početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Zbirka umjetničkih djela Dževada Hoze u Muzeju Unsko-Sanskog kantona u Bihaću, pokretno dobro

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 28/10.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 1. do 4. prosinca 2009. godine je donijelo

 

O D L U K U

 

I.

 

Pokretno dobro – Zbirka umjetničkih djela Dževada Hoze u Muzeju Unsko-sanskog kantona u Bihaću proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čini 30 grafika akademskog grafičara Dževada Hoze: 

-          Žena kentaur (1960.)

-          Sedam bijelih nišana (1969.)

-          Bosanski monument (1965.)

-          Ognjena moreska (1965.)

-          Ćilim (1963.)

-          Preproga (1960.)

-          Crveni nišan (1965.)

-          Rubinski (1964.)

-          Srebrena gora (1965.)

-          Srebrena gora (1965.)

-          Zlatna gora (1965.)

-          Crni – bijeli (1965.)

-          Crvena (1971.)

-          Modrim obilježen (1970.)

-          Bez naziva (1971.)

-          Zlatna rozeta (1965.)

-          Tri (1967.)

-          Zeleni kamen (1965.)

-          Ženski simbol (1963.)

-          Ženski nišan (1963.)

-          Zlatnega srca (1968.)

-          Zlatno jedro (1965.)

-          Crveni turban (1964.)

-          Par (1967.)

-          Simbolična pokrajna (1964.)

-          Simbolična pokrajna (1964.)

-          Zlatni monumenti (1965.)

-          Odlikovanje (1968.)

-          S trojnim znamenjem (1969.)

-          Zlato zaponko (1968.).

Nacionalni spomenik smješten je u zgradi JU Muzej Unsko-sanskog kantona u ulici 5. Korpusa broj 2 u Bihaću, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini („Službene novine Federacije BiH” br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

 

II.

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III.

 

U svrhu trajne zaštite nacionalnog spomenika, Vlada Federacije osigurat će odgovarajuće fizičke i tehničke uvjete za čuvanje nacionalnog spomenika, a posebice uvjete za izvršenje stručne konzervacije i restauracije slika.

Izlaganje i ostali vidovi prezentacije nacionalnog spomenika na području Bosne i Hercegovine vršit će se na temelju uvjeta koje utvrdi federalno ministarstvo nadležno za kulturu (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo).

Nadzor nad provedbom mjera zaštite pokretnog naslijeđa vrši nadležno ministarstvo.

 

IV.

 

Iznošenje zbirke ili pojedinih njenih dijelova (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine u svrhu prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini, odnosno ako se procijeni da se konzervacija u inozemstvu može izvršiti kvalitetnije, brže i jeftinije.

Odobrenje u smislu prethodnog stavka daje Povjerenstvo, ukoliko bude nedvojbeno utvrđeno da to neće ni na koji način ugroziti pokretno naslijeđe.

Povjerenstvo u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat dobra u Bosnu i Hercegovinu i zaduženja pojedinih tijela i institucija za osiguranje tih uvjeta, te o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

 

V.

 

Svatko a posebice nadležna tijela Federacije Bosne i Hercegovine, kantonalne, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI.

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, i nadležnoj službi zaštite na razini Federacije Bosne i Hercegovine, u svrhu provedbe mjera utvrđenih u toč. II.–V. ove odluke.

 

VII.

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web-stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII.

 

Sukladno članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

 

IX.

 

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana donošenja i objavit će se u „Službenom glasniku BiH“.

 

Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

 

Broj: 04.2-2.2-40/2009-61

2. prosinca 2009. godine

Sarajevo

 

Predsjedateljica Povjerenstva

Ljiljana Ševo

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, „nacionalni spomenik“ je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to dobro podnesen zahtjev.

JU Muzej Unsko-sanskog kantona, dana 23. 12. 2008. godine podnijela je peticiju za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

Izjava o značaju dobra

Zbirka se sastoji od 30 grafika nastalih u periodu 60-tih godina XX. stoljeća (od 1960. do 1968. godine). Dio grafika poklonio je autor, a dio je od autora otkupljen za tek formiranu zbirku Muzeja AVNOJ-a i Pounja. Grafike iz ciklusa „Nišani“ pripadaju ranoj fazi stvaralačkog rada ovog akademskog grafičara, a nastale su za vrijeme studijskog boravka u Ljubljani. Snažan utjecaj na formiranje ove zbirke ima autorovo djetinjstvo, u Bihaću, u kući koja se nalazila pored mezarja. Nišani, stalni izvor inspiracije, pretočeni u grafičko-likovni izraz osvjetljavaju „osobenost svoga svijeta, simbol života i smrti“.

Dževad Hozo (1938.) jedan je od najrespektabilnijih bosanskohercegovačkih grafičara. Likovnu naobrazbu započeo je 1957. godine na Filozofskom fakultetu u Beogradu pri Odsjeku za istoriju umetnosti. Hozo naredne godine (1958.) prekida studij i upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Ljubljani.

Nakon završetka studija izlaže na samostalnim i grupnim izložbama u zemlji i inozemstvu (Celje 1965., Ljubljana 1966., Bremen 1967., Stolac 1972., Tokio 1966., Aleksandrija 1967., Krakov 1971., Tokio 1973. i druge).

Nosilac je 18 nacionalnih i međunarodnih nagrada (Zagreb 1966., Beč 1967., Ljubljana 1967., Fredrikstad 1970., Frehen 1973., i druge).

Od 1979. godine Dževad Hozo predaje kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu na Katedri za grafiku. Godine 1981. postaje član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju JU Muzej Unsko-sanskog kantona iz Bihaća o predmetu u postupku,

-          podatke o sadašnjem stanju i namijeni dobra, uključujući opis i fotografije,

-          uvid u sadašnje stanje dobra,

-          raspoloživu literaturu o predmetu u postupku.

 

Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Zbirka umjetničkih djela akademskog grafičara Dževada Hoze smještena je u JU Muzej Unsko-sanskog kantona u ulici 5. Korpusa broj 2 u Bihaću, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Povijesni podaci

Današnji Muzej Unsko-sanskog kantona u Bihaću predstavlja nastavak plodne muzeološke djelatnosti u kontinuiranom trajanju od preko pola stoljeća.

Osnovan je 30. 3. 1953. godine, rješenjem općine Bihać br. 3692/53 kao Gradski muzej. Proširivanjem djelovanja Gradskog muzeja na širi zavičaj, mijenja se naziv ustanove najprije u Zavičajni muzej Bihać, a daljim razvijanjem rada na širokoj teritoriji Pounja, naziv se po drugi put mijenja rješenjem općine Bihać br. 18/46/1-1961., od 23. 12. 1961. godine u Muzej Pounja u Bihaću.

U istom periodu, čak i u istim prostorijama djeluje i drugi muzej u Bihaću – Spomen muzej I. zasjedanja AVNOJ-a. Oba muzeja tijekom godina imaju pojedine zajedničke službe. Kustosi Muzeja Pounja često obavljaju poslove i za Spomen muzej I. zasjedanja AVNOJ-a i obratno. Zbog toga kolektivi oba muzeja na sjednici održanoj 13. 4. 1964. godine odlučuju da se dva muzeja spoje u jednu zajedničku ustanovu pod nazivom Muzej AVNOJ-a i Pounja.

Međutim, tijekom vremena, naročito razvijanjem djelovanja Muzeja Pounja dolazi do razdvajanja dvaju muzeja. Skupština općine Bihać, uz suglasnost i preuzimanje prava suosnivača od strane ostalih skupština općina Pounja i Posanja (Bosanske Krupe, Bosanskog Petrovca, Bosanskog Grahova, Cazina, Drvara, Sanskog Mosta i Velike Kladuše), rješenjem br. 02-631-10/71, od 9. 4. 1971. godine, osniva Regionalni muzej Pounja u Bihaću, koji preuzima kadrove, zbirke i osnovna sredstva ranijeg Muzeja Pounja. Nakon ovih promjena, unutar Regionalnog muzeja formiraju se sljedeća područna odjeljenja:

-          Spomen muzej Jovana Bijelića u Bosanskom Petrovcu;

-         Stalna izložba „Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a i Sanski Most i okolina u Narodnooslobodilačkom ratu“ u Sanskom Mostu.

Nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini (1992.–1995.), Općinsko vijeće općine Bihać je odlukom br. 01-023-11/96, od 25. 11. 1996. godine preuzelo osnivačka prava i pripojilo Muzej I. zasjedanja AVNOJ-a Regionalnom muzeju Pounja u Bihaću.

Odlukom Skupštine Unsko-sanskog kantona o proglašenju institucija kulture od kantonalnog značaja br. 01-1-108/97, od 29. 12. 1997. godine, Regionalni muzej Pounja u Bihaću proglašen je institucijom od kantonalnog značaja.

Nakon što je općinsko vijeće općine Bihać odlukom br. 0/01-023-29 od 31. 3. 1998. godine prenijelo osnivačka prava i obaveze prema Regionalnom muzeju Pounja iz Bihaća na Skupštinu Unsko-sanskog kantona, odlukom br. 01-1-49/98 od 12. 6. 1998. godine, Skupština Unsko-sanskog kantona je preuzela prava i obaveze osnivača prema JU Regionalni muzej Pounja Bihać, koji je prema istoj odluci nastavio raditi kao JU Muzej Unsko-sanskog kantona.

Dževad Hozo je rođen 10. 5. 1938. godine u Užicu. Nakon završetka bihaćke gimnazije upisuje se na Odsjek za istoriju umetnosti pri beogradskom Filozofskom fakultetu. Već na samom početku studija, Hozo shvata da ga privlači opipljiva, materijalna strana umjetnosti, što će potvrditi i odluka o prekidanju studija povijesti umjetnosti. Godine 1958., Hozo upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Ljubljani, na kojoj rade priznati profesori grafike (Božidar Jakc i Rik Debenjak).

Nakon završenog studija i studijskih boravaka u Francuskoj, Poljskoj i usavršavanja u Italiji, Njemačkoj, Austriji, Maroku i Švicarskoj, Hozo postaje „stvaralac sa sopstvenim poimanjem svijeta i suštine grafičke umjetnosti“.

 

2. Opis dobra

U prvim grafikama, Hozo traži sopstveni likovni jezik istražujući različite grafičke tehnike. Za bosanskohercegovačku umjetnost značajan je i dragocjen jer se odmah izborio za autohtonu umjetnost.(1)  

Višeslojnu stvaralačku inspiraciju i preokupaciju Hozo pronalazi u prošlosti – u materijalnoj baštini i u tekstovima bosanskohercegovačkih pisaca koji o tom vremenu pripovijedaju (Mak Dizdar, Ivo Andrić). Tako je na svom likovnom putu, Hozo od samog početka bio i ostao vezan za temu nišana i stećaka. Na monumentima je najprije razbio tradicionalnu rektangularnu formu grafike, očistio sve što nije bilo monument, ali zadržavši vrlo aktivno djelovanje bjeline. Potom, ostao je posao transformacije monumenta do simbola višestrukog značenja („Sam“ i „Bosanski monument I“ iz 1965.).(2)  

Nova i drugačija likovna izražajnost je karakteristična za ovog umjetnika. Pretopljena je suvremenim grafičkim tehnikama, koje uz snažnu liniju i boju dinamično pulsiraju grafičkim listom.

Formiranje narednog ciklusa grafika obilježit će susret sa Makom Dizdarom i boravak u koloniji Počitelj, odakle Hozo obilazi nekropole stećaka oko Mostara, Stoca i Počitelja.

Od 1972. godine, Hozo unosi novine u grafički postupak – fototranspoziciju, mreže – koje su prepoznatljive u novom ciklusu posvećenom poeziji Maka Dizdara i stećcima, „shvativši ih kao usnule i pritajene svjetove, znakove i simbole čiju poruku treba prenijeti savremenim grafičkim jezikom i formom“.(3)  

Prva književna komuna u Mostaru, 1973. godine izdaje knjigu Maka Dizdara „Kameni spavač“ koju je likovno oblikovao Dževad Hozo.

U naredne dvije godine ovaj grafičar priprema rukopis o manualnim grafičkim tehnikama, njihovoj karakterističnoj terminologiji i historiji koji je objavljen 1975. godine pod nazivom Umjetnost multioriginala.

Dževad Hozo priredio je oko 40 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Sudjelovao je na brojnim likovnim manifestacijama i višestruko je nagrađivan. Prvu nagradu dobio je u Ljubljani 1964. godine za plakat.

Hozino djelo, obimno i reprezentativno, bilo je od početka inspirisano bogatstvom i ljepotom bosanske prošlosti, njegovo novo kretanje donosi veću snagu simbolu i mogućnosti alegorijskog pričanja.(4)  

Na pojedinim listovima iz ciklusa „Nišani“ forma gubi svoju specifičnu težinu i materijalizaciju. Osamostaljuje se taj takozvani „apstraktni“ oblik otkrivajući pritom njegovu samostalnu egzistenciju i autonomnu strukturu.(5)  

Dajući pregled grafičkih ostvarenja mladoga umjetnika, Aleksandar Bassino zaključuje da je Dževad Hozo tipični predstavnik „ljubljanske škole“ i nastavlja: „... Uz neposredne sadržajne pobude Hozinih listova moramo priznati da nam istorija jednog od oblika bosanskog grobišta, tj. muslimanskog, koji karakterišu kameniti obojeni spomenici, tzv. nišani – nije tako blizu kao što bi mogla biti. Prije svega, a s tim u vezi, treba upozoriti na jedan momenat, koji Hozo u svom djelu potencira i koji ga vodi na dalje istraživanje, posavremenju davnih poruka starih četiri stoljeća. Muslimansko grobište je, za razliku od kršćanskog, uvijek dio slike nekoga kraja; nije mjesto neke žalosti koju bi označavala bjelina ili crnina mramornih ploča i spomenika. Nišani su nekada bili obojeni, iako su im tragovi tih boja već izbrisani; svojim antropomorfnim oblicima i oblicima koji su im slični, realnim predmetima predstavljali su nosioce novog življenja. Umjetnikova zadaća je da njihove poruke razriješi, odnosno istinu nekog vremena prenese u savremenost.“(6)  

Hozo maksimalno potencira unutarnju ekspresiju izrazitim grafizmom antropomorfnih oblika koji se nameću nebrojenim varijacijama i sukobima konkavnih i konveksnih udubljenja i ispupčenja, rezova i izreza na ploči koji u jednom slučaju suptilnim pretapanjem ulaze i izlaze iz oblika, u drugom stvaraju oštre zareze u „tkivo“ same materije, smiruju se u kultivisanim plohama, gube u sjenama i reljefnim fakturama koje kontrastno izvučene izražavaju novu dimenziju ekspresije i likovne tenzije grafičkih listova.(7)  

Grafike iz ciklusa „Nišani“ akademskog grafičara Dževada Hoze:

1. Dževad Hozo, Žena Kentaur, 1960., grafika na papiru (original bakropis), 63 x 45,5 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: dolje u sredini i donji desni kut, orig. bakropis, Hozo.

Crtež je izveden u crno-bijeloj tehnici. U prednjem planu, u sredini je žena sa uzdignutim rukama koje asociraju na krila, s izduženim tijelom u obliku konja. Ova grafika jedna je od prvih i najvrednijih grafika iz ciklusa „Nišani“.

2. Dževad Hozo, Sedam bijelih nišana, 1969., grafika u boji, duboki tisak, 67,5 x 52,5 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: donji desni kut, dolje u sredini, donji lijevi kut, eau forte, Etat I, Bon a tirer, 1969, Hozo43.

Grafika Sedam bijelih nišana jedna je od likovnih kreacija svedena na grafički likovni znak – u obliku polumjeseca crveno-smeđe boje na kojem je raspoređeno sedam bijelih nišana.

3. Dževad Hozo, Bosanski monument, 1965., grafika u boji, duboki tisak, 66 x 53 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: donji desni kut, EA 1965, HOZO.

Grafika prikazuje stilizaciju jednog nišana pojednostavljene forme gdje zelena boja nišana prodire u svijetlosmeđu boju površine s lijeve strane i tamnosmeđe s desne strane.

4. Dževad Hozo, Ognjena moreska, 1965., grafika u boji, duboki tisak, 66,5 x 51,5 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: gornji lijevi kut, DŽ. HOZO, EA 1965.

Grafika u boji u obliku crvenog romaničkog luka, sa dva polumjeseca okrenuta jedan prema drugome, koji stvaraju oblik ribe. Unutar oblika oslikana su tri bijelo-žuta nišana.

5. Dževad Hozo, Ćilim, 1963., grafika u boji, duboki tisak, 75 x 53 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: donji lijevi kut, donji desni kut, EA, HOZO, 1963.

Grafika u boji predstavlja dekorativnu stilizaciju crvenog ćilima iznad kojeg plovi crni polumjesec iznad kojeg se nalaze dvije crno-bijele okomite plohe.

6. Dževad Hozo, Preproga, 1960., grafika u boji, duboki tisak, 75 x 53 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: donji lijevi kut, dolje u sredini, donji desni kut, EA, HOZO DŽ., 1960.

Grafika predstavlja dekorativnu stilizaciju šarene preproge sa sivom pozadinom, iznad koje „plovi“ bijeli polumjesec noseći za sobom dvije okomite crno-bijele plohe.

7. Dževad Hozo, Crveni nišan, 1965., grafika u boji, duboki tisak, 64,5 x 50 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: dolje u sredini, EA, 1965, HOZO DŽ.

U središnjem dijelu grafike predstavljen je nišan kao likovni znak. Gornji dio turbana je pravokutnog oblika, prošaran okomitim i vodoravnim linijama. Trup nišana je mrke boje, preko koje se prostire tamnocrvena površina u obliku slova Y koje omeđuje bijela podloga papira s signaturom autora.

8. Dževad Hozo, Rubinski, 1964., grafika u boji, duboki tisak, 75 x 52,5 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: dolje u sredini, epreuve d artiste-eau forte, 1964, HOZO.

U središnjem dijelu grafike, na bijeloj pozadini, postavljen je nišan kao likovni znak. Nišan je izveden tamnocrvenom bojom sa valovitim crvenim prugama u gornjem dijelu nišana. U središnjem dijelu trupa od sredine prema dolje, nalazi se elipsasti oblik zlatne boje.

9. Dževad Hozo, Srebrena gora, 1965., grafika u boji, duboki tisak, 64,5 x 50 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: donji desni kut, dolje u sredini, donji lijevi kut, EA, 1965, HOZO DŽ.

Na crvenoj pozadini grafike nalaze se četiri manja kruga u obliku oblaka. U središnjem dijelu postavljena je zaobljena forma u obliku visokog brda srebrene boje i jake strukture na kojoj se, zdesna nalijevo, smjenjuju dvije dugačke tamne vertikale, koje zajedno sa kraćim okomitim linijama simbol nišana pretvaraju u grafički znak.

10. Dževad Hozo, Srebrena gora, 1965., grafika, duboki tisak, 64 x 50,5 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: dolje u sredini (Etat II), HOZO.

Pozadina je crno-bijela sa četiri kruga koja „prosijavaju“ iz gornjeg lijevog kuta, iznad luka. Motiv grafike, isti je kao i u Srebrenoj gori I, s iznimkom boje gdje pored dvije tamne vertikale koje se nalaze na površini brda, ovdje imamo sa lijeve strane u elipsastom krugu dvije bijele male vertikale koje su kontrast crnim.

11. Dževad Hozo, Zlatna gora, 1965., grafika u boji, duboki tisak, 65,5 x 50 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: donji desni kut, Etat II, 1965, DŽ. HOZO.

Ista grafička ploča i motiv kao i u Srebrenoj gori, osim boje koja je na ovoj grafici zlatna. Pozadina je tamna, s četiri oble forme; zlatna površina svojim lukom asocira na goru. Ovdje se vidi više bijelih, nepravilno raspoređenih vertikala sa jednom crvenom, nakošenom mrljom.

12. Dževad Hozo, Crni – bijeli, 1965., grafika u boji, duboki tisak, 62 x 50 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: dolje u sredini, EA 1965, DŽ. HOZO.

Dva nišana u tehnici duboki tisak. Na desnoj strani je bijeli nišan na crnoj pozadini, a na lijevoj crni nišan na bijeloj pozadini. Preko oba nišana je štampana zlatna boja. U gornjem dijelu turbana nišana, nalazi se nekoliko okomitih bijelih pruga, a ispod se nalazi zlatni krug u obliku cvijeta, razlijevajući zlatnu boju prema dolje.

13. Dževad Hozo, Crvena, 1971., grafika u boji, duboki tisak, 75,5 x 53 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: dolje u sredini, epreuve d artiste-eau forte, 1971, HOZO.

Na grafici je prikazan nišan sa raširenim crvenim oklopom. Gornja površina nišana oslikana je cinober crvenom, a donja bojom trule višnje. Pozadina je bijela. Nišan je uokviren tankim okvirom zlatne boje, a trup žuto-narančastim opasačem u sredini.

14. Dževad Hozo, Modrim obilježen, 1970., grafika u boji, duboki tisak, 69,5 x 49,5 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: dolje u sredini, EA 1970, HOZO.

Grafika je svedena u jedan likovni znak u obliku crnog polukruga koji asocira na šljem. U središnjem dijelu se nalazi svijetlosivi V izrez sa modroplavim rubom koji asocira na prsluk, a koji razdvaja zlatni pojas oko struka, i u donjem dijelu račvasti dio modre boje.

15. Dževad Hozo, Bez naziva, 1971., grafika u boji, duboki tisak, 65 x 50 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: donji desni kut, orig. HOZO.

Na ružičastoj pozadini, u središnjem dijelu grafike, smješten je likovni znak plavo-crvene boje u obliku širokog torza sa tri plave paralelne, blago valovite vrpce u predjelu pasa. U sredini pasa nalazi se romboidni oblik u obliku velike toke opasača srebrne patine na kojoj se nalazi manji romboidni oblik zlatne boje.

16. Dževad Hozo, Zlatna rozeta, 1965., grafika u boji, duboki tisak, 67 x 51 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: donji desni kut, EA 1965, HOZO.

Na grafici su prikazana dva trupa nišana od kojih prvi ima zlatnu rozetu. Iza zlatne rozete oslikane su linije u formi riblje kosti. Drugi dio nišana je sa sličnim elementima s tim da je na ovom dijelu rozeta i riblja kost izvedena crveno-crnom bojom, a nalazi se u gornjem dijelu. Prva se nalazi na crnoj, a druga na bijeloj podlozi papira.

17. Dževad Hozo, Tri, 1967., grafika u boji, duboki tisak, 74 x 52 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: dolje u sredini, EA 1967, HOZO.

U središnjem dijelu grafike poredana su tri stilizirana nišana, jedan uz drugi. Preko nišana u donjem dijelu prostire se pravokutni oblik crvene boje na kojoj se nalazi bijeli kvadrat s tamnim žigom u sredini tog kvadrata. Podloga papira je bijela.

18. Dževad Hozo, Zeleni kamen, 1965., grafika u boji, duboki tisak, 67 x 51 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: donji desni kut, DŽ. HOZO, EA 1965.

Na bijeloj površini papira, u središnjem dijelu je oslikan nišan sveden na likovni znak u obliku pečurke. Luk koji predstavlja kapu nišana maslinaste je boje s paralelnim prugama između kojih se nazire tamnosmeđa patina. U donjem dijelu nišana sa lijeve strane nalazi se mali otvor u obliku kruga kroz koji prodire svjetlost.

19. Dževad Hozo, Ženski simbol, 1963., grafika u boji, duboki tisak, 62 x 50 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: dolje u sredini, HOZO.

Na vodoravnoj površini papira poredana su tri geometrijska oblika i jedan oblik u rašlji. Prvi s lijeve strane je taman i predstavlja uski pravokutnik sa jednim malim kvadratićem svijetlosmeđe boje u donjem dijelu. Sa desne strane je svijetli kvadrat sa elementima toke i cvijeta, a u sredini prošarana crno-bijela rašljasta forma iznad koje se nalazi prošarani crni pravokutnik.

20. Dževad Hozo, Ženski nišan, 1963., grafika u boji, duboki tisak, 54,5 x 46,5 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: dolje u sredini, EA 1963, DŽ. HOZO.

Na okomitoj bijeloj površini nalazi se tamni crni okomiti pravokutnik, na kojoj je postavljen oblik ženskog nišana smeđe – maslinaste boje na kome su ugravirani bijelom bojom elementi – u gornjem dijelu je ugraviran crtež u obliku ibrika i rozete u donjem dijelu nišana, a po sredini su valovite svijetle pruge kao da razdvajaju gornju površinu od donje.

21. Dževad Hozo, Zlatnega srca, 1968., grafika u boji, duboki tisak, 59,5 x 50 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: dolje u sredini, EA, 1968, HOZO DŽ.

U središnjem dijelu na okomitoj površini papira nalazi se grafički likovni znak nišana, stiliziran u dva luka svijetle smeđe-crvene boje sastavljenog jedan uz drugi iznad kojih se uzdiže crni osjenčani luk s gornje strane. U donjem dijelu se nalazi motiv u obliku toke, tj. srca okrenutog naopačke izvedenog srebrenom bojom.

22. Dževad Hozo, Zlatno jedro, 1965., grafika u boji, duboki tisak, 61 x 52,5 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: donji desni kut, EA 1965, HOZO.

U središnjem dijelu kompozicije nalazi se veliki grafički znak u obliku kruga smeđe-sive boje sa zlatnim krugom u sredini i rasplamsanom u gornjem dijelu. Sa lijeve i desne strane zlatnog jedra nalaze se dvije nepravilne zelene površine.

23. Dževad Hozo, Crveni turban, 1964., grafika u boji, duboki tisak, 65,5 x 50 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: donji lijevi kut, dolje u sredini, donji desni kut, eau forte, 1964, DŽ. HOZO.

Na grafici je predstavljen crveni turban, preobličen u crveni grafički znak u obliku zvona, postavljenog dijagonalno na okomitoj površini papira sa tamnom pozadinom ispod koje izbijaju elementi zlatne boje ornamenta u obliku hijeroglifa, a u donjem prednjem dijelu kuta površina u obliku polumjeseca zlatne boje, postavljena kao lađa.

24. Dževad Hozo, Par, 1967., grafika u boji, duboki tisak, 73 x 52 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: dolje u sredini, EA 1967, HOZO.

Grafika predstavlja dva stilizirana nišana postavljena na vodoravnoj površini, jedan crne boje, a drugi bijele. Nišani su povezani zlatnom, kosom trakom koja se prostire preko donjeg dijela trupa bijelog nišana, dotičući desnim krajem trake crni nišan, praveći sjenu na bijelom nišanu ispod zlatne trake.

25. Dževad Hozo, Simbolična pokrajina, 1964., grafika u boji, duboki tisak, 65 x 50 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: donji lijevi kut, EA, eau forte, 1964, DŽ. HOZO. Ova grafika rađena je kao diptih, čije polovice, iako odvojene tankim bijelim prostorom ostvaruju međudjelovanje. Veća površina je smeđe-oker boje na lijevoj strani sa nepravilnim elementom, a desna strana je stilizacija okomitog muškog nišana tamnosmeđe boje bez bojanog ornamenta.

26. Dževad Hozo, Simbolična pokrajina, 1964., grafika u boji, duboki tisak (original bakropis), 75 x 53 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: donji lijevi kut, orig. Bakropis, HOZO.

27. Dževad Hozo, Zlatni monumenti, 1965., grafika u boji, duboki tisak, 73,5 x 51 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: donji lijevi kut, EA 1965, HOZO.

Stilizacija dva nišana na lijevoj strani je tamni nišan na bijeloj podlozi, a na desnoj strani je prikazan bijeli nišan sa zlatnim turbanom na tamnoj podlozi.

28. Dževad Hozo, Odlikovanje, 1968., grafika u boji, duboki tisak, 70,5 x 50,5 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: dolje u sredini, EA 1968, DŽ. HOZO.

Grafika predstavlja likovni znak, formu sastavljenu od ovalno crvenog oblika, omeđenog crnom debelom linijom ispred kojeg su postavljeni patinirani geometrijski pravokutni svijetli i tamni elementi.

29. Dževad Hozo, S trojnim znamenjem, 1969., grafika u boji, duboki tisak, 75 x 53 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: dolje u sredini, EA 1969, HOZO.

Na bijeloj podlozi postavljen je mali nišan sa dominantnim crnim turbanom i kratkim trupom koji su povezani crveno-crnom pravokutnom geometrijskom formom. Na tijelu je postavljeno žuto i bijelo trojno znamenje sa motivima stiliziranih cvjetova.

30. Dževad Hozo, Zlato zaponko, 1968., grafika u boji, duboki tisak, 74 x 52 cm. Bihać: JU Muzej Unsko-sanskog kantona; natpis na slici: dolje u sredini, epreuve d artiste, eau forte, 1968, HOZO.

Grafika predstavlja likovni znak – monument postavljen u središnjem dijelu bijele okomite pozadine. Oštrih pravilnih i nepravilnih geometrijskih linija svijetlih i tamnih površina i zlatne boje. Uspravni i svijetlosivi element nalazi se u sredini papira s kojom se sa lijeve i desne strane sastavljaju uspravno zlatne površine.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Zbirka umjetničkih djela Dževada Hoze do sada nije uživala status zaštite.

 

4. Sadašnje stanje dobra

Uvidom u zbirku umjetničkih djela Dževada Hoze utvrđeno je sljedeće:

-          grafike su u dobrom stanju,

-          grafike su pohranjene u improvizirani depo,

-          kako bi se očuvalo zatečeno stanje potrebno je izvršiti čišćenje slika i smještanje u prostoriju s optimalnim uvjetima čuvanja.

 

III – ZAKLJUČAK

U skladu sa navedenim, a koristeći Kriterije za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, („Službeni glasnik BiH“ br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka se zasniva na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje

B.         Povijesna vrijednost

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

C. I.      Kvalitet obrade,

C. IV.    Kompozicija,

C. V.     Vrijednost detalja.

D.         Čitljivost

D. II.     Svjedočanstvo o povijesnim promjenama,

D. III.     Djelo značajnog umjetnika ili graditelja,

D. IV.    Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru.

E.         Simbolička vrijednost

E. V.     Značaj za identitet skupine ljudi.

G.         Izvornost

G. I.      Oblik i dizajn,

G. VI.    Duh i osjećaji.

H.         Jedinstvenost i reprezentativnost

H. II.     Djelo vrhunskog umjetnika ili graditelja.

 

Sastavni dio ove odluke je:

-          Dokumentacija JU Muzeja Unsko-sanskog kantona

-          Fotodokumentacija

 

Korištena literatura

Tijekom vođenja postupka proglašenja Zbirke umjetničkih djela Dževada Hoze iz JU Muzeja Unsko-sanskog kantona u Bihaću korištena je sljedeća literatura:

           

1974.    AA. VV. Umjetnost Bosne i Hercegovine 1945. – 1974. Sarajevo: Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, 1974.

 

1982.    Protić B., Miodrag., Karamehmedović, Muhamed. Dževad Hozo (monografija). Sarajevo: Svjetlost Sarajevo, 1982.

 

2006.    Katalog izložbe: Hozo: Grafički listovi iz umjetničke zbirke Muzeja Unsko-sanskog kantona u Bihaću. Bihać: Muzej Unsko-sanskog kantona, 2006.

             

http://www.bhdani.com/arhiva/239/opservatorij.shtml (13. 11. 2009.)


 

(1) AA. VV. Umjetnost Bosne i Hercegovine 1945. – 1974. Sarajevo: Umjetnička galeriija Bosne i Hercegovine, 1974.

(2) AA. VV., nav. dj. 1974.

(3) AA. VV., nav. dj., 1974.

(4) AA. VV., nav. dj., 1974.

(5) AA. VV., Dževad Hozo, opus data. Sarajevo: Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, 2002., 54.

(6) AA. VV., nav. dj., 2002., 54.

(7) AA. VV., nav. dj., 2002., 56.



Dževad HozoDževad Hozo, <i>Žena kentaur</i> (1960.)Dževad Hozo, <i>Par</i> (1967.)Dževad Hozo, <i> Sedam bijelih nišan</i> (1969.)
Dževad Hozo, <i>Ognjena moreska</i> (1965.)Dževad Hozo, <i>Zeleni kamen</i> (1965.)Dževad Hozo, <i>Ženski nišan</i> (1963.) 


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: