Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 28/10.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 9. do 12. februara 2010. godine, donijela je

O D L U K U

I

Historijsko područje „Mramorovi“ – Nekropola sa stećcima Dubac u Batovu, općina Čajniče, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čini lokalitet Dubac sa tri groba sa stećcima.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao dio k.č. 4927 (stari premjer), posjedovni list broj 328, k.o. Batovo, općina Čajniče, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 9/02, 70/06 i 64/08).

II

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

U cilju zaštite nacionalnog spomenika, na dijelu prostora definiranog u tački I stav 3. ove odluke, koji obuhvata površinu od 78 m² i čija granična linija je određena tačkama sa koordinatama X=6591010, Y=4830950; X=6591018, Y=4830944; X=6591013, Y=4830938 i X=6591005, Y=4830944, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-          dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tekućem održavanju, uključujući i one radove koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje Republike Srpske i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske;

-          izvršiti ispravljanje prevrnutog stećka;

-          zabranjeno je odlaganje svih vrsta otpada;

-          prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe.

Vlada Republike Srpske dužna je posebno osigurati provođenje sljedećih mjera:

-          izradu geodetskog snimka postojećeg stanja nacionalnog spomenika;

-          izradu Projekta sanacije, restauracije i konzervacije nekropole.

Projekat sanacije, restauracije i konzervacije nekropole treba sadržavati:

-          arheološko istraživanje prostora nacionalnog spomenika;

-          čišćenje spomenika od lišaja i mahovine i saniranje oštećenja;

-          uređenje nekropole sa uklanjanjem samonikle vegetacije;

-          redovno održavanje spomenika.

IV

Svi pokretni nalazi, koji u toku arheološkog istraživanja budu nađeni, bit će pohranjeni u najbližem muzeju koji ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke uvjete ili u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i prezentirani na odgovarajući način.

Sav pokretni i nepokretni arheološki materijal koji bude nađen u toku arheoloških istraživanja neophodno je stručno obraditi.

Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja dužan je nakon izvršenih arheoloških radova podnijeti izvještaj Komisiji i instituciji koja je obavila istraživanja.

Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja mora imati na raspolaganju sav pronađeni pokretni i nepokretni arheološki materijal dok traje istraživanje i dok ne završi izvještaj, a najduže za period od tri godine.

Paralelno s izvođenjem arheoloških istraživanja, neophodna je sukcesivna konzervacija nepokretnih nalaza na lokalitetu i konzervacija pokretnog arheološkog materijala i njegovo pohranjivanje u odgovarajuće prostore (depoe).

Nakon dostavljanja izvještaja o provedenom istraživanju, Komisija će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti primjenjivane mjere zaštite koje Komisija utvrđuje.

Iznošenje pokretnih nalaza iz stava 1. ove tačke iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

Izuzetno od odredbe stava 2. ove tačke, ukoliko voditelj istraživanja utvrdi da je neophodna obrada nekog nalaza van zemlje, dokaze o tome će prezentirati Komisiji, koja može dopustiti privremeno iznošenje nalaza iz zemlje pod detaljno utvrđenim uvjetima njegovog izvoženja, postupanja s njim u toku boravka van zemlje i njegovog povratka u Bosnu i Hercegovinu.

V

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti u dijelu u kome su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

VI

Svako, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VII

Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za  prostorno uređenje Republike Srpske, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II - VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VIII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.kons.gov.ba).

IX

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

X

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku BiH».

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

Broj: 05.2-02.3-71/10-3

10. februara 2009. godine

Sarajevo

Predsjedavajuća Komisije

Ljiljana Ševo

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovi člana 2. stav 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to dobro podnesen zahtjev.

Udruženje za očuvanje prirodne i civilizacijske baštine “Sinan-paša Sijerčić“ Goražde, dana 26. 09. 2005. godine, uputilo je prijedlog/peticiju za proglašenje Lokacije stećaka (Mramorova) u selu Dubac, Batovo, općina Čajniče, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

            U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

Izjava o značaju dobra

Stećci predstavljaju osebujnu pojavu i vrlo specifičnu sintezu jezika i pisma, vjere i običaja, historije i hronologije, kulture, umjetnosti i estetike. Pretežno su vezani za bosansko-humski srednjovjekovni krajolik i teško je, zapravo nemoguće, naći sličnu pojavu koja bi na takav markantan način obilježila kulturni pejzaž neke srednjovjekovne evropske zemlje. U odnosu na evropski prostor izdvaja ih njihova brojnost i interkonfesionalnost što predstavlja istinsku multikulturnu pojavu u historiji Bosne i Hercegovine. Njihova geneza i razvoj mogu se pratiti od sredine XII do početka XVI stoljeća.

Nekropola sa stećcima Dubac se nalazi u istoimenom selu, smještena na brežuljku, u čijoj neposrednoj blizini je put ka selu Dubac. Na lokalitetu su evidentirana tri stećka u formi sanduka, orijentirana u pravcu sjeverozapad – jugoistok. Na stećcima nisu evidentirani ukrasi.

II - PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-          historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Selo Dubac se nalazi na udaljenosti od Čajniča 7,62 km zračne linije u pravcu sjeveroistoka. Nadmorska visina od 1146 m, sjeverna geografska širina 43°36'42.42"N i istočna geografska dužina 19°7'41.11"E.(1)  

Nacionalni spomenici se nalaze na lokaciji označenoj kao dio k.č. 4927, (stari premjer), što odgovara posjedovnom listu broj 328, k.o. Batovo, općina Čajniče, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.(2)  

Zemljišna parcela na kojima su smješteni spomenici u vlasništvu su privatne svojine čiji su suvlasnici Brković (Jusuf) Alija rođ. Prljača, Prljača (Jusuf) Ago i Prljača (Jusuf) Mersed.

Historijski podaci

Čajniče je smješteno u jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine, na putu Goražde – Pljevlja, odnosno na starom putu za Carigrad. Oblast Drine, odnosno Gornje Podrinje oko gornjeg toka istoimene rijeke, spominje se već kod Popa Dukljanina sredinom XII st. od kada se može pratiti značaj ove regije u privrednom i političkom pogledu. Do 1373. godine, cijeli kraj Gornjeg Podrinja se nalazio u granicama srpske države kada je ova oblast pripala Bosni, pri podjeli posjeda srpskog župana Nikole Altomanovića, između bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanića i srpskog kneza Lazara Hrebljanovića. Od kraja XIV stoljeća ovo se područje nalazi pod vlašću bosanskih velmoža iz roda Kosača, Sandalja Hranića (1343-1396) i njegovog sinovca, hercega Stjepana Vukčića Kosače (1434-1466). U raznim dubrovačkim arhivskim dokumentima iz tog doba najviše akata se odnosi na trgovčaku, zanatsku i traznitnu djelatnost u Foči, Goraždu i Ustikolini. Kraj bogat šumama i plodnim kotlinama bio je povoljan za razvoj stočarstva, pčelarstva, uzgoj žita i drugih poljoprivrednih proizvoda.

U isto vrijeme ova oblast je bila važna raskrsnica puteva i kao takva imala je veliki značaj i u međunarodnom saobraćaju. Naime, iz Dubrovnika je preko ovog područja vodio put za srednjovjekovnu Srbiju i dalje na tzv. carigradski drum, u izvorima poznat kao „Via Drinae“ ili „Via Foče“. Iz Foče je put vodio uzvodno preko Goražda za Srebrenicu, Srbiju i dalje na sjever za Ugarsku. Iz tog razloga nije slučajno da se na na ovom prostoru formirali značajni trgovi (Foča – prvi put se spominje 1368, Goražde – prvi put se spominje 1376. godine), koji su pripadali članovima porodice Kosača, izuzev Ustikoline koja je bila pod jurisdikcijom porodice Pavlovića. Iako se Čajniče u srednjovjekovnim historijskim izvorima ne spominje, u inače veoma bogatoj arhivskoj građi iz tog perioda koja se odnosi na Gornje Podrinje, brojne nekropole sa stećcima, narodna predaja, kao i najraniji osmanski izvori svjedoče o naseljenosti ovog kraja.(3)   

Od strane osmanske vojske, Čajniče je zauzeto tokom ofanzive koja je počela u ljeto 1465. godine na područje Hercegove zemlje, kada su zauzeti istočni dijelovi Hercegove zemlje, među kojima i gradovi Mileševac i Samobor.(4)  

2. Opis dobra

Nekropola sa stećcima Dubac se nalazi u istoimenom selu na dijelu k.č. 4927, (stari premjer), što odgovara posjedovnom listu broj 328, k.o. Batovo, općina Čajniče.

Nekropola je smještena na brežuljku, u čijoj neposrednoj blizini je put ka selu Dubac, koji je obrastao velikim crnogoričnim drvećem. Na lokalitetu su evidentirana tri groba sa stećcima u formi sanduka.(5)   

Stećci su utonuli, prekriveni humusom i obrasli mahovinom, orijentirani u pravcu sjeverozapad – jugoistok. Stećak br. 2. je prevrnut na bočnu sjeveroistočnu stranu.

Stanje stećaka

Stećak br. 1 – sanduk sa postoljem, bez ukrasa, utonuo i obrastao lišajevima; dimenzije stećka su: 170x75x20 cm.

Stećak br. 2 – sanduk sa postoljem, bez ukrasa, utonuo, prevrnut na bočnu sjeveroistočnu stranu i obrastao lišajevima; dimenzije stećka su: 180x62x24 cm.

Stećak br. 3 – sanduk bez ukrasa, upotpunosti utonuo, prekriven humusom i obrastao lišajevima; dimenzije stećka su: 150x69x5 cm.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u spise o zaštiti dobra i utvrđeno je:

U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području općine Čajniče kao spomenik III kategorije uvršteno je 8 lokaliteta nekropola sa stećcima (518 stećaka) bez preciznije identifikacije.(6)  

U dopisu Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta od 29. septembra 2009. godine, navedeno dobro nije bilo evidentirano i upisano u Registar spomenika kulture Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.

U dopisu Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa, Republike Srpske od 12. 10. 2009. godine navedeno je da Zavod ne raspolaže podacima u svojoj dokumentaciji za predmetno dobro.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi 

Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi nisu poduzimani.

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, 07. oktobra 2009. godine, ustanovljeno je sljedeće:

-          Prostor nekropole je obrastao crnogoričnim drvećem;

-          Stećci su zbog neodržavanja utonuli, prekriveni humusom i obrasli mahovinom, dobro su klesani i očuvani;

-          Evidentirana su 3 stećka – sanduka;

-          Ornamenti na stećcima nisu evidentirani;

-          Stećci su izloženi ubrzanom propadanju usljed nedostatka redovnog održavanja.

6. Specifični rizici

-          dezintegracija lokaliteta zbog dugogodišnjeg neodržavanja,

-          nepovoljni vremenski utjecaji,

-          samonikla vegetacija.

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br.33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A)         Vremensko određenje

B)         Historijska vrijednost

D)         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

i.          Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim historijskim periodima.

E)         Simbolička vrijednost

i.          Ontološka vrijednost,

ii.          Sakralna vrijednost,

iii.         Tradicionalna vrijednost.

G)         Izvornost

i.          Oblik i dizajn,

ii.          Materijal i sadržaj,

iii.         Namjena i upotreba,

iv.         Tradicija i tehnike,

v.          Položaj i smještaj u prostoru.

Sastavni dio ove odluke su:

-          Imovinsko-vlasnička dokumentacija:

-         Posjedovni list broj 328 (novi premjer), što odgovara k.č. 4927, k.o. Batovo (stari premjer), općina Čajniče; izdato od strane Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Čajniče, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina; (dopis broj: 21.50-952.1-2-1967/2009 od 29. 12. 2009. godine);

-          Dokumentacija o prethodnoj zaštiti dobra:

-         Dopis Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa republike Srpske broj: 07/1.20/624-756/09 od 12. 10. 2009. godine;

-         Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj: 07-40-4-3628-1/09 od 29. 09. 2009. godine;

-          Fotodokumentacija:

-         fotografije postojećeg stanja dobra snimljene su 07. 10. 2009. godine; fotografisao: histroičar Zijad Halilović (fotografirano digitalnim fotoaparatom Canon EOS 450D);

-          Tehnička dokumentacija:

-         Tehnički snimci postojećeg stanja dobra (skica nekropole i snimak stećaka); dana 07. 10. 2009. godine mjerili i snimali: Zijad Halilović, historičar i Ešref Salihagić, geometar uz pomoć vozača Emira Šehića.

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine,  korištena je sljedeća literatura:

1957.    Vego, Marko. Naselja bosanske srednjovjekovne države. Sarajevo, 1957.

1971.    Bešlagić, Šefik. Stećci, kataloško-topografski pregled. Sarajevo, 1971.

1973.    Petrović, Đurđica. “Arhivsko-istorijska istraživanja”. U: Grupa autora: Gornje Podrinje u doba Kosača, naučnoistraživački program br. III/1973. Sarajevo: Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973.

1978.    Kovačević-Kojić, Desanka. Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države. Sarajevo, 1978.

1980.    Grupa autora. Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza B – valorizacija, prirodne i kulturno-historijske vrijednosti. Sarajevo: Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo, 1980.

1988.    Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 1988.

www.google earth. com

(1) www.google earth.com

(2) Na osnovi Izjave Dragana Tanaskovića – šef Geodetske područne jedinice u Čajniču od 29. 12. 2009. godine, obaviješteni smo da zemljišnoknjižna dokumentacija za šire područje Čajniča nije uspostavljena, tako da ne postoji dokumentacija o gruntovnim knjigama.

(3) Petrović, Đurđica, “Arhivsko-historijska istraživanja”. U: Grupa autora: Gornje Podrinje u doba Kosača, Međurepublički naučnoistraživački projekat br. III/1973, Sarajevo, Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973, 38-42.

(4) Vego, Marko, Naselja bosanske srednjovjekovne države, Sarajevo, 1957, 28, 97; Šabanović, Hazim, Bosanski pašaluk – postanak i upravna podjela, Sarajevo, 1982, 44.

(5) Navedena nekropola nije evidentirana u literaturi (npr. Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine,1988, Sarajevo; Š. Bešlagić, Stećci, kataloško-topografski pregled, 1971, Sarajevo). Peticija podnesena Komisiji predstavlja njenu prvu identifikaciju, a proces pripreme ove odluke osigurao je prvi put tehničko snimanje i tehnički opis nekropole.

(6) Grupa autora, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza B – valorizacija, prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo, Sarajevo, 1980, 51.