Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u “Službenom glasniku BiH”, broj 17/12.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 21. do 24. novembra 2011. godine, donijela je
O D L U K U
I
Historijsko područje – Prahistorijski tumulus i nekropola sa stećcima na lokalitetu Mramorje u zaseoku Raonići, Kaoštice, općina Višegrad, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik čini prahistorijski tumulus i nekropola sa 12 stećaka.
Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao dio k.č. broj 3114, posjedovni list broj 39, k.o. Kaoštice, općina Višegrad, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, ustanovljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 9/02, 70/06 i 64/08).
II
Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika na prostoru definiranom u tački I stav 3. ove odluke, primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:
- dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tekućem održavanju, uključujući i one radove koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje u Republici Srpskoj (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);
- prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;
- dopušteno je obavljanje radova na infrastrukturi, uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;
- radovi na uređenju tumulusa i nekropole i radovi na saniranju oštećenja dopušteni su isključivo uz prethodno izrađen plan sanacije, restauracije i konzervacije, odobrenje nadležnog ministarstva i nadzor nadležne službe zaštite;
- nije dopušteno proširivanje putne trase prema području sa tumulusom i nekropolom sa stećcima;
- nije dopušteno izmještanje, pomjeranje i odnošenje kamena sa grobne gomile;
- nije dozvoljeno čišćenje stećaka od lišaja i mahovine;
- izuzetno od prethodne alineje, dopušteno je čišćenje stećaka u slučaju da je ono neophodno za istraživanje epigrafskih ili dekorativnih elelemenata stećka, uz prethodno izrađen elaborat i odobrenje nadležnog ministarstva. Elaborat treba biti zasnovan na biološkim, hemijskim, fizičkim i drugim analizama za koje konzervator utvrdi da su neophodne, te sadržavati odgovarajuće konzervatorske mjere i procjenu utjecaja načina čišćenja na kamen;
- područje predstavlja arheološki lokalitet, pa je prilikom obavljanja istražnih radova obavezno osigurati prisustvo arheologa;
- zabranjeno je odlaganje svih vrsta otpada.
Vlada Republike Srpske dužna je posebno osigurati provođenje sljedećih mjera:
- izradu geodetskog snimka postojećeg stanja;
- izradu Projekta sanacije, restauracije i konzervacije nacionalnog spomenika.
Plan sanacije, restauracije i konzervacije treba sadržavati sljedeće mjere zaštite:
- arheološko istraživanje prostora nacionalnog spomenika;
- sanacija putne trase i prostora u dužini zaštićenog područja;
- vraćanje prevrnutih i nagnutih stećaka u uspravan položaj;
- uređenje zaštićenog područja sa uklanjanjem samonikle vegetacije;
- uređenje pristupne staze i postavljanje klupa za sjedenje i korpi za otpadke u južnom dijelu zaštićenog područja sa minimalnom udaljenošću od stećaka 7 m;
- redovno održavanje spomenika.
IV
Svi pokretni nalazi, koji u toku arheološkog istraživanja budu nađeni, bit će pohranjeni u najbližem muzeju koji ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke uvjete ili u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i prezentirani na odgovarajući način.
Sav pokretni i nepokretni arheološki materijal koji bude nađen u toku arheoloških istraživanja neophodno je stručno obraditi.
Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja dužan je nakon izvršenih arheoloških radova podnijeti izvještaj Komisiji i instituciji koja je obavila istraživanja.
Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja mora imati na raspolaganju sav pronađeni pokretni i nepokretni arheološki materijal dok traje istraživanje i dok ne završi izvještaj, a najduže za period od tri godine.
Paralelno s izvođenjem arheoloških istraživanja, neophodna je sukcesivna konzervacija nepokretnih nalaza na lokalitetu i konzervacija pokretnog arheološkog materijala i njegovo pohranjivanje u odgovarajuće prostore (depoe).
Nakon dostavljanja izvještaja o provedenom istraživanju, Komisija će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti primjenjivane mjere zaštite koje Komisija utvrđuje.
Iznošenje pokretnih nalaza iz stava 1. ove tačke iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.
Izuzetno od odredbe stava 7. ove tačke, ukoliko voditelj istraživanja utvrdi da je neophodna obrada nekog nalaza van zemlje, dokaze o tome prezentirat će Komisiji, koja može dopustiti privremeno iznošenje nalaza iz zemlje pod detaljno utvrđenim uvjetima njegovog iznošenja, postupanja s njim u toku boravka van zemlje i njegovog povratka u Bosnu i Hercegovinu.
V
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti u dijelu u kojem su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
VI
Svako, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VII
Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II - VI ove odluke, te nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VIII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.kons.gov.ba).
IX
Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.
X
Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.
Broj: 05.2-2.3-77/11-42
23. novembra 2011. godine
Sarajevo
Predsjedavajući Komisije
Dubravko Lovrenović
O b r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na osnovi člana 2. stav 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Udruženje za povratak i ljubitelja sela "Kaoštice", Sarajevo (ul. Remzije Pehlivanovića br. 16.) podnijelo je, dana 17. 09. 2009. godine, prijedlog/peticiju za proglašenje Nekropole stećaka “Raonići”, selo Kaoštice, općina Višegrad, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
Izjava o značaju dobra
Nacionalni spomenik obuhvata prahistorijsku grobnu gomilu (tumulus) i 12 stećaka. Lokalitet se nalazi na manjem brežuljku pokraj puta, koji vodi iz Međeđe preko Kaoštica u Strgačinu. Srednjovjekovni kameni nadgrobnici – stećci, javljaju kao dio neprekinutog sepulkralnog kontinuiteta na bosanskom području, čiji korijeni sežu duboko u prahistorijsko vrijeme, gdje se uočava njihova vezanost za lokalitete starijih epoha – prahistorijska naselja i kultna mjesta, antičke aglomeracije i groblja, kasnoantičke i ranosrednjovjekovne crkve i utvrđene gradove. Njihova geneza i razvoj može se pratiti od sredine XII do početka XVI stoljeća.
Nadgrobnici na lokalitetu Mramorje u Raonićima pripadaju vrsti položenih kamenih monolita; ploča, sanduk i sljemenjak. Umjetnički kvalitet stećaka predstavljaju ukrasi izvedeni u visokom reljefu i udubljivanju. Od ukupno 12 spomenika (4 ploče, 2 sanduka i 6 sljemenjaka), ukrašena su tri: sljemenjak br. 3, ploča br. 4. i sanduk br. 10. Njihovi ukrasni motivi su: cik-cak linija, bordura od povijene loze, dvostruka spirala, vodenica, polumjesec, jabuka, figuralna predstava konjanika koji kopljem ubija velikog zmaja, čijem napadu je izložena ženska osoba, predstava zmaja u krugu, djedovski štap te simbol za koji je moguće pretpostaviti da se radi o nekoj vrsti simetrično postavljenih spirala sa ručkama.
II - PRETHODNI POSTUPAK
U toku vođenja postupka izvršen je uvid u:
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis, arhitektonski snimak i fotografije;
- uvid u sadašnje stanje dobra;
- kopiju katastarskog plana;
- zemljišno-knjižni izvadak;
- historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištene dokumentacije u okviru ove odluke.
Prema odredbi člana V stav 2. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 37. Poslovnika o radu Komisije, prije donošenja konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, Komisija će pružiti mogućnost vlasniku predloženog nacionalnog spomenika, podnosiocu peticije, institucijama nadležnim za očuvanje naslijeđa, stručnim i naučnim institucijama, stručnjacima i naučnicima, kao i drugim zainteresiranim licima da iznesu svoje stavove. Dana 17. 09. 2009. godine Komisijia je primila Peticiju.
U skladu s tim, Komisija je dopisom broj: 05.2-35.2-8/11-124, od 20. 09. 2011. godine zatražila dostavljanje dokumentacije i stavova u vezi sa proglašenjem Nekropole stećaka Raonići u naselju Kaoštice, općina Višegrad od: Općine Višegrad (Načelnik), Organ uprave nadležan za poslove urbanizma i katastra, Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, Republički zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske, Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske i Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta.
Nakon toga, Komisiji je dostavljena sljedeća dokumentacija:
- Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj: 07-40-4-4071-1/11, od 27. 09. 2011. godine, kojim su Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika dostavljeni podaci o evidenciji i statusu prethodne zaštite Nekropole stećaka u naselju Kaoštice, općina Višegrad;
- Dopis Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske, broj: 07/1.20/624-648-1/2011, od 28. 09. 2011. godine, kojim obavještava Komisiju za očuvanje nacionalnih spomenika da ne raspolaže podacima i dokumentacijom koja se odnosi na Nekropolu stećaka Raonići u naselju Kaoštice, općina Višegrad;
- Dopis Odjeljenja za prostorno uređenje i stambeno-komunalne djelatnosti općine Višegrad, broj: 05-624-4/11, od 12. 10. 2011. godine, kojim je Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika dostavljena kopija katastarskog plana br. 21.15/952.1-3-234/11, od 03. 10. 2011. godine, fotodokumentacija i obavještenje da za katastarsku općinu Kaoštice ne postoje zemljišne knjige;
- stavovi vlasnika zemljišnih parcela do donošenja Odluke nisu dostavljeni.
Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Naselje Kaoštice se nalazi na desnoj strani Drine u blizini Međeđe, od općine Višegrad udaljeno je 12, 24 km vazdušne linije u pravcu jugozapada. Raonići su zaseok iznad Kaoštica. Prahistorijski tumulus i nekropola sa stećcima malazi se pokraj puta, na 869 m nv, geografske širine N 43° 41.583' i geografske dužine E 19° 11.838'(1) ili N 4839420.253 E 6596927.200 EPE:1,8 SBAS(2).
Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao dio k.č. broj 3114, posjedovni list broj 39, k.o. Kaoštice, općina Višegrad, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.
Historijski podaci
Prahistorijske grobne gomile (tumulusi) u Bosni i Hercegovini su poznati pod različitim nazivima (gomila, kamena gomila, gromila, grobna gomila, umka, humka, unjka, zaspa). Spadaju među najbrojnije prahistorijske objekte s osnovnom koncentracijom u južnoj Bosni, Podrinju i Hercegovini, a sporadično se pojavljuju i u centralnoj i sjevernoj Bosni. Tumulusi predstavljaju nasute objekte po pravilu kružne osnove (ponekad i eliptične), prvobitno najvjerovatnije kupastog oblika, a sačuvani su najčešće u obliku više ili niže kalote. Podizani su od zemlje kombinacijom zemlje i kamena, a u tipično kraškim krajevima od kamena (osim onih u poljima). Izuzimajući tumuluse u fortifikacionoj funkciji (tzv. limitni tumuli u okviru gradinskog fortifikacionog sistema) kao i one u funkciji kultnih objekata – zaspa(3), najveći dio tumulusa su sepulkralni objekti s jednom ili više sahrana koje opet mogu biti funkcionalno povezane (sahrane iz iste hronološke faze u porodičnom ili rodovskom tumulusu) ili pak iz različitih faza istog perioda. Nerijetko se susreću i sahrane iz različitih epoha (npr. naknadne sahrane iz rimskog doba ili čitave srednjovjekovne nekropole na prahistorijskim tumulusima)(4).
U nauci je utvrđeno da grobne gomile na prostoru Bosne i Hercegovine pripadaju prahistorijskim Ilirima, pa se stoga i nazivaju ilirskim tumulima(5).
Područje sela Kaoštica ušlo je 1373. godine u sklop srednjovjekovne bosanske države, kada su oblasni gospodar Lazar Hrebljanović (oko 1370. do 1389) i bosanski ban, kasnije kralj Tvrtko I Kotromanić (1353-1391) u borbama pobijedili Nikolu Altomanovića i podijelili njegovu zemlju. Sjeverna oblast do samog ušća Lima u Drinu sa utvrđenim gradovima Dobrunom, Rudnikom i Užicem pripala je knezu Lazaru, a ban Tvrtko pripojio je bosanskoj državi srednji dio zemlje, Podrinje i Polimlje, sve do iza Prijepolja.
Nakon smrti kralja Tvrtka I vlast u gornjem Podrinju i donjem Polimlju su preuzela dva oblasna gospodara: knez Pavle Radenović Pavlović († 1415. godine), osnivač vlastelinske porodice Pavlovića i veliki vojvoda Sandalj Hranić († 1435.godine), član porodice Kosača.
Pavlovići su držali uski pojas s desne strane Drine od ušća Lima sa Višegradom i Dobrunom. Tim područjem vladaju poslije smrti Pavla Radenovića njegovi sinovi Petar Pavlović († 1420. godine) i Radoslav Pavlović († 1441. godine), konačno Radoslavljev sin vojvoda Ivaniš († 1450.godine).
Poslije Ivaniša tim područjem vladaju njegova braća vojvoda Petar i knez Nikola Pavlović do 1463. godine. U području Drine i ušća Lima u Drinu, Pavlovići su držali s lijeve strane Drine grad Brodar, dok se na desnoj strani Drine u njihovom posjedu nalazila planina Bujak, na samoj granici rudske i višegradske općine. Tu je 29. septembra 1447. godine Ivaniš Pavlović izdao povelju, kojom potvrđuje Dubrovčanima trgovačke povlastice, a završava riječima: »na planini na Bujaku prema našem gradu Brodaru«.
U području planine Bujaka, a u blizini sela Mramor, Ivaniš i njegova braća imali su svoj dvor i upravo je tu pisana spomenuta povelja(6).
Porodica Kosača, odnosno herceg Stjepan Kosača držao je u svom posjedu čitavu lijevu stranu Lima od Komorana, južno od Prijepolja pa do samog ušća Lima u Drinu, a na desnoj strani te rijeke grad Miloševac i vjerovatno ugao između lijeve obale Uvca i Lima. A. Bejtić navodi da se posjed Kosača širio na desnoj strani Lima i nizvodno od ušća Uvca. U prilog tome navodi naziv toponima Sandaljeva kosa u sastavu sela Bijelo Brdo, što govori da su Pavlovići u svom posjedu na desnoj obali Drine držali samo uski pojas, koji je u istočnom pravcu vodio između Dobruna i Bijelog Brda. Posjed Pavlovića na desnoj strani Drine bio je identičan onom koji je imao knez Lazar 1373. godine, kao sjeverni dio Altomanovića zemlje(7).
Nakon zauzimanja bosanskog kraljevstva od strane Osmanskog carstva, u blizini Međeđe, iznad ušća Lima na lijevoj strani Drine, na prostoru istoimenog srednjovjekovnog grada formirana je nahija Brodar(8).
U povelji vojvode Ivaniša Pavlovića izdatoj Dubrovčanima 29. septembra 1442. godine knez Juraj, sin Radosava Vladimirića, potpisao se u svojstvu svjedoka umjesto svoga brata kneza Radoja, što se izričito naglašava riječima; » ... i ne namiri tui knez' Radoje Radosava Vladimirića na negovo sije misto zakle se brat' negov knez' Jurai.«
Pored srednjovjekovnih isprava u kojima se spominju članovi porodice Vladimirić-Radosalić, ćirilski natpis urezan na stećku nekropole Čaplja, također u Kaošticama, govori da je ispod nadgrobnika sahranjen Juraj brat Radojev. Natpis u transliteraciji glasi; + A se leži Juraj (kon'=kod) Radoja, svoga gospodičića, a u transkripciji glasi: + A se leži Juraj (kon'=kod) Radoja, svoga gospodičića(9). Pisar Radoja naziva gospodičićem (vlastelinom), poput pisara iz Dubrovnika, dok uz Jurja nema titule.
Iz navedenog se vidi da su braća knezovi Radoje i Juraj bili sinovi Radosava Vladimirića, poslanici vojvode Ivaniša Pavlovića. Knez Radosav Vladimirić je stalno služio na dvoru knezova Pavlovića. Knez se u tom svojstvu spominje 31. XII 1427. godine, a njegov sin Jurko (Juraj) Vladimirić 25. X 1432. godine. U potvrdi vojvode Petra i brata mu kneza Nikole Pavlovića Dubrovčanima, od 15. VI 1454. godine, pojavljuje se kao svjedok knez Juraj Radosalić. Pod prezimenom Radosalić Marko Vego podrazumijeva Vladimiriće. Iz navedenih pisanih dokumenata i natpisa Jurja Vladimirić-Radosalića iz Kaoštica, može se zaključiti da je knez Radoje Vladimirić- Radosalić umro iza 29. IX 1442. godine, a knez Juraj Vladimirić- Radosalić, iza 15. VII 1454. godine. Na takav zaključak upućuje i sadržaj natpisa na stećku sa lokaliteta Čaplja u Kaošticama. Sve navedeno upućuje na činjenicu da je porodica Vladimirić- Radosalić bila porijeklom iz Kaoštica (Koštice) kod Međeđe(10).
Na osnovi podatka u literaturi(11), uočava se činjenica da područje Kaoštica u srednjem vijeku, nije ulazilo u sastav zemlje Pavlovića, ali istovremeno na osnovi spomenutih srednjvojekovnih isprava, doznaje se da su članovi porodice Vladimirić- Radosalić knezovi nižeg reda na dvoru Pavlovića. Sadržaj natpisa sa nadgrobnika pod kojim je sahranjen Juraj, na lokalitetu Čaplja u Kaošticama, upućuje na činjenicu da su knez Radosav Vladimirić i njegovi sinovi Radoje i Juraj porijeklom iz Kaoštica (Koštice) kod Međeđe.
Postavlja se pitanje da li je granica zemlje Pavlovića i prije ušća rijeke Lim u Drinu prelazila na desnu obalu Drine i obuhvatala područje sela Kaoštice, odnosno kakav status su uživali članovi porodice Vladimirić-Radosalić na dvoru Pavlovića, ako se zna činjenica da područje kojim su upravljali nije bilo u sklopu zemlje Pavlovića.
2. Opis dobra
Spomenici na lokalitetu Mramorje u Raonićima, nalaze se na manjem brežuljku pokraj puta, koji je bio aktivan i prije srednjeg vijeka, na što ukazuje postojanje tumulusa na ovom lokalitetu. Put je preko Strgačine povezivao područje donjeg Polimlja, sa zemljom Pavlovića, a u upotrebi je bio i u vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. Prahistorijski tumulus i nekropola sa stećcima nalazi se pokraj spomenutog puta, na 869 m nv, geografske širine N 43° 41.583' i geografske dužine E 19° 11.838' ili N 4839420.253 E 6596927.200 EPE:1,8 SBAS.
U sjevernom dijelu lokaliteta, na najvišoj tački, nalazi se tumulus promjera od oko 3,5 m. U određenim dijelovima vidljivi su u krug postavljeni kamenčići od 10-30cm. Kamenje je iste vrste u cijelom obimu tumulusa. Stećci su poredani u nizu od sjevera ka jugu, a orijentirani su u pravcu zapad – istok. Pripadaju vrsti položenih kamenih monolita razvrstanih u tri forme; ploča, sanduk i sljemenjak. Njihovo umjetničko oblikovanje očituje se u formi i ukrasu. Na ovoj nekropoli postignut je visoki nivo estetske vrijednosti forme: pojedini stećci imaju relativno velike dimenzije. Osnovni umjetnički kvalitet stećaka predstavljaju ukrasi izvedeni u visokom reljefu i udubljivanju. Od ukupno 12 spomenika (4 ploče, 2 sanduka i 6 sljemenjaka), ukrašena su tri: sljemenjak br. 3, ploča br. 4. i sanduk br. 10. Njihovi ukrasni motivi su: cik-cak linija, bordura od povijene loze, dvostruka spirala, vodenica, polumjesec, jabuka, figuralna predstava konjanika koji kopljem ubija velikog zmaja koji je napao prestrašenu žensku osobu, motiv zmaja u krugu, djedovski štap i simbol za koji je moguće pretpostaviti da se radi o nekoj vrsti simetrično postavljenih spirala sa ručkama. Stećci su fino obrađeni, dijelom utonuli u zemlju i prevrnuti.
Stanje spomenika
Prahistorijska grobna gomila (tumulus) je kružnog oblika, rađena kombinacijom kamena i zemlje. Nalazi se u sjevernom dijelu lokaliteta, na najvišoj tački, sa promjerom oko 3,5 m. U određenim dijelovima vidljivi su u krug postavljeni kamenčići od 10-30cm. Kamenje je iste vrste u cijelom obimu tumulusa. Sa istočne strane prolazi lokalni makadamski put. U dijelovima koji su niži i bliži zemlji gomila je obrasla travom, dok se oko nje nalazi nisko rastinje i veće drveće. Osim kamena koji je postavljan u kružnom toku, na vrhu se ne primjećuju bilo koji drugi ostaci grobnice.
Stećak br. 1 – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, fino obrađen, utonuo sa zapadne čeone strane, obrastao mahovinom i lišajevima, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 127x40x40 cm; dimenzije postolja su: 60x50x14 cm.
Stećak br. 2 – sljemenjak bez ukrasa, fino obrađen, utonuo i nagnut na bočnu sjevernu stranu, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 104x44x35 cm.
Stećak br. 3 – sljemenjak, ukrašen, obrastao mahovinom i lišajevima, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 172x52x44 cm.
Na zapadnoj čeonoj strani nalazi se motiv dvostruke spirale rađene tehnikom udubljivanja. Ispod krovne plohe, dužinom južne bočne strane, pruža se dvostruka cik-cak spirala, također rađena tehnikom udubljivanja. Na istočnoj čeonoj strani nalazi se motiv za koji se može pretpostaviti da se radi o nekoj vrsti simetrično postavljenih spirala sa ručkama.
Stećak br. 4 – ploča sa postoljem i sa ukrasom, obrasla mahovinom, lišajevima i niskim rastinjem, orijentirana u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 180x57x30 cm.
Na gornjoj površini, na zapadnoj strani nalazi se motiv vodenice, rađen tehnikom udubljivanja.
Stećak br. 5 – ploča, većim dijelom utonula, obrasla mahovinom i lišajevima, orijentirana u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 150x43x4 cm.
Stećak br. 6 – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, obrastao mahovinom i lišajevima, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 140x38x44 cm; dimenzije postolja su: 165x55x8cm.
Stećak br. 7 – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, obrastao mahovinom, lišajevima i rastinjem, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 175x54x53 cm; dimenzije postolja su: 194x65x2 cm.
Stećak br. 8 – ploča bez ukrasa, utonula sa sjeverne strane, obrasla mahovinom i lišajevima, orijentirana u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 175x68x6 cm.
Stećak br. 9 – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, obrastao mahovinom, lišajevima i rastinjem, skliznuo niz odron i oboren na jugoistočnu bočnu stranu, zbog čega nije in situ, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 161x39x81 cm; dimenzije postolja su: 200x60x30 cm.
Stećak br. 10 – sanduk bez postolja, ukrašen, fino obrađen, obrastao mahovinom i lišajevima, prevrnut na južnu bočnu stranu, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 187x70x80 cm.
Na istočnoj čeonoj strani nalazi se motiv zmaja u krugu, na zapadnoj čeonoj strani motiv polumjeseca, čiji su kraci okrenuti prema donjem dijelu stećka, a u sredini se nalazi jabuka. Iznad polumjeseca nalazi se obična bordurano tordirano uže. Na sjevernoj bočnoj strani nalazi se figuralna predstava. Konjanik svojim kopljem ubija velikog zmaja koji je napao žensku osobu. Na gornjoj površini stećka nalazi se motiv djedovskog štapa.
Stećak br. 11 – sanduk bez postolja i ukrasa, obrastao mahovinom, lišajevima i rastinjem, oštećen sa istočne čeone strane, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 155x104x54 cm.
Stećak br. 12 – ploča bez postolja i ukrasa, utonula, orijentiran u pravcu sjever – jug; dimenzije stećka su: 162x64x18 cm.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području općine Višegrad kao spomenik III kategorije uvršten je 31 lokalitet nekropola sa stećcima (1015 stećaka) bez preciznije identifikacije(12).
U dopisu Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta od 27. septembra 2011. godine, Nekropola stećaka Raonići u naselju Kaoštice nije evidentirana, ali se u istom naselju nalazi: „Nekropola stećaka Čaplja, Kaoštice, Višegrad. Srednjovjekovna nekropola stećaka. Sačuvano 15 stećaka.“
Navedeno dobro nije bilo upisano u Registar spomenika kulture Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Istraživačke radove u smislu popisa i obilaženja lokacija na području općine Višegrad vršio je Šefik Bešlagić(13).
Natpis Juraja iz Kaoštice kod Međeđe, obradili su: dr. Truhelka, Ćiro. “Bosančica, prinos bosanskoj paleografiji”, Glasnik Zemaljskog Muzeja u Bosni i Hercegovini, knjiga IV. Sarajevo: 1889, 77; Vego, Marko. “Novi i revidirani srednjovjekovni natpisi iz Bosne”, Naše starine XIV-XV, Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture prirodnih znamenitosti i rijetkosti Bosne i Hercegovine. Sarajevo: 1981, 55.
Konzervatorsko – restauratorski radovi nisu preduzimani.
5. Sadašnje stanje dobra
Uvidom na licu mjesta, 12. novembra 2011. godine, ustanovljeno je sljedeće:
- Prahistorijska grobna gomila (tumulus) u dijelovima koji su niži i bliži zemlji obrasla je niskom travom, dok se oko nje nalazi nisko trnje, rastinje i veće drveće.
- Na čitavoj gomili uočljivi su nanosi mahovine, na kojoj počinje da buja vegetacija (niska trava).
- Stećci su izloženi ubrzanom propadanju usljed nedostatka redovnog održavanja, pojedini su oštećeni, prevrnuti i dijelom utonuli u zemlju, prekriveni su biljnim organizmima (lišajevi i mahovina).
- Područje nekropole sa oživljavanjem vegetacije obrasta travom, niskim i visokim rastinjem, što dodatno uzrokuje razaranje stećaka.
- Stećak br. 9 je skliznuo prema putu i prevrnut je na bočnu stranu, također i stećak broj 10. je prevrnut na bočnu stranu, moguće da je ukrašen i sa južne bočne strane.
6. Specifični rizici
- vandalizam – prevrtanje stećaka,
- dezintegracija lokaliteta zbog dugogodišnjeg neodržavanja,
- nepovoljni uticaji atmosferilija,
- samonikla vegetacija.
III - ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:
A) Vremensko određenje
B) Historijska vrijednost
C) Umjetnička i estetska vrijednost
i. Kvalitet obrade
ii. Kvalitet materijala
iii. Proporcije
v. Vrijednost detalja
D) Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)
i. Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim historijskim periodima
iv. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru
E) Simbolička vrijednost
ii. Sakralna vrijednost
iii. Tradicionalna vrijednost
v. Značaj za identitet grupe ljudi
G) Izvornost
i. Oblik i dizajn
ii. Materijal i sadržaj
iii. Namjena i upotreba
iv. Tradicija i tehnike
v. Položaj i smještaj u prostoru
H) Jedinstvenost i reprezentativnost
i. Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila
Sastavni dio ove odluke su:
- Imovinsko-vlasnička dokumentacija
- Dopis Odjeljenja za prostorno uređenje i stambeno-komunalne djelatnosti općine Višegrad, broj: 05-624-4/11 od 12. 10. 2011. godine, kojim je Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika dostavljena kopija katastarskog plana br. 21.15/952.1-3-234/11 od 03. 10. 2011. godine, fotodokumentacija i obavještenje da za katastarsku općinu Kaoštice ne postoje zemljišne knjige.
- Dokumentacija o prethodnoj zaštiti dobra
- Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj: 07-40-4-4071-1/11, od 27. 09. 2011. godine, kojim su Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika dostavljeni podaci o evidenciji i statusu prethodne zaštite Nekropola stećaka u naselju Kaoštice, općina Višegrad.
- Dopis Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske, broj: 07/1.20/624-648-1/2011 od 28. 09. 2011. godine, kojim obavještava Komisiju za očuvanje nacionalnih spomenika da ne raspolaže podacima i dokumentacijom koja se odnosi na Nekropolu stećaka Raonići u naselju Kaoštice, općina Višegrad.
- Fotodokumentacija
- fotografije postojećeg stanja dobra snimljene su 12. 11. 2011. godine; fotografisao: histroičar Zijad Halilović (fotografirano digitalnim fotoaparatom Canon EOS 450D).
- Tehnička dokumentacija:
- tehnički snimci postojećeg stanja dobra (skica nekropole, snimak spomenika), dana 12. 11. 2011. godine, mjerili i snimali: Zijad Halilović, historičar – saradnik za arheologiju i Andrew Lawler, postdiplomac u Raymond Lemaire međunarodnom centru za konzervaciju (Raymond Lemaire International Centre for Conservation), KU Leuven, Belgija, volonter u Komisiji. Plan nekropole R 1:200 izradila je Amra Sarić dipl. ing. arhitekture, vanjski saradnik za tehničko snimanje spomenika u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.
Korištena literatura
U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
1889. Dr. Truhelka, Ćiro. „Bosančica, prinos bosanskoj paleografiji“, Glasnik Zemaljskog Muzeja u Bosni i Hercegovini, knjiga IV. Sarajevo: 1889.
1971. Bejtić, Alija. „Rudo i rudski kraj kroz vijekove“, u: Separat iz knjige Rudo – spomenica povodom 30-godišnjice Prve proleterske brigade. Sarajevo: 1971.
1971. Bešlagić, Šefik. Stećci, kataloško-topografski pregled. Sarajevo: Veselin Masleša, 1971.
1980. Grupa autora. Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza b – valorizacija, prirodne i kulturno-historijske vrijednosti. Sarajevo: Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo, 1980.
1981. Vego, Marko. “Novi i revidirani srednjovjekovni natpisi iz Bosne”, Naše starine XIV-XV, Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture prirodnih znamenitosti i rijetkosti Bosne i Hercegovine. Sarajevo: 1981.
1982. Šefik, Bešlagić. Stećci – kultura i umjetnost. Sarajevo: Veselin Masleša, 1982.
1982. Hazim, Šabanović. Bosanski pašaluk – postanak i upravna podjela. Sarajevo: Svjetlost, 1982.
1988. Borivoj Čović. “Zaspa“, u: Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, tom I. Sarajevo: Zemaljski muzej u Sarajevu, 1988.
1988. Borivoj Čović. “Tumulus“ u: Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, tom I, (ur. Borivoj Čović). Sarajevo: Zemaljski muzej u Sarajevu, 1988.
2003. Miloš D. Miškanović. “Karta identifikovanih naselja zemlje Pavlovića prema popisu iz 1604.“, u: Zemlja Pavlovića srednji vijek i period turske vladavine, Zbornik radova (ur. Milan Vasić). Banja Luka, Srpsko Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske i Univerzitet Srpsko Sarajevo, 2003.
Opširnije podatke o prahistorijskim tumulusima na području Bosne i Hercegovine vidjeti u odluci Komisije o proglašenju Grupa spomenika – šest prahistorijskih grobnih gomila (tumulusa) u Gomiljanima, općina Trebinje, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, broj: 02-2-38/2008-7 od 28. 03 - 01. 04. 2008. godine (Službeni glasnik BiH, broj 60/08) i na web adresi Komisije: http://www.kons.gov.ba.
Google earth, preuzeto dana 13. 11. 2011. godine.
GPS Magelan professional, preuzeto dana 12. 11. 2011. godine.
(1) Google earth, preuzeto dana 13. 11. 2011. godine.
(2) GPS Magelan professional, preuzeto dana 12. 11. 2011. godine.
(3) Zaspa – narodni naziv za poseban oblik prahistorijskog tumulusa u zapadnoj Bosni. U novije vrijeme se gubi i zamijenjen je nazivima (humka, unjka, crkvina, glavica i sl.), ali uz još očuvanu tradiciju da se radi o zasutoj crkvi. U pitanju su obično tumulusi nasuti zemljom ili mješavinom zemlje i pijeska, ponekad i kamena, većih dimenzija, visine i do 10 m. Prvi ih je zabilježio F. Fiala (1896. godina). Poznatije su: Zaspa u Benkovcu kod Bosanske Krupe, Crkvina u Johovici kod Bosanskog Novog, Glavica (Hunjka) u Rejzovićima kod Ključa i Humka u Kljevima kod Sanskog Mosta. Okvirna datacija je bronzano i željezno doba (XVIII – III st. p.n.e.); Borivoj Čović, “Zaspa“ u: Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, tom I, Sarajevo: Zemaljski muzej u Sarajevu, 1988, 190.
(4) Borivoj Čović, “Tumulus“ u: Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, tom I, (ur. Borivoj Čović), Sarajevo: Zemaljski muzej u Sarajevu, 1988, 173.
(5) Opširnije podatke o prahistorijskim tumulusima na području Bosne i Hercegovine vidjeti u odluci Komisije o proglašenju Grupa spomenika – šest prahistorijskih grobnih gomila (tumulusa) u Gomiljanima, općina Trebinje, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, broj: 02-2-38/2008-7 od 28. 03 - 01. 04. 2008. godine (Službeni glasnik BiH, broj 60/08) i na web adresi Komisije: http://www.kons.gov.ba.
(6) Bejtić, Alija, “Rudo i rudski kraj kroz vijekove”, u: Separat iz knjige Rudo – spomenica povodom 30-godišnjice Prve proleterske brigade, Sarajevo: 1971, 185, 186.
(7) Bejtić, isto, 186.
(8) Hazim, Šabanović, Bosanski pašaluk – postanak i upravna podjela, Sarajevo: Svjetlost, 1982, 131.
(9) Marko, Vego, “Novi i revidirani srednjovjekovni natpisi iz Bosne“, Naše starine XIV-XV, Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture prirodnih znamenitosti i rijetkosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo: 1981, 55.
(10) Marko, Vego, “Novi i revidirani srednjovjekovni natpisi iz Bosne“, Naše starine XIV-XV, Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture prirodnih znamenitosti i rijetkosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo: 1981, 55.
(11) Miloš d. Miškanović, “Karta identifikovanih naselja zemlje Pavlovića prema popisu iz 1604.“, u: Zemlja Pavlovića srednji vijek i period turske vladavine, Zbornik radova (ur. Milan Vasić), Banja Luka, Srpsko Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske i Univerzitet Srpsko Sarajevo, 2003, 2-3 i 611-613.
(12) Grupa autora, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza b – valorizacija, prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Sarajevo: Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo, 1980, 51.
(13) Bešlagić, Šefik, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo: Veselin Masleša, 1971, 255-260;
|
