Sarajevu iz perioda 1970-1985 – Emir Kadić. Arhitekt Reuf Kadić i počeci moderne arhitekture u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Emir Kadić, 2010. godine, 48.   

-         Fotografije postojećeg stanja enterijera i eksterijera zgrade Vakufa Čokadži hadži Sulejmana u Sarajevu od januara  1999. godine. Fotografirao arh. Emir Softić.

-         Fotografije postojećeg stanja enterijera i eksterijera zgrade Vakufa Čokadži hadži Sulejmana u Sarajevu od 07. decembra 2010. godine. Fotografirao arh. Adi Ćorović  (fotografirano digitalnim fotoaparatom Sony DSC – H10).

-          Tehnička dokumentacija

-         Snimak postojećeg stanja objekta Vakufa Čokadži hadži Sulejmana u Sarajevu izrađen od strane arh. Amre Sarić i arh. Adija Ćorovića decembra 2010. godine u Sarajevu.

-          Ostala dokumentacija

-         Izvještaj o održavanju zajedničkih dijelova zgrade – ulaza u periodu 2002 – 2010 godina, Bistrik 8. Sarajevo: Sarajevostan, 2010. godina.  

 

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

 

1911.    Šejh Kemura Sejfudin. “Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe”. Glasnik Zemaljskog muzeja. Sarajevo: Zemaljski muzej, 1911.

 

1963.    Finci J. Razvoj dispozicije i funkcije u stambenoj kulturi Sarajeva. Sarajevo:  Zavod za stambenu izgradnju SR BiH, 1963. godina.

 

1973.    Bejtić Alija. Ulice i trgovi Sarajeva. Sarajevo:  Muzej grada Sarajeva, 1973. godine.

 

1988.    Razni autori. Graditelji Sarajeva. Sarajevo: Radio Sarajevo III program, 1988.

 

1997.    Milošević Predrag. Arhitektura u kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918-1941). Foča:  Prosvjeta, 1997. 

 

1998.    Mujezinović M. Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga I. Sarajevo: Sarajevo-Publishing, 1998.

 

2007.    Janković Živorad. Muhamed Kadić – život i djelo. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Bošnjački institut Fondacija Adila Zulfikarpašića, 2007.

 

2008.    Odluka o proglašenju Graditeljske cjeline – Stambenog kompleksa na Džidžikovcu u Sarajevu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine donesena na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj u Sarajevu od 29. 01. do 05. 02. 2008. godina.

 

2008.    Odluka o proglašenju Zgrade penzionog fonda u Sarajevu nacionalnim spomenikom, donesena na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 26. maja do 02. juna 2008. godine u Sarajevu.

 

2010.    Kadić Emir. Arhitekt Reuf Kadić i počeci moderne arhitekture u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Emir Kadić, 2010.

 

2010.    Ugljen Zlatko. “Predgovor – Sjećanja” u Emir Kadić, Arhitekt Reuf Kadić i počeci moderne arhitekture u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Emir Kadić, 2010.

 

2011.    Ibelings Hans. European Architecture since 1890. Amsterdam: SUN architecture.nl, 2011.

 

(1) Šejh Sejfudin Kemura, „Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe“, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo: Zemaljski muzej, 1911, 50.

(2) Tačno vrijeme nastanka turbeta se ne zna, ali se pretpostavlja da je osnovano na samom početku osmanskog perioda kada je u turbe pokopan jedan šejh. Izvjesno je da su na tom mjestu 1494. godine pokopana dvojica nepravedno smaknutih derviša. (Šejh Sejfudin Kemura, Nav. Djelo, Sarajevo, 1911, 54, 55.)

(3) M. Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga I, Sarajevo: Sarajevo-Publishing, 1998, 443.

(4) U vremenu gradnje zgrade Vakufa Čokadži hadži Sulejmana (od 1918. do 1946. godine) trg je nosio ime po komandantu Ž. Rankoviću koji je 1918. godine umarširao sa trupama u Sarajevo. (Alija Bejtić, Ulice i trgovi Sarajeva, Sarajevo: Muzej grada Sarajeva, 1973, 365, 366.)

(5) Predrag Milošević, Arhitektura u kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918-1941), Foča: Prosvjeta, 1997, 134.

(6) Živorad Janković, Muhamed Kadić – život i djelo, Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Bošnjački institut Fondacija Adila Zulfikarpašića, 2007, 35 – 37.

(7) Emir Kadić, Arhitekt Reuf Kadić i počeci moderne arhitekture u Bosni i Hercegovini, Zlatko Ugljen, “Predgovor – Sjećanja”, Sarajevo: Emir Kadić, 2010, 6.

Osunčanost, široki vidici, kontakt sa zelenilom gradskih parkova i ulica, okupljanje prostorija stana u  funkcionalne cjeline, što kraće međusobne veze pojedinih prostorija u stanu, su bili polazni elementi koji su označavali znatan napredak graditeljstvu stambenih zgrada u Sarajevu i BiH. (P. Milošević, Nav. djelo, 1997,  134.)

(8) E. Kadić, Nav. djelo, 2010, 14.

(9) Muhamed Kadić je rođen 1906. godine u Mostaru, a Reuf Kadić je rođen 25. aprila 1908. godine u Sarajevu. Reuf Kadić je započeo studij u Pragu 1927. godine, ali se, zajedno sa bratom, često vraćao u Sarajevo, gdje je radio za arhitektonske biroe zarađujući novac potreban za školovanje. Godine 1930. vlasti mu oduzimaju pasoš radi njegovih liberalnih političkih ideja, tako da je do 1931. godine morao ostati u Sarajevu, gdje je nastavio sa radom. Nakon ponovnog izdavanja pasoša, odlazi u Prag gdje završava studij 1934. godine. Emir Kadić, Nav. djelo, 2010, 16, 17.

Više podataka u vezi biografije braće Muhameda i Reufa Kadića vidi Odluku o proglašenju Graditeljske cjeline – Stambenog kompleksa na Džidžikovcu u Sarajevu nacionalnim spomenikom, donesenoj na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 29. 01. do 05. 02. 2008. godine u Sarajevu.

Razni autori, Graditelji Sarajeva, Sarajevo: Radio Sarajevo III program, 1988, 479.

(10) U razradi projekta za zgradu Vakufa Čokadži hadži Sulejmana učestvovao je i brat Muhamed u svojstvu koautora (Ž. Janković, Nav. djelo, 2007, 51 – 52), ali Muhamed u tom trenutku još uvijek nije imao formalno zvanje arhitekte, s obzirom da je diplomirao u Pragu tek 1939. godine, kada je završavana izvedba zgrade. Revolucionarni duh Muhameda Kadića je uticao na to da mu je bilo zabranjeno školovanje u Pragu u periodu od 1933. do jeseni 1938. godine. (Ž. Janković, Nav. djelo, 2007, 21, 22.)

(11) Taj objekt vjerovatno je jedan od najuspješnijih projekata urađenih u Sarajevu u stilu moderne prije Drugoga svjetskog rata. (E. Kadić, Nav. djelo, 2010, 49.)

(12) U prvom periodu razdoblja između dva svjetska rata, najveći broj stambenih objekata je građen po inerciji, po uzoru na arhitekturu austrougarskog perioda, sa manjim poboljšanjima u pogledu dispozicije i oblikovanja. (Vidi Odluku o proglašenju Kuće Damić u Radićevoj ulici broj 10 u Sarajevu nacionalnim spomenikom, donesenoj na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 12 do 18. maja 2009. godine u Sarajevu.)

(13) P. Milošević, Nav. Djelo, 1997, 134. 

(14) J. Finci, Razvoj dispozicije i funkcije u stambenoj kulturi Sarajeva, Sarajevo: Zavod za stambenu izgradnju SR BiH, 1963, 42.

(15) Najznačajnijih 5 prijeratnih projekata su: Vakuf Čokadži hadži Sulejmana, 1939; Kuća porodice Kopčić, 1939; Zgrada Penzionog fonda – Muhamed i Reuf Kadić, 1940. (Vidi Odluku o proglašenju Zgrade penzionog fonda u Sarajevu nacionalnim spomenikom, donesenoj na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 26. maja do 02. juna 2008. godine u Sarajevu); Vakuf Hovadža Kemaludina (Mekteb), 1939-40; Vakuf Hovadža Kemaludina (Neboder), 1940, gradnja dovršena 1947; Zadnja dva projekta su također rađena u koautorstvu sa bratom Muhamedom. 

Reuf Kadić je (sa bratom) 1947. godine, u svojoj trideset devetoj godini života, završio projekt Stambenog kompleksa na Džidžikovcu. (Vidi Odluku o proglašenju Graditeljske cjeline – Stambenog kompleksa na Džidžikovcu u Sarajevu nacionalnim spomenikom, donesenoj na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 29. 01. do 05. 02. 2008. godine u Sarajevu) i odmah nakon toga prestao aktivno projektovati. (E. Kadić, Nav. djelo, 2010, 47.)

(16) Krajem devedesetih godina XX vijeka sa južne strane je dograđen objekat preduzeća „Jedileri doo“, spratnosti P+2, u vlasništvu Medžlisa IZ Sarajevo.

(17) Dvokrilna drvena ostakljena vrata dimenzija 140cm x 210cm

(18) Dvokrilna pvc ostakljena vrata dimenzija 150cm x 210cm

(19) Jednokrilna pvc ostakljena vrata dimenzija 100cm x 220cm

(20) Sličan prostorni raspored je moguće zapaziti i na kasnijim ostvarenjima iz oblasti stambene arhitekture u kojima je učestvovao Reuf Kadić. Zajedno sa starijim bratom Muhamedom, 1946/47. godine projektuje i izvodi stambeni kompleks na Džidžikovcu, gdje se u stambenim zgradama, sa bočnih strana pojavljuju veći stanovi, a u centralnom dijelu garsonijere. (Vidi Odluku o proglašenju  Graditeljske cjeline – Stambenog kompleksa na Džidžikovcu u Sarajevu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj u Sarajevu od 29. 01. do 05. 02. 2008. godine.)

(21) U nekim stambenim jedinicama zidom su odvojene kuhinja i trpezarijama i povezane jednokrilnim vratima.

(22) Sa bočnih strana, u pravcu sjever – jug, se nalaze izduženi dijelovi ravne terase dimenzija 1,15m x 8,65m sa kojih se metalnim stepenicama pristupa ravnom krovu iznad stanova trećeg sprata. U centralnom dijelu te izdignute ravne terase se nalazi svjetlarnik kojim je osvijetljeno stubište.

(23) Objekat nema južne fasade, s obzirom na izvedenu dogradnju.

(24) Treća etaža je smaknuta prema jugu i tu se nalazi centralno postavljeni izlaz na ravnu terasu dimenzija 90cm x 210cm, a sa strana se nalazi par četverokrilnih prozora.

(25) Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sklopu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj 07-40-4-4500-1/10 od 02.12.2010.



Stambeno-poslovni objekat Vakufa Čokadži SulejmanaStambeno-poslovni objekat Vakufa Čokadži Sulejmana, arhivska fotografijaStambeno-poslovni objekat Vakufa Čokadži Sulejmana, arhivska fotografijaSjeverna fasada
Zapadna fasadaIstočna fasadaPogled iz ulice Za Beglukom na objekatPogled sa objekta na okolinu
Unutrašnjost - stepeništeUnutrašnjostUnutrašnjost 


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: