početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Hadžibegova kuća (kuća Ljubović Hasanbega), stambena graditeljska cjelina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

 

Objavljeno u “Službenom glasniku BiH”, broj 92/11.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6. do 9. septembra 2011. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Stambena graditeljska cjelina – Hadžibegova kuća (kuća Ljubović Hasanbega) u Zvorniku proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se sastoji od kuće, avlije, avlijskog zida i voćnjaka.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru koji obuhvata k.č. 1977, 1978, 1979 i 1980 (novi premjer), što odgovara k.č. 8/28, 8/37 i 8/38 (stari premjer), z.k. uložak br. 4401, 5599 i 4270, k.o. Zvornik, opština Zvornik, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene u skladu sa Aneksom 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 9/02, 70/06 i 64/08).

 

II

 

Vlada Republike Srpske dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Komisija) utvrdiće tehničke uslove i obezbijediti finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

           

Na  prostoru definisanom u tački I stav 3. ove odluke utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-          dozvoljeni su istraživački radovi, radovi konzervacije i restauracije, radovi koji će da obezbijede održivu upotrebu objekta, te radovi kojima je cilj prezentacija nacionalnog spomenika, uz odobrenje ministarstva Republike Srpske nadležnog za prostorno uređenje i stručno nadziranje službe zaštite nasljeđa na nivou Republike Srpske;

-          objekat se može koristiti u stambene, obrazovne i kulturne svrhe, odnosno na način koji neće ugroziti integritet objekta i njegovo značenje u strukturi grada.

 

Radi hitne zaštite nacionalnog spomenika, propisuju se sljedeće mjere:

-          izvršiti ispitivanje i statičku analizu konstruktivnih dijelova objekta;

-          izvršiti statičku konsolidaciju objekta i sanaciju konstruktivnih dijelova uz upotrebu tradicionalnih materijala i istih tehnoloških postupaka, u najvećoj mogućoj mjeri;

-          zaštititi objekat od negativnih spoljnih uticaja.

 

Na susjednim parcelama koje graniče sa zaštićenim prostorom (k.č. 1972,1973,1975,1976 i 1982) dozvoljena je rekonstrukcija postojećih objekata uz zadržavanje postojećih gabarita i visina. Moguća je interpolacija stambenih objekata najveće dozvoljene spratnosti P+1, odnosno najveće dopuštene visine cca 6,50 m do krovnog vijenca.

 

IV

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti u dijelu u kojem su suprotni odredbama ove odluke.

 

V

 

Svako, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i opštinske službe, suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili dovedu u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI

 

Ova odluka dostaviće se Vladi Republike Srpske, ministarstvu Republike Srpske nadležnom za  prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite nasljeđa na nivou Republike Srpske i opštinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II – V ove odluke, te nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web stranici Komisije  (http://www.kons.gov.ba).

 

VIII

 

Prema članu V stav 4 Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku BiH“.

 

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

 

Broj: 06.2-2.3-77/11-28

7. septembra 2011. godine

Sarajevo

 

Predsjedavajuća Komisije

Ljiljana Ševo

 

O b r a z l o ž e nj e

 

I – UVOD

Na osnovu člana 2. stav 1. Zakona o sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to dobro podnesen zahtjev.

Komisija je, dana 17.12.2003. godine, primila prijedlog/peticiju od Senada Čikarića, opunomoćenika vlasnice objekta Fatime Čikarić, za proglašenje Hadžibegove kuće  u Zvorniku nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila sprovođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

Izjava o značaju dobra

Objekat Hadžibegove kuće u Zvorniku predstavlja jedan od rijetko sačuvanih primjera tradicionalne stambene arhitekture sa početka XIX vijeka u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Vrijednost  narodnog graditeljstva ogleda se kako po načinu gradnje tako i po upotrebi prirodnih materijala, orijentaciji objekta, plasmanu na terenu i rasporedu prostorija.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

U toku vođenja postupka izvršen je uvid u:

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis, arhitektonski snimak i fotografije;

-          uvid u sadašnje stanje dobra;

-          kopiju katastarskog plana;

-          zemljišno-knjižni izvadak; 

-          istorijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korišćene dokumentacije u okviru ove odluke.

 

Prema odredbi  člana V stav 2.  Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 37. Poslovnika o radu Komisije, prije donošenja konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, Komisija će pružiti mogućnost vlasniku predloženog nacionalnog spomenika, podnosiocu peticije, institucijama nadležnim za očuvanje nasljeđa, stručnim i naučnim institucijama, stručnjacima i naučnicima, kao i drugim zainteresovanim licima da iznesu svoje stavove.

U skladu s tim, Komisija je dopisom broj: 06.2-35.2-8/11-73 od 30.05.2011. zatražila dostavljanje dokumentacije i stavova u vezi sa proglašenjem Stambene graditeljske cjeline – Hadžibegove kuće (kuća Ljubović Hasanbega) u Zvorniku nacionalnim spomenikom, od: Senada Čikarića, opunomoćenika vlasnice Fatime Čikarić; Opštine Zvornik, načelnika opštine, Organ uprave nadležan za poslove urbanizma i katastra; Zemljišno-knjižnog ureda Opštinskog suda Zvornik; Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske; Republičkog zavoda za zaštitu Kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske; Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta.

Nakon toga, Komisiji je dostavljena sljedeća dokumentacija:

-          Dopisom broj 06.2-36.1-7/11-97 od 26.08.2011. godine;

-          Kopija katastarskog plana broj 13, Razmjera 1:10 000, izdata od strane Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, područna jedinica Zvornik od 15.08.2011. godine;

-          Posjedovni list broj 160/0, izdat od strane Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, područna jedinica Zvornik od 15.08.2011. godine;

-          Osnovni sud u Zvorniku dopisom broj 083-0-Nar-Rz-11-001766 od 26.08.2011. godine dostavljeni su Zemljišnoknjižni uložci za zemljišne parcele k.č. broj: 1977, 1978, 1979 i 1980 (novi premjer), što odgovara k.č. broj: 8/28, 8/37 i 8/38 (stari premjer); z.k. izvadak broj: 4401, 5599 i 4270, katastarska opština Zvornik, opština Zvornik, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

 

Na osnovu uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno   je sljedeće: 

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Grad Zvornik se nalazi sjevero-istočnoj Bosni, na lijevoj obali rijeke Drine koja ujedno predstavlja granicu između Srbije i Bosne i Hercegovine. Smješten je na istočnim obroncima planine Majevice na nadmorskoj visini od 146 metara. Zvornik ima povoljan položaj jer se tu ukrštaju putevi koji vode prema Sarajevu, Beogradu,  Bijeljini i Tuzli. Zvornik se nalazi 74 km južno od ušća Drine u Savu i 53 km je udaljen od Srebrenice.

Stambena graditeljska cjelina Hadžibegova kuća nalazi se u ulici Filipa Kljajića broj 216 u naselju Hrid, jednom od najstarijih zvorničkih naselja, koji je smješten na padini ispod Starog grada.

U neposrednoj blizini Hadžibegove kuće izgrađeni su i drugi individualni stambeni objekti, spratnosti prizemlje+sprat+potkrovlje. 

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvata k.č. broj: 1977, 1978, 1979 i 1980 (novi premjer), što odgovara k.č. broj: 8/28, 8/37 i 8/38 (stari premjer); z.k. izvadak broj: 4401, 5599 i 4270, katastarska opština Zvornik, opština Zvornik, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Istorijski podaci

Zvornik se prvi put spominje u jednom dubrovačkom dokumentu iz 1412. godine, i to pod imenom Zvonik(1). Pod današnjim nazivom Zvornik se prvi put spominje 1519. godine(2).

U vrijeme srednjovjekovne Bosanske države, zbog svog geografskog položaja, Zvornik je imao važan strategijski, komunikacijski i privredni značaj. U vrijeme  srpskih despota (1433. godine) Zvornik gubi raniji značaj, a od 1433. godine pa do pada Despotovine 1459. godine Zvornik je bio u sastavu Srbije.

Nema tačnih podataka o nastanku zvorničkog Starog grada. Pretpostavlja se da je sagrađen krajem XIII ili početkom XIV stoljeća. Stari grad je sagrađen na teško pristupačnom planinskom masivu Mladjevcu, na izlazu Drine iz klisure u plodnu ravnicu, gdje se kasnije razvilo podgrađe. Stari grad se sastojao od Gornjeg, Srednjeg i Donjeg grada. U vrijeme Osmanskog carstva Stari grad je znatno proširen i dograđen, kao i u vrijeme austrougarske vladavine. Kako je Zvornik bio pogranično mjesto prema Srbiji, Stari grad je zbog prirodno zaštićenog položaja i blizine važnih saobraćajnica imao odbrambeni karakter sve do 1918. godine.

Podgrađe pod imenom Podzvonik (današnji grad Zvornik), formiralo se početkom XV stoljeća van zidina starog grada, sjeverno od zvorničke tvrđave. Najveći privredni uspon podgrađe (Zvornik) doživljava u srednjem vijeku, u prvoj polovini XV stoljeća (predosmanski period). Uporedo sa privrednim razvojem, tadašnji Zvornik dobija odlike gradskog naselja koje ima cca 2000 stanovnika i ubraja se u evropske gradove srednje veličine. Na području srednjovjekovne Bosne Fojnica, Zvornik i Visoko su bili trgovački centri i u njima su se razvile najveće dubrovačke kolonije. Blizina Srebrenice koja se smatra bosanskim srednjovjekovnim centrom rudarstva, bio je razlog naseljavanju Dubrovčana u Zvornik, posebno njihovih trgovaca koji su izvozili srebro i koji ostaju tu sve do 1432. godine.   

Godine 1423. u dubrovačkim izvorima spominju se samostan i franjevačka Crkva sv. Marije koji su sagrađeni u prvoj polovini XV stoljeća, koje su franjevci napustili oko 1538. godine(3).

Godine 1460. područje Zvornika, Srebrenice i Usore potpada pod osmansku vlast. Na teritoriji srednjovjekovne Bosne Osmanlije formiraju tri administrativno-vojne jedinice Koji se nazivaju sandžaci, i to: Bosanski (1463. godine), Hercegovački (1470. godine) i Zvornički (1480. godine) koji je ukinut 1851. godine. Prvi poznati zvornički sandžak-beg bio je Bali-beg. Zvornička kapetanija je osnovana polovinom XVI stoljeća i osim Starog grada Zvornika pripadao joj i grad Kušlat. Svi zvornički kapetani bili su iz porodice Fidahića.

U Gornjem gradu zvorničke tvrđave bila je podignuta džamija Mehmeda II el-Fatiha, nastala između 1460. i 1480. godine. Oko džamije se razvila stambena četvrt koja se nazivala Mahala džamije sultana Mehmeda-hana. U mahali su bili dućani, magacin hrane i čatrnja. U Donjem gradu bila je podignuta džamija koja se nalazila do Carske kapije.

U doba austrougarske vladavine (1878-1918) Zvornik doživljava privredni napredak, postao je kotarski centar sa razvijenim zanatstvom i trgovinom.

Hrid je jedna od najstarijih mahala u Zvorniku i jedno od prvih naselja koje su nastale izvan zidina Starog grada. Naselje je nastalo u prvoj polovini XVI stoljeća na uskom pojasu između Drine na istoku i stjenovitih planina (hridina) na zapadu po čemu je i dobio ime. Naselje obuhvata prostor između Donjeg grada i centra Zvornika u kojem je 1955. godine bilo 37 kuća sa cvijetnim avlijama i baščama gdje je uspijevalo voće i povrće. U osmanskom periodu, na obali Drine bilo je pristanište drinskih lađa. Na Drini iznad Hukova bila je smještena hriđanska vodenica koja je bila u funkciji do 1950. godine, a iznad nje je bilo kupalište Zelenac.

U mahali Hrid je bila izgrađena Hadži Durgutova džamija, jedna od najstarijih džamija izvan Starog grada. Bila je od drveta i srušena je 1948. godine.

U mahali Hrid je od polovine XVI stoljeća bilo sjedište zvorničkih kapetana.

Nema tačnih podataka o vremenu nastanka Hadžibegove kuće. Prema podacima Zavoda za zaštitu i korišćenje kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Tuzlanskog kantona objekat je izgrađen sredinom XVIII stoljeća. Međutim, tipologija objekta (kuća sa prepustom) upućuje da je objekat izgrađen početkom XIX stoljeća. Objekat predstavlja primjer narodnog graditeljstva kako po načinu gradnje tako i po upotrebi prirodnih materijala.

 

2. Opis dobra

Stambena graditeljska cjelina – Hadžibegova kuća (kuća Ljubović Hasanbega) u Zvorniku sastoji od: kuće, avlije, avlijskog zida i voćnjaka. Nalazi se u naselju Hrid, jednom od najstarijih zvorničkih naselja, koje je smješteno na padini ispod  Starog grada.

Ulaz u cjelinu je ostvaren preko pristupnog puta koji se odvaja od glavnog puta (ulica Svetog Save) paralelnog sa rijekom Drinom.

Objekat je izgrađen na strmom terenu tako da je prema pristupnom putu izgrađen kameni potporni zid visine cca 1,5 m i dužine cca 15,0 m. Na južnoj strani od objekta, na istoj visinskoj koti, nalazi se avlija koja se danas koristi za uzgoj povrća.

Hadžibegova kuća u Zvorniku je samostojeći objekat koji pripada tipu kuće na sprat(4). U Zvorniku su od strane Zavoda za zaštitu i korišćenje kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Tuzla (maj 1991) bile evidentirane tri spratne kuće, među kojima je i kuća Ljubović Hasanbega (Hadžibegova kuća). Ovaj tip kuće najčešće se susreće u gradu. Karakteriše ga veliki broj prozora na spratu koji je proširen doksatnim prepustom u odnosu na prizemlje. U prizemlju se nalazi manji broj prozorskih otvora.

Objekat je dužom stranom orijentisan u pravcu sjever-jug. Ulaz u objekat nalazi se na južnoj strani. Na sjevernoj i južnoj strani objekta nalaze se dvije parcele koje se koriste kao bašte, a na zapadnoj strani je veća parcela koja je u padu i koja se koristi kao voćnjak. Zapadno je padina obrasla šumom na čijem vrhu se nalazi Stari grad.  

Kuća ima pravougaonu osnovu, čije vanjske dimenzije iznose cca 10,25X8,25 m (gabariti prizemlja). Vanjske dimenzije sprata iznose cca 10,25X8,90 m. Dužinom čitave istočne fasade nalazi se istak (doksat) čija širina iznosi cca 65 cm. Doksat je sa vanjske strane obložen drvenim letvama.

U prizemlju objekta se nalaze četiri prostorije, od kojih su dvije imale zajedničko ognjište, a ostale dvije su služile kao ostava. Drvenim stepeništem bila je omogućena komunikacija između prizemlja i sprata.  

Sprat je imao isključivo stambenu namjenu. Na spratu su se nalazile četiri prostorije. Prostorije smještene na istočnoj strani imale su kupatila (hamame).

Temelji i zidovi prizemlja su izrađeni od lomljenog kamena čija debljina iznosi cca od 66 do 91 cm. Zidovi sprata su izrađeni u bondruk sistemu koji ima drvenu konstrukciju i ispunu od šepera, (debljine zidova iznosi cca 18 cm).

Međuspratna konstrukcija objekta je drvena, s tim da je visina prostorija u prizemlju cca 3,0 m a na spratu cca 2,5 m. Krov objekta je bio četverovodini, a krovna konstrukcija je bila izrađena od drveta sa pokrovom od ravnog crijepa. 

Na istočnoj fasadi objekta, na spratu, nalazi se sedam dvokrilnih drvenih prozorskih otvora širine cca 110 cm, a u prizemlju četiri manja otvora širine cca 61 cm na kojima se nalaze demiri.

Na zapadnoj strani od kuće smješten je voćnjak (šljivik) i vidikovac sa kojeg se pruža širok pogled na rijeku Drinu i okolna mjesta. Zapadno od voćnjaka je strma padina obrasla šumom, na čijem vrhu se nalazi Stari grad Zvornik. Postoji šumski put kojim se može doći do Starog grada, ali vrlo otežano.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Tuzla, u Elaboratu iz 1991. godine pod nazivom Kulturno-istorijsko i prirodno nasljeđe opštine Zvornik, daje prijedlog-Prijavu (karton) za registrovanjem objekata za koje se može pretpostaviti da imaju svojstva kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa. Kuća Ljubović Hasanbega u ulici Filipa Kljajića broj 214 u Zvorniku ima ambijentalnu vrijednost i registrovan je kao objekat III kategorije.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Zavod za zaštitu i korišćenje kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Tuzla, u Elaboratu iz 1991. godine u Prijavi (kartonu) za Kuću Ljubović Hasanbega konstatuje da je stanje objekta loše (dotrajala drvenarija i pokrov, restauracija fasade i enterijera kao i predlaže pravnu zaštitu objekta).

 

5. Sadašnje stanje dobra

Objekat Hadžibegova kuća u Zvorniku je u ruševnom stanju. Prije nekoliko mjeseci je došlo do potpunog obrušavanja krovne konstrukcije. Zapadni zidovi sprata nedostaju kao i međuspratna konstrukcija. Prizemni zidovi objekta su relativno sačuvani. Istočna fasada objekta je građevinski u najboljem stanju. Prisutne su brojne pukotine u zidovima objekta koje se mogu okarakterisati kao konstruktivne pukotine, koje mogu ugroziti stabilnost zidova i objekta u cjelini. Nedostaju krila prozora i vrata, podovi su devastirani.

 

6. Specifični rizici

Ukoliko se ne izvrše hitne mjere zaštite (zaštita zidova od uticaja atmosferalija folijom za pokrivanje), objektu prijeti potpuno urušavanje.

 

III -  ZAKLJUČAK

Primjenjujući kriterijume za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku Kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijumima:

A.         Vremensko određenje

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Kvaliteta obrade

ii.          Kvaliteta materijala

iii.         Proporcije

iv.         Kompozicija

v.          Vrijednost Konstrukcije

D.         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

i.          Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

E.         Simbolička vrijednost

i.          Tradicionalna vrijednost

F.         Ambijentalna vrijednost

i.          Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline

ii.          Značenje u strukturi i slici grada

iii.         Objekt ili skup objekata je dio cjeline ili područja

G.         Izvornost

i.          Materijal i sadržaj

ii.          Namjena i upotreba

iii.         Tradicija i tehnike

iv.         Položaj i smještaj u prostoru

v.          Duh i osjećanja

H.         Jedinstvenost i reprezentativnost

 

Sastavni dijelovi ove odluke su:

-          Imovinsko – pravna dokumentacija:

-         Izvod iz posjedovnog lista broj 160/0 izdato od strane Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, područna jedinica Zvornik od 15.08.2011. godine.

-         Kopija katastarskog plana broj 13, Razmjera 1:10 000, izdata od strane Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, područna jedinica Zvornik od 15.08.2011. godine.

-         Zemljišnoknjižni izvadak za zemljišne parcele k.č. broj: 1977, 1978, 1979 i 1980 (novi premjer), što odgovara k.č. broj: 8/28, 8/37 i 8/38 (stari premjer).

-         Z.k. izvadak broj: 4401, 5599 i 4270, katastarska opština Zvornik, opština Zvornik, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

-          Fotodokumentacija:

-         Fotografije postojećeg stanja snimljene Hadžibegove kuće u Zvorniku snimljene su u maju i avgustu mjesecu 2011. godine od strane saradnica u Komisiji.

-          Tehnička dokumentacija:

-         Tehničke snimke postojećeg stanja Hadžibegove kuće u Zvorniku (osnova prizemlja, osnova sprata, podužni i poprečni presjek, četiri fasade u razmjeri 1:50) izradila je pripravnica u Komisiji Milka Grujić, dipl. ing.arh.

 

Korišćena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja istorijskog spomenika Hadžibegova kuća u Zvorniku nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, korišćena je sljedeća literatura:

           

1952.    Kreševljaković, Hamdija. Prilozi povijesti bosanskih gradova pod turskom upravom, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom II/1951. Sarajevo: 1952, 119-184.

 

1953.    Kreševljaković, Hamdija. “Stari bosanski gradovi”, Naše starine I. Sarajevo: 1953, 7-45.

 

1955.    Dinić, Mihailo. Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni, I deo. Beograd: 1955.

 

1955.    Mazalić, Đoko. “Zvornik (Zvonik) stari grad na Drini”, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine X. Sarajevo: 1955, 73-116. 

 

1956.    Mazalić, Đoko. “Zvornik (Zvonik) stari grad na Drini (Kraj)”, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine XI. Sarajevo: 1956, 97-118.

 

1961.    Kovačević-Kojić, Desanka. “Zvornik u srednjem vijeku”, Godišnjak Društva istoričara BiH XVI. Sarajevo: 1961, 19-35.

 

1970.    Handžić, Adem. “Zvornik u drugoj polovini XV i XVI vijeka”, Godišnjak Društva istoričara BiH XVIII. Sarajevo: 1970, 141-196.

 

1978.    Kovačević-Kojić, Desanka. Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države. Sarajevo: 1978.

 

1979.    Čelebi, Evlija. Putopis, priredio Hazim Šabanović. Sarajevo: IRO "Veselin Masleša", 1979. 

 

1991.    Kreševljaković, Hamdija. Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Izabrana djela I. Sarajevo: "Veselin Masleša", 1991.

 

(1) Kovačević, Kojić, dr Desanka, „Naselja srednjovjekovne bosanske države“, Sarajevo: 1978, 348.

(2) Vego, Marko, “Naselja bosanske srednjovjekovne države“, Sarajevo: 1957, 142.

(3) Handžić, Adem, „Zvornik u drugoj polovini XV i XVI vijeka“, Godišnjak Društva istoričara BiH XVIII, Sarajevo: 1970, 141-196.

(4) Zavod za zaštitu i korišćenje kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Tuzla, maj 1991. godine, Elaborat, Kulturno - istorijsko i prirodno nasljeđe opštine Zvornik, 155.



Hadžibegova kućaHadžibegova kuća, stara fotografijaHadžibegova kuća, stara fotografijaJugoistočna fasada
Pogled sa juga na Hadžibegovu kućuSjeveroistočna fasada, detaljProzorUlaz
UnutrašnjostUnutrašnjost - prizemljeUnutrašnjost - sprat 


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: