Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 94/09.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 8. do 11. rujna 2009. godine je donijelo

O D L U K U

I.

Povijesna građevina – Muzička akademija (Zavod svetog Augustina) u Sarajevu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik nalazi se na prostoru označenom kao k.č. 2125 (novi premjer), što odgovara k.č. 22, 23, 13, dio k.č. 12, 12/E1 i 12/E2, k.o. Sarajevo XLIII (stari premjer), zk. uložak broj 16, 30, 24, 32, 33 i 34, općina Stari Grad Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (»Službene novine Federacije BiH« br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

II.

            Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju, restauraciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

U svrhu trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na prostor definiran u točki I. stav 2. ove odluke:

-         dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na sanaciji i prezentaciji spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnoga za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-         potrebno je sačuvati originalne dijelove objekta, a one koji nedostaju potrebno je rekonstruirati u izvornom obliku, iste veličine, od istog ili istovrsnog materijala, primjenom istih tehnoloških pristupa u najvećoj mogućoj mjeri, na temelju dokumentacije o izvornom obliku;

-         dopuštena je adaptacija prostora u svrhu prilagodbe prostora suvremenim potrebama (instalacije grijanja i drugi radovi vezani za enterijer), pod uvjetom da se sačuvaju stilske karakteristike objekta, uz odobrenje nadležnoga ministarstva i stručni nadzor nadležne službe zaštite;

-         objekt se može koristiti u obrazovne i kulturne svrhe, odnosno na način koji neće ugroziti integritet objekta i njegovo značenje u strukturi grada.

Utvrđuju se sljedeće mjere zaštite za očuvanje zidnog slikarstva:

-         dopušteni su konzervatorsko-resturatorski radovi u svrhu sanacije nastalih oštećenja zidnih slika u prostoriji u kojoj se trenutno nalazi 'štimcimer' - prostoriji na zadnjem katu oktogonalne kule;

-         ukloniti slojeve boje nanesene preko zidnih slika u holu objekta, izvršiti istraživanje izvornih zidnih slika i njihovu restauraciju;

-         radovi za očuvanje zidnog slikarstva mogu se vršiti samo uz odobrenje nadležnog ministarstva i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite.

IV.

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su oprečni odredbama ove odluke.

V.

Svatko a posebice nadležna tijela Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI.

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom tijelu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, u svrhu provedbe mjera utvrđenih u toč. II. – V. ove odluke i nadležnom općinskom sudu u svrhu upisa u zemljišne knjige.

VII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web-stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII.

Sukladno članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

IX.

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH« broj 33/02, »Službeni glasnik Republike Srpske« broj 79/02, »Službene novine Federacije BiH« broj 59/02 i »Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH« broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 517.

X.

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objave u »Službenom glasniku BiH«.

Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

Broj:02-2-40/09-58                                                        

9. rujna 2009. godine

Sarajevo

Predsjedateljica Povjerenstva

Amra Hadžimuhamedović

O b r a z l o ž e nj e

I – UVOD

Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH« broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira na to da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika donijelo je odluku o stavljanju zgrade Muzičke akademije na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod nazivom „Isusovačka teološka škola i seminar u Sarajevu”, redni broj 517.

Povjerenstvo je pokrenulo postupak za donošenje odluke o proglašenju predmetnog dobra nacionalnim spomenikom, u skladu sa člankom V. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i odredbama Poslovnika o radu Povjerenstva.

Izjava o značaju dobra

Muzička akademija (Zavod svetog Augustina) u Sarajevu značajna je zbog svoje povijesne, umjetničke i ambijentalne vrijednosti. Sagrađena je 1893. godine po projektima Josipa Vancaša u historicističkom neogotičkom duhu (dogradio ga je isti arhitekt između 1893. i 1905.). Ona ilustrira mnoge aspekte dinamike po kojoj se Sarajevo toga vremena isticalo. Austrougarske vlasti poticale su razvoj kulturnih i obrazovnih institucija, poput ove, u svrhu promicanja građanskog društva i stvaranja visoko obrazovane radne snage koja će odgovoriti potrebama moderne države i općine. Objekat je sagrađen u vrijeme kada su gradnja i s njom povezani zanati u Sarajevu bili u punom zamahu, te uz dodatni poticaj usvajanja novih građevinskih propisa koji su imali veliku ulogu u stvaranju modernog europskog grada. Objekat ima znatne unutrašnje arhitektonske razlike, uključujući kvalitetna unutrašnja svojstva i zidne dekoracije, te dobro koristi svoje istaknuto mjesto na uglu ulice Josipa Stadlera broj 1 sa ulicom Pehlivanuša, 150 metara sjeverno od sarajevske Katedrale.

II – PRETHODNI POSTUPAK

Tijekom vođenja postupka izvršen je uvid u:

-         podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima tijekom rata, podatke o intervencijama i radovima na dobru itd.,

-         uvid u sadašnje stanje objekta,

-         kopiju katastarskog plana,

-         povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru koja je data u popisu korištenja dokumentacije u okviru ove odluke.

Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Povijesna građevina – Muzička akademija (Zavod svetog Augustina) u Sarajevu nalazi se u središnjem dijelu Sarajeva u ulici Josipa Stadlera broj 1, na uglu sa ulicom Pehlivanuša, 150 metara sjeverno od sarajevske Katedrale. U neposrednoj blizini, istočno nalazi se Crkva svetog Ćirila i Metoda sa Bogoslovijom.

Nacionalni spomenik nalazi se na zemljištu označenom kao k.č. 2125 (novi premjer), što odgovara k.č. 22, 23, 13 i dio 12; 12/E1, 12/E2, k.o. Sarajevo XLIII (stari premjer); zk. uložak br. 16, 30, 24 i 32; 33 i 34, općina Stari Grad, Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Povijesni podaci

Dolaskom Austro-Ugarske u BiH 1878. godine, nova vlast je zatekla izvjestan broj škola koje su nosile konfesionalna ili nacionalna obilježja. Austrougarska uprava je odlučila da kao prvo uredi nastavu u osnovnim školama. Tada su osnovane državne narodne osnovne škole koje su pohađala djeca različitih konfesija. Nakon toga, osnivaju se državne srednje škole, ali i više djevojačke škole. Za većinu škola građeni su namjenski objekti prema tadašnjim evropskim standardima sa kabinetima prirodnih nauka i školskim bibliotekama, a profesori su dolazili iz svih krajeva monarhije. Osnovni cilj prosvjetne politike je bio da stvori sloj obrazovanih ljudi koji će se uklopiti u sistem nove uprave. Stvaranjem sloja intelektualaca ubrzan je razvoj građanskog društva u BiH na prelazu iz XIX u XX vijek, a modernizacija školstva je imala dugoročan uticaj na politički, ekonomski, socijalni i kulturni razvoj(1).

            Izgradnju historijske građevine – Zavoda svetog Augustina u Sarajevu treba posmatrati u širem kontekstu obnavljanja „drevne Crkve vrhbosanske“(2). U cilju obnavljanja nove dijeceze, Sv. Otac Leon XIII izabrao je nadbiskupa i metropolita dr. Josipa Stadlera(3), koji dobija zadatak da podigne katedralu, kaptol i bogoslovno sjemenište. Međutim, mnogo teža zadaća bila je organizacija školstva, karitasa, te unutarnjeg uređenja u mitropoliji. Oformljenje školstva - ponajprije za odgoj klera - bila je jedna od prvih zadaća novoga nadbiskupa. Nadbiskup najprije odlučuje otvoriti dječačko sjemenište i klasičnu gimnaziju(4). Osim osnivanja ustanova za odgoj klera, Stadler je davao podršku razvoju školstva uopće. Tako je 1882. godine u Sarajevo doveo redovničku družbu Kćeri Božje Ljubavi. Sestre su odmah otvorile osnovnu školu za djevojčice različitih vjera. Nakon toga, tokom maja 1893. godine počinju gradnju Zavoda sv. Augustina u kojem su djecu poučavale muzičkoj kulturi i držale školu za djecu u čijim porodicama se govorio njemački jezik. Gradnja Zavoda sv. Augustina završena je novembra iste godine, i vezana je za razdoblje punog razmaha graditeljske i obrtničke djelatnosti u Sarajevu koje je dodatno pospješeno usvajanjem novih građevinskih propisa, odnosno Građevinskim redom iz 1883. godine(5). Regulacionim planom novog građevinskog reda bilo je regulirano građenje svih novih objekata u centralnom ravničarskom dijelu grada, a uvodi se mogućnost zakonskog uticaja na dimenzije i spoljni izgled objekata.

„Njemačka djevojačka škola”(6) koja djeluje u sklopu Zavoda sv. Augustina ostala je aktivna od osnivanja 1893. godine, do 1919. godine(7). U periodu između 1893. i 1905. godine, broj polaznika škole se povećavao, pa je 1905. godine škola dograđena po projektu Josipa Vancaša(8). Od 1919. godine do 1945. godine sestre iz redovničke družbe Kćeri Božje Ljubavi nastavljaju sa aktivnostima u sklopu Zavoda sv. Augustina, ali je njihova aktivnost grubo prekinuta odmah po završetku II. svjetskog rata kada su časne sestre izmještene iz zgrade, a u objektu su počeli sa radom osnovna i srednja Muzička škola(9). Deset godina kasnije, 20. maja 1955. godine, osnovana je Muzička akademija kao četvrta ustanova te vrste na području nekadašnje Jugoslavije(10). Od tada, pa do danas u Zavodu sv. Augustina paralelno djeluju Osnovna muzička škola, Srednja muzička škola i Muzička akademija.

Za potrebe Muzičke akademije, šezdesetih godina XX. stoljeća izvršena je adaptacija tavana u prostor namijenjen za nastavu i smještaj Instituta za muzikologiju.

            Rad Muzičke akademije u Sarajevu nije prestao ni tijekom zadnjeg rata u BiH (period 1992.–1995.). U tom periodu objekat je pogođen više puta, ali nisu zabilježena teža oštećenja koja bi ugrozila konstrukciju objekta. Danas Muzička akademija predstavlja javnu visokoškolsku ustanovu, članicu Univerziteta u Sarajevu, a na Akademiji studira 220 studenata i djeluje oko 60 nastavnika i suradnika u nastavnom procesu na osam odsjeka i Institutu za muzikologiju(11).

2. Opis dobra

Povijesnu građevinu – Zavod sv. Augustina u Sarajevu projektirao je arhitekta Josip Vancaš u historicističkom duhu, odnosno neogotičkom stilu(12), u bliskom vremenskom periodu kada projektuje i druge objekte za potrebe novouspostavljene nadbiskupije, što se prije svega odnosi na Crkvu svetog Ćirila i Metoda sa Bogoslovijom iz 1883-86. godine i Katedrale(13) iz 1889. godine(14). Objekat je približno pravokutne tlocrtne osnove dimenzija 51,00 m x 16,10 m i postavljen je u pravcu jugozapad–sjeveroistok, duž ulice Josipa Stadlera. Na sjevernoj strani se nalazi neuređena zelena površina nepravilne tlocrtne osnove površine od 750 m². Spratnost objekta iznosi S+P+3(15), a visina objekta do krovnog sljemena iznosi 20,50 m. Na krajnjoj jugozapadnoj strani objekta pozicionirana je osmokutna kula, upisana u kružnicu promjera 7,00 m, pokrivena šatorastim krovom. Glavni ulaz(16) u objekat se nalazi na jugozapadnoj strani objekta, i predstavlja dvokrilni lučno završeni drveni portal dimenzija 155 cm x 300 cm.

U funkcionalnom smislu, objekat predstavlja obrazovnu instituciju, gdje je na etaži prizemlja smještena Osnovna muzička škola, na prvoj etaži Srednja muzička škola, a na trećoj etaži i potkrovlju Muzička akademija.

Struktura svih etaža je gotovo ista: Po čitavoj dužini objekta, u smjeru jugozapad–sjeveroistok, proteže se središnji hodnik širine 2,20 m, a sa bočnih strana se nalaze učionice i druge prostorije poput ureda, koncertnih sala i sporednih prostorija. Etaže su međusobno povezane dvokrakim stepeništem na sjevernoj strani objekta. Izuzetak predstavlja podrum koji je u potpunosti adaptiran u studentsku menzu, i koji ima zaseban ulaz i stepenice na sjeverozapadnoj strani.

Prva prostorija u prizemlju objekta je vjetrobran osmokutne tlocrtne osnove(17), čiji prečnik upisane kružnice iznosi 5,50 m. Vjetrobran je pokriven rebrastim svodom sastavljenim od 8 segmenata, čija visina tjemena iznosi 5,20 m. Na sjeveroistočnoj strani vjetrobrana pozicionirano je 7 kamenih stepenika(18), koji vode do predulaza poligonalne tlocrtne osnove Osnovne muzička škole „Mladen Pozajić“(19). Na istočnoj strani se nalazi ostakljena pregrada(20) koja odvaja predulaz od centralnog hodnika Osnovne muzičke škole. Na sjevernoj strani predulaza se nalazi dvokrako stepenište kojima su povezani prizemlje i dva sprata iznad(21). Dužina gazišta kamenog stepeništa iznosi 150 cm, a između se nalazi međuprostor od 30 cm.

U središnjem dijelu prizemlja, u sklopu Osnovne muzičke škole, se nalazi podužni hodnik dimenzija 37,00 m x 2,20 m, a sa južne i sjeverne strane se nižu prostorije učionica i drugih prostorija. Sa sjeverne strane se nalazi niz prostorija ukupne širine od 5,80 m, a sa južne niz prostorija širine od 6,20 m. Na sjevernoj strani nižu se prostorije različitih veličina koje su sa hodnikom povezane jednokrilnim vratima. Prva prostorija u nizu, gledajući sa zapada, je soba za domara, zatim se nadovezuju učionice, sanitarni čvor i biblioteka. Sa južne strane, prvu grupu prostorija predstavljaju uredi uprave, na koje se nadovezuju učionice.

Osnovni raspored prve i druge etaže, je sličan prizemlju. U razini prve etaže, na stubište se nadovezuje portirnica i kabinet za muzičko-teoretske predmete. Raspored prostorija na ostatku etaže je isti kao i raspored prostorija i u prizemlju. Razina druge etaže je odvojena od dvokrakog stepeništa ostakljenom pregradom paralelnom sa središnjim hodnikom. Na taj način je površina druge etaže povećana u odnosu na donje etaže za predulazni prostor na jugozapadu. Osnovna razlika između prve i druge etaže se sastoji u tome što se na drugoj etaži, pored nastavnih kabineta, nalazi koncertna sala(22) na južnoj strani. Tlocrtne dimenzije sale iznose 25,00 m x 6,20 m, a sala je povezana sa središnjim hodnikom pomoću dva para dvokrilnih vrata dimenzija 130 cm x 220 cm. Sala se sastoji od izdignute bine na zapadnoj strani dužine od 7,50 m i dijela namijenjenog za prijem publike dužine od 17,50 m(23). Na koncertnu salu se sa istočne strane nadovezuje nastavnička soba, iste širine kao i sala i dužine od 3,80 m. Ta soba je povezana sa koncertnom salom sa dva para dvokrilnih vrata(24) dimenzija 160 cm x 220 cm. Južno se nalazi tehnička prostorija povezana sa binom velikim lučnim otvorom dimenzija 4,50 m x 3,20 m. Tehnička prostorija je odvojena dvokrilnim vratima od osmokutne prostorije istih dimenzija kao i vjetrobran u prizemlju. Ta prostorija je namijenjena štimanju glazbala(25). Na krajnjoj istočnoj strani nalazi se grupa prostorija dužine od 8,00 m gdje je smještena studentska služba.

U sjevernom nizu prostorija drugog kata, gledajući sa zapada prema istoku, nalazi se portirnica, originalno dvokrako stubište, kabineti za solo pjevanje i teoretsku nastavu, dvokrako stubište ukupne širine 1,90 m(26), kojim je druga etaža povezana sa potkrovljem, sanitarne prostorije, dva kabineta za klavir i kompoziciju i biblioteka. Na istočnom kraju hodnika se nalazi prostor dekanata spojen sa studentskom i pravnom službom na južnoj strani.

Prostorna dispozicija treće etaže je slična dispoziciji drugog kata, s razlikom što se na istočnoj strani nalazi mala sala dimenzija 11,00 m x 5,80 m, namijenjena vježbama studenata, a iznad velike koncertne sale na drugom katu nalaze se kabineti. U južnom nizu, nalaze se: Kabinet za muzičku kompoziciju, duvačke instrumente i Institut za muzikologiju(27). Raspored prostorija sjevernog niza treće etaže je gotovo isti kao i raspored prostorija sjevernog niza etaže ispod, i tu su smješteni kabineti za harmoniku i klavir, etnomuzikologiju, teoretske predmete i sekretarijat. Sjeveroistočni dio treće etaže je pokriven dvovodnim krovom, čije se sljeme nalazi u osovini središnjeg hola, a osvijetljen je dvokrilnim prozorima dimenzija 100 cm x 160 cm sa sjeverne, južne i istočne strane. Jugozapadni dio treće etaže je zadržao karakteristike potkrovlja, a većim dijelom je osvijetljen krovnim prozorima.

U pogledu stilskih karakteristika, zgrada je izvedena je u neogotičkim formama, što se najbolje očituje na njenom južnom pročelju(28). Zidna ploha prizemlja i prvog kata je omalterisana i plastično obrađena plitkom pravokutnom podjelom, a razdijeljena je spratnim vijencima, od kojih je posebno plastično naglašen vijenac nad prvim spratom. Prozori u prizemlju i na drugom spratu završeni su u formi prelomljenog luka, dok su na prvom spratu jednostavni pravokutnici(29). U nivou prizemlja i dva kata iznad nalaze se nizovi sačinjeni od po 17 dvokrilnih prozora sa nadsvjetlom dimenzija 130 cm x 210 cm. U osovinama istih prozora ispod, pozicionirani su podrumski prozori(30). U istim osovinama iznad, na sjeveroistočnoj strani nalazi se 8 prozorskih otvora u razini trećeg kata dimenzija 100 cm x 160 cm. Ostatak trećeg kata osvijetljen je krovnim prozorima, s tim da se u osovinama prvog i devetog prozora u nizu, posmatrajući sa jugozapada, nalaze blago izbačeni rizalit širine 420 cm koji završava trokutastim zabatom sa triforom(31). 

Gotička vertikalnost i tvrđavska masivnost naglašena je oblikovanjem ugla kao poligonalne kule na jugozapadnoj strani, sa krovnim tornjićem(32). U prizemnom dijelu kule, na jugozapadnom uglu se nalazi ulazni portal dimenzija 155 cm x 300 cm s rozetom promjera 120 cm i trokutastim zabatom, nad kojim se nekada nalazio kip sv. Avgustina(33). Ostatak fasadne plohe kule predstavlja nastavak južnog pročelja, u smislu obrade plitkom kvadarskom plastikom, oblika prozorskih otvora i dijeljenja etaža spratnim vijencima.

Sjeverna fasada predstavlja sporednu fasadu usmjerenu ka unutrašnjem dvorištu na kojoj se nalaze nizovi sastavljeni od po 15 prozorskih otvora po etaži, dimenzija 100 cm x 160 cm, a na krajnjoj zapadnoj strani se nalaze stubišni prozori dimenzija 145 cm x 260 cm. Istočna fasada predstavlja zabatni zid, u čijem se centralnom dijelu u razini prizemlja, prvog, drugog i trećeg kata nalaze prozorski otvori različitih dimenzija i oblika namijenjeni osvjetljenju centralnih hodnika različitih etaža objekta.

Što se tiče konstrukcije i materijala, Zavod sv. Augustina je rađen u skladu sa propisima Građevinskog reda iz 1883. godine, kojim su postavljeni novi standardi u pogledu primjene građevinskih materijala. Sistem nosivih zidova objekta predstavljaju dva podužna masivna zida od opeke postavljena u smjeru jugozapad–sjeveroistok, kojima je središnji hodnik objekta odvojen od nastavnih kabineta. Paralelno s njima izgrađeni su vanjski zidovi od istog materijala prema jugu i sjeveru. Debljina nosivih zidova u prizemlju iznosi 70 cm, na katovima 50 cm, a u podrumu 85 cm. U objektu se pojavljuju i pregradni zidovi debljine 25 cm, 15 cm i 12 cm. Temelji i temeljni zidovi su spravljeni od lomljenog kamena u suhozidu, krovna konstrukcija je izvedena od drveta, a pokrov je od pocinčanog lima. Konstrukcija stropa podruma je rađena u lučno postavljenoj opeci oslonjenoj na čelične traverse, a konstrukcija stropa etaža iznad je drvena.

Originalno stepenište je kameno, a unutrašnja ograda od kovanog željeza, sa drvenim rukohvatima. Stepenište prema trećoj etaži iz šezdesetih godina XX. stoljeća je standardne suvremene izrade. Fasade su izvedene u bojenom malteru, a vanjska i unutrašnja stolarija su drvene. Svijetla visina prizemlja i prvog kata iznosi po 4,00 m, drugog i trećeg kata 3,30 m. Debljina međuspratne konstrukcije u objektu iznosi 30 cm.

Opis zidnog slikarstva

Slikarije na stropu 'štimcimera' (prostoriji na zadnjem katu oktogonalne kule) u zgradi Zavoda sv. Augustina nikada nisu bile proučavane, a svi podaci o njima izgubljeni su nakon nacionalizacije objekta 1954. godine. Osim sačuvanih slikarija zidno slikarstvo u holu – prizemlju objekta prekriveno je slojevima moleraja. U periodu od 2006. do 2009. godine, na temelju analize fotografija, moguće je ustvrditi da je usljed prokišnjavanja krova došlo do znatnih oštećenja očuvanog stropnog slikarstva.

Pretpostavljeni period nastanka slikarija je od 1893. godine do 1900. godine. Ovo je također period u kom je oslikana obližnja crkva Sv. apostola Ćirila i Metodija (posvećena 1896. slikarski radovi završeni 1900.). Grupa autora koja je radila na oslikavanju ove crkve su Ivana Kobilica, Oton Iveković i Josip Krikler, koji se pojavljuju kao slikari biblijskih prizora, dok su Karl Richter i Anastas Bocarić slikari zaduženi za ornamentalno oslikavanje enterijera crkve. Usporedbom dekoracije ove crkve sa slikarijama u Zavodu sv. Augustina moguće je uočiti izvjesne podudarnosti u pogledu stila, tehnike i motiva ornamenta stoga se da naslutiti da je neki od navedenih slikara oslikao svod sv. Augustina(34).

U pogledu ikonologije rebrasti svod sv. Augustina, iako u kvalitetnijoj izvedbi, odgovara uobičajenom šablonu po kojem su ukrašavane kupole i stropovi u Franjevačkim samostanima s kraja XIX. stoljeća. Oslikavao ih je Marko Antonini početkom XX. (npr. Crkva sv. Arkanđela Mihovila u Varešu te franjevačke crkve u Hercegovini – Mostar, Humac kod Ljubuškog), a ikonološki predložak preuzet je iz najranijih kršćanskih hramova(35). Ukrašeni svod čini pet rebara i jedan luk koji nadsvođuje vrata, koja vode u koncertnu salu. Rebra su ukrašena floralnim prepletima. Najgušće su ukrašeni spojevi rebara, i to masivnim pojasevima floralnog ornamenta, koji su praćeni pojasom geometrijskog ornamenata. Dominantni element svoda je plavetnilo zasuto zlatnim zvjezdicama. Luk je ukrašen stiliziranim križevima, koji podsjećaju na gotičke rozete, prateći tako stilski iskaz cijelog objekta. Najzastupljenije boje su crvena, plava i zlatnožuta čiji je intenzitet, zbog slojeva čađi i prašine koji su se vremenom taložili, umanjen.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Povijesna građevina Muzička akademija (Zavod svetog Augustina) u Sarajevu, nalazi se na Privremenoj listi pod rednim brojem 517, pod imenom Isusovačka teološka škola i seminar u Sarajevu.

Objekat nije registriran ili upisan kao zaštićeni spomenik kulture na listama zaštićenih spomenika na bilo kojoj razini.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

U periodu između 1893. i 1905. godine, na povijesnoj građevini vršeni su isključivo radovi redovnog održavanja. Nakon toga, 1905. godine izvršena je dogradnja pod rukovodstvom Josipa Vancaša, ali nije sačuvana dokumentacija, ili bilo koji drugi podaci o tim radovima, pa se ne može sa sigurnošću utvrditi predmet tih radova. Izvjesno je da se radilo o projektu i radovima ograničenog obima(36). Do završetka II. svjetskog rata, Zavod sv. Augustina, je djelomično služio za potrebe Samostana časnih sestara Družbe kćeri Božje Ljubavi, ali 1945. godine je izvršeno izmještanje časnih sestara. U periodu 1945.-1950., izvršena je adaptacija enterijera, a u objektu počinju sa radom osnovna i srednja muzička škola. Nakon osnivanja Muzičke akademije 1955. godine, šezdesetih godina XX stoljeća izvršena je adaptacija potkrovlja u treću etažu za potrebe Muzičke akademije u Sarajevu. Ta adaptacija je podrazumijevala i parcijalnu nadogradnju objekta na sjeveroistočnoj strani. Do zadnjeg rata u BiH (1992.-95.) vršeni su uglavnom radovi redovnog održavanja objekta, osim što je početkom devedesetih godina XX stoljeća izvršeno probijanja otvora na sjevernoj strani objekta prema ulici Pehlivanuša. Taj otvor je predstavljao ulaz u podrumski prostor koji je adaptiran u ugostiteljski objekat(37). Nakon zadnjeg rata u BiH, objekat služi za potrebe studentske menze. U periodu poslije 1995. godine izvršeno je neophodno čišćenje i redovno održavanje objekta. Nakon toga, 2004. godine izvršena je opravka dotrajalog pokrova objekta(38), a prethodno su vršeni radovi redovnog održavanja i čišćenja objekta nakon rata.

Tri godine kasnije, 2007. godine, u sklopu radova redovnog održavanja objekta izvršena je hromatska obrada koncertne sale na drugom katu bez urađenog projekta restauracije.

5. Sadašnje stanje dobra

Povijesna građevina Muzička akademija (Zavod svetog Augustina) u Sarajevu se nalazi u dobrom konstruktivnom stanju, a radovi redovnog održavanja unutrašnjosti objekta se provode.

Nakon opravke krova iz 2004. godine spriječen je prodor vlage, ali su fasade izrazito neodržavane i oštećene, kao što je i zelena površina sjeverno od objekta.

6. Specifični rizici

Opasnost od obrušavanja oštećenih dijelova fasade.

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (»Službeni glasnik BiH« br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje (dobra nastala od prapovijesti do 1960. godine)

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

iii.         Proporcije

iv.         Kompozicija

v.          Vrijednost detalja

D.         Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)

iii.         Djelo značajnog umjetnika ili graditelja

F.         Ambijentalna vrijednost

i.          Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline

ii.          Značenje u strukturi i slici grada

iii.         Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja

G.         Izvornost

i.          Oblik i dizajn

ii.          Materijal i sadržaj

v.          Položaj i smještaj u prostoru

I.          Cjelovitost

i.          Fizička cjelovitost (kompaktnost)

ii.          Homogenost

iii.         Zaokruženost (kompletnost)

Sastavni dio ove odluke su:

o        kopija katastarskog plana,

o        zemljišno-knjižni izvadak,

o        foto-dokumentacija,

o        arhivska građa Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo,

o        arhivska građa Arhiva BiH,

o        Internet stranica Katoličkog školskog centra u Travniku, http://www.ksc-travnik.net/Utemeljitelji 25. juni 2009.

Korištena literatura

1973.    Bejtić, Alija, Ulice i trgovi Sarajeva, Muzej grada Sarajeva, Sarajevo

1988.    Spasojević, Borislav, Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu, „Svjetlost“, Sarajevo.

1997.    Kurto, Nedžad, Sarajevo 1462 – 1992, „Oko“, Sarajevo.

1998.    Kurto, Nedžad, Arhitektura Bosne i Hercegovine – Razvoj bosanskog stila, Sarajevo publishing, MCM, Sarajevo.

2006.    Zlatar, Behija i drugi autori, Sarajevo, ulice, trgovi, mostovi, parkovi, spomenici, Općina Stari Grad, Moare d.o.o. Sarajevo, Sarajevo.

2006.    Čavlović, Ivan, 50 godina Muzičke akademije u Sarajevu, Muzička akademija u Sarajevu, Sarajevo.

1989.    Božić, Jela, Arhitekt Josip pl. Vancaš: značaj i doprinos arhitekturi Sarajeva u periodu austrougarske uprave, Arhitektonski fakultet, Sarajevo.

1978.    Mladenović, Ljubica, Građansko slikarstvo u Bosni i Hercegovini u XIX veku, „Veselin Masleša“, Sarajevo.

(1) Školstvo u BiH u austrougarskom periodu (1878.-1918.), Arhiv BiH, ožujak 2009. godine

(2) Od 1252., kada su bosanski biskup i njegov kaptol odselili u Đakovo, Crkva u Bosni čekala je na povratak svog duhovnog pastira. Konačno, 5. srpnja 1881. Sv. Otac Leon XIII je objavio apostolsko pismo Ex hac augusta kojim obnavlja drevnu Crkvu vrhbosansku. http://www.ksc-travnik.net/Utemeljitelji, 25. srpanj 2009. godine.

(3) Dr. Josip Stadler rođen je 24. siječnja 1843. godine u Slavonskom Brodu kao dijete siromašnih roditelja. Nadbiskupsko sjemenište upisuje u Požegi 1855. godine. Tri godine kasnije, 1858. godine, odlazi u Zagreb te nastavlja svoje školovanje u Biskupskom liceju. Zatim se školuje u Rimu, gdje će kao gojenac kolegija Germanicum - Hungaricum 1865. postati doktor filozofije, a tri godine kasnije steći će isti naslov iz teologije. Iduće godine vraća se u Zagreb gdje radi kao vjeroučitelj u Biskupskom liceju. 1876. godine postaje redoviti profesor na zagrebačkoj bogosloviji. U toj službi zateklo ga je imenovanje vrhbosanskog nadbiskupa i metropolita. Biskupski red primio je 20. studenog 1881. godine u bazilici sv. Klementa u Rimu. 14. siječnja 1882. godine stigao je u Sarajevo, gdje ga je dočekao sarajevski župnik fra Andrija Buzuk - http://www.ksc-travnik.net/Utemeljitelji, 25. srpanj 2009.

(4) Za sjedište ove ustanove izabrao je Travnik, nekoć vezirski grad, kao centar središnje Bosne koji bi se uz ovakav zavod trebao razviti u jako središte Katoličke crkve, što je u dobroj mjeri i uspjelo. Odgoj i upravu u školi i sjemeništu Stadler odlučuje povjeriti isusovcima, koji su u ono vrijeme bili na glasu zbog svoje učenosti i vrsnog odgoja. 11. travnja 1892. u Sarajevu započinje gradnja Vrhbosanske katoličke bogoslovije. Dio zgrade namijenjen za školu i odgojni zavod izgrađen je za godinu dana, pa su se već 1. rujna 1893. g. studenti i profesori preselili iz Travnika u Sarajevo. Vodstvo Velikog sjemeništa Nadbiskup je također povjerio isusovcima. - http://www.ksc-travnik.net/Utemeljitelji 25. srpanj 2009.

(5) Ovom prvom uredbom je propisano da se novi građevinski zahvati mogu vršiti samo uz dozvolu nadležne uprave, kojoj je neophodno dostaviti projekte u odgovarajućem mjerilu. Isto tako, ovaj prvi građevinski red austrougarske vlasti zadire u urbanizam, te je propisan način proširenja i regulisanja ulica i stvaranja novih trgova i četvrti. Posebnim odjeljkom regulisana je konstrukcija i način izvođenja temelja, zidova, ploča, dimnjaka i drugo. - Spasojević, Borislav, Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu, „Svjetlost“, Sarajevo 1988., str. 13.

(6) Pored toga, u Zavodu je bio smješten Samostan i Učiteljska škola, prva škola takvog tipa u BiH - Dopis Družbe kćeri Božje Ljubavi iz Sarajeva od 27. 7. 2009. godine.

U objektu je bilo aktivno i dječije zabavište i osnovna škola – Božić, Jela, Arhitekt Josip pl. Vancaš: Značaj i doprinos arhitekturi Sarajeva u periodu austrougarske uprave, doktorska disertacija, Univerzitet u Sarajevu, Arhitektonski fakultet, Sarajevo 1989., str. 174. i 175.

(7) Međunarodna konferencija BiH u okviru Austrougarske monarhije 1878.-1918., ožujak 2009. Sarajevo

(8) Božić, Jela, Arhitekt Josip pl. Vancaš: Značaj i doprinos arhitekturi Sarajeva u periodu austrougarske uprave, doktorska disertacija, Univerzitet u Sarajevu, Arhitektonski fakultet, Sarajevo 1989., str. 174. i 175.

(9) Nikakvi dokumenti nisu doneseni od strane tadašnjih vlasti po kojima se oduzima ta imovina, niti je Družba dobila bilo kakvo rješenje o oduzimanju zgrade i imovine unutar zgrade. Komisija za nacionalizaciju Sreza Sarajevo je konačno 27. 2. 1961. godine donijela Rješenje broj 659/59 u kojem je utvrdila da je dana 28.12.1958. godine izvršena nacionalizacija, pored ostalih, i zgrade u ulici Svetozara Markovića broj 1 (današnja ulica Josipa Stadlera broj 1), a koja je vlasništvo Družbe kćeri Božje Ljubavi iz Sarajeva. - Dopis Družbe kćeri Božje Ljubavi iz Sarajeva od 27. 7. 2009. godine.

Također je poznato da osnovna i srednja muzička škola nisu počele sa radom odmah po izmještanju časnih sestara, već tek 1950. godine.

(10) Čavlović, Ivan, 50 godina Muzičke akademije u Sarajevu, Muzička akademija u Sarajevu, Sarajevo 2006. godine, str. 7.

(11) http://mas.unsa.ba/new/content/blogcategory/15/30/lang,bh/ - 25. srpanj 2009.

(12) Spasojević, Borislav, Ibidem,, 1988., str. 30.

(13) Odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika o proglašenju povijesne građevine – Katedrale (Katedrala-Crkva Srca Isusova) u Sarajevu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, na sjednici Povjerenstva održanoj od 25. do 31. siječnja 2005. godine

(14) Spasojević, Borislav, Ibidem,, 1988., str. 20.

(15) Treća etaža je rezultat djelomične nadogradnje potkrovne etaže.

(16) U objektu se nalaze još tri sporedna ulaza. Dva ulaza na sjevernoj strani povezuju prizemnu etažu sa dvorištem, a na sjeverozapadu, prema ulici Pehlivanuša pozicioniran je ulaz u studentsku menzu koja se nalazi u razini podruma. Ulazna vrata su ukomponirana u staklenu stijenku savremene izrade ukupnih dimenzija 180 cm x 240 cm, izrazito neprimjerene hromatske obrade i materijalizacije.

(17) Na istočnoj strani osmokutnog predulaza se nalazi lučno završena zidna niša dimenzija 75 cm x 210 cm i dubine od 50 cm. Pod je popločan sa dvije vrste ploča, od kojih su klinker ploče smeđe boje dimenzija 15 cm x 15 cm originalne, a kamene ploče dimenzija 30 cm x 30 cm postavljene tijekom druge polovine XX. stoljeća. Osvjetljenje prostorije omogućeno je preko dva kružna prozora prečnika 120 cm, s tim da se prvi prozor nalazi iznad ulaznog portala, a drugi na zapadnom vanjskom zidu predulaza.

(18) Širina stepenika 150 cm, a sa strana se nalazi masivna ograda širine 30 cm.

(19) Predulaz se sastoji od dvije razine međusobno povezane sa tri kamena stepenika širine od 220 cm. Ukupna dužina obje razine iznosi 700 cm, s tim da je drugi dimenzija 340 cm x 250 cm.

(20) Na pregradi se nalaze ulazna vrata dimenzija 1,00 m x 2,20 m.

(21) Treća, odnosno potkrovna etaža je povezana stepeništem koje se nalazi na sjevernoj strani objekta, ali je pomjereno prema istoku u odnosu na originalno stepenište.

(22) Koncertna sala, iako se nalazi na etaži koja pripada Muzičkoj akademiji, pripada Srednjoj muzičkoj školi.

(23) Sala je dekorirana u štuku. Na sjevernom zidu, kojim je odvojena od središnjeg hodnika, nalazi se pukotina u zidu izazvana granatiranjem objekta u periodu 1992.-95. Na taj način je moguće vidjeti materijal od kojeg je sačinjen zid - opeku, a sa obje strane zida postavljeno je jednostruko staklo, pa je koncertna sala vidljiva iz središnjeg hola.

(24) Po potrebi, dvokrilna vrata se otvaraju, te se nastavnička soba pretvara u ložu koncertne sale.

(25) Tu prostoriju na Muzičkoj akademiji u Sarajevu nazivaju „štimcimer“, a specifična je po zasvođenom stropu sastavljenom od 8 oslikanih polja.

(26) Radi se o dograđenom stubištu iz šezdesetih godina XX. stoljeća, izvedeno tokom djelomične nadogradnje i adaptacije potkrovlja u treću etažu.

(27) Te prostorije su izdignute u odnosu na visinsku kotu potkrovlja i povezane su sa središnjim holom drvenim stepenicama.

(28) Božić, Jela, Ibidem, 1989., str. 174. i 175.

(29) Božić, Jela, Ibidem, 1989., str. 174. i 175.

(30) Na krajnjoj sjeveroistočnoj strani nema zadnjih 8 podrumskih prozora. Otvori nisu izvedeni iz prostog razloga što je nagib terena takav da se na njihovom mjestu nalazi razina ulice.

(31) Božić, Jela, Ibidem, 1989., str. 174. i 175.

(32) završenim istakom na čijem se vrhu nalazi lira izrađena u željezu

(33) Božić, Jela, Ibidem, 1989., str. 174. i 175.

(34) Božić, Jela, Ibidem, 1989., str. 167.

(35) Mladenović, Ljubica, Građansko slikarstvo u BiH, „Veselin Masleša“, Sarajevo 1978. str. 56.-70.

(36) Na zabatnom istočnom zidu, u razini druge etaže moguće je uočiti opeku koja se znatno razlikuje od opeke kojom je zatvoren isti zabatni zid treće etaže. Vrlo je vjerojatno da je red opeke u razini druge etaže izveden 1905. godine. Opeka u razini treće etaže je izvedena šezdesetih godina XX. stoljeća kada je potkrovlje adaptirano u treću etažu, i kada je izvršena izvjesna nadogradnja.

(37) Taj ugostiteljski objekat je u početku bio zamišljen kao objekat otvorenog tipa, i nosio je naziv „Lira“. Osim toga što je izvršeno probijanje otvora, izgrađene su stepenice i ograda.

(38) Radove je izvela firma „Izgradnja“ doo iz Sarajeva.