Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u “Službenom glasniku BiH”, broj 102/11.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6. do 9. septembra 2011. godine, donijela je
O D L U K U
I
Historijska građevina – Župna crkva Bezgrešnog začeća u Vidošima, općina Livno, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik sastoji se od objekta crkve i pokretnog naslijeđa koji čine glavni oltar i dvije slike Gabrijela Jurkića.
Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 421/1 i 421/2, posjedovni list broj 346, z.k. uložak broj 41, k.o. Smrićani, općina Livno, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Službenе novine Federacije BiH, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).
II
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
I stepen zaštite primjenjuje se na Glavni oltar i dvije slike Gabrijela Jukića (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe). U tom stepenu utvrđuju se sljedeće mjere:
- Vlada Federacije osigurat će odgovarajuće fizičke i tehničke uvjete za čuvanje pokretnog naslijeđa;
- sve intervencije na pokretnom naslijeđu treba izvršiti stručno lice, uz elaborat koji odobrava federalno ministarstvo nadležno za kulturu (u daljnjem tekstu: ministarstvo nadležno za kulturu) i stručni nadzor službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);
- izlaganje i ostali vidovi prezentacije pokretnog naslijeđa na području Bosne i Hercegovine vršit će se na temelju uvjeta koje utvrdi ministarstvo nadležno za kulturu;
- nadzor nad provođenjem mjera zaštite pokretnog naslijeđa vrši ministarstvo nadležno za kulturu.
II stepen zaštite primjenjuje se na objekat Župne crkve. U tom stepenu utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
- dopuštena je adaptacija prostora u cilju prilagođavanja prostora potrebama (instalacije grijanja i drugi radovi vezani za enterijer) pod uvjetom da se sačuvaju stilske karakteristike objekta i uz prethodno pribavljanje odobrenja federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljem tekstu: ministarstvo nadležno za prostorno uređenje) i stručni nadzor nadležne službe zaštite;
- dopuštena je izmjena enterijera na način da originalna konstrukcija ostane sačuvana, uz prethodno pribavljanje odobrenja ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite.
IV
Iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.
Izuzetno od odredbe stava 1. ove tačke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini, odnosno ako se procijeni da se konzervacija u inozemstvu može izvršiti kvalitetnije, brže i jeftinije.
Odobrenje u smislu prethodnog stava daje Komisija, ukoliko nesumnjivo bude utvrđeno da to neće ni na koji način ugroziti pokretno naslijeđe.
Komisija u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija za osiguranje tih uvjeta, te o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.
V
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti u dijelu u kojem su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
VI
Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantonalne i općinske službe, suzdržavat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VII
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, ministarstvu nadležnom za kulturu, nadležnoj službi zaštite i općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tačkama II-VI ove odluke, te nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VIII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.kons.gov.ba).
IX
Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.
X
Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.
Broj: 07.3-2.3-77/11-25
7. septembra 2011. godine
Sarajevo
Predsjedavajuća Komisije
Ljiljana Ševo
O b r a z l o ž e nj e
I – UVOD
Na osnovi člana 2. stav 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to dobro podnesen zahtjev.
Župni ured Vidoši je, dana 19.06.2003. godine, podnio peticiju/prijedlog Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika za proglašenje Župne crkve u Vidošima nacionalnim spomenikom BiH.
U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V stava 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
Izjava o značaju dobra
Župna crkva Bezgrešnog začeća u Vidošima kod Livna je izgrađena pri samom kraju osmanske uprave na teritoriji Bosne i Hercegovine. Dozvola za gradnju je dobijena 1853. godine, a crkva je blagoslovljena 1856. godine. Župna crkva ima veliku ambijentalnu vrijednost vezanu za područje koje čine brdoTušnica i Malo Polje kod Livna. Posebnu likovni kvalitet crkvenog enterijera leži u glavnom oltaru isklesanom u kamenu koji je djelo lokalnog majstora Mate Randića Baje iz 1870. godine. Enterijer je ukrašen sa dvije slike Gabrijela Jurkića Josef Drvodelja i Isus, te Sv. Klement obje iz 1957. godine. Autentična arhitektura crkve je narušena izvođenjem radova u enterijeru tokom druge polovine XX vijeka, ali su zadržani vrijedni dijelovi crkve (proporcije, oblik, dimenzije, stil).
II – PRETHODNI POSTUPAK
U toku vođenja postupka izvršen je uvid u:
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis, arhitektonski snimak i fotografije;
- uvid u sadašnje stanje dobra;
- kopiju katastarskog plana;
- zemljišno-knjižni izvadak;
- historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištene dokumentacije u okviru ove odluke.
Prema odredbi člana V stav 2. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 37. Poslovnika o radu Komisije, prije donošenja konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, Komisija će pružiti mogućnost vlasniku predloženog nacionalnog spomenika, podnosiocu peticije, institucijama nadležnim za očuvanje naslijeđa, stručnim i naučnim institucijama, stručnjacima i naučnicima, kao i drugim zainteresiranim licima da iznesu svoje stavove. U skladu s tim, Komisija je dopisom broj: 06-6-929/03-1, od 12.09. 2003. godine. zatražila dostavljanje dokumentacije i stavova u vezi proglašenja Župne crkve u Vidošima, nacionalnim spomenikom BiH od: Općine, Livno, Organa uprave nadležnog za poslove urbanizma i katastra, Federalnog ministarstva prostornog uređenja i Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta. Nakon toga, Komisiji je dostavljena sljedeća dokumentacija:
- Dopisom br. 06-6-929/03-2, od 24.10.2003. godine izvršena je dostava tražene dokumentacije od strane župnog ureda u Vidošima, općina Livno;
- Dopisom br. 02-35-57/09-18, od 06.07.2009. godine, župni ured u Vidošima je uputio molbu za davanje mišljenja o obnovi enterijera Župne crkve u Vidošima.
Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Župna crkva Bezgrešnog začeća se nalazi u selu Vidoši, udaljenom 6 km južno od Livna. Kod Vidoša se nalazi izvor rijeke Sturbe, koja protiče kroz kotlinu poznatu kao Malo polje. Iznad rijeke prema jugu se izdiže brdo Tušnica. Na tom brdu, na nadmorskoj visini od 833 metra, smještena je župna crkva.
Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 421/1 i 421/2, posjedovni list broj 346, z.k. uložak broj 41, k.o. Smrićani, općina Livno, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Historijski podaci
Najstarija župa u livanjskom kraju nosi naziv Paraecia Cleuna, a kasnije je prozvana Livanjska župa. Od XI do XVIII vijeka je pripadala splitskoj nadbiskupiji, a uspostavljanjem osmanske vlasti sredinom XV vijeka župa je rasformirana. Ponovo je uspostavljena od strane franjevaca koji oživljavaju samostan svetog Ive kraj rijeke Bistrice(1). Godine 1630. u čitavom Livanjskom polju se nalazilo 150 katoličkih obitelji, odnosno 900 članova i 17 svećenika(2).
Tokom XVII vijeka livanjska župa je i dalje pripadala splitskoj nadbiskupiji. Sijelo župe(3) se spominjalo u Mišima, Grgurićima, Čukliću i Vidošima(4). Naziv Vidoši, kao mjesta stalnog prebivališta svećenika livanjske župe, se javlja tokom druge polovine XVII vijeka, kada je udovica Vidošević iz sela Radinčića darovala franjevcima zemljište na kojem su oni podigli kućice sa slamnatim krovovima(5).
Tokom druge polovine XVIII vijeka župa se dijeli na Gornje i Donje polje, a po izvještaju biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine, u Vidošima je bilo 98 odraslih žitelja i 52 djece(6). Zadnje sijelo župe Gornje polje je bilo u Vidošima, te se Vidoši zato drže za nasljednike najstarije župe u livanjskom kraju. Sijelo iz Čuklića u Vidoše je preneseno između 1797. i 1802. godine. Nije jasno kada je Livanjska župa Gornje polje sa sjedištem u Vidošima dobila naziv Župa Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije Vidoši, iako se zna da je župnik u Vidošima fra Anđeo Čurić, 20. avgusta 1882. godine ovjerio dva dokumenta pečatom na kojem stoji Pečat župe Livno Gornje polje(7).
Polovinom 18. vijeka franjevci su u Vidošima izgradili drvenu kolibu koja je služila za obavljanje vjerskih obreda(8). Uz kolibu se nalazio župni stan koji je izgorio 29. aprila 1802. godine zajedno sa crkvenom arhivom(9). Novi župni stan, nazvan stara kapela, izgrađen je od strane fra Mije Čuića iste godine. Fra Lovro Karaula je taj župni stan 1833. godine preuredio u crkvu ozidanu kamenom(10).
U Kraljevoj Sutjesci je 29. aprila 1852. godine održan Kongres franjevačke uprave Bosne Srebrene i tada je odlučeno da se pošalju molbe Sultanu, Svetom Ocu, generalu Franjevačkog reda i Propagandi radi građenja samostana i crkvi(11). Određeno je da se podignu nove crkve u Vidošima, Docu kod Travnika, i Sarajevu, a stare crkve u Kreševu, Kraljevoj Sutjesci i Fojnici određene su za razprostraniti i priinačiti. Na intervenciju Bečkog dvora osmanska uprava je odobrila gradnju crkvi, a u decembru 1852. godine, po naredbi sultana, bosanski valija Huršid-paša određuje inženjera Ešref-efendiju koji je zajedno sa fra Lovrom Karaulom obišao Vidoše januara 1853. godine. U dogovoru s Portom bosanski valija Huršid-paša izdao je već 02. marta 1853. godine bujuruldiju (naredbu) livanjskom mudiru Rašid-begu da mogu započeti radovi na izgradnji crkvi u Livnu i Vidošima(12). U kasnije izdatom fermanu, utvrđeno je da se u Vidošima nalazila crkva dužine 24, širine 11 i visine 9 lakata. Zaključeno je da nije moguće izvršiti proširenje stare, te je odobrena gradnja nove crkve dužine 35, širine 16 i visine 12 lakata(13).
U znak zahvalnosti zbog uspješnih pregovora sa sultanom Abdul-Medžidom i pomoći franjevcima u Bosni i Hercegovini, kamen temeljac crkve u Vidošima je položen dana 18 avgusta 1853. godine, na rođendan Franje Josipa I(14). Dvadesetak dana nakon polaganja kamena temeljca, 7. septembra 1853. godine započeti su radovi na izgradnji crkve(15). Radovi na izgradnji crkve su započeti i većim dijelom završeni dok je župom upravljao fra Bono Jurić Drežnjak(16). Iste godine, uprava Bosne Srebrene je odlučila da se za svaku gradnju crkve odredi poseban arhitekta, a to su bili uglavnom franjevci koji su prethodno plan morali predstaviti samostanskom vijeću. Originalni nacrti župne crkve u Vidošima nisu sačuvani i nije sa sigurnošću utvrđen projektant. Obližnja crkva u Gorici, koja je određena kao stolna crkva krajine je projektovana od strane Franje Moisa iz Splita, dok se pretpostavlja da je župnu crkvu u Vidošima projektovao fra Lovro Karaula, čija su iskustva stečena na gradnjama u Livnu i Busovači bila korisna prilikom gradnje u Vidošima. Fra Lovro Karaula će kasnije izvesti sličnu gradnju crkve u Ljubunčiću, a stara crkva u Podhumu iz 1882. godine građena je po uzoru na crkvu u Vidošima(17).
Godine 1856. novi župnik fra Grga Lozić je rukovodio završnim radovima na crkvi(18). Vjerski objekat je blagoslovljen za Veliku Gospu 08. decembra 1856. godine(19), a župna crkva Bezgrešnog začeća u Vidošima predstavlja jednu od prvih katoličkih crkvi građenih od čvrstog materijala sa dozvolom osmanske uprave(20).
U reviziji diskretorija samostana Gorica od 10. juna 1859. godine objavljeni su podaci o statičkim problemima vezanim za južni podužni zid koji je ležao na mekšem nasipnom zemljištu. Iste godine je podignut novi podzid na južnoj strani kojim je spriječeno urušavanje. Godine 1861 radi rasterećenja zidova skinute su kamene ploče i postavljena je šindra(21).
Tokom austrougarskog perioda, u Vidošima je zabilježen postupni porast broja žitelja. Dok je broj žitelja 1856. godine iznosio 90, 1892. godine taj broj je porastao na 123, a 1900. godine na 144(22). Za isti period je vezana i gradnja zvonika u današnjem obliku, 1902. godine(23).
U periodu između dva svjetska rata, 1935. godine zabilježena su 242 žitelja u Vidošima, a u tom periodu nisu zabilježeni posebni radovi na crkvi, osim radova redovnog održavanja.
Godine 1960. u Vidošima je bilo 226 žitelja, a 1981. godine zabilježena je rekonstrukcija drvenog krova i enterijera pod rukovodstvom arhitekte fra Bože Borića(24).
Nakon zadnjeg rata u BiH, 1999. godine zabilježena su 144 žitelja, a 2005. godine 277 žitelja(25), a do danas nisu zabilježeni radovi na crkvi, izuzev radova redovnog održavanja.
2. Opis dobra
Župna crkva Bezgrešnog začeća u Vidošima pripada tipu jednobrodnih kamenih crkvi sa polukružnom apsidom(26) i kamenim zvonikom.
Crkva je orijentirana u smjeru zapad – istok i ima pravougaonu osnovu, ukupnih dimenzija 29,10m x 11,80m. Visina sljemena dvovodnog krova crkve iznosi 11,50m(27), a visina do strehe iznosi 7,80m. Visina zvonika iznosi oko 24,00m.
Sa istočne strane se nalazi apsida, koja sa vanjske strane ima oblik petougaonika, dužine 7,10m. Visina sljemena krova apside iznosi 9.50m.
Prizemni nivo zvonika na zapadu predstavlja predulaz crkve dimenzija 4,42m x 4,42m, koji je oslonjen na 4 kamena stuba dimenzija 90cm x 90cm. Ulaz u crkvu predstavljaju dvokrilna vrata(28) od bakra dimenzija 1,70m x 2,55m sa reljefom(29). Na desnom krilu je predstava Djevice Marije, a na lijevom Krista dok je u timpanonu izvedena golubica.
Crkva je u enterijeru podijeljena na ulazni dio sa korom, naos i oltarski prostor. Ukupna dužina naosa računajući i ulazni dio ispod kora iznosi 20,50 m, a unutrašnja širina iznosi 10,00 m.
Prvu prostoriju u unutrašnjosti crkve predstavlja ulazni dio naosa dužine 5,00m iznad kojeg se nalazi kor(30) izrađen u armiranom betonu i oslonjen s prednje strane na luk od istog materijala. Kor se sastoji od 5 nivoa povezanih parovima betonskih stepenica postavljenim u osovini crkve. Sa najvišeg nivoa je, preko lučno završenog otvora širine 1,00m, omogućen pristup zvoniku(31). Tlocrtna osnova kora je nepravilna, s obzirom da je na istočnoj strani kor završen lukom(32).
Centralni prostor u crkvi je naos dug 15,50 m, na čijoj se južnoj strani nalaze dvokrilna drvena vrata. Na bočne zidove, gdje su postavljena po 3 prozorska otvora dimenzija 80cm x 140cm(33), priljubljena su 4 para armiranobetonskih stubova na koje se oslanjaju lučne grede iznad kojih je izveden bačvasti svod(34).
Na krajnjoj istočnoj strani se nalazi oltarski prostor, uzdignut za visinu jedne stepenice u odnosu na naos. Oltarski prostor je odvojen od naosa masivnim zidom u čijem se središtu nalazi lučno završeni otvor širine 5,00m i visine 7,10m. Unutrašnja tlocrtna osnova dimenzija 6,25m x 6,00m je polukružno završena, dok je vanjska petougaona(35). U središnjem dijelu se nalazi oltar a cijeli prostor je pokriven kalotom izrađenom od kamenih elemenata.
Svijetla visina crkve, mjerena u tjemenu bačvastog svoda iznosi 9,25m. Visina tjemena kalote oltarskog prostora iznosi 8,90m. Najniži nivo kora na istoku se nalazi na visinskoj koti od 3,50m, dok se najviši nivo na zapadu, s kojeg se pristupa zvoniku, nalazi na visinskoj koti od 4,70m, mjereno od kote gotovog poda crkve. Debljina podužnih i bočnih zidova crkve iznosi 75 cm, a dimenzije stubova na kojima počiva zvonik iznose 90cm x 90cm.
Crkva je zidana klesancima od livanjskog žestaca, koji su slagani u pojaseve različite visine. Od mekšeg kamena su izvedeni vijenci i okviri za prozore. Većim kamenim blokovima zidani su niži dijelovi crkve. Na nekoliko ugaonih kamenih blokova u plitkom reljefu su uklesani motivi križa, crkve sa zvonikom, dvoglavog orla, polumjeseca sa zvijezdom, te križa sa četiri ljiljana(36).
Glavni ulazni portal na zapadu je metalni, dok su bočna vrata drvena. Pokrov crkve je izrađen od crijepa, dok je pokrov zvonika u pocinčanom limu. Krovna konstrukcija i kor su izvedeni u armiranom betonu. Pod crkve i kora je izveden u kamenu. Okviri prozora su izvedeni u metalu, a ispunu predstavlja oslikani pleksiglas načinjen s ciljem simulacije vitraja(37).
Godine 1981. izvršeni su opsežni radovi u enterijeru crkve kojima je narušen autentični izgled. Uklonjen je drveni kor i izgrađen je armiranobetonski. Uklonjeni su drvena krovna konstrukcija i drveni strop i postavljen je bačvasti svod oslonjen na armiranobetonsku konstrukciju, a krov je pokriven crijepom. Prozorski otvori su zatvoreni metalnim otvorima na kojima su postavljeni vitraji. Originalni kameni pod crkve je prekriven kamenim pločama. U unutrašnjosti zvonika su postavljene metalne ljestve.
Vidoška crkva se po stilskom određenju može svrstati u historicističke izvedbe(38).
Zapadna fasada crkve predstavlja simetričnu kompoziciju u čijem se središtu nalazi istureni zvonik, a na bočnim stranama po jedan pravougaoni prozor s visokim parapetom dimenzija 80cm x 140cm. U prizemnom dijelu zvonika nalazi se lučni otvor dimenzija 210cm x 330cm u čijoj se osovini nalaze dvokrilna reljefno obrađena bakrena vrata dimenzija 170cm x 255cm. Zvonik je podijeljen kamenim vijencima jednostavne obrade u 3 nivoa. Na donjem nivou se nalazi opisani lučni otvor, na srednjem lučno zavšeni otvor dimenzija 80cm x 140cm i okulus prečnika 80cm, a na gornjem dva lučna otvora širine 1,00m sa kamenom ogradom iza kojih su smještena zvona. Zvonik je pokriven strmim četverovodnim krovom na čijem se vrhu nalazi metalni križ.
Sjeverna i južna fasada su podužne fasade na kojima su smještena po 3 pravougaona prozora istih dimenzija kao na zapadnoj fasadi. Na južnoj fasadi se nalazi i dvokrilni drveni ulaz dimenzija 1,70m x 2,20m.
U središnjem dijelu istočne fasade nalazi se apsida oslonjena na zabatni zid crkve. U osovini apside i na bočnim stranama su smještena ukupno 3 lučno završena otvora dimenzija 80cm x 140cm.
Južno od crkve, na nižoj visinskoj koti, izvan porte nalazi se savremena građevina župnog stana, u čijem su dijelu prizemlja očuvane originalne podne kamene ploče. Na južnom zidu prizemlja je utisnuta originalna kamena ploča iz 1833. godine sa natpisom:
D. O. M.
PIIS ELEEMOSVNIS BELICIOSÆ COMMUTTIS
FRATMINOR FOJNICENSIUM CURA ETLA
BOREBLAURENTII KARAULA PAROCHI
MDCCCXXXIII
Oltar
Iz natpisa koji se nalaze na lukovima (nadvratnicima) koji oltar spajaju sa južnim i sjevernim zidom apside, saznajemo da je oltar izveden od strane majstora Mate Randića(39), 1870. godine, te imena župana koji su financirali njegovu izradu. Postoji pretpostavka da je Mate Randić Baja sagradio i pravoslavnu crkvu Uspenja Bogorodičinog u Livnu 1859. godine(40). Oltar je posvećen Bezgrešnom začeću.
Natpis s luka prema sjevernom zidu:
KOI ZANAT NI UČIO, NITI SLOVA POZNAVAO, ALI LJUBAV BOŽJE MATI NJEMU ZNANJE HOTIUATI DA DOVRŠI OVO DILO. MAJKI BOŽJOJ VELE MILO. MATO RANDIĆ=BAJA c.c. 1870.
Natpis s luka prema južnom zidu:
Pobožni Puk Kat. Župe Vidoške u Srezu Livna Svojim Troškom i Revnoftju Župnikah OO: Mije Kutleše, Ive Miljevića i Filipa Kunića Doso Ovo Žrtvenik Ovi Bogorodici Divi MARII Bez Ljage začetoj. c.c. 1870.
Oltar je u cjelosti izveden od kamena, dok su od drveta samo skulptura Marije i tabernakul. Oltar je visok približno 6,5 m, a sa nadvratnicima širok približno 6m te djeluje monumentalno. Oltar Vidoške crkve je arhitektonski oltar, čiji je konstruktivni koncept nasljeđen iz renesanse. Kod ovakvog oltara prepoznajemo više arhitektonskih elemenata - stubove, lukove, niše, edikule, itd(41). Konstrukcija oltara u cjelosti je izvedena od kamena, sa izrazito razvijenom edikulom koja odražava barokni uticaj. Rubovi oltara ukrašeni su kitnjastim volutama.
Oltar se vizuelno može podijeliti na dva horizontalna postavljena elementa:
- Menza sa sarkofagom (208 cm x 105 cm x 75 cm) koji je ukrašen plitkim reljefom. Na antependiju, unutar dviju zakrivljenih linija, koje daju privid sarkofaga, u plitkom reljefu prikazan je svećenik sa albom, misnicom i štolom prebačenom preko lijeve ruke, kako blagosivlje(42). Na stupovima koji flankiraju imitaciju sarkofaga izvedeni su anđeli. Prostor između anđela i biskupa ispunjen je uglavnom floralnim ornamentom – vinova loza i grozdovi – a bojen je u crveno. Sarkofag je tradicionalno isturen u odnosu na konstrukciju oltara kako bi formirao menzu. S njegove lijeve i desne strane su ploče koje su obojene na način da podražavaju teksturu mramora. Na sarkofag je postavljen jednostavni drveni tabernakul ukrašen križem.
- Oltarom dominira edikula sa baroknim zabatom i nišom u koju je smještena drvenom skulptura Marije flankirana sa četiri korintska stuba. Nišu pridržavaju dva anđela - jedan s lijeve a drugi s desne strane. Kip djevice dar je Društva Neoskrnjenog Začeća Djevice iz Beča, a u oltar Vidoške crkve umetnut je 1875. godine(43). Djevica je odjevena u zlatni maforion, okrunjena raskošnom krunom(44), sklopljenih ruku u molitvenom stavu. Dimenzije skulpture su približno 100 cm x 30 cm, a niše 203 cm x 110 cm. Iznad niše je rozeta, a potom barokni zabat ukrašen volutama i sa četiri anđela: dva anđela u poluležećem položaju pozicionirana na zakrivljenim stranama zabata između kojih je ploča završena polulukom, a na samom vrhu su još dva anđela koja nose krunu.
Oltar je između 1964. i 1970. godine u cjelosti obojen uljanim bojama na način da oponaša strukturu mermera uglavnom nijansama crvene i plave boje što je narušilo njegovu autentičnost.
Slike Gabrijela Jurkića
Gabrijel Jurkić (Livno, 24.03.1886. – 25.02.1974.), jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih slikara simbolizma i secesije(45), a njegova djela sakralne tematike krase crkvene enterijere širom Bosne i Hercegovine. Sakralno slikarstvo Gabrijela Jurkića nosi odlike nazarenskog, odnosno slikarstva prerafelita.
1. Josef Drvodelja i Isus
Autor: Gabrijel Jurkić
Vrijeme izrade: 1957. godina
Tehnika: ulje na platnu
Dimenzije: 141 cm x 126 cm
Natpis/potpis: donji, lijevi ugao /BLAGO • TEBI • UŽIVAJUČI • TRUDOVE • RUKU • SVOJIH • PS. 727•2• G.J. 1957/
Opis: U prvom planu slike autor je prikazuje Josefa u njegovoj radionici odjevenog u plavu odoru sa aureolom. Njemu s desna je maleni Isus, odjeven u bijelo, koji mu pomaže pri radu, a iznad njega je dvanaest anđeoskih glavica. U drugom planu je otvoreni prozor kroz koji se vide daleke livade – ovim detaljem autor postiže dubinu prizora.
2. Sv. Klement (Papa)
Autor: Gabrijel Jurkić
Vrijeme izrade: 1957. godina
Tehnika: ulje na platnu
Dimenzije: 74 cm x 144 cm
Natpis/potpis: donji, desni ugao / G.J. 1957 LIVNO•GORICA•/
Opis: Svetac je prikazan u prirodi - okružen poljima, rijekom i brdima. On svojom desnom rukom blagosilja, a lijevom posmatračev pogled usmjerava ka anđelu dječačkoga lica koji drži natpis /ČUVAT ĆU VAS OD SVE ŠTETE KAD ME ZA TO ZAZOVETE/. Pod nogama mu je biskupska kapa čime autor želi ukazati na svečevu skromnost i izostanak taštine. U donjem lijevom uglu je pet ovčica koje tradicionalno simboliziraju čednost i pokornost.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Po podacima dobijenim od strane Zavoda za zaštitu spomenika Federalnog ministarstva kulture i sporta(46), Župna crkva Bezgrešnog začeća u Vidošima, općina Livno nije bila upisana u registar spomenika kulture.
Uvjerenjem Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Mostar iz 1981. godine, potvrđuje se da katolička crkva u selu Vidoši, općina Livno ima svojstva spomenika kulture koji se nalazi pod zaštitom države i da se kao takva vodi u evidenciji spomenika kulture područja(47).
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
- Godine 1859., nakon uvida u stanje konstrukcije objekta vezane za južni podužni zid, izvedeni su radovi statičke sanacije, odnosno izvedba novog podzida na južnoj strani.
- Godine 1861. radi dodatnog rasterećenja zidova skinute su kamene ploče.
- Godine 1981. izvršeni su opsežni radovi u enterijeru.
- Godine 2002. ing. Drago Rimac je izradio Troškovnik radova vezan za rekonstrukciju krovišta crkve. Cijena predviđenih radova je iznosila 82.673,00 KM.
- Godine 2006. ing. građ. Gorana Marinčić izradila je nacrt postojećeg stanja prizemlja Župne crkve Bezgrešnog začeća u Vidošima.
- Godine 2011. dipl. ing. arh. Stanislav Kale izradio je nacrt postojećeg stanja Župne crkve Bezgrešnog začeća u Vidošima i Projekat unutrašnjeg uređenja crkve. Projektom je predviđeno izdizanje oltatrskog prostora za visinu 2 stepenika, izmjena kamenog poda, spuštanje stropa i izmjena oblika kora. Projektom je predviđena i izrada kamenog crkvenog mobilijara. Projekat unutrašnjeg uređenja ne upućuje na odnos prema spomeniku.
5. Sadašnje stanje dobra
Župna crkva Bezgrešnog začeća u Vidošima je redovno održavana. Pukotine na zvoniku i južnom dijelu apside ne ukazuju na ozbiljnije statičke probleme, ali je potrebna konstruktivna ekspertiza u cilju utvrđivanja stvarnog stanja konstrukcije pogotovo južnog dijela objekta.
6. Specifični rizici
- Mogućnost ograničenog slijeganja tla.
III - ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br.33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:
A. Vremensko određenje
B. Historijska vrijednost
C. Umjetnička i estetska vrijednost
i. Kvalitet obrade,
ii. Kvalitet materijala,
iii. Proporcije,
iv. Kompozicija,
v. Vrijednost detalja.
D. Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)
ii. Svjedočanstvo o historijskim promjenama,
iv. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru.
E. Simbolička vrijednost
ii. Sakralna vrijednost,
iii. Tradicionalna vrijednost,
v. Značaj za identitet grupe ljudi.
F. Ambijentalna vrijednost
ii. Značenje u strukturi i slici grada.
G. Izvornost
ii. Oblik i dizajn,
iii. Namjena i upotreba,
v. Položaj i smještaj u prostoru.
I. Cjelovitost
i. Fizička cjelovitost (kompaktnost),
iii. Zaokruženost (kompletnost).
Sastavni dio ove odluke su:
- Imovinsko-vlasnička dokumentacija:
- Kopija katastarskog plana Z30 CXVI S14 d/1, k.o. Smričani; Razmjera 1:3125, izdata 01.10.2003. godine od strane Odjela geodetskih i imovinsko-pravnih poslova, odsjek za katastar i geodetske poslove, Općinsko vijeće Livno, Zapadnobosanska županija, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina;
- Zemljišnoknjižni izvadak za zemljišnu parcelu k.č. br. 421/1 i 421/2, k.o. Smrićani, broj z.k. uloška 41, Nar. br. 1457/03 od 23.09.2003, izdao Zemljišno knjižni ured Općinskog suda u Livnu, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina;
- Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 421/1 i 421/2, posjedovni list broj 346, z.k. uložak broj 41, k.o. Smrićani, općina Livno, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina;
- Izvod posjedovnog lista broj 346 Župnog ureda Vidoši, k.o. Smričani, izdat 23.09.2003. godine od strane Odjela geodetskih i imovinsko-pravnih poslova, odsjek za katastar i geodetske poslove, Općinsko vijeće Livno, Zapadnobosanska županija, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina;
- Dokumentacija o prethodnoj zaštiti dobra:
- Uvjerenje broj 151-2/04 od 15.07.1981. godine izdato od strane Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Mostar, kojim se potvrđuje da katolička crkva u selu Vidoši, općina Livno ima svojstva spomenika kulture koji se nalazi pod zaštitom države i da se kao takva vodi u evidenciji spomenika kulture područja;
- Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sklopu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj 07-40-4-2932-1/11 od 12.07.2011. godine;
- Ostala dokumentacija:
- Prevod fermana kojim se odobrava izgradnja župne crkve u Vidošima na latinskom jeziku – izvor Marijan Karaula. Župa Vidoši, u povodu 150. obljetnice blagoslova župne crkve. Livno: Župni ured Vidoši, 2007. godina, 165;
- Mapa rimokatoličke župe Vidoši – izvor Marijan Karaula. Župa Vidoši, u povodu 150. obljetnice blagoslova župne crkve. Livno: Župni ured Vidoši, 2007. godina, 86;
- Fotodokumentacija:
- Historijske fotografije Župne crkve Bezgrešnog začeća u Vidošima kod Livna, prije radova iz 1981. godine – izvor Marijan Karaula. Župa Vidoši, u povodu 150. obljetnice blagoslova župne crkve. Livno: Župni ured Vidoši, 2007. godina, 87;
- Historijske fotografije unutrašnjosti Župne crkve Bezgrešnog začeća u Vidošima kod Livna, sedamdesete ili osamdesete godine XX vijeka – izvor Župni ured Vidoši;
- Fotografije postojećeg stanja Župna crkva Bezgrešnog začeća u Vidošima kod Livna, uradili arh. Adi Ćorović i hist. umj. Aida Bucalović 13. juna 2011. godine. (fotografirano digitalnim fotoaparatom Sony DSC – H10);
- Tehnička dokumentacija:
- Situacijski snimak terena - Župna crkva Vidoši, k.o. Smričani; Razmjera 1:500, izrađena 2003. godine od strane Odjela geodetskih i imovinsko-pravnih poslova, odsjek za katastar i geodetske poslove, Općinsko vijeće Livno, Zapadnobosanska županija, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina;
- Nacrt postojećeg stanja prizemlja Župne crkve Bezgrešnog začeća u Vidošima, snimila dipl. ing. građ. Gorana Marinčić, 2006. godine. – izvor Marijan Karaula. Župa Vidoši, u povodu 150. obljetnice blagoslova župne crkve. Livno: Župni ured Vidoši, 2007. godina, 175;
- Nacrt postojećeg stanja fasada Župne crkve Bezgrešnog začeća u Vidošima. – izvor Marijan Karaula. Župa Vidoši, u povodu 150. obljetnice blagoslova župne crkve. Livno: Župni ured Vidoši, 2007. godina, 182;
- Nacrt postojećeg stanja Župne crkve Bezgrešnog začeća u Vidošima i Unutrašnje uređenje crkve - dipl. ing. arh. Stanislav Kale, 2011. godine.
Korištena literatura
Tokom vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom, korištena je sljedeća literatura:
1987. Likovna enciklopedija Jugoslavije, tom 1 i 2. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod ‘Miroslav Krleža’, 1987.
2006. Ivančević, Radovan. Leksikon ikonografije liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2006.
2007. Karaula, Marijan i drugi autori. Župa Vidoši, u povodu 150. obljetnice blagoslova župne crkve. Livno: Župni ured Vidoši, 2007.
(1) Marijan Karaula, Župa Vidoši, u povodu 150. obljetnice blagoslova župne crkve, Fra Anđelko Barun, „Predgovor“, Livno: Župni ured Vidoši, 2007., 5 – 7.
(2) Ibid. 88 – 89.
(3) Termin sijelo označava sjedište župe.
(4) Ibid. 5 – 7.
(5) Ibid. 94.
(6) Ibid. 103.
(7) Ibid. 5 – 7.
(8) Ibid. 154.
(9) Župni stan, a možda i oratorij, krajem 18. vijeka gradio je u Vidošima fra Ivan Mirčeta – Josip Matasović, Fojnička regesta, Beograd: 1930., 1294.
Marijan Karaula, Nav. djelo, Livno: Župni ured Vidoši, 2007: Damir Tadić, Poglavlje – „Gradnja crkve u Vidošima“, 156.
(10) Fra Lovro Karaula (1800-1875), Zapisnik o Postojanju, o gragji, o dovršenju, o trošku, o prihodu i budućem uzderžavanju Cerkvice u selu Ljubunčiću, Pro populo, 295-296.
Polovica te građevine izgorila u požaru 1861. godine - Marijan Karaula, Nav. djelo, Livno: Župni ured Vidoši, 2007: Damir Tadić, Poglavlje – „Gradnja crkve u Vidošima“, 156. i 157.
(11) Polovinom 19. vijeka Osmansko carstvo je bilo prisiljeno na reformske zahvate, o čemu je Ivan Frano Jukić zapisao: Godine 1839. Car izdao je Hatišerif od Gjulhane po komu su krstjani u jedan red s Turcima meću, al u Bosni o tomu neima ni uspomene. - Slavoljub Bošnjak (Ivan Frano Jukić), Zemljopis i Poviestnica Bosne (reprint izdanja iz 1851.), 153.
Marijan Karaula, Nav. djelo, Livno: Župni ured Vidoši, 2007: Damir Tadić. Poglavlje – „Gradnja crkve u Vidošima“, 158.
(12) Marijan Karaula, Nav. djelo, Livno: Župni ured Vidoši, 2007: Damir Tadić. Poglavlje – „Gradnja crkve u Vidošima“, 161-164.
(13) Marijan Karaula, Nav. djelo, Livno: Župni ured Vidoši, 2007: Damir Tadić. Poglavlje – „Gradnja crkve u Vidošima“, 166.
(14) Damir Tadić. Poglavlje – „Gradnja crkve u Vidošima“, 169.
(15) Jako Baltić, Godišnjak od događanja crkvenih, svjetskih i promine vrimena u Bosni, Sarajevo: 1991., 173; Damir Tadić. Poglavlje – „Gradnja crkve u Vidošima“, 173.
(16) Jako Baltić, Godišnjak od događanja crkvenih, svjetskih i promine vrimena u Bosni 1754 – 1882., Sarajevo, Zagreb: 2003. godina (novo izdanje), 248; Damir Tadić. Poglavlje – „Gradnja crkve u Vidošima“, 173.
Materijal za gradnju (kamen, vapno, žal, grede žioke i stice – daske) je pripreman još od proljeća 1853. godine.
(17) ) Marijan Karaula, Nav. djelo, Livno: Župni ured Vidoši, 2007: Damir Tadić. Poglavlje – „Gradnja crkve u Vidošima“, 175.
(18) ) Marijan Karaula, Nav. djelo, Livno: Župni ured Vidoši, 2007: Damir Tadić. Poglavlje – „Gradnja crkve u Vidošima“, 178.
(19) ) Marijan Karaula, Nav. djelo, Livno: Župni ured Vidoši, 2007: Damir Tadić. Poglavlje – „Gradnja crkve u Vidošima“, 188.
(20) Prva od odobrenih za gradnju je izgrađena crkva u Docu kod Travnika (1854), a onda je završena crkva u Vidošima – Fra Anđelko Barun, Opće crkvene prilike u provinciji Bosni Srebrenoj u 19. st., Livno: Župni ured Vidoši, 2007., 77.
Crkva u Vidošima je prvoizgrađena u Livanjskom kraju - Marijan Karaula, Župa Vidoši, u povodu 150. obljetnice blagoslova župne crkve, Fra Anđelko Barun, „Predgovor“, Livno: Župni ured Vidoši, 2007., 7.
(21) Marijan Karaula, Nav. djelo, Livno: Župni ured Vidoši, 2007: Damir Tadić. Poglavlje – „Gradnja crkve u Vidošima“, 183.
(22) Marijan Karaula, Nav. djelo, Livno: Župni ured Vidoši, 2007: Damir Tadić. Poglavlje – „Gradnja crkve u Vidošima“, 117-122.
(23) Katoličke crkve građene tokom osmanskog perioda u Bosni i Hercegovini nisu imale zvonike. Umjesto zvonika na ulaznom pročelju se nalazio križ koji je skinut sa vidoške crkve prilikom izmjene kamenih ploča na krovu 1861. godine. Umjesto križa u periodu 1863-68 izrađen je mali zvonik kakav će kasnije biti izgrađen na staroj podhumskoj crkvi. Na zvonik su tada stavljena tri zvona. Postojeći zvonik je sazidao Anton Šušnjara i za to dobio nadoknadu od 2.220 forinti - Marijan Karaula, Nav. djelo, Livno: Župni ured Vidoši, 2007: Damir Tadić. Poglavlje – „Gradnja crkve u Vidošima“, 194. i 197.
(24) Statički proračun je izveo Ognjeslav Matkin, a tada je župom upravljao fra Tomo Buljan. Većina radova je izvedena kada je župom upravljao fra Ćiril Lovrić - Marijan Karaula, Nav. djelo, Livno: Župni ured Vidoši, 2007: Damir Tadić. Poglavlje – „Gradnja crkve u Vidošima“, 195.
(25) Marijan Karaula, Nav. djelo, Livno: Župni ured Vidoši, 2007: Damir Tadić. Poglavlje – „Gradnja crkve u Vidošima“, 122-124.
(26) Sa unutrašnje strane
(27) U odnosu na dopuštene mjere osmanske uprave došlo je do očitog odstupanja. Preračunavši u današnji metrički sistem, bila je dopuštena gradnja objekta dimenzija 26,25m x 12,00m i visine od 9,00m. Vidi: Karaula, 192.
(28) Dovratnici su širine 20 cm, i neznatno su izvučeni iz fasadne ravni objekta. Ukrašeni su linijskim profilacijama.
(29) Iznad se nalazi polukružni završetak u istom materijalu.
(30) Koru se pristupa stepenicama širine 1,00m na „L“ koje se nalaze na sjevernoj strani.
(31) Pristup zvonima sa tog nivoa je omogućen metalnim ljestvama izrađenim osamdesetih godina XX vijeka.
(32) Tjeme luka se nalazi na zapadnoj strani, a donji dio parapeta je zidan, dok se iznad nalazi drvena ograda.
(33) Parapet prozora je visok 5,20m.
(34) Bačvasti svod nije autentičan, s obzirom da je izvorno bio izveden drveni strop. Vidi: Karaula. 196.
Bačvasti svod je oslonjen na poprečne lučne grede, ali i na podužne linearne gredice koje se prostiru čitavom dužinom bačvastog svoda.
(35) Prilikom izrade plana, po uzoru na crkve u Dalmaciji, nije se odstupalo od uobičajene arhitekture koja je podrazumijevala jednobrodnu pravougaonu građevinu, na koju se nastavlja pravougaona apsida koja je uvijek uža od lađe. Kod vidoške crkve pravougaona apsida je zamijenjena poligonalnom. Karaula, 193.
(36) Pretpostavlja se da se radi o dijelovima stećaka - Vidi: Karaula, 194.
(37) Pleksiglas je oslikao Ante Starčević 1985. godine. Oslikani pleksiglas prati dimenzije prozorskih otvora, 140 cm x 80 cm i postavljen je u svih devet prozorskih otvora. Prikazi su apstrakni, a na svakom od njih je citiran jedan od motiva iz krišćanske ikonografije. Među motivima su: ruka koja blagosilja, jabuka i zmija, raspelo, golubice i ribe. Likovna kvaliteta ovih uradaka je upitna i plod je trendova ukrašavnja enterijara svih javnih ustanova (obdaništa, osnovne škole, itd.) iz perioda 80-tih godina.
(38) Ostvarenje je najbliže neoromaničkom izrazu, shvaćenom u smislu svog vremena. Jednostavnost franjevačke arhitekture je prisutna u svim detaljima. Ornamenti i fasadna plastika su svedeni na minimum. Tek kasnijim radovima će doći do odstupanja. Arhitektura vidoške crkve je vezana za za tradiciju koja se zasniva na jasnom i kompaktnom načinu zidanja.Vidi: Karaula, 193 -194.
(39) Iako je autor ostao u okvirima naive, njegova zamisao bila je napraviti oltar prema uzoru na oltar Gospe Sinajske Pija i Vicka dall' Acqua. Vidi: Karaula, 202.
(40) Historijska građevina – Srpska pravoslavna crkva uspenja presvete Bogorodice u Livnu zajedno sa pokretnom imovinom, FBiH, br. 06.1-02-122/04-3 od 07.07.2004. godine, “Službeni glasnik BiH” 100/08.
(41) Usporediti. Radovan Ivančević, Leksikon ikonografije liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2006, 465-469.
(42) Ibid. 203.
(43) Ibid. 204
(44) Kruna je pozlaćena 1953. godine. Vidi: Ibid. 204.
(45) Likovna enciklopedija Jugoslavije, tom 1 A-J. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod ‘Miroslav Krleža’, 1987, 715.
(46) Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sklopu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj 07-40-4-2932-1/11 od 12.07.2011. godine.
(47) Uvjerenje broj 151-2/04 od 15.07.1981. godine izdato od strane Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Mostar.
|
