početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Prapovijesna gradina, željeznodobne grobnice, rimsko naselje, nekropola i pokretno naslijeđe u Vašarovinama, Priluka, arheološko područje

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u “Službenom glasniku BiH”, broj 13/10.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 1. do 4. prosinca 2009. godine je donijelo

 

O D L U K U

 

I.

 

Arheološko područje – Prapovijesna gradina, željeznodobne grobnice, rimsko naselje, nekropola i pokretno naslijeđe u Vašarovinama, Priluka, općina Livno, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik sastoji se od prapovijesne gradine, željeznodobnih grobnica, rimskog naselja, nekropole i pokretnog naslijeđa koje se čuva u Franjevačkom muzeju i galeriji Gorica u Livnu.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 525 (stari premjer), zk. uložak broj 204, k.o. Priluka, općina Livno, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog sukladno Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (»Službene novine Federacije BiH« br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

 

II.

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III.

 

U svrhu trajne zaštite nacionalnog spomenika na prostoru definiranom u točki I. stavak 3. ove odluke utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-          dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine;

-          nije dopušteno odlaganje otpada;

-          prostor nacionalnog spomenika bit će očišćen, otvoren i dostupan javnosti i može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe.

           

IV.

 

Iznošenje pokretnog naslijeđa iz točke I. stavak 2. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

Iznimno od odredbe stavka 1. ove točke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine u svrhu prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini, odnosno ako se procijeni da se konzervacija u inozemstvu može izvršiti kvalitetnije, brže i jeftinije.

Odobrenje u smislu prethodnog stavka daje Povjerenstvo, ukoliko nedvojbeno bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno naslijeđe.

Povjerenstvo u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat dobra u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih tijela i institucija na osiguranju tih uvjeta, te o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

 

V.

 

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi, u dijelu u kojem su oprečni odredbama ove odluke.

 

VI.

 

Svatko, a posebice nadležna tijela Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VII.

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom tijelu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, u svrhu provedbe mjera utvrđenih u toč. II. – VI. ove odluke i nadležnom općinskom sudu u svrhu upisa u zemljišne knjige.

 

VIII.

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web-stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

IX.

 

Sukladno članku V, stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

 

X.

 

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objave u »Službenom glasniku BiH«.

 

Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

 

Broj: 05.1-2.2-40/2009-64

2. prosinca 2009. godine

Sarajevo

 

Predsjedateljica Povjerenstva

Ljiljana Ševo

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

Na temelju članka 2., stavka 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog sukladno Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, „nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom sukladno čl. V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH« broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Franjevački muzej i galerija Gorica – Livno (FMGG-Livno) podnio je, dana 14. 1. 2003. godine, prijedlog/peticiju za proglašenje arheološkog lokaliteta, rimsko naselje i nekropola, prapovijesna gradina i željeznodobne grobnice – Priluka - Vašarovine, općina Livno, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Sukladno odredbama Zakona, a na temelju članka V, stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

Izjava o značaju dobra

Zamašan arheološki kompleks u Vašarovinama smješten je na prostoru terasaste padine koja se ispod Gradine spušta u ravnicu Livanjskog polja. Prapovijesno naselje na Gradini, sa svojim dvjema isturenim postajama na Gracu i Malom Gracu, egzistiralo je bar od kasnog brončanog doba u kontinuitetu sve do kasne antike. Izuzetna pogodnost za vizualna kontaktiranja s ostalim gradinskim položajima u sistemu odbrane i kontrole Livanjskog, Duvanjskog i Glamočkog polja, čini ovu Gradinu jednom od najvažnijih plemenskih centara u prapovijesnim periodima brončanog i željeznog doba. Ne manje važnu ulogu ovaj naseobinski prostor s podgrađem dobija i u antičko doba. Poznati su brojni ostaci materijalne i duhovne kulture iz Vašarovina koji ukazuju na municipalitet ovog naselja, odnosno na jedno od izrazito poštovanih svetišta i kulturnih centara gdje su hodočastili i stanovnici, drugih udaljenih municipija i gradova rimske provincije Dalmacije. U kasno antičko doba gradinski plato u Vašarovinama dobija nove fortifikacijske elemente, debele, jake obrambene zidove izgrađene od kamenih blokova vezanih malterom. Na prostoru današnjeg sela Vašarovine nađeno je dosta iznimno vrijednog pokretnog i nepokretnog arheološkog materijala.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima tijekom rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-          povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

 

            Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Selo Vašarovine nalazi se na osmom kilometru putnog pravca Livno-Bosansko Grahovo, na blagoj padini koja se nizom prirodnih terasa spušta u Livanjsko polje.

Gradina u Vašarovinama locirana je iznad sela, na nadmorskoj visini 847 m (mjereno u selu Vašarovine, s istočne strane Gradine, u podnožju), sjevernoj zemljopisnoj širini 43°46.560', istočnoj zemljopisnoj dužini 17°01.803' a iznad sjeveroistočnog ruba sela.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvaća k.č. 525 (stari premjer), zk. uložak broj 204, k.o. Priluka, općina Livno, Federacija BiH, Bosna i Hercegovina.

Povijesni podaci

Plodno Livanjsko polje od najstarijih vremena bilo je pogodno za razvoj poljodjelstva i stočarstva. Okružuje ga četrdesetak ilirskih gradina, vizualno dobro povezanih i branjenih, koje u slučaju opasnosti mogu poslužiti kao refugiji. U rano brončano doba trajnije se nastanjuju. (1)  

Na Livanjskom polju ima više primjera razvijenih gradinskih naselja. Razvijenim gradinama ovog područja pripadaju i gradine u Vidošima, Begovača, Veliki i Mali Kablići, Grkovci, Prisoje, Korita itd. (2)   

Livanjski kraj imao je neraskidivu sponu s bližim delmatskim prostorom još od kraja bakrenog i početka brončanog(3) doba kada se na ovim prostorima formira cetinska kultura.(4)   

 

2. Opis dobra

Dva su osnovna vida ostataka materijalne kulture Delmata: naselja i nekropole(5).  Naselja, tzv. „gradine“, su posebno značajna za proučavanje ovog područja. Smještene su na rubnim padinama brda uz rub polja i to najčešće na uzdignutim, prirodno zaštićenim i strategijski pogodnim mjestima. Utvrđeno je da su gradine na Livanjskom polju primarno služile kao mjesta za stanovanje i tvrđave za odbranu. Do sada nema ni jednog lokaliteta koji je bio namijenjen isključivo ili u većoj mjeri kultnim i drugim manifestacijama duhovne prirode, mada na širem području ima ovakvih objekata(6). Za gradine Livanjskog polja moglo bi se reći da su, uz navedene primarne funkcije, imale određeni, manji ili veći prostor, koji je predstavljao lokalno svetište.

Kod razvijene gradinske aglomeracije mogu se jasno razlučiti dva dijela: primarni i sekundarni prostor(7). Primarni predstavlja fortificirani strateški plato, koji služi kao tvrđava za odbranu (refugij) i religijsko središte naselja, dok stambeni aspekt ovog dijela gradine dolazi tek na treće mjesto. Sekundarni prostor nije bio zaštićen bedemima, prostorno (površinski) je dosta veći od primarnog i najčešće se nalazi neposredno uz zidine ili na strani brda i u podnožju, u samom polju, i služio je isključivo za stanovanje. Zbog nedostatka čvršće arhitekture ovaj dio gradine je teže primjetan na prvi pogled, jedino mase keramičkih fragmenata u podnožju indiciraju da je u strani nekad bilo naselje.

Delmati su živjeli u plemenima bez čvrste društvene organizacije, te su gradinska utvrđenja bila bastioni u sistemu koliko-toliko organizovane odbrane u slučaju razmirica s neposrednim susjedima(8).

            Gradina iznad sela Vašarovina podignuta je na vrlo karakterističnom, relativno niskom brijegu, na rubu krševite grede koja opkoljava široku uvalu u ovom dijelu Livanjskog polja i selo Priluku(9). Okrenuta je prema istoku i jugoistoku; donji rub platoa, povučen u gotovo potpuno ravnoj liniji, nadvio se nad vrlo strmom padinom koja se spušta prema Vašarovinama. Moćan kameni nasip opkoljava u polukrugu jugozapadnu, zapadnu i sjeverozapadnu stranu gradine, dok su istočna i jugoistočna otvorene prema selu. Duljina nasipa iznosila je oko 140 m, a visina od 5 do 10 m. U sredini je nasip širine oko 22 m, a prema krajevima se postupno sužavao na 16 i 12 m.

Hrptom nasipa kasnije je podignut zid od klesanog i pravilno slaganog kamenja vezanog malterom, širine od 1,50 do 1,80 m. Na središnjem, najvišem dijelu nasipa bila je podignuta izdužena, četvrtasta kula, veličine 9 x 4 m, s plićim ispustom na zapadnoj strani. Prema ostacima temelja proizilazi da se ovaj zid u juguzapadnom pravcu pružao u dužini od 80 m, a u jugoistočnom oko 40 m. Na oba kraja zid se završava prije kraja samog nasipa. Za podizanje velikog gradinskog nasipa iskorištena je prirodna greda s uzvišenjem u središnjem dijelu. Zbog toga se u prvobitnom stanju u sredini nasipa uzdizao pravi limitni tumulus. Kasnijom izgradnjom zida on je poravnan i na njegovom mjestu je podignuta kula. Inače, nigdje na nasipu nije primijećen suhozidni podzid, pa se vjerojatno radi samo o nabacanom kamenju.

Plato gradine je uz donji rub dosta ravan, a prema nasipu se blago uzdiže. Duljina tog platoa na donjem rubu iznosi oko 88 m, a njegova širina u središnjem dijelu kreće se oko 40 m. Ulaz na plato sigurno je prolazio između ruba platoa i kraja nasipa na jugoistočnoj strani.

Svuda po nasipu nalaze se fragmenti prapovijesne i poneki komad kasnoantičke grublje i finije keramike. Prapovijesna keramika u tipološkom pogledu potpuno odgovara nalazima na drugim gradinama Livanjskog polja, ali nije zapažena nikakva ornamentika. Tu su nađeni i manji komadi željezne troske. Odličan položaj omogućava gradini nad Vašarovinama dobru vizualnu vezu s gradinama u jugoistočnom dijelu Livanjskog polja (Veliki Kablić, Suhača, Begovača, Orguz, Rujani), kao i s gradinom na Nuhbegovića brdu. Na južni dio gradine nadovezuje se čitav niz terasa i terasica, rasutih po blagoj padini na ovoj strani. Na njima se mogu naći brojni fragmenti prapovijesne keramike. Očito je da je ovaj prostor bio dosta gusto naseljen i da, u stvari, predstavlja pravo podgrađe, odnosno podgradinsko naselje. U isto vrijeme sigurno je da je i plato gradine bio nastanjen.(10)  

Na jednoj takvoj terasi („podu“) s desne strane puta koji se od asfaltne ceste odvaja u selo, naišlo se na dosta arheoloških predmeta (delmatskog nakita). Mate Romić, kopajući rupu za septičku jamu, u jesen 1974. godine, naišao je na navedene artefakte i poklonio ih tadašnjem Zavičajnom muzeju u Livnu. Pored toga, mještanin Jakov Svalina je kopajući temelje za kuću, našao također dosta arheološkog materijala, ali ovi nalazi nisu dospjeli u muzej. Prospekcijom terena i mjesta nalaza može se doći do zaključka da se radi o jedinstvenom lokalitetu kojeg je seoski put presjekao i vještački razdvojio, te da je dužina lokaliteta iznosila 70 m, a širina desetak m.(11) Moguće je da su dimenzije lokaliteta i veće, ali kako nije izvršeno arheološko iskopavanje, ne može se ništa pouzdanije tvrditi.

Materijal koji je pronašao Mate Romić potječe, prema njegovom kazivanju, iz zajedničke grobnice u koju je bilo sahranjeno dvadesetak umrlih, u zgrčenom položaju. Kosturi su bili orijentirani po pravcu istok–zapad, s glavom položenom prema istoku. Grobnica je, navodno, bila ozidana pločama muljike s obje strane, a odozdo nije bila zaštićena nikakvim pokrovom. Dimenzije grobnice su bile: duljina oko 3 m, širina oko 2 m, a dubina oko 0,60 m(12). U neposrednoj blizini ove grobnice, istočnije za oko 2 m, nailazilo se prilikom oranja na obrađene ploče od muljike, što ukazuje da na ovom lokalitetu ima još grobnica.

Prema svemu navedenom može se zaključiti da je na ovoj podgradinskoj terasi vjerojatno bila nekropola koja je pripadala gradinskom kompleksu iznad Vašarovina.(13)  

Pored nakita iz veće, zajedničke grobnice s ovog lokaliteta potiče još: jedno željezno koplje, ulomak mača, brončani privjesci i brončana spiralna cjevčica koji su nađeni u posebnom grobu, te još jedno željezno koplje iz jednog drugog groba. Oba groba nalazila su se desetak metara južnije od opisane zajedničke grobnice.(14)   

Nalazi iz zajedničke grobnice

1. Fibule:

-          Naočarasta brončana fibula s osmičastom petljom i brončanom pločicom. Fibula je imala s donje strane dvije posebno dodane brončane kukice, od kojih je jedna služila kao „noga“ fibule, a za drugu je bila pričvršćena igla, vjerojatno prvobitno brončana, koja je otpala pa je nadomještena željeznom, od koje je ostalo samo nešto željeznog oksida,

-          Lučna brončana fibula s visokom četvrtastom nogom, izlivena u jednostranom kalupu,

-          Lučna brončana fibula „Certosa“ tipa s lukom tankog, pljosnatog presjeka i s dugom nogom „C“ presjeka;

2. Igle za pričvršćivanje odjeće (ukrasne igle):

-          Brončana igla s kuglastom glavicom, nedostaje vrh,

-          Brončana igla istog tipa s netaknutom brončanom perlom na vratu,

-          Igla s kuglastom glavicom i profiliranim vratom,

-          Brončana igla s bikoničnom glavicom i profiliranim vratom,

-          Dvojna brončana igla „dvopetljastog“ tipa, nedostaju vrhovi,

-          Dvojna brončana igla „križolikog“ tipa;

3. Jedan primjerak kombinovanog kolutastog nakita koji se sastoji od dva brončana spiralna svitka i jednog masivno lijevanog brončanog koluta;

4. Naušnica od brončane žice s nataknutom brončanom perlom, perlom od staklene paste s bijelim ukrasom i brončanim spiralnim privjeskom;

5. Brončana aplika, za pojas, lijevana, s dvije ušice za pričvršćavanje na donjoj strani.

Nalazi iz pojedinačnih grobnica

1. Brončani privjesak ili amulet ukrašen sitno iskucanim ornamentom; uz donji  rub 5 rupica za vješanje – možda su na tom dijelu bili obješeni brončani lančići;

2. Brončani privjesak u obliku diska;

3. Šira cjevčica od spiralno savijene brončane žice;

4. Više komada brončanog lančića;

5. Željezno koplje širokog lista s rebrom kvadratičnog presjeka;

6. Željezno koplje uskog lista, bez izrazitog rebra, presjek lista je u obliku

izduženog romba;

7. Ulomak željeznog mača.

Velika je šteta što ovi grobovi nisu bili sistematski istraženi i što do sada nisu poduzeta nikakva zaštitna iskopavanja na ovom lokalitetu. Nedovoljni i ne sasvim pouzdani podaci prikupljeni od vlasnika, daju nam, samo neke od elemenata važnih za rekonstrukciju načina sahranjivanja. Ipak, može se konstatirati da se radi o tipu tzv. ravnih grobova, što je još jedan dokaz da su na delmatskom području, bar u razvijeno željezno doba, ravni grobovi dominantan tip grobnice. Jasno je da se i ovdje grobna arhitektura sastoji od ploča muljike postavljenih postrance, tako da uokviruju grobnicu. Po svoj prilici su postojale i ploče poklopnice, koje su mogle biti ranije izvađene jer su zapinjale prilikom obrade zemlje. Taj tip grobnice je, inače, već i ranije posvjedočen za delmatsko područje, a Vašarovine su još jedan dokaz da se radi o pojavi tipičnoj za željezno doba ovog kraja.(15) Kako se čini, ovdje se na istoj nekropoli pojavljuju i pojedinačni grobovi i zajedničke grobnice.

            Na prostoru današnjeg naselja u Vašarovinama otkriveno je mnoštvo pokretnog i nepokretnog arheološkog materijala prilikom gotovo svakog građevinskog poduhvata.(16) Jedno od slučajnih otkrića daje mogućnost bar približnog ubiciranja prapovijesne gradine.(17) Riječ je o grobnici u kojoj je bilo sahranjeno više individua. Samo mjesto nalaza je sa zapadne strane Ulice nekih desetak metara od ceste, a jugoistočno od Gradine u Vašarovinama. Na osnovi prijašnjih(18) i ovog nalaza pretpostavlja se da je ova nekropola zauzimala prostor od nekih cca 1000 m². Grobnica je, po iskazu pronalazača, pronađena u vrlo nejasnim okolnostima. Najvjerojatnije je bila izgrađena od nekoliko kamenih ploča postavljenih okomito, dok je ploča poklopnica bila razbijena. Ostali relevantni podaci, duljina, širina i visina grobnice, nisu ustanovljeni. Grobnica je bila orijentirana sjever–jug, a sahranjeno je (ili po iskazu pronalazača – nabacano) desetak ili više skeleta u neodređenim položajima.

Nalazi

1. Oružje:

-          Željezno koplje s izduženim listom i naglašenim rebrom trapezoidnog presjeka; vrh koplja i tulac odlomljeni - duljina 32,3 cm;

-          Željezno koplje dugog lista i slabije naglašenog rebra izduženo-romboidnog presjeka; na tulcu se nalazi ukras od dvije paralelne urezane crte - duljina 30,2 cm;

-          Željezno koplje širokog lista s posebno naglašenim rebrom trapezoidnog presjeka, sačuvana duljina 18,5 cm;

-          Manje željezno koplje izduženog lista i naglašenog rebra romboidnog presjeka, sačuvana duljina 17,4 cm;

-          Željezni okov za umetanje i zaštitu koplja, sačuvana duljina 13,3 cm;

-          Željezni jednorezni kratki krivi mač u tri fragmenta;

-          Fragmentirani željezni krivi nož duljine 7,2 cm;

-          sasvim oštećeni nađeni su još: 1 vršak željeznog koplja, 3 komadića tulca željeznog koplja ili okova i jedan željezni klin.

2. Nakit:

-          Brončana fibula predceroškog tipa konkavnog luka i nešto duže noge, koja se završava u obliku ptičije glave okrenuta nasuprot luku. Na padini luka prema glavi nalazi se ukras urezanih paralelnih crta i dva manja rebrasta ispupčenja, dok je padina luka prema nozi ukrašena motivom urezane „jelove grančice“. Duga je 5,8 cm, visoka 2,1 cm;

-          Brončana fibula „ranolatenske sheme“, debljeg luka trapezoidnog presjeka. Duga noga se produžava u oštećeni raskovani jezičak zavraćen prema luku. Na strmom dijelu obje strane luka nalazi se ukras od po tri urezane paralelne crte. Duga je 6,8 cm, visoka 2,3 cm;

-          Brončana fibula od tanjeg lima čiji je luk dvoslivnog presjeka, odnosno deltoidnog presjeka, gledano odozgo. Na rubovima luka, koji je dobrim dijelom oštećen, nalazi se ukras sitno urezanih „jelovih grančica“. Nažalost nije sačuvana noga fibule. Duga je 4,8 cm a visoka 1,1 cm;

-          Spiralno-naočaraste fibule od brončane žice s osmicom između diskova u dva istovjetna primjerka i bez ostatka mehanizma za zapinjanje, dimenzija: duljina 3,7 cm, a visina 1,7 cm;

-          Spiralno-naočarasti privjesci od brončane žice s lučnom petljom između dva diska nađeni u dva primjerka;

-          Perle od staklene paste kao dio nakita vrata (ogrlica) u tri varijante (sve valjkastog oblika);

-          Malo brončano dugme („šljokica“) s ušicom unutra;

-          Dugme kalotastog oblika s malom ušicom unutra (dva primjerka);

-          Brončano dugme gotovo stožaste profilacije i sa znatno većom profilacijom iznutra;

-          Dva primjerka brončanih igala;

-          Oštećena brončana igla stožaste glave;

-          Karika od brončane žice promjera 3,3 cm, vjerojatno predstavlja naušnicu;

-          Ukrasne pločice – falere od brončanog lima nađene su tri primjerka;

-          Oštećeno brončano dugme s dugim šiljkom i malom ušicom iznutra;

-          Dvije zavojnice od spiralno savijene brončane žice polukružnog presjeka;

-          Dvije željezne poluge koje su činile dio mehanizma pravokutnih pojasnih kopči, četvrtastog presjeka.

            Nalazi iz skupne grobnice u Vašarovinama pripadaju većinom ukrasnim predmetima, zatim predmetima oružja i keramike. Inventar je pretežno izrađivan od bronce i željeza, manjim dijelom od staklene paste i gline. Za izradu ovih predmeta korištene su razne tehnike: lijevanje, kovanje, iskucavanje, savijanje itd. Kombinacija raznih tehnika primijećena je i kod ukrašavanja, pri čemu je posebno došlo do izražaja udubljivanje, urezivanje, ubadanje, nareckavanje (nakit i oružje), odnosno urezivanje i udubljivanje (keramika).

3. Keramika:

-          Veća keramička posuda (pet ulomaka), izrađena od gline pomiješane sa sitnim zrncima krečnjaka. Riječ je o posudi većih dimenzija i tankih stijenki, ukras: paralelne urezane crte između kojih se nalaze veća jamičasta udubljenja;

-          Manja posuda – pehar trbušastog tijela i cilindričnog vrata s dvije ručke koje spajaju prijelaz vrata u trbuh i obod posude. Dno ovog malog pehara je oblikovano kao omfalos. Na gornjem dijelu trbušaste plohe nalaze se, između dvaju ručki, jamičasta udubljenja poredana u nizu;

-          Posudica s jednom trakastom ručkom i malim prstenastim dnom.

            Keramičke posude iz Vašarovina nemaju nekih bližih analogija u istovremenim nekropolama željeznog doba na delmatskom prostoru. Činjenica je da se posuđe vrlo rijetko postavljalo u grobove ovog razdoblja, a takvu pojavu najbolje dokumentiraju temeljito istražene nekropole na liburnskom području. Tipološko-tehnološke odlike triju keramičkih posuda iz grobnice u Vašarovinama iskazuju srodnost s oblicima keramičke produkcije naseobinskog nalazišta u Podu kod Bugojna(19). Naglašavajući da su podaci naselja Pod sasvim pouzdani i jasnom stratigrafskom slikom potvrđeni, keramičke nalaze iz Vašarovina mogli bismo datirati u prvu polovinu IV. stoljeća.

Način sahranjivanja

            U pogledu načina sahranjivanja teško je nešto više reći zbog okolnosti nalaza. Ipak, po nekim pokazateljima, riječ je o grobnici nekropole u ravnome, izrađenoj od kamenih ploča, od kojih je nekoliko postavljeno okomito sa svih strana na koje je dolazila veća kamena ploča poklopnica. Bio bi to oblik sahranjivanja, izmjenjivan kroz prapovijesne periode, sve do dolaska Rimljana u ove krajeve. Isključivo skeletno pokapanje (inhumacija) predstavlja sljedeću pojavu koja se u kontinuitetu povezuje za ovakav tip grobnih konstrukcija na istočnojadranskoj obali, bilo da se radi o pokojnicima u zgrčenom ili ispruženom položaju. Grobnica u Džeparuši u Vašarovinama sadržavala je veći broj skeleta (desetak ili više) sukcesivno pokapanih u V. i prvoj polovini IV. stoljeća, te se najvjerojatnije radi o obiteljskoj grobnici. Ovakve tipove grobnica susrećemo i u drugim dijelovima delmatskog područja(20), najčešće na nekropolama u ravnome koje predstavljaju još jednu bitnu karakteristiku kulturnog razvoja željeznog doba istočnojadranske oblasti i naročito delmatskog teritorija.

            Ne manje važnu ulogu ovaj naseobinski prostor s podgrađem dobiva i u antičko doba. Poznati su brojni ostaci materijalne i duhovne kulture iz Vašarovina koji ukazuju na municipalitet ovog naselja, odnosno na jedno od izrazito poštovanih svetišta i kulturnih centara gdje su hodočastili i stanovnici, drugih udaljenih municipija i gradova rimske provincije Dalmacije. U kasno antičko doba gradinski plato u Vašarovinama dobiva nove fortifikacijske elemente, debele, jake obrambene zidove izgrađene od kamenih blokova vezanih malterom. (21)  

            U selu Vašarovine pronađeni su: zavjetni reljef božice Magnae mater (Kibele), zavjetni reljef boga Dionisa (Libera), ulomak cipusa s prikazom Atisa, žrtvenik s natpisom (posvećen bogu Silvanu)(22), koji se čuvaju u Franjevačkom muzeju i galeriji Gorica u Livnu, a svjedoče o pogrebnim običajima i vjeri stanovnika jugozapadne Bosne u to vrijeme.

1. Zavjetni reljef božice Magnae mater (Kibela)

Sačuvan je donji dio reljefno izrađenog tijela božice obuvene u visoke cipele. Noge su ovijene u dugačku naboranu haljinu, a s njene lijeve strane nazire se prikaz neke životinje (lav ili pas). S desne strane sjedi neka veća životinja, kojoj je božica stavila ruku preko glave i vrata. Pri dnu spomenika vidljiv je dio natpisnog polja s ostacima slova SAC (rum).

Mjesto nalaza: Vašarovine, datacija I. – II. stoljeće. Inventarni broj 121.

2. Zavjetni reljef boga Dionisa (Liber)

Na zavjetnom reljefu je prikazan bog Dionis (Liber), nag, obuven u duboke cipele. Preko ramena prebačen mu je ogrtač s kopčom na desnom ramenu. Na glavi ima vijenac od ližća vinove loze s po jednim grozdom sa svake strane. U desnoj ruci drži izvrnuti kantaros izlijevajući vino, koje pije pantera prikazana u sjedećem položaju. U lijevoj ruci drži tirs, oko kojeg je pri dnu ovijena zmija. Ispred štapa prikazana je posuda poluloptastog oblika s ručkom po sredini. U donjem dijelu spomenika nalazi se natpisno polje s tri reda natpisa:

LIB. P. S. VLP.

VICTORINA.PRO.

SALVTE.SVA.P

Lib(ero) P(atri) S(acrum) Ulp(ia) Victorina pro salute sua p(osuit)

Mjesto nalaza: ispod Gradine, datacija II. stoljeće. Inventarni broj 122.

3. Ulomak cipusa

Ulomak je otučen s bočnih strana. Na sačuvanoj površini reljefno je prikazana figura zaodjenutog tužnog Atisa s frigijskom kapom na glavi i prekriženim rukama.

Mjesto nalaza: Vašarovine, Grebci, datacija II. stoljeće. Inventarni broj 120.

4. Žrtvenik posvećen Silvanu

U gornjem dijelu žrtvenika nalazi se pojas s reljefno izrađenim geometrijskim motivima oblika jedne kružnice i dva trokuta. Natpisno polje, s gornje i donje strane uokvireno stepenastom profilacijom, sadrži natpis u tri reda:

SI. AVG. SAC.

AEL CATIVS

EIDEN POS sic!

Sil(vano) Aug(ust) sac(rum) Ael(ius) catius eiden (sic) pos(uit)

Mjesto nalaza: Vašarovine, datacija 2. stoljeće. Inventarni broj 123.

Glavno i najrasprostranjenije božanstvo bio je Silvan, bog šuma, polja i zaštitnik divljači. Usko je povezan s božicom Dijanom, božicom šuma, lova i divljači. Uz njih se često prikazuju i nimfe, niža božanstva šuma i voda. Liber, koji je došao s italskim kolonistima, po nekim karakteristikama je vrlo sličan Silvanu. Kult Magnae mater je istočnjački kult, kojeg su već u I. stoljeću donijeli vojnici i trgovci na područje Dalmacije.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

U Prostornom planu Bosne i Hercegovine, faza „B“- valorizacija, Prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, do 1980. godine, gradina u Vašarovinama se štiti kao spomenik I. kategorije (nacionalni značaj), pod rednim brojem 122, a u sklopu Ambijentalne cjeline Livanjskog polja.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

            Na prostoru Livanjskog polja, a posebno na njegovim rubnim dijelovima, smješten je veći broj gradinskih lokaliteta koji predstavljaju najvažniji fond prapovijesnih nalazišta na ovom području.

            Tijekom 1976. i 1977. godine ekipa iz Centra za balkanološka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, uz suradnju prof. Dušana Nikića iz (tadašnjeg) Zavičajnog muzeja u Livnu, izvršila je sistematsko ispitavanje prvog i drugog stupnja gradina i prikupila značajan broj podataka o istima.

Prvi stupanj istraživanja podrazumijevao je identificiranje gradina kao arheoloških lokaliteta i povijesnih spomenika, dok je drugi uključivao njihov opis, fotosnimanje, te geosnimanje i sondažno istraživanje na određenom broju gradina.(23)   

            Lokalitet Gradina, Priluka-Vašarovine, zaveden je kao prapovijesna gradina i kasnoantička utvrda u Arheološkom leksikonu Bosne i Hercegovine.(24)

            A. Benac i B. Govedarica uradili su sondažno istraživanje. Gradina je datirana u kasno brončano i željezno doba.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na lokalitetu, dana 30. 10. 2009. godine ustanovljeno je sljedeće:

-          Gradina je podignuta na karakterističnom, relativno niskom brijegu, na rubu krševite grede;

-          Vrlo strma i visokim raslinjem obrasla padina „obara“ se prema selu, gdje su smještene kuće (istok);

-          Gradina je najpristupačnija s južne strane (podgradinsko naselje);

-          Moćan nasip opkoljava u polukrugu jugozapadnu, zapadnu i sjeverozapadnu stranu Gradine;

-          Plato Gradine je uz donji rub dosta ravan, a prema nasipu se blago uzdiže.

 

6. Specifični rizici

-          Neistraženost lokaliteta,

-          Nepostojanje javne svijesti o značaju lokaliteta kao arheološkog nalazišta.

 

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (»Službeni glasnik BiH« br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A)         Vremensko određenje

B)         Povijesna vrijednost

C)         Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Kompozicija     

v.          Vrijednost detalja

D)         Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)

i.          Svjedočanstvo o povijesnim mijenama

iv.         Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili maniru

E)         Simbolička vrijednost

 i.         Ontološka vrijednost

 ii.         Sakralna vrijednost

G)         Izvornost

i.          Oblik i dizajn

v.          Položaj i smještaj u prostoru

H)         Jedinstvenost i reprezentativnost

i.          Jedinstven i rijedak primjerak određenog tipa ili stila

 

            Sastavni dio ove odluke su:

-          Imovinsko-vlasnička dokumentacija:

-         Kopija katastarskog plana, k.č .525 (stari premjer), k.o. Priluka, broj plana: Z30 CXVI S9 b/1, Mjerilo 1:6250, izdala 6. 11. 2009. godine, Općina Livno, Služba za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina, Livanjski kanton, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina;

-         Zemljišnoknjižni izvadak za zemljišnu parcelu br. 525, broj zk. uloška, 204, k.o. Priluka, NAR i RZ BROJ: 3161/09. izdao 20. 10. 2009. godine, Zemljišnoknjižni ured /kancelarija, Općinskog suda u Livnu, Livanjski kanton, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina;

-          Fotodokumentacija:

-         fotografije postojećeg stanja snimljene 30. 10. 2009. godine, fotografirala arheolog Silvana Čobanov (fotografirano digitalnim fotoaparatom Canon 1000D);

-          grafički prilozi.

 

Korištena literatura        

Tijekom vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, korištena je sljedeća literatura:

 

1983.    Borivoj Čović - Dušan Nikić, Arheološka problematika zapadne Bosne, Arheološko društvo BiH, Zbornik, knjiga I, „Grobnice željeznog doba iz Vašarovina kod Livna“, Sarajevo, 1983.

 

1983.    Govedarica, Blagoje, Arheološka problematika zapadne Bosne, Arheološko društvo BiH, Zbornik, knjiga I, „Iz najstarije prošlosti Livanjskog polja“, Sarajevo, 1983.

 

1985.    Benac, Alojz, Utvrđena ilirska naselja I, „Delmatske gradine na Duvanjskom polju, Buškom Blatu, Livanjskom i Glamočkom polju“ (Borivoj Čović, ur.), Sarajevo, 1985.

 

1986.    Marijan, Boško, „Zajednička grobnica željeznog doba iz Vašarovina kod Livna“, u Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Arheologija, N S, Sveska 40/41, Sarajevo, 1986.

 

1988.    Čović, Borivoj (ur.), Arheološki leksikon BiH, tom 3., Sarajevo, 1988.

 

1994.    Periša, Darko, Livanjski kraj u povijesti, „Livno u prethistorijsko doba“, Split-Livno, 1994.

 

1994.    Zaninović, Marin, Livanjski kraj u povijesti, „Livanjsko polje u antici kao primjer delmatske zajednice“, Split- Livno, 1994.

 

1999.    Milošević, Ante, „Predgovor“, Arheološka zbirka Franjevačkog muzeja u Livnu, Split, 1999.

 

(1) Darko Periša, „Livanjski kraj u povijesti“, Livno u prethistorijsko doba, Split-Livno: 1994., 19., 24.

(2) Blagoje Govedarica, „Iz najstarije prošlosti Livanjskog polja“, Arheološka problematika zapadne Bosne, Arheološko društvo BiH, Zbornik, knjiga I, Sarajevo: 1983., 58.

(3) Ante Milošević, „Predgovor“, Arheološka zbirka Franjevačkog muzeja u Livnu, Split :1999., 7.

(4) Opširnije o povijesnim podacima pogledati u „Odluci Komisije: Arheološko područje – Prapovijesna ‚Velika gradina’ u Vidošima“, općina Livno, FBiH, „Službeni glasnik BiH“, broj 32/09

(5) Blagoje Govedarica, nav. dj., 1983., 56.

(6) Radi se o Mandinoj gradini u Duvanjskom polju, koja je mogla biti religijsko središte šireg značaja i gradina na Velikom Obljaju u Glamočkom polju, gdje je po svoj prilici gradinski kompleks posvećen umrlima (Govedarica, 1983., 56)

(7) Blagoje Govedarica, nav. dj., 1983., 56.

(8) Blagoje Govedarica, nav. dj., 1983., 56.

(9) Alojz Benac, Utvrđena ilirska naselja I, „Delmatske gradine na Duvanjskom polju, Buškom Blatu, Livanjskom i Glamočkom“ (Borivoj Čović, ur.), Sarajevo: 1985., 114.

(10) Alojz Benac, nav. dj., Sarajevo, 1985., 116.

(11) Borivoj Čović – Dušan Nikić, Arheološka problematika zapadne Bosne, Arheološko društvo BiH, Zbornik, knjiga I, „Grobnice željeznog doba iz Vašarovina kod Livna“, Sarajevo, 1983., 87.

(12) Sav skeletni materijal Romić je uništio.

(13) Borivoj Čović – Dušan Nikić, nav. dj., Sarajevo, 1983., 88.

(14) Takvih pojedinačnih grobnica otkriveno je više, a iz dvije grobnice otkupili su nešto skeletnog materijala od Mate Romića prof. Alojz Benac i dr. Ž. Mikić iz centra za balkanološka ispitivanja u Sarajevu. Nakit i ostali arheološki materijal M. Romić je, izgleda, prodao privatnim licima.

(15) Borivoj Čović – Dušan Nikić, nav. dj., Sarajevo: 1983., 91.

(16) Boško Marijan, „Zajednička grobnica željeznog doba iz Vašarovina kod Livna“, u Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Arheologija, N S, Sveska 40-41, Sarajevo, 1985-1986., str. 24.

(17) Kopajući garažni kanal, u blizini svoje kuće, na njivi Džeparuša, Stipe (Ive) Svale naišao je u jesen 1984. godine, na dubini od 1,20 do 1,50 m na grobnicu.

(18) Materijal iz grobnica željeznog doba koji su otkrili B. Čović i D. Nikić pronađen je sa suprotne strane seoske ulice, a pripada istoj prapovijesnoj nekropoli kao i nalaz, na njivi Grudina u vlasništvu Marijana Romića.

(19) Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH proglasila je Arheološko područje - Pod, prapovijesno gradinsko naselje u Bugojnu, nacionalnim spomenikom BiH, na 21. sjednici (»Službeni glasnik BiH«, broj 75 -28)

(20) Boško m Marijan, nav. dj., Sarajevo: 1985-1986., 28.

(21) Boško m Marijan, nav. dj., Sarajevo: 1985-1986., 23.

(22) Maja Petrinec, Tomislav Šeparović, Bono Mato Vrdoljak, Arheološka zbirka Franjevačkog muzeja u Livnu, Split, 1999., 71., 72.

(23) Alojz Benac, „Gradina u Vidošima“, Arheološka problematika zapadne Bosne, Arheološko društvo BiH, Zbornik, knjiga I, Sarajevo, 1983., 93.

(24) Borivoj Čović (ur.), Arheološki leksikon BiH, tom 3., Sarajevo, 1988., 240.

 

 



Pogled na prahistorijsku gradinuZavjetni reljef Dioniza (Liber)Figura Atisa u reljefuBronzana spiralna fibula


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: