Status spomenika -> Nacionalni spomenik

 

Objavljeno u “Službenom glasniku BiH”, broj 13/10.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 1. do 4. decembra 2009. godine, donijela je

O D L U K U

I

Arheološko područje  – Kasnoantička grobnica i ostaci sakralnog objekta na lokalitetu Studena Česma, općina Donji Vakuf, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se sastoji od kasnoantičke grobnice na svod, temelja sakralnog objekta i pokretnog naslijeđa pronađenog na arheološkom području koje se nalazi u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 529 (novi premjer), što odgovara k.č. 14/28 (stari premjer), z.k. uložak broj 1997, k.č. 531 (novi premjer), što odgovara k.č. 14/61 (stari premjer), z.k. uložak broj 38, k.č. 538 (novi premjer), što odgovara k.č. 14/25 (stari premjer), z.k. uložak broj 1221 i k.č. 539 (novi premjer), što odgovara k.č. 14/3 (stari premjer), z.k. uložak broj 4368, k.o. Donji Vakuf, općina Donji Vakuf, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Vlada Federacije dužna je osigurati sredstva za izradu i provedbu potrebne tehničke dokumentacije za zaštitu nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na prostor definiran u tački I stav 3. ove odluke:

-          dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine;       

-          zabranjeno je oranje dublje od 30 cm;

-          zabranjeno je odlaganje otpada.

IV

Nacionalni spomenik je neistraženo arheološko nalazište. Svi pokretni nalazi, koji budu nađeni u toku arheološkog istraživanja, bit će pohranjeni u najbližem muzeju ili u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i prezentirani na odgovarajući način.

Iznošenje arheoloških nalaza iz tačke I stav 2. ove odluke i stava 1. ove tačke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe) iz  Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

Izuzetno od odredbe stava 2. ove tačke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini, odnosno ako se procijeni da se konzervacija u inozemstvu može izvršiti kvalitetnije, brže i  jeftinije.

Odobrenje u smislu prethodnog stava daje Komisija, ukoliko nesumnjivo bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno naslijeđe.

Komisija u svom  odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine  utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat dobra u Bosnu i Hercegovinu i zaduženja pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta, te o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

V

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno - planski akti u dijelu u kojem  su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

VI

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VII

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine, općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II - VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VIII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

IX

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

X

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom  glasniku BiH».

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

Broj: 05.1-2.2-40/2009-63

2. decembra 2009.godine

Sarajevo

Predsjedavajuća Komisije

Ljiljana Ševo

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovu člana 2. stav 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika  proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Društvo za zaštitu kulturno – historijske baštine Donji Vakuf podnijelo je, dana 16 12. 2004. godine, prijedlog za proglašenje zidane zasvođene rimske grobnice, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

Izjava o značaju dobra

Na lokalitetu Studena Česma u Donjem Vakufu, istražena je grobnica na svod i ostaci temelja sakralnog objekta. Grobnice na svod nađene su širom Bosne i Hercegovine, uglavnom unutar starokršćanskih crkava i u njihovom krugu. Obrađena grobnica karakterisična je po bačvastom svodu, s dvije kline (ležaj za pokojnika) sa strana i četvrtastoj zidanoj komori. Na osnovu arheoloških istraživanja, može se zaključiti da je najvjerovatnije riječ o sakralnom objektu iz perioda IV-VI stoljeća, uz koji je postojalo i veće groblje, jer se prilikom obrade zemlje nailazi na veliki broj ostataka ljudskih kostiju.

II - PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-          historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Lokalitet - Studena Česma (istražena grobnica i ostaci temelja sakralnog objekta) nalazi se u Donjem Vakufu, u Ulici Jemanlići bb, na privatnom posjedu.(1)   

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. 529 (novi premjer), što odgovara  k.č. 14/28, (stari premjer) z.k. uložak broj 1997, k.č. 531 (novi premjer), što odgovara k.č. 14/61, (stari premjer)  z.k. uložak broj 38, k.č. 538 (novi premjer), što odgovara k.č. 14/25, (stari premjer) z.k. uložak broj 1221, k.č. 539 (novi premjer), što odgovara k.č. 14/3, (stari premjer) z.k. uložak broj 4368, k.o. Donji Vakuf, općina Donji Vakuf, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Historijski podaci

U doba kasne antike - dominat (od kraja 3. – poč. 6. st.), prvi značajniji historijski događaj je podjela Rimskog carstva, među četvoricom suvladara (tetrarhija). Ovim činom 293. godine, car Dioklecijan želio je zaustaviti njegovo propadanje. U toj podjeli Dioklecijan je uzeo upravu nad Istokom (Nikomedija), Galerije nad Ilirikom (Sirmium), Maksimilijan nad Italijom (Mediolanum, kasnije Ravena), a Konstancije Klor nad Galijom i Britanijom (Trier). Nakon Dioklecijanovog odstupanja s vlasti i povlačenja u Salonu, među suvladarima su počele borbe za vlast. Njihovi ratni okršaji odvijali su se izvan današnje teritorije Bosne i Hercegovine, tako da je isti ostao pošteđen od razaranja. Trzavice među carevima i velika nesigurnost granica odrazili su se i na područje Dalmacije. U Panoniju 375. godine provaljuju Huni, a zapadni Goti spuštaju se istovremeno na južni Dunav. Do definitivne podjele Rimskog carstva dolazi 395. godine, u vrijeme kad na granicu Carstva upadaju varvari. Propašću Zapadnog Rimskog carstva 476. godine Dalmacija dolazi pod vlast Odoakara, zapovjednika germanske vojske u Italiji. Tako istočni car postaje i zapovjednikom Dalmacije. Teško socijalno stanje i velike nepravde podstaknule su cara Zenona (474-491) da nagovori Istočne Gote na rat protiv Odoakara, koji je poveo Teodorik 488. godine i osvojio Dalmaciju i Panoniju. Ovime je i područje današnje Bosne i Hercegovine ušlo u satav istočnogotske države, u kojoj su stanovnici živjeli mirnim životom. U tom historijskom periodu počinju ponovo raditi rudnici (metalurgija i zanati), a u vezi s tim oživljava saobraćaj i trgovina. Među istočnim Gotima dolazi 535. godine do velikih nesuglasica, pa Istočno Carstvo osvaja ponovo jedan dio Dalmacije. Na osnovu novog političkog stanja, sužava se i geografski pojam Dalmacije, jer se granica pomjera s Drine na Bosnu. Provalom južno od Save, Avari i Slaveni 602. godine narušavaju kratki period mira i prekidaju zadnje ostatke antičke državne organizacije u našim krajevima.(2)  

Područje općine Donji Vakuf, koje se nalazi na sjeverozapadnom obodu Skopaljske doline, pružalo je od prahistorije (najstariji nalazi potiču iz bronzanog doba) do današnjeg vremena potrebne i povoljne prirodne uvjete za život. Dolina Vrbasa bila je pogodna za poljoprivredu, stočarstvo i ribarstvo.(3)   

U rimskom periodu područje je bilo poznato po intenzivnom životu. Kroz Oborke je prolazila rimska cesta iz doline Vrbasa, prema Turbetu i Travniku.(4) Stanovništvo se uglavnom bavilo poljoprivredom i proizvodnjom željeza. Oko 500 metara od bazilike u Oborcima pronađeni su ostaci rimskih zgrada, koji su vjerovatno pripadali nekom poljoprivrednom imanju. Na nekoliko mjesta su nalazišta željezne troske, dva u neposrednoj blizini bazilike.

2. Opis dobra

Tokom prve faze arheoloških istraživanja (juli i august 2005) otvorene su tri sonde u bašti Dževada Mlinarevića, u mjeri u kojoj su to uvjeti na terenu dozvoljavali, kada je u cijelosti istražena kasnoantička grobnica na svod. Oko grobnice, na sjevernoj i istočnoj strani, pronađen je znatan broj fragmenata kostiju i jedna zdrobljena lobanja. Grobnica je karakterisična po bačvastom svodu, s dvije kline (ležaj za pokojnike) sa strana i četvrtastoj zidanoj komori. U centralnom dijelu grobnice je uski kanal, predviđen za unošenje pokojnika. Na južnoj strani nalazio se i lučni otvor koji je s vanjske strane bio zazidan tankim zidom do razine luka, koji je ostao nezazidan. Lijeva klina je bila osjetno šira od desne, koja je bila predviđena samo za jedan skelet. Svod u grobnici je bio solidno napravljen i omalterisan, kao i cijela unutrašnjost. U sjevernom dijelu svoda uočeno je da je malter popustio i primijećen je trag vode koja je ulazila u komoru. Najveće oštećenje predstavljao je otvor na južnoj strani svoda, koji je nastao nasilnim putem. Komparacijom s istim ili sličnim objektima u bližoj i daljnjoj okolini, kao i činjenica da su najčešće pronalaženi u sklopu crkvenih kompleksa, moguće je tvrditi da je riječ o objektu kršćanskog horizonta(5). U ovoj fazi istraživanja došlo se do zaključka da postoje opravdane indicije o postojanju većeg sakralnog objekta i nekropole oko mjesta koje je bilo predmetom istraživanja.

U sondama broj 2 i 3 utvrđeno je postojanje fragmentarnih ostataka ljudskih skeleta, kao i ostaci krečnog maltera i sedre, što ukazuje na mogućnost da se čitav kompleks širio i dalje u pravcu sjevera i istoka. S obzirom da je cijeli lokalitet izuzetno plitko ispod površine zemlje (30-ak cm), najvjerovatnije je riječ o recentnoj devastaciji, nastaloj usljed izvođenja građevinskih i poljoprivrednih radova.

Druga faza arheoloških istraživanja (12.08.-30.08.2006) bila je usmjerena na otkrivanje preostalih površina i ispitivanje prostora neposredno oko konstatirane kasnoantičke grobnice na svod, koji u prvoj fazi istraživanja nije bio dostupan radi izvođenja građevinskih radova, prekrivenosti prostora građevinskim materijalom ili privremenim objektima. Tokom istraživanja otvoreno je 7 sondi.

Sonda 1

U jugoistočnom uglu bašte Dževada Mlinarevića otvorena je sonda 1, koja se prostire neposredno uz konstatirane i istražene zidove tokom prve faze arheoloških istraživanja. Na dubini od 30-40-ak cm konstatirana je zidana konstrukcija (suhozid), oblika uglatog slova „u“, dimenzija 140 cm širine i 110 cm dužine. Debljina zidova (50 cm) potvrđuje mogućnost komparacijskog odnosa s objektom, tj. zidom koji je otkriven tokom 2005. godine. Najvjerovatnije je riječ o ograđenom grobu, kakvi su nalaženi u neposrednoj blizini, a ostaci ljudskih kostiju potvrđuju ovu pretpostavku. U sjeveroistočnom zidu pronađen je fragment keramike (obod posude).

Sonda 2

Ova sonda predstavljala je nastavak istraživanja iz 2005. godine, kada je pronađena i istražena kasnoantička grobnica na svod. S ozirom da je neposredna okolina grobnice bila nepristupačna zbog građevinskih radova i materijala, jedan od glavnih zadataka u ovoj fazi radova, bio je konačno utvrđivanje situacije i praćenje zidnih struktura na lokalitetu. Konstatiran je masivni zid na istočnoj strani objekta, koji se prostirao u smjeru sjever-jug. Sjeverno od istražene zidane grobnice, pronađena je veća površina pokrivena oblucima, kamenjem, malterom i sedrom. Na krajnjoj sjeverozapadnoj strani pronađen je ostatak ugla, koji je išao prema istoku. Potvrda ovoj činjenici je i konstatirana kamena ivica podnice, gdje je najvjerovatnije i završavala ista, a počinjao sjeverni zid. S obzirom da je cijeli prostor naslonjen na recentne pomoćne objekte susjednog domaćinstva, moguće je pretpostaviti da se cijeli građevinski kompleks širio u pravcu istoka. Zapadno od grobnice konstatiran je slabije očuvan zid, koji bi se mogao definirati kao druga grobna komora koja je vremenom u potpunosti devastirana. U ovom istraživanom prostoru pronađena je znatna količina gareži i krečnog maltera, što navodi na zaključak o nasilnom rušenju i paljenju cjelokupnog kompleksa. Na zapadnom masivnom zidu u dijelu koji gravitira prema sjeveru, pronađen je najvjerovatnije ulaz u objekat. Svi pronađeni zidovi pokazuju ujednačenost u debljini koja iznosi između 50-60 cm, što je karakterisična debljina za period u koji je cijeli lokalitet datiran.

Sonda 3

Sonda 3 predstavlja nastavak zida iz sonde 2, čija debljina iznosi 50-ak cm. Prema ovom zidu u bašti Derviše Kopić, može se konstatirati da istraženi gabariti sonde 2, tj. objekta otkopanog prilikom arheoloških istraživanja nisu konačni, nego su se prostirali i dalje. Kao i u slučaju svih drugih sondi, riječ je o površini koja se intenzivno koristi u poljoprivredne svrhe, pa su ostaci kasnoantičkog objekta devastirani. Prema svjedočenju vlasnice, prilikom obrade zemlje redovito pronalaze ostatke ljudskih skeleta. U zapadnom susjednom dvorištu, prilikom izlijevanja temelja za štalu, pronađeni su gotovo čitavi skeleti i zlatan prsten koji je, na žalost, prodan.(6)  

Sonda 4

U zapadnoj polovini sonde, otvorene na padini, otkriveni su ostaci zidova od kamena i sedre. Usljed intenzivne poljoprivredne eksploatacije, došlo je do devastacije kamene konstrukcije koja se na čitavom terenu nalazi maksimalno 40 cm ispod površine. Prema usmenoj potvrdi vlasnika susjedne katastarske čestice, masivan zid, kao i ljudske kosti pronalažene su i u navedenoj bašti, tako da se može pretpostaviti da je riječ o nizu objekata ili o većem objektu koji se prostirao u ove dvije bašte, od čega je ostao manji fragment kamenog zida sa sedrom. Analizom objekata, posebno kasnoantičkih grobnica, koje su građene po pravilu u padinskim dijelovima, može se tvrditi da je najvjerovatnije riječ o ostacima devastirane zidane grobnice. Na ovu činjenicu usmjeravaju i pronađeni fragmentarni ostaci ljudskih skeleta.

Sonda 5

U ovoj sondi pronađeni su ostaci kamena koji bi se mogao definirati kao građevinski kamen ili ostatak zida. Mala količina kamena, nedostatak bilo kakvih indicirajućih elemenata, kao i gustoća zasađenog voća koje je korijenjem pomjerilo ili uništilo ostatke, ne dozvoljavaju bilo kakvu determinaciju čitave sonde.

Sonda 6

Sonda je dala škrte nalaze, zbog nemogućnosti istraživanja(7). Izuzev nešto kamena i ostataka kostiju, ništa drugo nije konstatirano.

Sonda 7

Sonda je bila postavljena okomito u odnosu na sondu 1. Na dubini od 30-35cm otkrivena su četiri gotovo u cijelosti sačuvana skeleta, dva nešto fragmentarnija i dva koji predstavljaju samo ostatke skeleta. Svi istraženi skeleti ukazuju na položaj sahranjivanja u pravcu zapad (glava) – istok (noge), što navodi na zaključak da se radi o kršćanskom ritualu ukopa. Pokojnici su polagani na leđa u ispruženom stavu. Kod skelta br. 1 i br. 4 desna ruka je položena uz tijelo, a lijeva savijena na području abdomena. Oko skleta konstatirana je znatna količina kamena. Mnogi od njih su bili ravnomjerno raspoređeni oko tijela, tako da se vjerovatno radi o grobnoj arhitekturi, tj. načinu odjeljivanja grobnih cjelina, što potvrđuje grob br. 5 koji je i najočuvaniji. Ruke skeleta iz ovog groba bile su savijene na abdomenu.

Na osnovu rezultata arheoloških istraživanja može se zaključiti da je najvjerovatnije riječ o sakralnom objektu iz perioda IV-VI stoljeća, uz koji je postojalo i veće groblje, jer se na velikoj površini koja gravitira čitavom arheološkom lokalitetu, nailazi na veliki broj ljudskih kostiju, skeleta i lobanja. Ubiciranje lokacija na kojima su pronađeni ostaci skeleta upućuje da je čitavo područje današnjeg naselja Studena Česma, tj. brežuljak u antičko i kasnoantičko doba, bio prostor rezerviran za groblje i sakralne komplekse. Vrlo bliske analogije kasnoantičke bazilike pronađene su na lokalitetu Oborci(8), sa zidanim grobnicama na bačvasti svod i bazilikom, a slična konfiguracija brežuljkastog terena s padinom, kao i blizina spomenutog lokaliteta ukazuju na prirodu i namjenu cjelokupnog kompleksa u naselju Studena Česma.(9)  

Iz perioda kasne antike (kraj 3 - 6 stoljeća) otkriveni su i tragovi grobne-sepulkralne arhitekture. Jedni bi pripadali pretkršćanskom a drugi kršćanskom periodu. Kršćanskom razdoblju pripadaju zidane grobnice na svod i konstrukcija grobnica u formi krova na dvije vode. Grobnice na svod, otkrivene i većinom istražene, nađene su širom Bosne i Hercegovine, uglavnom unutar starokršćanskih crkava i u njihovom krugu (Bugojno, Mujadžići, Vrtoče, Oborci itd.) (10)  

Na području Bosne i Hercegovine istražen je i veći broj starokršćanskih crkava (bazilika), uglavnom iz posljednjeg desetljeća kasne antike.

Nalazi

Na lokalitetu je pronađeni nakit (skromna ogrlica od staklene paste i keramike, naušnice - jednostavne brončane karičice i naušnica s ukrasom „jagodičastog voća“, bronzani prsten), fragmentarna potkova, ulomci kasnoantičkog stakla i keramike.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Do datuma podnošenja peticije dobro nije bilo registrirano niti evidentirano. 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi 

Na lokalitetu Studena Česma, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine izveo je arheološka istraživanja u dvije faze. Prva faza istraživanja odvijela se tokom srpnja i kolovoza 2005. godine, a druga faza u periodu od 12.08. – 30.08.2006. godine.

Arheološkim radovima rukovodio je dr. Adnan Busuladžić.

 5.Sadašnje stanje dobra

            Uvidom na licu mjesta, 21.10. 2009. godine, ustanovljeno je sljedeće:

Na privatnom posjedu – lokalitet Studena Česma (ili Česmina Glava, kako ga još nazivaju mještani), gdje su rađena arheološka istraživanja, ni po čemu se ne može zaključiti da se tu nalazi arheološki lokalitet, jer su nakon istraživanja grobnica i ostaci temelja bazilike zatrpani zemljom (konzervirani na taj način).

6. Specifični rizici

-          obrađivanje zemlje.

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A)         Vremensko određenje

B)         Historijska vrijednost

D)         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

ii.          Svjedočanstvo o historijskim promjenama,

iv.         Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru,

v.          Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom periodu.

E)         Simbolička vrijednost

ii.          Sakralna vrijednost,

iv.         Vezanost za rituale ili obrede.

Sastavni dio ove odluke su:

-          imovinsko-vlasnička dokumentacija:

-         Kopija katastarskog plana, k.č. 529 (novi premjer), što odgovara k.č. 14/28, (stari premjer), k.č. 531 (novi premjer), što odgovara k.č. 14/61, (stari premjer), k.č. 538 (novi premjer), što odgovara k.č. 14/25, (stari premjer), k.č. 539 (novi premjer), što odgovara k.č. 14/3, (stari premjer), k.o. Donji Vakuf I, br. plana: 9, razmjera 1:1000, izdata 08.10.2009. godine od Općinske službe za prostorno uređenje, katastar i imovinsko – pravne poslove Donji Vakuf, Srednjobosanski kanton, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina;

-         Zemljišnoknjižni izvadak za zemljišne parcele br. k.č. 529 (novi premjer), što odgovara k.č. 14/28, (stari premjer), k.č. 531 (novi premjer), što odgovara k.č. 14/61, (stari premjer), k.č. 538 (novi premjer), što odgovara k.č. 14/25, (stari premjer), k.č. 539 (novi premjer), što odgovara k.č. 14/3, (stari premjer), brojevi z.k. uložaka 1997, 38, 1221, 4368, k.o. Donji Vakuf, NAR i RZ BROJ: 4724/09, izdao 12.10.2009. godine Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda u Bugojnu, Srednjobosanski kanton, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

-          dokumentacija o prethodnoj zaštiti dobra:

-         Dopis Zavoda za zaštitu spomenika pri Federalnom mistarstvu kulture i sporta, br. 07-40-4-3837-1/09, od 12.10.2009. godine;

-         Stav vlasnika-dopis broj 05-31-3916/09, od 24.12.2009. godine, poslan od strane Općinske službe za prostorno uređenje, katastar i imovinsko – pravne poslove Donji Vakuf, Srednjobosanski kanton, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

-          fotodokumentacija:

-         fotografije postojećeg stanja snimljene 21.10. 2009. godine, fotografirala arheolog Silvana Čobanov (fotografirano digitalnim fotoaparatom Canon 1000D).

-          grafički prilozi.

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

1988.    Čović, Borivoj (ur.), Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom I, Zemaljski muzej u Sarajevu, Sarajevo, 1988.

2001.    Čepalo, Husein, „Kulturno – historijski spomenici općine Donji Vakuf“ (Prilozi za historiju spomenika Donjeg Vakufa), Donji Vakuf, 2001.

2006.    Busuladžić, Adnan (odg. istr.), „Sistematska arheološka istraživanja kasnoantičkog lokaliteta ‚Studena Česma’ u Donjem Vakufu“, Faza II, 12.08.-30.08.2006. godine, Završni elaborat, Sarajevo, decembar 2006.

2009.    Kršlak, Safet, Prilozi o kulturnoj baštini Donjeg Vakufa, Donji Vakuf: Društvo za zaštitu kulturno – historijske baštine Donji Vakuf, 2009.

(1) U dvorištu Mlinarević (Ibrahim) Dževada i susjednim parcelama

(2) Borivoj Čović (ur.), Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom I, Sarajevo, 1988, 36, 37.

(3) Safet Kršlak, Prilozi o kulturnoj baštini Donjeg Vakufa, Donji Vakuf, Društvo za zaštitu kulturno – historijske baštine Donji Vakuf, 2009, 2.

(4) Husein Čepalo, Kulturno-historijski spomenici općine Donji Vakuf, 2001, 26.

(5) Adnan Busuladžić, (odg. istr.), “Sistematska arheološka istraživanja kasnoantičkog l okaliteta ‘Studena Česma’ u Donjem Vakufu”, Faza II, 12.08.-30.08.2006. godine, Završni elaborat, Sarajevo, decembar 2006, 3.

(6) Radi se o svjedočenju aktera i vlasnika parcele, koji se na žalost nije mogao sjetiti detalja, jer se događaj zbio prije gotovo 40-ak godina.

(7) Vlasnik parcele nije dozvolio arheolozima istraživanja.

(8) Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila je na 12. sjednici, održanoj od 20-26.01.2004.godine, Arheološko područje - Kasnoantička bazilika u Oborcima, općina Donji Vakuf, FBiH, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 21/04)

(9) Adnan Busuladžić, nav. dj., 2006, 9.

(10) Borivoj Čović (ur.), nav. dj., 1988, 36.