Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno "Službenom glasniku BiH", broj 50/10.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 9. do 12. februara 2010. godine, donijela je
O D L U K U
I
Graditeljska cjelina – Lalića kula sa dvorima u Ljubuškom proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 2718 i 2719 (novi premjer), što odgovara k.č. 223/8, 223/9, 223/10, 223/11 i 223/12 (stari premjer), k.o. Ljubuški, općina Ljubuški, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini („Službene novine Federacije BiH“, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).
II
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, restauraciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) će utvrditi tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
I stepen zaštite primjenjuje se na prostor definiran u tački I stav 2. ove odluke. U tom prostoru utvrđuju se sljedeće mjere:
- dopušteni su isključivo konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na rehabilitaciji objekta, radovi koji će osigurati održivu upotrebu objekta uključujući i one radove čiji je cilj prezentacija nacionalnog spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);
- potrebno je provesti statičko-konstruktivnu analizu stanja nosivih zidova kuće kuhače i kuće za poslugu, kao i ruševina drugih objekata koji su dio cjeline, rekognoscirati konstruktivne i nekonstruktivne pukotine u zidovima i površinska oštećenja, utvrditi karakter pukotina u zidovima, njihovu dubinu, širinu i smjer i utvrditi razloge njihovog nastajanja, ispitati stanje konstrukcije, po potrebi izvršiti geomehanička ispitivanja tla, te izraditi elaborat statičko-konstruktivne sanacije kuće kuhače, kuće za poslugu i dva ruševna objekta sa prijedlogom mjera zaštite objekta;
- nije dopušteno izvođenje radova koji bi mogli ugroziti nacionalni spomenik, kao ni postavljanje privremenih objekata ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija nacionalnog spomenika;
- spomenik može biti dostupan javnosti na način koji će biti utvrđen sporazumom između nadležne službe zaštite i vlasnika objekta;
- izvršiti uklanjanje svih struktura koje narušavaju integralnost nacionalnog spomenika, a koje su izvedene od neodgovarajućih građevinskih materijala i na neodgovarajući način.
Zaštitni pojas obuhvata granične parcele: k.č. 2716/1, 2716/2, 2709, 2708, 2708/1, 2708/2, 2708/3, 2708/4, 2708/5 i 2677/2. U tom prostoru utvrđuju se sljedeće mjere:
- dopuštena je restauracija, rekonstrukcija i adaptacija objekata koji su postojali prije 1992. godine, interpolacija objekata maksimalne spratnosti P+1 (6,5 metara visine do krovnog vijenca), sa kosim krovovima maksimalnog nagiba 45 stepeni, pokrivenim kamenom pločom ili crijepom isključivo svjetlosive boje, kamenim ili završno malterisanim i u bijelo bojenim fasadama, nebojenim drvenim okvirima prozora i drvenim vratima i kamenim avlijskim zidovima;
- nije dopušteno rušenje objekata koji su nastali prije 1945. godine, izgradnja industrijskih objekata, magistralne infrastrukture, niti potencijalnih zagađivača utvrđenih propisima.
IV
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti u dijelu u kome su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
V
Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VI
Ova odluka će se dostaviti Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite, općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije
(http://www.aneks8komisija.com.ba).
VIII
Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.
IX
Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku BiH“.
Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.
Broj: 06.3-02.3-71/10-7
11. februara 2010. godine
Sarajevo
Predsjedavajuća Komisije
Ljiljana Ševo
O b r a z l o ž e nj e
I – UVOD
Na osnovi člana 2. stav 1. Zakona o provođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, „nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH,“ broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za šta ne postoji vremensko ograničenje, i bez obzira na to da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.
Enver Ćerimović iz Sarajeva podnio je, dana 9. decembra 2008. godine, prijedlog/peticiju za proglašenje nepokretnog dobra Lalića kula u Ljubuškom nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V stav 4 Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
Izjava o značaju dobra
Graditeljska cjelina Lalića kula sa dvorima, izgrađena 1774. godine (1188. H. godine) predstavlja fortifikacijsko-odbrambenu i stambenu cjelinu visoke ambijentalne vrijednosti i jedini vertikalni akcent na jugoistočnoj padini brda Buturovice ispod Starog grada Ljubuškog. Graditeljsku cjelinu čine kula, kuća za stanovanje sa stajom i kovačnicom, kuća kuhača, kuća za poslugu, ostaci dva manja objekta i čatrnja. Odbrambeni karakter kompleksa ogleda se najviše u arhitekturi kule sa puškarnicama u dva nivoa na tri strane kule, ali i u avlijskim zidovima koji zajedno sa prizemljima objekata bez otvora utvrđuju kompleks.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju predloženog dobra nacionalnim spomenikom, izvršen je uvid u:
- dokumentaciju o lokaciji imovine i vlasništvu: kopija katastarskog plana, izdat dana 28.08.2008. godine; prijepis posjedovnog lista broj 208/2; izdat dana 13.01.2020. godine;
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis dobra i fotografije, podatke o oštećenjima u ratu, eventualnim intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova;
- sadašnje stanje dobra, dana 13. januara 2010. godine;
- vlasnik objekta Enver Ćerimović je prilikom obilaska terena iskazao spremnost da Lalića kula, uz nadzor vlasnika, bude dostupna javnosti;
- dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva za kulturu i sport br. 07-40-4-4710-1/09 od 30.12.2009. godine;
- historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištene dokumentacije u okviru ove odluke.
Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje predloženog dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Graditeljska cjelina Lalića kula sa dvorima u Ljubuškom smještena je na jugoistočnoj padini brda Buturovice, u mahali na istočnom periferiji grada Ljubuški, a sa južne strane starog puta prema Starom gradu Ljubuškom. Uz kulu koja je vertikalni akcent šire okoline nalaze se još kuća za stanovanje sa stajom i kovačnicom u podrumu, kuća kuhača i kuća za poslugu. Cjelina je ograđena avlijskim zidovima, djelimično oštećenim. Kompleksu pripadaju i dva objekta izvan zidina, zapadno i sjeverno od kuće za poslugu.
Kula je smještena većim dijelom izvan avlijskog zida, i to njen sjeveroistočni i sjeverozapadni zid te sjeverni dio jugozapadnog zida. Kuća za stanovanje sa stajom i kovačnicom koja se nalazi jugoistočno od kule također je dijelom izvan zidina, i to njen sjeveroistočni i jugoistočni zid. Kuća kuhača i kuća za poslugu nalaze se jugozapadno od kule i kuće za stanovanje. Ostaci dva objekta izvan zidina su većim dijelom srušeni i trenutno su nepristupačni.
Graditeljskoj cjelini Lalića kuli sa dvorima izvorno se pristupalo sa starog puta prema Starom gradu Ljubuškom kroz ulaznu kapiju u zidu sjeveroistočno od kule koji se nastavlja u pravcu jugoistočnog zida kule. Sa jugoistočne strane prilazi se staroj kući za stanovanje koja ima ulaz u podrumu na njenom jugoistočnom zidu. U kuću kuhaču ulazilo se na jugoistočnoj fasadi a u kuću za poslugu sa jugozapadne.
Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. br. 2718, 2719 (novi premjer), čemu odgovara k.č. 223/8, 223/9, 223/10, 223/11 i 223/12 (stari premjer), k.o. Ljubuški, općina Ljubuški, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Historijski podaci
U Ljubuškom je bilo sedam kula u sedam ljubuških mahala. Vlasnici kula su bili Lalići, Mahići, Bećirovići, Muminagići, Sadikovići, Ljijine i Piperi. Sve ljubuške kule imale su dva sprata(1).
Na sjeverozapadnom avlijskom zidu uz rub ulaznih vrata u cjelinu uklesana je hidžretska 1188. godina, što odgovara 1774. godini(2) po gregorijanskom kalendaru. Ta godina označava godinu gradnje.
Lalića kula pripada tipu stambeno-fortifikacijskih objekata.
Kula, kao stambeno-fortifikacijski objekat, predstavlja poseban „tip starije muslimanske kuće...poluutvrđeni dvorac feudalaca i, po svoj prilici, izdanak stambene kulture srednjeg vijeka“.(3) Ovaj tip objekata nalazimo na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, a gradili su ih „spahije i zaimi na svojim imanjima i kapetani po središtima svojih kapetanija“(4). Najbrojnije danas očuvane kule nalaze se na području koje je nekada bila granica prema Dalmaciji, Dubrovniku i Crnoj Gori iz strateških razloga. Tu svakako spadaju i kule u Ljubuškom. Lalića kula je postavljena na brdu odakle se pruža pogled ka prilaznim putevima iz pravca sjeveroistoka, istoka, juga i jugozapada a i prema kasabi Ljubuški u dolini.
Gradile su se i kao kancelarijske zgrade za kapetane koji su u tim utvrđenjima sa svojom posadom boravili i čuvali granice. „Do kraja XVII vijeka kapetanije su postojale samo uz granice Bosne i Hercegovine, i to prema Austriji i Mletačkoj republici, a od početka XVIII stoljeća do ukinuća te institucije 1835. godine bilo je kapetanija i uz važnije drumove, koji su vodili u unutrašnjost zemlje.“(5) Kapetanske kule su građene na isti način kao i one spahijske s tim da su se u prizemlju i podrumu tih kula nalazile tamnice. Kako su se granice pomjerale tako su i kule bile rasprostranjenije.
Oko kule su se gotovo uvijek gradili i prateći objekti. Kuća za stanovanje koja se gradila uz kule zvala se odžak, a svi ostali prateći objekti zajedno sa odžakom dvori. Tako se ovi arhitektonski ansambli nazivaju „kule sa dvorima“.
Pored kule i odžaka-kuće za stanovanje unutar kompleksa su se također gradili i prateći objekti: kuća kuhača, staje, i sl. U slučajevima kada se radi o kulama sa odbrambenom funkcijom prateći objekti, tj. dvori uz kulu također služe za potrebe posade koja boravi u kulama, ali i kao zaklon za obližnje stanovništvo.
Kule sa dvorima su bile ograđene visokim kamenim avlijskim zidovima koji su pored odbrambene funkcije imali i funkciju zaštite privatnosti.
2. Opis dobra
Graditeljsku cjelinu čine: kula, kuća za stanovanje sa stajom i kovačnicom u podrumu, kuća kuhača i kuća za poslugu. Objekti se nalaze unutar visokih na nekim dijelovima oštećenih avlijskih kamenih zidova.
Kula je zgrada sa visokim prizemljem i dva sprata. U osnovi je četverougaonik 6.00 x 6.35m. Visina jugoistočnog zida je 8.50m a sjeverozapadnog 7.50m. Ukupna visina kule je 10.35m.
Prilazno stepenište ima tri kamena stepenika koja vode do ulaza u kulu. Ulaz u kulu je na jugozapadnom zidu kule u njenom južnom uglu. Ulazna vrata su naglašena kamenim okvirom sa dva vertikalna stuba i kamenim lukom nad njima. Kameni luk u Lalića kuli ima reljefne ukrase: „mala puška, topuz i sablja dimiskija“(6). Ulazna vrata u kulu su bila hrastova na jedan kanat i imala su sigurnosna ojačanja. Ojačanja su bila ukopane baglame i klinovi od kovanog željeza i specijalna brava(7). Također se za postizanje dodatne sigurnosti sa unutarnje strane iz zida izvlačila prijevornica(8). U zidu Lalića kule uz ulazna vrata na prizemlju nalazimo pomenute rupe u zidovima sa obje strane vrata. Prizemna prostorija pored ulaznih vrata nema drugih otvora. Uz jugozapadni zid nalazi se strmo drveno stepenište kojim se penje na prvi sprat kule. Prostorija se prvobitno koristila kao sklonište ili tamnica, a adaptacijom objekta u stambene svrhe kao ostava.
Kula je pored glavnog ulaza u prizemlju imala i vrata na prvom spratu koja su također bila uokvirena kamenim okvirom završenim segmentnim lukom sa reljefnim ukrasom – ispupčenim krugom. Neke su kule imale ulaz na prvom spratu što je slučaj i na Lalića kuli. Uz jugozapadni zid, sjeverozapadno od ulaza u prizemlju i ispod vrata na prvom spratu uz kulu je bilo takvo kameno stepenište. Opservacijom spoja zida utvrđeno je da zidovi kule i kamenog stepeništa nisu zidani u isto vrijeme, te da ono predstavlja kasniju intervenciju, dok su vrata izvorna.
Stepenište kojim se penjalo na prvi sprat kule sa gornje strane imalo je kapak-horizontalna vrata. Na prvom spratu kula je izvorno imala dva otvora na jugoistočnoj fasadi, od kojih je onaj prema zapadu očuvao izvorni oblik – kao mali pravougaoni otvor uokviren pritesanim kamenim blokovima na fasadi. U enterijeru otvor je pravougaoni sa polukupolom. Drugi prozor je u toku korištenja objekta promijenjen u pravougaoni većih dimenzija od izvornih. Uz sjeverozapadni zid nalazi se musandera gdje je smještena banjica i stepenište za drugi sprat. U jugozapadnom, sjeverozapadnom i sjeveroistočnom zidu kule nalaze se po tri puškarnice. „One su tako postavljene da brane kulu sa svih strana unakrsnom vatrom.“(9)
Na drugom spratu kule puškarnice su opet po tri u jugozapadnom, sjeverozapadnom i sjeveroistočnom zidu kule. U jugoistočnom zidu kule su dva prozora od kojih je izvornost očuvao prozor na istočnom kraju zida a proširen je onaj na zapadnom. Na drugom spratu imamo još jedan prošireni prozor u jugozapadnom zidu. U sjeverozapadnom zidu koji je orijentiran na put prema Starom gradu nalazimo i mašikulu. „Mašikule su veći zasvođeni otvori kroz koje se na neprijatelja pod kulom sipa ključala voda ili vrelo ulje“(10). Na jugozapadnom zidu kule u njenom sjevernom dijelu nalazimo dva kamena istaka. Ne može se sa tačnošću utvrditi njihova funkcija.
Odžak u Lalića kuli nalazi se u sjeveroistočnom zidu. Kasnijim intervencijama u enterijeru ognjišta na prvom u drugom spratu su srušena i otvori zazidani.
Kula je zidana lomljenim kamenom krečnjakom u krečnom malteru sa provezanim tesancima na uglovima objekta. Međuspratne konstrukcije su na svim etažama hrastove grede koje su i danas u dobrom stanju.
Krov kule je dvovodni sa blagom promjenom nagiba na vrhovima zidova. Slivne površine krova padaju ka jugozapadu i sjeveroistoku. Pokrov su ploče kamena škriljca. Izvorni prozori i vrata sa vanjske strane imaju kamene okvire.
U enterijeru kula je krečena prirodnim krečom kojem je dodavana modra galica, pa su zidovi izvorno bili blijedo plavi. Početkom dvadesetog stoljeća pojavljuje se šablonsko soboslikarstvo koje je trajalo do sredine XX stoljeća, a njegove ostatke nalazimo i na drugom spratu Lalića kule u Ljubuškom.
Musandere su novijeg datuma, što je još jedan od argumenata da je kula adaptirana za stanovanje krajem XIX stoljeća. Stolarija i namještaj u Lalića kuli nije imala drvorezbarske ukrase. Podovi i stropovi su drveni, jednostavne izrade.
Kuća za stanovanje sa stajom i kovačnicom u podrumu je četverougaoni objekat pokriven četverovodnim krovom. Dimenzije objekta su 9.50 x 9.50m. Objekat ima podrum koji je zbog nagiba terena na različitim visinama, te je sjeveroistočna polovina podruma znatno viša od jugozapadne.
U sjeveroistočnu polovinu podruma ulazi se kroz vrata u jugoistočnom zidu kuće. Vrata imaju kameni okvir. Kameno stepenište za sprat kuće postavljeno je uz zid koji dijeli kuću na dva dijela, a u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Kako su u kući pronađeni ostaci potkovica i alata za njihovu izradu i kako je kuća imala direktan izlaz na ulicu, pretpostavlja se da je u sjeveroistočnom dijelu kuće bila kovačnica i staja za konje. U jugozapadni dio podruma ulazilo se kroz vrata u jugozapadnom zidu. U jugozapadnom dijelu podruma nalazimo zazidani otvor u obliku niskog luka. Kako su razlike u nivoima podova ova dva podruma, svrha ovog otvora je zagonetna. Pretpostaljamo da je u jugozapadnom dijelu bila ostava za hranu koja se kroz pomenuti otvor prebacivala u staju u sjeveroistočnom dijelu podruma.
Na sprat kuće se izvorno ulazilo iz sjeveroistočnog dijela podruma kamenim stepeništem. Na spratu su bile dvije velike sobe, među kojima je postojala veza u srednjem zidu. U jugoistočnom zidu kuće u obje sobe su pravougaoni otvori sa polukupolama između kojih su smješteni odžaci. U sjeveroistočnom zidu su također bila dva identična prozora uz koje su se sa obje strane nalazili mali četverougaoni dolafi. Dolafe nalazimo i u sjeverozapadnom zidu kuće, i to dva manja i jedan veći između njih. Identičan raspored otvora nalazimo i u jugozapadnoj sobi. Nije očuvan izvorni vanjski jugozapadni zid u dijelu iznad podruma. Na polovini sjeverozapadnog zida očuvana su tri kamena istaka.
Kuća za stanovanje zidana je lomljenim kamenom krečnjakom u krečnom malteru sa provezanim tesancima na uglovima objekta. Međuspratne konstrukcije su na svim etažama hrastove grede koje su i danas u dobrom stanju. Krov kuće je četverovodni. Pokrov su ploče kamena škriljca.
Unutarnje površine zidova su krečene prirodnim krečom. Nema ostataka boje.
Jugozapadno od kule i kuće za stanovanje nalazi se kuća kuhača-kuhinja. To je jednoprostorni objekat dimanzija 4.50x5.50m pokriven jednovodnim krovom i postavljen na nižu kotu u odnosu na kulu. Ognjište se nalazilo u njenom sjeverozapadnom zidu.
Zidana je lomljenim kamenom krečnjakom u krečnom malteru. Krov je jednovodni sa nagibom prema jugoistoku sa drvenom konstrukcijom i pokrovom od kamenih ploča.
Kuća za poslugu nalazila se uz jugozapadni zid kuće kuhače. Kuća je imala podrum i sprat i bila pokrivena dvovodnim krovom. Dimenzije objekta su 7.50 x 4.50m. Međuspratna i krovna konstrukcija bile su drvene. Pokrov su izvorno bile kamene ploče. Zapadno i sjeverno od kuće za poslugu postojele su još dvije kuće čiji su ostaci oskudni i zarasli u bršljan.
Čatrnja je smještena u avliji, ispod kuće za poslugu.
Graditeljska cjelina Lalića kula sa dvorima bila je ograđena avlijskim zidom. Kako su prizemni zidovi objekata bez otvora, oni zajedno sa avlijskim zidovima čine odbrambenu strukturu cjeline. Avlijski zid zidan je lomljenim kamenom krečnjakom u krečnom malteru.
Ulazna vrata u sjeveroistočnom zidu smještena su u otvor ozidan fino obrađenim tesancima koji je blago zasveden. Vrata su dvokrilna izrađena od hrastovine. Na vanjskoj površini zida uz ulazna avlijska vrata u reljefu je uklesana godina gradnje – hidžretska 1188. godina (1774. godina gregorijanskog kalendara).
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Lalića kula u Ljubuškom bila je evidentirana u Zavodu za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine, ali nije bila upisana u registar nepokretnih spomenika kulture.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Nema podataka o istraživačkim i konzervatorskim radovima na objektu.
Kako je kula građena u odbrambene svrhe, pred kraj XIX stoljeća adaptirana je za stanovanje. Tada su jedan otvor na prvom i dva otvora na drugom spratu prošireni.
Prema načinu obrade pregradnih zidova koje nalazimo na prvom i drugom spratu zaključujemo da su to intervencije iz druge polovine XX stoljeća kada su zazidana ognjišta i dodane pregrade. Elektroinstalacije su provedene kroz pregradne zidove. Na kameno stepenište za prvi sprat kule koje je kasnije dozidano dozidan je betonski zid i izlivena betonska ploča, čime je napravljena terasa uz kulu.
Ulazna avlijska vrata su kasnijim intervencijama prvo djelimično zazidana, te su joj smanjene dimenzije, a potom je i taj otvor zatvoren daskama. Danas se koriste nova vrata u zidu postavljenom okomito na jugoistočni zid kule uz ulazna vrata u kulu.
5. Sadašnje stanje dobra
Uvidom u sadašnje stanje, dana 13. januara 2010. godine, utvrđeno je sljedeće:
2009. godine vlasnik objekta izvršio je sljedeće intervencije na objektima:
- sanacija krovne konstrukcije kule i zamjena oštećenih kamenih ploča;
- postojeće međuspratne hrastove grede dodatno su ukrućene postavljanjem privremenih stubova i greda;
- injektiranje pukotina na jugozapadnom zidu sa injekcionom masom;
- dogradnja toaleta uz sjeveroistočni zid kule;
- odžak iznad krova kule je srušen;
- kuća za stanovanje konstruktivno je ojačana armirano-betonskim serklažom na vrhu svih obodnih zidova;
- uz jugozapadnu fasadu kuće za stanovanje dograđena drvena terasa sa drvenim stepeništem, koja ne odgovara tradicijskim tehnikama niti oblicima;
- krov na kući za stanovanje, od izvorno četverovodnog, promijenjen u trovodni i pokriven crijepom umjesto kamenim pločama;
- iznad podruma u jugozapadnom dijelu kuće postojeće dotrajale hrastove grede zamijenjene novim u svemu prema postojećim;
- uz dograđenu drvenu terasu u jugozapadnom zidu kuće za stanovanje rekonstruirana vrata i po dva prozora sa obje strane vrata.
Na ostalim objektima nisu vršene intervencije.
Kuća kuhača i kuća za poslugu su u oronulom stanju. Krov na kući kuhačoj je oštećen i jugoistočni zid je srušen. Kuća za poslugu je također u ruševnom stanju. Jugozapadni zid kuće za poslugu je većim dijelom srušen i cijeli objekat je obrastao u bršljan.
Kuće zapadno i sjeverno od kuće za poslugu su u ruševnom stanju i obrasle bršljanom.
III – ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom („Službeni glasnik BiH” br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:
A. Vremensko određenje
C. Umjetnička i estetska vrijednost
iii. Proporcije
iv. Kompozicija
D. Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)
iv. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru
v. Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom periodu
F. Ambijentalna vrijednost
i. Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline
ii. Značenje u strukturi i slici grada
iii. Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja
G. Izvornost
iv. Tradicija i tehnike
v. Položaj i smještaj u prostoru
I. Cjelovitost (cjeline, područja, zbirke)
i. Fizička cjelovitost (kompaktnost)
Sastavni dio ove odluke su:
- Imovinsko-pravna dokumentacija:
- kopija katastarskog plana k.č. 2718, k.o. Ljubuški, općina Ljubuški, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina, izdat dana 28.08.2008. godine;
- prijepis posjedovnog lista broj 208/2; za k.č. 2718, k.o. Ljubuški, općina Ljubuški, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina; izdat dana 13.01.2020. godine.
- Fotodokumentacija:
- Fotografije postojećeg stanja Lalića kule sa dvorima, općina Ljubuški snimljene su 13. januara 2010. godine; fotografisala arh. Medina Hadžihasanović-Katana (digitalni fotoaparat Sony Cyber-Shot DSC-H10).
Korištena literatura
1953. Bejtić, Alija, „Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini“ u Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, III-IV, Sarajevo: Veselin Masleša, 1953.
1954. Kreševljaković, Hamdija, „Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini“ u Naše starine II-Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Bosne i Hercegovine, Sarajevo: 1954.
(1) Kreševljaković, Hamdija, „Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini“ u Naše starine II -Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Bosne i Hercegovine, Sarajevo: 1954, 80.
(2) Konverzija prema formuli: C=(32*H/33)+622 (C-gregorijanski kalendar; H-islamski kalendar)
(3) Bejtić, Alija. „Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini“ u Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, III-IV, Sarajevo: Veselin Masleša. 1953, 280.
(4) Ibid., 281.
(5) Kreševljaković, Hamdija, „Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini“ u Naše starine II -Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Bosne i Hercegovine, Sarajevo: 1954, 71.
(6) ibid., 13
(7) sigurnosna protuprovalna brava poznata pod imenom „dubrovačka brava“ jer su je izrađivali dubrovački majstori.
(8) hrastova greda koja se uvlačila u bočne zidove i dodatno osiguravala ulaz.
(9) Ibid., 17.
(10) Ibid., 17.
|
