početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Konak, mjesto i ostaci historijske građevine

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 72/11.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 11. marta 2011. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Mjesto i ostaci historijske građevine Konaka u Bihaću proglašavaju se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik sačinjavaju: podzemni ostaci građevine Konaka i kamene strukture bedemskog puta zajedno sa ostacima fortifikacionog sistema - bedemskog zida.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 5134, k.o. Bihać-grad (novi premjer), što odgovara k.č. 1/231, k.o. SP_Bihać (stari premjer), općina Bihać, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina. 

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

 

II

 

            Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da osigura pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

           

Na prostoru definiranom u tački I stav 3. ove odluke  utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-          dopušteni su istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, kao i radovi na uklanjanju vegetacije (uklanjanje korijenja niskog rastinja uz tretman primjerenim herbicidno-arbicidnim sredstvima na kamenim strukturama bedemskog puta i ostacima fortifikacionog sistema - bedemskog zida) uključujući i one čiji je cilj prezentacija spomenika, uz prethodno odobrenje federalnog  ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-          dopuštena je rekonstrukcija historijske građevine Konaka na istom mjestu, u istom obliku i od istovrsnih materijala od kojih je prvobitno građena, u mjeri u kojoj je to moguće, uz prethodno izvršeno sistematsko arheološko istraživanje prostora uz odobrenje nadležnog ministarstva i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite;

-          svi arheološki ostaci treba da budu konzervirani i na odgovarajući način prezentirani in situ, uz stručni nadzor nadležne službe zaštite;

-          prilikom rekonstrukcije Konaka koristiti originalnu austrougarsku projektnu dokumentaciju iz perioda 1888-1908;

-          horizontalni i vertikalni gabariti objekta, kao i dispozicija prostornog rješenja, moraju biti identični sa gabaritima i dispozicijom iz originalne projektne dokumentacije iz perioda 1888-1908;

-          konstruktivni sistem mora biti sa trotraktnim masivnim podužnim kamenim zidovima i masivnim poprečnim ukrutnim zidovima od kamena u prizemlju, bondručnom zidnom konstrukcijom na spratu, drvenom krovnom konstrukciom sa badžama i krovnim pokrivačem od biber-crijepa;

-          materijalizaciju fasadnih površina, broj prozorskih osovina i njihov ritam, kao i dimenzije otvora izvesti u skladu sa projektnom dokumentacijom iz perioda 1888-1908, odnosno starim arhivskim fotografijama Konaka;

-          dopuštena je revitalizacija građevina Konaka u smislu odgovarajuće interpolacije novih sadržaja koje su u duhu sa njegovom prvobitnom  funkcijom, a na način koji neće ugroziti vrijednost objekata, uz prethodno odobrenje nadležnog ministarstva i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite;

-          izvršiti izmještanje kamenih skulptura, spomenika posvećenom žrtvama fašističkog terora iz II svjetskog rata, na drugu pogodnu lokaciju, a u skladu sa preporukama nadležne službe zaštite;

-          izvršiti izmještanje postojećih nadzemnih i podzemnih infrastrukturnih sistema, a u skladu sa preporukama nadležnih službi i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite.

 

IV

 

Svi pokretni nalazi, koji u toku arheološkog istraživanja budu nađeni, bit će pohranjeni u najbližem muzeju koji ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke uvjete ili u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i prezentirani na odgovarajući način.

Sav pokretni i nepokretni arheološki materijal koji bude nađen tokom arheoloških istraživanja neophodno je stručno obraditi.

Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja dužan je nakon izvršenih arheoloških radova podnijeti izvještaj Komisiji i instituciji koja je obavila istraživanja.

Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja mora imati na raspolaganju sav pronađeni pokretni i nepokretni arheološki materijal dok traje istraživanje i dok ne završi izvještaj, a najduže za period od tri godine.

Paralelno s izvođenjem arheoloških istraživanja, neophodna je sukcesivna konzervacija nepokretnih nalaza na lokalitetu i konzervacija pokretnog arheološkog materijala i njegovo pohranjivanje u odgovarajuće prostore (depoe).

Nakon dostavljanja izvještaja o provedenom istraživanju, Komisija će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti primjenjivane mjere zaštite koje Komisija utvrđuje.

Iznošenje pokretnih nalaza iz stava 1. ove tačke iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

Izuzetno od odredbe stava 7. ove tačke, ukoliko voditelj istraživanja utvrdi da je neophodna obrada nekog nalaza van zemlje, dokaze o tome će prezentirati Komisiji, koja može dopustiti privremeno iznošenje nalaza iz zemlje pod detaljno utvrđenim uvjetima njegovog iznošenja, postupanja s njim u toku boravka van zemlje i njegovog povrata u Bosnu i Hercegovinu.

 

V

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti u dijelu u kojem su suprotni odredbama ove odluke.

 

VI

 

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

           

VII

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke, te nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VIII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije  (www.kons.gov.ba).

 

IX

 

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

X

 

Danom donošenja ove odluke na k.č. 5134, k.o. Bihać-grad (novi premjer), općina Bihać, prestaje da se primjenjuje mjera zaštite utvrđena u tački III stav 1. alineja 2. Odluke o proglašenju Historijske građevine – Kapetanova kula u Bihaću nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 90/07 i 1/10).

 

XI

 

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku BiH».

 

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

 

Broj: 06.1-02.3-77/11-6  

11. marta 2011. godine                                                                                      

Sarajevo                                                                                   

 

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

Na osnovi člana 2. stav 1. Zakona o provođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, ustanovljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to dobro podnesen zahtjev.

JU Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa iz Bihaća je, dana 19. oktobra 2009. godine, podnio peticiju/prijedlog Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika za proglašenje Konaka u Bihaću nacionalnim spomenikom BiH.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

Izjava o značaju dobra

Konak je, u vrijeme kada je izgrađen (druga polovina 19. vijeka), kao i u kasnijim periodima, svojim položajem unutar zidina utvrđenog grada, zajedno sa Kapetanovom kulom i Župnom crkvom sv. Ante Padovanskog, tvorio prepoznatljivu siluetu starog grada, naročito posjetiocu koji je prilazio starom gradu preko mosta istočno od starog grada, ili iz vizura posmatrača sa Prekounja. Svojim dimezijama i markantnošću predstavljao je jedan od najreprezentativnijih objekata urbane matrice starog grada. Konak je bio poznato okupljalište Bišćana, mjesto susreta i razgovora u kojem se nalazila poznata gradska kafana, te pružao udoban smještaj gostima koji su u njemu konačili, ili u docnijem periodu radili u administarciji grada. Sa objekta su se pružale vanredne vizure na tok i obale rijeke Une, na Otoku, kao i na gradski trg (Trgovište). Život objekta je brutalno okončan tokom bombardiranja Bihaća u II svjetskom ratu, tako da bi njegova rekonstrukcija predstavljala značajan doprinos u oživljavanju nekada tako prepoznatljive siluete i vizura starog grada Bihaća. 

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

U toku vođenja postupka, izvršen je uvid u:

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama i  radovima na dobru, itd.,

-          uvid u sadašnje stanje objekta,

-          kopiju katastarskog plana,

-          historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korišćenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

           

U skladu sa članom 12. Zakona o implementaciji odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika zasnovane na osnovu Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, za potrebe vođenja postupka proglašenja kulturnog dobra nacionalnim spomenikom BiH:

-          Dopisom br. 06.1-35.2-23/09-207 od 05.01.2009. godine zatraženo je dostavljanje dokumentacije i stavovi u vezi sa proglašenjem Konaka u Bihaću, od: Općine Bihać, Javne ustanove Zavoda za zaštitu kulturnog naslijeđa iz Bihaća, Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta, te Federalnog ministarstva prostornog uređenja.

-          Dopisom br. 06.1-35.2-10/10-237 od 06.12.2010. godine zatraženo je dostavljanje dokumentacije i stav u vezi sa proglašenjem Konaka u Bihaću, od: Arhiva Unsko-sanskog kantona.

-          Uz dopis br. 03/1-23-1-246/10, od 27.01.2010. godine, Općina Bihać je dostavila:

-         Odluku br. 01-02-¬3-446/09 o klasifikaciji područja i srušenog objekta „Konak" u Bihaću, kao zaštićenog dobra graditeljskog kulturnog naslijeđa; Skupština Unsko-sanskog kantona, Bihać, 28. i 29.12.2009. godine,

-         Rješenje br. 03/1-23-1-6443/09 od 17.11.2009. godine o urbanističkoj saglasnosti Javnoj ustanovi Zavodu za zaštitu kulturnog naslijeđa iz Bihaća, za radove redovnog održavanja bedema bihaćke utvrde i ukljanjanje vegetatacije na zemljištu koje nosi oznaku k.č.br. 5134, k.o. Bihać-grad, odnosno k.č.br. 1/231, 1/230 i 1/99, k.o. SP_Bihać (po starom premjeru), a u svrhu geodetskog snimanja i arheološkog istraživanja lokaliteta.

 

Općina Bihać je, u julu 2008. godine, izradila dokument pod naslovom „Strateški plan razvoja općine Bihać  2008-2013”.(1) Tim dokumentom je «Reizgradnja objekta Konak» utvrđena kao jedan od operativnih ciljeva za koji su procijenjena potrebna sredstva u iznosu od 1,345.000  KM, a njegova rekonstrukcija je predviđena do 2013. godine.

Dokument ocjenjuje sadašnju situaciju, u pogledu prostornih uslova u kojima su smještene i djeluju institucije kulture Unsko-sanskog kantona koje se bave arhivskom, bibliotečkom i muzejskom djelatnosti, kao i djelotnosti iz domene zaštite kulturne baštine, nezadovoljavajućom(2). Prema navedenom dokumentu, rješenje navedenog  problema bi se moglo iznaći izgradnjom objekta “Konak” u staroj gradskoj jezgri Bihaća. U obnovljenom “Konaku” mogle bi se smjestiti tri kantonalne ustanove kulture (Muzej, Arhiv i Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa) izmještanjem Muzeja i Zavoda, iz objekta “Kloster” stvorile bi se pretpostavke za proširenje prostornih potencijala Umjetničke škole. Umjetnička škola bi u potpunosti za duži vremenski period riješila svoje prostorne potrebe.

Istim dokumentom kao nosilac aktivnosti na realizaciji rekonstrukcije objekta „Konak“ je određena Javna ustanova Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa iz Bihaća, napravljena je vremenska estimacija roka za izvršenje tih aktivnosti od  36 mjeseci.(3)  

Skupština Unsko-sanskog kantona na 44. sjednici održanoj 28. i 29.12.2009. godine, donijela je Odluku br. 01-02-3-446/09 o klasifikaciji područja i srušenog objekta „Konak" u Bihaću, kao zaštićenog dobra graditeljskog kulturnog naslijeđa.(4)  

Navedenom odlukom je precizirano da, citiramo član 1. stav 3: „Na klasificiranom području i srušenog „Konaka" spomenika graditeljskog kulturnog naslijeda primjenjuju se mjere  zaštite(5) utvrđene Zakonom o zaštiti kulturnog naslijeđa („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona" broj 3/04), do donošenja Odluke Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika BiH.“

 

Na osnovi uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno   je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Zgrada bihaćkog Konaka je bila podignuta u jezgri Bihaća, u prostoru unutar nekadašnjih gradskih zidina naslonjena uz istočne perimetralne zidine bihaćke tvrđave, a u neposrednoj blizini Sajmišta - mjesta gdje se obavljala sva trgovina. I ulica zapadno od zgrade Konaka nosila je naziv Konak Gasse.(6)   

Zapadni gabariti zgrade Konaka su se nalazili na udaljenosti od cca 15-20 metara zapadno od Graditeljske cjeline - Župne crkva sv. Ante Padovanskog sa grobnicom bihaćkog plemstva (grobnica hrvatskih velikaša)(7), a južni gabariti Konaka su bili na udaljenosti od cca 10 metara sjeverno od historijske građevine Kapetanove kule.(8)  

Na lokalitetu na kojem se je nalazila zgrada Konaka, danas se nalazi javna zelena površina.

Historijski podaci

Objekti za zadovoljenje potreba i smještaj  putnika, obično locirani uz putne pravce ili u većim naseljima, građeni su u svim historijskim epohama. U Egiptu, Asiriji, Babilonu, građeni su karavan-saraji za smjestaj hodočasnika, a položaj tih objekata je bio uz hramove. Zakonik babilonskog cara Hamurabija opisuje te objekte. U periodu antičke Grčke postojale su ksenodohije (građevine koje su nudile visoki komfor stranim putnicima), ali i pandokeji, katagogiji, kataleziji, koji su trgovcima nudili usluge prenoćišta i ishrane te smještaja stoke. Objekti koji su nudili isključivo usluge ishrane i pića: kapaleji, termopolije, oinopolije i krčme. I u periodu Rimskog carstva, uz putove, ali i u gradovima, grade se ugostiteljski objekti: stabule-stabulumi (za odmor putnika i njihovih zaprega), diversoriji-diversoriumi (pružanje smještaja; skloništa), kauponi (krčme), taberne (dućani), horee (skladišta, hambari). U okviru crkava i samostana osnivaju se hospitali (prihvatilišta).(9)  

Imajući u vidu činjenicu da su na prostoru današnje Bosne i Hercegovine Rimljani izgradili gustu mrežu(10) dobrih cesta, izvjesno je da su uz putove morale postojati postaje za izmjenu konja, kao i za odmor i prenoćište putnika.

U doba srednjevjekovne Bosne trgovina robom je bila usmjerena prema Dubrovniku, a u nedostatku prenoćišta, putnici su nosili šatore ili tende, naročito oni koji su putovali karavanima. Određen broj skloništa i gostionica je postojao uz puteve: sklonište-kuća hercega Stjepana u Tjentištu, Butkova kuća u Mokrome, „kuća patarena(11)“ Radojka u Ljupkovu, „kuća patarena“ Milorada u Bradini, krčmarica Boljka pod Čemernom; postoji i veći broj toponima sa nazivom gostilj,..., Gostilj na putu Srebrenica-Bratunac, Gostilj pored puta Srebrenica-Zalužje, visovi Mali i Veliki Gostilj iznad puta Gračanica-Boljanić-Maglaj, sela Mala i Velika Gostilja pored puta Rtar (na drini)-Dobrunj, brdo Gostilj u blizini grada Samobora kod Čajniča, han Gostilj na putu Travnik-Ugar-Banja Luka, naselje Gostenice u blizini Miletkovića kod Čajniča, Gostulj na putu Travnik-Guča Gora. Kao nazivi drumskih gostionica, korišteni su i vitalište i vitalica: nedaleko od hana Gostilja na putu Travnik-Ugar-Banja Luka ima opština Vitovlje sa sa selima Malim i Velikim Vitovljem.(12)  

Uz glavne i sporedne puteve, u selima i varošicama se grade karavansaraji(13) i hanovi(14), a mnogi lokaliteti dobijaju nazive po hanovima: Han, Hanić, Hanina, Hanište. Prema Hamdiji Kreševljakoviću(15), u Bosni i Hercegovini postoje 134 lokaliteta koja se dovode u vezu sa hanom: 74 se zovu Han sa nekim dodatkom, npr. Han Pijesak; ima 7 Haništa; te 50 lokaliteta gdje je uz imenicu Han vezano ime vlasnika ili handžije, npr. Pobrin han, Pajtov han; imaju 2 Hanine, 2 Hanića, po jedno Hanište, Hanovi i Hansko Polje(16). 

U XVI vijeku Bihać(17) i okolni gradovi - tvrđave, ulaze u sastav tzv. Vojne krajine koja čini utvrđeni obrambeni pojas prema sve učestalijim prodorima osmanskih trupa. Osmanlijska vojska zauzima Bihać u junu 1592. godine. Tokom sljedeća tri vijeka, Bihać postaje važno utvrđenje Osmanlijskog carstva na krajnjem zapadu i služi kao polazna tačka za osmanlijske upade i konstantne pritiske na granice Hrvatske.

Ono što čini specifičnost Bihaća, grada-tvrđave, u odnosu na druge gradove u Bosni i Hercegovini u osmanlijskom periodu jeste sačuvana urbana struktura unutar gradskih bedema iz prethodnog perioda.

Bihać se formira i kao vojno, vjersko, trgovačko i zanatsko sjedište šireg prostora Bosanskog ejaleta(18), a od 1851. godine je sjedište istoimenog sandžaka, od 1879. okružja, a od 1921-1929 bihaćke oblasti.(19)   

Nakon uvođenja reformi(20) sultana Mahmuda II (vladao 1808-1839), uveden je redovni poštanski saobraćaj 1842. godine, a nakon 1860. izgrađeno je nekoliko cesta, a najvažnija je bila Brod-Sarajevo. Puštene su u promet i linije Sarajevo-Metković, Sarajevo-Gradiška-Bihać, kao i Sarajevo-Tuzla-Brčko, a iza 1878. formirana je mreža cesta i uspostaljeno nekoliko željezničkih uskotračnih pruga, sva važnija mjesta dobijaju telegraf, a u nekim gradovima se grade hoteli.

Na potezu od Čađavice(21) do Bihaća postojao je 21 han: Čađavica – Han Čeprkalo-Han Previja – Han pod Velečevom – Ključ – Dervin han – Ključko Bravsko – Han Kokoroš – Han Kapljuh – Bosanski Petrovac – Vrtoče – Dugo Polje – Han Dubovsko – Jasen – Ripač – Bihać.(22)   

U Bihaću su, prema Kreševljakoviću, postojala četiri hana i svi su bili izgrađeni izvan utvrđenog grada, u Prekounju: „... Najveći i najstariji bio je han Mujage Hadžića, a stajao je odmah do mosta. Ispod njega je prolazila cesta. Zadnji mu je handžija bio Omer Hasić. Radio je do 1878. godine. Drugi veliki han bio je vlasništvo Hadžiabdića. Na spratu je imao oko 10 soba, a u prizemlju kafanu, kuhinju i dvije pekare, dućane, a iza hana su bile u dvorištu staje. Vlasnici su bili i hadžije. Porušen je pri proširenju ceste i izgradnji novog mosta preko Une 1886. Druga dva manja hana bila su uz cestu idući prema Ripču. Prvi je bio vlasništvo Boje Jovanovića i radio je do 1914, a drugi Talića i prestao je raditi 1918. godine.“(23)

Kako je Bihać, u osmanskom periodu,  bio značajan  trgovačko-zanatski grad i nalazio se na važnim putnim pravcima Sarajevo-Travnik-Jajce-Varcar Vakuf-Ključ-Bosanski Petrovac-Bihać, odnosno Banjaluka-Ključ-Bosanski Petrovac-Bihać, u gradu je, 1860. godine(24), podignut Konak.(25)

Konak je bio sagrađen u samom centru grada, uz zidine bihaćke tvrđave i u neposrednoj blizini Sajmišta, tj. mjesta gdje se, u tom periodu, obavljala sva trgovina.

            U vrijeme oko 1890. porušeni su gradski bedemi, izgrađene nove ulice i podignut park pored Une i kanala.

Da je Bihać bio važan trgovački centar govori i podatak da je, uprkos tadašnjih neprijateljskih odnosa između Austrije i Turske, Austrija u periodu 1851-1865 u Bihaću imala svog potkonzula, prvenstveno zbog razvijenih trgovačkih veza. (26)  

Zgrada Konaka je ucrtana u austrougarskim planovima iz 1884. godine(27), kao i austrougarskim nacrtima za adaptacije zgrade Konaka iz 1888,1889, 1891, 1906, 1907. i 1908, a njen izgled je snimljen i prikazan i na arhivskim  fotografijama(28) iz 1890. i 1929. godine.

U vrijeme Austrougarske uprave Bosnom i Hercegovinom, u priodu 1889-1908 vršene su adaptacije zgrade Konaka za potrebe smještaja Kotarskog ureda kao centra Okružne oblasti Bihać.

Zgrada Konaka je tokom II svjetskog rata bombardovana, a njeni ostaci su, po odobrenju tadašnjih vlasti, razneseni u periodu između 1946. i 1948. godine i upotrijebljeni za gradnje zgrada i privatnih objekata.(29)  

 

2. Opis dobra

ANALIZA KARAKTERISTIKA OBJEKTA I KOMPARATIVNE ANALIZE:

Zanimljivo je uočiti da Hamdija Kreševljaković, u svome radu(30), ne spominje postojanje hana, niti konaka (tipa prenoćišta) unutar bihaćkih bedema, nego za sva četiri hana koja veže uz naziv Bihaća, naglašava da su bili sagrađeni izvan gradskih zidina, sa druge strane Une.

Prema Hamdiji Kreševljakoviću, hanove možemo klasificirati u tri vrste: „a) Hanovi uz puteve. Služili su putnicima za kraći odmor ili konak. Putnici se u njima nisu nikada zadržavali duže od jedne noći, jer je svaki putnik želio da što prije stigne svom cilju. U tim hanovima mogao je putnik da se zadrži i po više dana zimi, kada bi snijeg zatrpao put. Putnika je još mogla spriječiti i bolest na dužem putu, a ima i slučajeva da je u hanu bolesnog putnika zatekla i smrt;  b)Trgovački hanovi. Ovakvih je hanova bilo po većim trgovačkim centrima. U njima su se trgovci zadržavali obično po više dana, sedmica, pa i koji mjesec, kupujući ili prodajući robu. Takvih je hanova bilo u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru, Kreševu i Varešu; c) Sezonski hanovi. Ovakvim hanovima nazivamo hanove na Ilidži pokraj Sarajeva i u Kiseljaku, u koje su dolazili ljudi da se liječe ili da teferiče.

Osim hanova bilo je po varošima, selima i uz puteve musafirhana. To su dobrotvorne ustanove, u kojima je putnik nalazio konak, pa i hranu za sebe i svoga konja, potpuno besplatno.“(31)   

O Konaku u Bihaću nema mnogo istoriografskih podataka u dostupnoj pisanoj građi, osim u fotomonografiji Bihaća, u kojoj je o Konaku napisano sljedeće: „Od starijih bihaćkih objekata koji su služili ugošćavanju građana i svih onih koji su na bilo koji način imali kontakta sa gradom kao što je Bihać, treba, svakako, spomenuti Konak. Ovo zdanje bilo je podignuto uz same debele zidine grada, licem okrenuto prema prostranom gradskom trgu. Konak (mehana, prenoćište) podignut je još u vrijeme turske uprave, 1860. godine. Uz Paviljon(32) bio je dugo godina najpopularnije mjesto gdje su ljudi tražili odmora i razonode. Podaci govore da je Konak zauzimao prostor blizu 900 kvadratnih metara, s ulazom okrenutim prema Sajmištu. Sama zgrada je bila dugačka tridesetak metara (prostor između Kapetanove i Selmanovića kuće), prava katnica sa tipičnim bosanskim krovištem pokrivenim šimlom (šindrom), na četiri vode. U donjem dijelu objekta nalazila se prostrana kuhinja i sala (mehana) s jedne strane i s druge velika konjušnica za smještaj konja brojnih kiridžija(33) i fijakerdžija. Sam objekat je građen od kamena tesanca, prostranih odaja za smještaj gostiju na spratu i isto tako smještaj konja i zaprega u donjim prostorijama. Najčešći gosti Konaka bile su kiridžije koji su iz Travnika, Sarajeva i drugih mjesta snabdijevali Bihać i druga mjesta Krajine robama široke potrošnje. Bihaćki Konak bio je poznat po gostoprimstvu i udobnosti, a posebno je na cijeni bila kahva iz stupe (posuda od trešnjevog drveta, visoka oko metar u kojoj se drvenim ili metalnim maljem drobila kahva). Pripovijeda se da kad iz Konaka zamiriše kafa, u Fethiji i Hatincu žene otvaraju prozore da osjete miris. Stariji Bišćani tvrde da se iz podrumskih prostorija Konaka moglo lako ući u gradske hodnike (katakombe), široke oko jedan metar, kroz koje su vojne posade održavale veze između bedemskih utvrđenja. Bihaćki Konak doživio je sudbinu mnogih lijepih zgrada u gradu. Avio-bombe su ga izbrisale iz vizure grada tako da samo pokoja stara fotografija podsjeća na njegovo postojanje.“(34)

Neke dodatne podatke pružaju austrougarski planovi-karte grada Bihaća, austrougarski nacrti Konaka (dokumentacija iz perioda 1889-1908), te fotografije Arhiva Unsko-sanskog kantona na kojima se kao motiv pojavljuje i Konak. Analizom karata, nacrta i fotografija, može se na indirektan način doći do određenih saznanja o historiji Konaka.

Ako se uporede podaci sa austrougarske karte iz 1884(35), na kojoj je ucrtana zgrada Konaka, u dimenzijama identičnim onima iz austrougarskih nacrta iz 1889-1908 godine, te analizira Konak predstavljen u spomenutim austrougarskim nacrtima, moguće je izvesti sljedeće zaključke:

a) Na austrougarskoj karti iz 1884, zgrada je naznačena pod nazivom Konak, a ulica zapadno od Konaka nosila naziv Konak Gasse. Ova toponimija, tj. urbonimija, jasno ukazuje na postojanje zgrade Konaka, u periodu prije 1884. godine.

b) Na austrougarskom nacrtu iz 1888. godine, koji prezentira poprečni presjek kroz objekat(36), ucrtane su tri grupe dimnjaka koji su bile izidane samo do tavanskog prostora, odnosno čije dimnjačke kape završavaju na visini od cca 100 cm iznad veznih greda (tj. iznad nivoa poda tavanskog prostora). Na istom nacrtu na navedenim grupama dimnjaka, iscrtano je, odnosno dokotirano, povećanje dimnjačke visine za cca: 4,90-6,60m, 5,60-6,30 m i 6,00 m (respektivno od pravca istoka, prema zapadu). Analizirajući navedeni nacrt, nesumnjivo se može zaključiti da su, prvobitno, izlazi dimnjaka završavali na visini od cca 1 metar iznad nivoa poda tavanskog prostora, te da je ispuštanje dima vršeno u tavanskom prostoru, a da je dalja evakuacija dima izvan objekta, vršena preko krovnih badža: dim je istovremeno karbonizirao i impregnirao drvenu krovnu konstrukciju, a naročito prvobitni pokrov, koji je najvjerovatnije(37) bio od šindre (koja je najizloženija utjecaju vlage), te na taj način je dodatno štitio od djelovanja vlage i gljivica. Naime, na istom nacrtu, ucrtane su krovne badže postavljene na istočnoj i zapadnoj krovnoj plohi u tri nivoa: cca 3,20 m, cca 5,80 m i cca 8,00 metara od nivoa poda tavana (visina sljemena, u odnosu na nivo poda tavana je iznosila cca 10,20 metara).

c) Na austrougarskom nacrtu iz 1891. godine, koji prezentira poprečni presjek kroz objekat(38), ucrtane su četiri grupe dimnjaka koji su bile izidane izvan tavanskog prostora, dakle evakuacija dima izvan objekta se više ne vrši preko badža, pa je zato njihov broj reduciran - krovne badže postavljene na istočnoj i zapadnoj krovnoj plohi u samo jednom nivou, na cca 3,20 m udaljenosti od nivoa poda tavana. Krovne badže, koje su zadržane na krovu, nakon nadziđivanja dimnjaka, služile su za provjetravanje tavanskog prostora i održavanje drvene konstrukcije krova u uslovima optimalne vlažnosti. Minimalna udaljenost dimnjačke kape od krovnog pokrivača je iznosila cca 100 cm, a kako su dimovodne kape bile izvedene sa cijevnim produžecima izvedenim od negorivog materijala, minimalna udaljenost usta dimovodne cijevi od krovnog pokrivača je iznosila cca 150 cm.

d) Ako se u obzir uzmu veoma strogi građevinski propisi(39) koje je uvela i provodila austrougarska vlast, a koji su se odnosili i na dimnjake, koji su se morali graditi u visini iznad krova („po izlazu u sredini krovnog sljemena imati visinu nad sljemenom 0,7 m, a inače najmanje dva metra nad površinom krova računajući do otvora dimnjaka“(40)), te imajući u vidu zaključke b) i c), sve skupa pruža osnove za zaključak da je objekat Konaka postojao prije 1878, tj. prije dolaska austrougarskih vlasti.

e) Isto tako, propis(41) koji se odnose na vrstu pokrova (od nezapaljivog materijala) kojim su javni objekti morali biti pokriveni, ukazuje da je zgrada Konaka bila sagrađena prije 1878. godine, te da je prvobitni pokrivač od šindre, zamijenjen pokrivačem od nezapaljivog materijala, u periodu 1888-1891 (vidjeti prethodne zaključke b. i c.). Na osnovu starih arhivskih fotografija Konaka, može se zaključiti da je najvjerovatnije šindra bila zamijenjena pokrovom od biber crijepa, dok su strehe objekta bile opšivene limom.

f) U dispozicionom smislu, tlocrt(42) prvog sprata Konaka je vrlo sličan rješenju(43) prvog sprata hana u Rakovici. Oba objekta imaju po dva stepeništa kojim se iz prizemlja izlazi na spratnu etažu: jedno glavno postavljeno u centralnom dijelu objekta povezano sa glavnim ulazom, te jedno pomoćno orijentirano na pomoćni izlaz iz objekta ili sanitarni blok pozicioniran u obodnoj zoni objekta. Oko centralno postavljenog predsoblja na spratnoj etaži su pozicionirane trgovačke i gostinjske sobe na način da svaka soba ima prirodno osvjetljenje i provjetravanje preko prozora postavljenih na fasadama objekta. Predsoblje je kod oba hana bilo izvedeno bez stropa. Evidentna sličnost dispozicionog rješenja navedenih hanova implicira zaključkom da bihaćki Konak konvergira tipu trgovačkog hana iz osmanskog perioda (koji je služio prvenstveno za smještaj putnika i trgovaca koji su prolazili kroz Bihać ili boravili u njemu), jer takvu hipotezu potkrepljuje njegovo prostorno-dispoziciono rješenje. U prilog tome ide i podatak da je Bihać, sredinom 19. vijeka,  bio važan trgovački centar. Upoređujući veličine(44) gostinjskih i trgovačkih soba na spratnoj etaži Morića hana u Sarajevu (cca 12-15 m2) ili hana u Rakovici (površine  gostinjskih soba cca 16-20 m2), možemo zaključiti da su gostinjske i trgovačke sobe na spratnoj etaži Konaka bile prostranije (cca 20-35 m2).

g) Da su u austrougarskom periodu, u godinama 1889-1908 izvršene adaptacije već postojećeg objekta Konaka – u svrhu njegove adaptacije za potrebe smještaja Kotarskog ureda kao centra Okružne oblasti Bihać, dakle objekta koji je imao naglašenu admistrativno-upravnu funkciju. Karakter i obim promjena, odnosno adaptacija na objektu realiziranih u periodu 1889-1908, koji je prezentiran u austrougarskim nacrtima(45), nije mijenjao osnovnu dispoziciju prostornog rješenja, niti uticao na izmjenu konstruktivnog sistema, niti uticao na vanjski izgled objekta, nego se uglavnom odnosio na pregrađivanje ili proširivanje prostorija unutar objekta. Brojne adaptacije u smislu pregrađivanje ili proširivanje prostorija unutar objekta, još su jedan evidentan dokaz da prvobitna zgrada Konaka nije služila administrativno-upravnoj funkciji.

OPIS KONAKA – STANJE NAKON 1891. – ADMINISTRATIVNO-UPRAVNA FUNKCIJA OBJEKTA

Sagledavajući tlocrtna rješenja objekta i fasade prikazane na nacrtima iz 1888-1908, te izgled objekta prezentiran na arhivskim fotografijama, evidentno je da je zgrada Konaka, nakon izvršenih adaptacija, predstavljala tip administrativno-upravnog objekta.

Konak je bio građevina pravougaonog tlocrtnog oblika (vanjskih gabarita 22,20 x 33,80 m), imao je prizemnu („svijetle“ visine od cca 3,35 m) i spratnu etažu („svijetle“ visine od cca 3,50 m)  i bio pokriven četverovodnim krovištem.

Ulaz(46) u Konak je, u nivou prizemlja(47), prvobitno,  bio na južnoj strani objekta Ulazilo se u predsoblje (čekaonicu)-partein warte raum (unutrašnjih mjera cca 5,80 x 29,50 metara). Tavanica iznad predsoblja je bila oslonjena na kolonadu drvenih stupova. Pet stupova kvadratičnog presjeka oslonjenih na kamene baze-postamente su bili postavljeni na međurazmacima od cca 5,00-5,30 metara. Rastojanje kolonade od istočnog podužnog zida centralnog trakta je iznosilo cca 2 metra, a od zapadnog podužnog zida centralnog trakta je iznosilo cca 2,80 metara.

Prizemlje objekta je bilo riješeno trotraktno: podužni nosivi zidovi su bili postavljeni u pravcu sjever-jug. Obimni zidovi su imali debljinu od cca 80 cm, dok su unutrašnji, podužni zidovi imali debljine od cca 50, odnosno 60 cm. Centralni trakt, je imao širinu od cca 5,80 m i imao funkciju hodnika- predsoblja, iz kojeg se ulazilo u kancelarije i službene prostorije istočnog trakta (širina trakta je bila cca 8,30 m), odnosno zapadnog trakta (širina trakta je bila cca 5,30 metara). U prizemnoj etaži, u poprečnom smjeru, odnosno po pravcu istok-zapad, bili su postavljeni zidovi (debljine cca 50 cm), koji su međusobno dijelili uredske prostorije i ujedno vršili funkciju ukrutnih zidova.

U prizemlju objekta(48) nalazili su se sljedeći uredi: Arhiva, Gruntovnice, Geometra, Kadije, Vojnog pomoćnika, Majstora za puteve; Otpremne kancelarije, Pisarnica sa prijemnom kancelarijom i Kasa i dvije zatvorske ćelije.

U centralnom dijelu zapadnog trakta, nalazilo se proširenje (površine 41,73 m2), fizički spojeno sa predsobljem-čekaonicom, unutar kojeg je bilo  smješteno glavno stepenište sa zalomljenim kracima, koje je vodilo na sprat.

U sjevernom dijelu objekta, u produžetku centralnog trakta objekat je imao aneks (vanjskih gabarita cca 3,40 x 6,30 metara) u kojem je bio sanitarni čvor sa toaletima. Dvoetažna („svijetla“ visina etaže aneksa je iznosila cca 2,50 metara) konstrukcija aneksa  je, u vertikalnom smislu, bila smaknuta za pola visine etaže u odnosu na prizemnu i spratnu etažu korpusa zgrade Konaka. Veza čekaonice-predsoblja, prizemne i spratne etaže sa aneksom, zbog denivelacije nivoa, je bila ostvarena preko pomoćnog jednokrakog stepeništa.

Na spratu objekta(49) nalazili su se sljedeći uredi: prostorija 19, površine cca 210,36 m2  (Hol sa stepeništem); prostorija 20, površine cca 25,83 m2 (Gradski inžinjer); prostorija 21, površine cca 39,37 m2 (Građevinska uprava); prostorija 22, površine cca 20,31 m2 (Inžinjer pomoćnik); prostorija 23, površine cca 25,62 m2,  (Porezni inspektor); prostorija 24, površine cca 39,68 m2 (Ekspedit i registratura);  prostorija 25, površine cca 11,62 m2 (Predsoblje); prostorija 26, površine cca 22,32 m2  (Gradska izgradnja); prostorija 27, površine cca 42,63 m2 (Gradska izgradnja); prostorija 28, površine cca 29,76 m2 (Gradski komesar); prostorija 29, površine cca 11,62 m2 (Predsoblje); prostorija 30, površine cca 22,32 m2 (Gradski komesar); prostorija 31, površine cca 39,68 m2 (Gradski sekretar); prostorija 32, površine cca 19,37 m2 (Litografija); prostorija 33, (Pomoćno stepenište); prostorija 34, površine cca 15,37 m2, (Sanitarni čvor); prostorija 35, površine cca 18,43 m2 (Kadija); prostorija 36, površine cca 39,06 m2 (Prvi ministar); prostorija 37, površine cca 25,89 m2 (Sanitetski odjel).

Svijetla visina prizemne etaže je iznosila cca 3,35 m, a spratne etaže cca 3,50 metara, visina do krovnog vijenca, mjereno od nivoa ulice Konak Gasse (zapadna strana Konaka) je iznosila cca 7.50 m; a mjerena na istočnoj strani Konaka je iznosila cca 11,35 metara.(50)  

Nagib krovnih površina je iznosio 45 stepeni, a visina od strehe krova do sljemena krova je iznosila cca 10,20 metara: tako da je ukupna visina objekta, mjerena od tla do sljemena krova iznosila cca cca 21,55 metara na istočnoj strani, odnosno cca 17,70 metara na zapadnoj strani Konaka. Krovna konstrukcija je bila drvena: primijenjen je sistem krova sa podrožnicama, četverostrukim kosim stolicama oslonjenim na drvene vezače(51), i drvenim raspinjačama (dužine cca 9 metara) postavljenim u nivou gornjih podrožnica. Podrožnice su bile postavljene u tri nivoa: obimna vjenčanica, postavljena u nivou krovne strehe, srednja podrožnica postavljena na visini od cca 3m od nivoa strehe, te gornja podrožnica na visini od cca 5,25 m od nivoa strehe. Krovna konstrukcija je izvedena bez sljemene podrožnice.

Iz austrougarskog nacrta (iz 1891) poprečnog presjeka kroz zgradu Konaka(52), vidljivo je da je istočni obimni zid Konaka bio direktno oslonjen na istočne kamene bedeme bihaćke tvrđave: dakle, na tom potezu, u dužini od cca 33,80 metara, bedemski zid je bio iskorišten za oslanjanje istočnog perimetralnog zida Konaka. Bedemski kameni zid je bio izveden sa nagibom vanjske površine (1:5) u robusnim dimenzijama: u nožici, stopa zida je imala debljinu od cca 270 cm, visina zida je bila cca 5 metara. Iz istočnog bedemskog zida, u potezu na kojem se zgrada Konaka na njega oslanjala, bilo je izvedeno ukupno sedam (7) kontraforskih ojačanja visine(53) cca 6,30 metara. Gornji završeci kontraforskih ojačanja su imala debljinu od cca 110 cm.

Ispod istočnog trakta prizemlja objekta(54), na koti od cca -3,30 metara ispod kote poda prizemlja, bio je izveden bedemski put, u vidu ukopane podzemne pasarele, koja je bila zasvedena poluobličastim kamenim svodom debljine cca 40 cm. Peta svodne konstrukcije, na istočnoj strani, je bila oslonjena i povezana sa bedemskim zidom. Taj bedemski prolaz-put je bio pozicioniran neposredno uz istočni bedem. Širina puta je iznosila cca 2,90 m, visina prolaza, mjereno od poda bedemskog puta do tjemena intradosa iznosila je cca 2,40 metara.

U austrougarskom nacrtu (iz 1891) poprečnog presjeka kroz zgradu(55), ucrtana  je samo jedna svodna konstrukcija, dok je na fotografijama(56) snimljenim 04.07.2004. godine, vidljivo da su zapravo postojale dvije, priljubljeno(57) postavljene, svodne konstrukcije.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Konak u Bihaću nije bio upisan u Registar kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH, niti je dobro bilo evidentirano ili zaštićeno od Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH, odnosno Zavoda za zaštitu spomenika kulture NR BiH iz Sarajeva, odnosno Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture  i prirodnih rijetkosti u Sarajevu.(58)   

Skupština Unsko-sanskog kantona na 44. sjednici održanoj 28. i 29.12.2009. godine, donijela je Odluku br. 01-02-¬3-446/09 o klasifikaciji područja i srušenog objekta „Konak" u Bihaću, kao zaštićenog dobra graditeljskog kulturnog naslijeđa. U članu br. 1, navedene odluke definirano je da, citat: „ Historijska građevina Konak u Bihaću predstavlja sastavi dio historijske jezgre grada Bihaća koju uz područje i ostatke „Konaka" sačinjavaju" ostaci fortifikacionog sistema - bedemski zid, vidljivi (sa južne i istočne strane) i nevidljivi ostaci (konstatirani na prostoru zgrade nekadašnje Jugobanke, zgrade nove pošte i područja pasarele), bedemski put sa okolnim komunikacijama i vodeni kanal - jarak. Nabrojano područje i objekti klasificiraju se kao zaštićeno dobro graditeljskog naslijeđa - nepokretno dobro Unsko-sanskog kantona.“

Prema podacima navedenim u dopisu Općine Bihać, prostor na kojem se nalazila zgrada Konaka (k.č. broj 5134, k.o. Bihać-Grad) predstavlja javnu zelenu površinu, nalazi se u obuhvatu užeg gradskog jezgra, odnosno stambeno-poslovne zone sa sadržajima kulturno-historijskog značaja i prirodnih vrijednosti prema Urbanističkom planu grada Bihaća („Službeni glasnik općine Bihać“, broj 03/03). Za predmetno područje ne postoji usvojen regulacioni plan ili drugi detaljni dokument prostornog uređenja.“(59)   

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

4.1. INTERVENCIJE

U Arhivu Bosne i Hercegovine u fondu: Zemaljska vlada za BiH (1878-1918), pronađen je veći dio originalne projektne dokumentacije vezane za adaptacije zgrade u doba Austrougarske monarhije za potrebe smještaja Kotarskog ureda kao centra Okružne oblasti Bihać. Projekti adaptacije su datirani u više navrata: 1889, 1891, 1899, 1905, 1907, 1908. godine.

Kako je navedeno u Opisu dobra, realiziranim intervencijama, urađenim u svrhu pregrađivanje ili proširivanje prostorija unutar objekta, se nije mijenjala osnovna dispozicija prostornog rješenja, niti uticalo na izmjenu konstruktivnog sistema, niti bitno uticalo na vanjski izgled Konaka.

Intervencije u prizemlju objekta

Na crtežu tlocrta Konaka iz 1906. godine(60), može se konstatirati da je ulaz u objekat na južnoj strani zazidan, te da je glavni ulaz u objekat pozicioniran u centralnom dijelu zapadnog perimetralnog zida, dakle ulaz je bi orijentiran na ulicu Konak Gasse i nalazio se je nasuprot osovini ulaza u Župnu crkvu sv. Ante Padovanskog.

U sjeveroistočnom uglu objekta, na mjestu gdje su se nalazile dvije pritvorske ćelije(61), srušen je zid između pritvorskih ćelija (postavljen u pravcu istok-zapad), kao i istočni zid zatvorskih ćelija, a sazidan novi zid postavljen u pravcu jug-sjever (debljine cca 30 cm). Na taj način izgrađena su nove kancelarije: za kadiju (dimenzija cca 3 x 6,20 m) i zapadno od nje prostorija za sudiju (dimenzija cca 5 x 6,20 m).

Unutar aneksa na sjevernoj strani objekta, u sanitarnom bloku je zamijenjen položaj kabina sa nužnicima. Tri nužničke kabine, prvobitno postavljene uz zapadni zid aneksa, su pozicionirane uz sjeverni zid aneksa, a postavljen je i novi pregradni zid (u pravcu sjever-jug) koji je odvojio(62) sanitarni blok od vjetrobranskog prostora (dimenzija cca 3 x 1,90 m)  pomoćnog izlaza iz Konaka.

Na istom nacrtu(63), vidljivo je da je istočno od pomoćnog izlaza, prislonjeno uz sjevernu fasadu Konaka, izgrađeno vanjsko jednokrako stepenište, koje je vodilo prema novootvorenom pomoćnom ulazu u dvorište Konaka na istočnoj strani.

            Na nacrtu prizemlja iz 1907. godine(64), detaljno je grafički obrađen dio parcele sjeverno od Konaka. Iz tog nacrta je jasno da se na parceli (trapezoidna površina, vanjskih gabarita cca 11,20(65) /12,20(66) x 23,90(67) metara) sjeverno od Konaka  nalazilo ekonomsko dvorište(68), unutar kojeg su bili smješteni potrebni prateći ekonomski sadržaji. Navedena parcela je imala dva ekonomska ulaza: prvi na zapadnoj strani, iz ulice Konak Gasse - u sredini zida ograde (zid dužine cca 11,20 m), bila su postavljana ulazna vrata širine cca 105 cm, dok je drugi pomoćni ulaz (širine cca 130 cm) bio probijen, na istoku parcele, u bedemskom zidu, na udaljenosti od cca 1,50 metara od sjeveroistočnog ugla zgrade Konaka.   

Do tadašnje kuće Hećimovića(69), a na udaljenosti od cca 3,20 m sjeverno od aneksa Konaka, nalazila se šupa za drva (dimenzija cca 4,50 x 9,80 m) Zapadno od šupe, sve do zapadnog ogradnog zida, nalazio se pomoćni objekat od drveta (dimenzija cca 4,50 x 6,30 m).

Na crtežu(70) iz 1908. naznačeno je da je pomoćni objekat bio štala (njem. stall), a šupa za drva je produžena na istočnu stranu za dužinu od cca 7,10 metara, sve do ravni bedemskog zida. Uz sjeverni fasadni zid objekta, u dvorištu, u nivou prizemne etaže, između istaka konaka na sjernoj strani i zapadnog ogradnog zida, je dograđena radionica za popravak kola (na njem. wagenremise).

Na tlocrtu prizemlja iz 1906. godine(71), na južnoj strani, u početku centralnog trakta objekta, ucrtan je novi(72) ured u kojem su se kupovale takse (njem. Steueramt), unutrašnjih dimenzija cca 3 x 5,20 m. 

U istom crtežu, ucrtana je vjetrobranska pregrada između predsoblja-čekaonice (partein warte raum) i centralnog dijela zapadnog trakta, tj. proširenja (površine 41,73 m2), unutar kojeg je bilo smješteno glavno stepenište.

Na tlocrtu prizemlja iz 1908. godine(73), naznačene su dodatne intervencije. U glavnoj ulaznoj partiji, ulazna vrata, koja su bila postavljena u centralnom otvoru(74) ulazne partije, su pomjerena južno od njega, a stepeništu koje je imalo dva kraka postavljena na lakat, je ukinut kraći krak (postavljen u pravcu sjever-jug), a stepenišni krak prislonjenom uz poprečni ukrutni zid Konaka, je produžen u pravcu istoka, za pet stepenica.

Na istom crtežu su unesene i izmjene koje su vršene u jugozapadnom dijelu prizemne etaže. Adaptacije se odnose na proširivanje ureda(75) u kojem su se kupovale takse na sjevernu stranu (proširen za cca 3,30+0,50+2,60+,050=6,90 metara), te na pregrađivanje  dijela ureda za takse, koji se nalazio u jugozapadnom uglu, na nekoliko manjih ureda. Također je izvršeno i pregrađivanje ureda u sjeveroistočnom uglu objekta.

Intervencije na spratu objekta

Polazeći od prikaza stanja(76) prvog sprata iz 1891. godine, može se konstatirati da su krajem iste godine(77), izvršene sljedeće intervencije: povećane dubine prostorija u istočnom traktu objekta (za cca 90 cm, na uštrb predsoblja); dograđena su dva predsoblja (površine cca 2 x 11,62 m2); unutar aneksa na sjevernoj strani objekta, u sanitarnom bloku je zamijenjen položaj kabina sa nužnicima. Tri nužničke kabine, prvobitno postavljene uz zapadni zid aneksa, su pozicionirane uz sjeverni zid aneksa; pomoćno stepenište (širine cca 125 cm) je translatorno pomaknuto za cca 2,80 metara prema istoku; izvršeno zaziđivanje dvoje vrata koja su povezivala prostorije br. 35, 36 i 37 u sjeverozapadnom uglu objekta; izvršeno zaziđivanje otvora vrata  između prostorija br. 30, 31 i 32 u sjeveroistočnom uglu objekta; uska prostorija (širine cca 170 cm), koja se nalazila u centralnom dijelu istočnog trakta sprata, je podijeljena na dva dijela koja su pripojena uredima sjeverno i južno od nje; uskoj prostorija  na južnoj strani objekta (širine cca 200 cm) je povećana širina na 4,10 metara, a uredu zapadno od nje, je prvobitna širina od cca 4,70 m, smanjena na širinu od cca 3,25 metara.

Na nacrtu adaptacije, odobrenom u septembru 1905. godine(78), predviđene su bile nove promjene: izvršena je dogradnja aneksa na sjevernoj strani (srušen je dio zida i prostor je proširen na sjever za cca 1,80 m, a na mjestu toaleta je napravljena kuhinja dimenzija 3,95x 5 metara), a dograđena je i ostava (dimenzija 1,80 x 3,30 m) na zapadnoj strani. Toalet je pomjeren u sjeverni dio aneksa.

Na istom crtežu(79), do prostorija smještenih po sjevernom perimetru sprata, na uštrb hola, dograđeno je veliko predsoblje (dimenzija cca 4,80 x 8,10 m).

Na crtežu prvog sprata Konaka iz 1891. godine(80), ucrtana je dogradnja toaleta sa pretprostorom (dimenzija cca 1,10 x 4,70 m) i ureda za pomoćnog činovnika, dimenzija cca 2,60 x 4,70 m, (njem. amtsdiener), u prostoru, sjeverno od glavnog stepeništa. Na istom nacrtu, u sjeverozapadnom uglu hola, je prikazano jednokrako stepenište, koje je vodilo na tavan.

Na cretežu iz 1905. godine(81), pregradni zid između ureda br. 23 i 24, u jugoistočnom uglu objekta je srušen a prostorije spojene.

4.2. OTKOPAVANJA BEDEMSKOG PUTA

Ostaci bedemskog puta su sačuvani, a radovima iz 2004. godine na otkopavanju terena i izvlačenju zemlje kojom je bedemski put bio zatrpan, otkriveni su ostaci bedemskog puta i zidanih i zasvedenih kamenih konstrukcija bedemskog puta. Ovi radovi su bili izvedeni pod nadzorom Javne ustanove Zavoda za zaštitu kulturnog naslijeđa iz Bihaća. Iskopavanja su vršena uz istočni bedemski zid, u potezu od sjevernog ugla zgrade Konaka prema juguistoku, u dužini od cca 13 dužnih metara bedemskog puta, a otkrivene strukture su očišćene i izvršeno je njihovo snimanje i kartiranje. Na potezu od cca 13 metara, snimljeno je 6 poprečnih profila tunelskog prolaza bedemskog puta. Širine prolaza u osnovicama poprečnih profila iznose respektivno (od sjevera prema jugu): 3,27 m, 3,30 m, 3,26 m, 3,19 m, 2,65 m i 2,24 metra. Izvršeno je je i otkopavanje i snimanje niše puškarnice unutar bedemskog puta. Niša (širine cca 65 cm, dubine cca 105-110 cm) se nalazi u istočnom bedemskom zidu, na udaljenosti od cca 2,65 metara od najsjevernije otkrivene tačke bedemskog puta.

4.3. GEODETSKA SNIMANJA

Tokom 2009. godine izvršeno je detaljno geodetsko snimanje terena na lokalitetu nekadašnjeg Konaka, izvršeno šire snimanje lokaliteta, sjeverno, južno i istočno od Konaka, izrađen i ažuriran situacioni plan-karta(82) sa položajem okolnih objekata, geodetski snimljeni elementi visinske predstave terena, te izvršeno snimanje i kartiranje položaja ostataka bedemskog puta. Geodetskom snimanju terena je prethodilo uklanjanje samonikle vegetacije, stabala koja su svojim korijenjem ugrožavali kamene strukture bedemskog zida i raščišćavanje terena na lokalitetu Konaka, a na usnovu saglasnosti(83) općinskih organa.

4.4. GEOLOŠKA I GEOMEHANIČKA ISPITIVANJA TERENA

U novembru 2009. godine firma "Geoprojekt" d.o.o. iz Tuzle je na prostoru koji obuhvata k.č. br. 5131/2 i 5134 k.o. Bihać-Grad u Bihaću, izvršila geološka i geomehanička ispitivanja terena(84) (izvršeno bušenje ukupno sedam geomehaničkih bušotina i izvršena dva raskopa uz zidine starog grada na njegovoj istočnoj strani), a u cilju izvođenja pripremnih istražnih radova radi dobijanja relevantnih parametara za projekat rekonstrukcije i revitalizacije zgrade nekadašnjeg Konaka. Ispitivanja su se sastojala od: terenskih radova, geomehaničkih laboratorijskih ispitivanja, proračuna dozvoljene nosivosti i slijeganja, te donošenja opće ocjene stabilnosti i podobnosti predmetne lokacije. Svi rezultati istraživanja sa relevantnim parametrima su prezentirani u odgovarajućem Elaboratu(85).

Provedena istraživanja su pokazala da predmetna lokacija i materijal (sastav terena) na kome se predviđa revitalizacija nekadašnjeg Konaka u Bihaću sa izgradnjom novog objekta predstavlja pogodnu sredinu za izgradnju objekta.

4.5. GEOFIZIČKA ISTRAŽIVANJA GEORADAROM NA LOKALITETU KONAKA

Arheološka ispitivanja nedestruktivnim metodama, uz pomoć georadara, izvršena su 2009. godine, pod stručnim nadzorom Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.(86)

Cilj istraživanja je bio pronaći ostatke arhitektonskih struktura Konaka ispod površine tla na području nekadašnjeg Konaka u Bihaću, te ubicirati  precizan položaj podzemnih konstrukcija Konaka, te doći do saznanja u kojoj mjeri su ti ostaci sačuvani. Istraživanja su provedena radi utvrđivanja obuhvata područja koje je, u kasnijoj fazi, potrebno istražiti arheološkim iskopavanjima, a također i zbog procjene količine arheoloških ili infrastrukturnih nalaza, odnosno dubine slojeva.

O metodologiji georadarskog snimanja

Pomoću georadara su mjereni dubinski profili ispod površine zemlje, na kojima su vidljive promjene u strukturi medija kroz koji prolazi elektromagnetski signal. Svaka registrirana promjena u elektroprovodljivosti odražava se na amplitudu povratnog signala, a na taj način je dobijen relativni odnos različitih materijala unutar zadane površine. Profili su mjereni u paralelnim linijama, međusobne udaljenosti od 0.5 ili 1 m, unutar postavljene geodetske mreže (tzv. georadarske sonde) što je omogućilo daljnju obradu prikupljenih podataka i njihovu intrerpretaciju. Geofizička istraživanja na lokalitetu Konaka izvedena su georadarom Subsurface Interface Radar - SIR 3000 američke tvrtke Geophysical Survey Systems Instruments i antenom od 200 MHz. Mjerenja su izvedena antenom od 200 MHz s vremenskim rasponom od 120 ns (tzv. „time window“), što je nakon testova brzine signala prevedeno iznosilo 5 - 6 m dubine georadarskog snimanja. Utvrđena dielektrična konstanta iznosila je 7 - 8.

Obrada rezultata georadarskih profila napravljena je u programu RADAN 6.5 od istog prizvođača – GSSI.

Provedeni su slijedeći procesi odrade i filtriranja: Velocity Analysis, Gain range, MigrationBackground removal, IIR filters.

Geofizička istraživanja izvedena su 22.11.2009. Pregledom dokumentacije, uz dodatne konsultacijom sa službom zaštite, odabrana su područja istraživanja, te su postavljene 3 georadarske sonde na površinama gdje je bilo moguće izvesti mjerenja. Nakon postavljanja geodetske mreže provelo se georadarsko snimanje/mjerenje unutar georadarskih sondi S1, S2 i S3.

Izmjerena su 72 georadarska profila unutar navedene 3 sonde Radarski profili unutar sondi mjereni su dvosmjernom (zig-zag) metodom s razmakom od 0.5 m.

Sonda 1 nije mogla biti u cijelosti izmjerena zbog fizičkih prepreka – kamenih artefakata postavljenih u parku. Djelimično je ta površina pokrivena mjerenjima u sondi 3.

O rezultatima geofizičkih istraživanja sačinjen je detaljan Elaborat(87), a siže provedenih istraživanja je sublimiran zaključkom sa stručnim mišljenjem:

„Geofizička istraživanja na lokalitetu Bihać – centar, područje nekadašnjeg Konaka, dala su mnoštvo podataka o rasporedu i količini čvrstih materijala u slojevima ispod površine tla.  Istraživanja su izvedena georadarskom metodom, na površini od približno 1000 m2. Izvršena su mjerenja unutar 3 georadarske sonde te su kartirane situacije s položajima čvrstih struktura. Strukture nastale ljudskom djelatnošću – ostaci arhitekture, javljaju se unutar dubinskog intervala od 0.5m do 3.5m, dok su mjerenja dosezala dubinu od približno 6 m. Uočene strukture smo interpretirali kao ostatke arhitektonskih elemenata – temelja i zidova. Najveća koncentracija linearnih čvrstih struktura - temelja i zidova uočena je na centralnom dijelu platoa unutar sondi S1 i S2. Položaj i oblik struktura najočitiji su na dubinama od 1m i 1.5m na kojim je i prikazana jednostavna interpretacija. Smješteni u prostor tlocrtni prikazi pokazuju korespondiranje struktura uočenih u sve tri sonde te se može zaključiti da se radi o jednom objektu. Na većim dubinama očitavaju se dijelovi zidova bedema  te nekoliko pojava koje se ne mogu interpretitati bez daljnjih istraživanja.“

 

5. Sadašnje stanje dobra

U toku II svjetskog rata objekat Konaka je bio teško oštećen bombardiranjem, a potpuno razrušen u periodu od 1946-1948 godine. Na lokalitetu na kojem se nalazila zgrada Konaka, danas se nalazi javna zelena površina, unutar koje su postavljeni spomenik posvećen žrtvama fašističkog terora iz II svjetskog rata i skulpture moderne umjetnosti.

Prema podacima dobijenim od Javne ustanove Zavoda za zaštitu kulturnog naslijeđa iz Bihaća, radi se o spomeniku žrtvama fašističkog terora na Garavicama. Na prednjoj strani spomenika, postavljena je kamena spomen-ploča sa uklesanim tekstom(88):

НАРОД СРЕЗА И ГРАДА БИХАЋА

ПОДИЖЕ ОВАЈ СПОМЕНИК

КАО ТРАЈНУ УСПОМЕНУ ……..

………………………………………………

………………………………………………

ЗЛИКОВ…………………… ОД ЈУНА

1941. ……ДО………….1941. ГОД.

НЕКА ЈЕ СЛАВА И ТРАЈНА УСПОМЕНА

НЕВИНИМ ПАЛИМ ЖРТВАМА

…………………………. ГОДИНЕ

Skulpture koje se danas nalaze na lokalitetu Konaka, su se izvorno nalazile na lokalitetu Garavice (pored Bihaća), a u Bihać su premještene(89) prije započinjanja izgradnje memorijalnog Spomen-parka žrtvama fašističkog terora na Garavicama.(90)

Na lokaciji su postavljene i tri drvene bandere sa telefonskim kablovima.

 

III -  ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje

B.         Historijska vrijednost

C.         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

i.          Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

D.         Simbolička vrijednost

i.          Značaj za identitet grupe ljudi

E.         Izvornost

i.          Položaj i smještaj u prostoru

F.         Jedinstvenost i reprezentativnost

i.          Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila

 

Sastavni dio ove odluke su:

-          Imovinsko-vlasnička dokumentacija:

-         Kopija katastarskog plana, k.č. 5134, k.o. Bihać Grad (novi premjer), br. p.l. 4200, br. plana 36; Razmjera 1:1000 (stari premjer k.č.br. 1/231, k.o. Bihać), izdata 19.11.2009. godine od strane Odsjeka katastra nekretnina Općine Bihać, Unsko-sanski kanton, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina;

-         Izvod iz posjedovnog lista 4200/20, br. 04/2-30-0009, od 19. 11. 2009, za parcelu br. 5134, k.o. Bihać Grad; izdala Služba za imovinsko-pravne i geodetske poslove Općine Bihać, Unsko-sanski kanton, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina;

-         Zemljišnoknjižni izvadak, ZK uložak 157, od 10. 11. 2009, za zemljišnu parcelu br. 1/231, k.o. SP_Bihać; izdao Zemljišnoknjižni ured/kancelarija Općinskog suda u Bihaću, Unsko-sanski kanton, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

-          Dokumentacija o prethodnoj zaštiti dobra:

-         Dopis Zavoda za zaštitu spomenika pri Federalnom mistarstvu kulture i sporta, br. 07-40-4-4158-1/09, od 09.11.2009. godine;

-         Skupština Unsko-sanskog kantona na 44. sjednici održanoj 28. i 29.12.2009. godine, donijela je Odluku br. 01-02-¬3-446/09 o klasifikaciji područja i srušenog objekta „Konak“ u Bihaću, kao zaštićenog dobra graditeljskog kulturnog naslijeđa.

-          Fotodokumentacija:

-         fotografije postojećeg stanja Mjesta i ostataka istorijske građevine Konaka u Bihaću snimljene su 07. septembra 2010. godine; fotografisao: arh. Emir Softić (fotografirano digitalnim fotoaparatom Canon PowerShot S5IS);

-         fotografije bedema i bedemskog puta, Javna ustanova Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa iz Bihaća, snimljeno 2004. i 2007. godine;

-         stare fotografije Konaka u Bihaću iz: 1890, 1929. (korištena građa Arhiva Unsko-sanskog kantona iz Bihaća).

-          Tehnička dokumentacija:

A. Tehnički nacrti. Građa fonda: Zemaljska vlada za BiH, 1878-1918, Arhiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu:

      • Kopija originalnog austrijskog nacrta – Presjek Konaka, br. 5562/88, /projekat urađen 1888. godine;
      • Kopija originalnog austrijskog nacrta – Fasada Konaka, K, 31. br.5 /pogled od žitarnice, 1891. godina;
      • Kopija originalnog austrijskog nacrta – Tlocrt sprata Konaka, adaptacija, br. 2682/91, 1891. godina;
      • Kopija originalnog austrijskog nacrta – Presjek Konaka, br. 5563/91, 1891. godina;
      • Kopija originalnog austrijskog nacrta – Tlocrt prvog sprata Konaka, br. 2684/91,  1891. godina;
      • Kopija originalnog austrijskog nacrta – Tlocrt prvog sprata Konaka/, 1891. godina, br. 2685/91;
      • Kopija originalnog austrijskog nacrta – Tlocrt prizemlja Konaka/, 1891. godina, br. 2686/91 (korištena građa fonda: Zemaljska vlada za BiH, 1878-1918, Arhiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu);
      • Kopija originalnog austrijskog nacrta – Tlocrt prvog sprata Konaka, br. 2683/91,  1891. godina;
      • Kopija originalnog austrijskog nacrta – Tlocrt sprata, Plan adaptacije Konaka iz 1891, br. 169309/05, odobreno u Sarajevu 28.09.1905. godine;
      • Kopija originalnog austrijskog nacrta – Tlocrt prizemlja Konaka, dodatna adaptacija (za potrebe Okružnog suda u Bihaću) br. 3804/1906,  iz marta 1906;
      • Kopija originalnog austrijskog nacrta – Tlocrt prizemlja Konaka sa proširenim dijelom/, br. 4B/07,  1907. godina;
      • Kopija originalnog austrijskog nacrta – Tlocrt prizemlja. Dogradnja Konaka 1907, br. 9475/1907,  odobren 21. januara 1907;
      • Kopija originalnog austrijskog nacrta – Tlocrt prizemlja Konaka, br. 44/1908,  dodatna adaptacija iz 1908.

Napomena: Na nacrtima o adaptaciji Konaka u Bihaću za potrebe smještaja Kotarskog ureda kao centra Okružne oblasti Bihać, potpisani su Carl Čermák i gradski inžinjer W. Helmish. U potpisnicima nacrta spominje se i prezime Schlezinger.

B. Karta. Bihać, 1884, Ortsried Bihać, Razmjera 1:3125, Arhiv Unsko-sanskog kantona;

C. Geodetski snimak – Situacija sa ucrtanim lokalitetom nekadašnjeg Konaka, okolnih objekata, ažurirana sa podacima o visinskoj predstavi terena i položajem ostataka bedemskog puta, Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa iz Bihaća, 2009. godina;

D. Situacija sa naznačenim mjestima geomehaničkih bušotina (B-1, ..., B-7) i geomehaničkih raskopa (R-1 i R-2), „Geoprojekt“ d.o.o. iz Tuzle, novembar  2009. godine;

E. Geomehanički profili bušotina (B-1, ..., B-7) i raskopa (R-1 i R-2), „Geoprojekt“ d.o.o. iz Tuzle, novembar  2009. godine;

F. Elaborat o geološkim i geomehaničkim ispitivanjima terena za revitalizaciju nekadašnjeg Konaka na k.č. br. 5231/2 i  5134, k.o. Bihać -Grad u Bihaću, Geoprojekt d.o.o. Tuzla, Tuzla, novembra  2009.godine;

G. Laboratorijska ispitivanja uzoraka tla na lokalitetu nekadašnjeg Konaka u Bihaću, Univerzitet u Tuzli, Rudarsko-geološko-građevinski fakultet, Katedra za mehaniku i geotehniku, Tuzla, novembar 2009. godine;

H. Izvještaj  o geofizičkim istraživanjima na lokaciji Bihać – centar; lokalitet nekadašnjeg Konaka; 2009. godina.

 

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja Mjesta i ostataka historijske građevine Konaka u Bihaću nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

 

1890.    Lopašić, Radoslav. Bihać i Bihaćka krajina. Zagreb: 1890.

 

1953.    Kreševljaković, Hamdija. „Stari bosanski gradovi“, Naše starine. 1953.

 

1960.    Pašalić, Esad. Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Zemaljski muzej, 1960.

 

1966.    Škaljić, Abdulah. Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Sarajevo: ”Svjetlost”, 1966.

 

1982.    Bišćević, Ismet. Bihać. Beograd: BIGZ – Beogradski izdavačko-grafički zavod, 1982.

 

1988.    Spasojević, Borislav. Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu. Sarajevo: Svjetlost, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 1988.

 

1991.    Kreševljaković, Hamdija. Izabrana djela III, Banje, vodovodi, hanovi i karavansaraji.... Sarajevo: ”Veselin Masleša”, 1991.

 

1997.    Radić, Nikola. Bihać sa starih razglednica. Bihać: Općina Bihać, 1997.

 

1998.    Anić, Šime, Klaić, Nikola, Domović, Želimir. Rječnik stranih riječi: tuđice, posuđenice, izrazi, kratice i fraze. Zagreb: Sani-plus, 1998.

 

2001.    Dobre, Ratko. Ekonomika i organizacija ugostiteljskih poduzeća. Šibenik: Udžbenici Visoke škole za turizam u Šibeniku, 2001.

 

2005.    Program gradskog centra Bihać. Sarajevo: Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Sarajevo, decembra 2005.

 

2007.    Tekst Mirzeta Mujadžića, direktora Javne ustanove Zavoda za zaštitu kulturnog naslijeđa iz Bihaća, o objektima iz austrougarskog perioda u Bihaću.

 

2008.    Strateški plan razvoja općine Bihać, drugi dio – strategija razvoja, 2008-2013. Bihać: Općina Bihać, juli 2008. godine.

 


(1) Općinsko vijeće općine Bihać je na sjednici održanoj 30.06.2008. godine donijelo Odluku o usvajanju Strateškog plana razvoja općine Bihać za period 2008-2013 godina (objavljeno u Službenom glasniku općine Bihać, broj 09/2008).

(2) Strateški plan razvoja općine Bihać, drugi dio – strategija razvoja, 2008-2013. Bihać: Općina Bihać, juli 2008. godine, 7.

 (3) Strateški plan razvoja općine Bihać, drugi dio – strategija razvoja, 2008-2013. Bihać: Općina Bihać, juli 2008. godine, 30.

(4) vidjeti više u poglavlju 3. Dosadašnja zakonska zaštita (napomena Emir Softić)

(5) Mjere koje se navode za Konak precizirane su članom 3. navedene odluke, citiramo:

“Radi trajne zaštite spomenika graditeljskog kulturnog naslijeđa utvrduju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na prostor definiran u članu 1. stav 1. i 2. Odluke.

- Dozvoljena je reizgradnja Konaka u cilju smještaja ustanova kulture (Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa, Arhiv, Muzej) i bedemskog puta (ukoliko se istraživanjem utvrdi da se bedemski put proteže dalje od urušenog područja. Na bedemskom zidu su dozvoljeni isključivo konzervatorsko-restauratorski radovi ili u posebnoj prilici kao rezultat istraživačkog rada a u cilju njegovog očuvanja, dozvoljena je sanacija i rekompozicija bedemskog zida. Na području do bedema i Kapetanove kule dozvoljena je postavka Lapidarija na otvorenom, iluminacija zaštićenih spomenika kulture i hortikulturalno uređenje prostora, uključujući i one radnje koje imaju za cilj prezentaciju spomenika uz odobrenje nadležnih ustanova zaštite.

- Na parcelama označenim kao k.č., mjesto i ostaci Konaka, bedemski zid i bedemski put nije dozvoljena gradnja i postavljanje nadzemnih elektro i komunikacionih nosača i drugih interpolacija koja svojom namjenom, veličinom i izgledom ugrožavaju značenje zaštićenih spomenika.” (Odluka br. 01-02-¬3-446/09 o klasifikaciji područja i srušenog objekta „Konak" u Bihaću, kao zaštićenog dobra graditeljskog kulturnog naslijeđa;  Skupština Unsko-sanskog kantona, Bihać, 28. i 29.12.2009. godine)

(6) Bihać, 1884, Ortsried Bihać, Razmjera 1:3125, Arhiv Unsko-sanskog kantona

(7) Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika broj: 07.2-2-923/03-14, od 10. novembra 2006. godine, dobro je proglašeno nacionalnim spomenikom BiH.

(8) Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika broj: 07.2-2-923/03-21, od 12. septembra 2007. godine, dobro je proglašeno nacionalnim spomenikom BiH.

(9) Dobre, 2001, 15-16; Kreševljaković, 1991, 245-252.

(10) Karta antičkih naselja, cesta i rudnika u Bosni i Hercegovini (Pašalić, Esad, Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo: Zemaljski muzej, 1960).

(11) Terrnin „pataren“ je preuzet iz:  Kreševljaković, 1991, 247 (op. Emir Softić).

(12) Kreševljaković, 1991, 246-247.

(13) karavan-seraj (perz. karavan-seraj) na Istoku: velika zgrada bez namještaja za sklonište putnika (po gradovima i putevima); pren. velika, neudobna gostionica  (Anić, Šime; Klaić, Nikola; Domović, Želimir; 1998, 668).

(14) hân, hána (ân, ána) m (pers.) zgrada (kuća) koja služi za svratiše i prenoćište putnika. Hanovi se nalaze u gradovima i na drumovima. Veći hanovi su građeni tako da je u sredini zgrade prostrano nenatrkriveno dvorište, gdje se vrši istovar trgovačke robe. Prizemne prostorije takvih hanova sastoje se od kamenih magaza sa gvozdenim vratima osiguranim od požara. U Sarajevu su bili poznati hanovi Tašlihan, Kolobara i Morića han. Morića han i danas postoji, ali ne služi namijenjenoj svrsi. – „Po kahvama i po hanovima“ (K. H. I 98). < tur. han < pers. hān, hāne „kuća“. V. handžija, hane. (preuzeto iz Škaljić, 1966, 309;/Napomena Emir Softić: Skraćenice u tekstu imaju sljedeća značenja: K.H. = Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Hörman, knj. I, II, Sarajevo, 1888-1889)

(15) Kreševljaković, 1991, 247.

(16) Kreševljaković, 1991, 247.

(17) Više podataka o historiji grada Bihaća, pogledati u tekstovima odluka o proglašenju: Historijske građevine – Kapetanove kule i Graditeljska cjelina – Fethija džamija sa haremom, devet grobnih ploča i natpisima u Bihaću, nacionalnim spomenicima Bosne i Hercegovine.

(18) ejalat (tur.) pokrajina, upravna jedinica; ejalet, pašaluk (Anić, Šime; Klaić, Nikola; Domović, Želimir; 1998., 348)

(19) Kreševljaković, 1991, 359.

(20) Reforme u oblasti obrazovanja, prava i administracije, ukidanje  janjičarskog reda (1827), uvođenje novog sistema vlade sa kabinetom i državnim ministrima, itd.

(21) Mjesto račvanja karavanskih puteva koji su vodili od Jajca ka Banjaluci, odnosno od Jajca ka Bihaću.

(22) Kreševljaković, 1991, 358-359.

(23) Kreševljaković, 1991, 359. (U fusnoti br. 6, na str. 359, navedenog djela, Kreševljaković napominje: „Nešto podataka o bihaćkim hanovima dobio sam od Džafera Režića“.)

(24) Bišćević, 1982, 30.

        Napomena - U monografiji Bihaća iz 1982, na str. 30. autor  navodi godinu izgradnje Konaka, citiramo: „... I pored složenih odnosa, često nesigurnih, Bihać je upravo tada u određenom usponu – 1860. godine podignut je reprezentativni konak ...“, ali nigdje ne navodi izvor podatka, odnosno relevantnu referencu (op. E. Softić).

(25) kònak m (tur.) 1. prenoćište, noćište. – „I u Ključu konak učiniše“ (M.H. III 41); „ i handžiji za konake platim“ (K.H. I 268). 2. jednodnevno putovanje, dan hoda (od jednog prenoćišta do drugog). – „a daleko trideset konaka, / đe nas care ni čuti ne može“ (Vuk II 30); „Odavlen je pa Sibinj kameni, / brate slatki, dvanaest konaka“ (M.H. III 19). 3. bolja kuća, kuća kakvog uglednog domaćina. – „Eno paše, hasta u konaku“ (K.H. I 86); „Pa on uze dva sužnja nevoljna, / dovede ih do konaka svoga“ (M.H. III 42). 4. zgrada valije ili kojeg drugog upravnog ili vojnog zapovjednika; saraj, dvor, rezidencija. Konak u tom smislu naziva se i danas zgrada uz Narodnu skupštinu SR BiH u Sarajevu. 5. muško odjeljenje; muška kuća. – „Odvede ga na muške konake“ (K.H. I 375).  < tur. konak, izv. od tur. inf. konmak „odsjesti, biti gost“. V. konačište, konakčija, konačiti, ukonačiti, zakonačiti. (preuzeto iz Škaljić, 1966, 414; / Napomena Emir Softić: Skraćenice u tekstu imaju sljedeća značenja: K.H. = Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Hörman, knj. I, II, Sarajevo, 1888-1889.; M.H. = Izdanja Matice Hrvatske: Hrvatske narodne pjesme, I 1896, II 1897, III 1898, IV 1899, V 1909, VI 1914, VII 1929, VIII 1939, IX 1940, X 1942.; Vuk = Vuk Stefanović Karadžić: Srpske narodne pjesme,  I, 1953, II, 1953, III, 1954, IV, 1954, izd. „Prosveta“ Beograd, V, 1898, VI, 1899, VII, 1900, VIII, 1936, IX, 1936, izd. Državne štamparije, Beograd / preuzeto iz Škaljić, 1966, 49-58)

(26) Bišćević, 1982, 30.

(27) Bihać, 1884, Ortsried Bihać, Razmjera 1:3125, Arhiv Unsko-sanskog kantona

(28) Zbirka: Fotografije starog Bihaća,  Fototeka Arhiva Unsko-sanskog kantona

(29) podatak preuzet od Javne ustanove Zavoda za zaštitu kulturnog naslijeđa iz Bihaća

(30) Kreševljaković, Hamdija, Izabrana djela III: Banje, vodovodi, hanovi i karavansaraji..., 1991.

(31) Kreševljaković, 1991, 268-269.

(32) Autor misli na jedan od najstarijih ugostiteljskih objekata, kafanu Paviljon. Objekat je bio podignut  nakon dolasku austrougarskih vlasti, na mjestu sjeverno od ulaza Une u kanal Jarka. Radilo se o objektu sa natkrivenim podijumom, na kome je nedeljama i praznicima svirala limena muzika. Objekat je bio građen u pseudohistoricizmu sa primjesama neobaroka i alpskog stila. U kasnijem periodu, u njemu je bila jedna od najpoznatijih kafana. U periodu 2008-2009 godina, na njegovom mjestu je izgrađen savremeni ugostiteljski objekat restoran Paviljon (Napomena: Emir Softić).

(33) kiridžija, ćiridžija m (ar.tur.) kirijaš, onaj koji s konjima i kolima prevozi robu uz nagradu (preuzeto iz Škaljić, 1966, 409)

(34) Radić, Nikola. Bihać sa starih razglednica. Bihać: Općina Bihać, 1997, 59-60.

(35) Bihać, 1884, Ortsried Bihać, Razmjera 1:3125, Arhiv Unsko-sanskog kantona

(36) Presjek Konaka, br. 5562/88, /projekat urađen 1888. godine (korištena građa fonda: Zemaljska vlada za BiH, 1878-1918, Arhiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu)

(37) Pogledati zaključak e) (op. E. Softić) 

(38) Kopija originalnog austrijskog nacrta - Presjek Konaka/, 1891. godina, br. 5563/91 (korištena građa fonda: Zemaljska vlada za BiH , 1878-1918, Arhiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu)

(39) Do donošenja Bauordnung (posebnog građevinskog reda) od 14. maja 1880. godine, austrougarske vlasti su primjenjivale Turski zakon o građenju i drumovima od 1863. (1280. po Hidžri). Nakod građevinskog reda iz 1880, donešen je Građevinski red iz 1893. god. (prema naredbi Zemaljske uprave Bosne i Hercegovine objavljen 5. augusta 1893. god.  br. 76.174). Citiramo neke od propisa Građevinski red iz 1893. god.:

„Čl. 51. Dimnjaci

A) Opće odredbe

Sve zgrade, kako postojeće tako i novogradnje, u kojima se nalaze ložišta, moraju se snabdjeti dimnjacima. Dimnjaci treba da se izvedu tako da se može grijati svaka stambena prostorija.

Grade se i upotrebljavaju i takvi dimnjaci u koje se dimnjačar može uvući i takvi u koje ne može; izgradnja i upotreba i jednih i drugih potčinjavaju se u niže navedenim odredbama.

Sve vrste dimnjaka moraju se graditi od opeka.

I kod širokih i kod uskih dimnjaka svako ložište ili ložionica, kao i svaka grupa od dva ili više ložišta sa zajedničkim priključkom, mora po pravilu imati zaseban dimnjak, i prema tome nije dopušteno spajanje dimovoda različitih ložišta, a naročito različitih stanova i spratova. Na taj način, pojedini se odvojeni dimnjaci ne grade samo u odnosnim spratovima, nego se moraju sprovesti kroz sve spratove do iznad krovnog sljemena. Zidana građa dimnjaka mora biti opšivena i ožbukana i iznutra i spolja.

Za sve dimnjake bez razlike vrijedi odredba da sve drvenarije moraju biti udaljene od otvora dimnjaka najmanje 15 cm, a gvozdeni dijelovi najmanje 8 cm.“ (Spasojević, Borislav, Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu, Sarajevo: Svjetlost, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 1988, 178)

(40) Preuzeto iz čl. 51, Dimnjaci; B) Posebne odredbe (Građevinski red iz 1893. god., preuzeto iz Spasojević, 1988, 178).

(41) Odredbe člana 40., Bauordnung (posebnog građevinskog reda)  od 14. maja 1880. godine, citiramo:

„... Zgrade namijenjene u javne svrhe treba da se beziznimno, a stambene i gospodarske zgrade prema pravilu, grade:

a) od dobro pečenih opeka ili kamena

b) sa krovom čije su grede pokrivene nezapaljivim materijalom i dovoljno udaljene od susjednih kuća u slučaju požara.

Postojeći krovovi koji nisu pokriveni nezapaljivim materijalom moraju se, u roku od 15 godina od objavljivanja ovog pravilnika, u dijelu grada navedenom u čl. 41 zamijeniti nezapaljivim krovovima. ...“ (Preuzeto iz Spasojević, 1988, 161).

(42) Kopija originalnog austrijskog nacrta – Tlocrt prvog sprata Konaka/, 1891. godina, br. 2685/91

(43) Tlocrt sprata hana u Rakovici kod Sarajeva. Izvor: Kreševljaković, 1991, 256.

(44) Napomena (E. Softić): podaci o veličinama gostinjskih soba u hanovima, preuzeti sa crteža Morića hana u Sarajevu, odnosno hana u Rakovici (izvor: Kreševljaković, 1991, 256 i 259)

(45) pogledati popis nacrta u prilogu TEHNIČKA DOKUMENTACIJA (op. E. Softić)

(46) Iako na navedenom nacrtu na zapadnoj strani proširenja, dakle prema ulici Konak Gasse, nisu ucrtana ulazna vrata, njihovo postojanje bi bilo sasvim logično, jer se je na svim kasnijim nacrtima prizemlja objekta, glavni ulaz u Konak upravo na ovom mjestu (op. Emir Softić).

(47) Kopija originalnog austrijskog nacrta – Tlocrt prizemlja Konaka/, 1891. godina, br. 2686/91 (korištena građa fonda: Zemaljska vlada za BiH, 1878-1918, Arhiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu).

(48) Prema podacima preuzetih sa crteža Tlocrt prizemlja Konaka/, 1891. godina, br. 2686/91

(49) Prema podacima preuzetih sa crteža Kopija originalnog austrijskog nacrta: brojevi prostorija, opisi prostorija na njemačkom jeziku, i izražene kvadrature prostorija, su naznačene na nacrtu – Tlocrt sprata Konaka, adaptacija, br. 2682/91, 1891. godina.

(50) Preuzeto sa crteža - Kopija originalnog austrijskog nacrta - Presjek Konaka, br. 5563/91, 1891. godina

(51) Drvene grede vezača su postavljane u podužnom pravcu, a poluvezača u poprečnom pravcu (op. E. Softić).

(52) Kopija originalnog austrijskog nacrta - Presjek Konaka, br. 5563/91, 1891. godina

(53) Mjereno u odnosu na nožicu bedemskog zida (op. E. Softić).

(54) Vidljivo na crtežu - Kopija originalnog austrijskog nacrta - Presjek Konaka, br. 5563/91, 1891. godina

(55) Kopija originalnog austrijskog nacrta - Presjek Konaka, br. 5563/91, 1891. godina

(56) Iz fonda Fototeke Javne ustanove Zavoda za zaštitu kulturnog naslijeđa iz Bihaća

(57) Koncentrično postavljeni svodovi. Radijusi zakrivljenosti imaju identičan centar, a entrados gornjeg svoda je priljubljen uz ekstrados donjeg svoda (op. Emir Softić).

(58) Dopis Zavoda za zaštitu spomenika pri Federalnom mistarstvu kulture i sporta, br. 07-40-4-4158-1/09, od 09.11.2009. godine.

(59) Podaci iz dopisa načelnika Općine Bihać, Mr. Hamdije Lipovače (dopis br. 03/1-23-1-246/10 od 27.01.2010. godine, koji je Komisiji dostavila Služba urbanog uređenja i građenja Općine Bihać).

(60) Kopija originalnog austrijskog nacrta – Tlocrt prizemlja Konaka, dodatna adaptacija (za potrebe Okružnog suda u Bihaću) br. 3804/1906, iz marta 1906.

(61) Kopija originalnog austrijskog nacrta – Tlocrt prizemlja Konaka/, 1891. godina, br. 2686/91 (korištena građa fonda: Zemaljska vlada za BiH , 1878-1918, Arhiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu)

(62) U prvobitnom rješenju hodna linija, pravac kretanja iz čekaonice prema pomoćnog izlaza, prolazila je kroz sanitarni blok (op. E. Softić).

(63) Kopija originalnog austrijskog nacrta – Tlocrt prizemlja Konaka, dodatna adaptacija (za potrebe Okružnog suda u Bihaću) br. 3804/1906, iz marta 1906.

(64) Kopija originalnog austrijskog nacrta – Tlocrt prizemlja. Dogradnja Konaka 1907, br. 9475/1907,  odobren 21. januara 1907. 

(65) dužina zapadne granice-u liniji bedema-vizura prema rijeci Uni (op. Emir Softić)

(66) dužina istočne granice-prema Konak gasse (op. Emir Softić)

(67) granica parcele prema kući i bašti Hećimovića (op. Emir Softić)

(68) Na crtežu je na njemačkom jeziku opisano kao Hof. (op. Emir Softić)

(69) Na nacrtu je na njemačkom  jeziku upisano: Haus des Hečimović. Danas se na tom prostoru nalazi  Selmanović-Fash art.

(70) Kopija originalnog austrijskog nacrta – Tlocrt prizemlja Konaka, br. 44/1908,  dodatna adaptacija iz 1908.

(71) Kopija originalnog austrijskog nacrta – Tlocrt prizemlja Konaka, dodatna adaptacija (za potrebe Okružnog suda u Bihaću) br. 3804/1906,  iz marta 1906.

(72) Ovaj ured nije postojao na nacrtu Tlocrt prizemlja Konaka/, 1891. godina, br. 2686/91(op. Emir Softić)

(73) Kopija originalnog austrijskog nacrta – Tlocrt prizemlja Konaka, br. 44/1908,  dodatna adaptacija iz 1908.

(74) Npr. u tlocrtu prizemlja iz 1906. godine, od ukupno  tri otvora ulazne partija na zapadnom perimetralnom zidu, glavna ulazna vrata u Konak su bila postavljena u centralnom otvoru (op. Emir Softić).

(75) Ured za kupovinu taksi se pojavljuje na crtežu br. 3804/1906, iz marta 1906.

(76) Kopija originalnog austrijskog nacrta – Tlocrt prvog sprata Konaka/, 1891. godina, br. 2685/91.

(77) Kopija originalnog austrijskog nacrta – Tlocrt sprata Konaka, adaptacija, br. 2682/91, 1891. godina

(78) Kopija originalnog austrijskog nacrta – Tlocrt sprata, Plan adaptacije Konaka iz 1891, br. 169309/05, odobreno u Sarajevu 28.09.1905. godine.

(79) iz 1891, br. 169309/05

(80) Kopija originalnog austrijskog nacrta – Tlocrt prvog sprata Konaka, br. 2684/91, 1891. godina

(81) iz 1891, br. 169309/05

(82) Geodetski snimak – Situacija sa ucrtanim lokalitetom nekadašnjeg Konaka, okolnih objekata, ažurirana sa podacima o visinskoj predstavi terena i položajem ostataka bedemskog puta, Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa iz Bihaća, 2009. godina

(83) Rješenje br. 03/1-23-1-6443/09, od 17.11.2009. godine o urbanističkoj saglasnosti Javnoj ustanovi Zavodu za zaštitu kulturnog naslijeđa iz Bihaća, za radove redovnog održavanja bedema bihaćke utvrde i ukljanjanje vegetatacije na zemljištu koje nosi oznaku k.č.br. 5134, k.o. Bihać-grad, odnosno k.č.br. 1/231, 1/230 i 1/99, k.o. SP_Bihać (po starom premjeru). 

(84) Navedene aktivnosti su realizirane na osnovu ugovora broj 000446/09 od 11.11.2009.godine potpisanog između Unsko sanski kanton, JU Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać i „Geoprojekta“ doo iz Tuzle, "Geoprojekt" doo iz Tuzle.

(85) Elaborat o geološkim i geomehaničkim ispitivanjima terena za revitalizaciju nekadašnjeg Konaka na k.č. br. 5231/2 i  5134 k.o. Bihać -Grad u Bihaću, Geoprojekt d.o.o. Tuzla, Tuzla, novembra  2009. godine

(86) informacija Javne ustanove Zavoda za zaštitu kulturnog naslijeđa iz Bihaća

(87) Izvještaj o geofizičkim istraživanjima na lokaciji Bihać – centar; lokalitet nekadašnjeg Konaka; 2009. godina

(88) Zbog oštećenja na natpisnoj ploči, integralni tekst nije sačuvan (op. E. Softić).

(89) Informacija o premještanju skulptura i njihovoj prvobitnoj lokaciji je dobijena od Mirzeta Mujadžića, direktora Javne ustanove Zavoda za zaštitu kulturnog naslijeđa iz Bihaća.

(90) Autor kompleksa na Garavicama je akademik prof. Bogdan Bogdanović. Kompleks je izgrađen 1981. godine.



Konak, fotografija snimljena prije II svjetskog rataBihać, arhivska fotografijaKonakMjesto Konaka
BedemBedemBedemski putBedemski put
Bedemski put, urušenoBedem  


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: