početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Pravoslavna crkva Uspenja Bogorodice sa nekropolom sa stećcima i starim kamenim nadgrobnicima (krstačama) u selu Drijenjani, Popovo polje, graditeljska cjelina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u “Službenom glasniku BiH”, broj 24/10.


 

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 1. do 4. prosinca 2009. godine je donijelo

 

O D L U K U

 

I.

 

Graditeljska cjelina - Pravoslavna crkva Uspenja Bogorodice sa nekropolom sa stećcima i starim kamenim nadgrobnicima (krstačama) u selu Drijenjani, Popovo polje, općina Trebinje, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čini: crkva, nekropola sa 8 stećaka i 14 krstača.

Nacionalni spomenik se nalazi na dijelu prostora označenog kao k.č. 162 (stari i novi premjer), posjedovni list broj 160, k.o. Drijenjani, općina Trebinje, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

            Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene sukladno Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (»Službeni glasnik Republike Srpske« br. 9/02, 70/06 i 64/08).

 

II.

 

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju, restauraciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

            Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III.

 

U svrhu trajne zaštite nacionalnog spomenika, na prostoru definiranom u točki I. stavak 3. ove odluke utvrđuju se sljedeće mjere:

-          dopušteno je izvođenje isključivo konzervatorsko-restauratorskih radova, uključujući i neophodne radove potrebne za održavanje crkve i groblja i radove koji će osigurati održivu upotrebu objekta, uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-          prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;

-          nije dopušteno izmještanje starih nadgrobnika kao i nova sahranjivanja na udaljenosti manjoj od 5 m od starih nadgrobnika;

-          radovi na infrastrukturi dopušteni su samo u iznimnim slučajevima, uz odobrenje nadležnog ministarstava i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite;

-          nije dopušteno odlaganje otpada.

 

U svrhu trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuje se zaštitni pojas koji obuhvaća prostor u radijusu od 50 m od granice zaštićenog prostora nacionalnog spomenika. U tom pojasu dopuštena je izgradnja objekata čija namjena neće ugroziti nacionalni spomenik, maksimalnog gabarita 10 x 12 m i maksimalne visine 6,50 m do početka krovišta, odnosno spratnosti P+1.

 

IV.

 

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi u dijelu u kome su oprečni odredbama ove odluke.

 

V.

 

Svatko, a posebice nadležna tijela Republike Srpske, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih postupaka koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI.

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite, općinskom tijelu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra u svrhu provedbe mjera utvrđenih u točki II. – V. ove odluke i nadležnom općinskom sudu u svrhu upisa u zemljišne knjige.

 

VII.

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web-stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII.

 

Prema članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

 

IX.

 

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH« broj 33/02, »Službeni glasnik Republike Srpske« broj 79/02, »Službene novine Federacije BiH« broj 59/02 i »Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH« broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 685.

 

X.

 

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u »Službenom glasniku BiH«.

 

Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

 

Broj: 02-2.2-40/2009-70                                                                                                 

2. prosinca 2009. godine

Sarajevo                                                                                               

 

Predsjedateljica Povjerenstva

Ljiljana Ševo

 

O b r a z l o ž e nj e

 

I – UVOD

Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog sukladno Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, „nacionalni spomenik” je dobro, koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom sukladno članovima V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH« br. 33/02) sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za šta ne postoji vremensko ograničenje, i bez obzira na to da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika donijelo je odluku o stavljanju Crkve Uspenja Bogorodice, Drijenjani, Popovo polje, općina Trebinje, na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, pod rednim brojem 685.

Sukladno odredbama Zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

Izjava o značaju dobra

Crkva Uspenja Bogorodice pripada tipu crkava koji se udomaćio u Dalmaciji i južnom Primorju, odakle se dalje proširio u unutrašnjost kontinenta putem dubrovačkih graditelja i postao karakterističan za Popovo polje. Kod ovih objekata došlo je do prožimanja različitih stilskih shvatanja i na taj način stvorena je jedna izdvojena skupina spomenika, karakteristična za istočnu Hercegovinu. Po arhitektonskim obilježjima to su crkve jednostavne osnove i skromnih dimenzija, sa polukružnom apsidom na istoku i zvonikom „na preslicu” na zapadnoj fasadi. Uz podužne zidove u unutrašnjosti prislonjeni su lukovi koji nose poluobličasti svod. Uz Pravoslavnu crkvu Uspenja Bogorodice i aktivno groblje, smještena je nekropola sa 8 stećaka, od čega 6 sanduka i 2 ploče i 14 starih kamenih nadgrobnika (krstača) iz XIX. i XX. stoljeća.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

Tijekom vođenja postupka izvršen je uvid u:

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis, arhitektonski snimak i fotografije;

-          podatke o intervencijama i radovima na dobru, itd.;

-          uvid u sadašnje stanje dobra;

-          kopiju katastarskog plana;

-          zemljišno-knjižni izvadak(1);

-          povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištene dokumentacije u okviru ove odluke.

 

Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Crkva Uspenja Bogorodice sa nekropolom stećaka nalazi se tridesetak kilometara zapadno od Trebinja, na putnom pravcu prema Ljubinju, u pravoslavnom groblju sela Drijenjani (sjeverne geografske širine 42.852º i istočne geografske dužine 18.095º) koje je nešto manje od 2 km udaljeno na jugoistok od Dračeva, na putnom pravcu prema Trebinju.

Nacionalni spomenik izgrađen je na dijelu lokacije označenoj kao k.č. br. 162 (novi i stari premjer), posjedovni list 160, k.o. Drijenjani, općina Trebinje, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Pristup u dvorište crkve ostvaren je sa sjeveroistočne strane, sa pristupnog puta koji se odvaja od glavnog puta koji povezuje Trebinje sa Ljubinjem.

Povijesni podaci

O Popovom polju iz prapovijesnog perioda nemamo podataka.

Najstariji povijesni podaci govore o prisustvu Ilira u ovome kraju od X. st. pr. n. e. Popovo i šira okolina bili su najduže u sustavu ilirske države Ardijeja. Daorsi su držali krajeve zapadno i sjeverozapadno od Popova, ali nije isključeno da su bili i u jednom dijelu Popova. O periodu prisustva navedenih plemena svjedoče brojne gradine i gromile (Kotezi, Drijenjani, Hutovo, Poljice...)

Prvi podaci o samom Popovom potječu iz XII. stoljeća, kada se spominje kao župa u Humskoj zemlji. U Humu je tada prvotno vladao knez Miroslav, brat raškog župana Stevana Nemanje. Na kraće vrijeme njemu je vlast preoteo hrvatsko-dalmatinski herceg Andrija, nakon čije smrti vlast preuzima knez Petar. Potonjem je silom vlast preuzeo Nemanjin sin Stevan Prvovjenčani, koji je vlast podijelio: sinu Radoslavu, te bivšem knezu Petru, a Stonsko primorje i Popovo, Petrovom bratu Andriji. Oko 1219. godine Andrija se spominje kao „Gran conte di Clitovo“, jer mu je glavna oblast bila Hutovo, a čini se da mu je prijestolnica bila u Stonu, gdje je i sahranjen.

Popovo se u nekoliko navrata spominje kao župa: u povelji kralja Uroša I (1254.-1264.); 1284. god. navodi se stjegonoša župana Tvrtka u Popovu; 1312. god. spominje se župan Bogdan, a nešto kasnije župan Nikola, njegov potomak. Od njega potječu Nikolići, koji dugo gospodare ovom župom.

Početkom XVI vijeka Mladen Šubić zauzima zapadni dio humske zemlje.

Za vrijeme borbi za prijesto u Raškoj, vođene nakon smrti cara Dušana 1355. godine, u Humu je nastupilo bezvlašće. U Bosni tada vlada Stjepan II Kotromanić, koji područje vladavine proširuje na zapadni i istočni dio Huma, oslanjajući se na rođake Nikoliće koji su i dalje bili neposredni gospodari Popova(2). Nemamo točnih i potpunih podataka o veličini područja koje je u srednjem vijeku nosilo naziv Popovo. U povelji ugarskog kralja Matije Korvina iz 1465. godine, kojom on daruje neke krajeve i sela u Hercegovini opatu Aleksandru-diplomati, inače Dubrovčaninu. Spominju se i sela župe Popovo-Galčići, Dubljani i Grmljani, koja i danas postoje.(3)  

Kod prvog turskog popisa stanovništva ovog kraja 1469. g. Popovo je upisano pod imenom Popovska. Popovo, Lug, Šuma i područje južno od Trebinja predstavljali su pogranični predio Hercegovačkog sandžaka prema Hercegovini kojom vlada Vlatko Hercegović, odnosno tu je bila uska granica između Dubrovnika i Turske sve do 1482.(4)   

Pored predstavnika turske vlasti, u Popovu su i dalje postojali narodni glavari-knezovi, pa čak i vojvode, a bilo je i spahija-krišćana. Tako se u XVII. stoljeću istovremeno spominju spahija Ivoje i vojvode Jovo Tadić, Aleksa Kadijević i Mihajlo Mihojević.

Najviše podataka postoji za XIV., XV. i XVI. stoljeće kada ovim prostorom gospodare velikaške porodice Sankovića, Čihorića i Nikolića, a posebno za vrijeme Kosača-Sandalja, hercega Stjepana i njegovih sinova.

Upravo za taj period vezane su i nekropole sa stećcima, koje stanovnici Popova nazivaju „grčkim” grobljima. Imajući u vidu da su stećci rasprostranjeni uz 47 naselja, na 88 lokacija, s ukupnim brojem od 1559 primjeraka koji su se očuvali u većoj ili manjoj mjeri, možemo zaključiti da je Popovo bilo relativno dobro naseljeno u pomenutom periodu.

U časopisu Most(5) o selu Drijenjani je navedeno: „Selo Drijenjani, smješteno na nešto manje od dva kilometra na jugoistok od, u literaturi srednjega vijeka, poznatijeg sela Dračeva, poznato je po materijalnim ostacima, stećcima, gromilama, obližnjoj prahistorijskoj Gradini (na Hatištu), te pravoslavnoj crkvi koja se pominje 1644. g(6). Ono je ucrtano na preglednim kartama Popova kod etnologa Ljube Mićevića i Milenka Filipovića te arheologa i historičara Pave Anđelića(7), ali njegova srednjovjekovna egzistencija nije bila do sada evidentirana i u pisanim izvorima. Razmatranja o starosti naselja time su ostajala u sferama hronološke, zbog nedovoljne istraženosti najčešće aproksimativne, procjene tih očuvanih materijalnih ostataka(8).

Naime, aprila 1416. godine izvjesni Vlatko Nenčić iz Popova, iz mjesta zvanog Drijenjani, dao je svoju kćerku Grlicu na šestogodišnju službu kod dubrovačkog mesara Radoslava Zentlina(9). Kratka ali vrijedna informacija za izvlačenje naselja Drijenjani iz anonimnosti prošlosti popovskog područja. Navedeno još jednom pokazuje da je mikrodemografija područja Popova još uvijek otvoren i poticajan istraživački pravac za buduća proučavanja.“

Brojni sačuvani spomenici XVI i djelimično XVII vijeka, koji su po oblicima identični crkvama u Grahovu i Lugu, dokazuju da je u to vrijeme građen karakterističan tip crkve, koji je imao prislonjene lukove na podužnim zidovima i bio široko rasprostranjen u tim oblastima. Taj tip crkvene građevine ima, u stvari, dvije varijante: jednostavnu crkvu s jednim brodom i razvijeni tip s tri broda. Jednobrodne građevine su znatno brojnije i sve se, kao i trobrodne, mogu dosta pouzdano datovati u vrijeme između XV i početak XVII vijeka.(10)  

Crkva je obnovljena 1912. godine o čemu svjedoči natpis koji se nalazi iznad ulaza u objekat.

 

2. Opis dobra

Crkva pripada tipu jednobrodne crkve sa polukružnom apsidom na istoku i zvonikom ''na preslicu'' na zapadnoj fasadi.

To je jednostavna građevina pravokutne osnove, manjih dimenzija, pozicionirana u smjeru istok–zapad, smještena na blago zakošenom terenu. Ukupna vanjska duljina crkve iznosi 8,25 m (sa apsidom), dok je njena širina 5,02 m (mjereno na zapadnoj fasadi).

Apsida je polukružnog oblika i njena duljina (lučno mjereno) iznosi 5,41 m. Vanjska širina apside iznosi oko 3,90 m. Iznad apside, na zapadnom zidu, nalazi se jedna rozeta sa uklesanim križem.

Ulaz u crkvu se nalazi na zapadnoj strani, kroz kameni portal sastavljen od dva masivna dovratnika, visine 1,75 m (lijevi) i 1,80 m (desni) i pravokutnog arhitravno riješenog nadvratnika, visine oko 35 cm, sa pragom visine 15,5 cm. U portalu su izvedena metalna vrata dimenzija širine 80 cm i visine 180 cm. Iznad nadvratnika uklesan je natpis o obnovi crkve dimenzija 55 x 40 cm koji glasi: NA^INIS HRAM USPEWA BOGORODICI 1825. POPRAVIO GA TRUDOM @ITEQA SELA DRIJEWANI G. 1912. Nešto bliže zvoniku, iznad natpisa, nalazi se rozeta u kvadratnoj osnovi dimenzija 60 x 60 cm nad kojom je pravokutni plitki reljef fasade crkve.

Crkva se sastoji od naosa i oltarskog prostora. Unutrašnje dimenzije naosa iznose 3,90 x 4,25 m (bez apside). Oltarski prostor se sastoji od polukružne apside i kamene časne trpeze. Ovaj prostor je od prostora naosa odijeljen drvenim ikonostastom, koji je uzdignut 10,5 cm u odnosu na pod i svojom visinom gotovo doseže visinu svoda crkve koja iznosi oko 4,55 m. Ispred ikonostasa u podu crkve nalazi se jednostavan amvon dimenzija 51 x 50 cm ukrašen motivom kruga. Pod crkve urađen je od pravilno obrađenih kamenih ploča dimenzija 30 x 30 cm, premazan tamnijom crvenom masnom bojom, dok je srednji dio poda urađen sa kamenim pločama većih dimenzija 50 x 50 i premazan svjetlijom nijansom crvene boje.

Apsida je dubine 2,60 m, dok je njena širina oko 2,40 m, pokrivena poluobličastim svodom, koji je u nižoj razini od svoda naosa. Na obje bočne strane u zidovima se nalaze manje niše dubine 20 cm, lučno završene. Iznad naosa je izveden poluobličasti svod. Bočni zidovi crkve su, na unutrašnjim stranama, ojačani razmjerno plitkim prislonjen lukovima koje drže pilastri, čiji su kameni kapiteli profilirani i dimenzija 33,5 x 34,5 cm, visine 9,5 cm.

Slične primjere imamo gotovo u cijelom Popovom polju. Takvu dispoziciju imaju i crkve u Dračevu, Arhanđelovu, Veličanima, Mesarima... koje datiraju iz istog perioda.

U konstruktivnom smislu, opterećenje svoda prenosi se direktno na masivne podužne zidove. Dodatna ojačanja na bočnim zidovima čine tri poprečne zatege, od kojih je srednja vidljiva u prostoru, dok su ostale dvije skrivene u zidovima i vidljive samo na vanjskoj fasadi. Pored njih, na vanjskoj fasadi, vidljive su i dvije podužne zatege koje također idu kroz zidove. Zatege ukazuju na to da je ova intervencija poduzeta najvjerojatnije u XIX. stoljeću.

Svjetlost u crkvu prolazi kroz četiri lučna prozorska otvora, po dva na sjevernom i južnom zidu objekta. Svijetle dimenzije prozorskih otvora su 0,40 m širine i 0,90 m visine. Prozori su drveni, prebojani svijetlosivom bojom, završeni formom polukružnog luka. Izvedeni su od po četiri klesana bloka krečnjaka sa blagim zakošenjem prema prozorskom okviru. Prozori su u enterijeru širi i konusno se sužavaju prema vanjskim zidovima crkve.

Apsida ima jedan prozor manjih dimenzija sa kamenim doprozornicima završen lučnim nadprozornikom.

Iznad zapadnog zida crkve izgrađen je zvonik na preslicu s jednim otvorom. Zvonik ovog oblika jedna je od glavnih značajki crkvi ovog tipa. Širina zvonika iznosi oko 1,00 m. Preslicu čine dva kamena stupa, ukrašena floralnim medaljonom, sa naglašenim prijelazom u luk. Lučni dio zvonika ima profilaciju urađenu u plitkom reljefu sa predstavom pet kružnih medaljona, uglavnom sa floralnim motivima i kamenim križem na vrhu. Zvonik je zidan obrađenim kamenom. Visina crkve, sa zvonikom na zapadnoj fasadi, iznosi 7,05 m.

Kao i kod ostalih objekata ovog tipa u Hercegovini, građevinski materijal koji je korišten za gradnju crkve je krečnjak. Blokovi su rezani u pravilnim pravokutnim formama. Sa vanjske strane, u donjem pojasu crkve, ugrađen je poneki stećak, dok su u gornjem pojasu blokovi dotjerani i poredani u približno pravilne vodoravne redove, međusobno spojeni krečnim malterom. Debljina zidova iznosi oko 56 cm.

Crkva je pokrivena dvovodnim krovom, kamenim pločama, sa preklopom na sljemenu od crijepa novijeg datuma.

Opis ikonostasa

Uz oskudne podatke o izgradnji crkve u Drijenjanima, nema sačuvanih podataka o nabavci crkvenog mobilijara, izradi ikonostasa i druge bogoslužbene opreme.

Ikonostas je izrađen kao jednostavna drvena pregrada, s tri otvora – Carskim dverima u sredini, te sjevernim i južnim dverima, poznatim kao đakonska ili anđeoska vrata. Vodoravno iščitavanje ikonostasa, čije dimenzije iznose 367 x 390 cm, može se pratiti u tri nejednake zone s ukupno 16 ikona.

Prostor za ikone bio je predviđen izgradnjom ikonostasa, jer su polja za smještaj ikona odvojena okvirom s jednostavnim floralnim ornamentom i prebojana zlatnom bojom. Ikone su oslikane temperom na papiru kaširanom na drvo, zaštićene staklom. Prema mirnoći poteza, istančanom osjećaju za perspektivu i izvrsnom tretmanu ljudskog tijela i karakterizacije likova, može se zaključiti da se radi o školovanom ikonopiscu. Stilskom analizom utvrđen je utjecaj baroknog slikarstva i zapadnokrišćanske ikonografije koja je posredno, putem dostupnih predložaka, uvedena u srpsko slikarstvo još tijekom XVIII. stoljeća.

Crkva je posvećena Uspenju Bogorodice, jednom od Bogorodičinih ali i Velikih praznika, koji označava kraj ovozemaljskog života Bogorodice, a u pravoslavnom slikarstvu obuhvata njezino usnuće i uspenje na nebo(11). Iako je uobičajeno da svetitelj ili događaj kome je crkva posvećena bude oslikan na ikonostasu (obično lijevo do sjevernih dveri), u drijenjanskoj crkvi to je izostalo, vjerojatno zbog ograničenja u pogledu prostora.

U donjoj zoni ikonostasa, oslikane su četiri kompozicije:

-          Neznani autor, Bogorodica (Carske dveri), početak XX. stoljeća, tempera na papiru kaširanom na drvo, ustakljeno, 45,5 x 26,5 cm (unutrašnje dimenzije 40 x 21 cm). Drijenjani: Crkva Uspenja Bogorodice;

-          Neznani autor, Arhanđeo Gavrilo (Carske dveri), početak XX. stoljeća, tempera na papiru kaširanom na drvo, ustakljeno, 45,5 x 26,5 cm (unutrašnje dimenzije 40 x 21 cm). Drijenjani: Crkva Uspenja Bogorodice;

-          Neznani autor, Isus Hristos (desno od Carskih dveri), početak XX. stoljeća, tempera na papiru kaširanom na drvo, ustakljeno, 74 x 58 cm (unutrašnje dimenzije 68,5 x 52 cm). Drijenjani: Crkva Uspenja Bogorodice;

-          Neznani autor, Presveta Bogorodica s djetetom Isusom (lijevo od Carskih dveri), početak XX. stoljeća, tempera na papiru kaširanom na drvo, ustakljeno, 74 x 58 cm (unutrašnje dimenzije 68,5 x 52 cm). Drijenjani: Crkva Uspenja Bogorodice.

 

Kompozicije su oslikane prema ikonografskom konceptu karakterističnom za slikarstvo Istočne crkve. Izuzetak čini raspored ikona u prikazu Blagovijesti (Arhanđeo Gavrilo i Bogorodica na Carskim dverima su zamijenili mjesta).

Središnja zona ikonostasa ispunjena je s devet ikona koje podsjećaju na svetitelje i događaje iz Hristova života:

-          Neznani autor, Sv. Nikola, početak XX. stoljeća, tempera na papiru kaširanom na drvo, ustakljeno, 28 x 24 cm (unutrašnje dimenzije 26 x 22 cm). Drijenjani: Crkva Uspenja Bogorodice;

-          Neznani autor, Arhanđeo Mihailo, početak XX. stoljeća, tempera na papiru kaširanom na drvo, ustakljeno, 46 x 29 cm (unutrašnje dimenzije 40 x 25 cm). Drijenjani: Crkva Uspenja Bogorodice;

-          Neznani autor, Krštenje Isusa Hrista na rijeci Jordan, početak XX. stoljeća, tempera na papiru kaširanom na drvo, ustakljeno, 46 x 29 cm (unutrašnje dimenzije 40 x 25 cm). Drijenjani: Crkva Uspenja Bogorodice;

-          Neznani autor, Sv. Velikomučenik Georgije, početak XX. stoljeća, tempera na papiru kaširanom na drvo, ustakljeno, 46 x 29 cm (unutrašnje dimenzije 40 x 25 cm). Drijenjani: Crkva Uspenja Bogorodice;

-          Neznani autor, Tajna večera (nadverje) početak XX. stoljeća, tempera na papiru kaširanom na drvo, ustakljeno, 45 x 39 cm (unutrašnje dimenzije 40 x 34 cm). Drijenjani: Crkva Uspenja Bogorodice;

-          Neznani autor, Sv. Jovan Krstitelj, početak XX. stoljeća, tempera na papiru kaširanom na drvo, ustakljeno, 46 x 29 cm (unutrašnje dimenzije 40 x 25 cm). Drijenjani: Crkva Uspenja Bogorodice;

-          Neznani autor, Sv. Kirijak Otšelnik (u narodu poznat i kao sv. Miholj), početak XX. stoljeća, tempera na papiru kaširanom na drvo, ustakljeno, 46 x 29 cm (unutrašnje dimenzije 40 x 25 cm. Drijenjani: Crkva Uspenja Bogorodice;

-          Neznani autor, Sv. Stefan Dečanski, početak XX. stoljeća, tempera na papiru kaširanom na drvo, ustakljeno, 46 x 29 cm (unutrašnje dimenzije 40 x 25 cm). Drijenjani: Crkva Uspenja Bogorodice;

-          Neznani autor, Sv. Nikolaj, početak XX. stoljeća, tempera na papiru kaširanom na drvo, ustakljeno, 28 x 24 cm (unutrašnje dimenzije 26 x 22 cm). Drijenjani: Crkva Uspenja Bogorodice.

 

U oblikovanju gornje zone ikonostasa, također su uočena odstupanja od uobičajenog ikonografskog sadržaja. Naime, gornja zona u kojoj se obično predstavlja Raspeće s Bogorodicom i sv. Jovanom Bogoslovom, u crkvi u Drijenjanima zaključena je samo jednostavnim križom ispod koga su smještene tri ikone:

-          Neznani autor, Sv. Sava, početak XX. stoljeća, tempera na papiru kaširanom na drvo, ustakljeno, 39,5 x 30 cm (unutrašnja dimenzija 33,5 x 25,5 cm). Drijenjani: Crkva Uspenja Bogorodice;

-          Neznani autor, Sv. Trojstvo, početak XX. stoljeća, tempera na papiru kaširanom na drvo, ustakljeno, 39,5 x 40 cm (unutrašnja dimenzija 33,5 x 35 cm). Drijenjani: Crkva Uspenja Bogorodice;

-          Neznani autor, Sv. Petar i Pavle, početak XX. stoljeća, tempera na papiru kaširanom na drvo, ustakljeno, 39,5 x 30 cm (unutrašnja dimenzija 33,5 x 25,5 cm). Drijenjani: Crkva Uspenja Bogorodice.

 

Opis groblja

Groblje je ograđeno kamenim zidom i zauzima prostor od cca 4420 m2. Ulaz u groblje nalazi se sa sjeverne strane kompleksa. Groblje je i danas aktivno, a u njemu se nalazi 8 stećaka i 14 starih kamenih nadgrobnika (krstača) iz XIX. i XX. stoljeća. Kameni nadgrobnici su smješteni na sjevernoj, sjeveroistočnoj i južnoj strani od objekta crkve.

Najveći broj starih nadgrobnika rađen je od krečnjaka u obliku križa jednostavne obrade. Neki od njih imaju dekoraciju koja se sastoji od uklesanog križa čiji se krakovi završavaju najčešće poluloptastim ispupčenjima ili floralne dekoracije. Neki su opet dekorirani raznovrsnim ornamentima sa kracima završenim u trolistu ili piramidalnim završecima. Neki imaju uklesan natpis pisan ćirilicom. Natpisi su sadržajem vrlo jednostavni i sažeti. Sadrže osnovne podatke o pokojniku, pokojnikovo ime i prezime, godinu ili obitelj, ako je obiteljska grobnica. Ponekad se upisuje i ime onoga ko je podigao spomenik. O majstorima – klesarima koji su izvodili nadgrobnike nema nikakvih podataka. U groblju se nalaze i grobnice novijeg datuma, uglavnom obiteljske, sa ukrašenim velikim nadgrobnicima okrenutim prema istoku. Najstarija uklesana godina na krstači je 1854. tako da groblje najvjerojatnije pripada XIX. stoljeću.

Opis stećaka

U Popovu nekropole sa stećcima uglavnom su locirane pokraj puteva, a uz veliki broj nekropola nalaze se i crkve, kao što je slučaj u Drijenjanima. Znatan broj stećaka Popova potječe iz XIV stoljeća, pretežno iz druge polovine, relativno najveći broj pripada XV stoljeću, te se jedan njihov broj proteže i kroz prvu polovinu XVI stoljeća.(12)  

Uz Pravoslavnu crkvu sv. Bogorodice i aktivno groblje, smještena je nekropola sa 8 stećaka, od čega 6 sanduka i 2 ploče. Spomenici su bili dobro obrađeni, ali su danas dosta oštećeni. Niti jedan nadgrobnik nije ukrašen. Orijentirani su po pravcu istok–zapad, izuzev stećka br. 2 i 7, koji su orijentirani po pravcu sjever–jug.(13)  

Stećak br. 1, sanduk, dimenzija 155 x 90 x 47 cm, oštećen;

Stećak br. 2, ploča, dimenzija 190 x 154 x 30 cm, oštećena, nedostaje jugoistočni kut;

Stećak br. 3, sanduk, dimenzija 194 x 78 x 65 cm, nagnut, oštećen;

Stećak br. 4, ploča, dimenzija 180 x 76 x 33 cm;

Stećci br. 5 i 6 su utonuli i obrasli travom;

Stećak br. 7, sanduk, dimenzija 200 x 100 x 45 cm u ogradi;

Stećak br. 8, sanduk, dimenzija 70 x 60 x cm, odlomljeni dio.

U ogradu ispred crkve moguće je da su ugrađeni stećci.

Stari kameni nadgrobnici (krstače)

Nadgrobnik broj K1

Nadgrobnik je dobro očuvan. Nalazi se desno od ulaza crkve, uz južnu fasadu. Izrađen je od kamena, a sastoji se od pravokutnog sanduka, bez obrade i križa čije dimenzije iznose: visina 100 cm i ukupna širina krakova 40 cm, završena piramidalnim završecima. Na krstači je uklesan ćirilični natpis koji je vremenom oštećen i djelomično čitljiv, moguće utvrditi godinu smrti pokojnika koja je 1883. godinu podizanja nadgrobnika što se vidi iz natpisa: OVAJ SPOMEN PODI@E ..... 1897.

Nadgrobnik broj K2

Nadgrobnik je u dobrom stanju. Nalazi se odmah do nadgrobnika broj K1, orijentiran u pravcu istok–zapad. Sastoji se od pravokutnog sanduka čija vidljiva visina iznosi cca 10 cm. Nadgrobnik koji je postavljen na njega ima oblik križa i postavljen je na postolje visine 60 cm, koje se širi prema sanduku, dok visina iznosi 70 cm. Front križa dekorirana je križom sa jednostavnim oblim dekoracijama na donjem dužem dijelu križa i ispisanu 1991. godinu. Krakovi križa su završeni u trolistu čija ukupna širina iznosi 50 cm. Na poleđini je uklesan natpis ICxIC.

Nadgrobnik broj K3

Nadgrobnik je sastavljen od sanduka čija visina iznosi cca 20 cm i križa. Na sanduku Visina križa iznosi 60 cm dok je ukupna širina krakova 40 cm. Krakovi križa završeni su piramidalnim tijelima. Na križu je ispisana 1958. godina. Nadgrobnik je zarastao vegetacijom.

Nadgrobnik broj K4

Nadgrobnik je izveden u križolikoj formi visine 93 cm i ukupne širine krakova od 40 cm na čijim krajevima je izrađena dekoracija u obliku polukugle. Na frontalnoj strani se nalazi ukras u obliku izduženog križa uz čiji se duži krak razvijaju po dva tanka istaka sa kružnim završetkom (medaljonima), a koji oblikom i položajem podsjećaju na listove. Unutar medaljona, u plitkom reljefu, isklesan je stilizirani cvjetni motiv koji podsjeća na križ.

Nadgrobnik broj K5

Nadgrobnik je izveden u križolikoj formi visine 109 cm i ukupne širine krakova 58 cm na čijim krajevima je izrađena dekoracija u obliku polukugle. Postavljen je u zemlju bez postamenta, sada nagnut i utonuo. Na frontalnoj strani, u gornjem kraku, isklesan je djelimično čitljiv ćirilični natpis u kojem se spominje godina 1854. Na frontalnoj strani se nalazi ukras u obliku izduženog križa uz čiji se duži krak razvijaju po dva tanka istaka sa kružnim završetkom (medaljonima), a koji oblikom i položajem podsjećaju na listove. Unutar medaljona, u plitkom reljefu, isklesan je stilizirani cvjetni motiv koji podsjeća na križ.

Nadgrobnik broj K6

Nadgrobnik je izveden u križolikoj formi visine 119,5 cm i ukupne širine krakova 58 cm na čijim krajevima je izrađena dekoracija u obliku polukugle. Na frontalnoj strani ukras je izveden u tehnici plitkog reljefa koji ponavlja križoliku formu nadgrobnika. Kraci križa na ukrasu raščlanjeni su u trokraku formu, zaključeni medaljonima unutar kojih je upisan križ.

Nadgrobnik broj K7

Nadgrobnik je izveden u križolikoj formi visine 99 cm i ukupne širine krakova 41,5 cm na čijim krajevima je izrađena dekoracija u obliku polukugle. Na frontalnoj strani ukras je izveden u tehnici plitkog reljefa koji ponavlja križoliku formu nadgrobnika. Kraci križa na ukrasu, uključujući i onaj duži, raščlanjeni su u trokraku formu, zaključeni medaljonima unutar kojih je upisan križ.

Nadgrobnik broj K8

Nadgrobnik je sastavljen od sanduka, napravljen od četiri masivna kamena bloka, čija vidljiva visina iznosi cca 35 cm, zarastao vegetacijom u veoma lošem stanju, u koji uranja, na zapadnoj strani sanduka, oborena krstača sa krakovima ukrašenim dekoracijama u obliku polukugle.

Nadgrobnik broj K9

Nadgrobnik je dupli grob sastavljen od sanduka, kojeg čine više kamenih blokova, čija vidljiva visina iznosi cca 40 cm i dvije manje krstače. Krakovi krstača završeni su piramidalnim tijelima.

Nadgrobnik broj K10

Nadgrobnik je jednostavne križolike forme visine 89 cm i ukupne širine krakova 52 cm, bez vidljivog natpisa i dekoracije. Postavljen je u zemlju bez postamenta i utonuo.

Nadgrobnik broj K11

Nadgrobnik je jednostavne križolike forme visine 82 cm i ukupne širine krakova 47 cm, postavljen na postamentu koji je rubno oštećen. Nalazi se ispred ulaza crkve, vjerovatno dislociran sa svog prvobitnog položaja. Na frontalnoj strani ima djelimično vidljivu jednostavnu dekoraciju upisanog križa sa ćiriličnim natpisom koji je zbog vremena i vegetacije bilo teško razaznati. Krakovi nadgrobnika ukrašeni su dekoracija u obliku polukugle.

Nadgrobnik broj K12

Nadgrobnik je sastavljen od sanduka i križa novijeg datuma, vjerojatno obnovljen. Na frontalnoj strani počinje monogramom Isusa Hrista (IS/HS/NI/KA odnosno Iēsoũs Khristòs Nīkā, Isus Hrist Pobjeda/Pobjednik). Ispod je ispisan ćirilični natpis: OVDE PO^IVA RAB BO@I / IOVICA ]ORI] PRESTA / VISE GOD. 1896. / PODIGO[E MU SINOVI / GOD. / 1889. Na poleđini križa ukras je izveden u tehnici plitkog reljefa koji ponavlja križoliku formu nadgrobnika čiji krajevi završavaju većim motivima medaljona. Krakovi križa završeni su piramidalnim tijelima.

Nadgrobnik broj K13

Nadgrobnik je u dobrom stanju, orijentisan u pravcu istok zapad. Sastoji se od pravokutnog sanduka koji je utonuo i križa postavljenog na postolje koji ima ćirilični natpis: SPOMEN / PODI@U / SINOVI / GOD 1919. Visina nadgrobnika sa postoljem 99 cm dok su krakovi ukupne širine 46,5 cm i završeni u trolistu.

Nadgrobnik broj K14

Nadgrobnik je jednostavne križolike forme visine 148,5 cm i ukupne širine krakova 50 cm ukrašeni piramidalnim tijelima, Postavljen je u zemlju bez postamenta i utonuo. Na frontalnoj strani počinje monogramom Isusa Hrista (IS/HS/NI/KA odnosno Iēsoũs Khristòs Nīkā, Isus Hrist Pobjeda/Pobjednik). Ispod je ispisan ćirilični natpis: OVDE PO^IVA RAB BO@I / OSTOJA NOVI] PRES / TAVI SE GOD. 1885. / PODI@E MU SUPRUGA / STANA / GOD. 1887.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika donijelo je odluku o stavljanju Crkve Uspenja Bogorodice, Drijenjani, Popovo polje, općina Trebinje, na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, pod rednim brojem 685.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restaruratorski radovi

Nema raspoloživih podataka o istraživačkim i konzervatorsko-restauratorskim radovima na ovom objektu, niti o radovima koji su vršeni na sanaciji crkve.  

Na objektu su vršene sljedeće intervencije:

-          Crkva je obnavljana 1825. i 1912. godine; (14)   

-          Prema izjavi igumana manastira Tvrdoš Momčila Pejčića sanacija crkve izvršena je 2006. godine i tom prilikom unutrašnjost crkve je okrečena u bijelo, prebojan ikonostas i prozori.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Dana 23. rujna 2009. godine uvidom u postojeće stanje utvrđeno je sljedeće:

-          Crkva Uspenja Bogorodice u Drijenjanima je u dobrom stanju;

-          Oko crkve postoji kameno popločanje koje je zaliveno betonom;

-          Primjetne pukotine oko dovratnika portala, nedostaje vezivni malter u spojnicama;

-          Prisutna mjestimična vegetacija u malteru u podnožju apside kao i same crkve, te naslage lišaja;

-          Crkva je iznutra svježe malterisana i okrečena, u desnom uglu crkve i na svodu vidljivi tragovi plavog maltera koji je najvjerojatnije bio prijašnji sloj;

-          Na dijelu južnog zida, uz ikonostas, vidljivo oštećenje u vidu vlage;

-          Rozeta iznad ulaznog portala, sa unutrašnje strane, ima metalnu mrežu sa vidljivom pur pjenom kojom je pričvršćena;

-          Krovna konstrukcija je u dobrom stanju. Primjetna oštećenja vezivnog maltera između pokrovnih kamenih ploča, osušen je i otpada, preklop na sljemenu urađen je od crijepa novijeg datuma.

 

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom (»Službeni glasnik BiH« br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje

B.         Povijesna vrijednost

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

C. I.      Kvaliteta obrade

C. III.     Proporcije

C. IV.    Kompozicija

C.V.      Vrijednost detalja

D.         Čitljivost

D. II.     Svjedočanstvo o povijesnim mijenama

D. IV.    Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

E.         Simbolička vrijednost

E. I.      Ontološka vrijednost

E. II.     Sakralna vrijednost

E. III.     Tradicionalna vrijednost

E. IV.    Vezanost za rituale i obrede

E. V.     Značaj za identitet skupine ljudi

F.         Ambijentalna vrijednost

F. III.     Objekt ili grupa objekata je dio cjeline ili područja

G.         Izvornost

G. I.      Oblik i dizajn

G. III.    Namjena i upotreba

G. IV.    Tradicija i tehnike

G. V.    Položaj i smještaj u prostoru

G. VI.    Duh i osjećanja

 

Sastavni dio ove odluke su:

-          kopija katastarskog plana,

-          fotodokumentacija,

-          grafički prilozi.

 

Korištena literatura

 

1959.    Milenko S. Filipović – Ljubo Mićević, Popovo u Hercegovini, Sarajevo, 1959.

 

1964.    Korać, Vojislav J. Đurić, „Crkve sa prislonjenim lukovima u Staroj Hercegovini i Dubrovačko graditeljstvo XV-XVII vijek“, Zbornik Filozofskog fakulteta broj VII, Beograd, 1964.

 

1966.    Bešlagić, Šefik, Popovo Srednjovjekovni nadgrobni spomenici, Sarajevo, 1966.

 

1971.    Korać, Vojislav J., Trebinje II, Period od dolaska turaka do 1878. godine, 1971.

 

1983.    Pavao Anđelić, „Srednjovjekovna župa Popovo”, Tribunia 7, Trebinje 1983., 61-79, karta između strana 64-65.

 

1988.    Nada Miletić, „Drijenjani”, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom III, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1988., 174.

 

1988.    Đordo Odavić, „Gradina na Hatištu (Drijenjani, Trebinje)”, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom III, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1988.

 

2002.    Ševo, Ljiljana, Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878. godine, Banja Luka, 2002.

 

2005.    Zoran M. Jovanović, Azbučnik pravoslavne ikonografije i graditeljstva, Beograd, Dina, 2005.

 

2006.    Esad Kurtović, „Srednjovjekovna životnost sela Drijenjani u Popovu“, Most, časopis za obrazovanje i kulturu, Broj 204. (115 - nova serija)

 

(1) Na temelju dopisa br. 02-35.2-23/09-174 iz Osnovnog suda Trebinje, Zemljišnoknjižne kancelarije, Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika obaviješteno je da je zemljišna knjiga za katastarsku općinu Drijenjani uništena tijekom II. svjetskog rata, te da nova nije uspostavljena.

(2) Bešlagić, Šefik, Popovo Srednjovjekovni nadgrobni spomenici, Sarajevo, 1966., 10.

(3) Bešlagić, Šefik, nav. dj., Sarajevo, 1966., 14.

(4) Bešlagić, Šefik, nav. dj., Sarajevo, 1966., 14.

(5) Esad Kurtović, „Srednjovjekovna životnost sela Drijenjani u Popovu“, Most, časopis za obrazovanje i kulturu, broj 204 (115 nova serija ), Mostar, 2006.

(6) Milenko S. Filipović – Ljubo Mićević, Popovo u Hercegovini, Sarajevo 1959., 171;

Šefik Bešlagić, Popovo, Sarajevo 1966., 27;

Đordo Odavić, „Gradina na Hatištu (Drijenjani, Trebinje)“, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom III, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1988., 180.

V. J. Korać, Trebinje, 1971., 382.

(7) Milenko S. Filipović – Ljubo Mićević, Popovo u Hercegovini, karta u prilogu knjizi; Pavao Anđelić, „Srednjovjekovna župa Popovo“, Tribunia 7, Trebinje 1983., 61-79, karta između strana 64-65.

(8) Nada Miletić, „Drijenjani“, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom III, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1988., 174.

(9) „Vlatichus Nencich de Popoua de loco dicto Driegnani facit manifestum quod ipse locat filiam suam Gerliçam Radoslauo Zentilino mazellatori usque ad sex annos“ (5. 4. 1416. god.), Državni arhiv u Dubrovniku, Diversa Cancellariae, XLI, 2.

(10) V. Korać-V. J. Đurić, „Crkve sa prislonjenim lukovima u staroj Hercegovini i dubrovačko graditeljstvo XV-XVII vek“, Zbornik Filozofskog fakulteta VIII, Beograd, 1964., 569.

(11) Zoran M. Jovanović, Azbučnik pravoslavne ikonografije i graditeljstva, Beograd, Dina, 2005., 413.

(12) Šefik Bešlagić, Popovo Srednjovjekovni nadgrobni spomenici, Sarajevo, 1966., 95

(13) Šefik Bešlagić, Nav. djelo, Sarajevo, 1966., 27.

(14) Podataka dobijen u telefonskom razgovoru sa igumanom manastira Tvrdoš, Momčilom Pejčićem, obavljen je dana 12. 11. 2009. godine.

 

 



Graditeljska cjelina - Crkva u selu  DrijenjaniPravoslavna crkvaUlazna fasadaPogled sa sjeveroistoka
Sjeverna fasada Pogled sa jugoistokaIstočna fasadaPogled sa sjeveroistoka na crkvu
UnutrašnjostIkonostasZvonikRozeta
NatpisStećak br. 2Stećci br. 3 i 4Nadgrobnik br. 1
Nadgrobnik br. 4Nadgrobnik br. 9  


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: