Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 53/11.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 11. marta 2011. godine, donijela je

O D L U K U

I

Historijska građevina – Hotel Zagreb u Sarajevu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik nalazi se na prostoru koji obuhvata k.č. 820 i 821, k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer), što odgovara k.č. 61, k.o. Sarajevo LI (stari premjer), z.k. uložak broj LI/5, općina Centar Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.  

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ( Službene novine Federacije BiH, br. 2/02 , 27/02, 6/04 i 51/07 ).

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na prostor definiran u tački I stav 2. ove odluke:

-          Dopušteni su isključivo konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi tekućeg održavanja, radovi koji osiguravaju održivu upotrebu objekta i radovi koji imaju za cilj prezentaciju spomenika uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-          Prilikom konzervatorsko-restauratorskih radova obavezno је očuvati historijsku slojevitost objekta nastalu kao rezultat modernističkih intervencija u periodu između dva svjetska rata;

-          Rehabilitaciju objekta treba izvesti u skladu sa savremenim standardima za konzervaciju spomenika, uz mogućnost određenih adaptacija novoj namjeni uz prostorna ograničenja;

-          Prilikom radova na konstruktivnoj sanaciji, konzervaciji i restauraciji koristiti u najvećoj mogućoj mjeri izvorne materijale i vezivna sredstva uz mogućnost primjene savremene konstrukcije kojom bi bila omogućena stabilizacija vanjskih zidova;

-          Dopuštena je adaptacija prostora u cilju njegovog prilagođavanja savremenim potrebama (instalacije grijanja i drugi radovi vezani za enterijer) pod uvjetom da se sačuvaju stilske karakteristike objekta, uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručni nadzor nadležne službe zaštite;

-          U enterijeru je obavezno očuvanje postojećeg centralnog stepeništa.

IV

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti u dijelu u kojem su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke, te nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.kons.gov.ba).

VIII

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

IX

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku BiH».

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay,  Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

Broj: 07.3-2.3-77/2011-16

11. marta 2011. godine

Sarajevo

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

O b r a z l o ž e nj e

I – UVOD

Na osnovi člana 2. stav 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to dobro podnesen zahtjev.

Mr. Borislav Spasojević iz Sarajeva podnio je, dana 29.10.2010. godine, Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika, prijedlog/peticiju za proglašenje cjelokupnog područja Marin Dvora kao i hotela Zagreb u Titovoj ulici u Sarajevu, nacionalnim spomenikom BiH.

Hotel Zagreb u Titovoj ulici u Sarajevu nalazi se u sklopu „Gradske ambijentalne cjeline Sarajeva“ koja je uvrštena na Privremenu listu nacionalnih spomenika, pod rednim brojem 546.  

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V stava 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

Izjava o značaju dobra

Historijska građevina – Hotel Zagreb u Sarajevu posjeduje veliku ambijentalnu i dokumentarnu vrijednost u okviru gradske ambijentalne cjeline Titove ulice i Marijin Dvora. Objekat je građen tokom prve faze austrougarskog perioda kao historicističko (neoromaneskno) ostvarenje. Doživio je radikalnu transformaciju u periodu između dva svjetska rata, kada su od strane pobornika moderne u Sarajevu uklonjeni historicistički dekorativni elementi, a objekat usklađen sa aktuelnim estetskim stremljenjima. Iako se iz današnje perspektive takve aktivnosti vezane za graditeljsko naslijeđe čine neprihvatljivim, pojedini objekti na kojima su izvršene te vrste transformacija danas imaju veliku historijsku i dokumentarnu vrijednost o modernističkom detradicionaliziranju historicističkih građevina, te kao takvi svjedoče o historijskoj slojevitosti i predstavljaju neraskidivi dio urbane historije centralnog dijela Sarajeva.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra,

-          podatke o dosadašnjoj zakonskoj zaštiti dobra,

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-          historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

U skladu sa članom 12. Zakona o implementaciji odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika utemeljene na osnovi Annexa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, za potrebe vođenja postupka proglašenja kulturnog dobra nacionalnim spomenikom BiH:

-          Dopisom br. 07.3-35.2-8/11-1, od 05.01.2011. godine zatražena je dostava dokumentacije i stavovi u vezi sa proglašenjem hotela Zagreb u Sarajevu od: Arhiva BiH, Federalnog ministarstva prostornog uređenja i okoliša; Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo; Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo, Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajeva i općine Centar.

-          Dopisom br. 07.3-35.2-8/11-4, od 11.01.2011. godine zatražena je dostava dokumentacije i stavovi u vezi sa proglašenjem hotela Zagreb u Sarajevu od: Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta.

-          Dopisom br. 07.3-35.2-28/11-1, od 13.01.2011. godine zatražen je stav vlasnika Dinke Pinezić (Mobis electronic d.o.o.) iz Zagreba u vezi sa proglašenjem hotela „Zagreb” u Sarajevu.

-          Federalno ministarstvo prostornog uređenja dopisom broj 03-23-2-8/11 od 18.01.2011. godine je odgovorilo da je u toku postupak za izdavanje urbanističke saglasnosti za izgradnju poslovnog objekta na mjestu bivšeg hotela “Zagreb”, a na osnovi stručnog mišljenja Zavoda za zaštitu spomenika u sklopu Federalnog ministarstva kulture i sporta i Elaborata o kvalitetu zidanih konstrukcija i temelja objekta hotela „Zagreb“ izrađenog od strane Građevinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu – Institut za materijale i konstrukcije, kojim je sugerirana razgradnja postojećih zidova i izrada nove AB konstrukcije.

-          Zavod za zaštitu spomenika u sklopu Federalnog ministarstva kulture i sporta je odgovorilo dopisom broj 07-40-4-134-1/11 od 21.01.2011. tako što je iznesen stav da objekat treba integrativno posmatrati unutar postojeće prostorne ambijentalne cjeline, te da objekat u današnjem stanju ne posjeduje vrijednu arhitektonsku artikulaciju iako je dio rubne ambijentalne cjeline Marijin Dvora.

-          Vlasnik dobra, Dinka Pinezić je dana 28.01.2011. godine odgovorila da pokušava izvršiti rekonstrukciju ruševnog objekta prema projektu koji u potpunosti zadovoljava očuvanje prvobitnog izgleda objekta i da vlasnik posjeduje dozvolu o razgradnji izdanom od Federalnog ministarstva prostornog uređenja BiH. Federalno ministarstvo kulture i sporta je izdalo i pozitivno stručno mišljenje na Projekat rekonstrukcije izrađen od strane firme „Hadžiabdić” d.o.o. iz Sarajeva. Vlasnik naglašava da ukoliko se ne dozvole potrebni radovi, nije u mogućnosti odgovarati za posljedice koje mogu proizaći iz trenutnog stanja objekta.

-          Dopisom br. 07.3-35.8-37/11-6, od 03.02.2011. godine Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika uputila je Federalnom ministarstvu prostornog uređenja Zahtjev za stavljanje van snage Odobrenja za uklanjanje objekta bivšeg hotela Zagreb u Sarajevu.

-          Vlasnik dobra, Dinka Pinezić je dana 11.02.2011. godine ukazala na potrebu donošenja hitne konačne odluke o mjerama zaštite predmetne građevine, prvenstveno zbog mogućih negativnih posljedica uzrokovanih lošim stanjem objekta.

-          Federalno ministarstvo prostornog uređenja je, dopisom broj 03-23-2-8/11-2 od 11.02.2011. godine, negativno odgovorilo na zahtjev Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika za stavljanje van snage Odobrenja za uklanjanje objekta bivšeg hotela Zagreb u Sarajevu.

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je slijedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Zgrada hotela Zagreb u Sarajevu se nalazi u centralnom dijelu grada na Marijin Dvoru, a pripada južnom nizu Titove ulice na uglu sa ulicom Valtera Perića. U neposrednoj blizini, na suprotnoj strani Titove ulice se nalazi zgrada Marijin Dvora, po kojoj je nazvana cjelokupna gradska četvrt(1). Na zgradu hotela se prema istoku i sjeveroistoku nadovezuju kasnije građeni objekti iz austrougarskog perioda.

Nacionalni spomenik nalazi se na zemljištu označenom kao k.č. 820 i 821, k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer), odnosno k.č. 61, k.o. Sarajevo LI (stari premjer), z.k. uložak broj LI/5, općina Centar, Kanton Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.  

Historijski podaci

Područje centralnog sarajevskog kvarta Marijin Dvor, gdje se nalazi zgrada hotela Zagreb, je naseljeno još od rimskog perioda. Na tom području su pronađeni ostaci rimskih građevina i mozaika, a utvrđen je kontinuitet sahranjivanja na hrišćanskom groblju od III do XIX vijeka. Ostaci tog groblja su bili vidljivi do II svjetskog rata(2).

To područje se za vrijeme osmanskog perioda zvalo Gornja Hiseta, a bilo je smješteno u Šejh Magribijinoj mahali, koja se nazivala i Carina(3).

Krajem osmanskog perioda, polovinom XIX vijeka na području Marijin Dvora se počinju graditi objekti koji svojim tehničkim i stilskim osobinama (zgrada stare Vojne bolnice) nagovještavaju prodor evropske historicističke eklektike(4).

Sa početkom austrougarske uprave u Sarajevu 1878. godine, počinje nova epoha razvoja urbanističke i graditeljske djelatnosti, koja će u kratkom roku izmijeniti urbanu fizionomiju grada. Nova vlast širi gradsko područje prema zapadu, nizvodno niz Miljacku i uspostavlja urbanističku regulativu kao osnov za razvoj savremenog evropskog grada(5).  Marijin Dvor spada u gradske kvartove koji su doživjeli najveće promjene u prvoj fazi austrougarskog perioda, osamdesetih i devedesetih godina XIX vijeka, vezanog za upotrebu historicističkih stilova. U tom smislu je izvršena i gradnja današnje zgrade hotela Zagreb, odnosno tadašnjeg stambeno-poslovnog objekta spratnosti Sut+P+2+Potkrovlje u duhu neobaroka, na uglu današnjih ulica Titove i Valtera Perića(6).

Prvi podaci vezani za parcelu gdje se danas nalazi zgrada hotela Zagreb, iz austrougarskog perioda sežu do 1886. godine, kada je vlasnik nekretnine bio Osman Vatrić iz Sarajeva. Godine 1893. vlasništvo nad nekretninom preuzima Ana Pavlović, rođena Sehlemer, iz Sarajeva, a 1894. godine polovina vlasništva nekretnine se uknjižuje na ime Ferdinando Chiesa-e i njegovih nasljednika(7).

Nastanak Mustajbegove ulice (današnja Valtera Perića), čime su stvoreni regulacioni uslovi za izgradnju današnje zgrade hotela Zagreb, je vezano za reguliranje desne (sjeverne) obale rijeke Miljacke koja je nazvana Apelov kej (današnja Obala Kulina bana) iz perioda 1886 – 1897 godine(8).

Reguliranje desne obale Miljacke je rađeno u više faza: U prvoj fazi je izgrađena obala između Latinske ćuprije i Ćumurije na istoku (1886); Regulacija obale je nastavljena prema zapadu zaključno sa Ćobanija ćuprijom (1888); Godine 1893. produženo je s regulacijom do Hiseta, a stara drvena ćuprija Skenderija je zamijenjena čeličnom konstrukcijom(9). Godine 1897.  izvršeno je probijanje novog pravca – Mustajbegove ulice koja je predstavljala najkraću vezu između historijskog jezgra grada na istoku i novoreguliranog gradskog područja na zapadu - Marijin Dvora, osmišljenog po najsavremenijim evropskim standardima. Na taj način je Marijin Dvor povezan sa Čaršijom putem Mustajbegove ulice i Apelovog keja, na čijem su istočnom kraju iste godine završeni dodatni regulacioni radovi, kod Šeherćehajine ćuprije. Na austrougarskoj mapi iz 1898. godine(10) ucrtana je uglovnica današnjeg hotela Zagreb(11), koja je predstavljala prvu u nizu kasnije nastalih objekata izgrađenih duž ulice Valtera Perića. U tom periodu, vlasništvo nad nekretninom je bilo upisano na Anu Pavlović i Ferdinando Chiesa-u(12). Historijska građevina je ucrtana i u urbanističku mapu iz 1901. godine(13). Projektant objekta nije poznat, ali je moguće pretpostaviti da se radilo o Karlu Paržiku(14). Nisu sačuvani originalni nacrti, niti građevinska dozvola.

Godine 1904, u produžetku ulice Valtera Perića na broju 1, izgrađena je historicistička zgrada po projektu Karla Paržika. Isti autor je prethodno u periodu 1903/04 izradio projekat historicističke zgrade u produžetku Titove ulice broj 6 (ugao ulica Titova i Turhanija) za Zadika Fincija(15).

Historijska građevina je projektovana po normativima novih građevinskih propisa, odnosno Građevinskog reda za Zemaljski glavni grad Sarajevo iz 1893. godine. Ti propisi nadopunjuju prvu austrougarsku građevinsku regulativu iz 1880. godine(16). Zakonskom regulativom iz 1893. godine, razrađeni su propisi po kojima se primjenjuju građevinski materijali do tančina i donesene su precizne norme u pogledu dimenzioniranja novih objekata. Sve zgrade, javne bezuslovno, a privatne po pravilu, morale su se graditi od kvalitetne pečene cigle ili kamena, pokrivati vatrootpornim materijalom, a stepeništa su morala biti građena od kamena ili nekog drugog vatrootpornog materijala. Novim građevinskim redom, zgrade za stanovanje su, pored prizemlja mogle imati još najviše dva sprata, dok se u ulicama I klase(17) (širina ulice od 15,00m), izuzetno mogao dopustiti i treći sprat, uz usklađivanje sa susjednim zgradama. Građevinskim redom je propisana i širina ulica, ali i trotoara prema objektima.(18)  

Od gradnje pa do kraja austrougarskog perioda, na objektu vršeni su samo radovi redovnog održavanja. Ne postoje sačuvani podaci o događanjima vezanim za objekat iz I svjetskog rata (1914-18), ali se može zaključiti da objekat nije doživio značajnija oštećenja. 

Kupoprodajnim ugovorima iz 1920. i 1923. godine vlasništvo nekretnine je preneseno na Vladislava Cervenku i Mariju Zeifler (rođenu Spaček), odnosno Josipa Taboreja. Godine 1926. i 1927, braća Abram i Salamon (Jakob) Altarac(19) iz Sarajeva preuzimaju vlasništvo nad nekretninom.(20)  

Dana 19.04.1932. godine, na osnovi kupoprodajnog ugovora 1692/32 izvršena je promjena vlasništva(21) nad nekretninom na uglu ulica Titove i Valtera Perića. Od tada vlasništvo glasi na Željezničku kreditnu i potpornu zadrugu iz Sarajeva koja kupuje nekretninu od braće Altarac. Uprava zadruge je odmah pristupila organiziranju planova za nadogradnju trećeg sprata, kao i adaptaciji objekta u cilju njegove transformacije u Zadružni dom(22).

Za projektanta i voditelja radova izabran je arhitekta Isidor Rajs(23), istaknuti predstavnik sarajevske moderne, koji se, u ekstremnom izrazu duha moderne, odlučuje za uklanjanje svih neobaroknih ornamenata na fasadama objekta(24), prilagođavajući autentičnu formu objekta, vlastitom “čistom” geometrijskom projektantskom konceptu.

Sa radovima se otpočelo sredinom avgusta 1933. godine, a svi radovi su bili gotovi do kraja novembra 1933. godine, tako da je Željeznička zadruga dobila vlastitu upravnu zgradu (Dom zadruge). S obzirom da je Željeznička zadruga djelovala kao kreditno-stambeno dioničarsko društvo, u objektu su predviđene zadružne poslovne prostorije (računovodstvo, sekretarijat, sala za sjednice i drugo), ali i zadružno konačište i restoran.(25)

Takvu funkciju objekat zadržava sve do početka 1941. godine. Neposredno prije početka Drugog svjetskog rata, odnosno od 11. januara 1941. godine zabilježeno je pravo raspolaganja zgradom radi smještanja rezervi u korist Ministarstva trgovine i industrije Kraljevine Jugoslavije(26).          Tokom Drugog svjetskog rata, objekat je oštećen tokom bombardovanja(27), ali  je sačuvana predratna forma  objekta.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, u periodu 1945/46. godina izvršeni su radovi na objektu, koji su podrazumijevali nadogradnju dodatne etaže, tako da od tada spratnost objekta iznosi Sut+P+4(28). Od tada pa do 1950. godine u objektu djeluje Željeznička saobraćajna škola. Nakon toga, zgrada je adaptirana za ugostiteljske potrebe i tu je smješten hotel “Zagreb”.(29)  

Godine 1972. izvršena je nacionalizacija zgrade hotela “Zagreb”, koja od tada više nije u vlasništvu Željezničarske kreditne i potporne zadruge S.O.J., već je u društvenom vlasništvu.(30)

Godine 1983. izvršena je uknjižba prava raspolaganja zgrade hotela “Zagreb” u društvenoj svojini u korist Ugostiteljske radne organizacije “Balkan” Sarajevo – OOUR “Zagreb”.(31)  

Početkom zadnjeg rata u BiH 1992. godine, hotel “Zagreb” je pogođen sa okolnih brda zapaljivim granatama, te je gotovo u potpunosti izgorio, i od tada nije u funkciji. Od konstrukcije su ostali sačuvani vanjski opečni zidovi i djelimično ugljenisana drvena međuspratna konstrukcija.

Rješenjem Višeg suda u Sarajevu od 08.05.1994. godine vrši se promjena nosioca prava raspolaganja, koji je od tada “Preduzeće u mješovitoj svojini za ugostiteljstvo i turizam Bosnia-hoteli i restorani”, d.d. sa p.o. Sarajevo.(32)  

Nakon završetka zadnjeg rata u BiH (period 1992-95) teško oštećeni objekat nije bilo moguće osposobiti za rad, ali je na proširenju ispred hotela na križanju ulica Titove i Valtera Perića otvorena ljetna kafana.  

Godine 1998. izrađen je idejni projekat rekonstrukcije hotela “Zagreb”(33) od strane “Bosnia hotela”, ali nikada nije realiziran(34).

Rješenjem Kantonalne agencije za privatizaciju od 04.12.2001. godine uknjižuje se pravo vlasništva na zgradu hotela “Zagreb” u korist: “Meko Group Consulting S Marketing”(35), a ljetna kafana je prestala sa radom.

Sredinom jula mjeseca 2007. godine izvršeni su pripremni građevinski radovi u unutrašnjosti objekta koji su podrazumijevali čišćenje nagomilanog smeća i rušenje unutrašnjih zidova, obezbjeđenje objekta te odvoz građevinskog materijala(36).

Dana 28.02.2008. godine izvršena je promjena vlasništva i od tada je objekat u vlasništvu Dinke Pinezić, rođene Šego.

Godine 2009. izrađen je projekat rekonstrukcije zgrade hotela Zagreb u Sarajevu. Rješenjem arh. Nedima Hadžiabdića predviđena je izrada nove armiranobetonske konstrukcije u istim gabaritima, s tim što je predviđeno vraćanje jednog reda originalne opeke sa istom geometrijom i malterisanom fasadom. Predviđena je izgradnja dodatne podrumske etaže. Predviđena je i promjena namjene iz ugostiteljske u poslovnu, s obzirom da je predviđeno smještanje poslovnih prostorija preduzeća Mobis electronic d.o.o.(37)

2. Opis dobra

Historijska građevina hotela Zagreb, u izvornom obliku, je spadala u red stambeno-poslovnih najamnih zgrada(38). U pogledu stilskog određenja, objekat je izvorno građen u historicističkom izrazu, s tim da su kasnijim intervenijama uklonjeni svi ornamenti sa fasada.

Objekat predstavlja uglovnicu nepravilne, približno trapezoidne tlocrtne osnove, površine 324,00 m2. Dužina stranica objekta raspoređenih duž Titove ulice na sjeveru i Valtera Perića na jugu iznosi 19,40m, odnosno 22,70m, dok dužina stranice na zapadu, na križanju ulica iznosi 7,55m.

Spratnost objekta iznosi S+P+4, a visina objekta, mjerena na najvišoj tački na zapadnoj strani iznosi 20,30 m. Glavni ulaz koji je služio za ulaz gostiju u objekat se nalazi na jugoistočnoj strani i usmjeren je ka ulici Valtera Perića. Ukupne dimenzije višekrilnog ulaznog otvora sa nadsvjetlom iznose 2,66m x 3,10m(39). Na sjeveroistočnoj strani se nalazi lučno završeni ulazni otvor usmjeren ka Titovoj ulici ukupnih dimenzija 1,70m x 4,10, dok se prema zapadu nalazi ulazni otvor kvadratnog oblika dimenzija 3,90m x 4,10m, povezan sa prostorom gdje se nalazila ljetna bašta.

U nivou prizemlja, na jugoistočni ulaz se nadovezuje predulaz dimenzija 3,95m x 3,50m i jednakokrako stepenište širine 1,12m, kojim je prizemlje povezano sa podrumom i suterenom. Prema zapadu na njega se nadovezuju prostorije recepcije i garderobe ukupnih dimenzija 6,30m x 4,15m, kao i predulazna prostorija dimenzija 5,20m x 4,15m(40). Na krajnjoj zapadnoj strani se nalazi prostor dimenzija 4,75m x 6,70m gdje je bila smještena kafana povezana sa ljetnom baštom, a na sjeveru se nalazi nekadašnja restoranska prostorija dimenzija 10,65m x 4,80m, povezana sa predulazom na sjeveroistoku, kojim je restoran bio povezan sa Titovom ulicom. Restoran je dvokrilnim vratima povezan sa nekadašnjom kuhinjom i ekonomatom na sjeveru, ukupnih dimenzija 3,85cm x 6,95m(41).

Između prizemlja i prvog sprata na istočnoj strani smješten je mezanin, na prostoru iznad kuhinje i ekonomata(42). Vezu prizemlja i mezanina predstavlja jednokrako kameno stepenište smješteno na jugoistoku, širine 112cm.

U centralnom dijelu mezanina pozicionirano je konzolno zavojito glavno stepenište izrađeno od kamena širine gazišta od 120cm, kojima je prizemlje povezano sa spratovima iznad.

Na etažama od prvog do četvrtog sprata, na glavno stepenište se nadovezuje trapezoidni foaje dimenzija 5,20m x 1,95m, na koji su se nadovezivali hodnici širine 1,20m na sjevernoj, odnosno južnoj strani(43).

Na sjevernoj strani su se nalazile 4 sobe dimenzija 3,50m x 2,60m i 1 soba dimenzija 4,90m x 3,40cm. Na južnoj strani su se nalazile 2  sobe dimenzija 3,10m x 3,10m i 2 sobe s kupatilom dimenzija 3,10m x 4,40m, odnosno 3,10m x 3,80m i na krajnjoj istočnoj strani zajednički sanitarni blok dimenzija 5,20m x 3,20m. Na zapadnoj strani su se nalazile 2 sobe dimenzija 4,05m x 4,80m, odnosno 5,30m x 4,50m(44). Pregradni zidovi su uništeni, tako da u sadašnjem stanju prostori nekadašnjih soba predstavljaju jedinstvene prostorne cjeline.

Četvrta etaža se razlikuje od etaža ispod po tome što se na jugoistočnoj strani, iznad dijela sanitarnog bloka, nalazi uska otvorena terasa širine 3,45cm.

Suterenski prostor je povezan sa prizemljem sporednim stepeništem i u njemu su se nalazile sporedne i tehničke prostorije hotela. Prostorni raspored prizemlja odgovara prostornom rasporedu suterena, s tom razlikom što se u suterenu ne pojavljuje centralno stepenište, niti sjeveroistočni dio kojim je prizemlje iznad povezano sa Titovom ulicom.

U pogledu oblikovanja fasada, originalna historicistička fizionomija objekta je u potpunosti izgubljena, s obzirom da su na objektu vidljive samo stroge geometrijske forme. Prizemni dio objekta visine 4,60m, gdje su pozicionirani pravougaoni i lučno završeni otvori, je linearnim vijencem odvojen od spratnih etaža na kojima su prisutni isključivo dvokrilni otvori pravougaone forme. Prizemni i spratni dijelovi objekta su i hromatski različito tretirani: Prizemni dio je obojen tamnoružicastom bojom, dok je spratni dio objekta obojen nijansom smeđe boje na prelazu ka sivoj.

Sjeverna i južna fasada  objekta su slične kompozicije, gdje se na istočnoj strani spratnog dijela nalaze po četiri reda sa po 5, odnosno 6 dvokrilnih prozora dimenzija 1,23m x1,90m, odnosno 1,23m x 2,10m. Na krajnjoj zapadnoj strani se nalazi blago naglašeni konzolni istak, na kojem se nalazi po jedan dvokrilni prozor dimenzija 1,74m x1,90m, odnosno 1,74m x2,10m u nivou svakog sprata.

U prizemnom dijelu sjeverne fasade se nalazi 5 lučnih otvora sa parapetom dimenzija 1,80m x 3,00m, dok se na istočnoj strani nalazi dvokrilni ulaz dimenzija  1,70m x2,30m sa lučnim nadsvjetlom iznad.

U prizemnom dijelu južne fasade se nalaze 4 lučna otvora sa parapetom širine koja se kreće od 1,03m do 1,84m. Pored tih otvora tu se nalaze i različiti ulazni otvori dimenzija 2,66m x 3,10m i 1,00m x 2,10m.

U oblikovnom smislu, zapadna fasada predstavlja nastavak zapadnih dijelova sjeverne i južne fasade i na njoj se u nivou drugog, trećeg i četvrtog sprata nalaze po 2 dvokrilna prozora istih dimenzija, kao i spratni otvori na južnoj, odnosno sjevernoj fasadi. U nivou prvog sprata se nalazi balkon dimenzija 1,00m x 4,20m, dok se u prizemlju nalazi otvor dimenzija 3,90m x 4,10m.

U pogledu konstrukcije i materijala, objekat je rađen u skladu sa propisima Građevinskog reda iz 1893. godine, kojim su postavljeni visoki standardi u pogledu primjene građevinskog materijala. U objektu se pojavljuju nosivi i vanjski zidovi debljine između 45 i 75cm, a u unutrašnjosti objekta prisutni su i zidovi debljine od 20cm i 15cm.

Konstrukcija stropa iznad suterena izvedena je u svodu zidanom opekom koja je oslonjena na čelične traverse. Konstrukcija stropa etaža  iznad  je izvedena u drvenim gredama. Centralno kameno stepenište od prvog do četvrtog sprata je konzolno izvedeno. Kameni temelji su postavljeni 50cm ispod kote podruma i njihova širina odgovara širini podrumskog zida. Hidroizolacija podruma je riješena kao kameni suhozid(45). Vanjska stolarija objekta je rađena u drvetu.

Svijetla visina suterena iznosi do 2,20m, prizemlja 4,30m, prvog sprata 3,30m, a drugog, trećeg i četvrtog sprata po 3,10m. Debljina međuspratne konstrukcije iznosi 40 cm.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Na privremenoj listi nacionalnih spomenika, Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, hotel Zagreb u Sarajevu se nalazi u sastavu “Gradske ambijentalne cjeline Sarajeva“, koja je upisana pod rednim brojem  546.

Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, 2005. godine izradio je „Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Izmjene i dopune Regulacionog plana Gradskog centra „Marijin Dvor“ – II faza“. Tim dokumentom propisane su stroge mjere zaštite objekta – u cilju očuvanja autentičnog karaktera objekta i izvornog izgleda (sanacija, konzervacija, rekonstrukcija, restauracija)(46).

Izmjenama i dopunama Regulacionog plana gradski centar „Marijin Dvor“ – II faza iz 2007. godine („Službene novine Kantona Sarajevo“, broj 28/07) izrađenim od strane Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo, u skladu sa Separatom zaštite, predmetni objekt je predviđen za zadržavanje uz mogućnost sanacije, konzervacije, rekonstrukcije i restauracije(47).

Po podacima dobijenim od strane Zavoda za zaštitu spomenika Federalnog ministarstva kulture i sporta(48), hotel Zagreb u Sarajevu nije upisan u registar spomenika kulture.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Godine 1933. historijska građevina je adaptirana za potrebe Doma Željezničke zadruge, po projektu Isidora Rajsa kojim je predviđena dogradnja jednog sprata i uklanjanje svih historicističkih ornamenata na fasadama objekta.

Godine 1945/46. izveden je projekat dogradnje četvrte etaže i potkrovlja.

Godine 1950. izvršena je adaptacija objekta koji dobija namjenu hotela.

Godine 1998. izrađen je neizvedeni idejni projekat rekonstrukcije hotela Zagreb, arhitekte Dragana Bijedića za potrebe “Bosnia hotela”.

Godine 2008. izrađen je Elaborat o stanju konstrukcije zgrade hotela Zagreb u Sarajevu, od strane Instituta za materijale i konstrukcije iz Sarajeva, kojim je preporučena razgradnja zidanih zidova i izrada nove AB konstrukcije uz vraćanje fasadnog obložnog zida od opeke sa ornamentima fasade(49).

Godine 2009. izrađen je projekat rekonstrukcije zgrade hotela Zagreb u Sarajevu. Rješenjem arh. Nedima Hadžiabdića predviđeno je rušenje objekta i izrada nove konstrukcije od armiranog betona obložene originalnom opekom. Objekat bi imao iste gabarite, s tim što je predviđena dodatna podrumska etaža(50). Predviđena je i promjena namjene iz ugostiteljske u poslovnu.

5. Sadašnje stanje dobra

Od zgrade hotela Zagreb u Sarajevu su sačuvani vanjski i unutrašnji nosivi zidovi i pojedine vanjske stolarske pozicije. Dobrim dijelom su sačuvani drvena krovna konstrukcija i limeni pokrov. U unutrašnjosti su vrlo dobro sačuvana stepeništa, kao i pojedini pregradni zidovi u nivou prizemlja i spratova. Od međuspratne konstrukcije djelimično su sačuvane drvene, ali i pojedine armiranobetonske grede. Unutrašnjost je zapuštena i prijeti realna opasnost od zaraze.

U objekat prodire atmosferska vlaga, a stanje konstrukcije vanjskih opečnih zidova, kao i fasadnog maltera nije na zadovoljavajućem nivou s obzirom da atmosferska vlaga razgrađuje vezivnu masu zidova. Pojedini dijelovi vanjskog maltera su otpali i ispod je vidljiva oštećena opeka(51), pogotovo u zoni gdje se nalaze vertikalni oluci. Na fasadama su vidljiva i oštećenja uzrokovana granatiranjem. Vanjski otvori objekta su zapriječeni, ali je i pored toga prisutna pojava neovlaštenog ulaska u unutrašnjost objekta. Objekat nije u funkciji od 1992. godine.

6. Specifični rizici

-          mogućnost parcijalnog kolapsa preostalih dijelova konstrukcije,

-          opadanje dijelova maltera sa fasada,

-          prodor atmosferske vlage,

-          opasnost od zaraze.

III -  ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje (dobra nastala od prahistorije do 1960. godine)

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

iii.         Proporcije

D.         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

i.          Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim historijskim periodima

F.         Ambijentalna vrijednost

ii.          Značenje u strukturi i slici grada

iii.         Objekat ili grupa objekata je dio cjeline ili područja

G.         Izvornost

v.          Položaj i smještaj u prostoru

H.         Jedinstvenost i reprezentativnost

i.          Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila

I.          Cjelovitost

ii.          Homogenost

Sastavni dio ove odluke su:

-          Imovinsko-vlasnička dokumentacija

-         kopija katastarskog plana  820 i 821, k.o. Centar Sarajevo VII (novi premjer), p.l. 882, br. plana: Sarajevo - 166; Razmjera 1:1000 (stari premjer k.č.br. 61, k.o. Sarajevo LI), izdata 11.01.2011. godine  od strane Službe za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar Općine Centar, Kanton Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina;

-         Zemljišnoknjižni izvadak sa historijatom za zemljišne parcele br. 61, k.o. Sarajevo LI, broj z.k. uloška LI/5 (stari premjer), Nar. br. 065-0-RZ-11-159 (67-72)  od 21.01.2011, izdao Zemljišno knjižni ured Općinskog suda u Sarajevu, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina;

-          Dokumentacija o prethodnoj zaštiti dobra

-         Izvod iz Izmjena I dopuna Regulacionog plana “Gradski centar Marijin Dvor” – II faza, R 1:1000, rađen na osnovu „Separata zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Izmjene i dopune Regulacionog plana Gradskog centra „Marijin Dvor“ – II faza“. Sarajevo: Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, 2005. godina;

-         Dopis Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo broj 02-23-83/11 od 11.01.2011. godine;

-         Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sklopu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj 07-40-4-134-1/11 od 21.01.2011;

-          Fotodokumentacija

-         Historijska fotografija zgrade hotela Zagreb iz perioda između 1918. i 1932. godine; – Originalna forma objekta u kojoj je izveden tokom austrougarskog perioda;

-         Historijska fotografija  zgrade hotela Zagreb iz perioda između iz 1932/33. godine;

-         Fotografije postojećeg stanja hotela Zagreb u Sarajevu, uradio arh. Adi Ćorović, uni 2009. i januar 2011. godine. (fotografirano digitalnim fotoaparatom Sony DSC – H10);

-          Tehnička dokumentacija

-         Urbanističke mape centralnog dijela Sarajeva iz 1882, 1886. i 1898. godine – historijska dokumentacija Službe za katastar općine Centar Sarajevo, 24. januar 2011. godine;

-         Urbanističke mape centralnog dijela Sarajeva iz 1882. i 1883. godine – Dokumentacija Historijskog arhiva Sarajevo, 26. januar 2011. godine;

-         Ladislaus Walichnowski. Feldskizze 5, Stadt Sarajevo, Masstab 1:500. Sarajevo: 1901, urbanistički plan;

-         Izvod iz izmijenjenog i dopunjenog Regulacionog plana gradski centar „Marijin Dvor“ – II faza iz 2007. godine („Službene novine Kantona Sarajevo“, broj 28/07) - Dopis Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo broj 02-23-83/11 od 11.01.2011. godine;

-         Muhamed Madžarević. Elaborat o kvalitetu zidanih zidova podruma i temelja objekta bivšeg hotela Zagreb u Sarajevu. Sarajevo: Institut za materijale i konstrukcije u Sarajevu, august 2008. godine;  

-         Projekat postojećeg stanja – bivši hotel Zagreb  –- arh. Nedim Hadžiabdić, Sarajevo oktobar 2008. godine,  R design – Hadžović Izet, stalni sudski vještak, Sarajevo 2005. godine;

-         Projekat rekonstrukcije zgrade hotela Zagreb u Sarajevu – Poslovni objekat Mobis electronic, idejni projekat, R design - arh. Nedim Hadžiabdić, Sarajevo april 2009. godine;

-         Google Earth mapa centralnog dijela Sarajeva od 25. januara 2011. godine.

-          Ostala dokumentacija

-         Zemljišnoknjižni izvadak broj LI/5, Nar. broj 4839-40/95. Sarajevo: Osnovni sud Sarajevo, 16.12.1995. godine – Sarajevo. Dokumentacija Željezničarsko štedno-kreditne zadruge, 2011. godina;

-         Zemljišno-knjižni B sopstvenički list, upis broj 15 i 16. Fadil Đana, direktor Željezničarske štedno-kreditne zadruge. Informacija – hotel „Zagreb“ o pravnim promjenama i preduzetim radnjama. Sarajevo: Željezničarska štedno-kreditna zadruga, 2008. godina;

-         Slobodan Forkapić, predsjednik općinske komisije. Rješenje Općinske komisije za urbanizam i građenje broj 07/A-TA-476-3/82 od 29.04.1983. godine. Sarajevo: Općina Centar, 1983. godine;

-         Rješenje o nacionalizaciji zgrade hotela „Zagreb“ broj 03/I-33577/1-67-5 od 07.04.1972. godine. Sarajevo: Općina Centar, 1972. godine;

-         Fadil Đana, direktor Željezničarske štedno-kreditne zadruge. Informacija – hotel „Zagreb“ o pravnim promjenama i preduzetim radnjama. Sarajevo: Željezničarska štedno-kreditna zadruga, 2008. godina;

-         Nusret Mašnić, pomoćnik generalnog direktora „Bosnia hotela“, intervju. „Zagreb“ na čekanju. Sarajevo: „Dnevni avaz“, 31.oktobar/01. novembar 1998. godine;

-         Knjiga Domovnica – popis Sefardskih porodica u Sarajevu, knjiga 1-524. Sarajevo: Danilo Nikolić, Jevrejska općina u Sarajevu, 14. januar 2011. godine;

-         Fadil Đana, direktor Željezničarske štedno-kreditne zadruge. Zahtjev za inspekcijsku kontrolu, broj 03-568/07 od 24.07.2007. godine. Sarajevo: Željezničarska štedno-kreditna zadruga, 2007. godina;

-         Umjesto devastiranog hotela „Zagreb“ – Novi stambeno-poslovni objekat. Sarajevo: „Dnevni avaz“, 03.08 2007. godine.

-         Stručno mišljenje o Glavnom projektu rušenja hotela “Zagreb” u Sarajevu, broj 07-40-4-3643-1/10 od 24.09.2010. godine - Zavod za zaštitu spomenika u okviru Federalnog ministarstva kulture i sporta;

-         Rješenje za uklanjanje građevine – objekta bivšeg hotela “Zagreb” u Sarajevu. – Federalno ministarstvo prostornog uređenja, Rješenje broj UPI/03-23-2-285/10, Sarajevo 28.10.2010. godine;

-         Dopis Federalnog ministarstva prostornog uređenja broj 03-23-2-8/11 od 18.01.2011. godine.

Korištena literatura

Tokom vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom, korištena je sljedeća literatura:

1934.    Kalem, Nikola. Spomenica desetogodišnjeg rada Željezničke kreditne i potporne zadruge Z.S.O.J.U. u Sarajevu, 1923-1933. Sarajevo: Izdanje Željezničke kreditne i potporne zadruge Z.S.O.J.U. u Sarajevu, 1934.

1969.    Kreševljaković, Hamdija. Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave (1878-1918). Sarajevo: Arhiv grada Sarajeva, 1969.

1973.    Bejtić, Alija. Ulice i trgovi Sarajeva. Sarajevo: Muzej grada Sarajeva, 1973.

1987.    Krzović, Ibrahim. Arhitektura Bosne i Hercegovine, 1878-1918. Sarajevo: Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, 1987.

1988.    Spasojević, Borislav. Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu. Sarajevo: Svjetlost, 1988.

1989.    Dimitrijević, Branka. Arhitekt Karl Paržik - doktorska disertacija. Sarajevo: Arhitektonski fakultet sveučilišta u Zagrebu, 1989.

1989.    Božić, Jela. Arhitekt Josip pl. Vancaš, značaj i doprinos arhitekturi Sarajeva u periodu austrougarske uprave - doktorska disertacija. Sarajevo: Arhitektonski fakultet u Sarajevu, 1989.

1997.    Milošević, Predrag. Arhitektura u kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918-1941).Foča: Prosvjeta, 1997.

1998.    Kurto, Nedžad. Arhitektura Bosne i Hercegovine – Razvoj bosanskog stila. Sarajevo: Sarajevo publishing, MCM, 1998. 

2007.    Odluka o proglašenju historijske građevine Zgrade Marijin Dvora u Sarajevu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 20. do 27. novembra  2007. godine u Sarajevu.

2007.    Odluka o proglašenju historijske građevine – Narodnog pozorišta u Sarajevu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 11. do 18. septembra 2007. godine.

2007.    Janković, Živorad. Muhamed Kadić – život i djelo. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Bošnjački institut Fondacija Adila Zulfikarpašića, 2007.

2007.    Kudela, Jiri, Branka Dimitrijević, Ivo Vacik. Arhitek Karel Parik (1857 – 1942) – Čeh koji je gradio evropsko Sarajevo. Sarajevo: Ambasada Češke Republike u BiH, 2007.

2008.    Odluka o proglašenju graditeljske cjeline – Stambenog kompleksa na Džidžikovcu u Sarajevu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 29.01. do 05.02. 2008. godine.

2010.    Odluka o proglašenju historijske građevine –.Zgrade Jozefa Zadika Danona u Sarajevu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj 26. oktobra 2010. godine.

(1) Odluka o proglašenju historijske građevine Zgrade Marijin Dvora u Sarajevu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 20. do 27. novembra  2007. godine u Sarajevu.

(2) Borislav Spasojević, Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu, Sarajevo: Svjetlost, 1988, 75.

(3) Borislav Spasojević, Nav. Djelo, Sarajevo, 1988, 75.

(4) Borislav Spasojević, Nav. Djelo, Sarajevo, 1988, 19.

(5) Godine 1880. ozvaničen je građevinski red „Bauordnung“, koji mijenja osmanski „Zakon o građenju i drumovima“ iz 1863. godine. Godine 1893. objavljuje se novi Građevinski red, koji se konačno odnosi na cijelo gradsko područje, a ne samo na centralno područje, kao što je bilo propisano 1880. godine - Borislav Spasojević, Nav. djelo, Sarajevo, 1988, 15. i 16.

(6) Titova ulica se tokom austrougarskog perioda nazivala Gornja Hiseta i posjeduje urbanistički kontinuitet iz osmanskog perioda koji seže do rimskog doba. Gornja Hiseta godine 1921. dobija ime kralja Aleksandra I, a 1946. godine današnje ime po Josipu Brozu Titu. 

Drugačiji je slučaj sa ulicom Valtera Perića, koja nastaje tokom ranog osmanskog perioda, kada je sa današnjim ulicama Donja Hiseta i Avde Hume činila jedinstvenu cjelinu koja se nazivala Donja Hiseta. Taj naziv, naslijeđen iz osmanskog perioda je 1895. godine promijenjen u Mustaj-begova ulica, po prvom sarajevskom gradonačelniku iz austrougarskog doba Mustaj-begu Fadilpašiću (1830-1892). Godine 1925. ulica dobija ime po Kraljici Mariji, ženi Kralja Aleksandra. Današnji naziv ulica je dobila po narodnom heroju Vladimiru Periću Valteru (Prijepolje 1919 – Sarajevo 1945) simbolu sarajevskog otpora iz II svjetskog rata - Alija Bejtić, Ulice i trgovi Sarajeva, Sarajevo: Muzej grada Sarajeva, 1973, 244 -246, i 372 – 373.

Sudeći po urbanističkim nacrtima iz 1882, 1883. i 1887. godine, može se zaključiti da današnja ulica Valtera Perića nije postojala, iako je u dosadašnjem urbanističkom historijatu Sarajeva zabilježeno da je ulica formirana tokom ranog osmanskog perioda. Istina je da je postojala samo ulica između današnje ulice Valtera Perića na sjeveru i Miljacke na jugu – ulica Donja Hiseta. Današnja ulica Valtera Perića (Mustajbegova ulica – naziv iz austrougarskog perioda) se pojavljuje tek u urbanističkim planovima vezanim za reguliranje desne obale Miljacke, i to iz završnog perioda iz 1897. godine – Urbanističke mape centralnog dijela Sarajeva iz osamdesetih i devedesetih godina XIX vijeka – historijska dokumentacija Službe za katastar općine Centar Sarajevo, 24. januar 2011. godine i historijska dokumentacija Historijskog arhiva Sarajeva, 26. januar 2011. godine.

(7) B) Sopstvenički list, Zemljišnoknjižni izvadak sa historijatom za zemljišne parcele br. 61, k.o. Sarajevo LI, broj z.k. uloška LI/5 (stari premjer), Nar. br. 065-0-RZ-11-159 (67-72) od 21.01.2011., izdao Zemljišno knjižni ured Općinskog suda u Sarajevu, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

(8) Do tog perioda na potezu desne obale rijeke Miljacke nije postojao nikakav reguliran putni pravac. Po završetku radova na Apelovom keju, puštena je u pogon pruga električnog tramvaja u Sarajevu. -  A. Bejtić, Nav. djelo, Sarajevo, 1973, 284. i 285; Hamdija Kreševljaković, Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave (1878-1918), Sarajevo: Arhiv grada Sarajeva, 1969, 31.

(9) Hamdija Kreševljaković, Nav. Djelo, Sarajevo, 1969, 31.

(10) Na urbanističkoj mapi iz austrougarskog perioda ne postoji upisana godina, ali je detaljnom analizom utvrđeno da najstariji objekat na mapi datira iz 1898. godine (Na toj mapi se, kao najstariji objekat, pojavljuje sjeverno krilo neorenesansne uglovnice na uglu Titove i Vrazove ulice Daniela M. Saloma,  projektovane od strane Josipa Vancaša. Zapadno krilo je izgrađeno 1896. godine, a sjeverno krilo usmjereno ka Titovoj ulici je projektovano 1897. godine. (Jela Božić, Arhitekt Josip pl. Vancaš, značaj i doprinos arhitekturi Sarajeva u periodu austrougarske uprave - doktorska disertacija, Sarajevo: Arhitektonski fakultet u Sarajevu, 1989, 146. i 147). Na mapama iz 1883, odnosno 1886. godine hotel Zagreb nije bio ucrtan, kao ni regulacija Miljacke i Mustajbegova ulica. - Urbanistička mapa centralnog dijela Sarajeva iz 1898. godine – historijska dokumentacija Službe za katastar općine Centar Sarajevo, 24. januar 2011. godine.

(11) Urbanistička mapa centralnog dijela Sarajeva iz 1898. godine – historijska dokumentacija Službe za katastar općine Centar Sarajevo, 24. januar 2011. godine.

(12) Do 1894. godine vlasnik nekretnine je bila Ana Pavlović, kada jednu polovinu kupuje Ferdinando Ciesa. Početkom 1900. godine cjelokupno vlasništvo je prebačeno na dotadašnjeg suvlasnika Ferdinando Chiesa, sina Petra iz Sarajeva - B) Sopstvenički list,  Zemljišnoknjižni izvadak sa historijatom za zemljišne parcele br. 61, k.o. Sarajevo LI, broj z.k. uloška LI/5 (stari premjer), Nar. br. 065-0-RZ-11-159 (67-72) od 21.01.2011, izdao Zemljišno knjižni ured Općinskog suda u Sarajevu, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

(13) Ladislaus Walichnowski. Feldskizze 5, Stadt Sarajevo, Masstab 1:500. Sarajevo: 1901.

Iz tehničkog nacrta s početka XX vijeka se jasno vidi postojanje današnje zgrade hotela Zagreb, koja je bila izgrađena kao slobodnostojeći objekat. Tek u kasnijem periodu, iza 1901. godine, izvedene su susjedne zgrade u nizu prema istoku: Duž današnje Titove ulice i duž današnje ulice Valtera Perića – neorenesansna najamna zgrada Zadika S. Fincija iz 1904. godine, spratnosti Sut+P+3+Potkrovlje, u ulici Valtera Perića broj 1, projektanta Karla Paržika. -  Ibrahim Krzović, Arhitektura Bosne i Hercegovine, 1878-1918, Sarajevo: Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, 1987, 131; Branka Dimitrijević, Arhitekt Karl Paržik - doktorska disertacija, Sarajevo: Arhitektonski fakultet sveučilišta u Zagrebu, 1989, 155.                 

(14) Više podataka o Karlu Paržiku u odluci o proglašenju historijske građevine – Narodnog pozorišta u Sarajevu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj  od 11. do 18. septembra 2007. godine.

Jiri Kudela, Branka Dimitrijević, Ivo Vacik, Arhitek Karel Parik (1857 – 1942) – Čeh koji je gradio evropsko Sarajevo, Sarajevo: Ambasada Češke Republike u BiH, 2007, 174.

Ne treba isključiti mogućnost da je objekat bio projektiran od strane Josipa Vancaša, koji je nešto ranije, 1896. godine, izveo stambeno-poslovnu najamnu zgradu na uglu današnjih ulica Titove i Kaptol u Sarajevu u neorenesansnom stilu, ali sa elementima gdje se mogu prepoznati naznake neobaroka.

(15) Odluka o proglašenju historijske građevine – Zgrade Jozefa Zadika Danona u Sarajevu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj  26. oktobra 2010. godine; Jela Božić, Arhitekt Josip pl. Vancaš, značaj i doprinos arhitekturi Sarajeva u periodu austrougarske uprave – doktorska disertacija, Sarajevo: Arhitektonski fakultet u Sarajevu, 1989, 148.

(16) Prvi građevinski red austrougarske vlasti direktno utiče na urbanistički razvoj grada. Jasno je određen način proširenja i reguliranja ulica i stvaranja novih gradskih četvrti. Definirana je građevinska normativa vezana za izvedbu objekata, odnosno način izvođenja temelja, zidova, ploča, dimnjaka i slično. Pored toga, propisano je da se građevinski zahvati mogu vršiti samo uz dozvolu nadležne uprave, kojoj je neophodno dostaviti projekte u odgovarajućem mjerilu. To je uticalo i na davanje značajne uloge školovanim arhitektima koji su u istom periodu izveli građevine po kojima su centralni dijelovi Sarajeva danas prepoznatljivi – Borislav Spasojević, Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu, Sarajevo: Svjetlost, 1988, 13.

(17) Titova ulica (Gornja Hiseta) je i tokom austrougarskog perioda predstavljala uličnu dionicu I klase

(18) Borislav Spasojević, Nav. Djelo, 1988, 13 - 17.

(19) Abram Altarac je rođen u Sarajevu dana 03.04.1888. godine. Njegov brat Salamon Altarac je rođen 25.02.1889. godine, također u Sarajevu. Njihov otac Jakob (Moise) Altarac, rođen 1864. godine u Sarajevu, ukupno je imao 7 kćeri i 5 sinova. Nisu poznati datum i mjesta smrti braće Abrama i Salamona Altarac, kao ni detalji njihove poslovne djelatnosti  - Knjiga Domovnica – popis Sefardskih porodica u Sarajevu, knjiga 1-524, Sarajevo: Danilo Nikolić, Jevrejska općina u Sarajevu, 14. januar 2011.

(20) B) Sopstvenički list, Zemljišnoknjižni izvadak sa historijatom za zemljišne parcele br. 61, k.o. Sarajevo LI, broj z.k. uloška LI/5 (stari premjer), Nar. br. 065-0-RZ-11-159 (67-72)  od 21.01.2011., izdao Zemljišno knjižni ured Općinskog suda u Sarajevu, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

(21) Zemljišnoknjižni izvadak broj LI/5, Nar. broj 4839-40/95. Sarajevo: Osnovni sud Sarajevo, 16.12.1995. godine.

(22) Zemljišnoknjižni izvadak broj LI/5, Nar. broj 4839-40/95. Sarajevo: Osnovni sud Sarajevo, 16.12.1995. godine; Nikola Kalem, Spomenica desetogodišnjeg rada Željezničke kreditne i potporne zadruge Z.S.O.J.U. u Sarajevu, 1923-1933, Sarajevo: Izdanje Željezničke kreditne i potporne zadruge Z.S.O.J.U. u Sarajevu, 1934, 39.

(23) Isidor Rajs (Sarajevo 1901 – Jasenovac 1945) je istaknuti predstavnik sarajevske moderne koji djeluje u periodu između dva svjetska rata. Završio je Visoku tehničku školu u Zagrebu 1923. godine, a radio je u ateljeu Kamila Roškota u Pragu u periodu 1927-29, nakon čega otvara sopstveni arhitektonski biro u Sarajevu u kojem je radio do hapšenja 1941. godine. Rajs je predstavljao jednog od najplodnijih stvaralaca moderne u Sarajevu, a njegov prvi izvedeni projekat u rodnom gradu predstavlja zgrada M.F. kod Latinske ćuprije iz 1929/30 godine. Pored toga, izvodi trospratnicu S. i A. Danona u današnjoj ulici Koševo, stambenu zgradu Singer i Herman (danas zgrada MUP-a), neboder – Dom Željezničke i potporne zadruge iz 1938. godine na uglu današnjih ulica Doline i Avgusta Brauna, i mnoge druge projekte. Isti autor potpisuje objekte u regionalnim okvirima, a njegovi radovi su nagrađivani na internacionalnim konkursima, između ostalog idejno rješenje za Svetionik Kristofora Kolomba u S. Domingu na Karibima iz 1930. godine. Isidor Rajs je profesionalno formiran u Pragu, na izvorima češkog funkcionalizma i konstruktivizma. - Predrag Milošević, Arhitektura u kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918-1941), Foča: Prosvjeta, 1997, 294. i 295.

(24) Predrag Milošević, Nav. Djelo, Foča, 1997, 204. i 294.

Krajem dvadesetih godina XX vijeka u Pragu, gdje je Isidor Rajs stekao profesionalnu zrelost, sukobila su se dva pola koja su zagovarala oprečne ideje na polju arhitektonskog stvaralaštva: Predstavnici „Kubističke arhitekture“ (P. Janak, J. Gočar i drugi) udruženi u „Klub za Stari Prag“ tvrdili su da se principi moderne konstruktivističke arhitekture ne uklapaju u urbanističku matricu Starog Praga i ovoj struji su bili bliski braća Muhamed i Reuf Kadić (vidi odluku o proglašenju graditeljske cjeline – Stambenog kompleksa na Džidžikovcu u Sarajevu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj  od 29.01. do 05.02. 2008. godine), pioniri moderne u Sarajevu i Bosni i Hercegovini. S druge strane, teoretičar arhitekture Karel Teig je predvodio „radikalnu struju“ u modernom pokretu, blisku stvaralaštvu Adolfa Lossa i Kotere. Ovaj teoretičar je oštro polemizirao sa članovima „Kluba za Stari Prag“ tvrdeći da isti ne razumiju bit kubizma, te da je arhitektura kao konstruktivna tvorevina uvjetovana ciljem i ne podnosi „formalizam“, već mora biti rukovođena „racionalnim formama“.(Živorad Janković, Muhamed Kadić – život i djelo, Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Bošnjački institut Fondacija Adila Zulfikarpašića, 2007, 35-40) Iz praktičnog rada Isidora Rajsa u slučaju današnje zgrade hotela „Zagreb“, očigledni su snažni praški uticaji teoretičara arhitekture Karela Teiga.

(25) Željeznička zadruga je okupljala članove iz čitave Bosne i Hercegovine, te je konačište otvoreno u cilju smanjenja putnih i drugih troškova. Od 1933. godine Godišnje skupštine Željezničke zadruge se održavaju u toj zgradi, dok su se prethodnih godina održavale u Jevrejskom domu, kinu Apolo i Narodnom pozorištu - Nikola Kalem, Nav. Djelo, Sarajevo, 1934, 39.

(26) Zemljišno-knjižni B sopstvenički list, upis broj 15 i 16. Fadil Đana, direktor Željezničarske štedno-kreditne zadruge. Informacija – hotel „Zagreb“ o pravnim promjenama i preduzetim radnjama. Sarajevo: Željezničarska štedno-kreditna zadruga, 2008. godina.

Zemljišnoknjižni izvadak sa historijatom za zemljišne parcele br. 61, k.o. Sarajevo LI, broj z.k. uloška LI/5 (stari premjer), Nar. br. 065-0-RZ-11-159 (67-72)  od 21.01.2011, izdao  Zemljišno knjižni ured Općinskog suda u Sarajevu, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

(27) Svjedočenje mr. Borislava Spasojevića rođenog i odraslog (mr. Borislav Spasojević je rođen 17.07.1930. godine u Sarajevu) na području Marijin Dvora u Sarajevu, Sarajevo, 13. januar 2011. godine. 

(28) Radovi su izvedeni pomoću radne snage koju su činili pripadnici njemačkih zarobljenika – Svjedočenje mr. Borislava Spasojevića rođenog i odraslog na području Marijin Dvora u Sarajevu, Sarajevo, 13. januar 2011. godine. 

(29) Slobodan Forkapić, predsjednik komisije. Rješenje Općinske komisije za urbanizam i građenje broj 07/A-TA-476-3/82 od 29.04.1983. godine. Sarajevo: Općina Centar, 1983. godine.

(30) Rješenje o nacionalizaciji zgrade hotela „Zagreb“ broj 03/I-33577/1-67-5 od 07.04.1972. godine. Sarajevo: Općina Centar, 1972. godine.

(31) Slobodan Forkapić, predsjednik komisije. Rješenje Općinske komisije za urbanizam i građenje broj 07/A-TA-476-3/82 od 29.04.1983. godine. Sarajevo: Općina Centar, 1983. godine.

(32) Fadil Đana, direktor Željezničarske štedno-kreditne zadruge. Informacija – hotel „Zagreb“ o pravnim promjenama i preduzetim radnjama. Sarajevo: Željezničarska štedno-kreditna zadruga, 2008. godina.

(33) Projektant idejnog rješenja iz 1998. godine je bio arh. Dragan Bijedić iz Sarajeva – izjava Midhata Kule, direktora „Bosnia hotela“. Sarajevo: 20. januar 2011. godine.

(34) Nusret Mašnić, pomoćnik generalnog direktora „Bosnia hotela“, intervju. „Zagreb“ na čekanju. Sarajevo: „Dnevni avaz“, 31.oktobar/01. novembar 1998. godine.

(35) Zemljišno-knjižni B sopstvenički list, upis broj 23 i 24  Fadil Đana, direktor Željezničarske štedno-kreditne zadruge. Informacija – hotel „Zagreb“ o pravnim promjenama i preduzetim radnjama. Sarajevo: Željezničarska štedno-kreditna zadruga, 2008. godina.

Zemljišnoknjižni izvadak sa historijatom za zemljišne parcele br. 61, k.o. Sarajevo LI, broj z.k. uloška LI/5 (stari premjer), Nar. br. 065-0-RZ-11-159 (67-72)  od 21.01.2011, izdao  Zemljišno knjižni ured Općinskog suda u Sarajevu, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

(36) Fadil Đana, direktor Željezničarske štedno-kreditne zadruge. Zahtjev za inspekcijsku kontrolu, broj 03-568/07 od 24.07.2007. godine. Sarajevo: Željezničarska štedno-kreditna zadruga, 2007. godina; „Umjesto devastiranog hotela Zagreb – Novi stambeno-poslovni objekat“, Sarajevo: Dnevni avaz, 03.08 2007. godine.

(37) Projekat rekonstrukcije zgrade hotela Zagreb u Sarajevu – Poslovni objekat Mobis electronic, idejni projekat, R design - arh. Nedim Hadžiabdić, Sarajevo april 2009. godine.

(38) Tokom austrougarskog perioda proizašla je nova tipologija stambenih objekata: vila, stambena palata, hotel, objekti socijalnog staranja i  najamna zgrada koja je predstavljala najbrojniju kategoriju. Najamne zgrade su građene u nizu, bloku ili kao slobodnostojeći objekti. Kao uglovnica, današnja zgrada hotela „Zagreb“ predstavlja prvi objekat nizova kasnije izgrađenih duž zapadnih krajeva ulica Titove i Valtera Perića. Najamna zgrada je redovno projektirana sa dva stana u koje se ulazi sa podesta. Jedna soba je po pravilu sa direktnim ulazom sa podesta za podstanare, opremljena svim elementima ondašnjeg visokog tehničkog standarda (struja, vodovod, kanalaizacija). - B. Spasojević, Nav. djelo. Sarajevo, 1988, 24-26.

(39) Na južnoj strani objekta se nalazi još jedan ulaz za goste dimenzija 1,00m x 2,10m, kao i ekonomski ulaz istih dimenzija.

(40) U toj prostoriji se nalaze stepenice na „L“ širine 1,10m kojima su povezani prizemlje i podrum.

(41) Ekonomat je povezan uskim hodnikom sa ekonomskim ulazom na jugoistoku, usmjerenom ka ulici Valtera Perića. Pored toga, i kuhinja i ekonomat su povezani sa uskim unutrašnjim dvorištem na istoku.

(42) Na sjevernoj strani mezanina, iznad nekadašnjeg restorana se nalazi prostor gdje su bili smješteni klima-ventilacioni uređaji.

(43) Tavanice svih etaža su uništene, kao i unutrašnji zidovi tako da je unutrašnja hotelska dispozicija gotovo neprepoznatljiva.

(44) U nivou prvog sprata na dvije sobe na zapadu nadovezuju se balkoni dimenzija 1,00m x 2,10m, povezani jedinstvenim zidanim parapetom.

(45) Projekat rekonstrukcije zgrade hotela Zagreb u Sarajevu – Poslovni objekat Mobis electronic, idejni projekat, R design - arh. Nedim Hadžiabdić, Sarajevo, april 2009. godine.

Muhamed Madžarević, Elaborat o kvalitetu zidanih zidova podruma i temelja objekta bivšeg hotela Zagreb u Sarajevu, Sarajevo: Institut za materijale i konstrukcije u Sarajevu, avgust 2008. godine.  

(46) Dopis Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo broj 02-23-83/11 od 11.01.2011. godine.

(47) Dopis Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo broj 02-23-83/11 od 11.01.2011. godine.

(48) Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sklopu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj 07-40-4-134-1/11 od 21.01.2011.

(49) Razgradnja je preporučena i pored toga što je u odjeljku 3. Elaborata – Rezultati pregleda konstrukcije konstatirano da na nosivoj konstrukciji nisu zabilježena značajnija oštećenja, izuzev oštećenja na fasadnim i podrumskim zidovima, kao posljedica djelovanja atmosferalija i oštećenja fasade - Muhamed Madžarević, Elaborat o kvalitetu zidanih zidova podruma i temelja objekta bivšeg hotela Zagreb u Sarajevu, Sarajevo: Institut za materijale i konstrukcije u Sarajevu, avgust 2008. godine. 

(50) Zavod za zaštitu spomenika u okviru Federalnog ministarstva kulture i sporta, izdao je pozitivno mišljenje na Projekat rekonstrukcije iz 2009. godine. - Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sklopu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj 07-40-4-134-1/11 od 21.01.2011; Zavod za zaštitu spomenika u okviru Federalnog ministarstva kulture i sporta, izdao je pozitivno Stručno mišljenje za Glavni projekat rušenja hotela „Zagreb“ u Sarajevu. – Stručno mišljenje o Glavnom projektu rušenja hotela „Zagreb“ u Sarajevu, broj 07-40-4-3643-1/10 od 24.09.2010. godine - Zavod za zaštitu spomenika u okviru Federalnog ministarstva kulture i sporta; Na osnovu prethodnog, Federalno ministarstvo prostornog uređenja izdaje Rješenje za uklanjanje građevine – objekta bivšeg hotela „Zagreb“ u Sarajevu. – Federalno ministarstvo prostornog uređenja, Rješenje broj UPI/03-23-2-285/10, Sarajevo 28.10.2010. godine.

(51) Opadanje dijelova fasade je toliko učestalo da su u nivou prvog sprata montirani drveni paneli u cilju obezbjeđivanja sigurnosti prolaznika.