Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 13/11.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 26. listopada 2010. godine je donijelo
O D L U K U
I.
Povijesna građevina – Zgrada Ante Štambuka na uglu ulica Titova i Kulovića broj 8 u Sarajevu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik nalazi se na prostoru označenom kao k.č. 1824, k.o. Sarajevo IV (novi premjer) što odgovara k.č. 187, k.o. Sarajevo XXXIX (stari premjer), zk. uložak broj 282, općina Centar Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog sukladno Aneksu 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini („Službene novine Federacije BiH” br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).
II.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju, restauraciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III.
U svrhu trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na prostor definiran u točki I. stavak 2. ove odluke:
- dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na sanaciji i prezentaciji spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnoga za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);
- prilikom radova na restauraciji objekta neophodno je sačuvati njegov izvorni izgled;
- dopuštena je adaptacija prostora u svrhu prilagodbe prostora suvremenim potrebama (instalacije grijanja i drugi radovi vezani za enterijer) pod uvjetom da se sačuvaju stilske značajke objekta, uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručni nadzor nadležne službe zaštite;
- objekat se može adaptirati u stambene, poslovne, obrazovne i kulturne svrhe, odnosno na način koji neće ugroziti integritet objekta i njegovo značenje u strukturi grada.
IV.
Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi u dijelu u kojem su u suprotnosti odredbama ove odluke.
V.
Svatko a posebice nadležna tijela Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržaće se od poduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VI.
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom tijelu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra u svrhu provedbe mjera utvrđenih u toč. II.–V. ove odluke, te nadležnom općinskom sudu u svrhu upisa u zemljišne knjige.
VII.
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.kons.gov.ba).
VIII.
Sukladno članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.
IX.
Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku BiH“.
Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.
Broj: 07.3-02.3-71/10-20
26. listopada 2010. godine
Sarajevo
Predsjedateljica Povjerenstva
Amra Hadžimuhamedović
O b r a z l o ž e nj e
I – UVOD
Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog sukladno Aneksu 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini „nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira na to da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.
Zgrada Ante Štambuka na uglu ulica Titova i Kulovića broj 8 u Sarajevu uvrštena je na Privremenu listu nacionalnih spomenika u sklopu „Gradske ambijentalne cjeline Sarajevo“, redni broj 546.
Povjerenstvo je pokrenulo postupak za donošenje odluke o proglašenju predmetnog dobra nacionalnim spomenikom, u skladu sa člankom V. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i odredbama Poslovnika o radu Povjerenstva.
Izjava o značaju dobra
Zgrada Ante Štambuka je objekat visoke ambijentalne i dokumentarne vrijednosti vezan za austrougarski period – pripada jednoj od najznačajnijih gradskih ambijentalnih cjelina – Titovoj ulici u Sarajevu. Objekat je do danas zadržao kontinuitet stambeno-poslovne funkcije i nalazi se u vrlo dobrom konstruktivnom stanju i primjerno je održavan, uključujući konzervatorsko-restauratorske radove na fasadama.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:
- dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra,
- podatke o dosadašnjoj zakonskoj zaštiti dobra,
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima tijekom rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
- povijesnu, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke,
- sukladno članku 12. Zakona o implementaciji odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika utemeljene na osnovi Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, za potrebe vođenja postupka proglašenja kulturnog dobra nacionalnim spomenikom BiH, dopisom br. 07.3 – 35.2-10/10-108, od 9. 7. 2010. godine zatražena je dostava dokumentacije i stavovi u vezi sa proglašenjem Stambeno-poslovnog objekta Ante Štambuka na uglu ulica Titova i Kulovića broj 8 u Sarajevu od: Arhiva BiH, Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo; Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo, Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajeva, općine Centar i Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta,
- objekat je u državnom vlasništvu, a općina Centar se nije pismeno izjasnila u vezi sa proglašenjem dobra nacionalnim spomenikom.
Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Zgrada Ante Štambuka se nalazi u centru Sarajeva. Pripada južnom nizu Titove ulice. Građevina se nalazi na raskrsnici sa Kulovića ulicom broj 8, gdje se nalazi i glavni ulaz. Prema istoku na objekat se nadovezuje Salomova palata(1), a na suprotnoj strane Titove ulice nalazi se objekat Narodne banke(2).
Nacionalni spomenik nalazi se na zemljištu označenom kao k.č. 1824, k.o. Sarajevo IV (novi premjer) što odgovara k.č. 187, k.o. Sarajevo XXXIX (stari premjer); zk. uložak br. 282, općina Centar, Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Povijesni podaci
Titova ulica u Sarajevu se razvila trasom puta koji je formiran još tokom rimskog doba. U osmanskom periodu nije predstavljala jedinstvenu saobraćajnicu, nego je bila podijeljena na nekoliko dionica, od kojih je svaka imala zasebno ime. Dionica Titove ulice, istočno od Narodne banke pa do Gazi Husrev-begova hamama, gdje je smještena Zgrada Ante Štambuka, u tom periodu se nazivala Čemaluša mahala i sokak po hodži Kemaludinu (Čemaludinu) koji je u prvoj polovini 16. vijeka sagradio džamiju na mjestu današnjeg nebodera u ulici Ferhadija(3), a taj naziv će ostati nepromijenjen sve do 1914. godine.
Zgrada Ante Štambuka izgrađen je tokom prve decenije XX vijeka, u završnoj fazi austrougarskog perioda kada je u Sarajevu izgrađen veći broj objekata u duhu secesije. Vlasnik parcele na kojoj je izveden objekat, do 1903. godine je bio Karl Holzer, kada od njega nekretninu kupuje Ante Štambuk.
Projekat zgrade je izrađen od strane Josipa Vancaša(4) 1905. godine, a objekat je izveden po izmijenjenom projektu iz 1907. godine(5). Projektant se prilikom izrade prvobitnog projekta pridržavao građevinskog reda iz 1893. godine, kojim je bila propisana gradnja u Čemaluši ulici spratnosti prizemlje i dva sprata. Izmjenama iz 1907. godine na prvom spratu je predviđen prostor Društvenih prostorija hrvatskog kluba. Radeći ovu izmjenu Vancaš objektu dodaje još jednu etažu, kao i mansardu usmjerenu ka današnjoj Titovoj ulici(6).
Tokom I svjetskog rata, 1917. godine, vlasnik Ante Štambuk prodaje stambeno-poslovni objekat porodici Peško. U periodu između dva svjetska rata, 1933. godine porodica Peško prodaje zgradu porodici Trebić(7).
Tijekom Drugog svjetskog rata nisu zabilježena posebna oštećenja na objektu, a početkom šezdesetih godina XX. stoljeća objekat je nacionaliziran, ali ne mijenja svoju poslovno-stambenu funkciju. Tijekom zadnjeg rata u BiH (period 1992.-95.) fasadne plohe objekta su oštećene usljed granatiranja, ali nije došlo do oštećenja koja bi mogla ugroziti stabilnost konstrukcije objekta. Godine 2006. izvršeni su konzervatorsko-restauratorski radovi na uličnim fasadama a objekat i dalje ima poslovno-stambenu funkciju.
2. Opis dobra
Zgrada Ante Štambuka spada u red stambeno-poslovnih najamnih zgrada u nizu(8) iz austrougarskog perioda, nastalih kao interpolacija u prethodno izgrađenom području.
U pogledu stilskog određenja, objekat je građen u duhu secesije, a historijska građevina je izgrađena kao uglovnica približno pravougaone tlocrtne osnove dimenzija 30,00 m x 15,00 m. Spratnost objekta iznosi S+P+3+Mansarda, dok visina objekta iznosi 19,20 m. U funkcionalnom smislu, objekat je podijeljen na prizemlje - gdje je predviđen poslovni prostor i spratove na kojima je prvobitnim projektom bila predviđena isključivo stambena funkcija.
Glavni ulaz u objekat se nalazi na zapadnoj strani objekta, i usmjeren je ka Kulovića ulici, gdje se nalaze dvokrilna vrata dimenzija 160 cm x 280 cm. Na ulaz se nadovezuje izduženi vjetrobran dimenzija 180 cm x 590 cm, kojim se pristupa stubišnom prostoru dimenzija 450 cm x 600 cm gdje je smješteno zavojito trokrako stepenište širine kraka 130 cm kojim je omogućen pristup svim gornjim etažama. U prizemnom dijelu stubišta se nalazi i ulaz u suteren dimenzija 100 cm x 220 cm, koji je od ostatka stubišta odvojen čeličnom ogradom.
U prizemnom dijelu se nalaze i 4 ulaza u poslovne prostore. Na sjevernoj strani, prema Titovoj ulici se nalaze stakleni izlozi na kojima su smještena dva ulaza u samoposlugu ukupne površine od 208 m². Na zapadnoj strani, prema Kulovića ulici, se nalaze 2 ulaza u poslovne prostore površine od po 38 m²(9).
Na etažama prvog i drugog kata se nalaze po dvije stambene jedinice na sjevernoj i južnoj strani, kojima se pristupa sa stubišnog podesta. Stambene jedinice na sjevernoj strani su veće kvadrature u odnosu na one na jugu (185 m² odnosno 115 m²) ali su sličnog unutrašnjeg prostornog rasporeda. U stambene jedinice se pristupa pomoću dvokrilnih drvenih vrata dimenzija 130 cm x 280 cm, na koja se nadovezuju izduženi centralni hodnici širine 160 cm. Prema zapadu i sjeveru, odnosno Kulovićevoj i Titovoj ulici, usmjerene su reprezentativne prostorije povezane sistemom „soba kroz sobu“, a prema svjetlarniku na istoku postavljene su sporedne prostorije.
U stambenim jedinicama na sjevernoj strani postavljenim na križanju ulica, na sjevernoj strani su postavljene tri sobe iste širine od 550 cm i dužine koja se kreće u rasponu od 450 cm do 465 cm, dok se na zapadnoj strani nalaze još dvije sobe iste širine i dužine od 340 cm odnosno 510 cm. Na istočnoj strani se nalazi kuhinja dimenzija 485 cm x 285 cm sa ostavom i lođom, i kupatilo dimenzija 255 cm x 230 cm, kao i odvojeni toalet(10).
U stambenim jedinicama na južnoj strani, prozorima usmjerenim prema Kulovića ulici se nalaze tri sobe(11) širine od 550 cm i dužine koja se kreće u rasponu od 290 cm do 540 cm. Na istočnoj strani se nalazi kuhinja dimenzija 460 cm x 260 cm, kupatilo dimenzija 320 cm x 290 cm i toalet dimenzija 140 cm x 290 cm.
U razini treće etaže se nalaze dvije manje stambene jedinice na južnoj i sjevernoj strani, dok je mansarda koja ima funkciju ostave nenaseljena.
U pogledu oblikovanja fasada, objekat je rađen u duhu secesije. Fasade objekta predstavljaju simetrične kompozicije sa naglašenim vodoravnim vijencima i tercijarnom plastikom. Fasadni otvori su izvedeni kao pravokutni dvokrilni prozori sa nadsvjetlima, ukupnih dimenzija 115 cm x 220 cm.
Zapadna fasada je raščlanjena u vodoravnom smislu profiliranim vijencima iznad prizemlja i drugog kata po vertikali plitkim bočnim rizalitima koji se izdižu iznad središnjeg dijela fasade.
U zoni prvog i drugog kata su prisutni nizovi od po 8 dvokrilnih prozora. U zoni parapeta prozora drugog kata ističu se karakteristični biomorfni reljefni ukrasi karakteristični za secesiju, dok je u zoni prvog kata prisutna linijska plastika koja formira horizontalnu vrpcu visine 130 cm, isprekidanu otvorima samih prozora. Na bočnim stranama u visini treće etaže pojavljuje se po jedan prozorski otvor iste širine i visine od 190 cm uokviren sa gornje strane fasadnom vrpcom sa floralnim motivima i secesijskom plastikom sa strana.
U osovinama spratnih prozora, u zoni prizemlja nalazi se 7 izloga poslovnih prostora visine od 4,20 m i širine u rasponu od 1,60 m do 2,30 m, kao i dvokrilni ulazni portal sa nadsvjetlom u stambeni dio objekta dimenzija 1,60 m x 2,80 m.
Južna fasada se razlikuje od zapadne po tome što se treća etaža pojavljuje cijelom širinom, kao i centralno postavljena mansarda. Vijenac koji se nalazi iznad druge etaže je prekinut u centralnom dijelu sa dvije okomite trake širine 1,40 m. U visini prvog kata se nalaze 4 dvokrilna otvora, u visini drugog kata 3 dvokrilna i 2 jednokrilna otvora, kao i terasa poluelipsaste osnove širine 4,10 m oslonjena na centralnu konzolu izvedenu u obliku volute. U visini trećeg kata se nalaze 3 dvokrilna prozora različite širine, kao i 6 jednokrilnih prozora. U centralnom dijelu, u visini mansarde se nalazi 1 dvokrilni otvor i 2 jednokrilna visine 85 cm.
U pogledu konstrukcije i materijala, objekat je rađen u skladu sa propisima Građevinskog reda iz 1893. godine, koji su postavili zahtjevne standarde u pogledu primjene građevinskog materijala. U objektu se pojavljuju nosivi i vanjski zidovi debljine od 70 cm u prizemlju, a u unutrašnjosti objekta prisutni su zidovi debljine od 30 cm i 15 cm. Debljina nosivih zidova se smanjuje prema gornjim katovima objekta. Konstruktivni sistem objekta je izveden kombiniranjem podužnih i poprečnih nosivih zidova postavljenih na udaljenosti od 5,50 m.
Konstrukcija stropa iznad suterena izvedena je u svodu zidanom opekom koja je oslonjena na čelične traverse. Konstrukcija stropa etaža iznad je drvena. Stepenište je kameno i konzolno izvedeno, a unutrašnja ograda od kovanog željeza, dok su rukohvati drveni. Originalna ulazna vrata u stanove, kao i vanjska stolarija, rađeni su u hrastovini prve klase.
Svijetla visina prizemlja iznosi 4,50 m, prvog i drugog kata po 3,60 m, a trećeg kata 2,90 m. Debljina međukatne konstrukcije iznosi 50 cm. Krovna konstrukcija je izvedena od drveta, a pokrov od crijepa, a manjim dijelom pocinčanog lima.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Na privremenoj listi nacionalnih spomenika, Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, Titova ulica, gdje je smještena zgrada Ante Štambuka u Sarajevu, je upisana pod rednim brojem 546 pod složenim nazivom „Gradska ambijentalna cjelina Sarajeva“.
Po podacima dobijenim od strane Zavoda za zaštitu spomenika Federalnog ministarstva kulture i sporta(12) zgrada Ante Štambuka, ugao ulica M. Tita i S. Principa (Kulovića), austrougarski period, je evidentirana, ali nije upisana u registar spomenika kulture.
Stambeno-poslovna zgrada Ante Štambuka na uglu ulica Kulovića i Titove se nalazi na „Listi evidentiranih, prethodno zaštićenih i zaštićenih nepokretnih spomenika kulture i prirodne baštine Kantona Sarajevo“ u sklopu točke 4. - Ulica M. Tita, odjeljak 5.2.02., pod naslovom „Stambeno-poslovni objekti“ iz austrougarskog perioda. Objekat je na ovoj listi evidentiran, ali nije upisan u registar spomenika kulture.
Isti objekat se nalazi u okviru granica obuhvata urbanističkog plana „Kvadrant Sirano – Pozorište mladih” („Službene novine Kantona Sarajevo” broj 25/03), kojim se predmetni objekat zadržava u postojećim horizontalnim i vertikalnim gabaritima, a radi ostvarivanja pješačke veze između ulica Branilaca grada i Titove ulice predviđeno je “otvaranje” objekta u parteru. Uz osovinu pasaža/arkade predviđene su isključivo komercijalne djelatnosti(13).
U Odluci o provođenju urbanističkog plana „Kvadrant Sirano – Pozorište mladih” definisani su urbanističko-tehnički uslovi koji se tiču, između ostalog i stambeno-poslovnog objekta Ante Štambuka u Sarajevu: Intervencije na fasadama na dijelovima ulica Titova i Ferhadija se omogućuju na osnovu izrađenog idejnog projekta uređenja Titove ulice. Eventualne intervencije na pojedinačnim objektima mogu biti odobrene isključivo na osnovu uslova i odgovarajućeg projekta izrađenog od strane Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa Kantona(14).
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Godine 1907. na projektu za zgradu Ante Štambuka na križanju Titove i Kulovića ulice broj 8 izvršena je izmjena nacrta radi smještanja prostorija „Hrvatskog kluba” na sjevernom dijelu prvog kata(15).
Do kraja Drugog svjetskog rata na objektu su vršeni radovi redovnog održavanja, a tokom druge polovine XX. stoljeća stanari su izvršili adaptacije sanitarnih prostorija i kuhinja. U istom periodu je izvršena adaptacija prostora „Hrvatskog kluba” u stambeni prostor.
Nakon završetka zadnjeg rata u BiH (period 1992.-95.) izvršena je izmjena funkcije više stambenih jedinica u objektu iz stambene u poslovnu, ali to za posljedicu nije imalo izvođenje većih građevinskih zahvata.
Godine 2006. na objektu su izvršeni konzervatorsko-restauratorski radovi na uličnim fasadama, i to od strane Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturnog i prirodnog naslijeđa(16). Tom prilikom su sanirana i oštećenja krovne konstrukcije i pokrova, izvršena je sanacija balkonske ploče i rekonstrukcija konzole ispod balkona. Posebno su izvedeni radovi redovnog održavanja zajedničkog stubišnog prostora.
5. Sadašnje stanje dobra
Zgrada Ante Štambuka u Sarajevu se nalazi u vrlo dobrom konstruktivnom stanju i nakon konzervatorsko-restauratorskih radova iz 2006. spriječen je prodor atmosferske vlage u objekat. Stupanj očuvanosti većeg dijela vanjske i unutrašnje stolarije je na visokoj razini. Izuzetak čini stolarija poslovnih prostora u prizemnom dijelu koja je uklonjena i na njeno mjesto je postavljena aluminijska bravarija.
6. Specifični rizici
Ne postoje izraženi specifični rizici vezani za zgradu Ante Štambuka u Sarajevu.
III – ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom („Službeni glasnik BiH” br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu.
Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:
A. Vremensko određenje (dobra nastala od prahistorije do 1960. godine)
C. Umjetnička i estetska vrijednost
i. Kvalitet obrade
ii. Kvalitet materijala
iii. Proporcije
iv. Kompozicija
v. Vrijednost detalja
D. Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)
iii. Djelo značajnog umjetnika ili graditelja
F. Ambijentalna vrijednost
ii. Značenje u strukturi i slici grada
iii. Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja
G. Izvornost
i. Oblik i dizajn
ii. Materijal i sadržaj
iii. Namjena i upotreba
v. Položaj i smještaj u prostoru
I. Cjelovitost
i. Fizička cjelovitost (kompaktnost)
ii. Homogenost
iii. Zaokruženost (kompletnost)
iv. Nenarušenost stanja
Sastavni dio ove odluke su:
- Imovinsko-vlasnička dokumentacija:
- kopija katastarskog plana 1824, k.o. Sarajevo IV (novi premjer), p.l. 727, br. plana: SA 148; Razmjera 1:1000 (stari premjer k.č. br. 187, k.o. Sarajevo XXXIX), izdata 14. 7. 2010. godine od strane Službe za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar Općine Centar, Kanton Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina;
- Zemljišnoknjižni izvadak za zemljišnu parcelu br. 187, k.o. Sarajevo XXXIX, broj zk. uloška 282 (stari premjer), Nar. br. 065-0-NarII-01a0-42694 od 15. 7. 2010., Zemljišno-knjižni ured Općinskog suda u Sarajevu, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
- Dokumentacija o prethodnoj zaštiti dobra:
- Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sklopu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj 07-40-4-2905-1/10 od 16. 7. 2010.;
- Dopis Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo broj 02-23-4359/10 od 20.07.2010.;
- Izvod iz urbanističkog plana “Kvadrant Sirano – Pozorište mladih” (“Službene novine Kantona Sarajevo” broj 25/03), Sarajevo 2003. godina - Dopis Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo broj 02-23-4359/10 od 20. 7. 2010.
- Fotodokumentacija:
- Historijska fotografija današnje Titove ulice i zgrade Ante Štambuka iz 1912. godine; - Foto zbirka porodice Trebić, Sarajevo juli 2010. godine;
- Historijske fotografije današnje Titove ulice i zgrade Ante Štambuka – SDC Sarajevo, Sarajevo srpanj 2010. godine;
- Fotografije južne fasade zgrade Ante Štambuka na uglu ulica Titova i Kulovića broj 8 u Sarajevu iz devedesetih godina XX. vijeka (Jela Božić, Arhitekt Josip pl. Vancaš, značaj i doprinos arhitekturi Sarajeva u periodu austrougarske uprave – doktorska disertacija, Sarajevo: Arhitektonski fakultet u Sarajevu, 1989.);
- Fotografije postojećeg stanja eksterijera zgrade Ante Štambuka na uglu ulica Titova i Kulovića broj 8 u Sarajevu od listopada 2007. godine. Fotografirao arh. Adi Ćorović (fotografirano digitalnim fotoaparatom Sony DSC – H10);
- Fotografije postojećeg stanja enterijera i eksterijera zgrade Ante Štambuka na uglu ulica Titova i Kulovića broj 8 u Sarajevu od 16. srpnja 2010. godine. Fotografirao arh. Adi Ćorović (fotografirano digitalnim fotoaparatom Sony DSC – H10).
- Tehnička dokumentacija
- Originalni nacrti Josipa Vancaša iz 1905. i 1907. godine. - Jela Božić, Arhitekt Josip pl. Vancaš, značaj i doprinos arhitekturi Sarajeva u periodu austrougarske uprave – doktorska disertacija, Sarajevo: Arhitektonski fakultet u Sarajevu, 1989.;
- Nermina Nanić i Zaila Uzunović, Glavni projekat restauracije fasade – Ulični niz ulica Maršala Tita. Stambeno-poslovna zgrada Ante Štambuka, Kulovića ulica broj 8, Sarajevo: Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, svibanj 2006. godine;
- Nacrti zgrade Ante Štambuka na uglu ulica Titova i Kulovića broj 8 u Sarajevu, arh. Igor Palinić, srpanj 2010.
Korištena literatura
Tijekom vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
1987. Ibrahim Krzović. Arhitektura Bosne i Hercegovine, 1878.-1918. Sarajevo: Umjetnička galerija BiH, 1987.
1988. Borislav Spasojević. Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu. Sarajevo: “Svjetlost”, 1988.
1989. Jela Božić. Arhitekt Josip pl. Vancaš, značaj i doprinos arhitekturi Sarajeva u periodu austrougarske uprave – doktorska disertacija. Sarajevo: Arhitektonski fakultet u Sarajevu, 1989.
1998. Nedžad Kurto. Arhitektura Bosne i Hercegovine – Razvoj Bosanskog stila. Sarajevo: “Kulturno naslijeđe”, 1998.
2004. Ibrahim Krzović. Arhitektura Secesije u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: “Kulturno naslijeđe”, 2004.
2007. B. Zlatar, M. Ganibegović, Š. Gavraović, V. Žujo. Sarajevo, ulice, trgovi, mostovi, parkovi i spomenici – općina Centar. Sarajevo: “Mediapress”, 2007.
2008. Odluka o proglašenju Salomove palate u Sarajevu nacionalnim spomenikom na sjednici Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 29. siječnja do 4. veljače 2008. godine u Sarajevu.
2009. Odluka o proglašenju zgrade Narodne (Centralne) banke u Sarajevu nacionalnim spomenikom na sjednici Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 1. do 4. prosinca 2009. godine u Sarajevu.
(1) Odluka o proglašenju Salomove palate u Sarajevu nacionalnim spomenikom na sjednici Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 29. siječnja do 4. veljače 2008. godine u Sarajevu.
(2) Odluka o proglašenju zgrade Narodne (Centralne) banke u Sarajevu nacionalnim spomenikom na sjednici Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 1. do 4. prosinca 2009. godine u Sarajevu.
(3) Istočna polovina Titove ulice, od današnje ulice Kaptol pa do Katedrale, zvala se i Gornja Čemaluša. Današnja ulica Maršala Tita obuhvata samo dio ove trase. Od 1993. godine, dionica od Narodne banke, pa do „Vječne vatre“ na istoku zadržava naziv ulica Maršala Tita. Dionica istočno od „Vječne vatre“, koja je nosila isto ime u periodu od 1946. godine pa sve do 1993. godine, mijenja ime u Mula Mustafe Bašeskije, po najznačajnijem hroničaru grada u njegovoj historiji. – B. Zlatar, M. Ganibegović, Š. Gavraović, V. Žujo, Sarajevo, ulice, trgovi, mostovi, parkovi i spomenici – općina Centar (Sarajevo: „Mediapress”, 2007.), 75., 76.
(4) Ibrahim Krzović, Arhitektura secesije u BiH (Sarajevo: Sarajevo Publishing, 2004.), 77., 78.
(5) Nedžad Kurto, Arhitektura Bosne i Hercegovine – Razvoj bosanskog stila (Sarajevo: „Kulturno naslijeđe”, 1998.), 380.
(6) Nermina Nanić i Zaila Uzunović, Glavni projekat restauracije fasade – Ulični niz ulica Maršala Tita. Stambeno-poslovna zgrada Ante Štambuka, Kulovića ulica broj 8 (Sarajevo: Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, svibanj 2006.)
(7) Ibrahim Krzović, Arhitektura Bosne i Hercegovine, 1878.-1918 (Sarajevo: „Umjetnička galerija BiH”, 1987.), tabla br. 134, 217.
(8) Tokom austrougarskog perioda proizašla je nova tipologija stambenih objekata: Vila, najamna zgrada, stambena palata, hotel i objekti socijalnog staranja. Najveći broj najamnih zgrada izgrađeni su u nizu, bloku ili kao slobodnostojeći objekti. Najamna zgrada je redovno projektovana sa dva stana u koje se ulazi sa podesta. Jedna soba je obično imala direktan ulaz sa podesta za podstanare, a bile su opremljene elementima visokog tehničkog standarda (struja, vodovod i kanalizacija). – Borislav Spasojević, Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu (Sarajevo: „Svjetlost”, 1988.), 25.
(9) Jedan od poslovnih prostora je dvokrilnim vratima povezan sa unutarnjim stubištem objekta.
(10) Izuzetak predstavlja stambena jedinica na prvom katu gdje je prostor kuhinje, ostave, lođe i dijela hodnika objedinjen u veću prostoriju dimenzija 635 cm x 415 cm, a kupatilo je smanjeno ali je izveden još jedan toalet.
(11) Soba na sjevernoj strani je jednokrilnim vratima direktno povezana sa stubišnim podestom. Radi se o sobi koja je u originalnoj formi najvjerojatnije korištena kao prostor za izdavanje podstanarima.
(12) Nermina Nanić i Zaila Uzunović, Glavni projekat restauracije fasade – Ulični niz ulica Maršala Tita. Stambeno-poslovna zgrada Ante Štambuka, Kulovića ulica broj 8 (Sarajevo: Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, 2006.)
(13) Nermina Nanić i Zaila Uzunović, Glavni projekat restauracije fasade – Ulični niz ulica Maršala Tita. Stambeno-poslovna zgrada Ante Štambuka, Kulovića ulica broj 8 (Sarajevo: Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, 2006.)
(14) Nermina Nanić i Zaila Uzunović, Glavni projekat restauracije fasade – Ulični niz ulica Maršala Tita. Stambeno-poslovna zgrada Ante Štambuka, Kulovića ulica broj 8 (Sarajevo: Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, 2006.)
(15) Jela Božić, Arhitekt Josip pl. Vancaš, značaj i doprinos arhitekturi Sarajeva u periodu austrougarske uprave – doktorska disertacija (Sarajevo: Arhitektonski fakultet u Sarajevu, 1989.), 245.
(16) Nermina Nanić i Zaila Uzunović, Glavni projekat restauracije fasade – Ulični niz ulica Maršala Tita. Stambeno-poslovna zgrada Ante Štambuka, Kulovića ulica broj 8 (Sarajevo: Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, 2006.)
|
